Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.47.0-wmf.23 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk Estonija 0 3267 42710900 42695844 2026-10-14T11:20:16Z Edgar Allan Poe 29250 42710900 wikitext text/x-wiki {{Infokutija zemlja | mikronacija = | konvencionalno_dugo_ime = Republika Estonija | ime = | izvorno_ime = ''Eesti Vabariik'' {{small|([[estonski]])}} | ime_genitiv = Estonije | status = | zastava = Flag of Estonia.svg | alt_flag = | zastava2 = | alt_flag2 = | grb = Coat of arms of Estonia.svg | alt_coat = | tip_simbola = Grb | geslo = | geslo_prijevod = | državna_himna = {{nowrap|[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]}} | kraljevska_himna = | drugi_simbol = | tekst_simbol = | drugi_tip_simbola = | tekst_tipa_simbola = | slika_karte = Estonia on the globe (Europe centered).svg | loctext = | alt_map = | opis_karte = | slika_karte2 = | alt_map2 = | opis_karte2 = | glavni_grad = [[Tallinn]] | latd = 59 | latm = 25 | latNS = N | longd = 24 | longm = 45 | longEW = E | najveći_grad = [[Tallinn]] | tip_najvećeg_naselja = najveći grad | najveće_naselje = | službeni_jezici = [[estonski jezik]] | nacionalni_jezici = | regionalni_jezici = | etničke_grupe = | etničke_grupe_godina = | religija = | demonim = | org_tip = | članstvo = | tip_vlasti = [[Unitarna država|Unitarna]] [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]] | vođa_titula1 = [[Predsjednik Estonije|Predsjednik]] | vođa_ime1 = [[Ülle Madise]] | vođa_titula2 = [[Premijer Estonije|Premijer]] | vođa_ime2 = [[Kristen Michal]] | vođa_titula3 = | vođa_ime3 = | vođa_titula4 = | vođa_ime4 = | vođa_titula5 = | vođa_ime5 = | vođa_titula6 = | vođa_ime6 = | vođa_titula7 = | vođa_ime7 = | vođa_titula8 = | vođa_ime8 = | vođa_titula9 = | vođa_ime9 = | zakonodavac = ''[[Riigikogu]]'' | gornji_dom = | donji_dom = | suverenitet_tip = Nezavisnost | suverenitet_napomena = od [[Ruska Republika|Rusije]] | uspostava_događaj1 = [[Autonomna estonska gubernija|Autonomija]] | uspostava_datum1 = [[12. travnja]] [[1917.]] | uspostava_događaj2 = [[Manifest narodā Estonije|Nezavisnost]] | uspostava_datum2 = [[24. veljače]] [[1918.]] | uspostava_događaj3 = [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua|Priznata]] | uspostava_datum3 = [[2. veljače]] [[1920.]] | uspostava_događaj4 = [[Sovjetska aneksija baltičkih država|Okupacija]] | uspostava_datum4 = [[1940.]] – [[1991.]] | uspostava_događaj5 = Reuspostava | uspostava_datum5 = [[20. kolovoza]] [[1991.]] | uspostava_događaj6 = Članstvo u [[Evropska unija|EU]] | uspostava_datum6 = [[1. svibnja]] [[2004.]] | uspostava_događaj7 = | uspostava_datum7 = | uspostava_događaj8 = | uspostava_datum8 = | uspostava_događaj9 = | uspostava_datum9 = | uspostava_događaj10 = | uspostava_datum10 = | uspostava_događaj11 = | uspostava_datum11 = | uspostava_događaj12 = | uspostava_datum12 = | površina_km2 = 45227 | površina_oznaka = Ukupno | površina_fusnota = | površina_rang = 129 | vode = 4.45% | površina_oznaka2 = | površina_podaci2 = | površina_oznaka3 = | površina_podaci3 = | stanovništvo_proc = 1,328,976 | stanovništvo_proc_godina = [[2020.]] | stanovništvo_proc_rang = 157 | stanovništvo_oznaka2 = | stanovništvo_podaci2 = | stanovništvo_oznaka3 = | stanovništvo_podaci3 = | stanovništvo_popis = | stanovništvo_popis_godina = | stanovništvo_popis_rang = | gustoća_stanovništva = 28 | stanovništvo_gustina_rang = 149 | broj_članica = | GDP_PPP = $49.644 mlrd. | GDP_PPP_rang = | GDP_PPP_godina = [[2020.]] | GDP_PPP_per_capita = $37,605 | GDP_PPP_per_capita_rang = 43 | GDP_nominal = $32.742 mlrd. | GDP_nominal_rang = | GDP_nominal_godina = [[2020.]] | GDP_nominal_per_capita = $24,802 | GDP_nominal_per_capita_rang = 35 | Gini = 30.6 | Gini_ref = | Gini_rang = | Gini_godina = [[2018.]] | Gini_promjena = | HDI = 0.882 | HDI_ref = | HDI_rang = 30 | HDI_godina = [[2018.]] | HDI_promjena = | valuta = [[euro]] | valuta_kod = EUR | vremenska_zona = [[Istočnoevropsko vrijeme|EET]] | utc_nadom = +2 | vremenska_zona_DST = [[Istočnoevropsko ljetno vrijeme|EEST]] | utc_nadom_DST = +3 | DST_napomena = | antipodi = | datum_format = | pozivni_broj = +372 | svetac_zaštitnik = | internetski_nastavak = [[.ee]] | službeni_website = | slika_karte3 = | širina_karte = | alt_map3 = | opis_karte3 = | fusnota_a = | fusnota_b = | fusnota_c = | fusnota_d = | fusnota_e = | fusnota_f = | fusnota_g = | fusnota_h = | fusnota_1 = | fusnota_2 = | fusnota_3 = | fusnota_4 = | fusnota_5 = | fusnota_6 = | fusnota_7 = | fusnota_8 = | komentar = }} '''Estonija''' ([[Estonski jezik|estonski]]: ''Eesti''), službeno '''Republika Estonija''' (estonski: ''Eesti Vabariik''), država je smještena na istočnoj obali [[Baltičko more|Baltičkog mora]] u [[Sjeverna Evropa|Sjevernoj Europi]]. Estonija ima kopnene granice s [[Rusija|Rusijom]] (338.6&nbsp;km) na istoku i s [[Latvija|Latvijom]] (343&nbsp;km), dok na sjeveru ima morsku granicu s [[Finska|Finskom]] preko [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]], a na zapadu sa [[Švedska|Švedskom]] preko [[Baltičko more|Baltičkog mora]].<ref>{{cite web |url= http://www.eesti.ee/eng/riik/eesti_vabariik/ |title= Estonian Republic |accessdate= 21 July 2011 |url-status= unfit | archiveurl= https://web.archive.org/web/20110721204649/http://www.eesti.ee/eng/riik/eesti_vabariik/ |archivedate= 21 July 2011}}. Official website of the Republic of Estonia (in Estonian)</ref> Teritorij Estonije sadrži se od kopna i ukupno 2,222 otoka u Baltičkom moru,<ref>Matthew Holehouse [https://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/estonia/11830643/Estonia-discovers-800-new-islands.html Estonia discovers it's actually larger after finding 800 new islands] ''The Telegraph'', 28 August 2015</ref> što daje ukupnu površinu od 45,227&nbsp;km{{sup|2}}, od čega 2,839&nbsp;km{{sup|2}} otpada na vodene površine. Klima u Estoniji je [[Vlažna kontinentalna klima|vlažna kontinentalna]]. Glavni grad [[Tallinn]] i grad [[Tartu]] najveći su urbani centri u zemlji. Ostali važniji gradovi su [[Narva]], [[Pärnu]], [[Kohtla-Järve]] i [[Viljandi]]. Službeni jezik u državi je [[estonski jezik]]. Teritorij moderne Estonije naseljen je od barem 9,000 godina p.n.e. [[Drevna Estonija|Drevni Estonci]] bili su među posjednjim europskim poganskim narodima koji su prihvatili [[kršćanstvo]] nakon [[Livonski križarski rat|Livonskog križarskog rata]] u [[13. vijek|XIII. vijeku]]. Nakon stoljeća uzastopne vladavine [[Teutonski viteški red|Nijemaca]], [[Vojvodstvo Estonija (1219–1346)|Danaca]], [[Švedska Estonija|Šveđana]], [[Vojvodstvo Livonija|Poljaka]] i [[Estonska gubernija|Rusa]], krajem [[19. vijek|XIX.]] i početkom [[20. vijek|XX. vijeka]] dolazi do formiranja i jačanja estonskog nacionalnog identiteta. To je kulminiralo [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua|nezavisnošću od Rusije]] nakon kratkog [[Estonski rat za nezavisnost|rata za nezavisnost]] vođenog nedugo nakon završetka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Inicijalno demokratska republika do [[Velika depresija|Velike depresije]], Estonija je od [[1934.]] godine bila pod diktaturom tokom [[Doba šutnje]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Estonija je cijelo vrijeme bila [[Sovjetska aneksija baltičkih država|meta]] ekspanzionističkih težnji [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] i [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], da bi na koncu [[Estonska Sovjetska Socijalistička Republika|pripala Sovjetima]]. Nakon faktičnog gubitka nezavisnosti, državni kontinuitet Estonije i ostalih Baltičkih država održavan je zahvaljujući diplomatima i [[Estonska vlada u egzilu|vladi u egzilu]]. Godine [[1987.]] izbila je mirna [[Raspjevana revolucija]] protiv sovjetske uprave, što je kulminiralo obnovom nezavisnosti [[20. kolovoza]] [[1991.]] godine. Suverena država Estonija je [[Unitarna država|unitarna]] [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]] podijeljena na 15 [[Okruzi Estonije|okruga]]. S populacijom od otprilike 1.3 milijuna ljudi, Estonija je jedna od najslabije naseljenih država [[Europska unija|Europske unije]], [[Eurozona|Eurozone]], [[OECD]]-a, [[Schengenska zona|Schengenske zone]], [[NATO]]-a i, od [[2020.]] godine, [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija]].<ref name="ERR_20190607">{{cite news |title= Gallery: Estonia gains non-permanent UN Security Council seat |work= ERR News |publisher= [[Eesti Rahvusringhääling|ERR]] |date= 7 June 2019 | url= https://news.err.ee/950290/gallery-estonia-gains-non-permanent-un-security-council-seat |accessdate= 7 June 2019}}</ref> Estonija je [[Razvijene zemlje|razvijena zemlja]] s naprednim gospodarstvom, koje je bilo jedno od najbrže rastućih gospodarstava Europske unije od estonskog pristupanja [[2004.]] godine.<ref>{{cite magazine |title= Estonian Economic Miracle: A Model For Developing Countries |magazine= Global Politician | url= http://www.globalpolitician.com/2614-baltic-eu-expansion-estonia | archiveurl= https://web.archive.org/web/20110628230137/http://www.globalpolitician.com/2614-baltic-eu-expansion-estonia | archivedate= 28 June 2011 |accessdate= 5 June 2011 |url-status= dead}}</ref> Ima izrazito visok [[indeks ljudskog razvoja]],<ref name="HDI">{{cite web |title= 2015 Human Development Report|publisher= United Nations Development Programme |year= 2015 |url= http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr_2015_statistical_annex.pdf |accessdate= 14 December 2015}}</ref> a komparativno dobro stoji i po pitanju ekonomskih i građanskih sloboda, obrazovanja<ref>{{cite web | url= https://www.yahoo.com/news/asian-countries-dominate-science-teaching-criticised-survey-101202488.html | title= Asian countries dominate, science teaching criticised in survey | publisher= Yahoo | access-date= 2020-08-31 | archive-date= 2020-08-15 | archive-url= https://web.archive.org/web/20200815210528/https://www.yahoo.com/news/asian-countries-dominate-science-teaching-criticised-survey-101202488.html | dead-url= yes }}</ref> te slobode medija.<ref>{{cite web |url= https://rsf.org/en/ranking |title= Press Freedom Index 2016 |publisher= Reports Without Borders |accessdate= 29 May 2016}}</ref> Državljani Estonije imaju općedostupno javno zdravstvo,<ref>[https://www.fraserinstitute.org/sites/default/files/comparing-performance-of-universal-health-care-countries-2016.pdf Comparing Performance of Universal Health Care Countries, 2016] Fraser Institute</ref> besplatno obrazovanje<ref>[http://www.oecd.org/estonia/Education-Policy-Outlook-Country-Profile-Estonia.pdf Estonia] OECD 2016.</ref> te najduži plaćeni porodiljni dopust među zemljama članicama [[OECD]]-a.<ref>{{cite news |url= https://www.economist.com/blogs/graphicdetail/2016/10/daily-chart-10 |title= Which countries are most generous to new parents? |work= The Economist |accessdate= 28 October 2016}}.</ref> Kao jedna od digitalno najnaprednijih zemalja svijeta,<ref> {{cite news | url= https://www.wired.co.uk/article/digital-estonia |title=Welcome to E-stonia, the world's most digitally advanced society |work= [[Wired (magazine)|Wired]] |accessdate= 20 October 2018}} </ref> Estonija je [[2005.]] godine postala prva zemlja koja je održala izbore preko [[internet]]a te, od [[2014.]] godine, prva zemlja koja je uvela [[e-boravište]]. == Etimologija == {{main|Etimologija Estonije}} Naziv "Estonija" povezan je uz antički narod [[Aesti|Aeste]], koje prvi put spominje rimski historičar [[Tacit]] oko [[98.]] godine. Neki suvremeni historičari smatraju da je Tacit ovime mislio na [[Baltički narodi|Balte]] (tj., Estonce koji nisu govorili [[Baltofinski jezici|finske jezike]]), dok drugi sugeriraju da se naziv referirao na cijelu regiju istočnog Baltika.<ref>{{cite book |last1=Mägi |first1=Marika |title=In ''Austrvegr'': The Role of the Eastern Baltic in Viking Age Communication across the Baltic Sea |date=2018 |pages=144–145 |publisher=[[Brill Publishers|BRILL]] |isbn=9789004363816}}</ref> [[Saga|Skandinavske sage]] koje govore o regiji Eistland najraniji su izvori koji su koristili ovaj naziv u njegovom suvremenom značenju.<ref>{{cite book |last1=Tvauri |first1=Andres |title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia |journal=Estonian Archaeology |date=2012 |editor1-last=Laneman |editor1-first=Margot |url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG |page=31 |publisher=[[Tartu University|Tartu University Press]] |isbn=9789949199365 |issn=1736-3810 |accessdate=21 January 2020}}</ref> Topnonim "Estland/Eistland" često se povezuje sa staroskandinavskim terminima ''eist'' i ''austr'', što znači "istok".<ref>{{cite book |last1=Mägi |first1=Marika |title=In ''Austrvegr'': The Role of the Eastern Baltic in Viking Age Communication across the Baltic Sea |date=2018 |page=144 |publisher=[[Brill Publishers|BRILL]] |isbn=9789004363816}}</ref> == Historija == {{main|Historija Estonije}} === Prahistorija i vikinško doba === [[File:Kalmeväli .jpg|thumb|right|Kamene grobnice iz [[brončano doba|brončanog doba]] na sjeveru Estonije.]] Prve ljudske naseobine na tlu suvremene Estonije pojavile su se prije oko 13,000 do 11,000 godina, odmah nakon povlačenja leda koji je tijekom posljednjeg [[ledeno doba|ledenog doba]] prekrivao cijelo to područje. Najstarijim naseljem naseljem na tlu Estonije smatra se lokalitet [[Pulli]], smješten na obalama rijeke [[Pärnu (rijeka)|Pärnu]], nedaleko od današnjeg grada [[Sindi, Estonija|Sindi]] na jugozapadu zemlje. Metodom [[Radiokarbonsko datiranje|radiokarbonskog datiranja]] utvrđeno je da je Pulli naseljen prije oko 11,000 godina.<ref name="Laurisaar">{{cite news |url=http://epl.delfi.ee/news/kultuur/arheoloogid-lammutavad-ajalooopikute-arusaamu?id=50989575 |title=Arheoloogid lammutavad ajalooõpikute arusaamu |first=Riho |last=Laurisaar |publisher=[[Eesti Päevaleht]] |language=estonski |date=31 July 2004 |accessdate=1 November 2016|ref=Laurisaar}}</ref> Zanimljivo je da se u vrijeme naseljavanja Pulli nalazio na obali [[Riški zaljev|Riškog zaljeva]], dok se danas nalazi otprilike 14&nbsp;km od obale. Arheolozi su na tom lokalitetu pronašli ostatke psećih zuba, što predstavlja najstariji dokaz o pripitomljavanju te životinje na tom području. Najstarija naselja iz perioda [[mezolitik]]a vezana su za [[Kundska kultura|Kundsku kulturu]] sa sjevera zemlje, a koje je ime dobila po obližnjem (suvremenom) gradu [[Kunda, Estonija|Kundi]]. U tom periodu, zemlja je bila gotovo u cijelosti prekrivena šumama, a ljudi su obitavali u polunomadskim zajednicama u blizinama vodenih površina; osnovne aktivnosti stanovništva su bili lov, ribolov i skupljanje šumskih plodova.<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=23 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> Oko 4900. pne., pojavila se [[neolitik|neolitička]] kultura keramike poznata kao [[Narvska kultura]].<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=24 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> Oko 3200. pne. dolazi do ekspanzije [[Kultura vrpčaste keramike|Kulture vrpčaste keramike]], a s njom i razvoja primitivne obrada zemlje te stočarstva.<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=26 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> [[File:KumnaHoardArtfs.jpg|thumb|left|Artefakti iz [[željezno doba|željeznog doba]] pronađeni kod sela [[Kumna|Kumne]].<ref>{{cite book|first1=Jüri|last1=Selirand|first2=Evald|last2=Tõnisson|title=Through past millennia: archaeological discoveries in Estonia|url=https://books.google.com/books?id=mu9KAAAAMAAJ|year=1984|publisher=Perioodika}}</ref>]] Tijekom [[brončano doba|brončanog doba]], koje je otpočelo oko [[1800. pne.]], dolazi do pojave prvih utvrđenih nastamba u vidu gradina.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=4 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref> Postepeni prelazak iz polunomadskog u sedetarni način života na ovom području započinje oko [[1000. pne.]] i traje narednih 500 godina, do početka [[željezno doba|željeznog doba]].<ref name="Laurisaar"/><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=5 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref> Na arheološkim lokalitetima iz tog perioda pronađeni su mnogobrojni brončani artefakti, što upućuje na veoma živu trgovačku aktivnost s okolnim skandinavskim i germanskim plemenima.<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=28 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> Željezno doba obilježili su brojni i učestali sukobi s okolnim plemenima, a sukobi sa skandinavskim plemenima spominju se i u drevnim skandinavskim [[saga]]ma. Jedna od saga govori o pogibilji švedskog kralja [[Ingvar]]a, koji je stradao u sukobu sa "estonskim vikinzima".<ref>{{Cite book|last1=Frucht|first1=Richard C.|title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/68 68]|year=2005|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/68}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Faure|first1=Gunter|last2=Mensing|first2=Teresa|title=The Estonians; The long road to independence|page=27 |year=2012|publisher=Lulu.com|isbn=9781105530036}}</ref> Prijetnje su dolazile i s istoka, u vidu ruskih vladara koji su širili svoj teritorij na zapad. Tako je novgorodski vladar [[Jaroslav Mudri]] porazio Estonce [[1030.]] godine te osnovao utvrdu na mjestu današnjeg grada [[Tartu]]a; utvrda je postojala samo do [[1061.]] godine, kada je spaljena od strane estonskog plemena [[Sosoli]] tijekom njihovog pohoda na grad [[Pskov]].<ref>{{cite book|last1=Tvauri|first1=Andres|title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia|date=2012|pages=33, 34, 59, 60|url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG|accessdate=27 December 2016}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Mäesalu|first1=Ain|title=Could Kedipiv in East-Slavonic Chronicles be Keava hill fort?|journal=Estonian Journal of Archaeology|year=2012|volume=1|issue=16supplser|page=199|doi=10.3176/arch.2012.supv1.11|url=http://www.kirj.ee/public/Archaeology/2012/sup_vol_1/arhe-keava-2012-195-200.pdf|accessdate=27 December 2016|issn = 1406-2933 }}</ref><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=9 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=12 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Tijekom [[11. vijek|XI. vijeka]], baltički su [[vikinzi]] preuzeli kontrolu nad [[Baltičko more|Baltičkim morem]] od skandinavskih vikiga, zahvaljujući pomorskim napadima [[Kurši|Kurša]] i Estonaca s otoka [[Saaremaa|Saareme]], koji su bili poznati kao [[Saarlased]]i. Godine [[1187.]], Saarlasedi, Kurši i [[Kareli]] opustošili su grad [[Sigtuna|Sigtunu]], koji je u to vrijeme bio važan grad u [[Švedska|Švedskoj]].<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|pages=9–11 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref name=Tarvel>Enn Tarvel (2007). [http://haridus.opleht.ee/Arhiiv/7_82007/38-41.pdf ''Sigtuna hukkumine''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171011191449/http://haridus.opleht.ee/Arhiiv/7_82007/38-41.pdf |date=2017-10-11 }} Haridus, 2007 (7–8), pp. 38–41</ref> [[File:Ancient Estonian counties.png|thumb|Okruzi starovjekovne Estonije s početka [[13. vijek|XIII. vijeka]].]] Prahistorijska Estonija mogla se podijeliti u dvije glavne kulturološke regije. Obalna područja sjeverne i zapadne Estonije imala su bliske prekomorske kontakte sa [[Skandinavija|Skandinavijom]] i [[Finska|Finskom]], dok je unutrašnjost južne Estonije bila povezanija s [[Baltički narodi|Baltima]] i [[Pskov]]om.<ref>{{cite book|last1=Tvauri|first1=Andres|title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia|date=2012|pages=322–325|url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG|accessdate=19 December 2019}}</ref> Područje prahistorijske Estonije bilo je prepuno gradina,<ref name="Magi2015">{{cite book|last=Mägi |first=Marika |editor-last1=Barrett |editor-first1=James H. |editor-last2=Gibbon |editor-first2=Sarah Jane |title=Maritime Societies of the Viking and Medieval World |publisher=Maney Publishing |date=2015 |pages=45–46 |chapter=Chapter 4. Bound for the Eastern Baltic: Trade and Centres AD 800–1200 |isbn=978-1-909662-79-7}}</ref> dok su na obalama Saareme pronađeni tragovi prahistorijskih ili srednjovjekovnih luka.<ref name="Magi2015"/> Estonija također ima i velik broj grobnica iz vikinškog doba, što individualnih što kolektivnih, koje sadrže oružje i nakit koji je bio čest u Sjevernoj Europi i Skandinaviji.<ref name="Magi2015"/><ref>{{cite journal |last=Martens |first=Irmelin |year=2004 |title=Indigenous and imported Viking Age weapons in Norway – a problem with European implications |journal=Journal of Nordic Archaeological Science |volume=14 |pages=132–135 |url=https://www.archaeology.su.se/polopoly_fs/1.138785.1371480692!/menu/standard/file/martens.pdf |accessdate=19 December 2019 |archive-date=2021-10-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211017150407/https://www.archaeology.su.se/polopoly_fs/1.138785.1371480692!/menu/standard/file/martens.pdf }}</ref> Prve političke i administrativne jedinice pojavljuju se u Estoniji tijekom [[Stari vijek|starog vijeka]]. Dvije velike vrste administrativnih jedinica bile su župa ([[estonski]]: ''kihelkond'') i okrug ([[estonski]]: ''[[maakond]]''), koji se sastojao od nekoliko župa. Svakom župom upravljao je starješina, a sačinjavao ju je uži teritorij oko centralne utvrde u naselju; u rijetkim slučajevima, pojedinačna župa imala je više utvrda. Okruzi su bili teritorijalno veće jedinice. Do [[13. vijek|XIII. vijeka]], na tlu Estonije postojalo je 8 velikih okruga ([[Harjumaa (starovjekovni okrug)|Harjumaa]], [[Järvamaa]], [[Läänemaa]], [[Revala]], [[Saare (okrug)|Saaremaa]], [[Sakala (okrug)|Sakala]], [[Ugandi]] i [[Virumaa]]) i 6 manjih, zasebnih župa ([[Alempois]], [[Jogentagana]], [[Mõhu]], [[Nurmekund]], [[Soopoolitse]] i [[Vaiga]]). Okruzi su postojali kao zasebni entiteti, a međusobno su se ujedinjavale samo u borbama protiv zajedničkih neprijatelja.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=4 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=227|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Malo je informacija dostupno o ranim estonskim [[paganizam|paganskim]] vjerskim običajima. ''[[Hronika Henrika od Livonije|Kronika Henrika od Livonije]]'' navodi kako je vrhovno božanstvo [[Saarlased]]a bio bog [[Tharapita]]. Duhovne obrede vodili su [[šamani]], dok su svete šume, posebice [[hrast]]ove šume, bile mjesta obavljanja rituala.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=7 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{cite news |url=http://epl.delfi.ee/news/kultuur/kes-oli-saarlaste-suurjumal-taarapita?id=51037692 |title=Arheoloogid lammutavad ajalooõpikute arusaamu |first=Riho |last=Laurisaar |publisher=[[Eesti Päevaleht]] |language=Estonian |date=29 April 2006 |accessdate=4 November 2016}}</ref> === Srednji vijek === {{main|Livonski križarski rat|Terra Mariana|Danska Estonija}} [[File:Medieval Livonia 1260.svg|thumb|left|Srednjovjekovne Estonija i Livonija nakon križarskog rata.]] Godine [[1199.]], papa [[Inocent III.]] pokreće [[Livonski križarski rat]], čiji je cilj bila obrana kršćanskog puka na području srednjovjekovne [[Livonija|Livonije]].<ref>{{Cite book|last1=Tyerman|first1=Christopher|authorlink = Christopher Tyerman|title=God's War: A New History of the Crusades|page=[https://archive.org/details/godswarnewhistor00tyer/page/690 690]|year=2006|publisher=Harvard University Press|isbn=9780674023871|url=https://archive.org/details/godswarnewhistor00tyer/page/690}}</ref> Do prvih sukoba na estonskoj zemlji dolazi [[1206.]] godine, nakon što je danski kralj [[Valdemar II od Danske|Valdemar II.]] neuspješno pokušao zauzeti [[Saaremaa|Saaremu]]. Njemački red [[Livonsko bratstvo mača|Livonskog bratstva mača]], koji je ranije napao [[Livonci|Livonce]], [[Latgali|Latgale]] i [[Seli (pleme)|Selijce]] , započeo je, [[1208.]] godine, intenzivne napade na Estonce. U sukobima koji su trajali narednih godina, Estonce je zajednički predvodio [[Lembitu]], starješina iz okruga [[Sakala (okrug)|Sakale]]. Estonci su uspješno odolijevali napadima sve do [[1217.]] godine, kada su pretrpjeli težak poraz u [[Bitka na dan svetog Mateja|bitci na dan svetog Mateja]], u kojoj je poginuo i sam Lembitu. Već [[1219.]] godine, danske trupe predvođene Valdemarom II. iskrcale su se kod današnjeg [[Tallinn]]a, porazili Estonce u [[Bitka kod Lindanisa|borbi]] i započeli s osvajanjem sjevera Estonije.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=14 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=278|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Već sljedeće godine, [[Šveđani]] su pokušali osvojiti zapadnu Estoniju, ali njihov je napad odbijen. Godine [[1223.]], dolazi do masovnog ustanka Estonaca koji je doveo do privremenog protjerivanja njemačkih i danskih osvajača iz zemlje, osim s područja [[Reval]]a. Međutim, križarski su se napadi ubrzo nastavili te je cijela Estonija pokorena do [[1227.]] godine; Saaremaa je bila posljednja estonska država koja se predala.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=15 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=279|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Nakon što su križari zauzeli cijelo područje nekadašnje Livonije, cijeli je teritorij dobio novo ime − ''[[Terra Mariana]]''.<ref>{{Cite book|last1=Plakans|first1=Andrejs|title=A Concise History of the Baltic States|url=https://archive.org/details/concisehistoryof0000plak|page=[https://archive.org/details/concisehistoryof0000plak/page/54 54] |year=2011|publisher=Cambridge University Press|isbn=9780521833721}}</ref> Sjeverna Estonija, koja je bila pod upravom Danske, pretvorena je u [[Vojvodstvo Estonija (1219–1346)|vojvodstvo]] ([[danski]]: ''Hertugdømmet Estland''; [[latinski]]: ''Ducatus Estoniae''), dok je ostatak zemlje podeljen između Livonskog bratstva i kneževa-biskupa Dorpata te Ösel–Wieka. Godine [[1236.]], [[Livonsko bratstvo mača]] i [[Teutonski red]] ujedinili su se u [[Livonski red]].<ref>{{Cite book|last1=O'Connor|first1=Kevin|title=Culture and Customs of the Baltic States|url=https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon|pages=[https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon/page/9 9]–10|year=2006|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313331251}}</ref> U narednim je desetljaćima dolazilo do niza pobuna protiv osvajača, posebno na Saaremi, a najveća pobuna, koja je zahvatila cijelu zemlju, dogodila se [[1343.]] godine i poznata je kao [[Jurjevski noćni ustanak]] ([[estonski]]: ''Jüriöö ülestőus''). Teutonci su [[1345.]] godine ugušili ustanak u krvi; sljedeće godine, Danska im je prodala sve svoje posjede na sjeveru zemlje.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=20 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref><ref>{{Cite book|last1=O'Connor|first1=Kevin|title=Culture and Customs of the Baltic States|url=https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon|page=[https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon/page/10 10]|year=2006|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313331251}}</ref> Propali ustanak doveo je do jačanja političke moći manjinskin [[Baltički Nijemci|Baltičkih Nijemaca]], koji su tokom narednih vijekova bili vladajuća elita na području cijele zemlje.<ref>{{cite book |last= Pekomäe|first= Vello|title= Estland genom tiderna|year= 1986|publisher= VÄLIS-EESTI & EMP|location= Stockholm |language= Swedish|isbn= 91-86116-47-9|page=319}}</ref><ref>{{cite book |last1= Jokipii|first1= Mauno|editor1-first= Mauno|editor1-last= Jokipii|title= Baltisk kultur och historia|year= 1992 |language= Swedish|isbn= 9789134512078|pages= 22–23}}</ref> [[File:Kuressaare Arensburg.jpg|thumb|right|alt=Kuressaare Castle, square stone keep with one square corner tower and red tile roof|[[Zamak Kuressaare]] na [[Saaremaa|Saaremi]] nastao je tokom [[1380-e|1380-ih]] godina.]] Danci su za vrijeme svoje vladavine sjevernom Estonijom osnovali grad [[Reval]] (današnji [[Tallinn]]), na mjestu nekadašnjeg Lindanisa. Godine [[1248.]], Reval je dobio status grada u skladu sa [[Libečko pravo|Libečkim pravom]].<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|page=441|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9780810875135}}</ref> [[Hanzeatska liga]], koja je u to vrijeme kontrolirala trgovačke puteve na Baltiku, u svom je članstvu imala četiri najveća estonska grada: [[Reval]], [[Dorpat]] (danas [[Tartu]]), [[Pernau]] (danas [[Pärnu]]) i [[Fellin]] (danas [[Viljandi]]). Reval je služio kao važna trgovačka postoja prema [[Novgorod]]u, dok je Dorpat imao istu funkciju na jugu, povezujući zapadne hanzeatske gradove s [[Pskov]]om. U to su vrijeme osnovane i brojne [[Gilda|gilde]], međutim autohtonom je estonskom stanovništvu pristup bio prilično ograničen.<ref>{{Cite book|last1=Frucht|first1=Richard C.|title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture, Volume 1|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/100 100]|year=2005|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/100}}</ref> Zaštićeni gradskim zidinama i uživajući protekciju Hanzeatske lige, Reval i Dorpat su značajno ojačali u ovom periodu. Oba su grada, kako im je rasla ekonomska moć, sve više i više izlazili iz pravnih okvira Livonije i djelovali nezavisno od njih.<ref>{{Cite book|last1=Frost|first1=Robert I.|title=The Northern Wars: War, State and Society in Northeastern Europe, 1558 – 1721|url=https://archive.org/details/northernwarswars0000fros|page=[https://archive.org/details/northernwarswars0000fros/page/305 305]|year=2014|publisher=Routledge|isbn=9781317898573}}</ref> Nakon što je Teutonski red doživio težak poraz u [[Bitka kod Grunwalda|bitci kod Grunwalda]] [[1410.]] godine, odnosno nakon poraza Livonskog reda [[1435.]] godine u [[Bitka kod Pabaiskas|bitci kod Pabaiskasa]], došlo je do reorganizacije države i nekadašnja ''Terra Mariana'' službeno je, [[4. prosinca]] [[1435.]] godine, postala [[Livonska Konfederacija]].<ref name="VLM">{{cite book|title=Vana-Liivimaa maapäev|last=Raudkivi|first=Priit|year=2007|publisher=Argo|language=Estonian|isbn=978-9949-415-84-7|pages=118–119}}</ref> [[Protestantska reformacija]], koja je u Europi započela [[1517.]] godine, ubrzo je zahvatila i Livoniju, a glavni protivnik reformacije na tom području bio je Livonski red.<ref>{{Cite book|last1=Mol|first1=Johannes A.|last2=Militzer|first2=Klaus|last3=Nicholson|first3=Helen J.|title=The Military Orders and the Reformation: Choices, State Building, and the Weight of Tradition|pages=5–6|year=2006|publisher=Uitgeverij Verloren|isbn=9789065509130}}</ref> Protestantizam se već tijekom [[1520-e|1520-ih]] pojavio u većim gradovima, a u naredna je dva desetljeća većina plemstva i službeno prešla na [[luteranstvo]].<ref name="Frucht121">{{Cite book|last1=Frucht|first1=Richard C.|title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture, Volume 1|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/121 121]|year=2005|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/121}}</ref><ref>{{Cite book|last1=O'Connor|first1=Kevin|title=The History of the Baltic States|url=https://archive.org/details/historyofbaltics0000ocon|page=[https://archive.org/details/historyofbaltics0000ocon/page/25 25]|year=2003|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313323553}}</ref> Liturgije u crkvama počele su se održavati na [[njemački|njemačkom jeziku]], koji je bio službeni jezik plemstva, a prvi put su počele održavati i crkvene službe na [[estonski|estonskom jeziku]] (uglavnom u seoskim crkvama).<ref name="Frucht121"/><ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=24 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Livonska Konfederacija je bila jako decentralizirana i politički slaba država, čije su jačanje kočili brojni unutardržavni sukobi između vladajućih lokalnih elita, gradova i crkvenih vlasti; kao takva, predstavljala je lak plijen za susjedne države koje su tokom [[16. vijek|XVI. vijeka]] znatno ojačale, poput [[Moskovska Kneževina|Moskovske Kneževine]], [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litavske Unije]] i Švedske.<ref name="Frucht121"/><ref name="Hoover Press">{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=25 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> === Švedska vladavina === {{main|Švedska Estonija}} [[File:Academia Gustaviana.jpg|right|thumb|"Academia Dorpatensis" (danas [[Univerzitet u Tartuu]]) osnovana je [[1632.]] godine od strane kralja [[Gustav Adolf od Švedske|Gustava II. Adolfa]] kao tek drugi univerzitet u [[Švedska|Švedskoj]]. Nakon smrti kralja postala je poznata kao "Academia Gustaviana".]] Želeći da [[Rusko Carstvo]] dođe do [[Baltičko more|Baltika]] na zapadu, ruski car [[Ivan Grozni]] je [[1558.]] godine napao Livoniju i započinje [[Livonski rat]]. Livonski je red već [[1560.]] teško poražen u sukobu s moćnijm i brojnijim neprijateljem, zbog čega je livonsko plemstvo zatražilo vanjsku pomoć u borbi s Rusima. Najveći dio Livonije dobrovoljno je prihvatio [[Poljsko-Litvanska Unija|poljsku]] vlast, plemstvo sa sjevera zemlje priseglo je na vjernost švedskom kralju, dok je biskup Ösel-Wieka svoju zemlju prodao Dancima. Ruska vojska je tijekom prvih deset godina rata postepeno zauzela gotovo cijelu Livoniju, ali je nakon zajedničke kontraofanzive koju su krajem [[1570-e|1570-ih]] započele Poljsko-Litavska Unija i Švedska bila primorana na povlačenje. Livonski rat službeno je završen [[1583.]] godine porazom i povlačenjem ruske vojske.<ref name="Hoover Press"/><ref>{{Cite book|last1=Stone|first1=David R.|title=A Military History of Russia: From Ivan the Terrible to the War in Chechnya|url=https://archive.org/details/militaryhistoryo0000ston|pages=[https://archive.org/details/militaryhistoryo0000ston/page/14 14]–18 |year=2006|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780275985028}}</ref> Po okončanju rata, cijela sjeverna Estonija ostala je švedskom upravom te je politički reorganizirana kao [[Švedska Estonija]], južni dijelovi su ušli u sastav [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litavske Unije]] (kao [[Livonsko vojvodstvo]]), dok je otok [[Saaremaa]] ostalo pod upravom Danske.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|pages=28–29 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Period mira nije dugo trajao i već [[1600.]] dolazi do [[Poljsko-švedski rat|rata između Švedske i Poljske]], koji je za cilj imao uspostavu prevlasti na istočnom Baltiku.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=28 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Sukob, koji je trajao punih 29 godina, potpuno je uništio već devastirano područje Livonije, a tokom ratnih godina, broj stanovnika Estonije drastično je opao; od otprilike 250,000−270,000 stanovnika, koliko ih je bilo sredinom [[16. vijek|XVI. vijeka]], na kraju rata je ostalo svega 115,000–120,000 ljudi.<ref>{{Cite book|last1=Frost|first1=Robert I.|title=The Northern Wars: War, State and Society in Northeastern Europe, 1558 – 1721|url=https://archive.org/details/northernwarswars0000fros|page=[https://archive.org/details/northernwarswars0000fros/page/77 77]|year=2014|publisher=Routledge|isbn=9781317898573}}</ref> Rat je završen švedskim pripajanjem Livonije, a [[1645.]] godine je i danska Saaremaa pripojena Švedskoj.<ref>{{cite book |title=Estonia, Latvia & Lithuania |url=https://archive.org/details/estonialatvialit0000will |last1=Williams |first1=Nicola |first2=Debra |last2=Herrmann |first3=Cathryn |last3=Kemp |year=2003 |publisher=University of Michigan |isbn=1-74059-132-1 |page=[https://archive.org/details/estonialatvialit0000will/page/190 190]}}</ref> Iako je novouspostavljena švedska vlast zadržala dotadašnji feudalni sustav, izvršene su značajne reforme koje su seljacima omogućavale nasljedna prava na zemljište koje su obrađivali. Bio je to prvi put u historiji da je estonskim seljacima pravno omogućeno nasljeđivanje zemlje. Zbog svega toga, u estonskoj se usmenoj predaji period švedske vladavine se naziva "dobrim, starim švedskim dobom" ([[estonski]]: "''vana hea Rootsi aeg''").<ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eestiüld|page=283|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Po nalogu švedskog kralja [[Gustav Adolf od Švedske|Gustava II. Adolfa]], u [[Reval]]u i [[Dorpat]]u su otvorene prve gimnazije, a [[1632.]] osnovan je i [[Univerzitet u Tartuu]]. U oba grada istovremeno su s radom počele i tiskarske radnje. Tijekom [[1680-e|1680-ih]] otvaraju se i brojne osnovne škole diljem zemlje, ponajviše zahvaljujući zalaganju [[Bengt Gottfried Forselius|Bengta Gottfrieda Forseliusa]], koji je izvršio i ortografsku reformu [[estonski jezik|estonskog jezik]]a.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|pages=32–33 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> U periodu od 60 do 70 godina od uspostavljanja švedske vlasti, broj stanovnika Estonije je naglo rastao, a rast broja stanovnika naglo je zaustavila [[Velika glad (Estonija)|Velika glad]], koja je u samo dvije godine ([[1695.]] – [[1697.]]) odnijela oko 70,000–75,000 života (ili oko 20% od ukupne tadašnje populacije).<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=31 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> === Ruska vladavina i narodni preporod === {{main|Estonska gubernija|Estonski narodni preporod}} [[File:Perno Postimeees, Nr 1.png|thumb|left|upright|Naslovna stranica novina ''[[Pärnu Postimees|Perno Postimees]]'' (danas ''[[Postimees]]''), prvih novina na estonskom jeziku. Izdavač je bio [[Johann Voldemar Jannsen]].]] Godine [[1700.]] započeo je [[Veliki sjeverni rat]], a već [[1710.]] godine, [[Rusko Carstvo]] osvojilo je cijeli teritorij Estonije. Prevlast Rusije na ovom području izvojevana na bojnom polju i službeno je priznata [[Ništatski mir|Ništadskim mirom]] iz [[1721.]] godine.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=33 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Za trajanja rata, estonsko je stanovništvo ponovo pretrpjelo velike gubitke, a prema podacima iz [[1712.]] na tom je području živjelo između 150,000 i 170,000 ljudi.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=34 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Novouspostavljena ruska vlast povratila je sva politička i ekonomska prava manjinskim Baltičkim Nijemcima, a kmetstvo je ponovo postalo dominantno među seoskom populacijom tokom cijelog [[18. vijek|XVIII. vijeka]].<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=38 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Estonski seljaci u tom periodu gotovo da nisu imali nikakva prava, a sva politička, ekonomska i crkvena vlast bila je u rukama njemačke plemićke elite.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=41 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Iako je kmetstvo službeno ukinuto u periodu od [[1816.]] do [[1819.]] godine, u stvarnosti se feudalni politički sistem zadržao znatno duže, sve do reformi provedenih sredinom [[19. vijek|XIX. vijeka]], koje su seljacima dale znatno veća prava.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|pages=47–49 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Ukidanjem kmetstva, estonskim je seljacima ponovo omogućeno upravljanje svojim imanjima, a dozvoljeno im je i neograničeno naseljavanje po gradovima te pristup obrazovnim ustanovama. Sve to je za posljedicu imalo jačanje estonskog nacionalnog identiteta. Taj se period, u kojem je došlo do pojačane književne, teatarske i muzičke djelatnosti, naziva [[Estonski narodni preporod]] ([[estonski]]: ''Ärkamisaeg''). Iako je estonski kulturni preporod doživio svoj vrhunac u drugoj polovini [[19. vijek|XIX. vijeka]], estonska nacionalna svijest postepeno se počela razvijati cijelo stoljeće ranije, kada se sve veći broj pripadnika različitih estonskih plemena počinje nazivati zajedničkim imenom - ''eestlane''.<ref name="EE286">{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=286|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> [[Biblija]] je prevedena na [[estonski jezik]] [[1739.]] godine, a broj tiskanih knjiga na estonskom jeziku porastao je sa svega 18, koliko ih je bilo tokom [[1750-e|1750-ih]], na 54 do kraja [[1790-e|1790-ih]]. Do kraja vijeka, više od polovine odrasle seoske populacije bilo je sposobno čitati i pisati. [[File:Carl Robert Jakobson.jpg|thumb|right|upright|[[Carl Robert Jakobson]] igrao je ključnu ulogu u [[Estonski narodni preporod|Estonskom narodnom preporodu]].]] Prvi univerzitetski obrazovani intelektualci koji su se službeno deklarirali kao Estonci javljaju se tijekom [[1820-e|1820-ih]] godina, a najistaknutiji među njima bili su [[Friedrich Robert Faehlmann]] ([[1798.]] – [[1850.]]), [[Kristjan Jaak Peterson]] ([[1801.]] – [[1822.]]) i [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]] ([[1803.]] – [[1882.]]). Ipak, vladajuću elitu u kulturnom i privrednom pogledu i dalje su činili Nijemci. Prvi koji je Estonce smatrao jedinstvenim narodom, jednakim svim ostalim narodima u zemlji, bio je baltičkonjemački estofil [[Garlieb Merkel]] ([[1769.]] – [[1850.]]), koji je tako postao simbolom estonskog nacionalnog kulturnog pokreta. Estonski kulturni pokret postepeno se širio i postajao sve ambiciozniji, a estonski kulturno-politički lideri iz sredine [[19. vijek|XIX. vijeka]], [[Carl Robert Jakobson]] ([[1841.]] – [[1882.]]), [[Jakob Hurt]] ([[1839.]] – [[1907.]]) i [[Johann Voldemar Jannsen]] ([[1819.]] – [[1890.]]),<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=90 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> sve otvorenije su zastupali i teze o političkoj autonomiji po ugledu na [[Finska|Finsku]]. Godine [[1862.]], na estonskom i njemačkom jeziku tiskan je nacionalni ep ''[[Kalevipoeg]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Kalevov sin'').<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|pages=91 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref><ref name="CoE">{{Cite book| title=Cultural Policy in Estonia|page=23 |year=1997|publisher=Council of Europe|isbn=9789287131652}}</ref> Ruske vlasti su krajem [[1890-e|1890-ih]], s ciljem da suzbiju jačanje estonskog nacionalizma, provele intenzivan proces [[Rusifikacija|rusifikacije]] na teritoriju Estonije.<ref name="Raun59">{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=59 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> U tom periodu, mnoge njemačkojezične ustanove su zatvorene, ili su svoju djelatnost počele obavljati na [[ruski|ruskom jeziku]] (poput Univerziteta u Tartuu). Proces rusifikacije naišao je na znatan otpor među estonskom populacijom, a sve su se češće počeli pojavljivati zahtjevi za većom političkom autonomijom pa i potpunom nezavisnošću od Ruskog Carstva. Upravo u ovom periodu dolazi do novog pojačanog vala nacionalizma, na čijem su čelu bile ličnosti poput [[Jaan Tõnisson|Jaana Tõnissona]] i [[Konstantin Päts|Konstantina Pätsa]]. [[Ruska revolucija 1905.|Velika revolucija]] koja je [[1905.]] godine izbila diljem Carstva zahvatila je i Estoniju, čije je stanovništvo zahtijevalo veće nacionalne i političke slobode.<ref>Raun, Toivo U. (1984) The Revolution of 1905 in the Baltic Provinces and Finland. ''[[Slavic Review]]'' 43.3, 453–467.</ref> === Nezavisnost === {{main|Estonski rat za nezavisnost|Doba šutnje}} [[File:Tallinn24Feb1918.jpg|thumb|left|Proslava prve obljetnice estonske nezavisnosti u [[Tallinn]]u [[1919.]] godine.]] Nakon [[Februarska revolucija|Februarske revolucije]] u [[Ruski Imperij|Rusiji]] [[1917.]] godine, tadašnja [[Estonska gubernija]] po prvi je put politički ujedinjena kao zasebna politička jedinica, [[Autonomna estonska gubernija]], čije granice su se gotovo poklapale s modernim državnim granicama. Autonomni status garantirala joj je novoizabrana ruska [[Privremena vlada Rusije|Privremena vlada]] odlukom od [[12. travnja]] [[1917.]] godine.<ref>{{Cite book|last1=Calvert|first1=Peter|title= The Process of Political Succession |page=67 |year=1987|publisher= Springer |isbn=9781349089789}}</ref> Izbori za [[Estonska provincijska skupština|provincijsku skupštinu]] ([[estonski]]: ''Maapäev'') održani su uz sudjelovanje [[Menjševici|menjševičkih]] i [[Boljševici|boljševičkih]] frakcija [[Ruska socijal-demokratska radnička partija|Ruske socijal-demokratske radničke partije]], a sve s ciljem da spomenutoj partiji osiguraju što je moguće više mjesta u novoj skupštini. Boljševici, koji su izgubili te izbore, nikada službeno nisu priznali rezultate istih, te je dva dana prije početka [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] u [[Sankt Peterburg]]u ([[5. studenog]]) lider estonskih boljševika [[Jaan Anvelt]] sa svojim Vojnim revolucionarnim komitetom izvršio puč i preuzeo vlast nad zemljom. Kako legalno izabrana skupština nikada nije priznala boljševičku vlast, boljševici su je pokušali raspustiti. Iako se na svojoj posljednjoj sjednici, održanoj [[15. studenog]], Skupština proglasila za vrhovni i jedini legalni organ vlasti u zemlji,<ref>{{cite book| author = Maesalu, Lukas, Lauer, Pajur and Tannberg |title=History of Estonia|publisher=AS BIT|location=|year=2002|isbn=978-9985-2-0606-5|pages=}}</ref> parlament je službeno raspušten od strane boljševika [[26. studenog]]. Na novim izborima, koji su održani početkom [[1918.]] godine, većinu glasova dobile su stranke koje su se zalagale za nezavisnost, a nacionalno vijeće proglasilo je nezavisnost Estonije [[19. veljače]] [[1918.]] godine. [[Manifest narodā Estonije|Deklaracija o nezavisnosti Estonije]] službeno je donesena [[24. veljače]] [[1918.]] godine, odmah nakon što su boljševički revolucionari napustili [[Tallinn]]. Već narednog dana, njemačke su trupe umarširale u grad, a nakon [[Njemačka okupacija Estonije u Prvom svjetskom ratu|okupacije cjelokupnog teritorija]] Estonije i [[Latvija|Latvije]], predloženo je osnivanje satelitske države imena [[Ujedinjeno Baltičko Vojvodstvo]] ([[njemački]]: ''Vereinigtes Baltisches Herzogtum'').<ref>{{harvnb|Rauch|1974|pp=48}}</ref> Shodno odredbama [[Mir u Brest-Litovsku|Brestlitovskog mirovnog sporazuma]] između Rusije i [[Centralne sile|Centralnih sila]] potpisanog [[3. ožujka]] [[1918.]] godine, Rusija je službeno okončala svoje sudjelovanje u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], a odrekla se i svih teritorijalnih pretenzija na Estoniju (između ostalih). Njemačka okupacija Estonije trajala je do studenog [[1918.]] godine, kada je vlast u zemlji službeno ponovo preuzela [[Privremena estonska vlada]].<ref>{{Cite book|last1=Calvert|first1=Peter|title= The Process of Political Succession |page=68 |year=1987|publisher= Springer |isbn=9781349089789}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=The Radical Right in Interwar Estonia |page=9 |year=2000|publisher= Springer |isbn=9781403919557}}</ref> [[File:Soomusrong nr 2 Valgas 1919.jpg|thumb|right|Estonski [[oklopni vlak]] tokom [[Estonski rat za nezavisnost|rata za nezavisnost]] [[1919.]] godine.]] Nekoliko dana nakon povlačenja njemačkih trupa, [[SSSR|sovjetska]] [[Crvena armija]] ponovo je izvršila invaziju na Estoniju, što je dovelo do [[Estonski rat za nezavisnost|novog rata]].<ref>{{Cite book|last1=Pinder|first1=David|title=Western Europe: Challenge and Change|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/75 75]|year=1990|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/75}}</ref> Estonska vojska uspjela je protjerati sve sovjetske trupe sa svog teritorija do kraja veljače [[1919.]], a od [[5. travnja|5.]] do [[7. travnja]] iste godine održani su i izbori za Estonsku ustavotvornu skupštinu. [[Estonski rat za nezavisnost]] trajao je punih 14 mjeseci, od [[28. studenog]] [[1918.]] do [[2. veljače]] [[1920]]. godine, kada je potpisivanjem [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua|mirovnog ugovora u Tartuu]] Rusija i službeno priznala Estoniju kao nezavisnu zemlju.<ref name="Pinder76">{{Cite book|last1=Pinder|first1=David|title=Western Europe: Challenge and Change|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/76 76]|year=1990|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/76}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=The Radical Right in Interwar Estonia |page=11 |year=2000|publisher= Springer |isbn=9781403919557}}</ref> Republiku Estoniju su među prvima službeno priznale [[Finska]] ([[7. srpnja]] [[1920.]]), [[Poljska]] ([[31. prosinca]] [[1920.]]), [[Argentina]] ([[12. siječnja]] [[1921.]]) i "Zapadni saveznici" ([[26. siječnja]] [[1921.]]). Prvi [[Ustav Estonije]] službeno je usvojen [[15. lipnja]] [[1920.]] (na snagu je stupio [[21. prosinca]] iste godine),<ref>{{cite web | url = http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_first_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_1920_-_1933/ | title = The First Constitution of the Republic of Estonia (1920–1933) | last = Nutt | first = Mart | date = 9. 10. 2009 | work = Estonica | publisher = [[Estonian Institute]] | accessdate = 31. 10. 2010 | archive-date = 2020-01-21 | archive-url = https://web.archive.org/web/20200121141004/http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_first_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_1920_-_1933/ | dead-url = yes }}</ref> a po njemu, Estonija je uređena kao [[parlamentarna republika]].<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|pages=80–81|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9780810875135}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=128 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Nacionalni parlament (''[[Riigikogu]]'') sastojao se od 100 zastupnika, koji su birani na trogodišnji mandat. Ustav je garantirao i kulturnu autonomiju svim manjinskim zajednicama u zemlji.<ref>{{Cite book|last1=Bell|first1=Imogen|title=Central and South-Eastern Europe 2003|url=https://archive.org/details/centralsoutheast03edunse|page=[https://archive.org/details/centralsoutheast03edunse/page/244 244] |year=2002|publisher=Psychology Press|isbn=9781857431360}}</ref> Godine [[1924.]], [[Sovjetski Savez]] organizirao je [[Pokušaj državnog udara u Estoniji 1924.|komunistički puč]] u Estoniji, koji je, međutim, ubrzo propao.<ref>{{Cite book|last1=Leonard|first1=Raymond W.|title=Secret Soldiers of the Revolution: Soviet Military Intelligence, 1918–1933|url=https://archive.org/details/secretsoldiersof0000leon|pages=[https://archive.org/details/secretsoldiersof0000leon/page/34 34]–36 |year=1999|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313309908}}</ref> [[Velika depresija]] koja je zahvatila zemlju tokom [[1930e|1930-ih]] godina dovela je do jačanja nacionalističkih pokreta u zemlji, a jedan od najutjecajnijih je bio [[Vaps (pokret)|pokret Vaps]], savez ratnih vojnih veterana rata za nezavisnost, koji se zalagao za ustavne reforme i prelazak s parlamentarnog na [[predsjednički sistem]].<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|page=18 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Misiunas|first1=Romuald J. |last2=Taagepera|first2=Rein |title=The Baltic States, Years of Dependence, 1940–1980|url=https://archive.org/details/balticstatesyear0000misi|page=[https://archive.org/details/balticstatesyear0000misi/page/11 11] |year=1983|publisher=University of California Press|isbn=9780520046252}}</ref> Referendum o ustavnim promjenama održan je u listopadu [[1933.]], a većina građana (72.7%) izjasnila se za ustavne reforme. Kandidat pokreta Vaps, [[Andres Larka]], bio je glavni favorit na predsjedničkim izborima koji su se trebali održati u travnju [[1934.]] godine. Međutim, aktualni [[Premijer Estonije|premijer]], [[Konstantin Päts]], raspustio je parlament [[12. ožujka]], uspostavio autoritarnu vlast i vladao zemljom na osnovu dekreta sve do [[1938.]] godine, lažno tvrdeći da tako sprječava nepostojeće planove Vapsa za državni udar. U tom periodu, koji se u estonskoj historiografiji označava kao "[[Doba šutnje]]" ([[estonski]]: ''vaikiv ajastu''), Päts je vladao diktatorski, zabranio je djelovanje pokreta Vaps i mnoge njegove utjecajne pristalice osudio na zatvorske kazne; podršku su mu pružili general [[Johan Laidoner]] i političar [[Kaarel Eenpalu]]. Pätsova novoformirana [[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]] ubrzo je postala jedina legalna politička stranka u zemlji.<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|pages=19–20 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref> Kako bi dao legitimnost svojoj diktaturi, Päts je promijenio Ustav i [[1938.]] godine organizirao [[Parlamentarni izbori u Estoniji 1938.|parlamentarne izbore]], na kojima su opozicijski kandidati smjeli sudjelovati, ali samo kao nezavisni kandidati, dok su stranke ostale zabranjene.<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|pages=21 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref> Iako se radilo o diktaturi, historičari smatraju kako je Pätsov režim bio relativno benigan u odnosu na druge [[Međuratni period|međuratne]] diktature u Europi te kako nije bilo sustavne represije nad opozicijom u zemlji.<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|pages=22 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref> Republika Estonija je na polju vanjske politike zastupala politiku neutralnosti,<ref>{{Cite book|last1=Gärtner |first1=Heinz |title=Engaged Neutrality: An Evolved Approach to the Cold War |page=125 |year=2017|publisher=Lexington Books |isbn=9781498546195}}</ref> a njena neutralnost poštovana je sve do [[23. kolovoza]] [[1939.]] godine, kada je potpisan [[pakt Ribbentrop-Molotov]] o podjeli interesnih sfera na istoku Europe između Sovjetskog Saveza i [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Shodno tom sporazumu, Estonija je potpala pod sovjetsku sferu utjecaja.<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|page=335|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=978-0-8108-7513-5}}</ref> === Drugi svjetski rat === {{main|Estonija u Drugom svjetskom ratu|Sovjetska aneksija baltičkih država}} [[File:Red Army entering into Estonia in 1939.jpg|thumb|right|Ulazak [[Crvena armija|Crvene armije]] u Estoniju [[1939.]] godine, nakon potpisivanja [[Sovjetski-estonski sporazum o međusobnoj pomoći|sporazuma]] o uspostavi sovjetskih vojnih baza na estonskom tlu.]] [[Sovjetski Savez]] napao je [[Poljska|Poljsku]] [[17. rujna]] [[1939.]] godine, malo manje od tri tjedna nakon početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Poljska podmornica klase [[ORP Orzeł (1938)|ORP ''Orzeł'']] koja je bila usidrena u luci u [[Tallinn]]u nesmetano je napustila luku i otplovila u [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] unatoč zahtjevima sovjetskih vlasti da bude razoružana, a njena posada internirana na tlo Sovjetskog Saveza. Sovjetske vlasti su kasnije iskoristile taj slučaj (poznat i kao [[Orzeljski incident]]) i već [[24. rujna]] [[1939.]] godine, uz prijetnje ratom, zahtijevale od estonskih vlasti dozvole za postavljanje vojnih baza na njihovom teritoriju (sa do maksimalno 25,000 vojnika u njima).<ref name="TM091939">{{Cite journal| date = 9. 10. 1939| title = RUSSIA: Moscow's Week| journal = Time| url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,762664,00.html| accessdate = 20. 9. 2009| ref = harv| archive-date = 2018-01-29| archive-url = https://web.archive.org/web/20180129092623/http://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,762664,00.html| dead-url = yes}}</ref> Vlasti Estonije su četiri dana kasnije, [[28. rujna]], pristale na ultimatum i dopustile sovjetskim trupama pristup estonskom teritoriju.<ref>{{Cite book|last1=Hiden|first1=John |last2=Salmon|first2=Patrick |title=The Baltic Nations and Europe: Estonia, Latvia and Lithuania in the Twentieth Century |page=110 |year=2014|publisher= Routledge |isbn=978-1-317-89057-7}}</ref> Sovjetska baltička flota je [[12. lipnja]] [[1940.]] izvršila potpunu pomorsku blokadu Estonije,<ref>{{Cite book|title=The World Book Encyclopedia|url=https://archive.org/details/worldbookencycl006worl|year=2003| publisher = World Book| location = Chicago, IL|isbn=978-0-7166-0103-6|pages=}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.vm.ee/et/est/kat_533/7728.html | title = Molotovi–Ribbentropi pakt ja selle tagajärjed |year=2006 | publisher = Estonian Ministry of Foreign Affairs | language = et | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070707164549/http://www.vm.ee/est/kat_533/7728.html | archivedate=7. 7. 2007 |url-status=dead | accessdate=15. 3. 2017 }}</ref><ref>{{Cite web| url=http://www.mil.fi/laitokset/tiedotteet/1282.dsp| title=Kaleva-koneen tuhosta uutta tietoa| date=14. 6. 2005| work=www.mil.fi| publisher=Finnish Defence Forces| language=fi| accessdate=20. 9. 2009| archive-url=https://web.archive.org/web/20090821221643/http://www.mil.fi/laitokset/tiedotteet/1282.dsp| archive-date=21. 08. 2009| url-status=dead| archivedate=2009-08-21| archiveurl=https://web.archive.org/web/20090821221643/http://www.mil.fi/laitokset/tiedotteet/1282.dsp| deadurl=yes}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.rusin.fi/publications/warinpetsamo/indexEN.html | title = documents published | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080205065414/http://www.rusin.fi/publications/warinpetsamo/indexEN.html | archivedate=5. 2. 2008| language = ru}} из архива Руске морнарице</ref> a svega četiri dana kasnije Sovjetski Savez je izvršio i [[Sovjetska aneksija baltičkih država|službenu invaziju]] na Estoniju.<ref>{{Cite book |last1=Raukas |first1=Anto |title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld |page=309 |year=2002 |publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus |language=et |isbn=9985701151}}</ref><ref>{{cite web |first1=Eric A. |last1=Johnson |first2=Anna |last2=Hermann |url=http://finland.usembassy.gov/root/pdfs/antheil_article.pdf |title=The Last Flight from Tallinn |archive-url=https://web.archive.org/web/20120117175841/http://finland.usembassy.gov/root/pdfs/antheil_article.pdf |archive-date=17 January 2012 |work=Foreign Service Journal |publisher=American Foreign Service Association |date=May 2007}}</ref> U zemlji je ubrzo uspostavljena komunistička vlast pod diktatom [[Moskva|Moskve]] te je Estonija [[21. srpnja]] [[1940.]] i službeno proglašena "socijalističkom republikom". Estonija je i formalno postala članica Sovjetskog Saveza [[6. kolovoza]], kada je i preimenovana u [[Estonska SSR|Estonsku Sovjetsku Socijalističku Republiku]].<ref name=malksoo>{{Cite book|first=Lauri|last=Mälksoo|year=2003 |title=Illegal Annexation and State Continuity: The Case of the Incorporation of the Baltic States by the USSR|location= Leiden&nbsp;– Boston|publisher= Brill|isbn= 90-411-2177-3}}</ref> Već u prvoj godini sovjetske uprave pohapšeno je više od 8,000 istaknutih estonskih političkih i vojnih lidera; oko 2,200 uhapšenih je strijeljano, dok je ostatak protjeran u [[gulag]]e širom [[Sibir]]a.<ref name="Miljan110">{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|page=110|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=978-0-8108-7513-5}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Gatrell|first1=Peter |last2=Baron|first2=Nick |title=Warlands: Population Resettlement and State Reconstruction in the Soviet-East European Borderlands, 1945–50 |page=233 |year=2009 |publisher= Springer|isbn=978-0-230-24693-5}}</ref> Masovne deportacije estonskog stanovništva nastavile su se i u narednim godinama, a zaključno sa [[14. lipanj|14. lipnjom]] [[1941.]] godine deportirano je oko 10,000 estonskih civila koje su sovjetske vlasti smatrale protivnicima režima.<ref>{{Cite web|url=http://www.britishembassy.gov.uk/servlet/Front?pagename=OpenMarket/Xcelerate/ShowPage&c=Page&cid=1046181016323&a=KArticle&aid=1119525615664 | title = Linda Soomre Memorial Plaque |year=2005 | publisher = British Embassy in Tallinn | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080118063339/http://www.britishembassy.gov.uk/servlet/Front?pagename=OpenMarket%2FXcelerate%2FShowPage&c=Page&cid=1046181016323&a=KArticle&aid=1119525615664 | archivedate=18. 1. 2008 | accessdate=29. 8. 2018 |url-status=dead }}</ref> [[Treći Reich]] [[Operacija Barbarossa|napao je]] Sovjetski Savez [[22. lipnja]] [[1941.]] godine, a trupe ''[[Wehrmacht]]a'' su već u srpnju iste godine, uz svesrdnu pomoć gerilskih antisovjetskih grupa znanih kao [[Šumska braća]],<ref>{{Cite book|author1=Peeter Kaasik |author2=Mika Raudvassar |year=2006|pages=496–517|chapter=Estonia from June to October, 1941: Forest brothers and Summer War|editor1=Toomas Hiio |editor2=Meelis Maripuu |editor3=Indrek Paavle |title=Estonia 1940–1945: Reports of the [[Estonian International Commission for the Investigation of Crimes Against Humanity]]|location=Tallinn}}</ref> prodrle na tlo Estonije, čime je započeo [[Ljetni rat]] ([[estonski]]: ''Suvesõda''). Iako je lokalno stanovništvo dočekalo njemačke vojnike kao osloboditelje, ubrzo je postalo jasno da ne postoje nikakve naznake o eventualnoj obnovi estonske državnosti. Teritorij Estonije pripojen je provinciji [[Reichskommissariat Ostland|''Reichskommissariat'' Ostland]], a osnovane su i posebne sigurnosne snage (''[[Sicherheitspolizei]]'') na čijem čelu je bio [[Ain-Ervin Mere]]. [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu|Njemačke okupacijske vlasti]] provodile su i masovne regrutacije, a zanimljivo je da se znatan broj estonskih mladića dobrovoljno priključivao Finskoj vojsci u [[Nastavljeni rat|borbama protiv Sovjeta]].<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|url=https://archive.org/details/historicaldictio0000milj|page=[https://archive.org/details/historicaldictio0000milj/page/275 275]|year=2004|publisher=Scarecrow Press|isbn=978-0-8108-6571-6}}</ref> U finskoj vojsci je tako postojao poseban puk koji su činili isključivo estonski dobrovoljci (Finski pješadijski puk 200; [[estonski]]: ''soomepoisid''). U Estoniji je djelovala zasebna ''[[Waffen-SS]]'' divizija ([[20. estonska dobrovoljačka divizija|20. divizija]]) koju je činilo oko 20,000 estonskih vojnika.<ref>{{Cite book|last1=Smith |first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|page=36 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=978-1-136-45213-0}}</ref> [[File:TLA 1465 1 973 Varemetes Harju tänav, vasakul Kuld Lõvi varemed 1944.jpg|thumb|left|Glavni grad Estonije, [[Tallinn]], nakon [[Bombardiranje Tallinna u Drugom svjetskom ratu|sovjetskog bombardiranja]] tokom borbi na [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnom frontu]] u ožujku [[1944.]] godine.]] Njemačke su vlasti i na području Estonije, baš kao i na svim okupiranim područjima, vršile masovne egzekucije [[Židovi|Židova]], [[Romi|Roma]] i drugih antifašista. Od oko 4,500 Židova, koliko ih je živjelo u Estoniji prije početka rata, njih oko 75% izbjeglo je smrt pobjegavši na slobodni teritorij Sovjetskog Saveza, dok je preostalih oko 1,000 Židova uglavnom pobijeno u koncentracijskim logorima već u prvoj godini nacističke okupacije.<ref name="CommissionReport">{{cite web|title=Conclusions of the Commission|url=http://www.historycommission.ee/temp/conclusions.htm#crimger|publisher=[[Estonian International Commission for Investigation of Crimes Against Humanity]] |archive-url=https://web.archive.org/web/20080629035526/http://www.historycommission.ee/temp/conclusions.htm#crimger|archive-date=29 June 2008|year=1998}}</ref> U estonske koncentracijske logore dopremani su židovski zatvorenici iz drugih okupiranih dijelova istočne Europe, a prema procjenama, u logorima je stradalo oko 10,000 Židova, 6,000 etničkih Estonaca, oko 1,000 etničkih Rusa, te preko 20,000 sovjetskih ratnih vojnih zarobljenika (ukupan broj žrtava je oko 35,000−40,000 osoba). Sovjetske trupe su u siječnju [[1944.]] krenule u kontraofenzivu, potisnuvši nacističke jedinice na zapad sve do estonskih granica. Kada je postalo jasno da se trupe Crvene armije neće zaustaviti na estonskim granicama došlo je do početka masovne mobilizacije za obranu od sovjetske vojske. Posljednji legalno izabrani [[premijer Estonije]], [[Jüri Uluots]] putem radija pozvao je sve vojno sposobne muškarce da se dobrovoljno prijave u vojsku za obranu zemlje od nove "sovjetske agresije". Već narednog dana, u vojsku se dobrovoljno prijavilo preko 38,000 estonskih mladića,{{sfn|Lande|2000|p=200}} a ubrzo se u zemlju vratio i veliki broj dobrovoljaca iz Finske koji su se priključili novoosnovanoj Teritorijalnoj obrani. [[Estonska vlada u egzilu|Estonske vlasti u egzilu]] računale su i na pomoć zapadnih zemalja u očuvanju vlastite nezavisnosti.{{sfn|Smith|1996|p=91}} Povlačenje njemačkih trupa iz Estonije započelo je [[18. rujna]] [[1944.]], a posljednji njemački vojnici napustili su zemlju pred naletom sovjetske armije [[22. rujna]] iste godine. Zajedno s njemačkim okupatorima, zemlju je napustila i estonska vlada koja je sve do [[1992.]] godine i obnove državnosti zemlje, djelovala kao vlada u egzilu iz [[Stockholm]]a. Tokom Drugog svjetskog rata poginulo je oko 80,000 Estonaca, dok je njih oko 70,000 iz raznih razloga emigriralo iz zemlje.<ref>{{Cite book|last1=Kangilaski|first1=Jaan |last2=Salo|first2=Vello |title=The white book: losses inflicted on the Estonian nation by occupation regimes, 1940–1991|page=37|year=2005|publisher=Estonian Encyclopaedia Publishers|isbn=9789985701959}}</ref> === Sovjetski period === {{main|Estonska SSR|Sovjetska aneksija baltičkih država}} [[Datoteka:KüüditatudIMGP6672.JPG|thumb|250px|Spomenik žrtvama sovjetskih deportacija u periodu od [[1941.]] do [[1949.]] godine u gradu [[Paldiski]]ju.]] [[Datoteka:Flag of the Estonian Soviet Socialist Republic.svg|thumb|250px|[[Zastava Estonske SSR]]]] Iako je [[Crvena armija]] krajem [[1944.]] godine protjerala jedinice ''[[Wehrmacht]]a'' s estonskog teritorija i ponovo uspostavila svoju vlast na cijelom području, sukobi s preostalim gerilskim grupama koje su se protivile sovjetskoj vlasti nastavili su se sve do [[1953.]] godine.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=174 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Estonski ogranak gerilske organizacije [[Šumska braća]] činilo je između 14,000 i 15,000 ljudi. Od studenog [[1944.]] do studenog [[1947.]] godine, pripadnici ove grupe izvršili su 773 oružana napada u kojima je ubijeno oko 1,000 sovjetskih vojnika i pristalica sovjetske vlasti, a kontrolirali su i značajan broj sela diljem zemlje.<ref>{{Cite book|last=Buttar| first = Prit| title = Between Giants, the Battle for the Baltics in World War II|year=| publisher = Osprey Publishing|isbn=9781780961637|pages=}}</ref> Prema sovjetskim statističkim podacima, do kraja [[1953.]] godine, gerilski je pokret činila ukupno 20,531 osoba, od čega je njih 1,510 ubijeno u oružanim sukobima. Prema istim podacima, tokom sukoba stradalo je 1,728 vojnika Crvene armije, agenata [[NKVD]]-a i estonske policije. Posljednji živi pripadnik ove grupacije u Estoniji uhapšen je i ubijen [[1978.]] godine.<ref>Laar, Mart. War in the Woods: Estonia's Struggle for Survival, 1944–1956. {{page|year=2013|isbn=978-0-929590-08-0|pages=}}</ref><ref>[http://estinst.ee/en/prints/republic-of-estonia-90/ Republic of Estonia 90] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171024043611/http://estinst.ee/en/prints/republic-of-estonia-90/ |date=2017-10-24 }} Estonian Institute 2008</ref> U represijama koje su uslijedile u prvim poslijeratnim godinama, velik broj osoba procesuiran je zbog optužbi za [[kolaboracionizam]], a u druge dijelove zemlje prisilno su raseljavane cijele obitelji. Tako je samo tokom martovskih deportacija iz Estonije u [[Sibir]] deportirano 20,713 osoba (od čega su 15,916 bili žene i djeca).<ref>{{Cite book| first = Aigi| last = Rahi-Tamm| first2 = Andres| last2 = Kahar| title = "The Deportation Operation "Priboi" in 1949"| year = 2009| publisher = Estonian International Commission for the Investigation of Crimes Against Humanity| location = Tallinn| isbn = 978-9949183005| url = http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf| access-date = 2021-04-18| archive-date = 2019-03-28| archive-url = https://web.archive.org/web/20190328131029/http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf}}</ref><ref name=deportation>[http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-226 Депортации из Эстонии в 1941 г. и 1949 г.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070928000152/http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-226 |date=2007-09-28 }} Посольство Эстонии в Москве</ref> Prema suvremenim procjenama, Estonija je tokom rata i u poslijeratnim represijama izgubila između 180 i 200,000 ljudi, odnosno oko 20% od ukupne prijeratne populacije.<ref name="AR">{{cite web|url=http://gazeta.aif.ru/online/aif/1273/12_01| title = Президент Эстонии Арнольд Рюйтель. Разве мы восхваляем нацизм?| publisher = Аргументы и факты № 12 (1273) от 23.03.2005 | accessdate=28. 6. 2014}}</ref><ref>{{cite web|author=Хийо Т.|year=2009|url=http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1939-1945_%D0%B3%D0%B3_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F_%D0%B8_%D0%92%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0%D1%8F_%D0%BC%D0%B8%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/%D0%97%D0%B0%D0%B2%D0%BE%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%81%D0%BD%D0%BE%D0%B9_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D0%B5%D0%B9_%D0%B2_1944_%D0%B3/|title=Завоевание Эстонии Красной армией в 1944 г.|publisher=Эстоника|accessdate=14. 5. 2014|archive-date=2015-02-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20150222010330/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1939-1945_%D0%B3%D0%B3_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F_%D0%B8_%D0%92%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0%D1%8F_%D0%BC%D0%B8%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/%D0%97%D0%B0%D0%B2%D0%BE%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%81%D0%BD%D0%BE%D0%B9_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D0%B5%D0%B9_%D0%B2_1944_%D0%B3/|dead-url=yes}}</ref><ref>{{cite web| url = http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-2128| title = 23. августа 1939 года: общеевропейский день памяти жертв всех тоталитарных и авторитарных режимов| publisher = Посольство Эстонии в Москве| accessdate = 1. 7. 2014| archive-url = https://web.archive.org/web/20140517143747/http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-2128| archive-date = 17. 05. 2014| url-status = dead}}</ref> Deportirano stanovništvo "zamijenili" su doseljenici iz drugih dijelova [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], što je u kratkom periodu dovelo do potpune promjene demografske strukture Estonije. Estonija je tokom rata doživjela velika razaranja, izgubila je značajan dio populacije (što u borbama, što uslijed kasnijih migracija), a uništeno je i više od polovine ukupne infrastrukture u zemlji. Odmah po okončanju rata, sovjetske su vlasti u zemlji uspostavile sovjetski samoupravni model i već [[1945.]] godine onemogućeno je privatno vlasništvo u industrijskom sektoru (a dvije godine kasnije i u trgovačkoj djelatnosti). Izvršena je [[kolektivizacija]] poljoprivrednih zemljišta,<ref name="Miljan110"/><ref>{{Cite book|last1=Purs|first1=Aldis|title=Baltic Facades: Estonia, Latvia and Lithuania since 1945|url=https://archive.org/details/balticfacadesest0000purs|page=335|year=2013|publisher=Reaktion Books|isbn=9781861899323}}</ref> a u prvih nekoliko poslijeratnih godina oduzeto je preko 900,000 hektara zemljišta i šuma, koji su pretvoreni u državna dobra (do kraja [[1950.]] godine, u Estoniji je bilo 2,213 [[kolhoz]]a) ili su dodijeljeni brojnim doseljenicima iz ostalih dijelova Sovjetskog Saveza. Odmah nakon rata, sovjetske su vlasti oduzele [[Estonska SSR|Estonskoj SSR]] oko 2,230&nbsp;km² teritorija na istoku s većinskim [[Rusi|ruskim]] stanovništvom, priključivši taj teritorij [[Ruska SFSR|Ruskoj SFSR]] (teritorij istočno od [[Narva|Narve]] i [[Pečorski rajon]]). Na čelu sovjetske Estonije ([[estonski]]: ''Eesti Nõukogude Sotsialistlik Vabariik'', ENSV) nalazili su se etnički Estonci rođeni na teritoriju Rusije i školovani u sovjetskim školama, a za većinu njih [[estonski]] je bio tek drugi jezik, zbog čega su ih u Estoniji podrugljivo nazivali "Jestoncima" ([[estonski]]: ''jeestlased'', ''jeestlane''). Svu vlast u zemlji držala je [[Komunistička partija Estonije]] ([[estonski]]: ''Eestimaa Kommunistlik Partei'') koja je predstavljala teritorijalni ogranak [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] (KPSS), odnosno Savjet ministara.<ref name="mnemosyne3">{{cite web| author = Estonian International Commission for Investigation of Crimes Against Humanity| date = | url = http://www.mnemosyne.ee/hc.ee/pdf/conclusions_ru_1944-.pdf| title = Этап III — Оккупация Эстонии Советским Союзом с 1944 года| publisher = The Estonian Institute of Historical Memory| accessdate = 8. 4. 2014| archive-date = 2013-04-12| archive-url = https://web.archive.org/web/20130412065557/http://www.mnemosyne.ee/hc.ee/pdf/conclusions_ru_1944-.pdf| dead-url = yes}}</ref><ref>{{cite web | author = Леймус И. | date = 13. 11. 2009 | url = http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D0%A1%D0%A1%D0%A0_%D0%BA%D0%B0%D0%BA_%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D1%81%D0%BE%D1%8E%D0%B7%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D1%83%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0/ | title = Эстонская ССР как советская союзная республика | publisher = Эстоника | accessdate = 16. 2. 2014 | archive-date = 2013-06-14 | archive-url = https://web.archive.org/web/20130614193104/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D0%A1%D0%A1%D0%A0_%D0%BA%D0%B0%D0%BA_%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D1%81%D0%BE%D1%8E%D0%B7%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D1%83%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0/ | dead-url = yes }}</ref> Većina zapadnih zemalja nikada nije ''[[de iure]]'' priznala sovjetsku vlast u Estoniji, iako su [[Sjedinjene Države]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] kao sudionici [[Konferencija u Jalti|konferencije u Jalti]] ''[[de facto]]'' priznali sovjetsku državu i njene granice. Mnoge su zemlje za službenu estonsku vlast priznavale [[Estonska vlada u egzilu|vladu koja je djelovala u egzilu]] (i takvo je stanje ostalo na snazi sve do obnove državnosti [[1991.]] godine).<ref>{{Cite book|last1=Lane|first1=Thomas |last2=Pabriks|first2=Artis |last3=Purs|first3=Aldis |last4=Smith|first4=David J. |title=The Baltic States: Estonia, Latvia and Lithuania|page=xx |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136483042}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Frankowski|first1=Stanisław |last2=Stephan III|first2=Paul B. |title=Legal Reform in Post-Communist Europe: The View from Within |page=73|year=1995 |publisher=Martinus Nijhoff Publishers |isbn=9780792332183}}</ref> Nakon što je [[Nikita Hruščov]] došao na čelo KPSS-a, došlo je do političkog otopljavanja odnosa između službene [[Moskva|Moskve]] i ostalih sovjetskih država, pa su tako već [[1956.]] godine bili omogućeni i prvi povraci deportiranih osoba iz progonstva. Estonska komunistička partija dobila je određen stupanj autonomije u svom djelovanju u odnosu na KPSS. Intenzivna industrijalizacija, koju su provodile sovjetske vlasti, preobrazila je Estoniju u jednu od industrijski najrazvijenijih i najurbanijih sovjetskih republika s udjelom gradske populacije od čak 65% u [[1970.]] godini. Životni standard estonskog stanovništva bio je znatno viši od prosječnog na nivou Sovjetskog Saveza.<ref>{{cite web|last=Таннберг|first=Тыну|date=19. 02. 2010|url=http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%8D%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%B8_%D0%B5%D0%B5_%D0%BF%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B8%D1%8F/|title=Командная экономика и её последствия|publisher=Эстоника|accessdate=21. 5. 2014|archive-date=2013-06-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20130614231733/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%8D%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%B8_%D0%B5%D0%B5_%D0%BF%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B8%D1%8F/|dead-url=yes}}</ref> U drugoj polovici [[1970e|1970-ih]] dolazi do jačanja disidentskih pokreta širom zemlje, a posebno u pribaltičkim sovjetskim republikama. Od kraja rujna pa do početka listopada [[1980.]] godine, širom Estonije održani su brojni antisovjetski studentski prosvjedi koji su nasilno ugušeni. Nešto kasnije, [[28. listopada]] javno je objavljeno [[Pismo četrdesetorice]], kao svojevrstan manifest protiv daljnje sovjetizacije, a koji je potpisalo 40 najpoznatijih estonskih intelektualaca tog vremena.<ref>{{cite web| author = | date = | url = http://www.estonica.org/ru/%C2%AB%D0%9F%D0%B8%D1%81%D1%8C%D0%BC%D0%BE_%D1%81%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%B0%C2%BB/| title = «Письмо сорока»| publisher = Эстоника| accessdate = 16. 2. 2014| archive-date = 2015-06-07| archive-url = https://web.archive.org/web/20150607140353/http://www.estonica.org/ru/%C2%AB%D0%9F%D0%B8%D1%81%D1%8C%D0%BC%D0%BE_%D1%81%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%B0%C2%BB/| dead-url = yes}}</ref> [[Europski parlament]] je [[13. siječnja]] [[1983.]] godine donio rezoluciju kojom je osudio čin aneksije pribaltičkih zemalja od strane Sovjetskog Saveza, označivši ga kao kršenje međunarodnih sporazuma koje je Sovjetski Savez imao sa spomenutim republikama, ujedno pozvavši na nepriznavanje aneksije.<ref>{{Cite journal|publisher=European Parliament | title = Resolution on the situation in Estonia, Latvia, Lithuania | journal=Official Journal of the European Communities | volume=42/78| series=C |date=13. 1. 1983 | url=http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/8/80/Europarliament13011983.jpg |ref=harv}}</ref><ref>[http://www.letton.ch/lvx_eur2.htm Текст резолуције Европског парламента из 1983. о осуди анексије балтичких држава.]</ref> === Obnova nezavisnosti === {{main|Raspjevana revolucija}} [[Datoteka:Toomel 1989.jpg|250px|thumb|left|Prosvjedi u [[Tartu]]u [[24. veljače]] [[1989.]] godine.]] U drugoj polovici [[1980e|1980-ih]] godina, diljem [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] dolazi do jačanja nacionalnih pokreta, ekonomija je doživjela veliki pad, nezadovoljstva građana socijalnim i političkim statusom bivala su sve veća, a tadašnji sovjetski lider [[Mihail Gorbačov]] pokušao je provesti čitav niz ekonomskih i političkih reformi (''[[perestrojka]]'') kako bi stabilizirao situaciju u zemlji. Protesti protiv vlasti postajali su sve učestaliji i sve žešći. Pokušaji vlasti da na sjeveru Estonije otvore nova postrojenja za eksploataciju [[fosforit]]a doveli su do masovnih protesta estonskog stanovništva. Protesti koji su izbili [[3. travnja]] [[1987.]] nazvani su [[Fosforitni rat]] ([[estonski]]: ''Fosforiidisõda''), a iako su u osnovi imali ekološki karakter zbog prijetnji zagađenjem životne sredine, imali su i snažan politički predznak pošto su estonski lideri smatrali da bi otvaranje novih industrijskih pogona dovelo do novih masovnih migracija radne snage iz Rusije.<ref>{{Cite book|last1=Vogt|first1=Henri |title=Between Utopia and Disillusionment: A Narrative of the Political Transformation in Eastern Europe |url=https://archive.org/details/betweenutopiadis0000vogt|pages=[https://archive.org/details/betweenutopiadis0000vogt/page/20 20]–22|year=2005 |publisher=Vandenhoeck & Ruprecht |isbn=9781571818959}}</ref><ref>{{cite web| author = Лийвик О.| date = 7. 11. 2009| url = http://www.estonica.org/ru/%D0%A4%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/| title = Фосфоритная война| publisher = Эстоника| accessdate = 5. 4. 2014| archive-date = 2015-03-13| archive-url = https://web.archive.org/web/20150313153742/http://www.estonica.org/ru/%D0%A4%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/| dead-url = yes}}</ref> U službenom glasniku gradskog odbora u [[Tartu]]u od [[26. rujna]] [[1987.]] objavljen je prijedlog buduće estonske ekonomske nezavisnosti ([[estonski]]: ''Isemajandav Eesti'') unutar granica zajedničke države. Državne vlasti su ovaj prijedlog označile činom [[separatizam|separatizma]].<ref>{{cite web| author = Хийо Т.| date = 8. 10. 2009| url = http://www.estonica.org/ru/%D0%A5%D0%BE%D0%B7%D1%80%D0%B0%D1%81%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F/| title = Хозрасчетная Эстония| publisher = Эстоника| accessdate = 5. 4. 2014| archive-date = 2015-04-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20150415210913/http://www.estonica.org/ru/%D0%A5%D0%BE%D0%B7%D1%80%D0%B0%D1%81%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F/| dead-url = yes}}</ref> Tokom [[1988.]] godine, intenzivira se razvoj nacionalnih političkih stranaka, tako da je u travnju osnovan [[Estonski narodni front]] ([[estonski]]: ''Rahvarinne'') pod vodstvom [[Edgar Savisaar|Edgara Savisaara]], koji se zalagao za ''perestrojku'' te političke i ekonomske reforme. Za kratko vrijeme, Narodni front postao je najmasovnijim pokretom na teritoriju sovjetske Estonije. Kao odgovor na sovjetsku represiju, nekoliko je desetaka tisuća ljudi na festivalu folklora u [[Tallinn]]u (održanom od [[10. lipnja|10.]] do [[14. lipnja]] [[1988.]]) pjevalo domoljubne pjesme i nosilo tradicionalna državna obilježja iz predsovjetskog perioda. Mirni protesti nastavili su se i u narednom periodu, a cijeli je pokret ostao je zapamćen kao [[Raspjevana revolucija]].<ref>{{Cite book|last1=Backes|first1=Uwe |last2=Moreau |first2=Patrick |title=Communist and Post-Communist Parties in Europe: Schriften Des Hannah-Arendt-Instituts Für Totalitarismusforschung 36 |page=9|year=2008 |publisher=Vandenhoeck & Ruprecht |isbn=9783525369128}}</ref> Ubrzo su se formirali i radikalniji nacionalni pokreti, koji su zahtijevali obnovu nezavisnosti zemlje. [[Vrhovni sovjet Estonske SSR]] na sjednici održanoj [[16. studenog]] [[1988.]] godine donio je [[Deklaracija suvereniteta Estonske SSR|odluku o proglašenju suvereniteta Estonske SSR]]. Istovremeno, na drugoj su se strani počele okupljati ruske političke i građanske elite koje su insiztirale na opstanku zajedničke države.<ref name="nezav">{{cite web | author = Вярэ Э. | date = 11. 2. 2010 | url = http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%BC%D0%BD%D1%8B%D0%B5_%D0%B3%D0%BE%D0%B4%D1%8B/ | title = Переломные годы | publisher = Эстоника | accessdate = 6. 4. 2014 | archive-date = 2014-02-25 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140225075508/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%BC%D0%BD%D1%8B%D0%B5_%D0%B3%D0%BE%D0%B4%D1%8B/ | dead-url = yes }}</ref> [[File:Balti kett 22.jpg|thumb|right|[[Baltički put]] u [[Estonska SSR|Estonskoj SSR]].]] Dana [[23. kolovoza]] [[1989.]] godine, organizirana je akcija poznata kao [[Baltički put]] ([[estonski]]: ''Balti kett''), u sklopu koje je oko dva milijuna ljudi formiralo kontinuiran ljudski lanac dužine preko 600&nbsp;km, koji je povezao [[Tallinn]], [[Riga|Rigu]] i [[Vilnius]].<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration |page=52|year=2013 |publisher=Routledge |isbn=9781136452130}}</ref><ref>{{Cite book|title=Central and East European Politics: From Communism to Democracy | first = Sharon L. | last=Wolchik| last2=Curry| first2 = Jane Leftwich| url = https://books.google.com/?id=ciKIBazTof8C&pg=PA238#v=onepage&f=false | publisher = Rowman & Littlefield |year=2007|isbn=978-0-7425-4068-2 |pages=238}}</ref> Estonski vrhovni sovjet je [[12. studenog]] [[1989.]] godine stavio van snage Deklaraciju o pristupanju Estonije Sovjetskom Savezu od [[22. srpnja]] [[1940.]] godine, a ubrzo potom i većinom glasova usvojio Deklaraciju o nacionalnom suverenitetu. Krajem veljače [[1990.]] godine, formiran je [[Estonski kongres]] od 464 člana, koji je djelovao kao prijelazni nacionalni [[parlament]].<ref>{{Cite book|last=Miljan| first = Toivo| title = Historical Dictionary of Estonia| url = https://books.google.com/books?id=xeXwMDZbTBoC&pg=PA213|year=2004| publisher = Scarecrow Press|isbn=978-0-8108-6571-6|pages=213}}</ref> [[Komunistička partija Estonije]] službeno je istupila iz članstva u KP Sovjetskog Saveza [[25. ožujka]] [[1990.]] godine. Estonski vrhovni sovjet je [[8. svibnja]] [[1990.]] godine proglasio Ustav iz [[1938.]] kao važeći pravni akt Estonije. Predsjedavajući [[Vrhovni sovjet Ruske SFSR|Vrhovnog sovjeta Ruske SFSR]], [[Boris Jeljcin]], posjetio je [[Tallinn]] [[12. siječnja]] [[1991.]] godine i s predsjednikom Estonskog vrhovnog Sovjeta, [[Arnold Rüütel|Arnoldom Rüütelom]], potpisao dokument o obnovi međudržavnih odnosa između Rusije i Estonije te međusobnom priznanju dvije zemlje.<ref>{{cite web|url=http://ria.ru/spravka/20110113/320697025.html| title = Договоры об основах межгосударственных отношений РСФСР-Эстония-Латвия| publisher = РИА Новости| accessdate=1. 7. 2014}}</ref> [[Referendum o nezavisnosti Estonije 1991.|Referendum o nezavisnosti Estonije]] održan je [[3. ožujka]] [[1991.]] godine i na njemu se 78.4% glasača izjasnilo za nezavisnost od Sovjetskog Saveza.<ref>{{cite web | author = Вярэ Э. | date = 11. 2. 2010 | url = http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D1%83%D1%82%D1%8C_%D0%BA_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/ | title = Путь к независимости | publisher = Эстоника | accessdate = 3. 1. 2014 | archive-date = 2014-02-25 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140225084903/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D1%83%D1%82%D1%8C_%D0%BA_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/ | dead-url = yes }}</ref> Nekoliko dana kasnije, održan je svesovjetski referendum o opstanku zajedničke sovjetske države, koji su estonske vlasti bojkotirale, a glasanje je održano jedino na sjeveroistoku zemlje, u većinski ruskim područjima.<ref>{{cite web| last = Маркедонов| first = М. С..| date = 1. 4. 2011| url = http://polit.ru/article/2011/04/01/ussr/| title = Референдум распада| publisher = Полит.ру| accessdate = 15. 3. 2014| archive-date = 2014-05-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20140515125029/http://polit.ru/article/2011/04/01/ussr/}}</ref> Dan poslije [[Kolovoški puč|neuspješnog državnog udara]] u [[Moskva|Moskvi]], [[20. kolovoza]] [[1991.]], estonski je parlament i službeno proglasio obnovu nezavisnosti Estonije.<ref>{{Cite book|last1=Gill|first1=Graeme |title=Democracy and Post-Communism: Political Change in the Post-Communist World |page=41|year=2003 |publisher=Routledge |isbn=9781134485567}}</ref><ref>{{Cite web |url=http://estonianworld.com/life/estonia-celebrates-the-day-of-restoration-of-independence/ |title=Estonia celebrates the Day of Restoration of Independence |date=20 August 2016 |website=Estonian World |access-date=18 August 2018}}</ref> Već [[17. rujna]] iste godine, Republika Estonija postala je punopravnom članicom [[UN|Ujedinjenih nacija]].<ref name="Dillon164">{{Cite book|last1=Dillon|first1=Patricia |last2=Wykoff |first2=Frank C. |title=Creating Capitalism: Transitions and Growth in Post-Soviet Europe|url=https://archive.org/details/creating-capitalism--transitions-and-growth-in-post-soviet-europe-_2002|page=[https://archive.org/details/creating-capitalism--transitions-and-growth-in-post-soviet-europe-_2002/page/164 164]|year=2002 |publisher=Edward Elgar Publishing |isbn=9781843765561}}</ref> Prva zemlja koja je priznala obnovljenu estonsku nezavisnost bio je [[Island]]. Novi, četvrti po redu [[Ustav Estonije|Ustav]] službeno je stupio na snagu nakon što je usvojen na referendumu održanom [[28. lipnja]] [[1992.]] godine.<ref name="4konst">{{cite web|author=Нутт М.|date=6. 10. 2010|url=http://www.estonica.org/ru/%D0%93%D0%BE%D1%81%D1%83%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%BD%D1%8B%D0%B9_%D1%81%D1%82%D1%80%D0%BE%D0%B9_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%B2_%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%87%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B2%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%B8/%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8_%D0%B8_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B0%D1%8F_%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%82%D1%83%D1%86%D0%B8%D1%8F_1992-%E2%80%A6/|title=Восстановление независимости и четвертая конституция (1992-…)|publisher=Эстоника|accessdate=3. 1. 2014|archive-date=2015-04-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20150406193815/http://www.estonica.org/ru/%D0%93%D0%BE%D1%81%D1%83%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%BD%D1%8B%D0%B9_%D1%81%D1%82%D1%80%D0%BE%D0%B9_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%B2_%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%87%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B2%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%B8/%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8_%D0%B8_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B0%D1%8F_%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%82%D1%83%D1%86%D0%B8%D1%8F_1992-%E2%80%A6/|dead-url=yes}}</ref> Odmah nakon proglašenja nezavisnosti, estonske vlasti vodile su pregovore s Rusijom o povlačenju preostalih ruskih trupa stacioniranih po bazama na teritoriju Estonije. Nakon trogodišnjih pregovora, posljednje ruske trupe naspustile su Estoniju [[31. kolovoza]] [[1994.]] godine.<ref>{{cite web |date=31. 8. 2012| url = http://rus.postimees.ee/957962/v-jestonii-hotjat-otmechat-den-okonchanija-okkupacii-31-avgusta| title = В Эстонии хотят отмечать день окончания оккупации 31. августа| publisher = Postimees| accessdate=3. 1. 2014}}</ref><ref>{{cite web | date = 31. 8. 2013 | url = http://baltija.eu/news/read/33128 | title = 31. августа всем надо праздновать День свободной Эстонии — эстонский министр сказал | publisher = Портал русской общины Эстонии | accessdate = 3. 1. 2014 | archive-date = 03. 01. 2014 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140103190239/http://baltija.eu/news/read/33128 | url-status = dead }}</ref><ref>{{cite web| date = 1. 9. 2012| url = http://www.rosbalt.ru/exussr/2012/09/01/1029156.html| title = Эстония намерена отмечать 31. августа день окончания российской оккупации| publisher = Росбалт.ру| accessdate = 3. 1. 2014| archive-date = 2014-01-03| archive-url = https://web.archive.org/web/20140103225232/http://www.rosbalt.ru/exussr/2012/09/01/1029156.html}}</ref> Tokom [[1996.]] godine, Estonija je izvršila demarkaciju svoje južne granice s [[Latvija|Latvijom]], dok je pogranični ugovor s [[Rusija|Rusijom]] potpisan [[18. svibnja]] [[2005.]] godine; njime su dvije zemlje neznatno redefinirale granicu koju su dijelile od [[1991.]] godine. Nakon sticanja nezavisnosti, jedan od strateških ciljeva zemlje bila je integracija u pravno-politički i ekonomski sistem [[EU|Europske unije]]. S tim u vezi, Estonija je službeno započela pregovore o članstvu u EU tokom [[1998.]] godine. Nakon uspješno okončanih pregovora o članstvu, stanovnici Estonije su se na [[Referendum o pristupanju Estonije Evropskoj uniji 2003.|referendumu]] održanom [[14. rujna]] [[2003.]] godine odlučili za punopravno članstvo u EU (na referendumu je sudjelovalo 64.1% registriranih birača, a za članstvo se izjasnilo njih 66.8% dok je protiv bilo njih 33.2%). Estonija je postala punopravnom članicom Unije [[1. svibnja]] [[2004.]] godine (zajedno s još devet država iz istočne i srednje Europe). Mjesec dana ranije, Estonija je postala i punopravnom članicom [[NATO]] pakta.<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|pages=18–19|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9780810875135}}</ref> Estonija je [[1. siječnja]] [[2011.]] postala i dijelom [[eurozona|eurozone]] i kao službenu valutu umjesto dotadašnje [[Estonska kruna|estonske krune]] uvela [[euro]] (stare novčanice su zamijenjene novim po službenom tečaju od 15.6466 kruna za 1€).<ref name=presseurop>[http://www.presseurop.eu/en/content/article/478531-most-soviet-western-state PressEurope] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110129204200/http://www.presseurop.eu/en/content/article/478531-most-soviet-western-state |date=2011-01-29 }}, 26. 1. 2011.</ref> == Geografija == {{main|Geografija Estonije}} [[File:Estonia relief map (2005-2017).png|thumb|300px|Topografska mapa Estonije.]] Republika Estonija je smještena u istočnom dijelu [[Baltičko more|baltičkog bazena]], na prijelazu iz [[Istočna Europa|istočne]] u [[Sjeverna Europa|sjevernu Europu]]. Obuhvaća teritorij površine 45,227&nbsp;km² i po tom se parametru nalazi se na 31. mjestu među europskim državama, odnosno na 129. mjestu u svjetskim okvirima. Estoniji pripadaju i teritorijalne vode [[Baltičko more|Baltičkog mora]] na udaljenosti od 12 nautičkih milja od obale (22,2&nbsp;km).<ref name="Обала">{{cite web| title = General overview of Estonian nature — The Baltic Sea| url = http://www.estonica.org/en/Nature/The_Baltic_Sea/The_Baltic_Sea/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 29. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061502/http://www.estonica.org/en/Nature/The_Baltic_Sea/The_Baltic_Sea/| dead-url = yes}}</ref> Najsjevernija točka Estonije leži na sjevernoj obali otoka [[Vaindloo]] ({{coord|59|49|17|N|26|21|31|E|type:landmark_region:EE|name=Vaindloo (sjever)}}), dok je najsjevernija točka kontinentalnog dijela poluotok [[Purekkari]] ({{coord|59|40|31|N|25|41|49|E|type:landmark_region:EE|name=Cape Purekkari (sjever)}}). Najjužnija točka je kod sela [[Karisöödi]] na granici s [[Latvija|Latvijom]] ({{coord|57|30|33|N|26|37|00|E|type:landmark_region:EE|name=Naha (jug)}}). Zapadna točka nalazi se na otoku [[Nootamaa]] ({{coord|58|19|20|N|21|45|51|E|type:landmark_region:EE|name=Nootamaa (zapad)}}); u kontinentalnom dijelu, to je [[rt Ramsi]] ({{coord|59|01|31|N|23|24|15|E|type:landmark_region:EE|name=Rt Ramsi (zapad)}}). Najistočnija točka nalazi se istočno od grada [[Narva|Narve]] ({{coord|59|22|13|N|28|12|36|E|type:landmark_region:EE|name=Narva (istok)}}). Najveća udaljenost između dva lokaliteta krećuči se cestom iznosi oko 400&nbsp;km. Većina otoka nalazi se u blizini kontinentalnog dijela zemlje, a najudaljeniji je otok [[Ruhnu]] u [[Riški zaljev|Riškom zaljevu]], koji je od kopna udaljen 65&nbsp;km.<ref>{{cite web| title = General overview of Estonian nature — Location| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Location/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 27. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061437/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Location/| dead-url = yes}}</ref> Na sjeveru i istoku, Estonija izlazi na obale Baltičkog mora, odnosno na njegove zaljeve - [[Finski zaljev|Finski]] na sjeveru i [[Riški zaljev|Riški]] na jugozapadu. Finski zaljev razdvaja Estoniju od [[Finska|Finske]] (udaljenost između [[Helsinki]]ja i [[Tallinn]]a iznosi svega 87&nbsp;km), dok je centralni dio Baltičkog mora razdvaja od [[Švedska|Švedske]]. Ukupna dužina estonske obale, uključujući i obale baltičkih otoka, iznosi 3,794&nbsp;km.<ref name="Обала"/> Estonija ima kopnene granice na jugu i istoku, u ukupnoj dužini od 657&nbsp;km. Na jugu graniči s [[Latvija|Latvijom]] u dužini od 333&nbsp;km, dok je na istoku granica s [[Rusija|Rusijom]] u dužini od 324&nbsp;km. Najveći dio državne granice s Rusijom ima prirodni karakter i proteže se akvatorijem [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskog jezera]] i rijekom [[Narva (rijeka)|Narvom]], dok je jedina kopnena granica na području [[Pečorski rajon|Pečorskog rajona]] [[Pskovska oblast|Pskovske oblasti]]. Vlasti Estonije smatraju Pečorski rajon (teritorij površine 1.251&nbsp;km²) dielom svog teritorija pod privremenom okupacijom Rusije.<ref>{{cite news|title=Russia spurns Estonia border deal| url = http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4626141.stm| accessdate=24. 8. 2012| newspaper = BBC News|date=27. 6. 2005}}</ref><ref>{{cite web|last=Socor| first = Vladimir| title = Russia cancels border treaty, assails Estonia| url = http://www.jamestown.org/programs/edm/single/?tx_ttnews%5Btt_news%5D=30600&tx_ttnews%5BbackPid%5D=176&no_cache=1| publisher = The Jameston Foundation| accessdate=24. 8. 2012}}</ref> === Geologija === [[Datoteka:Panga pank-2-mauricedb.jpg|thumb|left|250px|Vapnenačke formacije uz sjeverne obale Estonije.]] Najveći deo estonskog teritorija čine sedimente stijene iz doba [[paleozoik]]a, a koje su prekrivene nešto tanjim [[kvartar]]nim naslagama. Te stijene izbijaju na površinu jedino u priobalnim područjima i jezersko-riječnim depresijama, na mjestima gdje je [[erozija]] ogolila površinski kvartarni sloj. Sjeverna obala u svojoj osnovi izgrađena je od [[vapnenac|vapnenačkih]] stijena i podložna je intenzivnoj [[abrazija|abraziji]]. Depresije u centralnom dijelu zemlje nastale su na kontaktu tvrđih [[silur]]skih vapnenaca s mekšim [[Devon (period)|devonskim]] [[Pješčenjak|pješčenjacima]]. Prije oko 350 milijuna godina, krajem devona, došlo je do konačnog povlačenja mora sa sadašnjeg estonskog kopna. More je za sobom ostavilo pjeskoviti plato koji se proteže od [[Finska|Finske]] na sjeveru do [[Latvija|Latvije]] na jugu, te od [[Rusija|Rusije]] do [[Švedska|Švedske]]. Intenzivna erozija površinskih centralnih dijelova Estonije i obala Finskog zaljeva započela je prije oko 65 milijuna godina (početkom [[kenozoik]]a) i trajala je sve do posljednje [[pleistocen]]ske glacijacije (prije oko 2 milijuna godina). U to vrijeme, [[Sjevernoestonski klint]] je imao visinu i do 150 m te je razdvajao sjeverne dijelove vapnenačkog platoa od depresija kojima su tekle rijeke na području današnjeg Finskog zaljeva.<ref name="Topography">{{cite web| title = General overview of Estonian nature — Topography| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Topography/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 27. 1. 2017| archive-date = 2016-04-13| archive-url = https://web.archive.org/web/20160413004837/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Topography/| dead-url = yes}}</ref> Suvremeni reljef Estonije posljedica je djelovanja pleistocenskih ledenjak. Prije oko 12,000 godina, gotovo većina suvremenog teritorija estonije bila je prekrivena moćnim ledenim naslagama zaleđenog Baltičkog jezera. Sjeverna i zapadna obala Estonije je prije oko 7,000 godina bila pod vodama tadašnjeg prethodnika suvremenog [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. Led koji se na kraju pleistocenske glacijacije postepeno povlačio prema sjeveru sa sobom je nosio znatne količine finih glina i pijeska s viših područja i taložio ih u nizinskim područjima uz obalu. Pleistocenskaa glacijacija je tako u potpunosti izmijenila reljef tog područja. U odnosu na preglacijalni period, razina mora porasla je za više od 100 m i voda je prekrila značajan dio područja koja su ranije bila kopno. Nakon topljenja moćnih ledenih naslaga, tlo se oslobodilo pritiska, što je dovelo do postepenog izdizanja razine kopna, a proces izdizanja i danas je uočljiv u sjeverozapadnom dijelu zemlje, gdje se na godišnjem nivou tlo diže za 2−3 milimetra.<ref name="Topography"/> Izdizanje za posljedicu ima povećanje kopnene mase, a uz obalu se formiraju brojni novi otočići te hridi. Površinske kvartarne naslage formirale su se tijekom i poslije posljednjeg glacijalnog procesa. Prosječna debljina glacijalnih sedimenata na platoima sjeverne i središnje Estonije je od 2 do 3 metra, dok je u južnim dijelovima ona 5−10 m. Vapnenački platoi na kojima je vidljivo odsustvo kvartarnih sedimenata − ili su ti sedimenti pak jako tanki (svega nekoliko centimetara) − nazivaju se [[alvar]]i.<ref name="Земљиште">{{cite web| title = General overview of Estonian nature — The Quaternary cover and soil cover| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_Quaternary_cover_and_soil_cover/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 28. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061442/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_Quaternary_cover_and_soil_cover/| dead-url = yes}}</ref> Maksimalna debljina kvartarnih sedimenata, koja dostiže i do 100 m, vidljiva je u drevnim dolinama i akumulacijskim morenskim pobrđima na krajnjem jugu i jugoistoku.<ref name="Земљиште"/> Značajan utjecaj na razvoj suvremenog reljefa u nizinskim područjima odigrala su brojna [[tresetište|tresetišta]]. Prva tresetišta u Estoniji nastala su prije oko 8,000 godina, a najintenzivniji proces nastanka [[treset]]a u močvarama odigrao se tijkom poslednje dve tisuće godina. Niska tresetišta danas prekrivaju oko petinu estonskog teritorija.<ref name="Topography"/> Sjeverni dio Estonije seizmički je aktivno područje, a [[potres]]i, iako rijetki, nisu neuobičajena pojava. Najjači [[potres]] koji je pogodio ovu zemlju dogodio se [[25. listopada]] [[1976.]] godine s epicentrom u moru nedaleko od sjeverne obale otoka [[Osmussaar]]. Hipocentar potresa nalazio se na dubini od 10−13&nbsp;km, a magnituda u hipocentru iznosila je 4.7 po [[Richterova skala|Richteru]].<ref name="Publishers2005">{{Cite book| author = Estonian Academy of Science | title = Proceedings of the Estonian Academy of Sciences, Geology| url = https://books.google.com/books?id=q3mK64Ef2MQC|year=2005| publisher = Estonian Academy Publishers}}</ref> Potres je izazvao manja oštećenja na starijim objektima, a na nekim mjestima je došlo i do manjeg urušavanja stijena uz obalu. Bio je to službeno najjači zabilježeni potres u historiji Estonije.<ref name="KoeberlMartínez-Ruiz2003">{{harvnb|Koeberl|Martínez|2003|p=345}}</ref> === Reljef === [[Datoteka:Relief map of Estonia.png|thumb|right|Hipsometrijska mapa Estonije.]] [[Datoteka:Valaste waterfall, June 2010, 2.jpg|thumb|right|[[Vodopad]] [[Valaste (vodopad)|Valaste]] u Estoniji.]] Estonija obuhvaća sjeverozapadni dio prostrane Istočnoeuropske ravnice i njenim reljefom dominira nisko i ravno tlo te manja uzvišenja [[Morena|morenskog]] porijekla mjestimično ispresjecana riječnim dolinama i ujezerenim depresijama.<ref>{{Cite web |title=Детаљнија топографска мапа Естоније |url=http://www.estonica.org/media/files/images/17/175712466079-eesti-fyys-ingliss_gif_662x473_q100.jpg |access-date=2021-04-29 |archive-date=2017-05-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170531165850/http://www.estonica.org/media/files/images/17/175712466079-eesti-fyys-ingliss_gif_662x473_q100.jpg |dead-url=yes }}</ref> Prosječna nadmorska visina je oko 50 m i postepeno raste idući od baltičkih obala prema unutrašnjosti. Najviša točka je brdo [[Suur Munamägi]], na krajnjem jugoistoku zemlje, na gorju [[Haanja (gorje)|Haanja]], koje s nadmorskom visinom od 318 m ujedno predstavlja i najvišu točku istočne baltičke regije.<ref name="Topography"/> Gorja zauzimaju uglavnom centralne, južne i jugoistočne dijelove zemlje, a njihove osnove su uglavnom na nadmorskim visinama od 75 do 100 m. Gorja su obično međusobno razdvojena dubokim depresijama kojima prolaze riječni tokovi. Ovisno o djelovanju vanjskih sila na reljef viših dijelova, estonska gorja, u osnovi morenskog porijekla, dijele se na akumulativna i erozivna. Erozivna gorja uglavnom su dosta zaravnjena, a njihova stjenovita osnova je prekrivena relativno tankim slojem kvartarnih stijena. Dva najtipičnija erozivna gorja u Estoniji su [[Pandivere]] u centralnom dijelu (najviši vrh je [[Emumägi]] sa 166 m visine) i Sakala (s najvišim vrhom [[Härjassaare]] sa 147 m visine) u južnom dijelu zemlje.<ref name="Topography"/> Akumulativna gorja znatno su viša, raščlanjenija i također su prekrivena nešto moćnijim kvartarnim sedimentima. Tri najznačajnija gorja akumulativnog tipa su [[Haanja (gorje)|Haanja]] na jugoistoku (gdje se nalazi i najviša točka u zemlji, brdo [[Suur Munamägi]] s 318 m visine), [[Otepää (gorje)|Otepää]] na jugu (najviša točka je brdo [[Kuutsemägi]] s 217 m), te [[Karula (gorje)|Karula]] na jugu (s najvišom točkom [[Tornimägi]], koja ima 137 m).<ref name="Topography"/> Viša područja su još i [[drumlin]]i [[Saadjärve]] (s visinom od 144 metra), [[Zapadnosaremsko gorje]] (54 metra) i gorje [[Jõhvi]] (81 m).<ref name="Topography"/> U viša područja ubrajaju se i ledenjački platoi, koji se nalaze u sjevernom dijelu zemlje, a najupečatljiviji su platoi [[Harju (plato)|Harju]] i [[Võru (plato)|Võru]]. Oba platoa su od obale [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]] odvojena strmom eskarpom baltičkog klifa i leže na nadmorskim visinama između 30 i 70 m. Ravna i jednolična površina platoa je mjestimično isprekidana riječnim dolinama i kraškim udubljenjima. Plato Harju je uslijed intenzivne erozije raščlanjen na nekoliko manjih platoa ([[Toompea]] i [[Viimsi (poluotok)|Viimsi]] kod Tallinna te arhipelag [[Pakri (arhipelag)|Pakri]]). S druge strane, prirodni reljef platoa Võru je modificiran umjetnim putem uslijed eksploatacije uljnih škriljaca, odlaganja jalovine i pepela. U južnom dijelu nalazi se plato [[Ugandi (plato)|Ugandi]] (visine 40−100 m), raščlanjen drevnim dolinama. Nešto viša područja su i [[Srednjoestonska ravnica]] (60−80 m) te [[Kõrvemaa]] (50−90 m visine) Nizinska područja rasprostranjena su uz obale [[Baltičko more|Baltičkog mora]], [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskog jezera]] i jezera [[Võrtsjärv]]. Nadmorska visina tih područja je ispod 50 m, a teren je često poplavljen. Nizine zauzimaju oko polovine estonskog teritorija, a najprostranije se nalaze u sjeverozapadnim i zapadnim dijelovima zemlje. Najveće nizinsko područje je [[Zapadnoestonska nizina]], koja predstavlja nisko i zamočvareno područje u sklopu kojeg se mjestimično izdižu vapnenačka uzvišenja visine do 20 m (Kirbla, Mihkli Salumägi Hill, Salevere Salumägi i drugi).<ref name="Topography"/> Južnije, uz obale [[Riški zaljev|Riškog zaljeva]], nalazi se [[Parnska nizina]], također močvarno područje u čijoj se osnovi nalaze devonske pješčare. Od mora je odvojena visokim pješčanim [[dina]]ma, koje se pružaju uz obale Riškog zaljeva.<ref name="Topography"/> Zapadnoestonska nizina se dalje na zapadu nastavlja na otoke zapadnoestonskog arhipelaga, čijim reljefom dominiraju niska i ravna područja maksimalne visine do 20 m. Nadmorska visina na otocima postepeno raste prema zapadu, a posebno dolazi do izražaja na zapadu [[Saaremaa|Saareme]] i na poluotoku [[Sõrve]] na [[Hiiumaa|Hiiumi]]. Duž sjeverne obale Saareme i otoka [[Muhu (otok)|Muhu]] proteže se do 21 metra visoki [[klif]] po imenu Panga. Većim dijelom sjeverne obale prostire se uska Sjevernoestonska priobalna ravnica, stisnuta između voda Finskog zaljeva na sjeveru i Baltičkog klinta na jugu. Širina ovog područja varira od nekoliko metara do dvadesetak kilometara i na tom dijelu obale nalaze se brojni manji poluotoci, zaljevi i otoci. Uz sjeverne i zapadne obale [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskog jezera]] (na [[estonski jezik|estonskom]] se to jezero naziva [[Peipsi (jezero)|Peipsi]]) također se nalaze niske i močvarne ravnice, a isti karakter ima i depresija uz jezero [[Võrtsjärv]] u južnom dijelu zemlje. Uz sjevernu obalu jezera Peipsi je nizina Alutaguse, dok se zapadno od jezera nalazi priobalna nizina.<ref name="Topography"/> Depresije i doline također predstavljaju značajne oblike reljefa u južnom dijelu zemlje i smještene su između nešto viših gorja, koja se međusobno razdvajaju. Dolina rijeke [[Valga|Valge]] (visina 40−80 m) razdvaja gorje Sakala, s jedne, od gorja Karula i Otepää, s druge strane. Dolina Valge na sjeveroistoku se nastavlja na dolinu rijeke [[Väike Emajõgi]], koja se dalje pruža sve do jezera Peipsi. Između Haanje i Karule nalaze se doline Võru i Hargla (visine 70−100 m). <center> <gallery mode="packed"> Datoteka:Luftbild Finnischer Meerbusen.jpg|<small>Satelitska snimka Estonije.</small> Datoteka:Osmussaar 2001.jpg|<small>Obala otoka [[Osmussaar]].</small> Datoteka:Roosa hommikuudu Tolkuse rabas.jpg|<small>Ukupno 2,549&nbsp;km² (ili 5.6% ) estonskog kopna nalazi se pod [[tresetište|tresetištima]].</small><ref>[http://issuu.com/elfond/docs/estonian_mires_inventory?mode=embed Estonian Mires Inventory] Compiled by Jaanus Paal and Eerik Leibak. [[Estonian Fund for Nature]]. Tartu, 2011. [https://web.archive.org/web/20140710235254/http://issuu.com/elfond/docs/estonian_mires_inventory?mode=embed Архивирано] 10. 7. 2014. на -{[[Wayback Machine]]}-.</ref> Datoteka:Haanja 2010 01 1.jpg|<small>Teritorij Estonije sadrži oko 50% šumskih površina.</small> Datoteka:Hommik Viru rabas.jpg|<small>Najduža drvena staza kroz tresetišta duga je 627&nbsp;km.</small><ref>{{cite web|url=http://loodusegakoos.ee/hiking-route/aegviidu-ahijarve-672-km| title = Hiking Route: Aegviidu-Ähijärve 672 km – Loodusega koos RMK| work = Loodusega Koos| accessdate=27. 3. 2015}}</ref> </gallery> </center> [[Baltički klint]], koji se prostire uz sjevernu obalu Estonijem predstavlja jednu od najdužih erozivnih eskarpi u cijeloj sjevernoj Europi (prostire se od [[Åland|Ålandskih otoka]] do jezera [[Ladoga]]). U sjeverozapadnim i sjeveroistočnim dijelovima, Baltički klint ima karakter erozivnog [[klif]]a i izlazi na obale Finskog zaljeva. Najviši dio Estonskog klifa nalazi se kod Ontike i visok je 56 m. === Baltička obala i otoci === [[File:Kiipsaare leaning lighthouse.jpg|thumb|Kosi [[svjetionik]] Kiipsaare na otoku [[Saaremaa|Saaremi]].]] [[File:Tubala tuulik august 2014.jpg|thumb|Drvena vjetrenjača u selu [[Tubala]] na otoku [[Hiiumaa|Hiiumi]].]] Na sjeveru i zapadu, Estonija izlazi na obale [[Baltičko more|Baltičkog mora]], odnosno na obale njegovih zaljeva, [[Finski zaljev|Finskog]] na sjeveru i [[Riški zaljev|Riškog]] na jugozapadu. Ukupna dužina morskih obala kontinentalnog dijela Estonije iznosi 1,242&nbsp;km, a računajući i otoke, estonska baltička obala dugačka je 2,551&nbsp;km.<ref name="Обала"/> Najdužu obalu među otocima ima ostrvo [[Saaremaa]] s 854&nbsp;km.<ref name="Обала"/> Estonska obala je dosta razvedena i prepuna je malih i plitkih [[zaljev]]a i [[poluotok]]a. Uz obalu se nalaze brojni stjenoviti otoci i grebeni, a more je duž cijele estonske obale relativno plitko. Najplići dio je područje koji se nalazi na oko 15&nbsp;km sjeverozapadno od [[Hiiumaa|Hiiume]], gdje dubina mora na pojedinim mjestima dostiže svega jedan metar.<ref name="Обала"/> Najveće dubine unutar estonskih teritorijalnih voda su u Finskom zaljevu, gdje dubine dostižu i do 100 m, dok je maksimalna dubina Riškog zaljeva oko 50−60 m. Riški zaljev je na sjeveru preko plitkog prolaza [[Väinameri]], površine 2,200&nbsp;km², povezan sa Finskim zaljevom. Baltičko more se odlikuje jako malim plimnim valovima, čija je prosječna visina oko 10&nbsp;cm. Prosječna visina valova je 1−2 metra, dok najviši valovi nastaju za vrijeme jakih oluja i njihova visina se kreće do 10 m na otvorenom moru, oko 6 m u Finskom i 3−4 metra u Riškom zaljevu.<ref name="Обала"/> Najveći zaljevi su [[Narvski zaljev|Narvski]] i [[Talinski zaljev|Talinski]] u Finskom, te [[Parnski zaljev|Parnski]] u Riškom zalivu. Estoniji pripada ukupno 2,355 otoka, računajući i baltičke i jezerske otoke. Najveća otočna skupina nalazi se zapadno od zapadne obale zemlje i sjeverno od Riškog zaljeva, a radi se o [[Zapadnoestonski arhipelag|Zapadnoestonskom arhipelagu]]. Zapadnoestonske otoke od kopna razdvaja uski i plitki prolaz [[Väinameri]]. Ukupna površina arhipelaga je oko 4,000&nbsp;km², a čini ga oko 500 otoka.<ref name="UNESCO">{{cite web|title=West Estonian Archipelago| url = http://www.unesco.org/new/en/natural-sciences/environment/ecological-sciences/biosphere-reserves/europe-north-america/estonia/west-estonian-archipelago/| publisher = UNESCO| accessdate=16. 6. 2016}}</ref> Uglavnom je riječ o manjim otocima, često zanemarive površine, a svega pet otoka u ovom arhipelagu ima površinu veću od 10&nbsp;km². Površinom najveći estonski otok je [[Saaremaa]], koji je s površinom od 2,672&nbsp;km² četvrti otok po veličini u Baltičkom moru (posle [[Zeland, Danska|Zelanda]], [[Gotland]]a i [[Fyn]]a). Saaremaa je relativno nizak i ravan otok, a jedino je njegov krajnji zapadni dio, gdje se nalazi morensko Zapadnosaremsko gorje (maksimalne visine do 54 metra), nešto uzdignutiji.<ref>{{cite web| title = Estonian nature by regions — Saaremaa| url = http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/Saaremaa/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 30. 1. 2017| archive-date = 2021-05-07| archive-url = https://web.archive.org/web/20210507004921/http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/Saaremaa/| dead-url = yes}}</ref> Drugi po veličini otok u arhipelagu je [[Hiiumaa]] s površinom od 989&nbsp;km². Hiiumaa je nešto viši u usporedbi sa Saaremom, a na najvišem vrhu otoka, brdu Tornimägi (68 m visine), nalazi se najstariji estonski [[svjetionik]]. Znatnije površine imaju još i otoci [[Muhu]] (198&nbsp;km²), [[Vormsi]] (93&nbsp;km²) i [[Kassari]] (19.3&nbsp;km²).<ref name="Острва2">{{cite web| title = Estonian nature by regions — The islands in the Väinameri Sea and the Gulf of Riga| url = http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/The_islands_in_the_V%C3%A4inameri_Sea_and_the_Gulf_of_Riga/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 30. 1. 2017| archive-date = 2016-08-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20160815062015/http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/The_islands_in_the_V%C3%A4inameri_Sea_and_the_Gulf_of_Riga/| dead-url = yes}}</ref> Najveći otoci u Riškom zaljevu su [[Kihnu]] (16.4&nbsp;km²) u istočnom dijelu, [[Ruhnu]] (11.4&nbsp;km²) u centralnom te [[Abruka]] (8.78&nbsp;km²) u sjevernom delu zaljeva (južno od južne obale Saareme).<ref name="Острва2"/> U Finskom zaljevu nalazi se oko stotinjak otoka koji teritorijalno pripadaju Estoniji, a većina njih nalazi se gotovo uz samu obalu. Najsjeverniji među njima je otok [[Vaindloo]], s površinom od svega oko 6 hektara, a od obale su nešto dalja još i otoci [[Keri (otok)|Keri]] (površine 3 ha) i [[Uhtju]] (10 ha). Najveći otoci u ovom dijelu estonskog akvatorija su su [[Naissaar]] (18.6&nbsp;km²), severno od [[Tallinn]]a, te arhipelag [[Pakri (arhipelag)|Pakri]], koji čine dva otoka ukupne površine 24.7&nbsp;km² (Suur-Pakri s 11.6&nbsp;km² i Väike-Pakri s 12.9&nbsp;km²). Veći otoci u zaljevu još su i [[Prangli]] (6.44&nbsp;km²), [[Osmussaar]] (4.69&nbsp;km²) i [[Aegna]] (2.9&nbsp;km²). Osmussaar ujedno predstavlja i najzapadniju točku Finskog zaljeva.<ref>{{cite web| title = Estonian nature by regions — The islands of the Gulf of Finland| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Gulf_of_Finland_and_the_North-Estonian_coastal_plain/The_islands_of_the_Gulf_of_Finland/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 30. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061237/http://www.estonica.org/en/Nature/Gulf_of_Finland_and_the_North-Estonian_coastal_plain/The_islands_of_the_Gulf_of_Finland/| dead-url = yes}}</ref> Najveći jezerski otok je otok [[Piirissaar]] (površine 7.85&nbsp;km²), koji se nalazi u južnom dijelu [[Čudsko jezero|jezera Peipus]]. [[File:SorvePanorama070511.jpg|thumb|center|1000px|Panoramski pogled na [[Sõrve (poluotok)|poluotok Sõrve]], jugozapadni dio [[Saaremaa|Saareme]].]] === Hidrografija === [[File:Narva Waterfall-3.jpg|thumb|[[Narvski vodopad|Vodopad]] na rijeci [[Narva (rijeka)|Narvi]] u Estoniji.]] Jedna od osnovnih odlika Estonije je veoma raznovrsna hidrografska mreža na čiji su nastanak djelovali klimatski faktori i reljef. Ukupna godišnja količina padalina je znatno viša od postotka gubljenja vode uslijed isparavanja, a ostatak vode (200−300&nbsp;mm godišnje) s kopna prema oceanu otječe putem brojnih manjih vodotoka. Cijeli teritorij Estonije odvodnjava se prema baltičkom bazenu preko 4 [[sliv]]na područja:<ref name="Хидрографија">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — The hydrographic network| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/| work=Encyclopedia Estonica| publisher=Eesti Instituut| accessdate=28. 1. 2017| archive-date=2016-12-18| archive-url=https://web.archive.org/web/20161218061447/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/| dead-url=yes}}</ref> * [[slijev]] jezera [[Peipsi (jezero)|Peipsi]] i rijeke [[Narva (rijeka)|Narve]] (38%); * [[slijev]] [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]] (uz izuzetak rijeke [[Narva (rijeka)|Narve]]; 21%); * [[slijev]] [[Riški zaljev|Riškog zaljeva]] (32%) i; * bazen Zapadnoestonskih otoka (9% teritorija). Najvažnije [[vododjelnica|razvodnice]] u zemlji su pobrđa [[Pandivere]] i [[Sakala]] s kojih rijeke teku u sva tri pravca. Teritorijom Estonije teku brojne rijeke, a zajednička odlika svih njih je dosta kratak tok i niska razina vode (osim u proljeće, kada se topi snijeg i tokom vlažnijih ljeta, kada su poplave redovna pojava). Svega 10 rijeka ima dužinu toka iznad 100&nbsp;km, a većina njih teče u smjeru jezera Peipsi. Rijeka sa najdužim tokom u Estoniji je [[Võhandu]] (pritok jezera [[Toplo jezero|Lämmijärv]]) s tokom od 162&nbsp;km.<ref name="Хидрографија"/> Rijeka s najvećim protokom u Estoniji je [[Narva (rijeka)|Narva]] (dužina toka je 77&nbsp;km), čiji prosječan protok u zoni ušća iznosi 370 m³/s.<ref>{{Cite web|title=Estonica.org - The hydrographic network|url=http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/|website=www.estonica.org|access-date=2020-06-01|archive-date=2016-12-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20161218061447/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/|dead-url=yes}}</ref> Narva je jedini pritok jezera Peipsi. [[File:Jõesuu vaatetorn.jpg|thumb|left|Promatračnica Jõesuu na jezeru [[Võrtsjärv]] u zimsko doba.]] Rijeka [[Emajõgi]] povezuje dva najveća estonska jezera, Peipsi i [[Võrtsjärv]], a ujedno je jedina estonska rijeka koja je plovna cijelom dužinom svog toka (od 101&nbsp;km). Najduža rijeka u centralnom i zapadnom dijlu zemlje, i druga po dužini toka, je [[Pärnu]] s tokom od 144&nbsp;km. Rijeke [[Ahja]] i [[Võhandu]], koje teku južnim dijelom zemlje, poznate su po svojim dubokim i pitoresknim kanjonima omeđenim devonskim [[pješčar]]ima. Voda iz rijeka nerijetko se koristi za opskrbljivanje velikih gradova pitkom vodom, a tipičan primjer takvog oblika vodoprivrede je reka [[Pirita]] (105&nbsp;km), čije su vode preusmerene u jezero [[Ülemiste (jezero)|Ülemiste]] (površine 9,436&nbsp;km²), iz kog se glavni grad [[Tallinn]] opskrbljava vodom. Po dužini toka još se izdvajaju rijeke [[Põltsamaa]] (135&nbsp;km), [[Pedja (rijeka)|Pedja]] (122&nbsp;km), [[Keila (rijeka)|Keila]] (116&nbsp;km), [[Kasari]] (112&nbsp;km), [[Piusa]] (109&nbsp;km) i [[Navesti]] (100&nbsp;km).<ref name="Хидрографија"/> Na teritoriju Estonije nalazi se oko 1,200 prirodnih jezera čija površina je veća od jednog hektra. Unutrašnje vode zauzimaju oko 2,840&nbsp;km².<ref name="Хидрографија"/> Jezera pokrivaju oko 4.7% državnog teritorija Estonije, i neravnomjerno su raspoređena po njenom teritoriju. Najveći dio jezerskih bazena formiran je kao posljedica topljenja kontinentalnog leda u posljednjem postglacijalnom periodu. Većina jezera nalazi se u pobrđima na jugu i jugoistoku zemlje, u nizini [[Alutaguse (nizina)|Alutaguse]], te u rezervatu prirode [[Põhja-Kõrvemaa]] na sjeveru zemlje. Na zapadnim otocima nalaze se brojna manja priobalna jezera koja su nastala uslijed izdizanja kopna, a najveće među njima je jezero [[Mullutu-Suurlaht]] u južnom dijelu [[Saaremaa|Saareme]] (površina mu varira od 14.4&nbsp;km² do 30&nbsp;km²). Zanimljivo je da je voda kod većine otočkih jezera slana. Mnogobrojna manja jezera nalaze se u [[tresetište|tresetištima]] na zapadu zemlje, a takvih vodenih bazena ima preko 20,000, ali su toliko malih površina da se i ne smatraju jezerima. Svega 42 jezera imaju površinu veću od 1&nbsp;km², dok samo 20 jezera ima dubinu veću od 20 m. Najdublje je jezero [[Rõuge Suurjärv]] s dubinom od 38 m.<ref name="Хидрографија"/> Najveća jezerska površina u Estoniji nalazi se na zapadu zemlje, a riječ je o [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskom jezerskom sistemu]] s ukupnom površinom od 3,555&nbsp;km², od čega Estoniji pripada 1,570&nbsp;km² ili 44% akvatorija. Ovaj jezerski sistem čine tri međusobno povezana jezera — [[Peipsi (jezero)|Peipsi]] ([[Čudsko jezero]]) je na skeveru (2,610&nbsp;km²), [[Lämmijärv]] ([[Toplo jezero]]) u sredini (235&nbsp;km²) i [[Pihkva]] ([[Pskovsko jezero]]) na jugu (710&nbsp;km²). Najveći vodostaj u jezeru je u proljeće, u vrijeme topljenja snijega, i u tom periodu razina vode u jezeru se poveća za više od jednog metra i plavi okolno nisko zemljište, a površina jezera poveća se za dodatnih do 780&nbsp;km². Najniži vodostaj je u mjesecu oktobru. Jezero je obično pod ledom od kraja novembra pa do kraja marta, a prosječna debljina leda je od 50 do 60&nbsp;cm.<ref name="Нарва">{{cite web| title = Lake Peipsi and Narva River| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Lake_Peipsi_and_Narva_River/Hydrology/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 31. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061347/http://www.estonica.org/en/Nature/Lake_Peipsi_and_Narva_River/Hydrology/| dead-url = yes}}</ref> Najveće jezero na pobrđu [[Otepää (pobrđe)|Otepää]] je jezero [[Pühajärv]] s površinom od oko 3&nbsp;km² i maksimalnom dubinom do 8.5 m (iz jezera otječe rijeka [[Väike Emajõgi]]).<ref>{{cite web| title = Uplands and depressions of South Estonia − The Otepää Upland| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Uplands_and_depressions_of_South_Estonia/The_Otep%C3%A4%C3%A4_Upland/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 31. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061619/http://www.estonica.org/en/Nature/Uplands_and_depressions_of_South_Estonia/The_Otep%C3%A4%C3%A4_Upland/| dead-url = yes}}</ref> U centralnom dijelu zemlje nalazi se jezero [[Võrtsjärv]], koje s površinom od 270&nbsp;km² predstavlja drugo po veličini estonsko jezero.<ref name="Хидрографија"/> Veća jezera su još i [[Saadjärv]] (7.08&nbsp;km²), [[Vagula (jezero)|Vagula]] (5,187&nbsp;km²), [[Veisjärv]] (4,811&nbsp;km²) i druga. Na teritoriju Estonije danas postoji oko 150 umjetnih jezera koja su nastala pregrađivanjem riječnih korita ili nalijevanjem prirodnih depresija u zemlji. Najveće umjetno jezero je [[Narvsko jezero]] na rijeci Narvi, koje Estonija dijeli s [[Rusija|Rusijom]]. Od ukupno 200&nbsp;km² njegove površine, na tlu Estonije nalazi se 40&nbsp;km².<ref name="Хидрографија"/><ref name="Нарва"/> Estonija je poznata po brojnim izvorima, a prema službenim podacima registrirano je njih oko pet tisuća (iako su većina njih jako mali i tek povremeno aktivni). Neki od najljepših i vodom najizdašnijih izvora su Rosna Aliku, Esna, Prandi, Varangu i Simuna. [[File:Emajõgi on satellite image.jpg|center|thumb|1000px|Karta koja prikazuje tok rijeke [[Emajõgi]]. Lijevo je jezero [[Võrtsjärv]], a desno je jezero [[Peipsi (jezero)|Peipsi]].]] === Klima === U klimatskom pogledu, Estonija je smještena u prijelaznoj zoni između blage morske i oštrije kontinentalne klime, a značajan utjecaj na klimu imaju vlažne zračne mase s [[Atlantik]]a koje u ovo područje prodiru preko [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. Prodori hladnih i vlažnih zračnih masa s [[Arktik]]a su redovna pojava tokom zime i proljetnih mjeseci. Zbog svega toga, Estonija ima nešto više temperature u usporedbi s kontinentalnijim područjima na istoj geografskoj širini. Zbog velike geografske širine, velike su razlike u dužini dana u zimskom i ljetnom periodu. Najduži je dan za vrijeme [[ljetni solsticij|ljetnog solsticija]] i tada je dužina obdanice 18 sati i 40 minuta, dok je najkraća obdanica za vrijeme [[zimski solsticij|zimskog solsticija]] i traje svega 6 sati i 2 minute.<ref name="Клима">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Climate| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Climate/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=31. 1. 2017| archive-date=2014-12-27| archive-url=https://web.archive.org/web/20141227203814/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Climate/| dead-url=yes}}</ref> Prosječan broj sunčanih sati na godišnjem nivou varira od 1,600 do 1,900, a [[insolacija]] je nešto viša u priobalnom dijelu i na otocima. Zahvaljujući utjecajima s Baltika, područja uz obalu i otoke tokom zime imaju znatno blažu klimu, dok idući prema unutrašnjosti, klima postaje sve oštrija. Tako su prosječne siječanjke temperature zraka u zapadnom dijelu zemlje od –2º do –4&nbsp;°C, dok su u istom periodu u unutrašnjosti tempertaure kreću od –6º do –7&nbsp;°C. Najhladniji mjesec je veljača.<ref name="Клима"/> Na proljeće, kopno se pak mnogo brže zagrijava te je situacija obrnuta i priobalna područja su znatno svježija pa je i kopno za oko 3.5&nbsp;°C toplije. Temperature tokom ljeta približno su jednake u cijeloj zemlji i kreću se u prosjeku između 16.0&nbsp;°C i 17.4&nbsp;°C.<ref name="Клима"/> Prosječne temperature zraka na godišnjem nivou kreću se od 4.3&nbsp;°C do 6.5&nbsp;°C. Apsolutna maksimalna temperatura zraka izmerena je [[11. kolovoza]] [[1992.]] u [[Võru]]u i iznosila je 35.6&nbsp;°C, dok je apsolutno najniža temperatura od –43,5&nbsp;°C izmjerena [[17. siječnja]] [[1940.]] u [[Jõgeva|Jõgevi]].<ref name="Клима"/> {{Infokutija vrijeme | Lokacija = Estoniju | Jan-Sij_aps_maks = 10.1 | Feb-Velj_aps_maks = 10.1 | Mar-Ožu_aps_maks = 18.4 | Apr-Tra_aps_maks = 27.6 | Maj-Svi_aps_maks = 33.1 | Jun-Lip_aps_maks = 32.4 | Jul-Srp_aps_maks = 35.2 | Aug-Kol_aps_maks = 35.6 | Sep-Ruj_aps_maks = 30.2 | Okt-Lis_aps_maks = 22.2 | Nov-Stu_aps_maks = 14.3 | Dec-Pro_aps_maks = 12.5 | God_aps_maks = | Jan-Sij_sr = -3.1 | Feb-Velj_sr = -3.8 | Mar-Ožu_sr = -0.6 | Apr-Tra_sr = 4.9 | Maj-Svi_sr = 10.5 | Jun-Lip_sr = 14.8 | Jul-Srp_sr = 17.8 | Aug-Kol_sr = 16.7 | Sep-Ruj_sr = 12.2 | Okt-Lis_sr = 6.7 | Nov-Stu_sr = 2.1 | Dec-Pro_sr = -1.0 | God_sr = | Jan-Sij_aps_min = -36.7 | Feb-Velj_aps_min = -35.0 | Mar-Ožu_aps_min = -27.8 | Apr-Tra_aps_min = -15.8 | Maj-Svi_aps_min = -6.7 | Jun-Lip_aps_min = -2.5 | Jul-Srp_aps_min = 0.5 | Aug-Kol_aps_min = 0.2 | Sep-Ruj_aps_min = -5.2 | Okt-Lis_aps_min = -17.0 | Nov-Stu_aps_min = -25.9 | Dec-Pro_aps_min = -34.6 | God_aps_min = | Jan-Sij_sr_min = -5.6 | Feb-Velj_sr_min = -6.5 | Mar-Ožu_sr_min = -3.9 | Apr-Tra_sr_min = 0.9 | Maj-Svi_sr_min = 5.6 | Jun-Lip_sr_min = 10.2 | Jul-Srp_sr_min = 13.2 | Aug-Kol_sr_min = 12.5 | Sep-Ruj_sr_min = 8.6 | Okt-Lis_sr_min = 3.9 | Nov-Stu_sr_min = 0.0 | Dec-Pro_sr_min = -3.1 | God_sr_min = | Jan-Sij_sr_maks = -0.9 | Feb-Velj_sr_maks = -1.1 | Mar-Ožu_sr_maks = 2.7 | Apr-Tra_sr_maks = 9.5 | Maj-Svi_sr_maks = 15.6 | Jun-Lip_sr_maks = 19.4 | Jul-Srp_sr_maks = 22.4 | Aug-Kol_sr_maks = 21.3 | Sep-Ruj_sr_maks = 16.2 | Okt-Lis_sr_maks = 9.6 | Nov-Stu_sr_maks = 4.1 | Dec-Pro_sr_maks = 1.0 | God_sr_maks = | Jan-Sij_pad = 49 | Feb-Velj_pad = 39 | Mar-Ožu_pad = 35 | Apr-Tra_pad = 34 | Maj-Svi_pad = 42 | Jun-Lip_pad = 70 | Jul-Srp_pad = 67 | Aug-Kol_pad = 81 | Sep-Ruj_pad = 58 | Okt-Lis_pad = 72 | Nov-Stu_pad = 61 | Dec-Pro_pad = 53 | God_pad = | Jan-Sij_vlaž = 89 | Feb-Velj_vlaž = 87 | Mar-Ožu_vlaž = 81 | Apr-Tra_vlaž = 74 | Maj-Svi_vlaž = 71 | Jun-Lip_vlaž = 75 | Jul-Srp_vlaž = 77 | Aug-Kol_vlaž = 79 | Sep-Ruj_vlaž = 83 | Okt-Lis_vlaž = 86 | Nov-Stu_vlaž = 89 | Dec-Pro_vlaž = 89 | God_vlaž = | Jan-Sij_voda = | Feb-Velj_voda = | Mar-Ožu_voda = | Apr-Tra_voda = | Maj-Svi_voda = | Jun-Lip_voda = | Jul-Srp_voda = | Aug-Kol_voda = | Sep-Ruj_voda = | Okt-Lis_voda = | Nov-Stu_voda = | Dec-Pro_voda = | God_voda = | Jan-Sij_sun = 33.1 | Feb-Velj_sun = 63.2 | Mar-Ožu_sun = 141.9 | Apr-Tra_sun = 202.8 | Maj-Svi_sun = 284.2 | Jun-Lip_sun = 275.3 | Jul-Srp_sun = 290.4 | Aug-Kol_sun = 243.0 | Sep-Ruj_sun = 157.5 | Okt-Lis_sun = 85.1 | Nov-Stu_sun = 31.4 | Dec-Pro_sun = 21.0 | God_sun = | Izvor = [http://www.ilmateenistus.ee/kliima/kliimanormid/ohutemperatuur/?lang=en Narch (1991-2020)] }} Prosječna brzina vjetrova u unutrašnjim dijelovima zemlje iznosi oko 4&nbsp;m/s, a na otvorenom moru i u priobalnom dijelu oko 6&nbsp;m/s. Olujni vjetrovi jačina iznad 15&nbsp;m/s su rijetki u unutrašnjosti, dok u priobalnim dijelovima zemlje ovakvi vjetrovi pušu od 15 do 30 dana godišnje. Dominiraju zapadni vjetrovi. Estonija se nalazi u zoni dosta vlažne klime te je vlažnost zraka dosta visoka tokom cijele godine i kreće se u vrijednostima od 80 do 83%.<ref name="Клима"/> Vlažnost zraka najviša je tokom zimskih meseci, a najniža u svibnju, kada iznosi oko 70%. Prosječna godišnja količina padalina varira od 550 do 800 milimetara, a najviše padalina bude u unutrašnjim dijelovima zemlje, posebno na pobrđima. Apsolutni maksimum količine padalina na godišnjem nivou je 1,157&nbsp;mm, na mjesečnom nivou 351&nbsp;mm, a na dnevnom 148 milimetara.<ref name="Клима"/> Snježni pokrivač je redovna pojava tokom zimskih mjeseci, i zadržava se od 75 do 135 dana.<ref name="Клима"/> Tokom zimskih mjeseci, ledeni pokrivač formira se duž obala, obično krajem listopada i početkom studenog, a otopi se do kraja travnja. Maksimalne temperature morske vode u ljetnim mjesecima kreću se od 16° do 17&nbsp;°C na ulazu u [[Finski zaljev]], pa do 18° i 19&nbsp;°C u rubnim dijelovima mora.<ref name="Обала"/> Vegetacijski period traje od 180 do 195 dana, dok je period bez mraza između 110 i 190 dana. <center> <gallery mode="packed-hover" heights="290" style="font-size:88%;line-height:120%" caption="Klimatološki podaci za neke estonske gradove"> File:Tartu EST climate.svg|[[Tartu]] File:Tallinn-kliima.svg|[[Tallinn]] File:Narva EST climate.svg|[[Narva]] File:Vilsandi_EST_climate.svg|[[Vilsandi]] </gallery> </center> === Ekologija === [[File:Päikesetõus Paukjärve vaatetornist.jpg|thumb|Zima u [[Rezervat prirode Põhja-Kõrvemaa|rezervatu prirode Põhja-Kõrvemaa]] pokazuje svu raskoš šumskih površina u Estoniji, istovremeno tvoreći simbolični prikaz [[Zastava Estonije|estonske trobojnice]].]] Teritorij Estonije nalazi se na samoj granici između istočnoeuropske i srednjoeuropske fitogegografske oblasti, što za posljedicu ima dosta veliko [[flora|florističko]] bogatstvo. Na ovom području živi 538 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka (ili oko 35% od ukupnog broja europskih [[takson]]a).<ref name="Флора">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Flora/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-23| archive-url=https://web.archive.org/web/20161223080834/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Flora/| dead-url=yes}}</ref> Od tog broja, u zemlji su registrirana 83 [[endem]]ska taksona.<ref name="Флора"/> Autohtona flora je znatno obogaćena umjetnim putem, prije svega zahvaljujući ljudskoj aktivnosti. Na tlu Estonije također je registrirano postojanje oko 2,500 vrsta [[alge|algi]] i oko 680 vrsta [[lišaj]]eva i [[mahovina]].<ref name="Флора"/> Estonija se nalazi u sjevernom dijelu zone mješovitih šuma umjerenih područja, a pod šumama je gotovo polovina ukupnog državnog teritorija. Najdominantnije vrste drveća su [[hrast lužnjak]], [[smreka]], [[jasen]], [[brijest]], [[breza]], [[jasika]] i [[bor]], a u močvarnim područjima [[crna joha]].<ref>{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Forests| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Forests/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-21| archive-url=https://web.archive.org/web/20161221133912/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Forests/| dead-url=yes}}</ref> Brojne livade koje se prostiru širom zemlje uglavnom su posljedica ljudske aktivnosti i razvile su se na krčevinama gdje su nekada rasle guste šume. [[File:Istuv rebane (48788735922).jpg|thumb|left|[[Crvena lisica|Europska lisica]] (''V. v. crucigera'') čest je sisavac u Estoniji.]] [[Tresetište|Tresetišta]] zauzimaju skoro četvrtinu državnog teritorija i uglavnom su raširena u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu te na otocima. Najraširenija su visoka tresetišta u kojima se tokom tisuća godina nataložio dosta debeo sloj [[treset]]a. U ovim močvarama dominantne su mahovine iz roda ''[[Sphagnales]]'', koje, zahvaljujući svojim apsorpcijskim sposobnostima, održavaju stabilnu razinu vode u močvarnim predjelima. Pored mahovina, u ovim močvarama rastu i jestive [[moroška|moroške]] te ''[[Rhododendron tomentosum]]'' i druge patuljaste vrste. U nižim vrstama dominantnije su trave i [[šaš]]. Močvarna područja postepeno prelaze u borove šume.<ref>{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora and fauna/Peatlands| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Peatlands/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-18| archive-url=https://web.archive.org/web/20161218023521/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Peatlands/| dead-url=yes}}</ref> Najbrojnija zajednica na tlu Estonije su [[gljive]], kojih ukupno ima registrirano oko 4,500 različitih vrsta, od čega se oko 60 vrsta smatra jestivim.<ref>{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora and fauna/Fungi| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fungi/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-17| archive-url=https://web.archive.org/web/20161217094412/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fungi/| dead-url=yes}}</ref> Životinjsko carstvo čine 64 vrste [[sisavci|sisavaca]], 329 vrsta [[ptice|ptica]], 65 vrsta [[ribe|riba]], 11 vrsta [[vodozemci|vodozemaca]], 5 vrsta [[gmazovi|reptila]] i oko 15,000 vrsta [[kukci|kukaca]].<ref name="Фауна">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora and fauna/Fauna| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fauna/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-23| archive-url=https://web.archive.org/web/20161223080800/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fauna/| dead-url=yes}}</ref> Među kopnenim sisavcima svojom brojnošću izdvajaju se [[smeđi medvjed]]i, [[vuk]]ovi i [[ris]]ovi, a nekada jako raširena i brojna [[europska vidra]] vjerovatno je izumrla na ovom prostoru.<ref name="Фауна"/> [[Bizamski štakor]], [[rakun]] i [[američka vidrica]] umjetnim su putem naseljeni na ovo područje. [[File:Grey Seal, Estonia 1.jpg|thumb|Estonska je fauna toliko raznolika da u zemlji živi i baltička podvrsta [[Sivi tuljan|sivog tuljana]] (''Halichoerus grypus grypus'').]] Od ukupno 329 vrsta ptica njih 206 je stalno nastanjeno na tom području, dok 38 vrsta čine arktičke [[ptice selice]]. U posljednje vrijeme primjetan je veliki rast populacije [[galeb]]ova i [[kormoran]]a, dok se populacija [[Divlja patka|divljih pataka]] i drugih ptica močvarica značajno smanjuje. U šumama najviše ima [[zeba]] i [[carić]]a. Ihtiofaunu čini 65 vrsta, a zbog dosta niske stope [[salinitet]]a priobalnih područja Baltičkog mora ne postoji neka drastična razlika između morskih i slatkovodnih vrsta. Najtipičniji predstavnici marinske ihtiofaune su baltičke [[Haringa|haringe]]. Postoje dvije podvrste riba u jezeru Peipsi koje se smatraju endemskim vrstama, a riječ je o [[Zrakoperke|zrakoperkama]] vrste ''[[Coregonus lavaretus]]'' i ''[[Osmerus eperlanus]]''. Od slatkovodnih riba, nekada najraširenije vrste poput [[som]]ova i [[bolen]]a danas su na rubu izumiranja, a i populacija [[losos]]a također je dostigla kritičnu razinu.<ref name="Фауна"/> Na tlu Estonije obitavaju i dvije vrste [[zmija]], i to [[poskok|poskoci]] i vodene zmije. Kao najveći zagađivači zraka u Estoniji smatraju se dvije termoelektrane u [[Narva|Narvi]], koje kao pogonsko gorivo koriste [[nafta|naftu]] iz [[Uljni škriljac|uljnih škriljaca]], čijim se sagorijevanjem stvara i do 4.5 milijuna tona jako alkalnog pepela (na godišnjem nivou).<ref name=ebrd>{{cite paper|title=EBRD project summary document — Estonia: Narva Power. Environmental Issues Associated with Narva Power Plants. Executive Summary|publisher=European Bank for Reconstruction and Development|3=|date=15. 5. 2002|url=http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf|format=PDF|accessdate=23. 10. 2007|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070927200644/http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf|archivedate=27. 9. 2007}} {{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf |access-date=2021-08-16 |archive-date=2007-09-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070927200644/http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf |dead-url=yes }}</ref> Ove elektrane sudjeluju u ukupnom zagađenju zraka u zemlji sa čak 75%. Eksploatacija i prerada uljnih škriljaca ima veoma negativan utjecaj na životnu sredinu, posebno u područjima na sjeveroistoku zemlje. Dosadašnja eksploatacija dovela je do stvaranja oko 370 milijuna tona čvrstog rudarskog otpada, od čega oko 200 milijuna tona čini pepeo, dok ostatak čine nusprodukti rudarstva.<ref>Kahru, A.; Põllumaa, L. (2006). [http://www.kirj.ee/public/oilshale/oil-2006-1-5.pdf "Environmental hazard of the waste streams of Estonian oil shale industry: an ecotoxicological review"] (PDF). Oil Shale. A Scientific-Technical Journal. Estonian Academy Publishers. 23 (1): 53–93. {{ISSN|0208-189X}}. Pristupljeno 2007-09-02.</ref> [[Europska unija]] klasificira otpad nastao preradom uljnih škriljaca kao visoko toksičan i opasan.<ref>Raukas, Anto; Punning, Jaan-Mati (2009). [http://pubs.rsc.org/en/content/articlelanding/2009/ee/b819315k "Environmental problems in the Estonian oil shale industry"] (PDF). Energy and Environmental Science. Royal Society of Chemistry (2): 723–728. {{doi|10.1039/B819315K}}. {{ISSN|1754-5692}}. Pristupljeno 2014-04-13.</ref> Veliku ekološku opasnost predstavlja i oko 1,200 tona osiromašenog [[uranij]]a i oko 750 tona [[torij]]a nagomilanog u rezervoaru na mjestu nekadašnjeg kombinata za obogaćivanje uranija, nedaleko od grada [[Sillamäe]]a. Veliki problem je i istrošeno nuklearno gorivo iz nekadašnjih sovjetskih nuklearnih reaktora kod naselja [[Paldiski]]. === Zaštićena područja === Status zaštićenih prirodnih područja u Estoniji pravno je reguliran Zakonom o zaštiti prirode ([[estonski]]: ''Looduskaitseseadus''), koji je službeno usvojen u [[Riigikogu|nacionalnom parlamentu]] [[21. travnja]] [[2004.]] godine, a stupio na snagu [[10. svibnja]] iste godine.<ref>{{cite web|url=https://www.riigiteataja.ee/ert/act.jsp?id=745306 | title = Looduskaitseseadus | accessdate=2. 10. 2007 | work = Elektrooniline Riigi Teataja}}</ref> Ovisno o značaju određenog područja, zaštićena područja klasificiraju se u tri glavne kategorije (postoji još nekoliko manjih kategorija za niže stupnjeve zaštite): * [[nacionalni park]]ovi ([[estonski]]: ''rahvuspark''; ima ih ukupno 6);<ref>[https://www.protectedplanet.net/country/EST Estonia, Europe] ''Protected Planet''</ref><ref>{{cite book |title=Estonian Nature Conservation in 2007 |year=2008 |publisher=Estonian Environment Information Centre |location=Tallinn |isbn=978-9985-881-56-9 |page=29 |url=http://www.keskkonnainfo.ee/publications/327_PDF.pdf |access-date=2021-08-16 |archivedate=2011-07-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110719200007/http://www.keskkonnainfo.ee/publications/327_PDF.pdf |deadurl=yes |archive-date=2011-07-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110719200007/http://www.keskkonnainfo.ee/publications/327_PDF.pdf |url-status=dead }}</ref> * [[prirodni rezervat]]i ([[estonski]]: ''looduskaitseala''; ima ih ukupno 167) i;<ref name="estregistry">{{cite web | url=http://register.keskkonnainfo.ee/envreg/main?list=LO&mount=view | title=Estonian Environmental Registry | publisher=Estonian Ministry of Environment | accessdate=22 April 2014 | archive-date=2018-05-13 | archive-url=https://web.archive.org/web/20180513115747/http://register.keskkonnainfo.ee/envreg/main?list=LO&mount=view | url-status=dead }}</ref> * parkovi prirode ([[estonski]]: ''maastikukaitseala''; ukupno 152 lokaliteta). Ukupno je pod zaštitom države čak 15,403 lokaliteta, odnosno 21.21% ukupne kopnene površine te 18.78% obalne i priobalne površine.<ref name="protected">[https://www.protectedplanet.net/country/EST Estonia] [[Protected Planet]]</ref> [[Nacionalni parkovi Estonije]] nalaze se pod strogom zaštitom države i u njima je zabranjena svaka aktivnost koja može dovesti do promjene prirodne ravnoteže. Spisak nacionalnih parkova nalazi se u tablici ispod: {| class="sortable wikitable" style="width:100%; margin:auto;" |- ! scope="col" colspan="2" | Nacionalni park ! scope="col" | Okrug ! scope="col" | Osnovan ! scope="col" | Koordinate ! scope="col" | Površina |- |align="left" width="10%"|[[File:Puhatu_looduskaitseala_Liguski_sihtkaitsevöönd.JPG|200px]] |[[Nacionalni park Alutaguse]] |align="center"| [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]] |align="center"| [[2018.]] |align="center"|{{coord|59|06|N|27|19|E|display=inline}} |align="center"| 443.31&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Ähijärv.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Karula]] |align="center"| [[Võru (okrug)|Võru]] |align="center"| [[1993.]] |align="center"|{{coord|57|42|52|N|26|29|12|E|display=inline}} |align="center"| 123.64&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Mähu_kivid_II.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Lahemaa]] |align="center"| [[Lääne-Viru (okrug)|Lääne-Viru]] |align="center"| [[1971.]] |align="center"|{{coord|59|34|16|N|25|48|1|E|display=inline}} |align="center"| 747.84&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Valgepõsk-lagled.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Matsalu]] |align="center"| [[Lääne (okrug)|Lääne]] |align="center"| [[1957.]] |align="center"|{{coord|58|45|36|N|23|35|49|E|display=inline}} |align="center"| 488.6&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Riisa_raba.JPG|200px]] |[[Nacionalni park Soomaa]] |align="center"| [[Viljandi (okrug)|Viljandi]] |align="center"| [[1993.]] |align="center"|{{coord|58|26|27|N|25|6|20|E|display=inline}} |align="center"| 398.44&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Vilsandi_rannik_ja_tuletorn.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Vilsandi]] |align="center"| [[Saare (okrug)|Saare]] |align="center"| [[1993.]] |align="center"|{{coord|58|22|43|N|21|52|38|E|display=inline}} |align="center"| 238.82&nbsp;km² |- |} == Politika == {{multiple image | align = right | direction = horizontal | caption_align = center | image1 = Alar Karis cropped.jpg | width1 = 124 | caption1 = '''[[Alar Karis]]'''<br /><small>[[Predsjednik Estonije]]<br />od 2021.</small> | image2 = Kristen Michal in 2024 (cropped).jpg | width2 = 127 | caption2 = '''[[Kristen Michal]]'''<br /><small>[[Premijer Estonije]]<br />od 2024.</small> }} Prema [[Ustav Estonije|Ustavu]], Republika Estonija je [[Višestranački sustav|višestranačka]] [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[predstavnička demokracija]] kojom upravlja narod preko svojih izabranih predstavnika.<ref>[http://www.riigikogu.ee/?id=34635 Riigikogu introduction], [http://riigikogu.ee/ Riigikogu]</ref> Politički život u zemlji zasnovan je na ideji [[trodioba vlasti|trodiobe vlasti]]. Na čelu države nalazi se [[predsjednik Estonije|predsjednik]], [[Riigikogu|nacionalni parlament]] glavni je zakonodavni, a [[Vlada Estonije|nacionalna vlada]] izvršni organ vlasti u zemlji. Sukladno [[Manifest narodā Estonije|Deklaraciji o nezavisnosti]] objavljenoj [[1918.]] godine, Estonija je proglašena parlamentarnom [[republika|republikom]] koju je politički i pravno gledano formirala Estonska konstitutivna skupština. Prvi Ustav ([[estonski]]: ''Põhiseadus''), kao najviši pravni akt zemlje, usvojen je [[15. lipnja]] [[1920.]] godine, a na snagu je stupio [[21. prosinca]] iste godine. Posljednji i aktualni, četvrti po redu Ustav usvojen je na referendumu održanom [[28. lipnja]] [[1992.]] godine.<ref>{{cite web | url = http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_third_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_de_facto_1938_-_1940,_de_jure_1938_-_1992/ | title = The Third Constitution of the Republic of Estonia (De Facto 1938–1940, De Jure 1938–1992) | last = Nutt | first = Mart | date = 27. 5. 2010 | work = Estonica | publisher = Estonian Institute | accessdate = 31. 10. 2010 | archive-date = 2011-06-06 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110606051710/http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_third_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_de_facto_1938_-_1940,_de_jure_1938_-_1992/ | dead-url = yes }}</ref><ref>{{cite web | url = http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/Restoration_of_independence_and_the_fourth_Constitution_1992_-%E2%80%A6_/ | title = Restoration of Independence and the Fourth Constitution (1992 -… ) | last = Nutt | first = Mart | date = 9. 10. 2009 | work = [[Estonica]] | publisher = [[Estonian Institute]] | accessdate = 31. 10. 2010 | archive-date = 2020-01-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20200122140847/http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/Restoration_of_independence_and_the_fourth_Constitution_1992_-%E2%80%A6_/ | dead-url = yes }}</ref> Republika Estonija ima visoko razvijenu elektronsku državnu upravu ([[engleski]]: ''e-government''), koja znatno olakšava komunikaciju građana s organima izvršne vlasti. Građanima je omogućeno da na izborima glasaju putem interneta, a ovakav vid glasanja prvi put je omogućen na lokalnim izborima održanim [[2005.]] godine, a potom dvije godine kasnije i na parlamentarnim izborima, kada je na ovaj način glasalo 30,275 birača.<ref name="news.cnet.com">{{cite web|url=http://news.cnet.com/Estonia-pulls-off-nationwide-Net-voting/2100-1028_3-5898115.html | title = Estonia pulls off nationwide Net voting | publisher = CBS Interactive | work = CNET | accessdate=27. 3. 2015 |url-status=dead | archiveurl = https://archive.today/20120713045721/http://news.cnet.com/Estonia-pulls-off-nationwide-Net-voting/2100-1028_3-5898115.html | archivedate=13. 7. 2012 |df=dmy}}</ref> Ustavom se svim građanima Estonije garantiraju osnovna [[ljudska prava]], [[medijske slobode|slobode medija]] i ekonomske slobode. Prema istraživanjima nevladine organizacije sa sjedištem u [[Pariz]]u, [[Reporteri bez granica]], Estonija je [[2021.]] godine po razini slobode tiska i govora svrstana na visoko petnaesto mjesto u konkurenciji 180 država svijeta.<ref>{{cite web|url=https://rsf.org/en/ranking_table|title=Index details: Data of press freedom ranking 2021|publisher=Reporteri bez granica|accessdate=22/08/2021|archive-date=2016-04-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20160424043201/https://rsf.org/en/ranking_table|dead-url=yes}}</ref> Najviši sudski organ u zemlji je [[Vrhovni sud Estonije|Vrhovni sud]] ([[estonski]]: ''Riigikohus'') kog čini 17 sudaca, a predsjednika Vrhovnog suda bira parlament na prijedlog predsjednika, na mandat od 9 godina. === Nacionalni simboli === Pored tri službena državna simbola ([[zastava]], [[grb]] i [[himna]]), Estonija ima još četiri službena nacionalna simbola. To su nacionalni cvijet, ptica, kamen i riba. ==== Nacionalna zastava ==== {{main|Zastava Estonije}} [[File:Eesti lipp.jpg|thumb|Umjetnička interpretacija estonske trobojnice na fotografiji estonskog pejsaža.]] [[Zastava Republike Estonije]] četverokutna je trobojnica (plavo-crno-bijela), dimenzija 105×165&nbsp;cm i službeno je usvojena [[21. studenog]] [[1918.]] godine.<ref name="Riigigantselei-lipp">{{cite web| title = Eesti lipp (Estonian Flag)| url = https://riigikantselei.ee/et/valitsuse-toetamine/eesti-riigi-sumboolika/eesti-lipp| website = Riigikantselei (Government Office)| accessdate = 17. 2. 2016| language = et| archive-date = 06. 04. 2016| archive-url = https://web.archive.org/web/20160406105140/https://riigikantselei.ee/et/valitsuse-toetamine/eesti-riigi-sumboolika/eesti-lipp| url-status = dead| archivedate = 2016-04-06| archiveurl = https://web.archive.org/web/20160406105140/https://riigikantselei.ee/et/valitsuse-toetamine/eesti-riigi-sumboolika/eesti-lipp| deadurl = yes}}</ref> Prvi put je službeno upotrebljena [[4. lipnja]] [[1884.]] u [[Otepää|Otepi]] kao zastava estonske studentske organizacije. Zakon o nacionalnoj zastavi usvojen je u nacionalnom parlamentu [[27. lipnja]] [[1922.]] godine. Na estonskom jeziku zastava se kolokvijalno naziva ''sinimustvalge'', odnosno plavo-crno-bela trobojnicaa. Simbolike boja na zastavi su sljedeće: * plava boja predstavlja estonsko nebo, more i jezera; boja vjere i odanosti domovini; * crna boja predstavlja sjećanje na tragičnu historiju estonskog naroda; * bijela boja predstavlja težnju ka boljoj i svjetlijoj budućnosti. Tokom perioda sovjetske vlasti estonska tradicionalna trobojnica zamijenjena je [[Zastava Estonske SSR|zastavom Estonske SSR]], a ponovno je ušla u uporabu zajedno s obnovom državne nezavisnosti Estonije. Postojalo je nekoliko prijedloga da se tradicionalna trobojnica zamijeni varijantom s [[Nordijski križ|nordijskim križem]] kao simbolom nordijske pripadnosti zemlje, ali nijedan od spomenutih prijedloga nije usvojen. ==== Grb Estonije ==== {{main|Grb Estonije}} [[File:Coat of arms of Estonia.svg|left|120px]] [[Grb Estonije]] službeni je heraldički simbol Republike Estonije. Grb, u svom sadašnjem obliku, zlatni je štit s tri vitka, plava [[lav]]a u prolazu (heraldičkim rječnikom ''passant guardant'') u sredini i s [[hrast]]ovim grančicama sa strane štita. Motiv s tri lava preuzet je s [[Grb Danske|grba Danske]]. Grb Estonije postojao je mnogo ranije prije službenog priznavanja poslije [[Estonski rat za nezavisnost|Estonskog rata za nezavisnost]] ([[1918.]] – [[1920.]]), kada je Republika Estonija međunarodno priznata. Državna skupština Estonije službeno je usvojila grb [[19. lipnja]] [[1925.]] godine. Međutim, grb je službeno zabranjen poslije pripajanja Estonije [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] [[1940.]] godine, a upotreba bilo kakvih ranijih simbola Estonije smatrana je kaznenim djelom. Grb je vraćen zakonom od [[6. travnja]] [[1993.]] godine, poslije obnove samostalnosti zemlje. Heraldički plavi lavovi predstavljaju jedan od najstarijih estonskih državnih simbola, i još od [[13. vijek|XIII. vijeka]] koristili su se kao osnova za grb grada [[Tallinn]]a. ==== Himna Estonije ==== {{main|Mu isamaa, mu õnn ja rõõm}} Službena [[državna himna]] Estonije je kompozicija "[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]" ([[srpskohrvatski]]: "Moja domovina, moja sreća i radost"). Glazbu je [[1848.]] komponirao [[Finska|finski]] kompozitor [[Fredrik Pacius]], dok je tekst nešto kasnije napisao estonski pjesnik [[Johann Voldemar Jannsen]]. Himna Estonije s tekstom prvi je put službeno izvedena na prvom festivalu estonske zborske muzike [[1869.]] godine. Kao himna Estonije, službeno je usvojena [[1920.]] godine nakon rata za nezavisnost. Zanimljivo je da je identična kompozicija, ali s drugačijim tekstom, ujedno i službena [[Maamme|himna Finske]]. ==== Ostali nacionalni simboli ==== [[File:Bachelor's button, Basket flower, Boutonniere flower, Cornflower - 3.jpg|thumb|[[Plavi različak]] (''Centaurea cyanus'') je nacionalni cvijet Republike Estonije i važan dio nacionalnog folklora.]] Kampanju za izbor nacionalnog [[cvijet]]a započelo je tokom [[1967.]] godine Estonsko društvo za zaštitu prirode, a kao službeni nacionalni cvet izabran je [[plavi različak]] (''Centaurea cyanus''), cvijet koji je stoljećima bio značajan dio nacionalne kulture i nacionalnog folklora. Stilizirani cvijet plavog različka danas se nalazi na logotipu [[Konzervativna narodna stranka Estonije|Konzervativne narodne stranke Estonije]]. Nacionalna ptica je u Estoniji široko rasprostranjena [[seoska lasta]] (''Hirundo rustica''), specifična po svojoj plavo-bijelo-crnoj boji. Kao nacionalni kamen izabran je sivi [[vapnenac]], sedimentna stijena od koje su napravljene brojne kamene građevine širom zemlje. Nacionalna riba je [[Atlantska haringa|atlantska (baltička) haringa]] (''Clupea harengus''), koja je kroz historiju predstavljala važan izvor prihoda i hrane za estonsko stanovništvo. U predkršćanskom periodu [[hrast]] je smatran svetim drvetom. === Trodioba vlasti === ==== Državna skupština (''Riigikogu'') ==== {{main|Riigikogu}} [[File:Baltijas Asamblejas sesija, 2011.jpg|thumb|left|Vijećnica ''Riigikogua'' u [[Dvorac Toompea|dvorcu Toompea]] u [[Tallinn]]u.]] Estonski [[parlament]] naziva se ''[[Riigikogu]]'' ([[srpskohrvatski]]: Državna skupština) i najviše je zakonodavno tijelo u zemlji. Parlament je jednodomni, sastoji se od 101 člana i njegov sastav bira se direktno na izborima po proporcionalnom izbornom sistemu, na četvorogodišnji mandat. Pravo glasa na izborima imaju svi punoljetni građani koji su državljani Estonije, a cenzus za ulazak u parlament za političke stranke je 5% od ukupnih glasova. Parlament nije zasijedao u periodu od [[1934.]] do [[1938.]] godine, poznatom i kao "[[Doba šutnje]]" ([[estonski]]: ''vaikiv ajastu''), nakon što je tadašnji državni poglavar [[Konstantin Päts]] zabranio djelovanje političkih stranaka i vladao autoritarno. Nakon što je [[1938.]] godine usvojen novi ustav, nacionalni parlament je ponovo sazvan, ovaj put kao dvodomno zakonodavno tijelo s donjim (''Riigivolikogu'') i gornjim domom (''Riiginõukogu''). Nakon sovjetske okupacije i osnivanja Estonske SSR, funkciju nacionalnog parlamenta obavljao je [[Vrhovni sovjet Estonske SSR]] (od [[25. kolovoza]] [[1940.]] do [[8. svibnja]] [[1990.]] godine), a potom, nakon raspada Sovjetskog Saveza, i Vrhovno vijeće Republike Estonije (od [[1990.]] do [[5. listopada]] [[1992.]]) kao prijelazni zakonodavni organ. Rad ''Riigikogua'' ponovo je obnovljen [[1992.]] godine.<ref>{{Cite journal|doi=10.1080/00291951.2010.502441| issn = 0029-1951| volume = 64| issue = 3| last=Holt-Jensen| first = Arild| title = Transition from state socialism to market economy: The case of Estonia| journal = Norwegian Journal of Geography| accessdate=10. 2. 2014|year=2010| url = http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/00291951.2010.502441| pages = 127–128}}</ref> Sve sjednice parlamenta održavaju se u [[Dvorac Toompea|dvorcu Toompea]] u [[Tallinn]]u. U parlamentu se usvajaju svi zakonski akti, usvaja se proračun, ratificiraju se i otkazuju međunarodni ugovori te se odlučuje o državnim kreditima. U parlamentu se biraju i [[Predsjednik Estonije|predsjednik države]], predsjednik Ustavnog suda, guverner Narodne banke, državni revizor i zapovjednik oružanih snaga. ==== Vlada Estonije ==== {{main|Vlada Estonije|Premijer Estonije}} Vlada Estonije ([[estonski]]: ''Vabariigi Valitsus'') predstavlja najvažniji izvršni organ vlasti u zemlji. Mandatara za sastav nove vlade predlaže predsjednik države, nakon čega mandatar sastavlja svoj kabinet, a izbor vlade potvrđuje se u nacionalnom parlamentu. Kabinet čini 12 ministarstava, a Vlada se bira na period od 4 godine. Svaki kabinet može imati maksimalno i 3 ministarstva bez portfelja, koja imenuje [[Premijer Estonije|predsjednik vlade]] osobno, a maksimalan broj ministarstava u kabinetu je 15. U periodu od [[1918.]] do [[2017.]] godine, Estonija je imala ukupno 49 vlada (računajući i [[Estonska vlada u egzilu|vlade u egzilu]] u periodu sovjetske okupacije). Sjedište Vlade nalazi se u [[Kuća Stenbock|kući Stenbock]] na [[Toompea|Toompei]] u [[Tallinn]]u. Vlada je zadužena za provođenje zakona koji se usvajaju u parlamentu, usmejrava i usklađuje rad državnih institucija i provodi unutrašnju i vanjsku državnu politiku. Svaki od 15 estonskih okruga ima svoju lokalnu vladu. ==== Predsjednik Republike Estonije ==== {{main|Predsjednik Estonije}} [[File:Presidential Palace in Tallinn, Estonia.jpg|thumb|[[Predsjednička palača u Tallinnu]].]] [[Predsjednik Estonije]] ([[estonski]]: ''Eesti Vabariigi President'') službeno je šef države, iako je sama funkcija uglavnom ceremonijalna. Bira se glasanjem u nacionalnom parlamentu, a kandidat službeno postaje predsjednik kada dobije više od dvije trećine glasova u parlamentu. Ukoliko i nakon tri kruga glasanja kandidat ne dobije odgovarajući broj glasova u parlamentu, formira se posebna izborna komisija koju, pored članova parlamenta, čine i predstavnici svih lokalnih organa vlasti (minimum po jedan predstavnik svake općine). Mandat predsjednika traje pet godina, a ukupni broj mandata nije ograničen, s tim da jedna osoba može povezati samo dva mandata u kontinuitetu. Predsjednik za trajana mandata ne smije biti član ni jedne političke stranke, a također mora zamrznuti sve ostale političke i gospodarske aktivnosti. Funkcija predsjednika države službeno je uvedena 1938. godine, a prvi predsjednik Estonije bio je [[Konstantin Päts]]. Prije toga, u periodu od [[1920.]] do [[1934.]] godine, na čelu države nalazio se "Državni starješina" ([[estonski]]: ''[[Riigivanem]]''), koji je kombinirao funkcije koje imaju današnji predsednik i [[Premijer Estonije|premijer]]. U tom periodu, na čelu Estonije bilo je ukupno 16 šefova države, a Päts je biran na tu funkciju čak pet puta. Ustav iz [[1934.]] godine razdvojio je funkciju šefa države od funkcije predsjednika vlade, ali nije stupio na snagu pošto je Päts iste godine izvršio državni udar i raspustio parlament. [[SSSR|Sovjetske vlasti]] su u srpnju [[1940.]] deportirale Pätsa u grad [[Ufa|Ufu]] u [[Sibir]]u. Nakon toga, u skladu s važećim Ustavom, funkciju predsjednika preuzeo je prosovjetski premijer [[Johannes Vares]], koji je potom potpisao službeni dokument o aneksiji Estonije od strane Sovjetskog Saveza. U periodu pod sovjetskom vlašću ([[1944.]] − [[1991.]]), sjedište predsjednika Estonije nalazilo se u egzilu u [[Stockholm]]u. Za prvog predsjednika Druge Republike izabran je [[Lennart Meri]], koji je na vlasti bio od listopada [[1992..]] do listopada [[2001.]] godine. Nakon njega, funkciju predsjednika države obavljali su još i [[Arnold Rüütel]] ([[2001.]] − [[2006.]]), [[Toomas Hendrik Ilves]] ([[2006.]] − [[2016.]]), [[Kersti Kaljulaid]] kao prva žena na mjestu predsjednika države ([[2016.]] − [[2021.]]),<ref>{{citation | url = https://www.theguardian.com/world/2016/oct/03/estonia-first-female-president-kersti-kaljulaid | title = Estonia parliament votes for first female president | journal = The Guardian |date=3. 10. 2016 | accessdate=6. 10. 2016}}</ref> te, od [[2021.]] godine, [[Alar Karis]]. === Međunarodni odnosi === [[File:Eesti suursaatkond Tōkyōs.jpg|thumb|left|[[Ambasada]] Republike Estonije u [[Tokyo|Tokyu]].]] Estonija je bila punopravna članica [[Liga naroda|Lige naroda]] od [[22. rujna]] [[1921.]] godine,<ref>{{cite book|last=Briggs| first = Herbert Whittaker| title = The law of nations: cases, documents, and notes| url = https://books.google.com/books?id=HsIzAAAAIAAJ|year=1952| publisher = Appleton-Century-Crofts|pages=106}}</ref> a potom i [[UN|Ujedinjenih nacija]] od [[17. rujna]] [[1991.]] godine. Između ostalih, Estonija je i jedna od članica [[OESS|Organizacije za europsku sigurnost i saradnju]] (OSCE), [[Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj|Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj]] (OECD), [[Vijeće država Baltičkog mora|Vijeća država Baltičkog mora]] (CBSS) i Nordijske razvojne banke. Također je i potpisnica [[Protokol iz Kyota|protokola iz Kyota]] o klimatskim promjenama. Od obnove nezavisnosti [[1991.]] godine, estonska vanjska politika fokusirana je na europske i euroatlantske integracijske procese. Potpuna integracija u zapadni političko-sigurnosni sistem nastupila je nakon prijema u punopravno članstvo [[NATO]] pakta (članica od [[29. ožujka]] [[2004.]]) i [[Europska unija|Europske unije]] ([[1. svibnja]] [[2004.]] godine). Intenzivno političko i vojno približavanje zemljama geopolitičkog zapada za posljedicu je imalo pogoršavanje odnosa s [[Rusija|Ruskom Federacijom]], jedinom susjednom zemljom s kojom Estonija nije u potpunosti izvršila demarkaciju granične linije. Od početka [[1990e|1990-ih]], Estonija razvija bliske političko-ekonomske odnose s preostale dvije baltičke države, sudjelujući u radu Baltičke skupštine i Baltičkog vijeća ministara.<ref>{{cite web|url=http://www.vm.ee/?q=en/node/4096 | title = Estonian Chairmanship of the Baltic Council of Ministers in 2011 | publisher = Estonian Ministry of Foreign Affairs | accessdate=11. 8. 2012 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20131113111112/http://www.vm.ee/?q=en%2Fnode%2F4096 | archivedate=13. 11. 2013 }}</ref> Estonija koristi nordijski uzor kao primjer svog političko-društvenog djelovanja. Jačem razvoju međusobnih odnosa baltičkih i nordijskih zemalja doprinosi i [[Nordijsko-baltička grupa 8]] (NB8).<ref name="NB8">{{cite web|url=http://www.vm.ee/?q=en/node/4097 | title = Nordic-Baltic Co-operation | publisher = Estonian Ministry of Foreign Affairs |date=10. 7. 2012 | accessdate=11. 8. 2012 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20120511184410/http://www.vm.ee/?q=en%2Fnode%2F4097 | archivedate=11. 5. 2012 }}</ref> Parlamentarna suradnja između Baltičke skupštine i Nordijskog savjeta započela je [[1989.]] godine i od tada dva tijela održavaju redovne godišnje sastanke na raznim nivoima.<ref name="NB8"/> Nordijski savjet ministara ima svoju kancelariju u [[Tallinn]]u i predstavništvo u [[Tartu]]u, kao i informativne centre u [[Narva|Narvi]], [[Valga|Valgi]] i [[Pärnu]]u.<ref>{{cite web| url = http://www.norden.org/en/nordic-council-of-ministers/the-secretariat-to-the-nordic-council-of-ministers/nordic-council-of-ministers-information-offices-in-the-baltic-states-and-russia| title = Nordic Council of Ministers' Information Offices in the Baltic States and Russia| publisher = Nordic Council of Ministers| accessdate = 11. 8. 2012| archive-url = https://web.archive.org/web/20121018134356/http://www.norden.org/en/nordic-council-of-ministers/the-secretariat-to-the-nordic-council-of-ministers/nordic-council-of-ministers-information-offices-in-the-baltic-states-and-russia| archive-date = 18. 10. 2012| url-status = dead| df = | archivedate = 2012-10-18| archiveurl = https://web.archive.org/web/20121018134356/http://www.norden.org/en/nordic-council-of-ministers/the-secretariat-to-the-nordic-council-of-ministers/nordic-council-of-ministers-information-offices-in-the-baltic-states-and-russia| deadurl = yes}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.norden.ee/en/about-us/about-us| title = Norden in Estonia| publisher = Nordic Council of Ministers' Office in Estonia| accessdate=11. 8. 2012}}</ref> Estonija njeguje tradicionalno dobre odnose sa [[Švedska|Švedskom]] i [[Finska|Finskom]], a većina [[Estonci|Estonaca]] sebe smatra pripadnicima nordijskog civilizacijskog kruga. Tako je [[2009.]] godine, prilikom posjete [[Stockholm]]u, tadašnji ministar vanjskih poslova Estonije, [[Toomas Hendrik Ilves]], inače rođen u Stockholmu, održao predavanje na Švedskom institutu za međunarodne odnose pod nazivom "Estonija kao nordijska zemlja".<ref>{{cite web |url=http://www.vm.ee/?q=en/node/3489|title=Estonia as a Nordic Country |last=Ilves |first=Toomas Hendrik |author-link=Toomas Hendrik Ilves |date=14 December 1999 |publisher=Estonian Foreign Ministry |access-date=19 September 2009 |url-status=dead |archive-url= https://web.archive.org/web/20110511094242/http://www.vm.ee/?q=en%2Fnode%2F3489 |archive-date=11 May 2011}}</ref> Estonija teži uključivanju u [[Nordijski savjet]].<ref name=Mouritzen>{{cite book |last1=Mouritzen |first1=Hans |last2=Wivel |first2=Anders |title=The Geopolitics of Euro-Atlantic Integration |date=2005 |publisher=Routledge |page=143 |edition=1 |url= https://books.google.com/books?isbn=1134457634}}</ref> Godine [[1992.]] Rusija je bila najvažniji trgovački partner Estonije s udjelom u ukupnoj trgovini od 92%, da bi u [[21. vijek|XXI. vijeku]] ulogu Rusije preuzele nordijske zemlje.<ref name="The Estonian Economic Miracle">{{cite web|last=Laar| first = Mart|date=7. 8. 2007| url = http://www.heritage.org/research/reports/2007/08/the-estonian-economic-miracle | title = The Estonian Economic Miracle | publisher = Heritage.org | accessdate=2. 6. 2010}}</ref> Agencija Europske unije za visokotehnološke informacijske sisteme od [[2012.]] ima sjedište u Tallinnu. U prvoj polovini [[2018.]] godine, Estonija je predsjedavala Savjetom Europske unije. === Vojska === {{main|Estonske obrambene snage}} [[File:Estonian Soldiers stand in formation during a welcome ceremony for U.S. troops, 2014.jpg|thumb|Estonski ročnici [[2014.]] godine.]] Vojsku Estonije ili službeno [[Estonske obrambene snage]] ([[estonski]]: ''Eesti Kaitsevägi'') čine [[Estonske kopnene snage|kopnena vojska]] ([[estonski]]: ''Maavägi''), [[Estonska ratna mornarica|ratna mornarica]] ([[estonski]]: ''Merevägi'') i [[Estonsko ratno zrakoplovstvo|ratno zrakoplovstvo]] ([[estonski]]: ''Õhuvägi''), te paravojna jedinica znana kao [[Estonska obrambena liga]] ([[estonski]]: ''Eesti Kaitseliit''). Po [[Ustav Estonije|Ustavu]], vojska je dužna braniti nezavisnost i suverenitet zemlje te integritet njezinog teritorija na kopnu, moru i u zraku.<ref>{{cite web|url=http://www.mil.ee/index_eng.php | title = Estonian National Defence Policy | publisher = Mil.ee | accessdate=2. 6. 2010 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20100528073601/http://www.mil.ee/index_eng.php | archivedate=28. 5. 2010}}</ref> Trenutni strateški ciljevi estonske vojske, pored obrane nacionalnih interesa, su i daljnji razvoj oružanih snaga te daljnji rad na interoperabilnosti s ostalim članicama [[NATO]]-a i [[Europska unija|Europske unije]], te sudjelovanje u misijama NATO-a diljem svijeta. Za razliku od preostale dvije [[Baltičke države|baltičke zemlje]] ([[Latvija|Latvije]] i [[Litva|Litve]]), u kojima je vojska profesionalizirana, u Estoniji je vojna obuka obavezna. Služenje vojnog roka je obveza za sve muškarce starosti između 18 i 28 godina, a dužina obuke traje od 8 do 11 mjeseci, ovisno o rodu u kojem se služi. Ženama je omogućeno da se dobrovoljno prijavljuju za služenje vojnog roka.<ref>{{cite news|url=http://news.err.ee/politics/84117be0-c97a-4329-9655-d3b01f04af61 | title = Terras: Conscription Will Stay | publisher = Eesti Rahvusringhääling |date=10. 12. 2012 | accessdate=16. 3. 2013}}</ref> Prema podacima, vojni budžet Estonije za [[2017.]] godinu iznosio je 477 milijuna [[euro|eura]], ili oko 2.2% [[BDP]]-a (što je za 7.6% više u odnosu na prethodnu godinu).<ref>[http://defense-watch.com/2016/12/20/estonia-increases-defense-spending-2017/}- Loading<!-- Botovski generisani naziv -->] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210828135025/http://defense-watch.com/2016/12/20/estonia-increases-defense-spending-2017/%7D- |date=2021-08-28 }}{{Мртва веза|date=06. 2019. |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[http://www.kmin.ee/en/news/estonian-defence-budget-2016-exceeds-2-percent-gdp] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220226043743/https://www.kmin.ee/en/news/estonian-defence-budget-2016-exceeds-2-percent-gdp|date=2022-02-26}} ''Estonian military budget on 2016''</ref> Oružane snage Estonije, Latvije i Litve zajednički sudjeluju u vojnim vježbama u okviru NATO-a. Estonska vojska kao dio NATO-vih snaga sudjeluje u brojnim mirovnim i ratnim misijama diljem svijeta, a između ostalih sudjelovala je i u mirovnim misijama u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] [[1995.]] godine (u sklopu [[UNPROFOR]]-a), u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] (od [[1996.]] do [[2011.]] godine) u sklopu [[IFOR]]-a i [[SFOR]]-a, te u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniji]] ([[2003.]] godine, kao dio misije [[EUFOR Concordia]]). Estonske oružane snage sudjelovale su i u mirovnim misijama [[UN]]-a u [[Libanon]]u (na [[Golanska visoravan|Golanskoj visoravni]], tokom [[1996.]] i [[1997.]] godine), [[ISAF]]-a u [[Afganistan]]u (od [[2003.]] do [[2014.]] godine) i u [[Irak]]u (od [[2003.]] do [[2009.]] godine). Estonski kontingent s 50 vojnika od [[2003.]] godine dio je mirovnih snaga [[KFOR]]-a na [[Kosovo|Kosovu]], sa sjedištem u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]].<ref>{{cite web|url=http://operatsioonid.kmin.ee/index.php?page=86& | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110504080436/http://operatsioonid.kmin.ee/index.php?page=86& | archivedate=4. 5. 2011 | title = Iisrael, Liibanon ja Süüria | language = et | publisher = Operatsioonid.kmin.ee |date=26. 4. 2010 | accessdate=2. 6. 2010 |url-status=dead |df=dmy}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.mil.ee/et/operatsioonid/operatsioonid-alates-1995 |title=Operatsioonid alates 1995 |publisher=Estonian Defence Forces |language=et |access-date=28 December 2019 |archive-date=2019-12-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191229181435/http://mil.ee/et/operatsioonid/operatsioonid-alates-1995 }}</ref> Jedan od prioriteta oružanih snaga Estonije u [[21. vijek|XXI. vijeku]] obrana je od organiziranih cyber napada usmjerenih protiv informatičkih i telekomunikacijskih sistema u zemlji. Jedinica za obranu od organiziranih hakerskih napada formirana je [[2006.]] pod akronimom CERT (elektronska vojska), a njen je osnovni cilj zaštita informatičkog područja sa internet domenom [[.ee]] od mogućih hakerskih napada. Značaj jedinice za borbu protiv organiziranog cyber kriminala naglo je porastao nakon serije hakerskih napada na estonske internet mreže tokom [[2007.]] godine.<ref name="bbc_gal">{{cite news|publisher=BBC|date=25. 1. 2008| accessdate=23. 2. 2008| title = Estonia fines man for 'cyber war'| url = http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/7208511.stm}}</ref> === Administrativna podjela === {{main|Administrativna podjela Estonije}} {| style="background:transparent;font-size: 11px;float: {{{float|right}}}" |-style="background:#0072CE; color:white; text-align:center;" !colspan=4|Okruzi Estonije |- |colspan="4"|{{Image label begin|image=Estonia adm location map.svg|width=500|link=}} {{Image label small|x=0.660|y=0.650|scale={{{width|500}}}|text=''[[Valga (okrug)|<span style="color:teal;">Valga</span>]]''}} {{Image label small|x=0.798|y=0.695|scale={{{width|500}}}|text=''[[Võru (okrug)|<span style="color:teal;">Võru</span>]]''}} {{Image label small|x=0.798|y=0.610|scale={{{width|500}}}|text=''[[Põlva (okrug)|<span style="color:teal;">Põlva</span>]]''}} {{Image label small|x=0.830|y=0.315|scale={{{width|500}}}|text=''[[Ida-Viru (okrug)|<span style="color:teal;">Ida-Viru</span>]]''}} {{Image label small|x=0.665|y=0.305|scale={{{width|500}}}|text=''[[Lääne-Viru (okrug)|<span style="color:teal;">Lääne-Viru</span>]]''}} {{Image label small|x=0.700|y=0.440|scale={{{width|500}}}|text=''[[Jõgeva (okrug)|<span style="color:teal;">Jõgeva</span>]]''}} {{Image label small|x=0.750|y=0.532|scale={{{width|500}}}|text=''[[Tartu (okrug)|<span style="color:teal;">Tartu</span>]]''}} {{Image label small|x=0.570|y=0.538|scale={{{width|500}}}|text=''[[Viljandi (okrug)|<span style="color:teal;">Viljandi</span>]]''}} {{Image label small|x=0.590|y=0.395|scale={{{width|500}}}|text=''[[Järva (okrug)|<span style="color:teal;">Järva</span>]]''}} {{Image label small|x=0.450|y=0.523|scale={{{width|500}}}|text=''[[Pärnu (okrug)|<span style="color:teal;">Pärnu</span>]]''}} {{Image label small|x=0.480|y=0.283|scale={{{width|500}}}|text=''[[Harju (okrug)|<span style="color:teal;">Harju</span>]]''}} {{Image label small|x=0.450|y=0.388|scale={{{width|500}}}|text=''[[Rapla (okrug)|<span style="color:teal;">Rapla</span>]]''}} {{Image label small|x=0.330|y=0.378|scale={{{width|500}}}|text=''[[Lääne (okrug)|<span style="color:teal;">Lääne</span>]]''}} {{Image label small|x=0.163|y=0.400|scale={{{width|500}}}|text=''[[Hiiu (okrug)|<span style="color:teal;">Hiiu</span>]]''}} {{Image label small|x=0.138|y=0.523|scale={{{width|500}}}|text=''[[Saare (okrug)|<span style="color:teal;">Saare</span>]]''}} {{Image label small|x=0.930|y=0.562|scale={{{width|500}}}|text=''[[Ruska Federacija|<span style="color:teal;">Rusija</span>]]''}} {{Image label small|x=0.410|y=0.043|scale={{{width|500}}}|text=''[[Finska|<span style="color:teal;">Finska</span>]]''}} {{Image label small|x=0.510|y=0.788|scale={{{width|500}}}|text=''[[Latvija|<span style="color:teal;">Latvija</span>]]''}} {{Image label small|x=0.300|y=0.758|scale={{{width|500}}}|text='''<big>[[Riški zaljev|<span style="color:white; align:center;">Riški<br>zaljev</span>]]</big>'''}} {{Image label small|x=0.510|y=0.143|scale={{{width|500}}}|text='''<big>[[Finski zaljev|<span style="color:white;">Finski zaljev</span>]]</big>'''}} {{Image label small|x=0.110|y=0.243|scale={{{width|500}}}|text='''<big>[[Baltičko more|<span style="color:white;">Baltičko more</span>]]</big>'''}}{{Image label end}} |-style="background:#0072CE; color:white; text-align:center;" !width=25%| Okrug !width=25%|Sjedište !width=25%|Okrug !width=25%|Sjedište |- | {{flagicon image|Flag of et-Harju maakond.svg}} [[Harju (okrug)|Harju]] || [[Tallinn]] || {{flagicon image|Pärnumaa lipp.svg}} [[Pärnu (okrug)|Pärnu]] || [[Pärnu]] |- | {{flagicon image|Hiiumaa lipp.svg}} [[Hiiu (okrug)|Hiiu]] || [[Kärdla]] || {{flagicon image|Raplamaa lipp.svg}} [[Rapla (okrug)|Rapla]] || [[Rapla]] |- | {{flagicon image|Ida-Virumaa lipp.svg}} [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]] || [[Jõhvi]] || {{flagicon image|Saaremaa lipp.svg}} [[Saare (okrug)|Saare]] || [[Kuressaare]] |- | {{flagicon image|Jõgevamaa lipp.svg}} [[Jõgeva (okrug)|Jõgeva]] || [[Jõgeva]] || {{flagicon image|Tartumaa lipp.svg}} [[Tartu (okrug)|Tartu]] || [[Tartu]] |- | {{flagicon image|Flag of et-Järva maakond.svg}} [[Järva (okrug)|Järva]] || [[Paide]] || {{flagicon image|Valgamaa lipp.svg}} [[Valga (okrug)|Valga]] || [[Valga]] |- | {{flagicon image|Läänemaa lipp.svg}} [[Lääne (okrug)|Lääne]] || [[Haapsalu]] || {{flagicon image|Viljandimaa lipp.svg}} [[Viljandi (okrug)|Viljandi]] || [[Viljandi]] |- | {{flagicon image|Lääne-Virumaa lipp.svg}} [[Lääne-Viru (okrug)|Lääne-Viru]] || [[Rakvere]] || {{flagicon image|Võrumaa lipp.svg}} [[Võru (okrug)|Võru]] || [[Võru]] |- | {{flagicon image|Põlvamaa lipp.svg}} [[Põlva (okrug)|Põlva]] || [[Põlva]] || |-style="background:#0072CE; color:white; text-align:center;" !colspan=4|Općine Estonije nakon administrativne reforme 2017. godine |- |colspan=4|[[File:Estonian administrative divisions 2017 with labels.svg|500px|Mapa estonskih općina nakon administrativne reforme [[2017.]] godine.]] |} Republika Estonija administrativno je podijeljena na 15 [[Okruzi Estonije|okruga]] ([[estonski]]: ''maakond'', ''maakonnad''). U pisanim izvorima okruzi se prvi put spominju u ''[[Hronika Henrika od Livonije|Kronici Henrika od Livonije]]'', kao estonske državice koje su postojale tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]] i [[Sjeverni križarski ratovi|Sjevernih križarskih ratova]]. Granice između okruga mijenjane su tokom stoljeća, a nakon što je Estonija [[1991.]] godine uspostavila nezavisnost, tadašnji sovjetski [[rajon]]i su ukinuti i zamijenjeni s okruzima, uz zadržavanje sovjetskih granica; nekadašnji okrug [[Petseri (okrug)|Petseri]] nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] priključen je [[Ruska SFSR|Rusiji]] i danas je administrativno uređen kao [[Pečorski rajon]] [[Pskovska oblast|Pskovske oblasti]]. Historijski okruzi i njihove granice danas se koriste u etnološkom kontekstu kako bi se isticale kulturne i jezične posebnosti određenih dijelova Estonije. Svaki okrug ima svoju vladu ([[estonski]]: ''Maavalitsus''), na čijem se čelu nalazi načelnik ([[estonski]]: ''Maavanem''), koji predstavlja nacionalnu vlast na lokalnoj razini. Načelnike okruga bira [[Vlada Estonije]] na period od pet godina. Svaki je okrug dalje podijeljen na [[Općine Estonije|općine]] ([[estonski]]: ''omavalitsus''), koje predstavljaju drugu razinu administrativne podjele. Nakon velike administrativne reforme [[2017.]] godine, broj općina smanjen je na 79 (s dotadašnjih 213), a dijele se na gradske ([[estonski]]: ''linn''; 15 općina) i ruralne ([[estonski]]: ''vald''; 64 općine).<ref name="Az6aE">{{Cite web |title=Haldusreformi järel muutub Eestis üle 400 000 elukoha ja maatüki aadressi |url=https://www.maaamet.ee/et/uudised/haldusreformi-jarel-muutub-eestis-ule-400-000-elukoha-ja-maatuki-aadressi |access-date=2021-08-29 |archive-date=2017-12-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171201034227/https://www.maaamet.ee/et/uudised/haldusreformi-jarel-muutub-eestis-ule-400-000-elukoha-ja-maatuki-aadressi }}</ref><ref>[https://www.rahandusministeerium.ee/et/eesmargidtegevused/kohalikud-omavalitsused-ja-haldusreform/eesti-kohalike-omavalitsuste-loetelu Eesti kohalike omavalitsuste loetelu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220529043242/https://www.rahandusministeerium.ee/et/eesmargidtegevused/kohalikud-omavalitsused-ja-haldusreform/eesti-kohalike-omavalitsuste-loetelu |date=2022-05-29 }}, Eesti kohalike omavalitsuste loetelu, 01.01.2019 seisuga</ref> Svaka općina uživa određen stupanj autonomije u odnosu na centralnu vlast i ima svoje organe vlasti. U granicama općina može se naći jedno ili više gradskih ili seoskih naselja. Dvije trećine općina imaju manje od 3,000 stanovnika; najveća općina je [[Tallinn]] s oko 427,500 stanovnika, dok najmanja općina [[Ruhnu]] ima svega 68 stanovnika.<ref name=einst.ee>{{cite web |url=http://www.einst.ee/factsheets/factsheets_uus_kuju/local_government_reform.htm |title=Archived copy |access-date=2002-06-19 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20020619141032/http://www.einst.ee/factsheets/factsheets_uus_kuju/local_government_reform.htm |archive-date=2002-06-19 }}</ref> Grad [[Tallinn]] administrativno je podijeljen na osam gradskih okruga ([[estonski]]: ''linnaosa''), a svaki od okruga ima svoju izvršnu vlast. {| class="wikitable sortable" style="border-spacing:0; border-top:none; border-left:none; border-spacing:0; padding:0; margin:;" |+ style="text-align: center;" | Okruzi Estonije {{small|([[1. siječnja]] [[2021.]])}}<ref name="countypopulation">{{cite web|url=http://andmebaas.stat.ee/Index.aspx?DataSetCode=RV022U|website=[[Statistics Estonia]]|title=RV022U: Population by sex, age group and county, 1 January. administrative division as at 01.01.2018|access-date=2021-08-29|archive-date=2019-06-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20190608063017/http://andmebaas.stat.ee/Index.aspx?DataSetCode=RV022U}}</ref><ref>{{Cite web|date=2021-05-12|title=RV022U: POPULATION BY SEX, AGE GROUP AND COUNTY, 1 JANUARY. ADMINISTRATIVE DIVISION AS AT 01.01.2018|url=https://andmed.stat.ee/en/stat/rahvastik__rahvastikunaitajad-ja-koosseis__rahvaarv-ja-rahvastiku-koosseis/RV022U|url-status=live|access-date=2021-08-07|website=[[Statistics Estonia]]}}</ref> !style="width:150px;" colspan="2" | Okrug !style="width:45px;" | Sjedište !style="width:45px;" | Površina (km{{sup|2}}) !style="width:45px;" | Populacija !style="width:45px;" | Gustoća |- |[[File:Et-Harju maakond-coa.svg|35px|center]] |'''[[Harju (okrug)|Harju]]'''<br>(''Harjumaa'') |[[Tallinn]] |{{center|4,327}} |{{center|609,515}} |{{center|140.86}} |- |[[File:Hiiumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Hiiu (okrug)|Hiiu]]'''<br>(''Hiiumaa'') |[[Kärdla]] |{{center|1,032}} |{{center|9,381}} |{{center|9.09}} |- |[[File:Ida-Virumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]]'''<br>(''Ida-Virumaa'') |[[Jõhvi]] |{{center|2,972}} |{{center|131,913}} |{{center|44.39}} |- |[[File:Jõgevamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Jõgeva (okrug)|Jõgeva]]'''<br>(''Jõgevamaa'') |[[Jõgeva]] |{{center|2,545}} |{{center|28,082}} |{{center|11.03}} |- |[[File:Et-Järva maakond-coa.svg|35px|center]] |'''[[Järva (okrug)|Järva]]'''<br>(''Järvamaa'') |[[Paide]] |{{center|2,674}} |{{center|29,817}} |{{center|11.15}} |- |[[File:Läänemaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Lääne (okrug)|Lääne]]'''<br>(''Läänemaa'') |[[Haapsalu]] |{{center|1,816}} |{{center|20,285}} |{{center|11.17}} |- |[[File:Lääne-Virumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Lääne-Viru (okrug)|Lääne-Viru]]'''<br>(''Lääne-Virumaa'') |[[Rakvere]] |{{center|3,696}} |{{center|58,402}} |{{center|15.80}} |- |[[File:Põlvamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Põlva (okrug)|Põlva]]'''<br>(''Põlvamaa'') |[[Põlva]] |{{center|1,823}} |{{center|24,473}} |{{center|13.42}} |- |[[File:Et-Pärnu maakond-coa.svg|35px|center]] |'''[[Pärnu (okrug)|Pärnu]]'''<br>(''Pärnumaa'') |[[Pärnu]] |{{center|5,419}} |{{center|85,760}} |{{center|15.83}} |- |[[File:Raplamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Rapla (okrug)|Rapla]]'''<br>(''Raplamaa'') |[[Rapla]] |{{center|2,765}} |{{center|33,116}} |{{center|11.98}} |- |[[File:Saaremaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Saare (okrug)|Saare]]'''<br>(''Saaremaa'') |[[Kuressaare]] |{{center|2,938}} |{{center|33,032}} |{{center|11.24}} |- |[[File:Tartumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Tartu (okrug)|Tartu]]'''<br>(''Tartumaa'') |[[Tartu]] |{{center|2,993}} |{{center|153,912}} |{{center|51.42}} |- |[[File:Valgamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Valga (okrug)|Valga]]'''<br>(''Valgamaa'') |[[Valga]] |{{center|1,917}} |{{center|27,962}} |{{center|14.59}} |- |[[File:Viljandimaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Viljandi (okrug)|Viljandi]]'''<br>(''Viljandimaa'') |[[Viljandi]] |{{center|3,422}} |{{center|45,877}} |{{center|13.41}} |- |[[File:Võrumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Võru (okrug)|Võru]]'''<br>(''Võrumaa'') |[[Võru]] |{{center|2,305}} |{{center|34,898}} |{{center|15.14}} |} == Stanovništvo == {{main|Demografija Estonije}} {{Populacije kroz historiju |footnote = Izvori:<ref name="census">{{cite web|url=http://vana.stat.ee/62931|title=PHC2011 - History of Population Censuses in Estonia|website=stat.ee|access-date=2021-08-30|archive-date=2021-02-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20210228130132/https://vana.stat.ee/62931|dead-url=yes}}</ref><ref name="final20" /> |title = Populacija Estonije<br>kroz historiju |percentages = |[[1881.]]|881455 |[[1897.]]|958351 |[[1922.]]|1107059 |[[1934.]]|1126413 |[[1941.]]|1017475 |[[1959.]]|1196791 |[[1970.]]|1356079 |[[1979.]]|1464476 |[[1989.]]|1565662 |[[2000.]]|1370052 |[[2011.]]|1294455 |[[2021.]]|1330068 }} Na osnovu arheoloških nalaza, izvjesno je da je područje suvremene Estonije stalno naseljeno posljednjih 13,000 godina, a prve ljudske zajednice pojavile su se odmah nakon povlačenja moćnih [[ledenjak]]a, koji su se prostirali na tom području tokom posljednjeg ledenog doba. Tokom posljednjih 800 godina, estonska se populacija se kretala između 800,000 i 1.6 milijuna ljudi. Početkom trećeg desetljeća [[21. vijek|XXI. vijeka]] u Estoniji je živjelo oko 1,330,000 ljudi.<ref name="Демографија1">{{cite web| title = First settlers in Estonia, and today| url = http://www.estonica.org/en/Society/Population/First_settlers_in_Estonia,_and_today/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 9. 2. 2017| archive-date = 2017-07-21| archive-url = https://web.archive.org/web/20170721024852/http://www.estonica.org/en/Society/Population/First_settlers_in_Estonia,_and_today/| dead-url = yes}}</ref> Kritični periodi u demografskom smislu bili su [[13. vijek|XIII.]] i [[14. vijek|XIV. vijek]], kada su [[Sjeverni križarski ratovi|ratovi sa kršćanskim osvajačima]], epidemije i glad potpuno desetkovali populaciju, a broj stanovnika se smanjivao i do 50%. Sljedeći demografski negativan period trajao je od sredine [[16. vijek|XVI.]] pa do početka [[18. vijek|XVIII. vijeka]], kada je zbog ratova, gladi i epidemija stradalo više od polovine stanovništva, iako je u mirnijim desetljećima u istom periodu uslijed imigracija broj stanovnika rastao i do dva postotna poena godišnje.<ref name="Демографија1"/> Najnižu populacijsku točku estonsko stanovništvo doseglo je [[1712.]] godine, kada je na tom području živjelo svega oko 200,000 ljudi.<ref name="Демографија1"/> Prema podacima sa svesovjetskog popisa iz [[1897.]] godine, broj stanovnika na tlu Estonije dostigao je 986,000, od čega su 89.2% bili etnički [[Estonci]] (odnosno estonska plemena). Prirodni rast estonske populacije tokom [[20. stoljeće|XX. vijeka]] bio je dosta nizak i održavao se primarno zahvaljujući migracijama. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Estonija je izgubila gotovo četvrtinu svoje prijeratne populacije. Intenzivna industrijalizacija koju su provodile sovjetske vlasti u poslijeratnom periodu dovela je do masovnih imigracija iz drugih dijelova [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] te se tako u periodu od [[1956.]] do [[1991.]] godine zbog posla u Estoniju doselilo ukupno oko 1.4 milijuna ljudi iz drugih dijelova zemlje. Njih oko 200,000 trajno se nastanilo na tom području.<ref name="Демографија1"/> Intenzivnije imigracije zahvaćale su Estoniju uglavnom nakon perioda s visokim mortalitetom. Njemački i švedski naseljenici, koji su počeli intenzivnije dolaziti na ovo područje od [[13. vijek|XIII. vijeka]], uglavnom su se zadržavali u gradovima. Iako su etnički Estonci činili većinu gradske populacije, estonski gradovi su tokom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] bili potpuno [[germanizacija|germanizirani]].<ref name="Демографија2">{{cite web| title = Composition of the population| url = http://www.estonica.org/en/Society/Population/Composition_of_the_population/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 9. 2. 2017| archive-date = 2014-05-02| archive-url = https://web.archive.org/web/20140502133246/http://www.estonica.org/en/Society/Population/Composition_of_the_population/| dead-url = yes}}</ref> Za razliku od gradova, proces naseljavanja ruralnih područja tekao je znatno sporije, bio je dugotrajniji i samim tim novopridošlo se seosko stanovništvo mnogo brže asimiliralo.<ref name="Демографија2"/> Od kraja [[19. vijek|XIX. vijeka]], naglo je porastao broj imigranata iz [[Rusko Carstvo|Rusije]], koji su sudjelovali u industrijalizaciji tih područja. {{bar box |float = left |title = Etnička struktura Estonije (2019.)<ref name="stat.ee">{{cite web|title=Rahvaarv rahvuse järgi, 1. jaanuar, aasta|url=http://www.stat.ee/34267|publisher=Statistics Estonia|access-date=10 October 2019|archive-date=2018-01-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20180104172617/http://www.stat.ee/34267|dead-url=yes}}</ref> |bars = {{bar percent|[[Estonci]]|DarkSlateGray|68.5}} {{bar percent|[[Rusi]]|DarkSlateGray|24.8}} {{bar percent|[[Ukrajinci]]|DarkSlateGray|1.8}} {{bar percent|[[Bjelorusi]]|DarkSlateGray|0.9}} {{bar percent|[[Finci]]|DarkSlateGray|0.6}} {{bar percent|[[Latvijci]]|DarkSlateGray|0.2}} {{bar percent|Ostali|DarkSlateGray|2.0}} {{bar percent|Nepoznato|DarkSlateGray|1.3}} }} Prije Drugog svjetskog rata, etnički Estonci činili su 88.1% ukupne populacije, dok su ostatak činili pripadnici pet manjinskih naroda (tradicionalne manjine Estonije).<ref name="ethnic minor">{{cite web|url=http://old.estinst.ee/factsheets/ethnic_minor/ |date=26. 12. 1998 | title = Ethnic minorities in Estonia: past and present | publisher = Einst.ee | accessdate=2. 6. 2010 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110807204855/http://old.estinst.ee/factsheets/ethnic_minor/ | archivedate=7. 8. 2011}}</ref> Estonski ustav iz [[1925.]] godine garantirao je kulturnu autonomiju tradicionalnim manjinskim narodima (s brojnošću iznad 3,000 osoba) i bio je jedinstven u tom pogledu u Europi tog vremena.{{sfn|Smith|2005|p=211}} Kulturna autonomija tako je zakonom zagarantirana estonskim [[Nijemci]]ma i [[Židovi]]ma, koji su imali i svoja vlastita kulturna vijeća. Prema podacima iz [[1934.]] godine, najbrojniji manjinski narodi bili su [[Rusi]] (92,000 ili 8.2%), [[Nijemci]] (16,300 ili 1.5%) i [[Šveđani]] (7,600 ili 0.7%), dok su [[Latvijci]] i [[Židovi]] činili manje od 0,5% od ukupnog stanovništva. Velike promjene dogodile su se tokom Drugog svjetskog rata; broj stanovnika se značajno smanjio, a s estonskog teritorija gotovo su u potpunosti nestale četiri tradicionalne manjinske zajednice (opstali su jedino [[Rusi]]).<ref name="Демографија2"/> Zakon o kulturnoj autonomiji ponovo je stupio na snagu [[1993.]] godine.<ref name="Демографија2"/> Tokom perioda sovjetske vlasti drastično se promijenila demografska slika Estonije. Udio etničkih Estonaca u populaciji pao je na oko 61%, dok se broj etničkih Rusa, [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Bjelorusi|Bjelorusa]] u istom periodu gotovo upeterostručio, a manjinski narodi činili su više od trećine ukupne populacije. Prema podacima iz [[2021.]] godine,<ref>{{cite web|url=http://andmebaas.stat.ee/Index.aspx?DataSetCode=RV0222U|title=Population by sex, ethnic nationality and county|website=stat.ee|access-date=2021-08-30|archive-date=2019-06-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20190611131932/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PO0222U&ti=POPULATION+BY+SEX%2C+ETHNIC+NATIONALITY+AND+COUNTY%2C+1+JANUARY.+ADMINISTRATIVE+DIVISION+AS+AT+01.01.2018&path=..%2FI_Databas%2FPopulation%2F01Population_indicators_and_composition%2F04Population_figure_and_composition%2F&lang=1}}</ref> etnički najbrojnije skupine u zemlji bili su [[Estonci]] sa 68.8% i [[Rusi]] sa 24.2%. Značajniju populaciju imali su još i [[Ukrajinci]] (2%), dok su sve ostale etničke skupine imale udio manji od 1%. Među njima, posebno se ističu [[Bjelorusi]] (0.8%) i [[Finci]] (0.6%), dok su ostale značajnije etničke skupine [[Latvijci]], [[Nijemci]], [[Litvanci]], [[Tatari]], [[Židovi]], [[Šveđani]] i [[Poljaci]].<ref name="Демографија2"/> Suvremena Estonija etnički je heterogena zemlja u kojoj manjinski narodi čine oko trećinu populacije. Estonci čine više od 80% stanovništva u 13 od 15 okruga, a najhomogeniji okrug je [[Hiiu (okrug)|Hiiu]] s 98.4% Estonaca. Ruska manjina najbrojnija je na sjeveroistoku i istoku zemlje, te u [[Tallinn]]u, a u okrugu [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]] čini oko 70% populacije. Od početka [[19. vijek|XIX. vijeka]] pa na dalje, stopa živorođene djece po ženi postepeno je opadala, ali se i stopa smrtnosti smanjivala, što je dovelo do neznatnog rasta populacije. Tako je tokom pedesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]] Estonija imala jednu od najnižih stopa rađanja u Europi i svijetu, da bi prirodni priraštaj ponovo postepeno počeo rasti tokom sedamdesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]]. Tokom devedesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]] ponovo dolazi do pada u broju stanovnika, useljavanje je gotovo zaustavljeno, a broj iseljenika se naglo povećao, dok je broj umrlih bio veći od broja rođenih. Demografska slika počela se stabilizirati nakon [[1997.]] godine. Glavni demografski problem Estonije je starenje stanovništva, pošto broj djece po obitelji konstantno opada, a broj starijih osoba se povećava. Udio stanovnika starijih od 64 godine je oko 18% (prema podacima iz [[2010.]] godine).<ref name="Демографија1"/> Postotak zaposlenih, radno sposobnih stanovnika je nešto viši u usporedbi s prosjekom [[Europska unija|Europske unije]], a posebno je visok postotak zaposlenosti među ženama. Prema podacima iz [[2011.]], [[stopa fertiliteta]] je 1.52 dece po ženi, što odgovara europskom prosjeku. U Estoniji, značajan broj djece rođen je u izvanbračnim zajednicama, a tokom [[2009.]] godine čak 60% od ukupnog broja rođenih rođeno je u izvanbračnim zajednicama. Prema podacima s popisa iz [[2000.]] godine, oko 21% stanovništva živio je u izvanbračnim zajednicama.<ref>{{cite web| title = Family and birth of children| url = http://www.estonica.org/en/Society/Population/Family_and_birth_of_children/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 9. 2. 2017| archive-date = 2017-05-25| archive-url = https://web.archive.org/web/20170525142717/http://www.estonica.org/en/Society/Population/Family_and_birth_of_children/| dead-url = yes}}</ref> Broj razvedenih brakova je među najvišima u Europi. U usporedbi s europskim zemljama, estonsko stanovništvo živi najkraće, a posebno je velika razlika u životnom vijeku između muškaraca i žena (žene žive u prosjeku osam godina duže, što je smanjenje u odnosu na ranijih dvanaest). Tako je [[2020.]] godine prosječni očekivani životni vijek kod žena iznosio 82.8 godina, dok su muškarci u prosjeku živjeli 74.4 godine.<ref>{{Cite web|date=25 August 2021|title=Growth in life expectancy has slowed down, but Estonian people live a longer healthy life|url=https://www.stat.ee/en/node/183291|website=Statistics Estonia}}</ref> <center> <gallery widths="300px" heights="280px"> File:Estonia 1950-2021.gif|Animirana populacijska piramida Estonije od [[1950.]] do [[2021.]] godine File:Share of Estonians.png|Etnička struktura Estonije po okruzima ([[2011.]]) File:Natural population increase of Estonia (1945-2008).png|Prirodni prirast stanovništva Estonije od [[1945.]] do [[2008.]] godine </gallery> </center> === Ljudska prava u Estoniji === Godine [[1997.]], Estonija je potpisala [[Ženevska konvencija o izbjeglicama|Ženevsku konvenciju o izbjeglicama]]. U periodu od [[1997.]] do [[2008.]] godine, izbjeglički [[azil]] u Estoniji zatražilo je ukupno 148 osoba, od čega je svega njih 10 dobilo službeni status izbjeglice, a za 12 osoba je određena specijalna zaštita. Najviše tražitelja azila bilo je iz [[Rusija|Rusije]] (23), [[Irak]]a (22) i [[Turska|Turske]] (17 osoba). Broj tražitelja azila znatno se povećao nakon [[2009.]] godine, nakon što je Estonija postala dijelom [[Schengenska zona|Schengenske zone]].<ref>{{cite web| title=Population/Emigration and immigration| url=http://www.estonica.org/en/Society/Population/Emigration_and_immigration/| work=Encyclopedia Estonica| publisher=Eesti Instituut| accessdate=9. 2. 2017| archive-date=2017-05-06| archive-url=https://web.archive.org/web/20170506220927/http://www.estonica.org/en/Society/Population/Emigration_and_immigration/| dead-url=yes}}</ref> Prema podacima od [[2. srpnja]] [[2010.]] o broju rezidenata, 84.1% rezidenata bili su državljani Estonije, 8.6% su bili strani državljani, dok su 7.3% građana činile osobe sa nejasnim i neodređenim državljanstvom. Od [[1992.]] godine, oko 140,000 osoba dobilo je estonsko državljanstvo.<ref>[http://www.postimees.ee/67387/eesti-andis-mullu-kodakondsuse-2124-inimesele/ Eesti andis mullu kodakondsuse 2124 inimesele], ''Postimees''. 9. 1. 2009.</ref> Pripadnicima ruske etničke manjine, koji su se u Estoniju doselili tokom sovjetskog perioda, estonski Zakon o državljanstvu znatno otežava proces dodjele statusa državljana, a Vijeće za ljudska prava [[UN]]-a je [[2008.]] godine navedeni zakon označilo kao diskriminatoran.<ref>[http://www.osce.org/odihr/34040?download=true Naturalisation in Estonia Statement by the Legal Information Centre for Human Rights (Tallinn, Estonia)] (''[...]the Special Rapporteur considers extremely credible the views of the representatives of the Russian-speaking minorities who expressed that the citizenship policy is discriminatory[...]'')</ref> Estonija je u listopadu [[2014.]] donijela zakon kojim su legalizirane civilne kohabitacije istopolnih parova, postavši tako prva zemlja na postsovjetskom prostoru koja je pravno regulirala prava istopolnih zajednica. Zakon o civilnom partnerstvu istopolnih zajednica stupio je na snagu [[1. siječnja]] [[2016.]] godine.<ref>{{cite news|url=http://www.wsj.com/articles/estonia-passes-law-recognizing-gay-partnerships-1412857097 | title = Estonia Passes Law Recognizing Gay Partnerships | last=Kangsepp| first = Liis| publisher = [[Wall Street Journal]] |date=9. 10. 2014 | accessdate=4. 1. 2014}}</ref> Iako istospolni [[brak]]ovi još uvijek nisu zakonom regulirani u Estoniji, Estonija priznaje i registrira istospolne brakove sklopljene u drugim državama, ukoliko udovoljavaju zakonskim uvjetima.<ref>{{Cite web|url=http://www.gay.ru/news/rainbow/2017/01/25-35360.htm|title=GAY.RU - В Эстонии однополая пара через суд добилась признания своего брака, заключенного в Швеции|website=www.gay.ru|access-date=2017-01-25}}</ref><ref name="gaystarnews">{{cite web|url=http://www.gaystarnews.com/article/estonia-taken-big-step-marriage-equality/|title=Gay couple win right to be married in Estonia|work=Gay Star News|date=30 January 2017|access-date=2021-08-30|archive-date=2018-12-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20181211164209/https://www.gaystarnews.com/article/estonia-taken-big-step-marriage-equality/|dead-url=yes}}</ref><ref name="err.ee">{{Cite web|url=https://news.err.ee/120456/nonprofit-court-orders-entry-of-same-sex-marriage-into-estonian-register|title=Nonprofit: Court orders entry of same-sex marriage into Estonian register|date=25 January 2017|website=ERR}}</ref> === Jezici === {{main|Estonski jezik}} [[File:EstonianGrammar1637.jpg|thumb|220px|Tiskano izdanje [[Gramatika estonskog jezika|estonske gramatike]] iz [[1637.]] godine. Autor je [[Heinrich Stahl]].]] Suvremena Estonija višenacionalna je država u kojoj se prema službenim podacima s popisa iz [[2000.]] govori čak 109 jezika. Službeni jezik zemlje je [[estonski]], koji je materinji jezik za oko 922,000 ili 67.3% estonske populacije.<ref name="PopulationByNationality">{{cite web| url = http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC223&ti=POPULATION+BY+THE+PLACE+OF+RESIDENCE+AND+MOTHER+TONGUE&path=../I_Databas/Population_census/PHC2000/08Ethnic_nationality._Mother_tongue._Command_of_foreign_languages/&lang=1| title = Population by the place of residence and mother tongue, statistical database: Population Census 2000| date = јул 2010| publisher = Statistics Estonia (government agency at the area of administration of the Ministry of Finance)| accessdate = 19. 6. 2009| archive-date = 2013-11-01| archive-url = https://web.archive.org/web/20131101235518/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC223&ti=POPULATION+BY+THE+PLACE+OF+RESIDENCE+AND+MOTHER+TONGUE&path=../I_Databas/Population_census/PHC2000/08Ethnic_nationality._Mother_tongue._Command_of_foreign_languages/&lang=1}}</ref> Kao službeni manjinski jezici priznati su još [[ruski]], [[švedski]] i [[njemački jezik]]. [[Estonski jezik]] ([[estonski]]: ''eesti keel'') pripada grupi [[Balto-finski jezici|balto-finskih jezika]] iz porodice [[Uralski jezici|uralskih jezika]] i jedan je od tek nekoliko europskih jezika koji ne pripadaju porodici [[Indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]]. Dosta je sličan [[finski|finskom]] i [[karelski jezik|karelskom jeziku]]. Po jezičkoj strukturi pripada grupi aglutinativnih jezika. Zbog stoljetnog utjecaja njemačkog jezika i kulture, oko trećinu riječi u modernom estonskom jeziku čine upravo razni [[germanizam|germanizmi]]. Standardni estonski jezik baziran je na [[Sjevernoestonski jezik|sjevernoestonskom dijalektu]]. [[Južnoestonski jezik]] (ili dijalekt) čine četiri zasebna dijalekta (tartski, mulgi, [[Võro jezik|võro]] i [[seto (dijalekt)|seto]]) koji se ponekad smatraju čak i zasebnim južnoestonskim jezicima.<ref>{{cite web| title = Culture Tourism in South Estonia and Võru county| url = http://www.siksali.ee/cultour/EE_SituationAnalysisSummary_ENG.pdf| work = Siksali| accessdate = 2. 7. 2013| archive-date = 2012-02-20| archive-url = https://web.archive.org/web/20120220115230/http://www.siksali.ee/cultour/EE_SituationAnalysisSummary_ENG.pdf| dead-url = yes}}</ref> Dijalekat viru se najviše razlikuje od standardnog estonskog jezika, i jedini je koji ima zaseban jezični [[ISO 639-3]] kod - <code>vro</code>. Iako su južnoestonski dijalekti geneološki različiti od sjevernoestonskih, službeno se smatraju regionalnim formama suvremenog estonskog jezika.<ref>{{cite web|url=http://portaal.eki.ee/component/content/article/34-murded/46-murded.html | title = Estonian Dialects, The Institute of the Estonian Language | publisher = Portaal.eki.ee |date=| accessdate=23. 8. 2014}}</ref><ref>{{cite book|last=Laakso| first = Johanna| last2=Sarhimaa| first2 = Anneli| last3=Spiliopoulou Åkermark| first3 = Sia| last4=Toivanen| first4 = Reeta| title = Towards Openly Multilingual Policies and Practices: Assessing Minority Language Maintenance Across Europe| publisher = Multilingual Matters| location = Bristol; Buffalo|isbn=9781783094950| edition = 1| url = https://books.google.com/?id=xQKkCwAAQBAJ&pg=PT76&dq=Towards+Openly+Multilingual+Policies+and+Practices+V%C3%B5ro+Seto#v=onepage&q=Towards%20Openly%20Multilingual%20Policies%20and%20Practices%20V%C3%B5ro%20Seto&f=false| accessdate=23. 12. 2016|date=4. 2. 2016.}}</ref> [[Ortografija]] estonskog jezika bazira se na principu "jedno slovo, jedan glas". [[Ruski jezik]] i dalje je najrašireniji manjinski jezik u zemlji i njime se kao materinjim jezikom služi oko trećina ukupne populacije (29.7%).<ref name="Jezici">{{cite web| title = Other languages in Estonia| url = http://www.estonica.org/en/Society/The_Estonian_Language/Other__languages_in_Estonia/| website = Estonica Encyclopedia about Estonia| publisher = Estonica| accessdate = 10. 2. 2017}}{{Dead link|date=December 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> U periodu sovjetske vlasti, ruski jezik imao je status službenog jezika. Prema podacima iz [[1998.]] godine, velika većina rusofone doseljeničke struje iz prve i druge generacije nije poznavala estonski jezik.<ref>{{cite web|url=http://www.ies.ee/15102000.htm | title = Kirch, Aksel. "Russians in contemporary Estonia – different strategies of the integration in to the nation-state." | publisher = Ies.ee |date=10. 2. 1998 | accessdate=2. 6. 2010}}</ref> Danas je situacija znatno drugačija te, prema podacima s popisa iz [[2010.]] godine, oko 64% neestonskog stanovništva tečno govori estonski jezik.<ref>[http://pub.stat.ee/px-web.2001/dialog/varval.asp?ma=ML133&ti=POPULATION+AGED+15%2D74+BY+ETHNIC+NATIONALITY+AND+KNOWLEDGE+OF+LANGUAGES&path=../I_databas/Social_life/09Labour_market/02Education/02Educational_level/&search=LANGUAGE&lang=1 Table ML133, Eesti Statistika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110930094420/http://pub.stat.ee/px-web.2001/dialog/varval.asp?ma=ML133&ti=POPULATION+AGED+15-74+BY+ETHNIC+NATIONALITY+AND+KNOWLEDGE+OF+LANGUAGES&path=..%2FI_databas%2FSocial_life%2F09Labour_market%2F02Education%2F02Educational_level%2F&search=LANGUAGE&lang=1 |date=2011-09-30 }}.</ref> Najveći broj govornika ruskog jezika živi u glavnom gradu [[Tallinn]]u te u industrijskim područjima u okrugu [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]]. Iako [[Baltički Nijemci]] nikada nisu činili više od 10% od ukupne estonske populacije, [[njemački jezik]] potpuno je dominirao kulturnim, političkim i gospodarskim životom Estonije. Iako je broj etničkih Nijemaca u estonskoj populaciji danas gotovo zanemariv, njemački jezik treći je najrašireniji strani jezik među estonskim stanovništvom. [[Švedski|Švedskim jezikom]], koji je bio dominantan u sjeverozapadnom i zapadnom dijelu zemlje, posebno u periodu između [[13. vijek|XIII.]] i [[20. vijek|XX. vijeka]], danas govori jako mali broj ljudi u Estoniji.<ref>{{cite web|url=http://www.eki.ee/knn/p2y.htm | title = Names of populated places changed with the reform of 1997 | publisher = Institute of the Estonian Language |date=29. 9. 1998 | accessdate=12. 8. 2012}}</ref> Najrašireniji strani jezici koji se uče u školama u Estoniji danas su [[engleski]], ruski, njemački i [[francuski]], iako su dosta popularni i finski, švedski i [[španjolski jezik]].<ref>{{cite web|title=Estonian Foreign Languages Strategy 2009 – 2015| url = http://contactpoints.ecml.at/LinkClick.aspx?fileticket=8lWNTiRd1A4%3D&tabid=1319&language=en-GB| publisher = Ministry of Education and Research| accessdate=22. 8. 2014| archive-url = https://web.archive.org/web/20160303191208/http://contactpoints.ecml.at/LinkClick.aspx?fileticket=8lWNTiRd1A4%3D&tabid=1319&language=en-GB| archive-date=3. 3. 2016|url-status=dead| df = }}</ref> Službeni znakovni jezik u zemlji je [[estonski znakovni jezik]] (kod ESL; [[estonski]]: ''ееsti viipekeel''), koji koristi oko 4.5 tisuće osoba, dok je u službenoj upotrebi u rusofonim područjima i [[ruski znakovni jezik]]. === Religija === {{main|Religija u Estoniji}} [[Ustav Republike Estonije]] garantira slobodu vjeroispovesti svim vjrskim zajednicama, a vjerske organizacije strogo su [[sekularizam|odvojene od države]]. Podaci o vjerskoj strukturi estonskog stanovništva su sljedeći: {| class="wikitable sortable" width="60%" |- !rowspan="2"| Religija !colspan="2"| Popis iz 2000.<ref>{{cite web|url=http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC231&ti=POPULATION+BY+RELIGIOUS+AFFILIATION+AND+ETHNIC+NATIONALITY*&path=../I_Databas/Population_census/PHC2000/16Religious_affiliation/&lang=1|title=PC231: POPULATION BY RELIGIOUS AFFILIATION AND ETHNIC NATIONALITY|date=31 March 2000|access-date=9 January 2014|publisher=[[Statistics Estonia]]|archive-date=2018-07-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20180719114502/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC231&ti=POPULATION+BY+RELIGIOUS+AFFILIATION+AND+ETHNIC+NATIONALITY%2A&path=..%2FI_Databas%2FPopulation_census%2FPHC2000%2F16Religious_affiliation%2F&lang=1}}</ref> !colspan="2"| Popis iz 2011.<ref name=stat2011>{{cite web|url= http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC0454&lang=1|title= PC0454: AT LEAST 15-YEAR-OLD PERSONS BY RELIGION, SEX, AGE GROUP, ETHNIC NATIONALITY AND COUNTY, 31 DECEMBER 2011|date= 31 December 2011|access-date= 9 January 2014|publisher= [[Statistics Estonia]]|archive-date= 2017-10-14|archive-url= https://web.archive.org/web/20171014085818/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC0454&lang=1}}</ref><ref>{{cite web|url= http://www.stat.ee/65352?parent_id=39113|title= PHC 2011: over a quarter of the population are affiliated with a particular religion|date= 29 April 2013|access-date= 9 January 2014|publisher= [[Statistics Estonia]]|archive-date= 2017-11-24|archive-url= https://web.archive.org/web/20171124002736/https://www.stat.ee/65352?parent_id=39113|dead-url= yes}}</ref> |- ! Broj ! % ! Broj ! % |- |style="background:#E0F0FF;"|[[Kršćanstvo]] |align=right| 319,770 |align=right| 28.51 |align=right| 307,173 |align=right| 28.06 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Pravoslavna crkva|Pravoslavlje]]</small> |align=right| 143,554 |align=right| 12.80 |align=right| 176,773 |align=right| 16.15 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Luteranizam]]</small> |align=right| 152,237 |align=right| 13.57 |align=right| 108,513 |align=right| 9.91 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Baptistička crkva|Baptisti]]</small> |align=right| 6,009 |align=right| 0.54 |align=right| 4,507 |align=right| 0.41 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Katolicizam]]</small> |align=right| 5,745 |align=right| 0.51 |align=right| 4,501 |align=right| 0.41 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Jehovini svjedoci]]</small> |align=right| 3,823 |align=right| 0.34 |align=right| 3,938 |align=right| 0.36 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Staroverci|Starovjerci]]</small> |align=right| 2,515 |align=right| 0.22 |align=right| 2,605 |align=right| 0.24 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Pentekostalizam|Pentekostalci]]</small> |align=right| 2,648 |align=right| 0.24 |align=right| 2,855 |align=right| 0.27 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Adventistička crkva|Adventisti]]</small> |align=right| 1,561 |align=right| 0.14 |align=right| 1,194 |align=right| 0.11 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Metodisti]]</small> |align=right| 1,455 |align=right| 0.13 |align=right| 1,098 |align=right| 0.10 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Kongregacijska crkva|Kongregacionalisti]]</small> |align=right| 223 |align=right| 0.02 |align=right| 2,189 |align=right| 0.20 |- |style="background:#FFD0C0;"|[[Estonski neopaganizam]] |rowspan="3" align=right| 1,058 |rowspan="3" align=right| 0.09 |align=right| 2,972 |align=right| 0.28 |- |style="background:#FFD0C0;"|<small>–Prirodna vjera (''Maausk'')</small> |align=right| 1,925 |align=right| 0.18 |- |style="background:#FFD0C0;"|<small>–Taaraizam</small> |align=right|1,047 |align=right| 0.10 |- |style="background:#E0FFD0;"|[[Islam]] |align=right| 1,387 |align=right| 0.12 |align=right| 1,508 |align=right| 0.14 |- |style="background:#FFFFC0;"|[[Budizam]] |align=right| 622 |align=right| 0.06 |align=right| 1,145 |align=right| 0.10 |- |style="background:#F0E0FF;"|Ostale religije |align=right| 4,995 |align=right| 0.45 |align=right| 8,074 |align=right| 0.74 |- |style="background:#F5F5F5;"|[[Ireligioznost|Bez religije]] |align=right| 450,458 |align=right| 40.16 |align=right| 592,588 |align=right| 54.14 |- |style="background:#DCDCDC;"|Neizjašnjeni |align=right| 343,292 |align=right| 30.61 |align=right| 181,104 |align=right| 16.55 |- |'''Ukupno''' |align=right| 1,121,582 |align=right| 100.00 |align=right| 1,094,564 |align=right| 99.00 |} Prije kristijanizacije zemlje, koja se dogodila tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]], estonsko je stanovništvo bilo [[politeizam|politeističko]]. Prema opisima iz ''[[Kronika Henrika od Livonije|Kronike Henrika od Livonije]]'' ([[latinski]]: ''Heinrici Cronicon Lyvoniae''; pisane u periodu od [[1180.]] do [[1227.]] godine), vrhovno estonsko božanstvo bila je [[Tharapita]], estonski ekvivalent nordijskom božanstvu [[Thor]]u.<ref>[http://www.folklore.ee/folklore/vol26/sutrop.pdf Taarapita – the Great God of the Oeselians. Article by Urmas Sutrop]</ref> [[Kršćanstvo]], koje je danas najzastupljenija religija u Estoniji, proširili su [[Teutonci]] tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]]. Tokom [[Reformacija|reformacije]], na tlu Estonije učvrstio se [[protestantizam]], a godine [[1686.]] službeno je formirana Estonska evangelistička luteranska crkva.<ref name="FrancoeurNoonan2004">{{cite book|last=Francoeur| first = Robert T.| last2=Noonan| first2 = Raymond J.| title = The Continuum Complete International Encyclopedia of Sexuality|url=https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse|year=2004| publisher = A&C Black|isbn=9780826414885| quote = The dominant religion in Estonia is Evangelical Lutheranism. Estonians were Christianized by the Teutonic Knights in the 13th century. During the Reformation, Lutheranism spread, and the church was officially established in Estonia in 1686.|pages=[https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse/page/361 361]}}</ref> Protestanti su u Estoniji prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] činili oko 80% populacije; većinom su bili [[Luteranizam|luterani]], a jedan manji broj vjernika pripadao je [[Kalvinizam|kalvinističkoj]] protestantskoj denominaciji. Iako je po Ustavu iz [[1925.]] crkva službeno odvojena od države, vjerska učenja i dalje su bila prisutna u javnom životu, a na [[Univerzitet u Tartuu|Državnom univerzitetu]] u [[Tartu]]u postojao je Zavod za teološke studije. Tokom perioda sovjetske vlasti, estonska crkva izgubila je više od dvije trećine klera, crkvena imovina je nacionalizirana, a vjerske škole su zatvarane.<ref name="FrancoeurNoonan">{{cite book|last=Francoeur| first = Robert T.| last2=Noonan| first2 = Raymond J.| title = The Continuum Complete International Encyclopedia of Sexuality|url=https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse|year=2004| publisher = A&C Black|isbn=9780826414885|pages=[https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse/page/n361 361]}}</ref> Kako su religija i kler bili u uskoj vezi s njemačkim feudalnim elitama tokom cijelog [[19. vijek|XIX. vijeka]], većina etničke estonske populacije nije prakticirala vjerske obrede. [[Ireligioznost]] se održala do današnjih dana pa je prema podacima Eurobarometra za [[2010.]] godinu više od polovine estonske populacije ireligiozno, po čemu je Estonija na prvom mjestu u Europi.<ref>{{cite web | url = http://www.country-studies.com/estonia/religion.html | title = Estonia – Religion | publisher = Country Studies | accessdate = 2. 6. 2010 | archive-date = 2011-08-27 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110827014038/http://www.country-studies.com/estonia/religion.html | url-status = dead }}</ref><ref name="Special Eurobarometer 393 ">''[http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_341_en.pdf Biotechnology report 2010]'' str. 383</ref> Prema istom istraživanju, 18% građana izjasnilo se da vjeruje u boga, njih 50% smatra da postoji neka vrsta "više životne sile", dok 29% građana ne vjeruje u postojanje nikakvih natprirodnih sila. Prema Gallupovim istraživanjima za period od [[2006.]] do [[2008.]] godine, tek je 14% Estonaca religiju označilo kao važan dio svojih života, što je bio najniži postotak među 143 države koje su obuhvaćene istraživanjem.<ref>{{cite web|url=http://www.gallup.com/poll/114211/Alabamians-Iranians-Common.aspx| title = What Alabamians and Iranians Have in Common|date=9. 2. 2009| publisher = [[The Gallup Organization|Gallup]]| first = Steve| last=Crabtree| first2 = Brett| last2=Pelham| accessdate=21. 2. 2010}}</ref> Prema Eurobarometrovim istraživanjima iz [[2012.]] godine, [[kršćanstvo]] je najvažnija i najdominantnija religija u Estoniji s oko 29% vjernika.<ref name=EUROBAROMETER>{{citation| title = Discrimination in the EU in 2012| work = Special Eurobarometer |year=2012| series = 383 | url = http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_393_en.pdf | accessdate=14. 8. 2013 | publisher = European Commission]| location = European Union|pages=233}}</ref> Najveća kršćanska crkva u zemlji je [[Estonska pravoslavna crkva]], kojoj pripada oko 16% estonskih građana; protestanti čine oko 10%, a sve ostale krćanske denominacije zajedno oko 28% građana.<ref name="EUROBAROMETER" /> Među nereligioznim osobama njih 22% se izjasnilo kao [[ateizam|ateisti]], 16% kao [[agnosticizam|agnostici]], dok je oko 15% bilo neizjašnjeno. Estonska luteranska crkva je prema podacima iz [[2014.]] imala oko 180,000 službeno registriranih članova.<ref>{{cite web|title=Churches in Estonia| url = https://www.lutheranworld.org/country/estonia| website = lutheranworld.org| publisher = Lutheran World Federation| accessdate=16. 2. 2016| archive-url = https://web.archive.org/web/20160305170631/https://www.lutheranworld.org/country/estonia| archive-date=5. 3. 2016|url-status=dead| df = }}</ref> U zemlji deluju i manje [[islam|muslimanske]], [[Judaizam|judaističke]] i [[budizam|budističke]] grupe, a također i organizacija [[Maavalla Koda]], koja okuplja vjernike koji poštuju [[Paganizam|paganske tradicije]].<ref>{{cite web|url=http://www.maavald.ee/eng/uudised.html?rubriik=50&id=363&op=lugu| title = Old estonian religions| accessdate=3. 1. 2013| publisher = Maavalla Koda|author=Ahto Kaasik}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/2008/12/09/world/europe/09iht-estonia.4.18535971.html | work=The New York Times | last=Barry| first = Ellen|date=9. 11. 2008 | title = Some Estonians return to pre-Christian animist traditions}}</ref> === Urbanizacija === {{main|Popis gradova u Estoniji}} Estonija je visoko urbanizirana zemlja i oko 70% stanovništva živi u gradskim centrima. U državi službeno postoji 47 gradskih naselja te 10 naselja u rangu manjih gradova. Sva gradska naselja nazivaju se zvanično ''linn''. Glavni i najveći grad u zemlji je [[Tallinn]], koji je ujedno i jedini grad s više od 100,000 stanovnika. Ostali važniji regionalni centri su još i [[Tartu]], [[Narva]], [[Pärnu]] i [[Kohtla-Järve]]. Gradska naselja u Estoniji počinju se razvijati u [[13. vijek|XIII. vijeku]] i nastajala su uglavnom oko njemačkih utvrda u priobalnim područjima i na obalama rijeka. Prvi gradovi koji se spominju u historijskim izvorima bili su [[Tartu]] ([[1030.]]), [[Tallinn]] ([[1248.]], odnosno [[1154.]] pod imenom Kolivan, prema arapskim, odnosno Koljivanj, prema ruskim izvorima), [[Narva]] ([[1256.]]), [[Pärnu]] ([[1265]].), [[Haapsalu]] ([[1279.]]), [[Viljandi]] ([[1283.]]) i [[Paide]] ([[1291.]] godine).<ref>{{cite web| title = Towns and urbanisation| url = http://www.estonica.org/en/Society/Settlement/Towns_and_urbanisation/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 11. 2. 2017| archive-date = 2017-07-24| archive-url = https://web.archive.org/web/20170724195217/http://www.estonica.org/en/Society/Settlement/Towns_and_urbanisation/| dead-url = yes}}</ref> {{Najveći gradovi u Estoniji}} == Gospodarstvo == {{main|Gospodarstvo Estonije}} [[File:Tln1.jpg|thumb|left|320px|[[Maakri]] je postao centralni poslovni distrikt u [[Tallinn]]u.]] U [[Međuratni period|međuratnom periodu]], estonsko je gospodarstvo postepeno počelo prelaziti s poljoprivrednog na industrijski sektor i razvijati se po uzoru na gospodarstvo susjedne [[Finska|Finske]]. U tom periodu, estonski poljoprivredni proizvodi (posebno [[maslac]], [[mlijeko]] i [[sir]]evi) prodavali su se na tržištima [[Njemačka|Njemačke]] i drugih zapadnoeuropskih zemalja. Životni standard estonskog stanovništva u istom periodu bio je gotovo jednak standardu stanovništva Finske.<ref name="maddison185">{{Harvnb|Maddison|2006|p=185}}</ref> Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], gospodarski sustav u zemlji doživio je potpuni kolaps, a nakon sovjetske okupacije i potpuni preokret s tržišne na socijalističku privredu. Estonija je nakon [[1944.]] u potpunosti integrirana u sovjetski gospodarski sustav baziran na [[društveno vlasništvo|društvenom vlasništvu]]. Iako je u tom periodu došlo do intenzivne industrijalizacije zemlje, životni standard je značajno opao, pa je tako prema podacima iz [[1987.]] godine BDP [[Estonska SSR|Estonske SSR]] gotovo ostao na predratnom nivou od oko 2,000 američkih dolara, dok je u istom periodu BDP Finske porastao na 14,370 američkih dolara; godine [[1990.]], estonski je BDP ''per capita'' iznosio samo 100 američkih dolara.<ref name="ÄP">{{cite news |title=Eesti majandus oli võrdsel tasemel Paapua Uus-Guineaga |language=et |trans-title=Estonia's economy was on the same level with Papua New Guinea |publisher=Äripäev |date=2007-01-30 |url= https://www.aripaev.ee/uudised/2007/01/29/eesti-majandus-oli-vordsel-tasemel-paapua-uus-guineaga |access-date=2019-02-09}}</ref> Nakon obnove nezavisnosti zemlje [[1991.]] godine izvršena je ponovna tranzicija na tržišnu ekonomiju i u zemlji su provedene brojne ekonomske reforme. Jedna od najznačajnijih svakako je bilo uvođenje [[PDV|poreza na dodatnu vrijednost]] po jedinstvenoj stopi od 26% (nevezano za visinu primanja), a porezna stopa je u periodu od [[2005.]] do [[2008.]] postepeno smanjivana na aktualnih 21%.<ref name="heritage">{{cite web |last=Laar |first=Mart |author-link=Mart Laar |title=The Estonian Economic Miracle |publisher=[[The Heritage Foundation]] |date=7 August 2007 |url=http://www.heritage.org/Research/WorldwideFreedom/bg2060.cfm |access-date=21 August 2012 |archive-date=2010-03-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100303174230/http://www.heritage.org/Research/WorldwideFreedom/bg2060.cfm |dead-url=yes }}</ref> Cjelokupna vrijednost poreza na nekretnine koristi se za financiranje lokalnih samouprava. Oporezivanju podliježu čak i javne institucije. [[File:Real GDP growth in Estonia, 2002-2012.png|thumb|320px|Grafikon koji pokazuje promjene u estonskom [[BDP]]-u u periodu od [[2002.]] do [[2012.]] godine.]] [[File:Estonia Unemployment Rates.png|thumb|320px|Grafikon koji prikazuje kretanje stope nezaposlenosti u Estoniji od [[1996.]] do [[2015.]] godine.]] Zahvaljujući sveobuhvatnim reformama, gospodarstvo se za kratko vrijeme oporavilo, a period tranzicije sa socijalističkog na kapitalistički sustav nije bio turbulentan kao u nekim drugim državama sa sličnom problematikom. Tako je nacionalni BDP u usporedbi s [[EU|Europskom unijom]] porastao s 34.8%, koliko je iznosio [[1996.]], na 65% [[2007.]] godine. Za manje od 20 godina ekonomske tranzicije, estonska se privreda transformirala i integrirala s ekonomskim sistemima susjednih nordijskih zemlja, posebno [[Švedska|Švedske]] i Finske,<ref>{{Cite web |title=Еstonian economy overview |url=http://www.vm.ee/en/estonian-economy-overview |access-date=2021-09-27 |archive-date=2017-07-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170725165843/http://vm.ee/en/estonian-economy-overview |dead-url=yes }}</ref> i prema podacima [[Svjetska banka|Svjetske banke]] dostigla status visokorazvijene ekonomije. Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika bilježi konstantan rast pa je tako sa 23,631 dolara u [[2012.]] porastao na 29,543 dolara u [[2016.]] godini.<ref>{{cite web|title=GDP per capita, PPP (current international $) | publisher = World Bank | url = http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.PP.CD | accessdate=3. 3. 2015}}</ref> Prema podacima iz [[2018.]] godine, iznosio je čak 35,974 američkih dolara.<ref>{{cite web |title=GDP per capita, PPP (current international $) |publisher=[[World Bank]] |url=http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.PP.CD |access-date=6 January 2020}}</ref> Brojne reforme znatno su olakšale razvoj malih poduzeća u zemlji pa je tako prema indeksu ekonomskih sloboda za [[2021.]] godinu Estonija rangirana na visoko osmo mjesto u svijetu, odnosno na četvrto mjesto među europskim državama te prvo među članicama Unije.<ref>{{Cite web |title=Heritage - Country Rankings |url=https://www.heritage.org/index/ranking |access-date=2021-09-27 |archive-date=2017-10-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171026110910/http://www.heritage.org/index/ranking }}</ref> Zbog uspješne i brze ekonomske tranzicije te naglog razvoja, Estonija se često naziva i [[Baltički tigar|baltičkim tigrom]] (zajedno s gospodarstvima [[Latvija|Latvije]] i [[Litva|Litve]]). U studenom [[1999.]], Estonija je postala članicom [[WTO|Svjetske trgovinske organizacije]], a od [[2010.]] i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj ([[OECD]]).<ref>{{cite web|url=http://www.oecd.org/estonia/estoniasaccessiontotheoecd.htm | publisher = [[Organisation for Economic Co-operation and Development|OECD]] | title = Estonia’s accession to the OECD |date=9. 12. 2010 | accessdate=22. 7. 2016}}</ref> Prije službenog pridruživanja [[Eurozona|Eurozoni]], nacionalna valuta bila je [[estonska kruna]], koja je bila vezana za [[Njemačka marka|njemačku marku]] u omjeru 1 DEM za 8 EEK. Kruna kao službena estonska valuta bila je u opticaju u dva navrata, od [[1928.]] do [[1940.]] te od [[1992.]] do [[2011.]] godine. Prethodila joj je [[estonska marka]], koja je u opticaju bila od [[1918.]] do [[1927.]] godine, a naslijedio ju je [[euro]] nakon što je Estonija službeno usvojila jedinstvenu europsku valutu kao vlastito platežno sredstvo [[1. siječnja]] [[2011.]] godine. S uvođenjem eura, Estonija je tako postala 17. članicom Eurozone. Zamjena estonske krune za euro vršena je po omjeru 1€ za 15.64664 EEK.<ref name="euroreuters">{{cite news| last = Mardiste| first = David| title = Estonia joins crisis-hit euro club| url = http://www.reuters.com/article/2011/01/01/us-estonia-euro-idUSTRE6BU0S720110101| accessdate = 2. 1. 2011| date = 1. 1. 2011| agency = Reuters| archive-date = 24. 11. 2011| archive-url = https://web.archive.org/web/20111124013835/http://www.reuters.com/article/2011/01/01/us-estonia-euro-idUSTRE6BU0S720110101| url-status = dead| archivedate = 2011-11-24| archiveurl = https://web.archive.org/web/20111124013835/http://www.reuters.com/article/2011/01/01/us-estonia-euro-idUSTRE6BU0S720110101| deadurl = yes}}</ref> Tokom perioda sovjetske vlasti, službena valuta bila je [[sovjetski rubalj]]. Prema podacima [[Eurostat]]a, Estonija ima najmanji javni dug među svim zemljama Europske unije, koji je krajem [[2019.]] iznosio 8.4% nacionalnog BDP-a.<ref name="1st Notif">{{cite web |title=Euro area and EU27 government deficit both at 0.6% of GDP|url=https://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/10294648/2-22042020-AP-EN.pdf |website=ec.europa.eu/eurostat |publisher=Eurostat |access-date=28 April 2020}}</ref> Iz europskih fondova za razvoj Estonija je u periodu od [[2007.]] do [[2013.]] dobila oko 3.4 milijarde eura.<ref>{{cite web | url = http://struktuurifondid.ee/ | title = European Union Structural Funds in Estonia | publisher = Struktuurifondid.ee | accessdate = 2. 6. 2010 | archive-date = 2011-10-26 | archive-url = https://web.archive.org/web/20111026235113/http://www.struktuurifondid.ee/ }}</ref> Estonska je ekonomija direktno osjetila posljedice [[Velika recesija|velike ekonomske krize]] ([[2008.]] – [[2010.]]) te je tako BDP u prvoj polovini [[2008.]] pao za 1.4%, a do kraja iste godine za čak 9%. Ekonomija se stabilizirala tek početkom [[2010.]] i ponovo je počela rasti. Tako je u trećem kvartalu [[2010.]] industrijska proizvodnja porasla za čak 23% u usporedbi s istim periodom prethodne godine. Od tada, ekonomija svake godine bilježi kontinuirani rast.<ref name="Stat">{{cite web |url=http://www.stat.ee/pohinaitajad |title=Eesti Statistika – Enim nõutud statistika |publisher=Stat.ee |date=23. 3. 2010 |accessdate=5. 6. 2011 |archive-date=14. 11. 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171114194049/https://www.stat.ee/pohinaitajad |url-status=dead }}</ref> Prema statističkim podacima iz ožujka [[2016.]] godine, prosječna mjesečna plaća iznosila je 1,105 eura.<ref name=StatisticsEstonia>{{cite web|last=Aron| first = Allan| last2=Puura| first2 = Evelin| url = http://www.stat.ee/ | title = Avaleht – Eesti Statistika | publisher = Stat.ee |date=| accessdate=31. 3. 2016}}</ref> Međutim, postoje znatne razlike u vrijednostima BDP među pojedinim okruzima u zemlji. Trenutno, područje oko glavnog grada [[Tallinn]]a sudjeluje s više od 50% ukupnog nacionalnog BDP-a.<ref name="BBN">{{cite web|last=Koovit| first = Kaja| url = http://www.balticbusinessnews.com/?PublicationId=f47e445a-e234-432f-b7b0-137ca0bff47d | title = bbn.ee – Half of Estonian GDP is created in Tallinn | publisher = Balticbusinessnews.com |date=1. 6. 2011 | accessdate=5. 6. 2011}}</ref> Tako je [[2008.]] godine BDP u Tallinnu iznosio 172% od prosječnog BDP-a na nacionalnom nivou, ili čak 115% prosječnog BDP-a na nivou Europske unije.<ref name="Statistics">[http://www.stat.ee/dokumendid/30210 Half of the gross domestic product of Estonia is created in Tallinn]. Statistics Estonia. Stat.ee. 29. 9. 2008. Приступљено 23. 12. 2011.</ref> Stopa nezaposlenosti u listopadu [[2020.]] godine iznosila je 8%, što je malo iznad prosjeka EU-a (7.3%), ali manje od prosjeka Eurozone (8.3%).<ref>{{cite web |title=Unemployment rate |publisher=OECD |url=https://data.oecd.org/unemp/unemployment-rate.htm}}</ref><ref>{{cite web |title=Unemployment rate by age group |publisher=OECD |url=https://data.oecd.org/unemp/unemployment-rate-by-age-group.htm}}</ref> Jedini period u kojem je zabilježen konstantan rast nezaposlenosti bio je period od svibnja [[2008.]] do svibnja [[2009.]], kada je nezaposlenost porasla s 3.9% na čak 15.6%.<ref>{{cite news|last=Zumbrun| first = Joshua | title = In Pictures: The World's Hardest-Hit Economies | work = Forbes | url = http://www.forbes.com/2009/07/08/economics-iceland-ireland-business-beltway-countries_slide_4.html}}</ref> Godine [[2012.]], Estonija je bila jedina članica Eurozone s proračunskim suficitom i s javnim dugom od svega 6%.<ref>{{cite web|title=Estonia Uses the Euro, and the Economy is Booming| url = http://www.cnbc.com/id/47691090/| publisher = CNBC| accessdate=13. 6. 2012|date=5. 6. 2012}}</ref> Prema procjenama Centra za studije predviđanja i međunarodnih informacija (''Centre d'Etudes Prospectives et d'Informations Internationales''), ukoliko se nastavi aktualni trend ekonomskog rasta, estonska će ekonomija do [[2025.]] dostići nivo razvijenosti nordijskih zemalja, a do [[2050]]. postati i jednom od najproduktivnijih ekonomija unutar Europske unije.<ref>{{cite web|title=The Great Shift: Macroeconomic projections for the world economy at the 2050 horizon | publisher = CEPII | location = France |date=фебруар 2012 | url = http://www.cepii.fr/anglaisgraph/workpap/pdf/2012/wp2012-03.pdf | accessdate=21. 8. 2012}}</ref> Prema podacima iz [[2017.]] godine, najveći udio (preko 71%) u ukupnom nacionalnom dohotku dolazi od uslužnog sektora, na industrijski sektor otpada oko 25%, dok poljoprivreda i druge primarne djelatnosti daju tek oko 4% nacionalnog BDP-a. Najvažniji privredni sektori su prerađivačka industrija, koja čini oko 14.5% ukupne proizvodnje, zatim promet, građevinarstvo i komunikacije s ukupno 10%, trgovina čini 13.5%, a svi ostali sektori oko 21%.<ref>{{cite web| title = Structure of the Estonian economy| url = http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Structure_of_the_economy/| website = Estonica| publisher = Encyclopedia Estonica| accessdate = 21. 2. 2017| archive-date = 2017-02-03| archive-url = https://web.archive.org/web/20170203145540/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Structure_of_the_economy/| dead-url = yes}}</ref> Estonija ima visoko razvijen sektor informacionih tehnologija i smatra se jednom od najrazvijenijih informacijskih zemalja u Europi. Estonski programeri [[Ahti Heinla]], [[Priit Kasesalu]] i [[Jaan Tallinn]] sudjelovali su u stvaranju [[softver]]a za telekomunikacije [[Skype]].<ref>{{cite web|url=https://infocus.credit-suisse.com/app/article/index.cfm?fuseaction=OpenArticle&aoid=163167&coid=7805&lang=EN|date=6. 9. 2006| last=Thomann| first = Andreas| title = Skype – A Baltic Success Story| publisher = credit-suisse.com| accessdate=24. 2. 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20120423065304/https://infocus.credit-suisse.com/app/article/index.cfm?fuseaction=OpenArticle&aoid=163167&coid=7805&lang=EN|archive-date=23. 4. 2012|url-status=dead}}</ref> === Poljoprivreda i šumarstvo === [[File:Kakerdaja raba laudtee talvel.jpg|thumb|left|[[Šuma|Šume]] su izrazito važan dio estonskog gospodarstva, ali i odraz državne skrbi za prirodu.]] Godine [[1991.]], oko 12% radno sposobnog stanovništva Estonije bilo je zaposleno u poljoprivrednom sektoru i proizvodilo je 15.4% ukupnog nacionalnog dohotka.<ref>{{cite press release|title=The biggest share of the gross domestic product of Estonia is continuously created in Harju county|publisher=Statistics Estonia|date=26. 9. 2007|url=http://www.stat.ee/18533|accessdate=11. 8. 2011|archive-date=08. 08. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140808045815/http://www.stat.ee/18533|url-status=dead}}</ref> U to vrijeme, Estonija je imala oko 1.3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a oko milijun hektara činile su [[oranice]]. Tokom sovjetskog perioda, obradive površine smanjene su za oko 405,000 [[hektar]]a i to je zemljište uglavnom pošumljeno. [[Kolektivizacija]] koja je provođena tokom [[1940e|1940-ih]] i [[1950e|1950-ih]] negativno se odrazila na estonsku poljoprivredu, posebno na mala seoska imanja koja su u predratnom periodu činila osnovu estonske privrede. Do početka [[1990.]] godine, na tlu Estonije postojala je 221 zadruga i 117 državnih farmi s prosječno oko 350 do 400 zaposlenih na svakoj od farmi. Na farmama su se najviše uzgajala [[goveda]] i [[svinje]], a Estonija je bila jedan od glavnih opskrbljivača drugih sovjetskih republika [[meso]]m i [[mlijeko]]m. S druge strane, hrana za stoku dobavljala se uglavnom iz Rusije. Nakon obnove nezavisnosti zemlje ukinuto je [[kolektivno vlasništvo]] i zemlja je ponovo [[Denacionalizacija|denacionalizirana]]. Zakonom je omogućeno da svaki pojedinac može iznajmiti do 50 hektara obradivog zemljišta za uzgoj [[žitarica]] i drugih kultura. Zemljište je nasljedivo, ali ne može se ni prodati ni kupiti.<ref>{{cite web| last= Laansalu| first= Ants| title= Crisis in agriculture in the 1990s| work= The rural economy in Estonia until 2001| publisher= Estonica| date= 9. 10. 2009| url= http://www.estonica.org/en/The_rural_economy_in_Estonia_until_2001/Crisis_in_agriculture_in_the_1990s/?r=%2Fen%2FThe_rural_economy_in_Estonia_until_2001%2FCrisis_in_agriculture_in_the_1990s%2F| accessdate= 15. 3. 2017| archive-date= 2017-03-16| archive-url= https://web.archive.org/web/20170316114042/http://www.estonica.org/en/The_rural_economy_in_Estonia_until_2001/Crisis_in_agriculture_in_the_1990s/?r=%2Fen%2FThe_rural_economy_in_Estonia_until_2001%2FCrisis_in_agriculture_in_the_1990s%2F| dead-url= yes}}</ref> Cilj reforme poljoprivrednog sektora bilo je oživljavanje sela i malih seoskih gazdinstava, koja su bila gotovo nestala uslijed kolektivizacije. Svega šest mjeseci nakon usvajanja niza reformi u poljoprivrednom sektoru službeno je registrirano oko 2,000 malih seoskih gazdinstava, i njihov se broj povećavao u narednom periodu. Godine [[1993.]], u Estoniji je djelovalo ukupno 8,781 seosko gazdinstvo na kojima se obrađivalo oko četvrtine svih obradivih površina. Prema zakonu o porezu na imovinu, koji je tokom [[1993.]] usvojio [[Parlament Estonije|nacionalni parlament]], svako domaćinstvo plaćalo je godišnji porez na imovinu od 0.8% do 1.2% od ukupne procijenjene vrijednosti posjeda (0.5% od poreza išlo je direktno u državni proračun, a ostatak u proračune lokalnih jedinica). Međutim, udio poljoprivrede u ukupnom nacionalnom dohotku pao je sa 15% na 3.3% u periodu od [[1991.]] do [[2000.]] godine, a broj zaposlenih u poljoprivredi opao je u istom periodu s 15% na 5.2%. Najvažnije stočarske djelatnosti su mliječno [[govedarstvo]], [[svinjogojstvo]] i [[peradarstvo]], dok su glavne ratarske kulture [[žitarice]], [[krumpir]] i [[povrće]]. [[Meso]] i mesne prerađevine uglavnom se izvoze, dok se ratarski proizvodi plasiraju na domaćem tržištu. Mnoge farme počivaju na principima [[Organska poljoprivreda|organske poljoprivrede]].<ref>{{cite web| title = Structure of the Estonian economy // Agriculture and forestry| url = http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Agriculture_and_forestry/| website = Estonica| publisher = Encyclopedia Estonica| accessdate = 21. 2. 2017| archive-date = 2017-03-21| archive-url = https://web.archive.org/web/20170321020438/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Agriculture_and_forestry/| dead-url = yes}}</ref> Pod šumama je oko dva milijuna hektara s procijenjenih oko 274 milijuna kubnih metara drveta, od čega je pod komercijalnom eksploatacijom oko 70% šumskog bogatstva.<ref name="ministry">{{cite web|url=http://www.envir.ee/67248|title=Forestry Management|author=<!--Staff writer(s); no by-line.-->|publisher=Estonian Ministry of the Environment|access-date=15 May 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20130401064414/http://www.envir.ee/67248|archive-date=1 April 2013|url-status=dead}}</ref> Oko 40% svih šuma nalazi se u direktnom vlasništvu države. U [[Šumarstvo|šumarstvu]] je zaposleno oko 1% od ukupnog radno aktivnog stanovništva. === Industrija, rudarstvo i energetika === [[File:Balti Soojuselektrijaam.JPG|thumb|300px|[[Termoelektrana Balti]] jedna je od elektrana koje čine veliki [[Termoelektrane u Narvi|kompleks termoelektrana]] u [[Narva|Narvi]].]] [[File:Hanila tuulepark 2.JPG|thumb|300px|Energija vjetra najzastupljenija je među obnovljivim izvorima energije u Estoniji.]] Estonija je relativno siromašna prirodnim resursima. Najvažniji privredni resursi su [[Uljni škriljevac|uljni škriljevci]], [[vapnenac]] koji se koristi kao građevinski materijal i drvo (šume pokrivaju oko polovine državnog teritorija). Postoje i manje zalihe [[fosforit]]a, [[uraninit]]a i [[granit]]a, koje se još uvijek ne eksploatiraju u značajnijim količinama.<ref>{{cite web | url = http://www.ut.ee/BGGM/maavara/dityoneema.html | title = Uranium production at Sillamäe | publisher = Ut.ee | accessdate = 2. 6. 2010 | archive-date = 2015-01-04 | archive-url = https://web.archive.org/web/20150104181758/http://www.ut.ee/BGGM/maavara/dityoneema.html }}</ref> Značajnija su i nalazišta rijetkih zemljinih [[oksid]]a koji su se tokom posljednjih 50 godina nataložili na odlagalištima [[Uranij|uranove]] rude, škriljevaca i [[loparit]]a na području [[Sillamäe]].<ref>{{cite book|title=Turning a Problem into a Resource: Remediation and Waste Management at the Sillamäe Site, Estonia | last=Rofer| first = Cheryl K. | last2=Kaasik| first2 = Tõnis| series = Volume 28 of NATO science series: Disarmament technologies |year=2000| publisher = Springer |isbn=978-0-7923-6187-9 |pages=229}}</ref> Trenutno se godišnje izvozi oko 3,000 tona ovih oksida, što čini oko 2% ukupne svjetske produkcije.<ref>{{cite news |title=Estonia's rare earth break China's market grip |first=Anneli |last=Reigas |agency=Agence France-Presse |date=1 December 2010 |url=https://www.google.com/hostednews/afp/article/ALeqM5itXbI57zv-lwfcaFdBdh7UZXuVuA?docId=CNG.a00f68010092a06189a0276c763e93a4.141 |access-date=1 December 2010}}</ref> Najvažnije industrijske grane u zemlji su strojarska (na koju otpada oko 25% ukupne industrijske proizvodnje) i drvoprerađivačka industrija (oko 20%), a nakon njih slijede prehrambena i kemijska industrija s udjelom od po 10%, metaloprerađivačka (oko 13%) i laka industrija (s manje od 5% udjela u ukupnoj industrijskoj proizvodnji). U posljednje vrijeme, znatnije se razvija i elektroindustrija. Najvažnija industrijska postrojenja nalaze se na istoku zemlje, u okrugu [[Ida-Viru]] te u okolici [[Tallinn]]a.<ref name="Индустрија">{{cite web| title=Structure of the Estonian economy // Processing industry| url=http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Processing_industry/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=21. 2. 2017| archive-date=2017-04-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20170410001756/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Processing_industry/| dead-url=yes}}</ref> Prehrambena industrija koncentrirana je uglavnom na domaće tržište na kojem podmiruje oko 80% ukupnih potreba za hranom. Rudarstvo kao djelatnost dosta je slabo razvijeno, upravo zbog siromaštva u rudama, i uglavnom se svodi na eksploatacije uljnih škriljevaca, [[treset]]a i građevinskog materijala (šljunak, pijesak, vapnenački kamen i glina). Industrija uljnih škriljevaca visoko je razvijena, a škriljevci zadovoljavaju oko tri četvrtine ukupnih potreba za električnom energijom (i sudjeluje s čak 4% u ukupnom nacionalnom dohotku).<ref name=audit>{{cite web| url = http://www.riigikontroll.ee/DesktopModules/DigiDetail/FileDownloader.aspx?AuditId=2314&FileId=13239| title = Actions of the state in directing the use of oil shale. Does the state guarantee that oil shale reserves are used sustainably? Report of the National Audit Office to the Riigikogu| publisher = National Audit Office of Estonia| format = PDF| date = 19. 11. 2014| pages=7–14; 29| accessdate = 7. 1. 2015| archiveurl = https://web.archive.org/web/20181213120049/https://www.riigikontroll.ee/DesktopModules/DigiDetail/FileDownloader.aspx?AuditId=2314&FileId=13239| archivedate = 13. 12. 2018|url-status=dead| df = }}</ref> Uljni škriljevci ([[estonski]]: ''põlevkivi'') predstavljaju jedan od strateški najvažnijih energenata u Estoniji. U ovoj grani industrije u [[2012.]] bilo je zaposleno oko 6,500 radnika, ili oko 1% ukupne radne snage u zemlji. Oko 70% škriljevaca koristi se kao pogonsko gorivo u termoelektranama, dok se jedan manji postotak koristi za dobivanje sintetičke [[nafta|nafte]] putem procesa [[piroloza|pirolize]]. Estonija je, poslije [[NR Kina|Kine]], druga zemlja na svijetu po proizvodnji nafte iz uljnih škriljevaca. Škriljevci se koriste i u građevinskoj industriji kao sirovina za proizvodnju [[cement]]a. Ukupne zalihe uljnih škriljevaca u Estoniji procijenjene su na oko 4.8 milijardi tona, a ekonomski isplativ period eksploatacije procijenjen je na narednih 30 godina. Estonija je energetski ovisna zemlja koja proizvodi oko 75% od ukupno potrebne električne energije, dok se ostatak električne energije uvozi. Oko 85% od ukupne proizvodnje električne energije proizvodi se u termoelektranama, koje kao pogonsko gorivo koriste uljni škriljevac.<ref name="Индустрија"/><ref>{{cite web|url=https://valitsus.ee/UserFiles/valitsus/et/valitsus/arengukavad/keskkonnaministeerium/Põlevkivi%20kasutamise%20riikliku%20arengukava%20täitmise%20aruanne%202011.pdf |title="Põlevkivi kasutamise riikliku arengukava 2008–2015" 2011. a täitmise aruanne |publisher=Valitsus.ee |date=6. 9. 2012 |accessdate=16. 3. 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130508121023/https://valitsus.ee/UserFiles/valitsus/et/valitsus/arengukavad/keskkonnaministeerium/P%C3%B5levkivi%20kasutamise%20riikliku%20arengukava%20t%C3%A4itmise%20aruanne%202011.pdf# |archive-date=8. 5. 2013 |url-status=dead }}</ref> Najveći elektroenergetski objkat u zemlji je kompleks [[Termoelektrane u Narvi|Narvske termoelektrane]] ([[estonski]]: ''Narva Elektrijaamad''), koji se nalazi u okolini grada [[Narva|Narve]], na krajnjem sjeveroistoku zemlje. Kompleks čine dvije zasebne termoelektrane (Esti i Balti), koje kao pogonsko gorivo koriste uljne škriljevce, ujedno dva najveća elektroenergetska objekta tog tipa na svijetu. Prema podacima iz [[2007.]] godine, u Narvskim termoelektranama proizvodilo se gotovo 95% ukupne estonske produkcije električne energije. Među obnovljivim izvorima energije najviše se koristi energija vjetra, a prema podacima iz [[2014.]] godine, ukupna snaga svih [[vjetroelektrana]] iznosila je 303 MW, što je činilo oko 3.2% ukupne produkcije električne energije.<ref>[http://ewea.org/fileadmin/ewea_documents/documents/statistics/EWEA_Annual_Statistics_2010.pdf Wind in power 2010 European statistics]. [[EWEA]]. фебруар (2011). pp. 4. и 11.</ref> Najveća koncentracija vjetroelektrana je u području oko [[Čudsko-pskovsko jezero|jezera Peipsi]] i na otoku [[Hiiumaa|Hiiumi]].<ref>{{cite web|url=http://www.tuuleenergia.ee/?path=0x139x173 |title=Estonian Wind Power Association |publisher=Tuuleenergia.ee |access-date=2 June 2010}}</ref><ref>[http://wwx.postimees.ee/211007/esileht/majandus/290763.php Peipsile võib kerkida mitusada tuulikut], ''Postimees''. 21 October 2007 (in Estonian) {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20130822013819/http://wwx.postimees.ee/211007/esileht/majandus/290763.php |date=22 August 2013}}</ref><ref>Henrik Ilves [http://arileht.delfi.ee/news/uudised/tuule-puudmine-on-saanud-eesti-kullapalavikuks.d?id=51133036 Tuule püüdmine on saanud Eesti kullapalavikuks] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131102082217/http://arileht.delfi.ee/news/uudised/tuule-puudmine-on-saanud-eesti-kullapalavikuks.d?id=51133036 |date=2013-11-02 }}, ''[[Eesti Päevaleht]]''. 13 June 2008 (in Estonian)</ref> Estonska elektroprivreda ([[estonski]]: ''Eesti Energia'') dio je jedinstvenog tržišta električne energije [[Nord Pool]].<ref>{{cite web|title=Nord Pool|url=http://www.nordpoolspot.com/|access-date=23 July 2017|publisher=Nordpoolspot.com|archive-date=2021-10-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20211026045119/https://www.nordpoolspot.com/|url-status=dead}}</ref> === Promet, trgovina i turizam === {{main|Saobraćaj u Estoniji}} [[File:Morning in Tallinn Harbor.jpg|thumb|left|[[Tallinnska luka]] jedna je od najvećih i najvažnijih luka u zemlji.]] [[File:Tallinn Airport 03 July 2006.jpg|thumb|left|Novi terminal [[Tallinnski aerodrom|Aerodroma Lennart Meri]] u [[Tallinn]]u.]] Ukupna dužina svih cestovnih pravaca u zemlji je 57,565&nbsp;km, od čega je asfaltirano tek 12,926&nbsp;km (podaci za [[2013.]] godinu). Glavni je razlog za lošiju cestovnu infrastrukturu, pored nedostatka novca, i slaba gustoća naseljenosti i gotovo odsustvo populacije u mnogim dijelovima zemlje. Oko 10% ili 1,607&nbsp;km čine glavne cestovne prometnice od nacionalnog značaja. Najvažnije autoceste su [[Europski pravac E20|E20]] [[Tallinn]]–[[Narva]]–[[Sankt Peterburg]] (dužine 211&nbsp;km), [[Europski pravac E263|E263]] [[Tallinn]]–[[Tartu]]–[[Võru]]–[[Luhamaa]] (291&nbsp;km), [[Europski pravac E264|E264]] [[Jõhvi]]–[[Tartu]]–[[Valga, Estonija|Valga]] (216&nbsp;km), [[Europski pravac E67|E67]] [[Tallinn]]–[[Pärnu]]–[[Ikla]] (193&nbsp;km) i drugi. Postoji ukupno 12 cestovnih pravaca prvog stupnja. Cestovni promet dominira prijevozom putnika s udelom od oko 90% u ukupnom putničkom prometu. Željeznica dominira u prijevozu tereta i ovim vidom prijevoza transportira se gotovo 70% ukupnog transporta robe. Ukupna dužina svih željezničkih pruga u zemlji je oko 1,200&nbsp;km, dok je u upotrebi oko 900&nbsp;km. Željeznički je promet u vlasništvu države, a širina [[kolosijek]]a iznosi 1,520&nbsp;mm (tzv. [[ruski kolosijek]]). Najfrekventniji željeznički pravci su [[Pruga Tallinn–Narva|Tallinn–Narva]], [[Tallinn]]–[[Paldiski]], [[Tallinn]]–[[Rapla]] i [[Tapa, Estonija|Tapa]]–[[Tartu]].<ref name="Саобраћај">{{cite web| title=General overview of Estonian economy // Transit and transport| url=http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Transit_and_transport/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=22. 2. 2017| archive-date=2017-04-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20170410001811/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Transit_and_transport/| dead-url=yes}}</ref> Estonija je među vodećim zemljama u Europi po broju električnih vozila, s prosjekom od oko 1 električnog automobila na 1,000 stanovnika.<ref name="autogenerated1">{{Cite web |url=http://elmo.ee/estonia-becomes-the-first-in-the-world-to-open-a-nationwide-ev-fast-charging-network/ |title=ESTONIA BECOMES THE FIRST IN THE WORLD TO OPEN A NATIONWIDE EV FAST-CHARGING NETWORK |access-date=2021-11-01 |archive-date=2019-06-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190619004018/http://elmo.ee/estonia-becomes-the-first-in-the-world-to-open-a-nationwide-ev-fast-charging-network/ |url-status=dead }}</ref> Vlada potiče korištenje vozila na električni pogon, a na čak 165 pumpi u zemlji nalaze se i odgovarajući adapteri za punjenje baterija električnih automobila.<ref name="autogenerated1"/> {| class="wikitable" style="text-align: left;" align="right" |- ! colspan="4" | Glavni trgovinski partneri<br>Estonije za 2018. godinu<ref name="foreign">{{cite web |title=Last year, trade increased |publisher=Statistics Estonia |url=https://www.stat.ee/news-release-2019-018 |date=18 April 2019 |access-date=2021-11-01 |archive-date=2020-07-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200730224039/https://www.stat.ee/news-release-2019-018 |dead-url=yes }}</ref> |- ! colspan="2" |Izvoz ! colspan="2" |Uvoz |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Finska}} |style="font-size:smaller"| {{center|16%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Finska}} |style="font-size:smaller"| {{center|13%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Švedska}} |style="font-size:smaller"| {{center|11%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Njemačka}} |style="font-size:smaller"| {{center|10%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Latvija}} |style="font-size:smaller"| {{center|10%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Litva}} |style="font-size:smaller"| {{center|10%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Rusija}} |style="font-size:smaller"| {{center|8%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Švedska}} |style="font-size:smaller"| {{center|9%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Njemačka}} |style="font-size:smaller"| {{center|6%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Rusija}} |style="font-size:smaller"| {{center|9%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Litva}} |style="font-size:smaller"| {{center|6%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Latvija}} |style="font-size:smaller"| {{center|9%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Nizozemska}} |style="font-size:smaller"| {{center|4%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Nizozemska}} |style="font-size:smaller"| {{center|8%}} |} Prema službenom državnom registru lučkih pristaništa, u Estoniji postoji 45 luka i gotovo sve nalaze se na baltičkim obalama. Najveće i ekonomski najvažnije luke su [[Luka Muuga|Muuga]] (u blizini [[Tallinn]]a), [[Tallinn]] (s nekoliko pristaništa), [[Paldiski]], [[Kunda, Estonija|Kunda]], [[Pärnu]] i [[Sillamäe]]. Najveći značaj u putničkom prometu na Baltiku ima kompanija [[Tallink]] koja održava redovne brodske veze između Tallinma s jedne i [[Helsinki]]ja, [[Sankt Peterburg]]a i [[Švedska|švedskih]] gradova sa druge strane. Tokom ljetnih mjeseci, iz Tallinna ka Helsinkiju polaze trajekti na svaki sat, a rutu između dva grada dužine oko 80&nbsp;km godišnje pređe oko osam milijuna putnika.<ref name="Саобраћај"/> Između kontinentalnog dijela i otoka postoje redovne trajektne linije. U zemlji se nalazi 12 [[aerodrom]]a i 1 [[heliodrom]]. [[Tallinnski aerodrom]] (koji se zove po bivšem predsjedniku [[Lennart Meri|Lennartu Meriju]]) najveći je u zemlji i kroz njega je tokom [[2019.]] godine prošlo 3,267,909 putnika.<ref name=":0">{{Cite web|url=https://www.tallinn-airport.ee/wordpress/wp-content/uploads/2020/01/TLL-traffic-2019-short.pdf|title=Tallinn Airport Traffic report 2019|date=2020-01-02|access-date=2020-01-06}}</ref> Međunarodni letovi obavljaju se i s aerodroma u [[Aerodrom u Pärnuu|Pärnu]] i [[Aerodrom u Tartuu|Tartuu]]. Sva četiri veća otoka takođe imaju vlastite aerodrome s kojih polaze letovi uglavnom u domaćem prometu. U prometu je zaposleno oko 7.5% radno sposobnog stanovništva.<ref name="Саобраћај"/> Tranzitni promet između [[Rusija|Rusije]] i ostatka Europe donosi znatne prihode u estonski budžet.<ref>{{Cite web|last=Purju|first=Alari|title=Transit trade through Estonia: problems and developments|publisher=University of Turku, Pan-European Institute|date=29. 2. 2008|url=http://www.tse.fi/FI/yksikot/erillislaitokset/pei/Documents/bre2008/expert_article172_12008.pdf|accessdate=21. 8. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120211234844/http://www.tse.fi/FI/yksikot/erillislaitokset/pei/Documents/bre2008/expert_article172_12008.pdf|archive-date=11. 2. 2012|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite news| last = Tubalkain-Trell| first = Marge| title = Estonian businessman: Estonian transit will struggle another 10 years| publisher = Baltic Business News| date = 19. 6. 2008| url = http://www.bbn.ee/?PublicationId=43ce440f-713d-4469-ae85-5e9d12ddb2e1| accessdate = 21. 8. 2012| archive-date = 11. 08. 2014| archive-url = https://web.archive.org/web/20140811214935/http://www.bbn.ee/?PublicationId=43ce440f-713d-4469-ae85-5e9d12ddb2e1| url-status = dead}}</ref> Nakon članstva u Europskoj uniji, broj stranih turista koji posjećuju Estoniju porastao je za više od 25%, pa tako prema aktualnim podacima zemlju godišnje posjeti oko četiri milijuna stranih turista.<ref name="Туризам">{{cite web| title=General overview of Estonian economy // Tourism| url=http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Tourism/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=22. 2. 2017| archive-date=2017-04-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20170410002040/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Tourism/| dead-url=yes}}</ref><ref>{{Cite web|date=2021|title=Number of arrivals in tourist accommodation in Estonia from 2006 to 2019 (in millions)|url=https://www.statista.com/statistics/413221/number-of-arrivals-spent-in-short-stay-accommodation-in-estonia/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20210922031601/https://www.statista.com/statistics/413221/number-of-arrivals-spent-in-short-stay-accommodation-in-estonia/|archive-date=22 September 2021|website=[[Statista]]}}</ref> Najviše stranih turista dolazi iz susjedne [[Finska|Finske]], i uglavnom je riječ o jednodnevnim turistima koji zbog kupovine posjećuju Tallinn. Tallinn je redovna stanica svih baltičkih krstarenja. Od uspostave nezavisnosti zemlje, estonska se privreda bazira na modelu tržišne ekonomije i jedna je od zemalja [[Istočna Europa|Istočne Europe]] sa najvišim [[BDP]]-om.<ref>{{cite web|title=GNI per capita in PPP dollars for Baltic states| url = https://www.google.com/publicdata/explore?ds=d5bncppjof8f9_&met_y=ny_gnp_pcap_pp_cd&idim=country:EST:LTU:LVA&hl=en&dl=en| website = Google WorldBank| accessdate=27. 2. 2015}}</ref> Najvažniji financijski centar u zemlji je Tallinn, a [[Tallinnska burza]] članica je [[Nasdaq Nordic]] grupe. Najvažniji izvozni proizvodi su strojevi i oprema, drvo i papir, odjeća, hrana, namještaj te proizvodi kemijske i metalne industrije.<ref name="CIAworld">{{cite web|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/en.html | title = CIA World Factbook: Estonia | publisher = Cia.gov | accessdate=23. 12. 2010 |url-status=dead | archiveurl = https://www.webcitation.org/5frSfZeR7?url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/en.html | archivedate=7. 4. 2009 }}</ref> Značajan udio u izvozu čini i električna energija, u prosjeku oko 1.562 milijarde kilovat sati godišnje. S druge strane, godišnje se uveze u prosjeku oko 200 milijuna kilovat sati električne energije. Najviše se uvoze [[nafta]] (iz [[Litva|Litve]] i [[Norveška|Norveške]]) i [[zemni plin]] (iz [[Rusija|Rusije]]). Tri najvažnija izvozna tržišta Estonije su [[Švedska]], [[Finska]] i [[Latvija]], na koje otpada oko polovina ukupnog izvoza. == Obrazovanje i nauka == [[File:Tartu university christmas.jpg|thumb|Glavna zgrada [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tartuu]], najprestižnijeg univerziteta u Estoniji.]] Prve škole na tlu današnje Estonije otvarane su tokom [[13. vijek|XIII.]] i [[14. vijek|XIV. vijeka]] i uglavnom su to bile škole koje su otvarane pod patronatom crkvenih (katedralne škole) i monaških zajednica.<ref>{{cite web | url = http://www.fl.ut.ee/368372 | title = Ajaloost: Koolihariduse algusest | publisher = University of Tartu | date = 24. 3. 2010 | language = et | accessdate = 14. 10. 2013 }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Prvi [[bukvar]] na [[estonski|estonskom jeziku]] tiskan je [[1575.]] godine. Najstarija sveučilišna ustanova u zemlji je [[Univerzitet u Tartuu]], a osnovao ga je još [[1632.]] švedski kralj [[Gustav II Adolf od Švedske|Gustav II. Adolf]]. Prva predavanja na estonskom jeziku na sveučilištima održana su tek [[1919.]] godine, čime je prekinuta praksa dotadašnjeg visokoškolskog obrazovanja na [[latinski|latinskom]], [[ruski|ruskom]] ili [[njemački|njemačkom jeziku]]. Obrazovni sustav u Estoniji danas je podijeljen na 4 razine: predškolsko obrazovanje (vrtić, do sedme godine), osnovno obrazovanje (osnovna škola, 9 razreda, od 8. do 16. godine), srednje obrazovanje (srednja škola, 3 godine) i visoko obrazovanje (više škole i fakulteti).<ref>{{cite web|url=http://www.hm.ee/index.php | title = Haridus- ja Teadusministeerium | publisher = Hm.ee | accessdate=23. 12. 2010}}</ref> Školske institucije mogu biti državne, općinske (lokalne), javne i privatne ustanove, a prema podacima iz [[2009.]] godine, na teritoriju Estonije djelovalo je ukupno 589 škola.<ref>{{cite web|url=http://www.ekk.edu.ee/ehis/failid/koolide_kontaktid.xls | title = Koolide, huvikoolide, koolieelsete lasteasutuste kontaktandmed | accessdate=17. 9. 2009 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090617071702/http://www.ekk.edu.ee/ehis/failid/koolide_kontaktid.xls | archivedate=17. 6. 2009}}. Estonian Education Infosystem (на језику: естонски).</ref> Kvalitetu estonskog obrazovanja najbolje potvrđuje podatak da su prema procjenama europske agencije za vrednovanje kvalitete obrazovanja (PISA) godine [[2018.]] estonski gimnazijalci rangirani na 5. mjestu u svijetu (u sve tri kategorije, ispred njih su samo učenici iz [[Azija|azijskih]] zemalja, dok je Estonija ispred svih ostalih zemalja svijeta).<ref>{{cite web|url=https://www.oecd.org/pisa/PISA-results_ENGLISH.png | title = PISA Results (2018) | publisher = OECD | accessdate=9. 11. 2021 }}</ref> U Estoniji je nepismenost službeno iskorijenjena, a pismeno je sto posto odraslog stanovništva. Jednako tako, čak 89% stanovništva starosti između 25 i 64 godine ima visoku stručnu spremu, što je jedna od najviših stopa u suvremenom svijetu.<ref>{{cite web|url=http://www.oecdbetterlifeindex.org/countries/estonia/.| title = OECD Better Life Index| publisher = | accessdate=27. 3. 2015}}</ref> Akademski stupanj obrazovanja podijeljen je na tri razine: diplomski studiji, magistarski (master) studiji i doktorski studiji. U nekim studijskim programima (diplomski medicinski studiji, veterina, farmacija, dentalna medicina, arhitektura i pedagoški studiji) izjednačeni su diplomski i magistarski studiji te imaju isti stupanj.<ref name="EurydiceSummary">{{cite web|url=https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/mwikis/eurydice/index.php/Estonia:Higher_Education|title=National summary sheets on education systems in Europe and ongoing reforms: Estonia|date=фебруар 2009|publisher=Eurydice|accessdate=19. 9. 2009|archive-date=16. 03. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170316213225/https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/mwikis/eurydice/index.php/Estonia:Higher_Education|url-status=dead}}</ref> Javna sveučilišta imaju visok stupanj autonomije u svom radu i pored organiziranja akademskog života unutar samog sveučilišta, ona imaju slobodu kreiranja vlastitih nastavnih programa, uspostavljanja uvjeta za prijem novih studenata, usvajanja budžeta i planova budućeg razvoja, vrše izbor rektora i donose odluke o upravljanju vlastitom imovinom. Najveća javna sveučilišta su [[Univerzitet u Tartuu]], [[Univerzitet u Tallinnu]] te [[Estonska akademija umjetnosti]], dok je najveća privatna visokoškolska ustanova [[Estonska poslovna škola]]. Tartuski univerzitet najstarija je i najprestižnija visokoškolska ustanova u zemlji i pohađa ga oko 13,000 studenata (od čega oko 1,300 stranih akademaca). Prema publikaciji ''QS Global World Rankings'', Univerzitet u Tartuu je rangiran na 285. mjesto u svijetu i najprestižniji je univerzitet na Baltiku.<ref>{{Cite web|url=https://www.topuniversities.com/universities/university-tartu|title=University of Tartu|website=www.topuniversities.com}}</ref> Jedino je sveučilište iz [[Baltičke države|Baltičkih zemalja]] koji se nalazi na listi 200 najboljih europskih sveučilišta.<ref>[https://www.timeshighereducation.com/world-university-rankings/best-universities-in-europe-2016 Best universities in Europe 2016] Times Higher Education, 10. 3. 2016</ref> Najvažnija znanstvena ustanova u zemlji je [[Estonska akademija znanosti]] ([[estonski]]: ''Eesti Teaduste Akadeemia'') sa sjedištem u [[Tallinn]]u, osnovana [[1938.]] godine. U ožujku [[2017.]] godine, Akademija je imala 77 stalnih i 20 stranih članova.<ref>[http://www.akadeemia.ee/en/membership/ Membership], web page at the Estonian Academy of Sciences. Accessed on line April 9, 2017.</ref> Jedna od najvažnijih znanstveno-istraživačkih institucija u zemlji je [[Nacionalni institut za kemijsku fiziku i biofiziku]] ([[estonski]]: ''Keemilise ja Bioloogilise Füüsika Instituut'', KBFI). Prvi informatički znanstveni centri u zemlji osnovani su tokom [[1950e|1950-ih]] godina u Tallinnu i [[Tartu]]u, a estonski informatički stručnjaci uvelike su sudjelovali u razvoju [[softver]]a kojim su se koristila razna ministarstva [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] tokom [[1980e|1980-ih]].<ref name=Kalja>{{cite book| editor-last = Kochan | editor-first = Detlef | title = Software for manufacturing: proceedings of the 7th International IFIP/IFAC Conference on Software for Computer Integrated Manufacturing, Dresden, German Democratic Republic, 14–17 June 1988 | url = https://books.google.com/books?id=5EiaAAAAIAAJ|year=1989| publisher = North-Holland|isbn=978-0-444-87342-2| last=Kalja| first = A.| last2=Pruuden| first = J.| last3=Tamm| first = B.| last4=Tyugu| first = E.| chapter = Two Families of Knowledge Based CAD Environments|pages=125–134}}</ref><ref name=Jaakkola>{{cite journal|last=Jaakkola| first = H.| last2=Kalja| first = A.| title = Estonian Information Technology Policy in Government, Industry and Research| journal = Technology Management: Strategies and Applications| volume = 3| issue = 3|year=1997|pages=299–307}}</ref> Estonska vlada ulaže značajna sredstva u istraživanja i razvoj i od [[2015.]] godine, postotak ulaganja u znanost iznosi oko 4% nacionalnog [[BDP]]-a, što je više u odnosu na prosjek EU koji iznosi oko 2%.<ref>{{cite web|title=Research and development expenditure (% of GDP)| url=http://data.worldbank.org/indicator/GB.XPD.RSDV.GD.ZS/countries/1W-EE-EU?display=graph|year=2011| work = World Bank| accessdate=27. 2. 2014}}</ref> [[File:Old astronomical observatory in Tartu.jpg|thumb|left|Stara zgrada [[Opservatorij u Tartuu|opservatorija]] u [[Tartu]]u. Opservatorij je premješten [[1964.]] godine.]] Godine [[1810.]], u [[Dorpat]]u (današnji Tartu) završeni su radovi na izgradnji [[Opservatorij u Tartuu|opservatorija]], a [[1814.]] godine postavljeni su prvi instrumenti. Ovaj [[opservatorij]] koristio je [[Friedrich Georg Wilhelm von Struve]] kao početnu točku prilikom određivanja [[Struveov geodetski luk|svog geodetskog luka]] (istraživanja su obavljana već tokom [[1816.]] godine).<ref>{{cite web |title=Struve Geodetic Arc |url=https://whc.unesco.org/en/list/1187/ |website=UNESCO World Heritage List |accessdate=10 July 2019 |language=English |date=2005}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.fig.net/hsm/struve/struve_intro.htm |title=Archived copy |accessdate=2008-05-18 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20081202122549/http://www.fig.net/hsm/struve/struve_intro.htm |archivedate=2008-12-02 }}</ref><ref>{{cite web |last1=Viik |first1=Tõnu |title=How F.G.W. Struve started his ambitious project? |url=http://viik.planet.ee/Struve_report_Moldova.pdf |accessdate=10 July 2019 |language=English |date=27–29 September 2004}}</ref> Godine [[1824.]], u opservatoriju je instaliran u to vrijeme najmoćniji 9" refraktor. Opservatorij danas raspolaže s dva [[Reflektorski teleskop|reflektorska teleskop]] dimenzija 1.5 m i 0.6 m. Neki od najpoznatijih estonskih naučnika su astronomi [[Friedrich Georg Wilhelm von Struve]], [[Ernst Öpik]] i [[Jaan Einasto]], biolozi [[Karl Ernst von Baer]] i [[Jakob von Uexküll]], kemičari [[Wilhelm Ostwald]] i [[Carl Schmidt (kemičar)|Carl Schmidt]], ekonomist [[Ragnar Nurkse]], matematičar [[Edgar Krahn]], medicinski naučnici [[Ludvig Puusepp]] i [[Nikolaj Pirogov]], fizičar [[Thomas Johann Seebeck]], politolog [[Rein Taagepera]], psiholozi [[Endel Tulving]] and [[Risto Näätänen]], te semiotičar [[Juri Lotman]]. == Kultura == Zahvaljujući svom geografskom položaju, Estonija se nalazi na mjestu gdje su se vijekovima sudarali utjecaji sjeverne, zapadne i istočne Europe, mjestu gdje su se sudarale tradicije [[katolicizam|katolicizma]], [[Pravoslavlje|pravoslavlja]] i [[Protestantizam|protestantizma]]. Zbog svega toga, estonska je kulturna scena jako raznovrsna i jako specifična. Kulturološki utjecaj skandinavskih naroda naročito je velik u priobalnim područjima zemlje, koja su tradicionalno bila vezana za skandinavske zemlje, dok su južni i istočni dijelovi bili podložni utjecajima baltijskih [[Livonci|Livonaca]] ([[Latvijci|Latvijaca]]) i slavenskih [[Rusi|Rusa]] i [[Poljaci|Poljaka]]. [[Nijemci|Njemačka]] plemićka elita, koja je praktički vijekovima vladala zemljom, također je ostavila veliki trag na kulturu i tradiciju estonskih gradova.<ref name="Традиција">{{cite web| title=Traditional folk culture| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Traditional_folk_culture/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=27. 2. 2017| archive-date=2017-02-14| archive-url=https://web.archive.org/web/20170214080157/http://www.estonica.org/en/Culture/Traditional_folk_culture/| dead-url=yes}}</ref> Tokom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], estonska se kultura svodila na [[Usmena književnost|usmenu književnost]] i narodne običaje, a pisana riječ na [[Estonski jezik|estonskom jeziku]] gotovo da nije postojala. Danski historičar [[Saxo Grammaticus]] u svom djelu ''[[Gesta Danorum]]'' iz [[1179.]] prvi put detaljnije opisuje estonsku tradicionalnu glazbu, spominjući estonske ratnike koji pjevaju noću prije nego što krenu u bitku.<ref>{{cite book|last=Sadie| first = Stanley| title = The New Grove Dictionary of Music and Musicians| url = https://books.google.com/books?id=8I4YAAAAIAAJ|year=1980| publisher = Macmillan Publishers|isbn=978-0-333-23111-1|pages=358}}</ref> Livonski monah [[Henrik od Livonije|Henrik]] na početku [[13. vijek|XIII. vijeka]] detaljnije je opisivao estonski duhovni život, njihove žrtvene običaje, božanstva i duhove. Njemački kroničar i svećenik [[Balthasar Rüssow]] [[1578.]] godine u svom djelu ''Chronica der Provinz Lyfflandt'' ([[srpskohrvatski]]: ''Kronika provincije Livonije'') između ostalih opisuje i tradicionalne estonske proslave tokom ljetnog solsticija ([[estonski]]: ''jaanipäev'') te praznika [[Ivan Krstitelj|svetog Ivana Krstitelja]], i to su bili prvi detaljniji opisi narodnih običaja nakon kristijanizacije zemlje.<ref>{{cite book|last=Muir| first = Edward| title = Ritual in Early Modern Europe| url = https://books.google.com/books?id=zlULqJ70bDUC|year=2005| publisher = Cambridge University Press|isbn=978-0-521-84153-5|pages=102}}</ref> Estonska narodna vjerovanja, tradicije i nekoliko narodnih pjesama opisani su u djelu ''Topograpische Nachrichten von Lief- und Ehstland'' ([[srpskohrvatski]]: ''Topografske vijesti iz Livonije i Estonije'') [[August Wilhelm Hupel|Augusta Hupela]] (pisano od [[1774.]] do [[1779.]] godine, u tri toma). Godine [[1778.]], [[Johann Gottfried Herder]] preveo je nekoliko estonskih narodnih pjesama na [[njemački jezik]] i objavio ih u svom djelu ''Volkslieder'' ([[srpskohrvatski]]: ''Narodne pjesme'').<ref>{{cite book|last=Herder| first = Johann Gottfried von| last2=Müller| first2 = J. von| title = Stimmen der Völker in Liedern| url = https://books.google.com/books?id=qGEHAAAAQAAJ|year=1807}}</ref> Interes za estonsko narodno stvaralaštvo naglo je porastao tokom [[Ärkamisaeg|estonskog narodnog preporoda]]. Godine [[1839.]], osnovano je Estonsko učeno društvo ([[estonski]]: ''Õpetatud Eesti Selts'') s osnovnim zadatkom u prikupljanju i proučavanju estonskog folklora i tradicija. Jedan od najistaknutijih članova društva bio je književnik [[Friedrich Robert Faehlmann]] koji je u prijevodu na njemački jezik objavio brojne estonske mitove i legende. [[Alexander Heinrich Neus]] prikupio je oko 1,300 estonskih narodnih pjesama i objavio ih u trotomnoj antologiji ''Ehstnische Volkslieder''<ref>{{cite book|last=Volkslieder| first = Estnische| title = Ehstnische Volkslieder, Urschrift und Uebers. von H. Neus| url = https://books.google.com/books?id=VXACAAAAQAAJ|year=1850}}</ref> ([[srpskohrvatski]]: ''Estonske narodne pjesme'') na estonskom i njemačkom jeziku. Najvažnija kulturna ustanova u zemlji danas je [[Estonska akademija umjetnosti]] ([[estonski]]: ''Eesti Kunstiakadeemia'', EKA) u Tallinnu, osnovana [[1914.]] godine. === Književnost === {{main|Estonska književnost}} [[File:Kalevipoeg.jpg|thumb|Naslovnica [[ep]]a ''[[Kalevipoeg]]'', izdanje iz [[1935.]] godine. ''[[Kalevipoeg]]'' je prvi estonski nacionalni ep, a napisao ga je [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]], koji je dovršio raniji tekst što ga je započeo [[Friedrich Robert Faehlmann]].]] Književna djelatnost na [[estonski|estonskom jeziku]] gotovo da nije postojala u periodu od kraja [[Sjeverni križarski ratovi|Sjevernih križarskih ratova]] do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], i svodila se na svega nekoliko književnih radova.<ref>{{cite web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/193608/Estonian-literature| title = Estonian literature| work = Encyclopædia Britannica| accessdate=27. 3. 2015}}</ref> Jedno od najstarijih djela u kojima se nalaze dijelovi pisani na estonskom narodnom jeziku je ''Kullamski molitvenik'' pisan u periodu između [[1524.]] i [[1528.]] godine.<ref>[https://books.google.com/books?id=owQBH74N8CIC&pg Aspects of Altaic Civilization by Denis Sinor]. {{page|year=1524|isbn=978-0-7007-0380-7|pages=}}</ref> Prva poznata tiskana knjiga izdana u dvojezičnoj verziji, na [[njemačka|njemačkom]] i estonskom jeziku, bio je Luteranski katekizam iz [[1535.]] godine. Zanimljivo je da je prvo izdanje estonske gramatike tiskano na njemačkom jeziku [[1637.]] godine.<ref>[https://books.google.com/books?id=CnckpL8auSIC&pg Dictionary of Languages By Andrew Dalby. pp. 182]. {{page|year=1535|isbn=978-0-231-11569-8|pages=}}</ref> [[Novi zavjet]] prvi je put tiskan [[1686.]] na južnoestonskom dijalektu, a izdanje na standardnom estonskom jeziku tiskano je tri desetljeća kasnije, [[1715.]] godine. Književna djelatnost na estonskom jeziku počela se aktivnije razvijati u periodu estofilskog buđenja od sredine [[18. vijek|XVIII.]] do sredine [[19. vijek|XIX. vijeka]]. "Ocem" moderne estonske književnosti i osnivačem moderne estonske poezije smatra se pjesnik [[Kristjan Jaak Peterson]]. U [[Tallinn]]u je [[1842.]] godine osnovano Društvo estonskih književnika. Prvobitna estonska književnost bazirana je na bogatom epskom i lirskom usmenom stvaralaštvu koje je pretočeno u pisanu riječ. Jedan od najvećih predstavnika tog žanra bio je [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]], koji je napisao prvi estonski [[nacionalni ep]] ''[[Kalevipoeg]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Kalevov sin'', tiskan tokom [[1850e|1850-ih]]), temeljem inicijalnog nedovršenog teksta što ga je započeo [[Friedrich Robert Faehlmann]]. U njegova značajnija djela ubrajaju se i ''Stare estonske bajke'' ([[1866.]]) i poema ''Lembitu'' ([[1885.]]). Kreutzwald se smatra autorom prvog originalnog djela na estonskom jeziku. Jedan od najutjecajnijih estonskih prozaista iz početnog perioda estonske književnosti bio je i [[Oskar Luts]], a njegov roman ''[[Kevade]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Proljeće'') smatra se jednim od najboljih književnih djela na estonskom jeziku.<ref>[http://www.estonica.org/en/Culture/Literature/Seeking_the_contours_of_a_%E2%80%98truly%E2%80%99_Estonian_literature/ Seeking the contours of a 'truly' Estonian literature] Estonica.org</ref> [[Lydia Koidula]] smatra se utemeljiteljicom ženske poezije u Estoniji. Među najznačajnija djela estonske književnosti ubraja se i [[Realizam (književnost)|realistička]] pentologija ''[[Tõde ja õigus]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Istina i pravda''; pisana u periodu od [[1926.]] do [[1933.]]) [[A. H. Tammsaare]]a, koja prati evoluciju estonskog društva od seoskih zajednica do nezavisne nacije.<ref>[http://www.estonica.org/en/Culture/Literature/Literature_and_an_independent_Estonia/ Literature and an independent Estonia ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181121155209/http://www.estonica.org/en/Culture/Literature/Literature_and_an_independent_Estonia/ |date=2018-11-21 }} Estonica.org</ref><ref>{{cite web|url=http://www.kirjasto.sci.fi/tammsaar.htm | title = Anton Tammsaare | website = Books and Writers ''(kirjasto.sci.fi)'' | last=Liukkonen | first = Petri | publisher = Kuusankoski Public Library | location = Finland | archiveurl = https://web.archive.org/web/20071005054341/http://www.kirjasto.sci.fi/tammsaar.htm | archivedate=5. 10. 2007 |url-status=dead | accessdate=7. 3. 2017 }}</ref> Među najznačajnije estonske suvremene autore ubrajaju se [[Jaan Kross]], [[Jaan Kaplinski]], [[Tõnu Õnnepalu]] i [[Andrus Kivirähk]]. === Muzika === {{main|Estonska muzika}} [[File:Arvo Pärt.jpg|thumb|200px|left|[[Arvo Pärt]] jedan je od najznačajnijih predstavnika [[minimalizam|minimalizma]] u klasičnoj muzici, a njegov najznačajniji doprinos je kompozicijska tehnika znana kao [[tintinnabuli]].]] Estonska muzika razvila se iz tradicionalnih narodnih pjesama, a najstariji tragovi te muzike vuku korijene još iz [[12. vijek|XII. vijeka]] i perioda runskih zapisa. [[Runsko pjevanje]] dominiralo je estonskom tradicionalnom muzikom sve do [[18. vijek|XVIII. vijeka]], kada su ga zamijenile znatno ritmičnije forme. Najstariji pisani trag estonske tradicionalne muzike i plesa datira iz [[1179.]] godine, kada je danski historičar [[Saxo Grammaticus]] u svom djelu ''[[Gesta Danorum]]'' među prvima detaljno opisao muzičku tradiciju estonskog naroda.<ref>{{cite book|author1=Sir George Grove|first2=Stanley|last2=Sadie|title=The New Grove dictionary of music and musicians|url=https://books.google.com/books?id=8I4YAAAAIAAJ|date=June 1980|publisher=Macmillan Publishers|isbn=978-0-333-23111-1|page=358}}</ref> Saxo posebno spominje tradicionalne ratničke pjesme, koje su se pjevale uoči vojničkih pohoda. Narodne pjesme javljaju se u više formi; mogu biti epske, lirske ili radničke pjesmea. Prva osoba koja je započela sakupljati estonske tradicionalne pjesme bio je [[Jakob Hurt]]. Hurt je ukupno prikupio i objavio preko 12,400 stranica tradicionalnih pjesama iz svih dijelova Estonije. Tokom [[20. vijek|XX. vijeka]], tradicionalno runsko pjevanje održalo se još jedino na krajnjem zapadu zemlje, na otoku [[Kihnu]]u, te na krajnjem jugoistoku u regiji [[Setumaa]]. Među najstarije tradicionalne muzičke instrumente ubrajau se razne vrste puhačkih instrumenata, poput [[frula|frule]] i [[Rog (instrument)|roga]], koje su koristili estonski pastiri napasajući svoja stada. U sredinama s njemačkom većinom popularni su bili instrumenti poput [[citra|citre]], [[končertina|končertine]], [[violina|violine]] i [[harmonika|harmonike]]. Tradicionalni instrument koji se i danas koristi prilikom izvođenja tradicionalnih pjesama je [[kannel]], žičani instrument koji je danas jedan od nacionalnih simbola.<ref>[https://kultuur.postimees.ee/1774889/parimusmuusika-ait-loob-uksed-valla ''Postimees: Pärimusmuusika ait lööb uksed valla''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171024095636/https://kultuur.postimees.ee/1774889/parimusmuusika-ait-loob-uksed-valla |date=2017-10-24 }}. [https://web.archive.org/web/20080403081355/http://www.postimees.ee/270308/esileht/kultuur/319974.php Архивирано] 3. 4. 2008. на [[Wayback Machine]]</ref> U [[Viljandi]]ju je [[2008.]] godine osnovan centar za očuvanje tradicionalne muzike.<ref>Margus Haav [http://wwx.postimees.ee/270308/esileht/kultuur/319974.php Pärimusmuusika ait lööb uksed valla (Estonian Native Music Preserving Centre is opened)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130822005210/http://wwx.postimees.ee/270308/esileht/kultuur/319974.php |date=2013-08-22 }}. Postimees. 27 March 2008 (in Estonian)</ref> Profesionalno muziciranje počinje se razvijati tek nakon [[Estonski narodni preporod|narodnog preporoda]] i to je period kada se pojavljuju prvi profesionalni kompozitori [[Klasična muzika|klasične muzike]]. Najznačajniji među njima bili su [[Rudolf Tobias]] i [[Artur Kapp]]. Značajan dio muzičke scene Estonije predstavlja [[zbor]]sko pjevanje. Prvi [[Laulupidu|festival zborova]] ([[estonski]]: ''Laulupidu'') održan je [[1869.]] godine i danas predstavlja jedan od najstarijih i najvećih festivala amaterskih zborova u svijetu i održava se svakih pet godina u [[Tallinn]]u (Tallinn je domaćin festivala od [[1928.]] godine).<ref>[http://sa.laulupidu.ee/en/ The 12th Estonian youth song and dance celebration] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170706073054/http://sa.laulupidu.ee/en/ |date=6 July 2017}}. Estonian Song and Dance Celebration Foundation</ref> Tokom [[1960e|1960-ih]] godina dolazi do prave renesanse tradicionalne muzike. Širom zemlje osnivaju se brojna kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicionalne muzičke vrednosti. Godine [[1967.]] snimljena je prva gramofonska ploča s tradicionalnim pjesmama i melodijama (''Eesti rahvalaule ja pillilugusid''). U tom periodu djelovanje započinju i kompozitor [[Arvo Pärt]], jedan od najpoznatijih i najznačajnijih suvremenih klasičnih kompozitora,<ref>{{cite web|url=http://bachtrack.com/top-ten-statistics-classical-music-2014 |title=2014 Classical music statistics: Lis(z)tmania |publisher=Bachtrack.com |date=8 January 2015 |access-date=31 March 2016}}</ref> te operni pevač ([[bariton]]) [[Georg Ots]].<ref>{{cite web|author=Bachtrack, 8 January 2015 | url = http://bachtrack.com/top-ten-statistics-classical-music-2014 | title = 2014 Classical music statistics: Lis(z)tmania &#124; by Bachtrack for classical music, opera, ballet and dance event reviews | publisher = Bachtrack.com |date=8. 1. 2015 | accessdate=31. 3. 2016}}</ref><ref>{{cite web|url=https://mus-col.com/en/the-authors/22453/ |title=Ots, Georg |website=Museum Collection |date=2021 |access-date=17 November 2021}}</ref> [[File:Sandra Nurmsalu 2009.jpg|200px|thumb|[[Sandra Nurmsalu]] predstavljala je Estoniju na [[Eurosong 2009.|Eurosongu 2009.]] godine s grupom [[Urban Symphony]], čija je pjesma "[[Rändajad]]" ostvarila međunarodni uspjeh.]] U suvremenoj [[pop]] i [[Rock muzika|rock muzici]] najveći uspjeh ostvarila je pjevačica [[Kerli Kõiv]], koja je ostvarila značajan uspjeh širom Europe i Sjeverne Amerike. [[Kerli Kõiv]] pojavila se i kao izvođač jedne pjesme u američkom filmu ''[[Alice in Wonderland (film, 2010)|Alice in Wonderland]]'' iz [[2010.]] i televizijskoj seriji ''[[Smallville]]''. Među popularnije estonske izvođače ubrajaju se još i [[Koit Toome]], [[Ivo Linna]], [[Gerli Padar]], [[Laura Põldvere]], [[Birgit Õigemeel]], [[Jüri Pootsmann]] i drugi. Godine [[1994.]], Estonija je debitirala na [[Eurosong]]u. Svoju prvu i jedinu pobjedu na ovom natjecanju Estonija je ostvarila u [[Kopenhagen]]u [[2001.]] godine, kada je pjesma "[[Everybody (pjesma)|Everybody]]" u izvođenju [[Tanel Padar|Tanela Padara]] i [[Dave Benton|Davea Bentona]] zauzela prvo mjesto sa 198 osvojenih bodova. Zahvaljujući toj pobjedi, grad Tallinn je naredne godine bio domaćin Eurosonga. Pjesma "[[Rändajad]]" u izvođenju grupe [[Urban Symphony]], koja je ujedno bila predstavnik Estonije na [[Eurosong 2009.|Eurosongu 2009.]] godine, jedina je pjesma na [[estonski|estonskom jeziku]] koja se našla na top listama u [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Belgija|Belgiji]] i [[Švicarska|Švicarskoj]]. === Likovna umjetnost i arhitektura === Najstariji primjerak likovne aktivnosti na tlu Estonije pronađen je na lokalitetu Tamula u [[Võru (okrug)|okrugu Võru]] na jugu zemlje, a riječ je o uklesanom ljudskom liku na komadu kosti, za koji se pretpostavlja da je nastao negdje u drugom tisućljeću prije nove ere.<ref name="Сликарство"/> Kako je dio estonske historije od [[13. vijek|XIII.]] do [[20. vijek|XX. vijeka]] period vladavine susjednih naroda nad Estoncima, likovna umjetnost Estonaca u tom periodu svodi se na narodnu radinost. Krajem [[19. vijek|XIX.]] i početkom [[20. vijek|XX. vijeka]], mnogobrojni estonski umjetnici odlaze na studij na prestižne univerzitete diljem Europe i, prvi put u historiji, u Estoniji se stvara klasa školovanih likovnih umjetnika. Tako se [[Johann Köler]], koji se školovao na Likovnoj akademiji u [[Sankt Peterburg]]u, smatra prvim školovanim estonskim slikarom.<ref name="Сликарство">{{cite web| title=When did Estonian art begin?| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Art/When_did_Estonian_art_begin/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=8. 3. 2017| archive-date=2017-02-15| archive-url=https://web.archive.org/web/20170215232212/http://www.estonica.org/en/Culture/Art/When_did_Estonian_art_begin/| dead-url=yes}}</ref> Estonska likovna umjetnost dijeli se na "njemački period" ([[ekspresionizam]] iz perioda [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]), "francuski period" ([[postimpresionizam]] iz [[1930e|1930-ih]]) i "ruski period" ([[socrealizam]] iz [[1940e|1940-ih]] i [[1950e|1950-ih]] godina). Kraj [[1960e|1960-ih]] uglavnom se definira kao "američki period" u kojem se umjetnost razvijala u stilu [[pop-art]]a, da bi krajem [[20. vijek|XX.]] i početkom [[21. vijek|XXI. vijeka]] dominantan pravac u estonskoj umjetnosti postao [[figurativizam]].<ref>{{cite web| title=At the crossroads of cultures| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Art/At_the_crossroads_of_cultures/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=8. 3. 2017| archive-date=2022-01-25| archive-url=https://web.archive.org/web/20220125220805/http://www.estonica.org/en/Culture/Art/At_the_crossroads_of_cultures/| dead-url=yes}}</ref> Među najznačajnije likovne umjetnike Estonije ubrajaju se još i slikari [[Ants Laikmaa]], [[Paul Raud]], [[Evald Okas]], [[Kristjan Raud]] i [[Konrad Mägi]].<ref>{{cite web|url=http://www.ekm.ee/en/art-collections/painting-collection| title = Painting Collection| last=| first = | last2=| first2 = |date=| work = | publisher = Art Museum of Estonia| accessdate=26. 2. 2013}}</ref> Najznačajnija muzejska ustanova posvećena likovnoj umjetnosti u zemlji je [[Muzej likovnih umetnosti Estonije]] ([[estonski]]: ''Eesti Kunstimuuseum''), osnovan [[17. studenog]] [[1919.]] godine u [[Tallinn]]u. Muzej, čije je prvobitno sjedište bila [[palača Kadriorg]], ubrzo se proširio na više lokaliteta i danas, pored stalnog postava lokalnih autora izlaže i međunarodne radove. <gallery mode="packed-hover" heights="180"> Datoteka:Bernt Notke Danse Macabre.jpg|[[Bernt Notke]]: ''[[Danse Macabre (Notke)|Danse Macabre]]'' (kasni [[15. vijek|XV. vijek]]), ulje na platnu, 157 × 750&nbsp;cm Datoteka:Gottlieb Welté - King David.jpg|[[Gottlieb Welté]]: ''Kralj David'' ([[18. vijek|XVIII. vijek]]), ulje na platnu, 46 × 36&nbsp;cm Datoteka:Doeppi perekonna portree, August Georg Wilhelm Pezold, EKM j 275-33 M 1206.jpg|[[August Georg Wilhelm Pezold]]: ''Portret obitelji Doeppi'' ([[1845.]]), ulje na platnu, 34.8 × 44.3&nbsp;cm Datoteka:Köler-Lorelei needmine munkade poolt.jpg|[[Johann Köler]]: ''[[Svećenici proklinju Lorelei]]'' ([[1887.]]), ulje na platnu, 395 × 345&nbsp;cm Datoteka:Tartu turg.hoffmann.jpg|[[Oskar Hoffmann (slikar)|Oskar Hoffmann]]: ''Tržnica u Dorpatu'' ([[1880e|1880-e]]), ulje na furniru, 13.6 × 17.8&nbsp;cm Datoteka:Raud paul - magav kass.jpg|[[Paul Raud]]: ''Mačka koja spava'' ([[1908.]]), ulje na platnu Datoteka:Neegripoiss. Neegripoisi pea, Ants Laikmaa, EKM j 48643 M 7113.jpg|[[Ants Laikmaa]]: ''Crni dječak'' ([[1910.]] – [[1912.]]). ulje na platnu, 27 × 21&nbsp;cm Datoteka:Mägi, Konrad. Landscape of Vilsandi.1913‒1914. Tartu Art Museum.jpg|[[Konrad Mägi]]: ''Pejzaž na Vilsandiju'' ([[1913.]] – [[1914.]]), ulje na platnu, 69.5 × 94.2&nbsp;cm Datoteka:Kristjan Raud. Nõid ja põrsad. 1914.jpg|[[Kristjan Raud]]: ''Vještica i praščići'' ([[1914.]]), ugljen i olovka na papiru Datoteka:Eduard Wiiralt, Põrgu (1932).jpg|[[Eduard Wiiralt]]: ''Pakao'' ([[1932.]]), [[bakropis]], 39.4 × 46.8&nbsp;cm Datoteka:Ekspositsioon - Tiit Pääsuke.jpg|[[Tiit Pääsuke]]: ''Ekspozicija'' ([[1982.]]), ulje na platnu, 146 × 114&nbsp;cm </gallery> Arhitektonska historija Estonije uglavnom je pratila arhitektonska događanja u sjevernoj Europi, a svakako najtipičniji i najvrjedniji arhitektonski spomenik je srednjovjekovni centar grada [[Tallinn]]a, koji se nalazi na listi [[Svjetska baština|Svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a.<ref>{{cite web|url=http://whc.unesco.org/en/list/822 | title = Historic Centre (Old Town) of Tallinn| publisher = UNESCO | language = | accessdate=10. 2. 2013}}</ref> Vrijedni arhitektonski spomenici su i brojne gradine iz pretkršćanskog perioda (kao što su ostaci [[Utvrda Varbola|utvrde Varbola]]), oko kojih su se s vremenom razvila neka od najvažnijih današnjih naselja.<ref name="Miljan 2004 104">{{cite book|title=Historical Dictionary of Estonia | last=Miljan| first = Toivo |year=2004| publisher = Scarecrow Press | location = |isbn=978-0-8108-4904-4 | url =https://archive.org/details/historicaldictio0000milj|pages=[https://archive.org/details/historicaldictio0000milj/page/104 104]}}</ref> Arhitektonska historija Estonije započinje s jednostavnim seoskim šatorima i kućicama te kamenim grobnicama, nastavlja sa utvrđenim srednjovjekovnim naseljima i kulminira s originalnim seoskim kućama koje su kroz vijekove uspjele opstati u svom originalnom i prvobitnom obliku. Tipične estonske seoske kuće služile su ujedno i kao skladišta za žito, a odlikuju ih niski drveni zidovi izgrađeni od okruglih greda i visoki slamnati krovovi.<ref>{{cite web| title=What we consider our own| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=8. 3. 2017| archive-date=2017-02-16| archive-url=https://web.archive.org/web/20170216070328/http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| dead-url=yes}}</ref> [[File:Musée de plein air (Tallinn) (7644656256).jpg|thumb|Tipičan primjer estonske kuće izgrađene u [[Estonska tradicionalna arhitektura|tradicionalnom stilu]].]] Širenje kršćanstva tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]] u potpunosti je izmijenilo estonsko društvo pa samim tim i arhitekturu. S dolaskom nove religije, širom zemlje počinju se graditi brojne crkve, a zbog njihove drvene konstrukcije ni jedna od crkava iz tog perioda nije preživjela.<ref name="Viirand 2004 9">{{cite book|last=Viirand| first = Tiiu|authorlink = | title = Estonia. Cultural Tourism | publisher = Kunst Publishers | series = | volume = | edition = |year=2004| location = | language = | url = | doi = |id=|isbn=978-9949-407-18-7 | mr = | zbl = | jfm = |pages=9}}</ref> Do današnjih dana održale su se jedino one sakralne građevine koje su bile sagrađene od čvrstog materijala i utvrđene sa svih strana, a jedan od najtipičnijih primjera takve arhitekture je [[crkva u Valjali]] na otoku [[Saaremaa|Saaremi]] iz [[1227.]] godine, koja se smatra najstarijom crkvenom građevinom na tlu cijele Estonije. Valjalska crkva sagrađena je u kombinaciji [[romanika|romanike]] i [[gotika|gotike]]. Zidari i kipari s [[Gotland]]a imali su najvažniju ulogu u ranoj crkvenoj arhitekturi na tlu Estonije. S vremenom, kako je kršćanstvo postajalo sve dominantnije, i crkvene građevine postajale su sve impozantnije, što je posebno vidljivo u crkvenoj arhitekturi sjeverne Estonije iz [[15. vijek|XV. vijeka]]. Tako je [[Crkva svetog Olafa (Tallinn)|crkva svetog Olafa]] u Tallinnu s visinom zvonika od 124 metra tokom [[16. vijek|XVI. vijeka]] bila jedna od najviših građevina u cijeloj Europi;<ref>{{cite book|title=Historical Dictionary of Estonia | last=Miljan| first = Toivo |year=2004| publisher = Scarecrow Press | location = |isbn=978-0-8108-4904-4 | url =https://archive.org/details/historicaldictio0000milj|pages=[https://archive.org/details/historicaldictio0000milj/page/104 104]–105}}</ref> značajna sakralna zdanja iz tog perioda još su i [[katedrala svete Marije (Tallinn)|katedrala svete Marije]] te [[crkva Duha svetoga]] u Tallinnu. Pored crkvene arhitekture, iz srednjovjekovnog perioda potiču i utvrđenja poput [[Dvorac Hermann|dvorca Hermann]] u [[Narva|Narvi]], [[Dvorac Toompea|dvorca Toompea]] u Tallinnu te [[Zamak Kuressaare]] na [[Saaremaa|Saaremi]]. Tokom perioda ruske vladavine, dominantni arhitektonski stilovi postaju [[barok]] i [[rokoko]], a širom zemlje, lokalna aristokracija podiže velebne i luksuzne vile. Tipičan predstavnik arhitekture iz tog perioda je [[palača Kadriorg]], izgrađena po nalogu cara [[Petar Veliki|Petra I. Velikog]]. [[Neoklasicizam]] u estonskoj arhitekturi najbolje predstavalja [[Gradska vijećnica u Tartuu|zgrada gradske vijećnice u Tartuu]] i okolne građevine iz [[18. vijek|XVIII. vijeka]]. Tokom [[19. vijek|XIX. vijeka]] pojavljuju se brojni eksperimentalni arhitektonski pravci, a među dominantnije stilove u Estoniji iz tog perioda spadaju arhitektonski [[eklekticizam]] i [[neogotika]]. Početak [[20. vijek|XX. vijeka]] obilježila je [[secesija]], koja se u Estoniji razvila pod uticajem riške i finske secesije, a najtipičniji predstavnik secesionističke arhitekture u Estoniji bio je [[Jacques Rosenbaum]].<ref>{{cite book|last=Hallas-Murula| first = Karin| title = Tallinna Juugedarhitektuur: Jacques Rosenbaum (1878—1944)| language = | publisher = Eesti Arhitektuurimuuseum|year=2010|isbn=978-9985-9828-7-7|pages=}}</ref> Utjecaj ruske arhitekture s kraja [[19. vijek|XIX. vijeka]] najočitiji je u zdanju [[Katedrala Aleksandra Nevskog (Tallinn)|katedrale Aleksandra Nevskog]] u Tallinnu, sagrađene u pseudoruskom stilu koji predstavlja kombinaciju tradicionalne ruske i bizantske arhitekture. Tokom perioda sovjetske vlasti, arhitektonska su rješenja iznalažena u [[Socrealizam|socijalističkom realizmu]] i [[Brutalizam|brutalizmu]], a klasičan je primjer takve arhitekture središte grada [[Sillamäe]]e ([[staljinistička arhitektura]]).<ref>{{cite web| url = http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| title = What we consider our own| last = | first = | last2 = | first2 = | date = | work = | publisher = Estonica.org| accessdate = 10. 2. 2013| archive-date = 2017-02-16| archive-url = https://web.archive.org/web/20170216070328/http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| dead-url = yes}}</ref> <gallery class="center" widths="180px" heights="130px"> File:Valjala kirik, 2011, regnr 21079.jpg|[[Crkva u Valjali]] ([[13. vijek|XIII. vijek]]) File:Narva asv2022-04 img09 Castle.jpg|[[Dvorac Hermann]] ([[1256.]]) File:Tallinna Raeapteek, 14.-20.saj.jpg|''[[Raeapteek]]'' (rani [[15. vijek|XV. vijek]]) File:Tallinn Schwarzhaupterhaus.jpg|Kuća [[Bratstvo crnih glava|Crnih glava]], Tallinn (fasadu izradio [[Arent Passer]], [[1597.]]) File:Kadrioru loss-.jpg|[[Palača Kadriorg]] (arhitekti [[Nicola Michetti]], [[Gaetano Chiaveri]] i [[Mihail Zemcov]]) (započeta [[1718.]]) File:Tartu asv2022-04 img21 University main building.jpg|Glavna zgrada [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tartuu]] (arhitekt [[Johann Wilhelm Krause (arhitekt)|Johann Wilhelm Krause]])(1803-1809) File:House on Pikk 18.jpg|[[Secesija|Secesijsko]] pročelje u Tallinnu (arhitekt [[Jacques Rosenbaum]], dovršena [[1910.]]) File:Tolstoi 2, Sillamäe.jpg|[[Socrealizam|Socrealistička]] zgrada u [[Sillamäe|Sillamäi]] (sredina [[20. vijek|XX. vijeka]]) </gallery> === Scenska umjetnost === {{main|Teatar u Estoniji|Estonska kinematografija}} [[File:Karujaht Pärnumaal 1914.ogg|thumb|250px|''[[Karujaht Pärnumaal]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Lov na medvjede u Pärnumi'') iz [[1914.]] godine bio je prvi estonski igrani film.]] Osnivanje amaterskog teatra u [[Tallinn]]u [[1784.]] godine od strane dramaturga [[August von Kotzebue|Augusta von Kotzebuea]] smatra se datumom osnivanja teatarske scene u Estoniji. U tom periodu, većinu predstava činile su komedije koje su se izvodile isključivo za malobrojnu njemačku plemićku elitu koja je vladala gradovima. Prva profesionalna teatarska grupa osnovana je [[1809.]] godine, a njen repertoar uglavnom su činili komadi na [[njemački|njemačkom jeziku]], iako su se u pojedinim prilikama izvodile i predstave na estonskom i ruskom jeziku.<ref>{{cite book|last=O'Connor| first = Kevin| title = Culture and Customs of the Baltic States| url = https://books.google.com/books?id=IpR0-OrrwssC|year=2006| publisher = Greenwood Publishing Group|isbn=978-0-313-33125-1|pages=}}</ref> Prvi isključivo estonski teatar, ''[[Vanemuine]]'', osnovan je tek [[1865.]] godine u gradu [[Tartu]]u, a pet godina kasnije, teatarska grupa iz ovog grada izvela je prvi izvorno estonski pozorišni komad, komediju ''[[Saaremaa onupoeg]]'' koju je napisala [[Lydia Koidula]]. Teatar iz Tartua [[1906.]] je godine dobio vlastitu zgradu, a početkom prošlog vijeka u njemu se počinju prikazivati komadi nastali po djelima stranih autora, poput [[Henrik Ibsen|Henrika Ibsena]], [[Gerhart Hauptmann|Gerharta Hauptmanna]], [[Maksim Gorki|Maksima Gorkog]], ali i domaćih autora [[August Kitzberg|Augusta Kitzberg]], [[Oskar Luts|Oskara Lutsa]] i [[Eduard Vilde|Eduarda Vildea]]. Najveća teatarska ustanova u zemlji je [[Estonski teatar]] ([[estonski]]: ''Estonia teatrihoone'') u Tallinnu, osnovan [[1913.]] godine. U to vrijeme, bila je to najveća građevina u Tallinnu. Filmska industrija u Estoniji službeno je počela sa radom [[1896.]] godine, kada su u Tallinnu snimljeni prvi "pokretni snimci",<ref name="EE">{{cite book|last=Masters| first = Tom| title = Eastern Europe| url = https://books.google.com/books?id=eiIpe99dL5MC|year=2007| publisher = Lonely Planet|isbn=978-1-74104-476-8|pages=328}}</ref> a nekoliko godina kasnije – [[1908.]] godine – u istom gradu otvoreno je i prvo kino (godinu dana kasnije otvoreno je i kino u [[Pärnu]]u).<ref>{{cite book|last=Arjakas| first = Küllö| last2=Jõeste| first2 = Marje| title = The Baltic states: a reference book| url = https://books.google.com/books?id=mY1pAAAAMAAJ|year=1991| publisher = Estonian Encyclopaedia Publishers|isbn=978-5-89900-017-1|pages=}}</ref> Iste godine snimljen je i prvi dokumentarac u formi [[filmske novosti]], a odnosio se na posjetu švedskog kralja [[Gustaf V od Švedske|Gustafa V.]] Tallinnu.<ref>{{cite web|url=http://www.einst.ee/publications/kultuur/cinema.html|title=Estonian culture - cinema<!-- Bot generated title -->|website=Einst.ee|access-date=21 August 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20060927202203/http://www.einst.ee/publications/kultuur/cinema.html|archive-date=27 September 2006|url-status=dead}}</ref> Prvi filmski studio osnovao je [[1912.]] u Tartuu [[Johannes Pääsuke]] (Estonia Film Tartus), gdje je snimljen je i ranije navedeni dokumentarni film. Dvije godine kasnije, Pääsuke je snimio i svoj drugi film, ''[[Karujaht Pärnumaal]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Lov na medvjede u Pärnumi''), koji je postao prvi estonski igrani film. Pääsuke, koji se smatra ocem estonske kinematografije, snimao je dokumentarne i kratkometražne filmove o estonskoj prirodi, a u Estonskom filmskom arhivu do danas je sačuvano ukupno osam njegovih radova. Prvi dugometražni film, ''[[Mineviku varjud]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Sjenke prošlosti''), snimljen je [[1924.]] godine u režiji [[Konstantin Märska|Konstantina Märske]]. Nijemi film ''[[Noored kotkad]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Mladi orlovi'') [[Theodor Luts|Theodora Lutsa]] iz [[1927.]] godine uglavnom se smatra prekretnicom i prvim ozbiljnim filmom u historiji estonske kinematografije (film ima ratnu tematiku i bavi se [[Estonski rat za nezavisnost|Estonskim ratom za nezavisnost]]).<ref name="Connor">{{cite web|url=https://books.google.com/books?id=IpR0-OrrwssC&pg|title=Culture and Customs of the Baltic States|first=Kevin|last=O'Connor|date=21 August 2017|publisher=Greenwood Publishing Group|access-date=21 August 2017|via=Google Books}}</ref> Prvi zvučni film (''[[Kuldämblik]]'') snimljen je [[1930.]] godine. Možda i najveće ostvarenje estonske kinematografije [[20. vijek|XX. vijeka]] bio je film ''[[Viimne reliikvia]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Posljednja relikvija'') [[Grigori Kromanov|Grigorija Kromanova]] iz [[1969.]] godine. Film predstavlja ekranizaciju historijskog romana ''[[Vürst Gabriel ehk Pirita kloostri viimsed päevad]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Princ Gabriel i posljednji dani Piritskog manastira'') estonskog književnika [[Eduard Bornhöhe|Eduarda Bornhöhea]]. Godine [[1997.]], na inicijativu Ministarstva kulture Estonije, osnovana je Estonska filmska fondacija ([[estonski]]: ''Eesti Filmi Sihtasutus''). [[Eesti Televisioon|Estonska televizija]] ([[estonski]]: ''Eesti Televisioon'', ETV) službeno je počela s emitiranjem [[19. srpnja]] [[1955.]] godine i najstarija je televizijska kuća u Estoniji. ETV je postala punopravnom članicom [[EBU]]-a [[1. siječnja]] [[1993.]] godine. Zaključno s [[1. srpnja]] [[2010.]] godine, Estonija je prešla na digitalno emitiranje signala na teritoriju cijele zemlje. == Sport == {{main|Sport u Estoniji}} [[File:Jüri Lossmann and Hannes Kolehmainen 1920 .jpg|thumb|Estonski maratonac [[Jüri Lossmann]] (lijevo) osvojio je srebrnu medalju na [[Olimpijada 1920|Igrama]] u [[Antwerpen]]u [[1920.]] godine, što je bio prvi nastup Estonije na Olimpijskim igrama. Na slici je i [[Hannes Kolehmainen]] (desno), [[Finska|finski]] maratonac koji je te godine osvojio zlatnu medalju. Razlika među njima bila tek nešto više od 12 sekundi u korist Kolehmainena.]] Sport je važan dio estonske kulture i estonskog života. Debitantski nastup na [[Olimpijske igre|Ljetnim olimpijskim igrama]] sportaši iz Estonije ostvarili su na [[Olimpijada 1920|Igrama]] u [[Antwerpen]]u [[1920.]] godine, iako je Estonski olimpijski odbor osnovan tek [[1923.]] godine. Estoniju je na Igrama u Antwerpenu predstavljalo 13 sportaša koji su se natjecali u tri sporta (u [[dizanje utega|dizanju utega]], [[atletika|atletici]] i [[Hrvanje|hrvanju]]), a prvu zlatnu olimpijsku medalju za Estoniju u historiji osvojio je dizač utega [[Alfred Neuland]]. Najuspješniji estonski sportaš koji je sudjelovao na Olimpijskim igrama bio je hrvač Kristjan [[Kristjan Palusalu]], koji je na [[Olimpijada 1936|Igrama 1936.]] godine u [[Berlin]]u osvojio dvije zlatne medalje u najtežoj hrvačkoj kategoriji, u obje discipline. Palusalu je tako postao prvi i zasad jedini hrvač koji je na jednim olimpijskim igrama osvojio zlatne medalje i u grčko-rimskom i u slobodnom stilu hrvanja.<ref>{{cite book|title=Eastern Europe: an introduction to the people, lands, and culture, Volume 1 | last=Frucht| first = Richard |authorlink = |year=2005| publisher = ABC-CLIO | location = |isbn=978-1-57607-800-6 | url = | accessdate=|pages=97}}</ref> Na [[Zimska Olimpijada|Zimskim olimpijskim igrama]], estonski su sportaši debitirali na [[Zimske olimpijske igre 1928|Igrama 1928.]] u [[St. Moritz]]u [[1928.]] godine; naime, iako se estonska zastava službeno zavijorila na ceremoniji otvaranja [[Zimske olimpijske igre 1924|Zimskih igara 1924.]] godine u [[Chamonix]]u, Estonija nije sudjelovala na ovim igrama pošto je njihov jedini predstavnik, [[Brzo klizanje|brzoklizač]] [[Christfried Burmeister]] odustao od natjecanja prije njegovog početka. Najuspješnija estonska sportašica na Zimskim olimpijskim igrama je reprezentativka u [[Nordijsko skijanje|nordijskom skijanju]], [[Kristina Šmigun-Vähi]], sa dvije zlatne i jednom srebrnom medaljom. Nakon sovjetske aneksije zemlje, estonski sportaši natjecali su se kao dio sovjetske reprezentacije (od [[1952.]] do [[1988.]]), a kao nezavisna se zemlja na međunarodnu scenu ponovo vraćaju [[1991.]] godine. Najuspješniji olimpijski sportovi u Estoniji su [[atletika]], [[dizanje utega]], [[hrvanje]] i [[nordijsko skijanje]]. Grad [[Tallinn]] bio je domaćin olimpijske regate u jedrenju tokom [[Olimpijada 1980|Olimpijskih igara 1980.]] u [[Moskva|Moskvi]]. Najpopularniji ekipni sportovi u zemlji su [[nogomet]], [[košarka]], [[odbojka]] i [[hokej na ledu]]. [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Estonije|Nogometna reprezentacija]] najveći je uspjeh na međunarodnoj sceni ostvarila u kvalifikacijama za [[UEFA Euro 2012.]], kada se uspjela plasirati u doigravanje (ali je izgubila od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Irske|Irske]] i nije se plasirala na završni turnir). Najuspješniji nogometni klubovi u zemlji s deset, odnosno 19 nacionalnih titula su [[FC Flora|Flora]] i [[FCI Levadia Tallinn|Levadia]]. [[Košarkaška reprezentacija Estonije|Muška košarkaška reprezentacija]] sudjelovala je na [[Olimpijada 1936|Olimpijskim igrama 1936.]] (zauzela 9. mjesto) i na ukupno pet europskih prvenstava. Hokej na ledu u Estoniji počeo se razvijati početkom tridesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]], a prvi amaterski klubovi osnovani su u [[Tallinn]]u i [[Tartu]]u. Ubrzo je osnovan i nacionalni hokejaški savez, koji postaje punopravnim članom Međunarodne hokejaške federacije [[17. veljače]] [[1935.]] godine. Savez ostaje članom [[IIHF]]-a sve do [[27. travnja]] [[1946.]] godine, kada je Estonija ušla u sastav [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], a sve ingerencije u vezi s hokejom na ledu s republičkih prenesene su na savezni nivo. Djelovanje estonskog saveza ponovo je pokrenuto [[4. svibnja]] [[1992.]] godine. [[Paul Keres]] je u periodu od [[1930e|1930-ih]] do [[1960e|1960-ih]] bio jedan od najboljih estonskih i sovjetskih [[šah]]ista. Među najuspješnije estonske sportaše ubrajaju se i atletičari [[Erki Nool]], [[Gerd Kanter]] i [[Aleksander Tammert]]. Najuspješnije estonske tenisačice su [[Kaia Kanepi]] i [[Anett Kontaveit]]. Od ostalih značajnijih sportaša, tu su još i hrvači [[Johannes Kotkas]], [[Voldemar Väli]] i [[Georg Lurich]], skijaš [[Andrus Veerpalu]], dizač utega [[Jaan Talts]], mačevalac [[Nikolai Novosjolov]] i biciklisti [[Jaan Kirsipuu]] i [[Erika Salumäe]]. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|30em}} * [[Giuseppe D'Amato]] ''[http://www.europarussia.com/books/viaggio_nellhansa_baltica/travel-to-the-baltic-hansa Travel to the Baltic Hansa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110516034324/http://www.europarussia.com/books/viaggio_nellhansa_baltica/travel-to-the-baltic-hansa |date=2011-05-16 }}''. The European Union and its enlargement to the East. Book in Italian. ''Viaggio nell'Hansa baltica''. L'Unione europea e l'allargamento ad Est. Greco&Greco editori, Milano, 2004. {{ISBN|88-7980-355-7}} * {{Cite book| ref=harv|last=Buttar| first = Prit| title = Between Giants, the Battle for the Baltics in World War II|year=| publisher = Osprey Publishing|isbn=9781780961637|pages=}} * {{Cite book| ref=harv|last=Buttar| first = Prit| title = Between Giants |isbn=978-1-78096-163-7|pages=}} * {{Cite book| ref=harv| last=Cole| first=Jeffrey| title=Ethnic Groups of Europe: An Encyclopedia| url=https://archive.org/details/ethnicgroupseuro00cole| year=2011| publisher=ABC-CLIO| isbn=9781598843026| pages=[https://archive.org/details/ethnicgroupseuro00cole/page/124 124]}} * {{Cite book| ref = harv| author = Estonska akademija nauka| title = Proceedings of the Estonian Academy of Sciences, Geology| url = https://books.google.com/books?id=q3mK64Ef2MQC| year = 2005| publisher = Estonian Academy Publishers}} * {{Cite book| ref=harv| last=Frucht| first = Richard C.| title = Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture| location = | publisher = Volume 1. ABC-CLIO|year=2005|isbn=9781576078006|pages=}} *{{Cite book|last1=Hiden|first1=John|first2=Patrick|last2=Salmon|title=The Baltic Nations and Europe: Estonia, Latvia, and Lithuania in the Twentieth Century|url=https://archive.org/details/balticnationseur0000hide_j1c1|year=1991|publisher=Longman|location=London|isbn=0-582-08246-3}} *{{Cite book |title = Estonia 2013 |series = Energy Policies Beyond IEA Countries |author = [[International Energy Agency|IEA]] |journal = Energy Policies Beyond IEA Countries / Ukraine |year = 2013 |doi = 10.1787/9789264190801-en |isbn = 978-92-6419079-5 |issn = 2307-0897 |ref=iea}} * {{Cite book| ref=harv|last=Jokipii| first = Mauno|editor1-first= Mauno|editor1-last=Jokipii| title = Baltisk kultur och historia|year=1992| language = sv|isbn=9789134512078|pages=22–23}} *Jaak Kangilaski ''et al.'' (2005) [http://www.riigikogu.ee/public/Riigikogu/ValgeRaamat.pdf Valge raamat (1940–1991)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110503200228/http://www.riigikogu.ee/public/Riigikogu/ValgeRaamat.pdf |date=2011-05-03 }}, Justiitsministeerium, {{ISBN|9985-70-194-1}}. * {{Cite book| ref=harv| last=Kasekamp| first = Andres| title = The Radical Right in Interwar Estonia| location = | publisher = Springer|year=2000|isbn=978-1-4039-1955-7|pages=}}. * {{Cite book| ref = harv| last = Koeberl| first = Christian| last2 = Martínez| first2 = Francisca C.-Ruiz| title = Impact Markers in the Stratigraphic Record| url = https://books.google.com/books?id=U7l0VFEMy80C&pg=PA345| year = 2003| publisher = Springer Science & Business Media| isbn = 978-3-540-00630-5| pages = 345}} *{{Cite book|last=Laar|first=Mart|authorlink=Mart Laar|title=War in the Woods: Estonia's Struggle for Survival, 1944–1956|url=https://archive.org/details/warinwoodsestoni0000laar|year=1992|others=trans. Tiina Ets|publisher=Compass Press|location=Washington, D.C.|isbn=0-929590-08-2}} *{{Cite book|last=Lieven|first=Anatol|authorlink=Anatol Lieven|title=The Baltic Revolution: Estonia, Latvia, Lithuania, and the Path to Independence|url=https://archive.org/details/balticrevolution0000liev|year=1993|publisher=Yale University Press|location=New Haven|isbn=0-300-05552-8}} * {{Cite book| ref = harv| last = Marcantonio| first = Angela| title = The Uralic language family: facts, myths and statistics| year = 2002| publisher = Blackwell| location = Oxford, UK| url = https://books.google.com/?id=Cp-tB08yd2EC&pg=PA21| isbn = 978-0-631-23170-7| pages = 21–23}} * {{Cite book|ref=harv|last=Miljan|first=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|url=https://books.google.com/books?id=xeXwMDZbTBoC&pg=PA213|year=2004|publisher=Scarecrow Press|isbn=978-0-8108-6571-6|pages=213}} * {{Cite book| ref=harv| last=Miljan| first = Toivo| title = Historical Dictionary of Estonia| location = | publisher = Rowman & Littlefield|year=2015|isbn=978-0-8108-7513-5|pages=441}}. *{{Cite book|last=Naylor|first=Aliide|authorlink=Aliide Naylor|title=The Shadow in the East Vladimir Putin and the New Baltic Front|url=https://archive.org/details/shadowineastvlad0000nayl|year=2020|publisher=I.B. Tauris|location=London|isbn=9781788312523}} * {{Cite book| ref=harv|last=Pekomäe| first = Vello| title = Estland genom tiderna|year=1986| publisher = VÄLIS-EESTI & EMP| location = Stockholm | language = sv|isbn=978-91-86116-47-7|pages=319}} * {{Cite book| ref = harv| first = Aigi| last = Rahi-Tamm| first2 = Andres| last2 = Kahar| title = "The Deportation Operation "Priboi" in 1949"| year = 2009| publisher = Estonian International Commission for the Investigation of Crimes Against Humanity| location = Tallinn| isbn = 978-9949183005| url = http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf| access-date = 2021-04-18| archive-date = 2019-03-28| archive-url = https://web.archive.org/web/20190328131029/http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf}} * {{Cite book| ref=harv| url=https://books.google.com/books?id=emBIdi4LPz8C&dq| title=The Baltic States: The Years of Independence| last=Rauch| first=Georg von| quote=Later an alternative proposal was advanced for a United Baltic Duchy under Duke Adolf Friedrich of Mecklenburg| isbn=978-0-903983-00-6| year=1974| pages=48}} * {{Cite book| ref=harv| last=Raukas| first = Anto| title = Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld| location = | publisher = Eesti Entsüklopeediakirjastus|year=2002|isbn=978-9985-70-115-7|pages=283}} *{{Cite book|last=Raun|first=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians|url=https://archive.org/details/estoniaestonians0000raun|year=1987|publisher=Hoover Institution Press, Stanford University|location=Stanford, Calif.|isbn=0-8179-8511-5}} * {{Cite book| ref=harv| last=Raun| first = Toivo U.| title = Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated| location = | publisher = Hoover Press|year=2002|isbn=9780817928537|pages=}} * {{Cite book| ref = harv| last = Selirand| first = Jüri| last2 = Tõnisson| first2 = Evald| title = Through past millennia: archaeological discoveries in Estonia| url = https://books.google.com/books?id=mu9KAAAAMAAJ| year = 1984| publisher = Perioodika}} *{{Cite book|last=Smith|first=David J.|title=Estonia: Independence and European Integration|url=https://archive.org/details/estoniaindepende0000smit|year=2001|publisher=Routledge|location=London|isbn=0-415-26728-5}} *{{Cite book|editor-last=Smith|editor-first=Graham|title=The Baltic States: The National Self-determination of Estonia, Latvia, and Lithuania|year=1994|publisher=St. Martin's Press|location=New York|isbn=0-312-12060-5|url=https://archive.org/details/balticstates00grah}} *{{Cite book|editor-last=Subrenat|editor-first=Jean-Jacques |editor-link=Jean-Jacques Subrenat|title=Estonia, identity and independence|year=2004|publisher=Rodopi|isbn=90-420-0890-3|place=Amsterdam & New York}} *{{Cite book|last=Taagepera|first=Rein|authorlink=Rein Taagepera|title=Estonia: Return to Independence|url=https://archive.org/details/estonia00rein|year=1993|publisher=Westview Press|location=Boulder, Colo.|isbn=0-8133-1199-3}} *{{Cite book|last=Taylor|first=Neil|title=Estonia|url=https://archive.org/details/estonia0000tayl|year=2004|edition=4th|publisher=Bradt|location=Chalfont St. Peter|isbn=1-84162-095-5}} * {{Cite book| ref=harv| last=Tvauri| first=Andres| title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia| year=2012| url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG| accessdate=27. 12. 2016| pages=33,34,59,60}} *{{Cite book|last1=Williams|first1=Nicola|first2=Debra|last2=Herrmann|first3=Cathryn|last3=Kemp|title=Estonia, Latvia, and Lithuania|url=https://archive.org/details/estonialatvialit0000will|year=2003|edition=3rd|publisher=Lonely Planet|location=London|isbn=1-74059-132-1}} * {{Cite book| ref=harv| title=Central and East European Politics: From Communism to Democracy| first=Sharon L.| last=Wolchik| last2=Curry| first2=Jane Leftwich| url=https://books.google.com/?id=ciKIBazTof8C&pg=PA238#v=onepage&f=false| publisher=Rowman & Littlefield| year=2007| isbn=978-0-7425-4068-2| pages=238}} * {{Cite book| ref = harv| last = Ziemele| first = Ineta| title = Baltic yearbook of international law| url = https://books.google.com/books?id=iGLp7QEelbIC&pg=PA26| year = 2002| publisher = Martinus Nijhoff Publishers| isbn = 978-90-411-1736-6| pages = 26}} {{Refend}} ==Vanjske veze== {{commonscat|Estonia}} ===Vlada=== * [http://www.president.ee/en/index.html Predsjednik Estonije] * [http://www.riigikogu.ee/?lang=en Premijer Estonije] * [http://www.valitsus.ee/en/ Estonska vlada] * [http://www.vm.ee/?q=en Ministarstvo vanjskih poslova Estonije] * [http://www.stat.ee/?lang=en Državni ured za statistiku] ===Putovanje=== * [http://www.estonia.eu/ Službene stranice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100804182212/http://estonia.eu/ |date=2010-08-04 }} * [http://www.eesti.ee/eng/ Portal E-Estonia] * [http://www.visitestonia.com/ Portal VisitEstonia] *{{Wikivoyage-inline}} ===Mape=== * [http://maps.google.co.uk/maps?q=estonia+map&ll=58.608334,25.004883&spn=13.048165,32.915039&gl=uk&t=p&z=5 google.com mapa Estonije] ===Opće informacije=== * [http://www.estonica.org/ Encyclopedia Estonica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100413215407/http://www.estonica.org/ |date=2010-04-13 }} * [http://www.estinst.ee/ Estonski institut] *{{CIA World Factbook link|en|Estonia}} * [https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-17220810 BBC News – Estonia country profile] * [https://web.archive.org/web/20081011192732/http://ucblibraries.colorado.edu/govpubs/for/estonia.htm Estonia] at ''UCB Libraries GovPubs'' *{{Wikiatlas|Estonia}} {{Evropa}} {{Baltičke države}} {{Države članice Evropske unije}} {{Authority control}} {{Izabran}} [[Kategorija:Estonija| ]] [[Kategorija:Države u Evropi]] [[Kategorija:Države Evropske unije]] gqnvhes2ij4iacgjm0h0su2h5clm03z 42710904 42710900 2026-10-14T11:24:34Z Edgar Allan Poe 29250 /* Politika */ 42710904 wikitext text/x-wiki {{Infokutija zemlja | mikronacija = | konvencionalno_dugo_ime = Republika Estonija | ime = | izvorno_ime = ''Eesti Vabariik'' {{small|([[estonski]])}} | ime_genitiv = Estonije | status = | zastava = Flag of Estonia.svg | alt_flag = | zastava2 = | alt_flag2 = | grb = Coat of arms of Estonia.svg | alt_coat = | tip_simbola = Grb | geslo = | geslo_prijevod = | državna_himna = {{nowrap|[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]}} | kraljevska_himna = | drugi_simbol = | tekst_simbol = | drugi_tip_simbola = | tekst_tipa_simbola = | slika_karte = Estonia on the globe (Europe centered).svg | loctext = | alt_map = | opis_karte = | slika_karte2 = | alt_map2 = | opis_karte2 = | glavni_grad = [[Tallinn]] | latd = 59 | latm = 25 | latNS = N | longd = 24 | longm = 45 | longEW = E | najveći_grad = [[Tallinn]] | tip_najvećeg_naselja = najveći grad | najveće_naselje = | službeni_jezici = [[estonski jezik]] | nacionalni_jezici = | regionalni_jezici = | etničke_grupe = | etničke_grupe_godina = | religija = | demonim = | org_tip = | članstvo = | tip_vlasti = [[Unitarna država|Unitarna]] [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]] | vođa_titula1 = [[Predsjednik Estonije|Predsjednik]] | vođa_ime1 = [[Ülle Madise]] | vođa_titula2 = [[Premijer Estonije|Premijer]] | vođa_ime2 = [[Kristen Michal]] | vođa_titula3 = | vođa_ime3 = | vođa_titula4 = | vođa_ime4 = | vođa_titula5 = | vođa_ime5 = | vođa_titula6 = | vođa_ime6 = | vođa_titula7 = | vođa_ime7 = | vođa_titula8 = | vođa_ime8 = | vođa_titula9 = | vođa_ime9 = | zakonodavac = ''[[Riigikogu]]'' | gornji_dom = | donji_dom = | suverenitet_tip = Nezavisnost | suverenitet_napomena = od [[Ruska Republika|Rusije]] | uspostava_događaj1 = [[Autonomna estonska gubernija|Autonomija]] | uspostava_datum1 = [[12. travnja]] [[1917.]] | uspostava_događaj2 = [[Manifest narodā Estonije|Nezavisnost]] | uspostava_datum2 = [[24. veljače]] [[1918.]] | uspostava_događaj3 = [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua|Priznata]] | uspostava_datum3 = [[2. veljače]] [[1920.]] | uspostava_događaj4 = [[Sovjetska aneksija baltičkih država|Okupacija]] | uspostava_datum4 = [[1940.]] – [[1991.]] | uspostava_događaj5 = Reuspostava | uspostava_datum5 = [[20. kolovoza]] [[1991.]] | uspostava_događaj6 = Članstvo u [[Evropska unija|EU]] | uspostava_datum6 = [[1. svibnja]] [[2004.]] | uspostava_događaj7 = | uspostava_datum7 = | uspostava_događaj8 = | uspostava_datum8 = | uspostava_događaj9 = | uspostava_datum9 = | uspostava_događaj10 = | uspostava_datum10 = | uspostava_događaj11 = | uspostava_datum11 = | uspostava_događaj12 = | uspostava_datum12 = | površina_km2 = 45227 | površina_oznaka = Ukupno | površina_fusnota = | površina_rang = 129 | vode = 4.45% | površina_oznaka2 = | površina_podaci2 = | površina_oznaka3 = | površina_podaci3 = | stanovništvo_proc = 1,328,976 | stanovništvo_proc_godina = [[2020.]] | stanovništvo_proc_rang = 157 | stanovništvo_oznaka2 = | stanovništvo_podaci2 = | stanovništvo_oznaka3 = | stanovništvo_podaci3 = | stanovništvo_popis = | stanovništvo_popis_godina = | stanovništvo_popis_rang = | gustoća_stanovništva = 28 | stanovništvo_gustina_rang = 149 | broj_članica = | GDP_PPP = $49.644 mlrd. | GDP_PPP_rang = | GDP_PPP_godina = [[2020.]] | GDP_PPP_per_capita = $37,605 | GDP_PPP_per_capita_rang = 43 | GDP_nominal = $32.742 mlrd. | GDP_nominal_rang = | GDP_nominal_godina = [[2020.]] | GDP_nominal_per_capita = $24,802 | GDP_nominal_per_capita_rang = 35 | Gini = 30.6 | Gini_ref = | Gini_rang = | Gini_godina = [[2018.]] | Gini_promjena = | HDI = 0.882 | HDI_ref = | HDI_rang = 30 | HDI_godina = [[2018.]] | HDI_promjena = | valuta = [[euro]] | valuta_kod = EUR | vremenska_zona = [[Istočnoevropsko vrijeme|EET]] | utc_nadom = +2 | vremenska_zona_DST = [[Istočnoevropsko ljetno vrijeme|EEST]] | utc_nadom_DST = +3 | DST_napomena = | antipodi = | datum_format = | pozivni_broj = +372 | svetac_zaštitnik = | internetski_nastavak = [[.ee]] | službeni_website = | slika_karte3 = | širina_karte = | alt_map3 = | opis_karte3 = | fusnota_a = | fusnota_b = | fusnota_c = | fusnota_d = | fusnota_e = | fusnota_f = | fusnota_g = | fusnota_h = | fusnota_1 = | fusnota_2 = | fusnota_3 = | fusnota_4 = | fusnota_5 = | fusnota_6 = | fusnota_7 = | fusnota_8 = | komentar = }} '''Estonija''' ([[Estonski jezik|estonski]]: ''Eesti''), službeno '''Republika Estonija''' (estonski: ''Eesti Vabariik''), država je smještena na istočnoj obali [[Baltičko more|Baltičkog mora]] u [[Sjeverna Evropa|Sjevernoj Europi]]. Estonija ima kopnene granice s [[Rusija|Rusijom]] (338.6&nbsp;km) na istoku i s [[Latvija|Latvijom]] (343&nbsp;km), dok na sjeveru ima morsku granicu s [[Finska|Finskom]] preko [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]], a na zapadu sa [[Švedska|Švedskom]] preko [[Baltičko more|Baltičkog mora]].<ref>{{cite web |url= http://www.eesti.ee/eng/riik/eesti_vabariik/ |title= Estonian Republic |accessdate= 21 July 2011 |url-status= unfit | archiveurl= https://web.archive.org/web/20110721204649/http://www.eesti.ee/eng/riik/eesti_vabariik/ |archivedate= 21 July 2011}}. Official website of the Republic of Estonia (in Estonian)</ref> Teritorij Estonije sadrži se od kopna i ukupno 2,222 otoka u Baltičkom moru,<ref>Matthew Holehouse [https://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/estonia/11830643/Estonia-discovers-800-new-islands.html Estonia discovers it's actually larger after finding 800 new islands] ''The Telegraph'', 28 August 2015</ref> što daje ukupnu površinu od 45,227&nbsp;km{{sup|2}}, od čega 2,839&nbsp;km{{sup|2}} otpada na vodene površine. Klima u Estoniji je [[Vlažna kontinentalna klima|vlažna kontinentalna]]. Glavni grad [[Tallinn]] i grad [[Tartu]] najveći su urbani centri u zemlji. Ostali važniji gradovi su [[Narva]], [[Pärnu]], [[Kohtla-Järve]] i [[Viljandi]]. Službeni jezik u državi je [[estonski jezik]]. Teritorij moderne Estonije naseljen je od barem 9,000 godina p.n.e. [[Drevna Estonija|Drevni Estonci]] bili su među posjednjim europskim poganskim narodima koji su prihvatili [[kršćanstvo]] nakon [[Livonski križarski rat|Livonskog križarskog rata]] u [[13. vijek|XIII. vijeku]]. Nakon stoljeća uzastopne vladavine [[Teutonski viteški red|Nijemaca]], [[Vojvodstvo Estonija (1219–1346)|Danaca]], [[Švedska Estonija|Šveđana]], [[Vojvodstvo Livonija|Poljaka]] i [[Estonska gubernija|Rusa]], krajem [[19. vijek|XIX.]] i početkom [[20. vijek|XX. vijeka]] dolazi do formiranja i jačanja estonskog nacionalnog identiteta. To je kulminiralo [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua|nezavisnošću od Rusije]] nakon kratkog [[Estonski rat za nezavisnost|rata za nezavisnost]] vođenog nedugo nakon završetka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Inicijalno demokratska republika do [[Velika depresija|Velike depresije]], Estonija je od [[1934.]] godine bila pod diktaturom tokom [[Doba šutnje]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Estonija je cijelo vrijeme bila [[Sovjetska aneksija baltičkih država|meta]] ekspanzionističkih težnji [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] i [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], da bi na koncu [[Estonska Sovjetska Socijalistička Republika|pripala Sovjetima]]. Nakon faktičnog gubitka nezavisnosti, državni kontinuitet Estonije i ostalih Baltičkih država održavan je zahvaljujući diplomatima i [[Estonska vlada u egzilu|vladi u egzilu]]. Godine [[1987.]] izbila je mirna [[Raspjevana revolucija]] protiv sovjetske uprave, što je kulminiralo obnovom nezavisnosti [[20. kolovoza]] [[1991.]] godine. Suverena država Estonija je [[Unitarna država|unitarna]] [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]] podijeljena na 15 [[Okruzi Estonije|okruga]]. S populacijom od otprilike 1.3 milijuna ljudi, Estonija je jedna od najslabije naseljenih država [[Europska unija|Europske unije]], [[Eurozona|Eurozone]], [[OECD]]-a, [[Schengenska zona|Schengenske zone]], [[NATO]]-a i, od [[2020.]] godine, [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija]].<ref name="ERR_20190607">{{cite news |title= Gallery: Estonia gains non-permanent UN Security Council seat |work= ERR News |publisher= [[Eesti Rahvusringhääling|ERR]] |date= 7 June 2019 | url= https://news.err.ee/950290/gallery-estonia-gains-non-permanent-un-security-council-seat |accessdate= 7 June 2019}}</ref> Estonija je [[Razvijene zemlje|razvijena zemlja]] s naprednim gospodarstvom, koje je bilo jedno od najbrže rastućih gospodarstava Europske unije od estonskog pristupanja [[2004.]] godine.<ref>{{cite magazine |title= Estonian Economic Miracle: A Model For Developing Countries |magazine= Global Politician | url= http://www.globalpolitician.com/2614-baltic-eu-expansion-estonia | archiveurl= https://web.archive.org/web/20110628230137/http://www.globalpolitician.com/2614-baltic-eu-expansion-estonia | archivedate= 28 June 2011 |accessdate= 5 June 2011 |url-status= dead}}</ref> Ima izrazito visok [[indeks ljudskog razvoja]],<ref name="HDI">{{cite web |title= 2015 Human Development Report|publisher= United Nations Development Programme |year= 2015 |url= http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr_2015_statistical_annex.pdf |accessdate= 14 December 2015}}</ref> a komparativno dobro stoji i po pitanju ekonomskih i građanskih sloboda, obrazovanja<ref>{{cite web | url= https://www.yahoo.com/news/asian-countries-dominate-science-teaching-criticised-survey-101202488.html | title= Asian countries dominate, science teaching criticised in survey | publisher= Yahoo | access-date= 2020-08-31 | archive-date= 2020-08-15 | archive-url= https://web.archive.org/web/20200815210528/https://www.yahoo.com/news/asian-countries-dominate-science-teaching-criticised-survey-101202488.html | dead-url= yes }}</ref> te slobode medija.<ref>{{cite web |url= https://rsf.org/en/ranking |title= Press Freedom Index 2016 |publisher= Reports Without Borders |accessdate= 29 May 2016}}</ref> Državljani Estonije imaju općedostupno javno zdravstvo,<ref>[https://www.fraserinstitute.org/sites/default/files/comparing-performance-of-universal-health-care-countries-2016.pdf Comparing Performance of Universal Health Care Countries, 2016] Fraser Institute</ref> besplatno obrazovanje<ref>[http://www.oecd.org/estonia/Education-Policy-Outlook-Country-Profile-Estonia.pdf Estonia] OECD 2016.</ref> te najduži plaćeni porodiljni dopust među zemljama članicama [[OECD]]-a.<ref>{{cite news |url= https://www.economist.com/blogs/graphicdetail/2016/10/daily-chart-10 |title= Which countries are most generous to new parents? |work= The Economist |accessdate= 28 October 2016}}.</ref> Kao jedna od digitalno najnaprednijih zemalja svijeta,<ref> {{cite news | url= https://www.wired.co.uk/article/digital-estonia |title=Welcome to E-stonia, the world's most digitally advanced society |work= [[Wired (magazine)|Wired]] |accessdate= 20 October 2018}} </ref> Estonija je [[2005.]] godine postala prva zemlja koja je održala izbore preko [[internet]]a te, od [[2014.]] godine, prva zemlja koja je uvela [[e-boravište]]. == Etimologija == {{main|Etimologija Estonije}} Naziv "Estonija" povezan je uz antički narod [[Aesti|Aeste]], koje prvi put spominje rimski historičar [[Tacit]] oko [[98.]] godine. Neki suvremeni historičari smatraju da je Tacit ovime mislio na [[Baltički narodi|Balte]] (tj., Estonce koji nisu govorili [[Baltofinski jezici|finske jezike]]), dok drugi sugeriraju da se naziv referirao na cijelu regiju istočnog Baltika.<ref>{{cite book |last1=Mägi |first1=Marika |title=In ''Austrvegr'': The Role of the Eastern Baltic in Viking Age Communication across the Baltic Sea |date=2018 |pages=144–145 |publisher=[[Brill Publishers|BRILL]] |isbn=9789004363816}}</ref> [[Saga|Skandinavske sage]] koje govore o regiji Eistland najraniji su izvori koji su koristili ovaj naziv u njegovom suvremenom značenju.<ref>{{cite book |last1=Tvauri |first1=Andres |title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia |journal=Estonian Archaeology |date=2012 |editor1-last=Laneman |editor1-first=Margot |url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG |page=31 |publisher=[[Tartu University|Tartu University Press]] |isbn=9789949199365 |issn=1736-3810 |accessdate=21 January 2020}}</ref> Topnonim "Estland/Eistland" često se povezuje sa staroskandinavskim terminima ''eist'' i ''austr'', što znači "istok".<ref>{{cite book |last1=Mägi |first1=Marika |title=In ''Austrvegr'': The Role of the Eastern Baltic in Viking Age Communication across the Baltic Sea |date=2018 |page=144 |publisher=[[Brill Publishers|BRILL]] |isbn=9789004363816}}</ref> == Historija == {{main|Historija Estonije}} === Prahistorija i vikinško doba === [[File:Kalmeväli .jpg|thumb|right|Kamene grobnice iz [[brončano doba|brončanog doba]] na sjeveru Estonije.]] Prve ljudske naseobine na tlu suvremene Estonije pojavile su se prije oko 13,000 do 11,000 godina, odmah nakon povlačenja leda koji je tijekom posljednjeg [[ledeno doba|ledenog doba]] prekrivao cijelo to područje. Najstarijim naseljem naseljem na tlu Estonije smatra se lokalitet [[Pulli]], smješten na obalama rijeke [[Pärnu (rijeka)|Pärnu]], nedaleko od današnjeg grada [[Sindi, Estonija|Sindi]] na jugozapadu zemlje. Metodom [[Radiokarbonsko datiranje|radiokarbonskog datiranja]] utvrđeno je da je Pulli naseljen prije oko 11,000 godina.<ref name="Laurisaar">{{cite news |url=http://epl.delfi.ee/news/kultuur/arheoloogid-lammutavad-ajalooopikute-arusaamu?id=50989575 |title=Arheoloogid lammutavad ajalooõpikute arusaamu |first=Riho |last=Laurisaar |publisher=[[Eesti Päevaleht]] |language=estonski |date=31 July 2004 |accessdate=1 November 2016|ref=Laurisaar}}</ref> Zanimljivo je da se u vrijeme naseljavanja Pulli nalazio na obali [[Riški zaljev|Riškog zaljeva]], dok se danas nalazi otprilike 14&nbsp;km od obale. Arheolozi su na tom lokalitetu pronašli ostatke psećih zuba, što predstavlja najstariji dokaz o pripitomljavanju te životinje na tom području. Najstarija naselja iz perioda [[mezolitik]]a vezana su za [[Kundska kultura|Kundsku kulturu]] sa sjevera zemlje, a koje je ime dobila po obližnjem (suvremenom) gradu [[Kunda, Estonija|Kundi]]. U tom periodu, zemlja je bila gotovo u cijelosti prekrivena šumama, a ljudi su obitavali u polunomadskim zajednicama u blizinama vodenih površina; osnovne aktivnosti stanovništva su bili lov, ribolov i skupljanje šumskih plodova.<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=23 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> Oko 4900. pne., pojavila se [[neolitik|neolitička]] kultura keramike poznata kao [[Narvska kultura]].<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=24 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> Oko 3200. pne. dolazi do ekspanzije [[Kultura vrpčaste keramike|Kulture vrpčaste keramike]], a s njom i razvoja primitivne obrada zemlje te stočarstva.<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=26 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> [[File:KumnaHoardArtfs.jpg|thumb|left|Artefakti iz [[željezno doba|željeznog doba]] pronađeni kod sela [[Kumna|Kumne]].<ref>{{cite book|first1=Jüri|last1=Selirand|first2=Evald|last2=Tõnisson|title=Through past millennia: archaeological discoveries in Estonia|url=https://books.google.com/books?id=mu9KAAAAMAAJ|year=1984|publisher=Perioodika}}</ref>]] Tijekom [[brončano doba|brončanog doba]], koje je otpočelo oko [[1800. pne.]], dolazi do pojave prvih utvrđenih nastamba u vidu gradina.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=4 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref> Postepeni prelazak iz polunomadskog u sedetarni način života na ovom području započinje oko [[1000. pne.]] i traje narednih 500 godina, do početka [[željezno doba|željeznog doba]].<ref name="Laurisaar"/><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=5 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref> Na arheološkim lokalitetima iz tog perioda pronađeni su mnogobrojni brončani artefakti, što upućuje na veoma živu trgovačku aktivnost s okolnim skandinavskim i germanskim plemenima.<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=28 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> Željezno doba obilježili su brojni i učestali sukobi s okolnim plemenima, a sukobi sa skandinavskim plemenima spominju se i u drevnim skandinavskim [[saga]]ma. Jedna od saga govori o pogibilji švedskog kralja [[Ingvar]]a, koji je stradao u sukobu sa "estonskim vikinzima".<ref>{{Cite book|last1=Frucht|first1=Richard C.|title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/68 68]|year=2005|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/68}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Faure|first1=Gunter|last2=Mensing|first2=Teresa|title=The Estonians; The long road to independence|page=27 |year=2012|publisher=Lulu.com|isbn=9781105530036}}</ref> Prijetnje su dolazile i s istoka, u vidu ruskih vladara koji su širili svoj teritorij na zapad. Tako je novgorodski vladar [[Jaroslav Mudri]] porazio Estonce [[1030.]] godine te osnovao utvrdu na mjestu današnjeg grada [[Tartu]]a; utvrda je postojala samo do [[1061.]] godine, kada je spaljena od strane estonskog plemena [[Sosoli]] tijekom njihovog pohoda na grad [[Pskov]].<ref>{{cite book|last1=Tvauri|first1=Andres|title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia|date=2012|pages=33, 34, 59, 60|url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG|accessdate=27 December 2016}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Mäesalu|first1=Ain|title=Could Kedipiv in East-Slavonic Chronicles be Keava hill fort?|journal=Estonian Journal of Archaeology|year=2012|volume=1|issue=16supplser|page=199|doi=10.3176/arch.2012.supv1.11|url=http://www.kirj.ee/public/Archaeology/2012/sup_vol_1/arhe-keava-2012-195-200.pdf|accessdate=27 December 2016|issn = 1406-2933 }}</ref><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=9 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=12 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Tijekom [[11. vijek|XI. vijeka]], baltički su [[vikinzi]] preuzeli kontrolu nad [[Baltičko more|Baltičkim morem]] od skandinavskih vikiga, zahvaljujući pomorskim napadima [[Kurši|Kurša]] i Estonaca s otoka [[Saaremaa|Saareme]], koji su bili poznati kao [[Saarlased]]i. Godine [[1187.]], Saarlasedi, Kurši i [[Kareli]] opustošili su grad [[Sigtuna|Sigtunu]], koji je u to vrijeme bio važan grad u [[Švedska|Švedskoj]].<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|pages=9–11 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref name=Tarvel>Enn Tarvel (2007). [http://haridus.opleht.ee/Arhiiv/7_82007/38-41.pdf ''Sigtuna hukkumine''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171011191449/http://haridus.opleht.ee/Arhiiv/7_82007/38-41.pdf |date=2017-10-11 }} Haridus, 2007 (7–8), pp. 38–41</ref> [[File:Ancient Estonian counties.png|thumb|Okruzi starovjekovne Estonije s početka [[13. vijek|XIII. vijeka]].]] Prahistorijska Estonija mogla se podijeliti u dvije glavne kulturološke regije. Obalna područja sjeverne i zapadne Estonije imala su bliske prekomorske kontakte sa [[Skandinavija|Skandinavijom]] i [[Finska|Finskom]], dok je unutrašnjost južne Estonije bila povezanija s [[Baltički narodi|Baltima]] i [[Pskov]]om.<ref>{{cite book|last1=Tvauri|first1=Andres|title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia|date=2012|pages=322–325|url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG|accessdate=19 December 2019}}</ref> Područje prahistorijske Estonije bilo je prepuno gradina,<ref name="Magi2015">{{cite book|last=Mägi |first=Marika |editor-last1=Barrett |editor-first1=James H. |editor-last2=Gibbon |editor-first2=Sarah Jane |title=Maritime Societies of the Viking and Medieval World |publisher=Maney Publishing |date=2015 |pages=45–46 |chapter=Chapter 4. Bound for the Eastern Baltic: Trade and Centres AD 800–1200 |isbn=978-1-909662-79-7}}</ref> dok su na obalama Saareme pronađeni tragovi prahistorijskih ili srednjovjekovnih luka.<ref name="Magi2015"/> Estonija također ima i velik broj grobnica iz vikinškog doba, što individualnih što kolektivnih, koje sadrže oružje i nakit koji je bio čest u Sjevernoj Europi i Skandinaviji.<ref name="Magi2015"/><ref>{{cite journal |last=Martens |first=Irmelin |year=2004 |title=Indigenous and imported Viking Age weapons in Norway – a problem with European implications |journal=Journal of Nordic Archaeological Science |volume=14 |pages=132–135 |url=https://www.archaeology.su.se/polopoly_fs/1.138785.1371480692!/menu/standard/file/martens.pdf |accessdate=19 December 2019 |archive-date=2021-10-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211017150407/https://www.archaeology.su.se/polopoly_fs/1.138785.1371480692!/menu/standard/file/martens.pdf }}</ref> Prve političke i administrativne jedinice pojavljuju se u Estoniji tijekom [[Stari vijek|starog vijeka]]. Dvije velike vrste administrativnih jedinica bile su župa ([[estonski]]: ''kihelkond'') i okrug ([[estonski]]: ''[[maakond]]''), koji se sastojao od nekoliko župa. Svakom župom upravljao je starješina, a sačinjavao ju je uži teritorij oko centralne utvrde u naselju; u rijetkim slučajevima, pojedinačna župa imala je više utvrda. Okruzi su bili teritorijalno veće jedinice. Do [[13. vijek|XIII. vijeka]], na tlu Estonije postojalo je 8 velikih okruga ([[Harjumaa (starovjekovni okrug)|Harjumaa]], [[Järvamaa]], [[Läänemaa]], [[Revala]], [[Saare (okrug)|Saaremaa]], [[Sakala (okrug)|Sakala]], [[Ugandi]] i [[Virumaa]]) i 6 manjih, zasebnih župa ([[Alempois]], [[Jogentagana]], [[Mõhu]], [[Nurmekund]], [[Soopoolitse]] i [[Vaiga]]). Okruzi su postojali kao zasebni entiteti, a međusobno su se ujedinjavale samo u borbama protiv zajedničkih neprijatelja.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=4 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=227|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Malo je informacija dostupno o ranim estonskim [[paganizam|paganskim]] vjerskim običajima. ''[[Hronika Henrika od Livonije|Kronika Henrika od Livonije]]'' navodi kako je vrhovno božanstvo [[Saarlased]]a bio bog [[Tharapita]]. Duhovne obrede vodili su [[šamani]], dok su svete šume, posebice [[hrast]]ove šume, bile mjesta obavljanja rituala.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=7 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{cite news |url=http://epl.delfi.ee/news/kultuur/kes-oli-saarlaste-suurjumal-taarapita?id=51037692 |title=Arheoloogid lammutavad ajalooõpikute arusaamu |first=Riho |last=Laurisaar |publisher=[[Eesti Päevaleht]] |language=Estonian |date=29 April 2006 |accessdate=4 November 2016}}</ref> === Srednji vijek === {{main|Livonski križarski rat|Terra Mariana|Danska Estonija}} [[File:Medieval Livonia 1260.svg|thumb|left|Srednjovjekovne Estonija i Livonija nakon križarskog rata.]] Godine [[1199.]], papa [[Inocent III.]] pokreće [[Livonski križarski rat]], čiji je cilj bila obrana kršćanskog puka na području srednjovjekovne [[Livonija|Livonije]].<ref>{{Cite book|last1=Tyerman|first1=Christopher|authorlink = Christopher Tyerman|title=God's War: A New History of the Crusades|page=[https://archive.org/details/godswarnewhistor00tyer/page/690 690]|year=2006|publisher=Harvard University Press|isbn=9780674023871|url=https://archive.org/details/godswarnewhistor00tyer/page/690}}</ref> Do prvih sukoba na estonskoj zemlji dolazi [[1206.]] godine, nakon što je danski kralj [[Valdemar II od Danske|Valdemar II.]] neuspješno pokušao zauzeti [[Saaremaa|Saaremu]]. Njemački red [[Livonsko bratstvo mača|Livonskog bratstva mača]], koji je ranije napao [[Livonci|Livonce]], [[Latgali|Latgale]] i [[Seli (pleme)|Selijce]] , započeo je, [[1208.]] godine, intenzivne napade na Estonce. U sukobima koji su trajali narednih godina, Estonce je zajednički predvodio [[Lembitu]], starješina iz okruga [[Sakala (okrug)|Sakale]]. Estonci su uspješno odolijevali napadima sve do [[1217.]] godine, kada su pretrpjeli težak poraz u [[Bitka na dan svetog Mateja|bitci na dan svetog Mateja]], u kojoj je poginuo i sam Lembitu. Već [[1219.]] godine, danske trupe predvođene Valdemarom II. iskrcale su se kod današnjeg [[Tallinn]]a, porazili Estonce u [[Bitka kod Lindanisa|borbi]] i započeli s osvajanjem sjevera Estonije.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=14 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=278|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Već sljedeće godine, [[Šveđani]] su pokušali osvojiti zapadnu Estoniju, ali njihov je napad odbijen. Godine [[1223.]], dolazi do masovnog ustanka Estonaca koji je doveo do privremenog protjerivanja njemačkih i danskih osvajača iz zemlje, osim s područja [[Reval]]a. Međutim, križarski su se napadi ubrzo nastavili te je cijela Estonija pokorena do [[1227.]] godine; Saaremaa je bila posljednja estonska država koja se predala.<ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=A History of the Baltic States|page=15 |year=2010|publisher=Palgrave Macmillan|isbn=9780230364509}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=279|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Nakon što su križari zauzeli cijelo područje nekadašnje Livonije, cijeli je teritorij dobio novo ime − ''[[Terra Mariana]]''.<ref>{{Cite book|last1=Plakans|first1=Andrejs|title=A Concise History of the Baltic States|url=https://archive.org/details/concisehistoryof0000plak|page=[https://archive.org/details/concisehistoryof0000plak/page/54 54] |year=2011|publisher=Cambridge University Press|isbn=9780521833721}}</ref> Sjeverna Estonija, koja je bila pod upravom Danske, pretvorena je u [[Vojvodstvo Estonija (1219–1346)|vojvodstvo]] ([[danski]]: ''Hertugdømmet Estland''; [[latinski]]: ''Ducatus Estoniae''), dok je ostatak zemlje podeljen između Livonskog bratstva i kneževa-biskupa Dorpata te Ösel–Wieka. Godine [[1236.]], [[Livonsko bratstvo mača]] i [[Teutonski red]] ujedinili su se u [[Livonski red]].<ref>{{Cite book|last1=O'Connor|first1=Kevin|title=Culture and Customs of the Baltic States|url=https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon|pages=[https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon/page/9 9]–10|year=2006|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313331251}}</ref> U narednim je desetljaćima dolazilo do niza pobuna protiv osvajača, posebno na Saaremi, a najveća pobuna, koja je zahvatila cijelu zemlju, dogodila se [[1343.]] godine i poznata je kao [[Jurjevski noćni ustanak]] ([[estonski]]: ''Jüriöö ülestőus''). Teutonci su [[1345.]] godine ugušili ustanak u krvi; sljedeće godine, Danska im je prodala sve svoje posjede na sjeveru zemlje.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=20 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref><ref>{{Cite book|last1=O'Connor|first1=Kevin|title=Culture and Customs of the Baltic States|url=https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon|page=[https://archive.org/details/culturecustomsof0000ocon/page/10 10]|year=2006|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313331251}}</ref> Propali ustanak doveo je do jačanja političke moći manjinskin [[Baltički Nijemci|Baltičkih Nijemaca]], koji su tokom narednih vijekova bili vladajuća elita na području cijele zemlje.<ref>{{cite book |last= Pekomäe|first= Vello|title= Estland genom tiderna|year= 1986|publisher= VÄLIS-EESTI & EMP|location= Stockholm |language= Swedish|isbn= 91-86116-47-9|page=319}}</ref><ref>{{cite book |last1= Jokipii|first1= Mauno|editor1-first= Mauno|editor1-last= Jokipii|title= Baltisk kultur och historia|year= 1992 |language= Swedish|isbn= 9789134512078|pages= 22–23}}</ref> [[File:Kuressaare Arensburg.jpg|thumb|right|alt=Kuressaare Castle, square stone keep with one square corner tower and red tile roof|[[Zamak Kuressaare]] na [[Saaremaa|Saaremi]] nastao je tokom [[1380-e|1380-ih]] godina.]] Danci su za vrijeme svoje vladavine sjevernom Estonijom osnovali grad [[Reval]] (današnji [[Tallinn]]), na mjestu nekadašnjeg Lindanisa. Godine [[1248.]], Reval je dobio status grada u skladu sa [[Libečko pravo|Libečkim pravom]].<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|page=441|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9780810875135}}</ref> [[Hanzeatska liga]], koja je u to vrijeme kontrolirala trgovačke puteve na Baltiku, u svom je članstvu imala četiri najveća estonska grada: [[Reval]], [[Dorpat]] (danas [[Tartu]]), [[Pernau]] (danas [[Pärnu]]) i [[Fellin]] (danas [[Viljandi]]). Reval je služio kao važna trgovačka postoja prema [[Novgorod]]u, dok je Dorpat imao istu funkciju na jugu, povezujući zapadne hanzeatske gradove s [[Pskov]]om. U to su vrijeme osnovane i brojne [[Gilda|gilde]], međutim autohtonom je estonskom stanovništvu pristup bio prilično ograničen.<ref>{{Cite book|last1=Frucht|first1=Richard C.|title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture, Volume 1|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/100 100]|year=2005|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/100}}</ref> Zaštićeni gradskim zidinama i uživajući protekciju Hanzeatske lige, Reval i Dorpat su značajno ojačali u ovom periodu. Oba su grada, kako im je rasla ekonomska moć, sve više i više izlazili iz pravnih okvira Livonije i djelovali nezavisno od njih.<ref>{{Cite book|last1=Frost|first1=Robert I.|title=The Northern Wars: War, State and Society in Northeastern Europe, 1558 – 1721|url=https://archive.org/details/northernwarswars0000fros|page=[https://archive.org/details/northernwarswars0000fros/page/305 305]|year=2014|publisher=Routledge|isbn=9781317898573}}</ref> Nakon što je Teutonski red doživio težak poraz u [[Bitka kod Grunwalda|bitci kod Grunwalda]] [[1410.]] godine, odnosno nakon poraza Livonskog reda [[1435.]] godine u [[Bitka kod Pabaiskas|bitci kod Pabaiskasa]], došlo je do reorganizacije države i nekadašnja ''Terra Mariana'' službeno je, [[4. prosinca]] [[1435.]] godine, postala [[Livonska Konfederacija]].<ref name="VLM">{{cite book|title=Vana-Liivimaa maapäev|last=Raudkivi|first=Priit|year=2007|publisher=Argo|language=Estonian|isbn=978-9949-415-84-7|pages=118–119}}</ref> [[Protestantska reformacija]], koja je u Europi započela [[1517.]] godine, ubrzo je zahvatila i Livoniju, a glavni protivnik reformacije na tom području bio je Livonski red.<ref>{{Cite book|last1=Mol|first1=Johannes A.|last2=Militzer|first2=Klaus|last3=Nicholson|first3=Helen J.|title=The Military Orders and the Reformation: Choices, State Building, and the Weight of Tradition|pages=5–6|year=2006|publisher=Uitgeverij Verloren|isbn=9789065509130}}</ref> Protestantizam se već tijekom [[1520-e|1520-ih]] pojavio u većim gradovima, a u naredna je dva desetljeća većina plemstva i službeno prešla na [[luteranstvo]].<ref name="Frucht121">{{Cite book|last1=Frucht|first1=Richard C.|title=Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture, Volume 1|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/121 121]|year=2005|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/121}}</ref><ref>{{Cite book|last1=O'Connor|first1=Kevin|title=The History of the Baltic States|url=https://archive.org/details/historyofbaltics0000ocon|page=[https://archive.org/details/historyofbaltics0000ocon/page/25 25]|year=2003|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313323553}}</ref> Liturgije u crkvama počele su se održavati na [[njemački|njemačkom jeziku]], koji je bio službeni jezik plemstva, a prvi put su počele održavati i crkvene službe na [[estonski|estonskom jeziku]] (uglavnom u seoskim crkvama).<ref name="Frucht121"/><ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=24 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Livonska Konfederacija je bila jako decentralizirana i politički slaba država, čije su jačanje kočili brojni unutardržavni sukobi između vladajućih lokalnih elita, gradova i crkvenih vlasti; kao takva, predstavljala je lak plijen za susjedne države koje su tokom [[16. vijek|XVI. vijeka]] znatno ojačale, poput [[Moskovska Kneževina|Moskovske Kneževine]], [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litavske Unije]] i Švedske.<ref name="Frucht121"/><ref name="Hoover Press">{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=25 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> === Švedska vladavina === {{main|Švedska Estonija}} [[File:Academia Gustaviana.jpg|right|thumb|"Academia Dorpatensis" (danas [[Univerzitet u Tartuu]]) osnovana je [[1632.]] godine od strane kralja [[Gustav Adolf od Švedske|Gustava II. Adolfa]] kao tek drugi univerzitet u [[Švedska|Švedskoj]]. Nakon smrti kralja postala je poznata kao "Academia Gustaviana".]] Želeći da [[Rusko Carstvo]] dođe do [[Baltičko more|Baltika]] na zapadu, ruski car [[Ivan Grozni]] je [[1558.]] godine napao Livoniju i započinje [[Livonski rat]]. Livonski je red već [[1560.]] teško poražen u sukobu s moćnijm i brojnijim neprijateljem, zbog čega je livonsko plemstvo zatražilo vanjsku pomoć u borbi s Rusima. Najveći dio Livonije dobrovoljno je prihvatio [[Poljsko-Litvanska Unija|poljsku]] vlast, plemstvo sa sjevera zemlje priseglo je na vjernost švedskom kralju, dok je biskup Ösel-Wieka svoju zemlju prodao Dancima. Ruska vojska je tijekom prvih deset godina rata postepeno zauzela gotovo cijelu Livoniju, ali je nakon zajedničke kontraofanzive koju su krajem [[1570-e|1570-ih]] započele Poljsko-Litavska Unija i Švedska bila primorana na povlačenje. Livonski rat službeno je završen [[1583.]] godine porazom i povlačenjem ruske vojske.<ref name="Hoover Press"/><ref>{{Cite book|last1=Stone|first1=David R.|title=A Military History of Russia: From Ivan the Terrible to the War in Chechnya|url=https://archive.org/details/militaryhistoryo0000ston|pages=[https://archive.org/details/militaryhistoryo0000ston/page/14 14]–18 |year=2006|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780275985028}}</ref> Po okončanju rata, cijela sjeverna Estonija ostala je švedskom upravom te je politički reorganizirana kao [[Švedska Estonija]], južni dijelovi su ušli u sastav [[Poljsko-Litvanska Unija|Poljsko-Litavske Unije]] (kao [[Livonsko vojvodstvo]]), dok je otok [[Saaremaa]] ostalo pod upravom Danske.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|pages=28–29 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Period mira nije dugo trajao i već [[1600.]] dolazi do [[Poljsko-švedski rat|rata između Švedske i Poljske]], koji je za cilj imao uspostavu prevlasti na istočnom Baltiku.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=28 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Sukob, koji je trajao punih 29 godina, potpuno je uništio već devastirano područje Livonije, a tokom ratnih godina, broj stanovnika Estonije drastično je opao; od otprilike 250,000−270,000 stanovnika, koliko ih je bilo sredinom [[16. vijek|XVI. vijeka]], na kraju rata je ostalo svega 115,000–120,000 ljudi.<ref>{{Cite book|last1=Frost|first1=Robert I.|title=The Northern Wars: War, State and Society in Northeastern Europe, 1558 – 1721|url=https://archive.org/details/northernwarswars0000fros|page=[https://archive.org/details/northernwarswars0000fros/page/77 77]|year=2014|publisher=Routledge|isbn=9781317898573}}</ref> Rat je završen švedskim pripajanjem Livonije, a [[1645.]] godine je i danska Saaremaa pripojena Švedskoj.<ref>{{cite book |title=Estonia, Latvia & Lithuania |url=https://archive.org/details/estonialatvialit0000will |last1=Williams |first1=Nicola |first2=Debra |last2=Herrmann |first3=Cathryn |last3=Kemp |year=2003 |publisher=University of Michigan |isbn=1-74059-132-1 |page=[https://archive.org/details/estonialatvialit0000will/page/190 190]}}</ref> Iako je novouspostavljena švedska vlast zadržala dotadašnji feudalni sustav, izvršene su značajne reforme koje su seljacima omogućavale nasljedna prava na zemljište koje su obrađivali. Bio je to prvi put u historiji da je estonskim seljacima pravno omogućeno nasljeđivanje zemlje. Zbog svega toga, u estonskoj se usmenoj predaji period švedske vladavine se naziva "dobrim, starim švedskim dobom" ([[estonski]]: "''vana hea Rootsi aeg''").<ref>{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eestiüld|page=283|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> Po nalogu švedskog kralja [[Gustav Adolf od Švedske|Gustava II. Adolfa]], u [[Reval]]u i [[Dorpat]]u su otvorene prve gimnazije, a [[1632.]] osnovan je i [[Univerzitet u Tartuu]]. U oba grada istovremeno su s radom počele i tiskarske radnje. Tijekom [[1680-e|1680-ih]] otvaraju se i brojne osnovne škole diljem zemlje, ponajviše zahvaljujući zalaganju [[Bengt Gottfried Forselius|Bengta Gottfrieda Forseliusa]], koji je izvršio i ortografsku reformu [[estonski jezik|estonskog jezik]]a.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|pages=32–33 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> U periodu od 60 do 70 godina od uspostavljanja švedske vlasti, broj stanovnika Estonije je naglo rastao, a rast broja stanovnika naglo je zaustavila [[Velika glad (Estonija)|Velika glad]], koja je u samo dvije godine ([[1695.]] – [[1697.]]) odnijela oko 70,000–75,000 života (ili oko 20% od ukupne tadašnje populacije).<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=31 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> === Ruska vladavina i narodni preporod === {{main|Estonska gubernija|Estonski narodni preporod}} [[File:Perno Postimeees, Nr 1.png|thumb|left|upright|Naslovna stranica novina ''[[Pärnu Postimees|Perno Postimees]]'' (danas ''[[Postimees]]''), prvih novina na estonskom jeziku. Izdavač je bio [[Johann Voldemar Jannsen]].]] Godine [[1700.]] započeo je [[Veliki sjeverni rat]], a već [[1710.]] godine, [[Rusko Carstvo]] osvojilo je cijeli teritorij Estonije. Prevlast Rusije na ovom području izvojevana na bojnom polju i službeno je priznata [[Ništatski mir|Ništadskim mirom]] iz [[1721.]] godine.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=33 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Za trajanja rata, estonsko je stanovništvo ponovo pretrpjelo velike gubitke, a prema podacima iz [[1712.]] na tom je području živjelo između 150,000 i 170,000 ljudi.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=34 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Novouspostavljena ruska vlast povratila je sva politička i ekonomska prava manjinskim Baltičkim Nijemcima, a kmetstvo je ponovo postalo dominantno među seoskom populacijom tokom cijelog [[18. vijek|XVIII. vijeka]].<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=38 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Estonski seljaci u tom periodu gotovo da nisu imali nikakva prava, a sva politička, ekonomska i crkvena vlast bila je u rukama njemačke plemićke elite.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=41 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Iako je kmetstvo službeno ukinuto u periodu od [[1816.]] do [[1819.]] godine, u stvarnosti se feudalni politički sistem zadržao znatno duže, sve do reformi provedenih sredinom [[19. vijek|XIX. vijeka]], koje su seljacima dale znatno veća prava.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|pages=47–49 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Ukidanjem kmetstva, estonskim je seljacima ponovo omogućeno upravljanje svojim imanjima, a dozvoljeno im je i neograničeno naseljavanje po gradovima te pristup obrazovnim ustanovama. Sve to je za posljedicu imalo jačanje estonskog nacionalnog identiteta. Taj se period, u kojem je došlo do pojačane književne, teatarske i muzičke djelatnosti, naziva [[Estonski narodni preporod]] ([[estonski]]: ''Ärkamisaeg''). Iako je estonski kulturni preporod doživio svoj vrhunac u drugoj polovini [[19. vijek|XIX. vijeka]], estonska nacionalna svijest postepeno se počela razvijati cijelo stoljeće ranije, kada se sve veći broj pripadnika različitih estonskih plemena počinje nazivati zajedničkim imenom - ''eestlane''.<ref name="EE286">{{Cite book|last1=Raukas|first1=Anto|title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld|page=286|year=2002|publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus|language=Estonian|isbn=9985701151}}</ref> [[Biblija]] je prevedena na [[estonski jezik]] [[1739.]] godine, a broj tiskanih knjiga na estonskom jeziku porastao je sa svega 18, koliko ih je bilo tokom [[1750-e|1750-ih]], na 54 do kraja [[1790-e|1790-ih]]. Do kraja vijeka, više od polovine odrasle seoske populacije bilo je sposobno čitati i pisati. [[File:Carl Robert Jakobson.jpg|thumb|right|upright|[[Carl Robert Jakobson]] igrao je ključnu ulogu u [[Estonski narodni preporod|Estonskom narodnom preporodu]].]] Prvi univerzitetski obrazovani intelektualci koji su se službeno deklarirali kao Estonci javljaju se tijekom [[1820-e|1820-ih]] godina, a najistaknutiji među njima bili su [[Friedrich Robert Faehlmann]] ([[1798.]] – [[1850.]]), [[Kristjan Jaak Peterson]] ([[1801.]] – [[1822.]]) i [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]] ([[1803.]] – [[1882.]]). Ipak, vladajuću elitu u kulturnom i privrednom pogledu i dalje su činili Nijemci. Prvi koji je Estonce smatrao jedinstvenim narodom, jednakim svim ostalim narodima u zemlji, bio je baltičkonjemački estofil [[Garlieb Merkel]] ([[1769.]] – [[1850.]]), koji je tako postao simbolom estonskog nacionalnog kulturnog pokreta. Estonski kulturni pokret postepeno se širio i postajao sve ambiciozniji, a estonski kulturno-politički lideri iz sredine [[19. vijek|XIX. vijeka]], [[Carl Robert Jakobson]] ([[1841.]] – [[1882.]]), [[Jakob Hurt]] ([[1839.]] – [[1907.]]) i [[Johann Voldemar Jannsen]] ([[1819.]] – [[1890.]]),<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|page=90 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref> sve otvorenije su zastupali i teze o političkoj autonomiji po ugledu na [[Finska|Finsku]]. Godine [[1862.]], na estonskom i njemačkom jeziku tiskan je nacionalni ep ''[[Kalevipoeg]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Kalevov sin'').<ref>{{Cite book|last1=Subrenat|first1=Jean-Jacques|title=Estonia: Identity and Independence|pages=91 |year=2004|publisher=Rodopi|isbn=9042008903|ref=Subrenat2013}}</ref><ref name="CoE">{{Cite book| title=Cultural Policy in Estonia|page=23 |year=1997|publisher=Council of Europe|isbn=9789287131652}}</ref> Ruske vlasti su krajem [[1890-e|1890-ih]], s ciljem da suzbiju jačanje estonskog nacionalizma, provele intenzivan proces [[Rusifikacija|rusifikacije]] na teritoriju Estonije.<ref name="Raun59">{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=59 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> U tom periodu, mnoge njemačkojezične ustanove su zatvorene, ili su svoju djelatnost počele obavljati na [[ruski|ruskom jeziku]] (poput Univerziteta u Tartuu). Proces rusifikacije naišao je na znatan otpor među estonskom populacijom, a sve su se češće počeli pojavljivati zahtjevi za većom političkom autonomijom pa i potpunom nezavisnošću od Ruskog Carstva. Upravo u ovom periodu dolazi do novog pojačanog vala nacionalizma, na čijem su čelu bile ličnosti poput [[Jaan Tõnisson|Jaana Tõnissona]] i [[Konstantin Päts|Konstantina Pätsa]]. [[Ruska revolucija 1905.|Velika revolucija]] koja je [[1905.]] godine izbila diljem Carstva zahvatila je i Estoniju, čije je stanovništvo zahtijevalo veće nacionalne i političke slobode.<ref>Raun, Toivo U. (1984) The Revolution of 1905 in the Baltic Provinces and Finland. ''[[Slavic Review]]'' 43.3, 453–467.</ref> === Nezavisnost === {{main|Estonski rat za nezavisnost|Doba šutnje}} [[File:Tallinn24Feb1918.jpg|thumb|left|Proslava prve obljetnice estonske nezavisnosti u [[Tallinn]]u [[1919.]] godine.]] Nakon [[Februarska revolucija|Februarske revolucije]] u [[Ruski Imperij|Rusiji]] [[1917.]] godine, tadašnja [[Estonska gubernija]] po prvi je put politički ujedinjena kao zasebna politička jedinica, [[Autonomna estonska gubernija]], čije granice su se gotovo poklapale s modernim državnim granicama. Autonomni status garantirala joj je novoizabrana ruska [[Privremena vlada Rusije|Privremena vlada]] odlukom od [[12. travnja]] [[1917.]] godine.<ref>{{Cite book|last1=Calvert|first1=Peter|title= The Process of Political Succession |page=67 |year=1987|publisher= Springer |isbn=9781349089789}}</ref> Izbori za [[Estonska provincijska skupština|provincijsku skupštinu]] ([[estonski]]: ''Maapäev'') održani su uz sudjelovanje [[Menjševici|menjševičkih]] i [[Boljševici|boljševičkih]] frakcija [[Ruska socijal-demokratska radnička partija|Ruske socijal-demokratske radničke partije]], a sve s ciljem da spomenutoj partiji osiguraju što je moguće više mjesta u novoj skupštini. Boljševici, koji su izgubili te izbore, nikada službeno nisu priznali rezultate istih, te je dva dana prije početka [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] u [[Sankt Peterburg]]u ([[5. studenog]]) lider estonskih boljševika [[Jaan Anvelt]] sa svojim Vojnim revolucionarnim komitetom izvršio puč i preuzeo vlast nad zemljom. Kako legalno izabrana skupština nikada nije priznala boljševičku vlast, boljševici su je pokušali raspustiti. Iako se na svojoj posljednjoj sjednici, održanoj [[15. studenog]], Skupština proglasila za vrhovni i jedini legalni organ vlasti u zemlji,<ref>{{cite book| author = Maesalu, Lukas, Lauer, Pajur and Tannberg |title=History of Estonia|publisher=AS BIT|location=|year=2002|isbn=978-9985-2-0606-5|pages=}}</ref> parlament je službeno raspušten od strane boljševika [[26. studenog]]. Na novim izborima, koji su održani početkom [[1918.]] godine, većinu glasova dobile su stranke koje su se zalagale za nezavisnost, a nacionalno vijeće proglasilo je nezavisnost Estonije [[19. veljače]] [[1918.]] godine. [[Manifest narodā Estonije|Deklaracija o nezavisnosti Estonije]] službeno je donesena [[24. veljače]] [[1918.]] godine, odmah nakon što su boljševički revolucionari napustili [[Tallinn]]. Već narednog dana, njemačke su trupe umarširale u grad, a nakon [[Njemačka okupacija Estonije u Prvom svjetskom ratu|okupacije cjelokupnog teritorija]] Estonije i [[Latvija|Latvije]], predloženo je osnivanje satelitske države imena [[Ujedinjeno Baltičko Vojvodstvo]] ([[njemački]]: ''Vereinigtes Baltisches Herzogtum'').<ref>{{harvnb|Rauch|1974|pp=48}}</ref> Shodno odredbama [[Mir u Brest-Litovsku|Brestlitovskog mirovnog sporazuma]] između Rusije i [[Centralne sile|Centralnih sila]] potpisanog [[3. ožujka]] [[1918.]] godine, Rusija je službeno okončala svoje sudjelovanje u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], a odrekla se i svih teritorijalnih pretenzija na Estoniju (između ostalih). Njemačka okupacija Estonije trajala je do studenog [[1918.]] godine, kada je vlast u zemlji službeno ponovo preuzela [[Privremena estonska vlada]].<ref>{{Cite book|last1=Calvert|first1=Peter|title= The Process of Political Succession |page=68 |year=1987|publisher= Springer |isbn=9781349089789}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=The Radical Right in Interwar Estonia |page=9 |year=2000|publisher= Springer |isbn=9781403919557}}</ref> [[File:Soomusrong nr 2 Valgas 1919.jpg|thumb|right|Estonski [[oklopni vlak]] tokom [[Estonski rat za nezavisnost|rata za nezavisnost]] [[1919.]] godine.]] Nekoliko dana nakon povlačenja njemačkih trupa, [[SSSR|sovjetska]] [[Crvena armija]] ponovo je izvršila invaziju na Estoniju, što je dovelo do [[Estonski rat za nezavisnost|novog rata]].<ref>{{Cite book|last1=Pinder|first1=David|title=Western Europe: Challenge and Change|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/75 75]|year=1990|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/75}}</ref> Estonska vojska uspjela je protjerati sve sovjetske trupe sa svog teritorija do kraja veljače [[1919.]], a od [[5. travnja|5.]] do [[7. travnja]] iste godine održani su i izbori za Estonsku ustavotvornu skupštinu. [[Estonski rat za nezavisnost]] trajao je punih 14 mjeseci, od [[28. studenog]] [[1918.]] do [[2. veljače]] [[1920]]. godine, kada je potpisivanjem [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua|mirovnog ugovora u Tartuu]] Rusija i službeno priznala Estoniju kao nezavisnu zemlju.<ref name="Pinder76">{{Cite book|last1=Pinder|first1=David|title=Western Europe: Challenge and Change|page=[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/76 76]|year=1990|publisher=ABC-CLIO|isbn=9781576078006|url=https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/76}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Kasekamp|first1=Andres|title=The Radical Right in Interwar Estonia |page=11 |year=2000|publisher= Springer |isbn=9781403919557}}</ref> Republiku Estoniju su među prvima službeno priznale [[Finska]] ([[7. srpnja]] [[1920.]]), [[Poljska]] ([[31. prosinca]] [[1920.]]), [[Argentina]] ([[12. siječnja]] [[1921.]]) i "Zapadni saveznici" ([[26. siječnja]] [[1921.]]). Prvi [[Ustav Estonije]] službeno je usvojen [[15. lipnja]] [[1920.]] (na snagu je stupio [[21. prosinca]] iste godine),<ref>{{cite web | url = http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_first_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_1920_-_1933/ | title = The First Constitution of the Republic of Estonia (1920–1933) | last = Nutt | first = Mart | date = 9. 10. 2009 | work = Estonica | publisher = [[Estonian Institute]] | accessdate = 31. 10. 2010 | archive-date = 2020-01-21 | archive-url = https://web.archive.org/web/20200121141004/http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_first_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_1920_-_1933/ | dead-url = yes }}</ref> a po njemu, Estonija je uređena kao [[parlamentarna republika]].<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|pages=80–81|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9780810875135}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=128 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Nacionalni parlament (''[[Riigikogu]]'') sastojao se od 100 zastupnika, koji su birani na trogodišnji mandat. Ustav je garantirao i kulturnu autonomiju svim manjinskim zajednicama u zemlji.<ref>{{Cite book|last1=Bell|first1=Imogen|title=Central and South-Eastern Europe 2003|url=https://archive.org/details/centralsoutheast03edunse|page=[https://archive.org/details/centralsoutheast03edunse/page/244 244] |year=2002|publisher=Psychology Press|isbn=9781857431360}}</ref> Godine [[1924.]], [[Sovjetski Savez]] organizirao je [[Pokušaj državnog udara u Estoniji 1924.|komunistički puč]] u Estoniji, koji je, međutim, ubrzo propao.<ref>{{Cite book|last1=Leonard|first1=Raymond W.|title=Secret Soldiers of the Revolution: Soviet Military Intelligence, 1918–1933|url=https://archive.org/details/secretsoldiersof0000leon|pages=[https://archive.org/details/secretsoldiersof0000leon/page/34 34]–36 |year=1999|publisher=Greenwood Publishing Group|isbn=9780313309908}}</ref> [[Velika depresija]] koja je zahvatila zemlju tokom [[1930e|1930-ih]] godina dovela je do jačanja nacionalističkih pokreta u zemlji, a jedan od najutjecajnijih je bio [[Vaps (pokret)|pokret Vaps]], savez ratnih vojnih veterana rata za nezavisnost, koji se zalagao za ustavne reforme i prelazak s parlamentarnog na [[predsjednički sistem]].<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|page=18 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Misiunas|first1=Romuald J. |last2=Taagepera|first2=Rein |title=The Baltic States, Years of Dependence, 1940–1980|url=https://archive.org/details/balticstatesyear0000misi|page=[https://archive.org/details/balticstatesyear0000misi/page/11 11] |year=1983|publisher=University of California Press|isbn=9780520046252}}</ref> Referendum o ustavnim promjenama održan je u listopadu [[1933.]], a većina građana (72.7%) izjasnila se za ustavne reforme. Kandidat pokreta Vaps, [[Andres Larka]], bio je glavni favorit na predsjedničkim izborima koji su se trebali održati u travnju [[1934.]] godine. Međutim, aktualni [[Premijer Estonije|premijer]], [[Konstantin Päts]], raspustio je parlament [[12. ožujka]], uspostavio autoritarnu vlast i vladao zemljom na osnovu dekreta sve do [[1938.]] godine, lažno tvrdeći da tako sprječava nepostojeće planove Vapsa za državni udar. U tom periodu, koji se u estonskoj historiografiji označava kao "[[Doba šutnje]]" ([[estonski]]: ''vaikiv ajastu''), Päts je vladao diktatorski, zabranio je djelovanje pokreta Vaps i mnoge njegove utjecajne pristalice osudio na zatvorske kazne; podršku su mu pružili general [[Johan Laidoner]] i političar [[Kaarel Eenpalu]]. Pätsova novoformirana [[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]] ubrzo je postala jedina legalna politička stranka u zemlji.<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|pages=19–20 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref> Kako bi dao legitimnost svojoj diktaturi, Päts je promijenio Ustav i [[1938.]] godine organizirao [[Parlamentarni izbori u Estoniji 1938.|parlamentarne izbore]], na kojima su opozicijski kandidati smjeli sudjelovati, ali samo kao nezavisni kandidati, dok su stranke ostale zabranjene.<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|pages=21 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref> Iako se radilo o diktaturi, historičari smatraju kako je Pätsov režim bio relativno benigan u odnosu na druge [[Međuratni period|međuratne]] diktature u Europi te kako nije bilo sustavne represije nad opozicijom u zemlji.<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|pages=22 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136452130}}</ref> Republika Estonija je na polju vanjske politike zastupala politiku neutralnosti,<ref>{{Cite book|last1=Gärtner |first1=Heinz |title=Engaged Neutrality: An Evolved Approach to the Cold War |page=125 |year=2017|publisher=Lexington Books |isbn=9781498546195}}</ref> a njena neutralnost poštovana je sve do [[23. kolovoza]] [[1939.]] godine, kada je potpisan [[pakt Ribbentrop-Molotov]] o podjeli interesnih sfera na istoku Europe između Sovjetskog Saveza i [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Shodno tom sporazumu, Estonija je potpala pod sovjetsku sferu utjecaja.<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|page=335|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=978-0-8108-7513-5}}</ref> === Drugi svjetski rat === {{main|Estonija u Drugom svjetskom ratu|Sovjetska aneksija baltičkih država}} [[File:Red Army entering into Estonia in 1939.jpg|thumb|right|Ulazak [[Crvena armija|Crvene armije]] u Estoniju [[1939.]] godine, nakon potpisivanja [[Sovjetski-estonski sporazum o međusobnoj pomoći|sporazuma]] o uspostavi sovjetskih vojnih baza na estonskom tlu.]] [[Sovjetski Savez]] napao je [[Poljska|Poljsku]] [[17. rujna]] [[1939.]] godine, malo manje od tri tjedna nakon početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Poljska podmornica klase [[ORP Orzeł (1938)|ORP ''Orzeł'']] koja je bila usidrena u luci u [[Tallinn]]u nesmetano je napustila luku i otplovila u [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] unatoč zahtjevima sovjetskih vlasti da bude razoružana, a njena posada internirana na tlo Sovjetskog Saveza. Sovjetske vlasti su kasnije iskoristile taj slučaj (poznat i kao [[Orzeljski incident]]) i već [[24. rujna]] [[1939.]] godine, uz prijetnje ratom, zahtijevale od estonskih vlasti dozvole za postavljanje vojnih baza na njihovom teritoriju (sa do maksimalno 25,000 vojnika u njima).<ref name="TM091939">{{Cite journal| date = 9. 10. 1939| title = RUSSIA: Moscow's Week| journal = Time| url = http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,762664,00.html| accessdate = 20. 9. 2009| ref = harv| archive-date = 2018-01-29| archive-url = https://web.archive.org/web/20180129092623/http://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,762664,00.html| dead-url = yes}}</ref> Vlasti Estonije su četiri dana kasnije, [[28. rujna]], pristale na ultimatum i dopustile sovjetskim trupama pristup estonskom teritoriju.<ref>{{Cite book|last1=Hiden|first1=John |last2=Salmon|first2=Patrick |title=The Baltic Nations and Europe: Estonia, Latvia and Lithuania in the Twentieth Century |page=110 |year=2014|publisher= Routledge |isbn=978-1-317-89057-7}}</ref> Sovjetska baltička flota je [[12. lipnja]] [[1940.]] izvršila potpunu pomorsku blokadu Estonije,<ref>{{Cite book|title=The World Book Encyclopedia|url=https://archive.org/details/worldbookencycl006worl|year=2003| publisher = World Book| location = Chicago, IL|isbn=978-0-7166-0103-6|pages=}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.vm.ee/et/est/kat_533/7728.html | title = Molotovi–Ribbentropi pakt ja selle tagajärjed |year=2006 | publisher = Estonian Ministry of Foreign Affairs | language = et | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070707164549/http://www.vm.ee/est/kat_533/7728.html | archivedate=7. 7. 2007 |url-status=dead | accessdate=15. 3. 2017 }}</ref><ref>{{Cite web| url=http://www.mil.fi/laitokset/tiedotteet/1282.dsp| title=Kaleva-koneen tuhosta uutta tietoa| date=14. 6. 2005| work=www.mil.fi| publisher=Finnish Defence Forces| language=fi| accessdate=20. 9. 2009| archive-url=https://web.archive.org/web/20090821221643/http://www.mil.fi/laitokset/tiedotteet/1282.dsp| archive-date=21. 08. 2009| url-status=dead| archivedate=2009-08-21| archiveurl=https://web.archive.org/web/20090821221643/http://www.mil.fi/laitokset/tiedotteet/1282.dsp| deadurl=yes}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.rusin.fi/publications/warinpetsamo/indexEN.html | title = documents published | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080205065414/http://www.rusin.fi/publications/warinpetsamo/indexEN.html | archivedate=5. 2. 2008| language = ru}} из архива Руске морнарице</ref> a svega četiri dana kasnije Sovjetski Savez je izvršio i [[Sovjetska aneksija baltičkih država|službenu invaziju]] na Estoniju.<ref>{{Cite book |last1=Raukas |first1=Anto |title=Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld |page=309 |year=2002 |publisher=Eesti Entsüklopeediakirjastus |language=et |isbn=9985701151}}</ref><ref>{{cite web |first1=Eric A. |last1=Johnson |first2=Anna |last2=Hermann |url=http://finland.usembassy.gov/root/pdfs/antheil_article.pdf |title=The Last Flight from Tallinn |archive-url=https://web.archive.org/web/20120117175841/http://finland.usembassy.gov/root/pdfs/antheil_article.pdf |archive-date=17 January 2012 |work=Foreign Service Journal |publisher=American Foreign Service Association |date=May 2007}}</ref> U zemlji je ubrzo uspostavljena komunistička vlast pod diktatom [[Moskva|Moskve]] te je Estonija [[21. srpnja]] [[1940.]] i službeno proglašena "socijalističkom republikom". Estonija je i formalno postala članica Sovjetskog Saveza [[6. kolovoza]], kada je i preimenovana u [[Estonska SSR|Estonsku Sovjetsku Socijalističku Republiku]].<ref name=malksoo>{{Cite book|first=Lauri|last=Mälksoo|year=2003 |title=Illegal Annexation and State Continuity: The Case of the Incorporation of the Baltic States by the USSR|location= Leiden&nbsp;– Boston|publisher= Brill|isbn= 90-411-2177-3}}</ref> Već u prvoj godini sovjetske uprave pohapšeno je više od 8,000 istaknutih estonskih političkih i vojnih lidera; oko 2,200 uhapšenih je strijeljano, dok je ostatak protjeran u [[gulag]]e širom [[Sibir]]a.<ref name="Miljan110">{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|page=110|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=978-0-8108-7513-5}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Gatrell|first1=Peter |last2=Baron|first2=Nick |title=Warlands: Population Resettlement and State Reconstruction in the Soviet-East European Borderlands, 1945–50 |page=233 |year=2009 |publisher= Springer|isbn=978-0-230-24693-5}}</ref> Masovne deportacije estonskog stanovništva nastavile su se i u narednim godinama, a zaključno sa [[14. lipanj|14. lipnjom]] [[1941.]] godine deportirano je oko 10,000 estonskih civila koje su sovjetske vlasti smatrale protivnicima režima.<ref>{{Cite web|url=http://www.britishembassy.gov.uk/servlet/Front?pagename=OpenMarket/Xcelerate/ShowPage&c=Page&cid=1046181016323&a=KArticle&aid=1119525615664 | title = Linda Soomre Memorial Plaque |year=2005 | publisher = British Embassy in Tallinn | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080118063339/http://www.britishembassy.gov.uk/servlet/Front?pagename=OpenMarket%2FXcelerate%2FShowPage&c=Page&cid=1046181016323&a=KArticle&aid=1119525615664 | archivedate=18. 1. 2008 | accessdate=29. 8. 2018 |url-status=dead }}</ref> [[Treći Reich]] [[Operacija Barbarossa|napao je]] Sovjetski Savez [[22. lipnja]] [[1941.]] godine, a trupe ''[[Wehrmacht]]a'' su već u srpnju iste godine, uz svesrdnu pomoć gerilskih antisovjetskih grupa znanih kao [[Šumska braća]],<ref>{{Cite book|author1=Peeter Kaasik |author2=Mika Raudvassar |year=2006|pages=496–517|chapter=Estonia from June to October, 1941: Forest brothers and Summer War|editor1=Toomas Hiio |editor2=Meelis Maripuu |editor3=Indrek Paavle |title=Estonia 1940–1945: Reports of the [[Estonian International Commission for the Investigation of Crimes Against Humanity]]|location=Tallinn}}</ref> prodrle na tlo Estonije, čime je započeo [[Ljetni rat]] ([[estonski]]: ''Suvesõda''). Iako je lokalno stanovništvo dočekalo njemačke vojnike kao osloboditelje, ubrzo je postalo jasno da ne postoje nikakve naznake o eventualnoj obnovi estonske državnosti. Teritorij Estonije pripojen je provinciji [[Reichskommissariat Ostland|''Reichskommissariat'' Ostland]], a osnovane su i posebne sigurnosne snage (''[[Sicherheitspolizei]]'') na čijem čelu je bio [[Ain-Ervin Mere]]. [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu|Njemačke okupacijske vlasti]] provodile su i masovne regrutacije, a zanimljivo je da se znatan broj estonskih mladića dobrovoljno priključivao Finskoj vojsci u [[Nastavljeni rat|borbama protiv Sovjeta]].<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|url=https://archive.org/details/historicaldictio0000milj|page=[https://archive.org/details/historicaldictio0000milj/page/275 275]|year=2004|publisher=Scarecrow Press|isbn=978-0-8108-6571-6}}</ref> U finskoj vojsci je tako postojao poseban puk koji su činili isključivo estonski dobrovoljci (Finski pješadijski puk 200; [[estonski]]: ''soomepoisid''). U Estoniji je djelovala zasebna ''[[Waffen-SS]]'' divizija ([[20. estonska dobrovoljačka divizija|20. divizija]]) koju je činilo oko 20,000 estonskih vojnika.<ref>{{Cite book|last1=Smith |first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration|page=36 |year=2013|publisher=Routledge|isbn=978-1-136-45213-0}}</ref> [[File:TLA 1465 1 973 Varemetes Harju tänav, vasakul Kuld Lõvi varemed 1944.jpg|thumb|left|Glavni grad Estonije, [[Tallinn]], nakon [[Bombardiranje Tallinna u Drugom svjetskom ratu|sovjetskog bombardiranja]] tokom borbi na [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnom frontu]] u ožujku [[1944.]] godine.]] Njemačke su vlasti i na području Estonije, baš kao i na svim okupiranim područjima, vršile masovne egzekucije [[Židovi|Židova]], [[Romi|Roma]] i drugih antifašista. Od oko 4,500 Židova, koliko ih je živjelo u Estoniji prije početka rata, njih oko 75% izbjeglo je smrt pobjegavši na slobodni teritorij Sovjetskog Saveza, dok je preostalih oko 1,000 Židova uglavnom pobijeno u koncentracijskim logorima već u prvoj godini nacističke okupacije.<ref name="CommissionReport">{{cite web|title=Conclusions of the Commission|url=http://www.historycommission.ee/temp/conclusions.htm#crimger|publisher=[[Estonian International Commission for Investigation of Crimes Against Humanity]] |archive-url=https://web.archive.org/web/20080629035526/http://www.historycommission.ee/temp/conclusions.htm#crimger|archive-date=29 June 2008|year=1998}}</ref> U estonske koncentracijske logore dopremani su židovski zatvorenici iz drugih okupiranih dijelova istočne Europe, a prema procjenama, u logorima je stradalo oko 10,000 Židova, 6,000 etničkih Estonaca, oko 1,000 etničkih Rusa, te preko 20,000 sovjetskih ratnih vojnih zarobljenika (ukupan broj žrtava je oko 35,000−40,000 osoba). Sovjetske trupe su u siječnju [[1944.]] krenule u kontraofenzivu, potisnuvši nacističke jedinice na zapad sve do estonskih granica. Kada je postalo jasno da se trupe Crvene armije neće zaustaviti na estonskim granicama došlo je do početka masovne mobilizacije za obranu od sovjetske vojske. Posljednji legalno izabrani [[premijer Estonije]], [[Jüri Uluots]] putem radija pozvao je sve vojno sposobne muškarce da se dobrovoljno prijave u vojsku za obranu zemlje od nove "sovjetske agresije". Već narednog dana, u vojsku se dobrovoljno prijavilo preko 38,000 estonskih mladića,{{sfn|Lande|2000|p=200}} a ubrzo se u zemlju vratio i veliki broj dobrovoljaca iz Finske koji su se priključili novoosnovanoj Teritorijalnoj obrani. [[Estonska vlada u egzilu|Estonske vlasti u egzilu]] računale su i na pomoć zapadnih zemalja u očuvanju vlastite nezavisnosti.{{sfn|Smith|1996|p=91}} Povlačenje njemačkih trupa iz Estonije započelo je [[18. rujna]] [[1944.]], a posljednji njemački vojnici napustili su zemlju pred naletom sovjetske armije [[22. rujna]] iste godine. Zajedno s njemačkim okupatorima, zemlju je napustila i estonska vlada koja je sve do [[1992.]] godine i obnove državnosti zemlje, djelovala kao vlada u egzilu iz [[Stockholm]]a. Tokom Drugog svjetskog rata poginulo je oko 80,000 Estonaca, dok je njih oko 70,000 iz raznih razloga emigriralo iz zemlje.<ref>{{Cite book|last1=Kangilaski|first1=Jaan |last2=Salo|first2=Vello |title=The white book: losses inflicted on the Estonian nation by occupation regimes, 1940–1991|page=37|year=2005|publisher=Estonian Encyclopaedia Publishers|isbn=9789985701959}}</ref> === Sovjetski period === {{main|Estonska SSR|Sovjetska aneksija baltičkih država}} [[Datoteka:KüüditatudIMGP6672.JPG|thumb|250px|Spomenik žrtvama sovjetskih deportacija u periodu od [[1941.]] do [[1949.]] godine u gradu [[Paldiski]]ju.]] [[Datoteka:Flag of the Estonian Soviet Socialist Republic.svg|thumb|250px|[[Zastava Estonske SSR]]]] Iako je [[Crvena armija]] krajem [[1944.]] godine protjerala jedinice ''[[Wehrmacht]]a'' s estonskog teritorija i ponovo uspostavila svoju vlast na cijelom području, sukobi s preostalim gerilskim grupama koje su se protivile sovjetskoj vlasti nastavili su se sve do [[1953.]] godine.<ref>{{Cite book|last1=Raun|first1=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated|page=174 |year=2002|publisher=Hoover Press|isbn=9780817928537}}</ref> Estonski ogranak gerilske organizacije [[Šumska braća]] činilo je između 14,000 i 15,000 ljudi. Od studenog [[1944.]] do studenog [[1947.]] godine, pripadnici ove grupe izvršili su 773 oružana napada u kojima je ubijeno oko 1,000 sovjetskih vojnika i pristalica sovjetske vlasti, a kontrolirali su i značajan broj sela diljem zemlje.<ref>{{Cite book|last=Buttar| first = Prit| title = Between Giants, the Battle for the Baltics in World War II|year=| publisher = Osprey Publishing|isbn=9781780961637|pages=}}</ref> Prema sovjetskim statističkim podacima, do kraja [[1953.]] godine, gerilski je pokret činila ukupno 20,531 osoba, od čega je njih 1,510 ubijeno u oružanim sukobima. Prema istim podacima, tokom sukoba stradalo je 1,728 vojnika Crvene armije, agenata [[NKVD]]-a i estonske policije. Posljednji živi pripadnik ove grupacije u Estoniji uhapšen je i ubijen [[1978.]] godine.<ref>Laar, Mart. War in the Woods: Estonia's Struggle for Survival, 1944–1956. {{page|year=2013|isbn=978-0-929590-08-0|pages=}}</ref><ref>[http://estinst.ee/en/prints/republic-of-estonia-90/ Republic of Estonia 90] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171024043611/http://estinst.ee/en/prints/republic-of-estonia-90/ |date=2017-10-24 }} Estonian Institute 2008</ref> U represijama koje su uslijedile u prvim poslijeratnim godinama, velik broj osoba procesuiran je zbog optužbi za [[kolaboracionizam]], a u druge dijelove zemlje prisilno su raseljavane cijele obitelji. Tako je samo tokom martovskih deportacija iz Estonije u [[Sibir]] deportirano 20,713 osoba (od čega su 15,916 bili žene i djeca).<ref>{{Cite book| first = Aigi| last = Rahi-Tamm| first2 = Andres| last2 = Kahar| title = "The Deportation Operation "Priboi" in 1949"| year = 2009| publisher = Estonian International Commission for the Investigation of Crimes Against Humanity| location = Tallinn| isbn = 978-9949183005| url = http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf| access-date = 2021-04-18| archive-date = 2019-03-28| archive-url = https://web.archive.org/web/20190328131029/http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf}}</ref><ref name=deportation>[http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-226 Депортации из Эстонии в 1941 г. и 1949 г.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070928000152/http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-226 |date=2007-09-28 }} Посольство Эстонии в Москве</ref> Prema suvremenim procjenama, Estonija je tokom rata i u poslijeratnim represijama izgubila između 180 i 200,000 ljudi, odnosno oko 20% od ukupne prijeratne populacije.<ref name="AR">{{cite web|url=http://gazeta.aif.ru/online/aif/1273/12_01| title = Президент Эстонии Арнольд Рюйтель. Разве мы восхваляем нацизм?| publisher = Аргументы и факты № 12 (1273) от 23.03.2005 | accessdate=28. 6. 2014}}</ref><ref>{{cite web|author=Хийо Т.|year=2009|url=http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1939-1945_%D0%B3%D0%B3_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F_%D0%B8_%D0%92%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0%D1%8F_%D0%BC%D0%B8%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/%D0%97%D0%B0%D0%B2%D0%BE%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%81%D0%BD%D0%BE%D0%B9_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D0%B5%D0%B9_%D0%B2_1944_%D0%B3/|title=Завоевание Эстонии Красной армией в 1944 г.|publisher=Эстоника|accessdate=14. 5. 2014|archive-date=2015-02-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20150222010330/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1939-1945_%D0%B3%D0%B3_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F_%D0%B8_%D0%92%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0%D1%8F_%D0%BC%D0%B8%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/%D0%97%D0%B0%D0%B2%D0%BE%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%81%D0%BD%D0%BE%D0%B9_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D0%B5%D0%B9_%D0%B2_1944_%D0%B3/|dead-url=yes}}</ref><ref>{{cite web| url = http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-2128| title = 23. августа 1939 года: общеевропейский день памяти жертв всех тоталитарных и авторитарных режимов| publisher = Посольство Эстонии в Москве| accessdate = 1. 7. 2014| archive-url = https://web.archive.org/web/20140517143747/http://www.estemb.ru/estonija/istorija/aid-2128| archive-date = 17. 05. 2014| url-status = dead}}</ref> Deportirano stanovništvo "zamijenili" su doseljenici iz drugih dijelova [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], što je u kratkom periodu dovelo do potpune promjene demografske strukture Estonije. Estonija je tokom rata doživjela velika razaranja, izgubila je značajan dio populacije (što u borbama, što uslijed kasnijih migracija), a uništeno je i više od polovine ukupne infrastrukture u zemlji. Odmah po okončanju rata, sovjetske su vlasti u zemlji uspostavile sovjetski samoupravni model i već [[1945.]] godine onemogućeno je privatno vlasništvo u industrijskom sektoru (a dvije godine kasnije i u trgovačkoj djelatnosti). Izvršena je [[kolektivizacija]] poljoprivrednih zemljišta,<ref name="Miljan110"/><ref>{{Cite book|last1=Purs|first1=Aldis|title=Baltic Facades: Estonia, Latvia and Lithuania since 1945|url=https://archive.org/details/balticfacadesest0000purs|page=335|year=2013|publisher=Reaktion Books|isbn=9781861899323}}</ref> a u prvih nekoliko poslijeratnih godina oduzeto je preko 900,000 hektara zemljišta i šuma, koji su pretvoreni u državna dobra (do kraja [[1950.]] godine, u Estoniji je bilo 2,213 [[kolhoz]]a) ili su dodijeljeni brojnim doseljenicima iz ostalih dijelova Sovjetskog Saveza. Odmah nakon rata, sovjetske su vlasti oduzele [[Estonska SSR|Estonskoj SSR]] oko 2,230&nbsp;km² teritorija na istoku s većinskim [[Rusi|ruskim]] stanovništvom, priključivši taj teritorij [[Ruska SFSR|Ruskoj SFSR]] (teritorij istočno od [[Narva|Narve]] i [[Pečorski rajon]]). Na čelu sovjetske Estonije ([[estonski]]: ''Eesti Nõukogude Sotsialistlik Vabariik'', ENSV) nalazili su se etnički Estonci rođeni na teritoriju Rusije i školovani u sovjetskim školama, a za većinu njih [[estonski]] je bio tek drugi jezik, zbog čega su ih u Estoniji podrugljivo nazivali "Jestoncima" ([[estonski]]: ''jeestlased'', ''jeestlane''). Svu vlast u zemlji držala je [[Komunistička partija Estonije]] ([[estonski]]: ''Eestimaa Kommunistlik Partei'') koja je predstavljala teritorijalni ogranak [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] (KPSS), odnosno Savjet ministara.<ref name="mnemosyne3">{{cite web| author = Estonian International Commission for Investigation of Crimes Against Humanity| date = | url = http://www.mnemosyne.ee/hc.ee/pdf/conclusions_ru_1944-.pdf| title = Этап III — Оккупация Эстонии Советским Союзом с 1944 года| publisher = The Estonian Institute of Historical Memory| accessdate = 8. 4. 2014| archive-date = 2013-04-12| archive-url = https://web.archive.org/web/20130412065557/http://www.mnemosyne.ee/hc.ee/pdf/conclusions_ru_1944-.pdf| dead-url = yes}}</ref><ref>{{cite web | author = Леймус И. | date = 13. 11. 2009 | url = http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D0%A1%D0%A1%D0%A0_%D0%BA%D0%B0%D0%BA_%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D1%81%D0%BE%D1%8E%D0%B7%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D1%83%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0/ | title = Эстонская ССР как советская союзная республика | publisher = Эстоника | accessdate = 16. 2. 2014 | archive-date = 2013-06-14 | archive-url = https://web.archive.org/web/20130614193104/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D0%A1%D0%A1%D0%A0_%D0%BA%D0%B0%D0%BA_%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D1%81%D0%BE%D1%8E%D0%B7%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%80%D0%B5%D1%81%D0%BF%D1%83%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0/ | dead-url = yes }}</ref> Većina zapadnih zemalja nikada nije ''[[de iure]]'' priznala sovjetsku vlast u Estoniji, iako su [[Sjedinjene Države]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] kao sudionici [[Konferencija u Jalti|konferencije u Jalti]] ''[[de facto]]'' priznali sovjetsku državu i njene granice. Mnoge su zemlje za službenu estonsku vlast priznavale [[Estonska vlada u egzilu|vladu koja je djelovala u egzilu]] (i takvo je stanje ostalo na snazi sve do obnove državnosti [[1991.]] godine).<ref>{{Cite book|last1=Lane|first1=Thomas |last2=Pabriks|first2=Artis |last3=Purs|first3=Aldis |last4=Smith|first4=David J. |title=The Baltic States: Estonia, Latvia and Lithuania|page=xx |year=2013|publisher=Routledge|isbn=9781136483042}}</ref><ref>{{Cite book|last1=Frankowski|first1=Stanisław |last2=Stephan III|first2=Paul B. |title=Legal Reform in Post-Communist Europe: The View from Within |page=73|year=1995 |publisher=Martinus Nijhoff Publishers |isbn=9780792332183}}</ref> Nakon što je [[Nikita Hruščov]] došao na čelo KPSS-a, došlo je do političkog otopljavanja odnosa između službene [[Moskva|Moskve]] i ostalih sovjetskih država, pa su tako već [[1956.]] godine bili omogućeni i prvi povraci deportiranih osoba iz progonstva. Estonska komunistička partija dobila je određen stupanj autonomije u svom djelovanju u odnosu na KPSS. Intenzivna industrijalizacija, koju su provodile sovjetske vlasti, preobrazila je Estoniju u jednu od industrijski najrazvijenijih i najurbanijih sovjetskih republika s udjelom gradske populacije od čak 65% u [[1970.]] godini. Životni standard estonskog stanovništva bio je znatno viši od prosječnog na nivou Sovjetskog Saveza.<ref>{{cite web|last=Таннберг|first=Тыну|date=19. 02. 2010|url=http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%8D%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%B8_%D0%B5%D0%B5_%D0%BF%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B8%D1%8F/|title=Командная экономика и её последствия|publisher=Эстоника|accessdate=21. 5. 2014|archive-date=2013-06-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20130614231733/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1945-1985_%D0%B3%D0%B3_%D0%A1%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9_%D0%BF%D0%B5%D1%80%D0%B8%D0%BE%D0%B4/%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D1%8D%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%B8_%D0%B5%D0%B5_%D0%BF%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B8%D1%8F/|dead-url=yes}}</ref> U drugoj polovici [[1970e|1970-ih]] dolazi do jačanja disidentskih pokreta širom zemlje, a posebno u pribaltičkim sovjetskim republikama. Od kraja rujna pa do početka listopada [[1980.]] godine, širom Estonije održani su brojni antisovjetski studentski prosvjedi koji su nasilno ugušeni. Nešto kasnije, [[28. listopada]] javno je objavljeno [[Pismo četrdesetorice]], kao svojevrstan manifest protiv daljnje sovjetizacije, a koji je potpisalo 40 najpoznatijih estonskih intelektualaca tog vremena.<ref>{{cite web| author = | date = | url = http://www.estonica.org/ru/%C2%AB%D0%9F%D0%B8%D1%81%D1%8C%D0%BC%D0%BE_%D1%81%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%B0%C2%BB/| title = «Письмо сорока»| publisher = Эстоника| accessdate = 16. 2. 2014| archive-date = 2015-06-07| archive-url = https://web.archive.org/web/20150607140353/http://www.estonica.org/ru/%C2%AB%D0%9F%D0%B8%D1%81%D1%8C%D0%BC%D0%BE_%D1%81%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BA%D0%B0%C2%BB/| dead-url = yes}}</ref> [[Europski parlament]] je [[13. siječnja]] [[1983.]] godine donio rezoluciju kojom je osudio čin aneksije pribaltičkih zemalja od strane Sovjetskog Saveza, označivši ga kao kršenje međunarodnih sporazuma koje je Sovjetski Savez imao sa spomenutim republikama, ujedno pozvavši na nepriznavanje aneksije.<ref>{{Cite journal|publisher=European Parliament | title = Resolution on the situation in Estonia, Latvia, Lithuania | journal=Official Journal of the European Communities | volume=42/78| series=C |date=13. 1. 1983 | url=http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/8/80/Europarliament13011983.jpg |ref=harv}}</ref><ref>[http://www.letton.ch/lvx_eur2.htm Текст резолуције Европског парламента из 1983. о осуди анексије балтичких држава.]</ref> === Obnova nezavisnosti === {{main|Raspjevana revolucija}} [[Datoteka:Toomel 1989.jpg|250px|thumb|left|Prosvjedi u [[Tartu]]u [[24. veljače]] [[1989.]] godine.]] U drugoj polovici [[1980e|1980-ih]] godina, diljem [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] dolazi do jačanja nacionalnih pokreta, ekonomija je doživjela veliki pad, nezadovoljstva građana socijalnim i političkim statusom bivala su sve veća, a tadašnji sovjetski lider [[Mihail Gorbačov]] pokušao je provesti čitav niz ekonomskih i političkih reformi (''[[perestrojka]]'') kako bi stabilizirao situaciju u zemlji. Protesti protiv vlasti postajali su sve učestaliji i sve žešći. Pokušaji vlasti da na sjeveru Estonije otvore nova postrojenja za eksploataciju [[fosforit]]a doveli su do masovnih protesta estonskog stanovništva. Protesti koji su izbili [[3. travnja]] [[1987.]] nazvani su [[Fosforitni rat]] ([[estonski]]: ''Fosforiidisõda''), a iako su u osnovi imali ekološki karakter zbog prijetnji zagađenjem životne sredine, imali su i snažan politički predznak pošto su estonski lideri smatrali da bi otvaranje novih industrijskih pogona dovelo do novih masovnih migracija radne snage iz Rusije.<ref>{{Cite book|last1=Vogt|first1=Henri |title=Between Utopia and Disillusionment: A Narrative of the Political Transformation in Eastern Europe |url=https://archive.org/details/betweenutopiadis0000vogt|pages=[https://archive.org/details/betweenutopiadis0000vogt/page/20 20]–22|year=2005 |publisher=Vandenhoeck & Ruprecht |isbn=9781571818959}}</ref><ref>{{cite web| author = Лийвик О.| date = 7. 11. 2009| url = http://www.estonica.org/ru/%D0%A4%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/| title = Фосфоритная война| publisher = Эстоника| accessdate = 5. 4. 2014| archive-date = 2015-03-13| archive-url = https://web.archive.org/web/20150313153742/http://www.estonica.org/ru/%D0%A4%D0%BE%D1%81%D1%84%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%B2%D0%BE%D0%B9%D0%BD%D0%B0/| dead-url = yes}}</ref> U službenom glasniku gradskog odbora u [[Tartu]]u od [[26. rujna]] [[1987.]] objavljen je prijedlog buduće estonske ekonomske nezavisnosti ([[estonski]]: ''Isemajandav Eesti'') unutar granica zajedničke države. Državne vlasti su ovaj prijedlog označile činom [[separatizam|separatizma]].<ref>{{cite web| author = Хийо Т.| date = 8. 10. 2009| url = http://www.estonica.org/ru/%D0%A5%D0%BE%D0%B7%D1%80%D0%B0%D1%81%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F/| title = Хозрасчетная Эстония| publisher = Эстоника| accessdate = 5. 4. 2014| archive-date = 2015-04-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20150415210913/http://www.estonica.org/ru/%D0%A5%D0%BE%D0%B7%D1%80%D0%B0%D1%81%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B0%D1%8F_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%8F/| dead-url = yes}}</ref> Tokom [[1988.]] godine, intenzivira se razvoj nacionalnih političkih stranaka, tako da je u travnju osnovan [[Estonski narodni front]] ([[estonski]]: ''Rahvarinne'') pod vodstvom [[Edgar Savisaar|Edgara Savisaara]], koji se zalagao za ''perestrojku'' te političke i ekonomske reforme. Za kratko vrijeme, Narodni front postao je najmasovnijim pokretom na teritoriju sovjetske Estonije. Kao odgovor na sovjetsku represiju, nekoliko je desetaka tisuća ljudi na festivalu folklora u [[Tallinn]]u (održanom od [[10. lipnja|10.]] do [[14. lipnja]] [[1988.]]) pjevalo domoljubne pjesme i nosilo tradicionalna državna obilježja iz predsovjetskog perioda. Mirni protesti nastavili su se i u narednom periodu, a cijeli je pokret ostao je zapamćen kao [[Raspjevana revolucija]].<ref>{{Cite book|last1=Backes|first1=Uwe |last2=Moreau |first2=Patrick |title=Communist and Post-Communist Parties in Europe: Schriften Des Hannah-Arendt-Instituts Für Totalitarismusforschung 36 |page=9|year=2008 |publisher=Vandenhoeck & Ruprecht |isbn=9783525369128}}</ref> Ubrzo su se formirali i radikalniji nacionalni pokreti, koji su zahtijevali obnovu nezavisnosti zemlje. [[Vrhovni sovjet Estonske SSR]] na sjednici održanoj [[16. studenog]] [[1988.]] godine donio je [[Deklaracija suvereniteta Estonske SSR|odluku o proglašenju suvereniteta Estonske SSR]]. Istovremeno, na drugoj su se strani počele okupljati ruske političke i građanske elite koje su insiztirale na opstanku zajedničke države.<ref name="nezav">{{cite web | author = Вярэ Э. | date = 11. 2. 2010 | url = http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%BC%D0%BD%D1%8B%D0%B5_%D0%B3%D0%BE%D0%B4%D1%8B/ | title = Переломные годы | publisher = Эстоника | accessdate = 6. 4. 2014 | archive-date = 2014-02-25 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140225075508/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%BC%D0%BD%D1%8B%D0%B5_%D0%B3%D0%BE%D0%B4%D1%8B/ | dead-url = yes }}</ref> [[File:Balti kett 22.jpg|thumb|right|[[Baltički put]] u [[Estonska SSR|Estonskoj SSR]].]] Dana [[23. kolovoza]] [[1989.]] godine, organizirana je akcija poznata kao [[Baltički put]] ([[estonski]]: ''Balti kett''), u sklopu koje je oko dva milijuna ljudi formiralo kontinuiran ljudski lanac dužine preko 600&nbsp;km, koji je povezao [[Tallinn]], [[Riga|Rigu]] i [[Vilnius]].<ref>{{Cite book|last1=Smith|first1=David |title=Estonia: Independence and European Integration |page=52|year=2013 |publisher=Routledge |isbn=9781136452130}}</ref><ref>{{Cite book|title=Central and East European Politics: From Communism to Democracy | first = Sharon L. | last=Wolchik| last2=Curry| first2 = Jane Leftwich| url = https://books.google.com/?id=ciKIBazTof8C&pg=PA238#v=onepage&f=false | publisher = Rowman & Littlefield |year=2007|isbn=978-0-7425-4068-2 |pages=238}}</ref> Estonski vrhovni sovjet je [[12. studenog]] [[1989.]] godine stavio van snage Deklaraciju o pristupanju Estonije Sovjetskom Savezu od [[22. srpnja]] [[1940.]] godine, a ubrzo potom i većinom glasova usvojio Deklaraciju o nacionalnom suverenitetu. Krajem veljače [[1990.]] godine, formiran je [[Estonski kongres]] od 464 člana, koji je djelovao kao prijelazni nacionalni [[parlament]].<ref>{{Cite book|last=Miljan| first = Toivo| title = Historical Dictionary of Estonia| url = https://books.google.com/books?id=xeXwMDZbTBoC&pg=PA213|year=2004| publisher = Scarecrow Press|isbn=978-0-8108-6571-6|pages=213}}</ref> [[Komunistička partija Estonije]] službeno je istupila iz članstva u KP Sovjetskog Saveza [[25. ožujka]] [[1990.]] godine. Estonski vrhovni sovjet je [[8. svibnja]] [[1990.]] godine proglasio Ustav iz [[1938.]] kao važeći pravni akt Estonije. Predsjedavajući [[Vrhovni sovjet Ruske SFSR|Vrhovnog sovjeta Ruske SFSR]], [[Boris Jeljcin]], posjetio je [[Tallinn]] [[12. siječnja]] [[1991.]] godine i s predsjednikom Estonskog vrhovnog Sovjeta, [[Arnold Rüütel|Arnoldom Rüütelom]], potpisao dokument o obnovi međudržavnih odnosa između Rusije i Estonije te međusobnom priznanju dvije zemlje.<ref>{{cite web|url=http://ria.ru/spravka/20110113/320697025.html| title = Договоры об основах межгосударственных отношений РСФСР-Эстония-Латвия| publisher = РИА Новости| accessdate=1. 7. 2014}}</ref> [[Referendum o nezavisnosti Estonije 1991.|Referendum o nezavisnosti Estonije]] održan je [[3. ožujka]] [[1991.]] godine i na njemu se 78.4% glasača izjasnilo za nezavisnost od Sovjetskog Saveza.<ref>{{cite web | author = Вярэ Э. | date = 11. 2. 2010 | url = http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D1%83%D1%82%D1%8C_%D0%BA_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/ | title = Путь к независимости | publisher = Эстоника | accessdate = 3. 1. 2014 | archive-date = 2014-02-25 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140225084903/http://www.estonica.org/ru/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%8F/1985-1991_%D0%B3%D0%B3_%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%9F%D1%83%D1%82%D1%8C_%D0%BA_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8/ | dead-url = yes }}</ref> Nekoliko dana kasnije, održan je svesovjetski referendum o opstanku zajedničke sovjetske države, koji su estonske vlasti bojkotirale, a glasanje je održano jedino na sjeveroistoku zemlje, u većinski ruskim područjima.<ref>{{cite web| last = Маркедонов| first = М. С..| date = 1. 4. 2011| url = http://polit.ru/article/2011/04/01/ussr/| title = Референдум распада| publisher = Полит.ру| accessdate = 15. 3. 2014| archive-date = 2014-05-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20140515125029/http://polit.ru/article/2011/04/01/ussr/}}</ref> Dan poslije [[Kolovoški puč|neuspješnog državnog udara]] u [[Moskva|Moskvi]], [[20. kolovoza]] [[1991.]], estonski je parlament i službeno proglasio obnovu nezavisnosti Estonije.<ref>{{Cite book|last1=Gill|first1=Graeme |title=Democracy and Post-Communism: Political Change in the Post-Communist World |page=41|year=2003 |publisher=Routledge |isbn=9781134485567}}</ref><ref>{{Cite web |url=http://estonianworld.com/life/estonia-celebrates-the-day-of-restoration-of-independence/ |title=Estonia celebrates the Day of Restoration of Independence |date=20 August 2016 |website=Estonian World |access-date=18 August 2018}}</ref> Već [[17. rujna]] iste godine, Republika Estonija postala je punopravnom članicom [[UN|Ujedinjenih nacija]].<ref name="Dillon164">{{Cite book|last1=Dillon|first1=Patricia |last2=Wykoff |first2=Frank C. |title=Creating Capitalism: Transitions and Growth in Post-Soviet Europe|url=https://archive.org/details/creating-capitalism--transitions-and-growth-in-post-soviet-europe-_2002|page=[https://archive.org/details/creating-capitalism--transitions-and-growth-in-post-soviet-europe-_2002/page/164 164]|year=2002 |publisher=Edward Elgar Publishing |isbn=9781843765561}}</ref> Prva zemlja koja je priznala obnovljenu estonsku nezavisnost bio je [[Island]]. Novi, četvrti po redu [[Ustav Estonije|Ustav]] službeno je stupio na snagu nakon što je usvojen na referendumu održanom [[28. lipnja]] [[1992.]] godine.<ref name="4konst">{{cite web|author=Нутт М.|date=6. 10. 2010|url=http://www.estonica.org/ru/%D0%93%D0%BE%D1%81%D1%83%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%BD%D1%8B%D0%B9_%D1%81%D1%82%D1%80%D0%BE%D0%B9_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%B2_%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%87%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B2%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%B8/%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8_%D0%B8_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B0%D1%8F_%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%82%D1%83%D1%86%D0%B8%D1%8F_1992-%E2%80%A6/|title=Восстановление независимости и четвертая конституция (1992-…)|publisher=Эстоника|accessdate=3. 1. 2014|archive-date=2015-04-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20150406193815/http://www.estonica.org/ru/%D0%93%D0%BE%D1%81%D1%83%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%BD%D1%8B%D0%B9_%D1%81%D1%82%D1%80%D0%BE%D0%B9_%D0%AD%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D0%B8_%D0%B2_%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%87%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%BC_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B2%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%B8/%D0%92%D0%BE%D1%81%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5_%D0%BD%D0%B5%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%81%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B8_%D0%B8_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%B2%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B0%D1%8F_%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D1%81%D1%82%D0%B8%D1%82%D1%83%D1%86%D0%B8%D1%8F_1992-%E2%80%A6/|dead-url=yes}}</ref> Odmah nakon proglašenja nezavisnosti, estonske vlasti vodile su pregovore s Rusijom o povlačenju preostalih ruskih trupa stacioniranih po bazama na teritoriju Estonije. Nakon trogodišnjih pregovora, posljednje ruske trupe naspustile su Estoniju [[31. kolovoza]] [[1994.]] godine.<ref>{{cite web |date=31. 8. 2012| url = http://rus.postimees.ee/957962/v-jestonii-hotjat-otmechat-den-okonchanija-okkupacii-31-avgusta| title = В Эстонии хотят отмечать день окончания оккупации 31. августа| publisher = Postimees| accessdate=3. 1. 2014}}</ref><ref>{{cite web | date = 31. 8. 2013 | url = http://baltija.eu/news/read/33128 | title = 31. августа всем надо праздновать День свободной Эстонии — эстонский министр сказал | publisher = Портал русской общины Эстонии | accessdate = 3. 1. 2014 | archive-date = 03. 01. 2014 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140103190239/http://baltija.eu/news/read/33128 | url-status = dead }}</ref><ref>{{cite web| date = 1. 9. 2012| url = http://www.rosbalt.ru/exussr/2012/09/01/1029156.html| title = Эстония намерена отмечать 31. августа день окончания российской оккупации| publisher = Росбалт.ру| accessdate = 3. 1. 2014| archive-date = 2014-01-03| archive-url = https://web.archive.org/web/20140103225232/http://www.rosbalt.ru/exussr/2012/09/01/1029156.html}}</ref> Tokom [[1996.]] godine, Estonija je izvršila demarkaciju svoje južne granice s [[Latvija|Latvijom]], dok je pogranični ugovor s [[Rusija|Rusijom]] potpisan [[18. svibnja]] [[2005.]] godine; njime su dvije zemlje neznatno redefinirale granicu koju su dijelile od [[1991.]] godine. Nakon sticanja nezavisnosti, jedan od strateških ciljeva zemlje bila je integracija u pravno-politički i ekonomski sistem [[EU|Europske unije]]. S tim u vezi, Estonija je službeno započela pregovore o članstvu u EU tokom [[1998.]] godine. Nakon uspješno okončanih pregovora o članstvu, stanovnici Estonije su se na [[Referendum o pristupanju Estonije Evropskoj uniji 2003.|referendumu]] održanom [[14. rujna]] [[2003.]] godine odlučili za punopravno članstvo u EU (na referendumu je sudjelovalo 64.1% registriranih birača, a za članstvo se izjasnilo njih 66.8% dok je protiv bilo njih 33.2%). Estonija je postala punopravnom članicom Unije [[1. svibnja]] [[2004.]] godine (zajedno s još devet država iz istočne i srednje Europe). Mjesec dana ranije, Estonija je postala i punopravnom članicom [[NATO]] pakta.<ref>{{Cite book|last1=Miljan|first1=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|pages=18–19|year=2015|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=9780810875135}}</ref> Estonija je [[1. siječnja]] [[2011.]] postala i dijelom [[eurozona|eurozone]] i kao službenu valutu umjesto dotadašnje [[Estonska kruna|estonske krune]] uvela [[euro]] (stare novčanice su zamijenjene novim po službenom tečaju od 15.6466 kruna za 1€).<ref name=presseurop>[http://www.presseurop.eu/en/content/article/478531-most-soviet-western-state PressEurope] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110129204200/http://www.presseurop.eu/en/content/article/478531-most-soviet-western-state |date=2011-01-29 }}, 26. 1. 2011.</ref> == Geografija == {{main|Geografija Estonije}} [[File:Estonia relief map (2005-2017).png|thumb|300px|Topografska mapa Estonije.]] Republika Estonija je smještena u istočnom dijelu [[Baltičko more|baltičkog bazena]], na prijelazu iz [[Istočna Europa|istočne]] u [[Sjeverna Europa|sjevernu Europu]]. Obuhvaća teritorij površine 45,227&nbsp;km² i po tom se parametru nalazi se na 31. mjestu među europskim državama, odnosno na 129. mjestu u svjetskim okvirima. Estoniji pripadaju i teritorijalne vode [[Baltičko more|Baltičkog mora]] na udaljenosti od 12 nautičkih milja od obale (22,2&nbsp;km).<ref name="Обала">{{cite web| title = General overview of Estonian nature — The Baltic Sea| url = http://www.estonica.org/en/Nature/The_Baltic_Sea/The_Baltic_Sea/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 29. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061502/http://www.estonica.org/en/Nature/The_Baltic_Sea/The_Baltic_Sea/| dead-url = yes}}</ref> Najsjevernija točka Estonije leži na sjevernoj obali otoka [[Vaindloo]] ({{coord|59|49|17|N|26|21|31|E|type:landmark_region:EE|name=Vaindloo (sjever)}}), dok je najsjevernija točka kontinentalnog dijela poluotok [[Purekkari]] ({{coord|59|40|31|N|25|41|49|E|type:landmark_region:EE|name=Cape Purekkari (sjever)}}). Najjužnija točka je kod sela [[Karisöödi]] na granici s [[Latvija|Latvijom]] ({{coord|57|30|33|N|26|37|00|E|type:landmark_region:EE|name=Naha (jug)}}). Zapadna točka nalazi se na otoku [[Nootamaa]] ({{coord|58|19|20|N|21|45|51|E|type:landmark_region:EE|name=Nootamaa (zapad)}}); u kontinentalnom dijelu, to je [[rt Ramsi]] ({{coord|59|01|31|N|23|24|15|E|type:landmark_region:EE|name=Rt Ramsi (zapad)}}). Najistočnija točka nalazi se istočno od grada [[Narva|Narve]] ({{coord|59|22|13|N|28|12|36|E|type:landmark_region:EE|name=Narva (istok)}}). Najveća udaljenost između dva lokaliteta krećuči se cestom iznosi oko 400&nbsp;km. Većina otoka nalazi se u blizini kontinentalnog dijela zemlje, a najudaljeniji je otok [[Ruhnu]] u [[Riški zaljev|Riškom zaljevu]], koji je od kopna udaljen 65&nbsp;km.<ref>{{cite web| title = General overview of Estonian nature — Location| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Location/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 27. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061437/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Location/| dead-url = yes}}</ref> Na sjeveru i istoku, Estonija izlazi na obale Baltičkog mora, odnosno na njegove zaljeve - [[Finski zaljev|Finski]] na sjeveru i [[Riški zaljev|Riški]] na jugozapadu. Finski zaljev razdvaja Estoniju od [[Finska|Finske]] (udaljenost između [[Helsinki]]ja i [[Tallinn]]a iznosi svega 87&nbsp;km), dok je centralni dio Baltičkog mora razdvaja od [[Švedska|Švedske]]. Ukupna dužina estonske obale, uključujući i obale baltičkih otoka, iznosi 3,794&nbsp;km.<ref name="Обала"/> Estonija ima kopnene granice na jugu i istoku, u ukupnoj dužini od 657&nbsp;km. Na jugu graniči s [[Latvija|Latvijom]] u dužini od 333&nbsp;km, dok je na istoku granica s [[Rusija|Rusijom]] u dužini od 324&nbsp;km. Najveći dio državne granice s Rusijom ima prirodni karakter i proteže se akvatorijem [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskog jezera]] i rijekom [[Narva (rijeka)|Narvom]], dok je jedina kopnena granica na području [[Pečorski rajon|Pečorskog rajona]] [[Pskovska oblast|Pskovske oblasti]]. Vlasti Estonije smatraju Pečorski rajon (teritorij površine 1.251&nbsp;km²) dielom svog teritorija pod privremenom okupacijom Rusije.<ref>{{cite news|title=Russia spurns Estonia border deal| url = http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4626141.stm| accessdate=24. 8. 2012| newspaper = BBC News|date=27. 6. 2005}}</ref><ref>{{cite web|last=Socor| first = Vladimir| title = Russia cancels border treaty, assails Estonia| url = http://www.jamestown.org/programs/edm/single/?tx_ttnews%5Btt_news%5D=30600&tx_ttnews%5BbackPid%5D=176&no_cache=1| publisher = The Jameston Foundation| accessdate=24. 8. 2012}}</ref> === Geologija === [[Datoteka:Panga pank-2-mauricedb.jpg|thumb|left|250px|Vapnenačke formacije uz sjeverne obale Estonije.]] Najveći deo estonskog teritorija čine sedimente stijene iz doba [[paleozoik]]a, a koje su prekrivene nešto tanjim [[kvartar]]nim naslagama. Te stijene izbijaju na površinu jedino u priobalnim područjima i jezersko-riječnim depresijama, na mjestima gdje je [[erozija]] ogolila površinski kvartarni sloj. Sjeverna obala u svojoj osnovi izgrađena je od [[vapnenac|vapnenačkih]] stijena i podložna je intenzivnoj [[abrazija|abraziji]]. Depresije u centralnom dijelu zemlje nastale su na kontaktu tvrđih [[silur]]skih vapnenaca s mekšim [[Devon (period)|devonskim]] [[Pješčenjak|pješčenjacima]]. Prije oko 350 milijuna godina, krajem devona, došlo je do konačnog povlačenja mora sa sadašnjeg estonskog kopna. More je za sobom ostavilo pjeskoviti plato koji se proteže od [[Finska|Finske]] na sjeveru do [[Latvija|Latvije]] na jugu, te od [[Rusija|Rusije]] do [[Švedska|Švedske]]. Intenzivna erozija površinskih centralnih dijelova Estonije i obala Finskog zaljeva započela je prije oko 65 milijuna godina (početkom [[kenozoik]]a) i trajala je sve do posljednje [[pleistocen]]ske glacijacije (prije oko 2 milijuna godina). U to vrijeme, [[Sjevernoestonski klint]] je imao visinu i do 150 m te je razdvajao sjeverne dijelove vapnenačkog platoa od depresija kojima su tekle rijeke na području današnjeg Finskog zaljeva.<ref name="Topography">{{cite web| title = General overview of Estonian nature — Topography| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Topography/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 27. 1. 2017| archive-date = 2016-04-13| archive-url = https://web.archive.org/web/20160413004837/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Topography/| dead-url = yes}}</ref> Suvremeni reljef Estonije posljedica je djelovanja pleistocenskih ledenjak. Prije oko 12,000 godina, gotovo većina suvremenog teritorija estonije bila je prekrivena moćnim ledenim naslagama zaleđenog Baltičkog jezera. Sjeverna i zapadna obala Estonije je prije oko 7,000 godina bila pod vodama tadašnjeg prethodnika suvremenog [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. Led koji se na kraju pleistocenske glacijacije postepeno povlačio prema sjeveru sa sobom je nosio znatne količine finih glina i pijeska s viših područja i taložio ih u nizinskim područjima uz obalu. Pleistocenskaa glacijacija je tako u potpunosti izmijenila reljef tog područja. U odnosu na preglacijalni period, razina mora porasla je za više od 100 m i voda je prekrila značajan dio područja koja su ranije bila kopno. Nakon topljenja moćnih ledenih naslaga, tlo se oslobodilo pritiska, što je dovelo do postepenog izdizanja razine kopna, a proces izdizanja i danas je uočljiv u sjeverozapadnom dijelu zemlje, gdje se na godišnjem nivou tlo diže za 2−3 milimetra.<ref name="Topography"/> Izdizanje za posljedicu ima povećanje kopnene mase, a uz obalu se formiraju brojni novi otočići te hridi. Površinske kvartarne naslage formirale su se tijekom i poslije posljednjeg glacijalnog procesa. Prosječna debljina glacijalnih sedimenata na platoima sjeverne i središnje Estonije je od 2 do 3 metra, dok je u južnim dijelovima ona 5−10 m. Vapnenački platoi na kojima je vidljivo odsustvo kvartarnih sedimenata − ili su ti sedimenti pak jako tanki (svega nekoliko centimetara) − nazivaju se [[alvar]]i.<ref name="Земљиште">{{cite web| title = General overview of Estonian nature — The Quaternary cover and soil cover| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_Quaternary_cover_and_soil_cover/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 28. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061442/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_Quaternary_cover_and_soil_cover/| dead-url = yes}}</ref> Maksimalna debljina kvartarnih sedimenata, koja dostiže i do 100 m, vidljiva je u drevnim dolinama i akumulacijskim morenskim pobrđima na krajnjem jugu i jugoistoku.<ref name="Земљиште"/> Značajan utjecaj na razvoj suvremenog reljefa u nizinskim područjima odigrala su brojna [[tresetište|tresetišta]]. Prva tresetišta u Estoniji nastala su prije oko 8,000 godina, a najintenzivniji proces nastanka [[treset]]a u močvarama odigrao se tijkom poslednje dve tisuće godina. Niska tresetišta danas prekrivaju oko petinu estonskog teritorija.<ref name="Topography"/> Sjeverni dio Estonije seizmički je aktivno područje, a [[potres]]i, iako rijetki, nisu neuobičajena pojava. Najjači [[potres]] koji je pogodio ovu zemlju dogodio se [[25. listopada]] [[1976.]] godine s epicentrom u moru nedaleko od sjeverne obale otoka [[Osmussaar]]. Hipocentar potresa nalazio se na dubini od 10−13&nbsp;km, a magnituda u hipocentru iznosila je 4.7 po [[Richterova skala|Richteru]].<ref name="Publishers2005">{{Cite book| author = Estonian Academy of Science | title = Proceedings of the Estonian Academy of Sciences, Geology| url = https://books.google.com/books?id=q3mK64Ef2MQC|year=2005| publisher = Estonian Academy Publishers}}</ref> Potres je izazvao manja oštećenja na starijim objektima, a na nekim mjestima je došlo i do manjeg urušavanja stijena uz obalu. Bio je to službeno najjači zabilježeni potres u historiji Estonije.<ref name="KoeberlMartínez-Ruiz2003">{{harvnb|Koeberl|Martínez|2003|p=345}}</ref> === Reljef === [[Datoteka:Relief map of Estonia.png|thumb|right|Hipsometrijska mapa Estonije.]] [[Datoteka:Valaste waterfall, June 2010, 2.jpg|thumb|right|[[Vodopad]] [[Valaste (vodopad)|Valaste]] u Estoniji.]] Estonija obuhvaća sjeverozapadni dio prostrane Istočnoeuropske ravnice i njenim reljefom dominira nisko i ravno tlo te manja uzvišenja [[Morena|morenskog]] porijekla mjestimično ispresjecana riječnim dolinama i ujezerenim depresijama.<ref>{{Cite web |title=Детаљнија топографска мапа Естоније |url=http://www.estonica.org/media/files/images/17/175712466079-eesti-fyys-ingliss_gif_662x473_q100.jpg |access-date=2021-04-29 |archive-date=2017-05-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170531165850/http://www.estonica.org/media/files/images/17/175712466079-eesti-fyys-ingliss_gif_662x473_q100.jpg |dead-url=yes }}</ref> Prosječna nadmorska visina je oko 50 m i postepeno raste idući od baltičkih obala prema unutrašnjosti. Najviša točka je brdo [[Suur Munamägi]], na krajnjem jugoistoku zemlje, na gorju [[Haanja (gorje)|Haanja]], koje s nadmorskom visinom od 318 m ujedno predstavlja i najvišu točku istočne baltičke regije.<ref name="Topography"/> Gorja zauzimaju uglavnom centralne, južne i jugoistočne dijelove zemlje, a njihove osnove su uglavnom na nadmorskim visinama od 75 do 100 m. Gorja su obično međusobno razdvojena dubokim depresijama kojima prolaze riječni tokovi. Ovisno o djelovanju vanjskih sila na reljef viših dijelova, estonska gorja, u osnovi morenskog porijekla, dijele se na akumulativna i erozivna. Erozivna gorja uglavnom su dosta zaravnjena, a njihova stjenovita osnova je prekrivena relativno tankim slojem kvartarnih stijena. Dva najtipičnija erozivna gorja u Estoniji su [[Pandivere]] u centralnom dijelu (najviši vrh je [[Emumägi]] sa 166 m visine) i Sakala (s najvišim vrhom [[Härjassaare]] sa 147 m visine) u južnom dijelu zemlje.<ref name="Topography"/> Akumulativna gorja znatno su viša, raščlanjenija i također su prekrivena nešto moćnijim kvartarnim sedimentima. Tri najznačajnija gorja akumulativnog tipa su [[Haanja (gorje)|Haanja]] na jugoistoku (gdje se nalazi i najviša točka u zemlji, brdo [[Suur Munamägi]] s 318 m visine), [[Otepää (gorje)|Otepää]] na jugu (najviša točka je brdo [[Kuutsemägi]] s 217 m), te [[Karula (gorje)|Karula]] na jugu (s najvišom točkom [[Tornimägi]], koja ima 137 m).<ref name="Topography"/> Viša područja su još i [[drumlin]]i [[Saadjärve]] (s visinom od 144 metra), [[Zapadnosaremsko gorje]] (54 metra) i gorje [[Jõhvi]] (81 m).<ref name="Topography"/> U viša područja ubrajaju se i ledenjački platoi, koji se nalaze u sjevernom dijelu zemlje, a najupečatljiviji su platoi [[Harju (plato)|Harju]] i [[Võru (plato)|Võru]]. Oba platoa su od obale [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]] odvojena strmom eskarpom baltičkog klifa i leže na nadmorskim visinama između 30 i 70 m. Ravna i jednolična površina platoa je mjestimično isprekidana riječnim dolinama i kraškim udubljenjima. Plato Harju je uslijed intenzivne erozije raščlanjen na nekoliko manjih platoa ([[Toompea]] i [[Viimsi (poluotok)|Viimsi]] kod Tallinna te arhipelag [[Pakri (arhipelag)|Pakri]]). S druge strane, prirodni reljef platoa Võru je modificiran umjetnim putem uslijed eksploatacije uljnih škriljaca, odlaganja jalovine i pepela. U južnom dijelu nalazi se plato [[Ugandi (plato)|Ugandi]] (visine 40−100 m), raščlanjen drevnim dolinama. Nešto viša područja su i [[Srednjoestonska ravnica]] (60−80 m) te [[Kõrvemaa]] (50−90 m visine) Nizinska područja rasprostranjena su uz obale [[Baltičko more|Baltičkog mora]], [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskog jezera]] i jezera [[Võrtsjärv]]. Nadmorska visina tih područja je ispod 50 m, a teren je često poplavljen. Nizine zauzimaju oko polovine estonskog teritorija, a najprostranije se nalaze u sjeverozapadnim i zapadnim dijelovima zemlje. Najveće nizinsko područje je [[Zapadnoestonska nizina]], koja predstavlja nisko i zamočvareno područje u sklopu kojeg se mjestimično izdižu vapnenačka uzvišenja visine do 20 m (Kirbla, Mihkli Salumägi Hill, Salevere Salumägi i drugi).<ref name="Topography"/> Južnije, uz obale [[Riški zaljev|Riškog zaljeva]], nalazi se [[Parnska nizina]], također močvarno područje u čijoj se osnovi nalaze devonske pješčare. Od mora je odvojena visokim pješčanim [[dina]]ma, koje se pružaju uz obale Riškog zaljeva.<ref name="Topography"/> Zapadnoestonska nizina se dalje na zapadu nastavlja na otoke zapadnoestonskog arhipelaga, čijim reljefom dominiraju niska i ravna područja maksimalne visine do 20 m. Nadmorska visina na otocima postepeno raste prema zapadu, a posebno dolazi do izražaja na zapadu [[Saaremaa|Saareme]] i na poluotoku [[Sõrve]] na [[Hiiumaa|Hiiumi]]. Duž sjeverne obale Saareme i otoka [[Muhu (otok)|Muhu]] proteže se do 21 metra visoki [[klif]] po imenu Panga. Većim dijelom sjeverne obale prostire se uska Sjevernoestonska priobalna ravnica, stisnuta između voda Finskog zaljeva na sjeveru i Baltičkog klinta na jugu. Širina ovog područja varira od nekoliko metara do dvadesetak kilometara i na tom dijelu obale nalaze se brojni manji poluotoci, zaljevi i otoci. Uz sjeverne i zapadne obale [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskog jezera]] (na [[estonski jezik|estonskom]] se to jezero naziva [[Peipsi (jezero)|Peipsi]]) također se nalaze niske i močvarne ravnice, a isti karakter ima i depresija uz jezero [[Võrtsjärv]] u južnom dijelu zemlje. Uz sjevernu obalu jezera Peipsi je nizina Alutaguse, dok se zapadno od jezera nalazi priobalna nizina.<ref name="Topography"/> Depresije i doline također predstavljaju značajne oblike reljefa u južnom dijelu zemlje i smještene su između nešto viših gorja, koja se međusobno razdvajaju. Dolina rijeke [[Valga|Valge]] (visina 40−80 m) razdvaja gorje Sakala, s jedne, od gorja Karula i Otepää, s druge strane. Dolina Valge na sjeveroistoku se nastavlja na dolinu rijeke [[Väike Emajõgi]], koja se dalje pruža sve do jezera Peipsi. Između Haanje i Karule nalaze se doline Võru i Hargla (visine 70−100 m). <center> <gallery mode="packed"> Datoteka:Luftbild Finnischer Meerbusen.jpg|<small>Satelitska snimka Estonije.</small> Datoteka:Osmussaar 2001.jpg|<small>Obala otoka [[Osmussaar]].</small> Datoteka:Roosa hommikuudu Tolkuse rabas.jpg|<small>Ukupno 2,549&nbsp;km² (ili 5.6% ) estonskog kopna nalazi se pod [[tresetište|tresetištima]].</small><ref>[http://issuu.com/elfond/docs/estonian_mires_inventory?mode=embed Estonian Mires Inventory] Compiled by Jaanus Paal and Eerik Leibak. [[Estonian Fund for Nature]]. Tartu, 2011. [https://web.archive.org/web/20140710235254/http://issuu.com/elfond/docs/estonian_mires_inventory?mode=embed Архивирано] 10. 7. 2014. на -{[[Wayback Machine]]}-.</ref> Datoteka:Haanja 2010 01 1.jpg|<small>Teritorij Estonije sadrži oko 50% šumskih površina.</small> Datoteka:Hommik Viru rabas.jpg|<small>Najduža drvena staza kroz tresetišta duga je 627&nbsp;km.</small><ref>{{cite web|url=http://loodusegakoos.ee/hiking-route/aegviidu-ahijarve-672-km| title = Hiking Route: Aegviidu-Ähijärve 672 km – Loodusega koos RMK| work = Loodusega Koos| accessdate=27. 3. 2015}}</ref> </gallery> </center> [[Baltički klint]], koji se prostire uz sjevernu obalu Estonijem predstavlja jednu od najdužih erozivnih eskarpi u cijeloj sjevernoj Europi (prostire se od [[Åland|Ålandskih otoka]] do jezera [[Ladoga]]). U sjeverozapadnim i sjeveroistočnim dijelovima, Baltički klint ima karakter erozivnog [[klif]]a i izlazi na obale Finskog zaljeva. Najviši dio Estonskog klifa nalazi se kod Ontike i visok je 56 m. === Baltička obala i otoci === [[File:Kiipsaare leaning lighthouse.jpg|thumb|Kosi [[svjetionik]] Kiipsaare na otoku [[Saaremaa|Saaremi]].]] [[File:Tubala tuulik august 2014.jpg|thumb|Drvena vjetrenjača u selu [[Tubala]] na otoku [[Hiiumaa|Hiiumi]].]] Na sjeveru i zapadu, Estonija izlazi na obale [[Baltičko more|Baltičkog mora]], odnosno na obale njegovih zaljeva, [[Finski zaljev|Finskog]] na sjeveru i [[Riški zaljev|Riškog]] na jugozapadu. Ukupna dužina morskih obala kontinentalnog dijela Estonije iznosi 1,242&nbsp;km, a računajući i otoke, estonska baltička obala dugačka je 2,551&nbsp;km.<ref name="Обала"/> Najdužu obalu među otocima ima ostrvo [[Saaremaa]] s 854&nbsp;km.<ref name="Обала"/> Estonska obala je dosta razvedena i prepuna je malih i plitkih [[zaljev]]a i [[poluotok]]a. Uz obalu se nalaze brojni stjenoviti otoci i grebeni, a more je duž cijele estonske obale relativno plitko. Najplići dio je područje koji se nalazi na oko 15&nbsp;km sjeverozapadno od [[Hiiumaa|Hiiume]], gdje dubina mora na pojedinim mjestima dostiže svega jedan metar.<ref name="Обала"/> Najveće dubine unutar estonskih teritorijalnih voda su u Finskom zaljevu, gdje dubine dostižu i do 100 m, dok je maksimalna dubina Riškog zaljeva oko 50−60 m. Riški zaljev je na sjeveru preko plitkog prolaza [[Väinameri]], površine 2,200&nbsp;km², povezan sa Finskim zaljevom. Baltičko more se odlikuje jako malim plimnim valovima, čija je prosječna visina oko 10&nbsp;cm. Prosječna visina valova je 1−2 metra, dok najviši valovi nastaju za vrijeme jakih oluja i njihova visina se kreće do 10 m na otvorenom moru, oko 6 m u Finskom i 3−4 metra u Riškom zaljevu.<ref name="Обала"/> Najveći zaljevi su [[Narvski zaljev|Narvski]] i [[Talinski zaljev|Talinski]] u Finskom, te [[Parnski zaljev|Parnski]] u Riškom zalivu. Estoniji pripada ukupno 2,355 otoka, računajući i baltičke i jezerske otoke. Najveća otočna skupina nalazi se zapadno od zapadne obale zemlje i sjeverno od Riškog zaljeva, a radi se o [[Zapadnoestonski arhipelag|Zapadnoestonskom arhipelagu]]. Zapadnoestonske otoke od kopna razdvaja uski i plitki prolaz [[Väinameri]]. Ukupna površina arhipelaga je oko 4,000&nbsp;km², a čini ga oko 500 otoka.<ref name="UNESCO">{{cite web|title=West Estonian Archipelago| url = http://www.unesco.org/new/en/natural-sciences/environment/ecological-sciences/biosphere-reserves/europe-north-america/estonia/west-estonian-archipelago/| publisher = UNESCO| accessdate=16. 6. 2016}}</ref> Uglavnom je riječ o manjim otocima, često zanemarive površine, a svega pet otoka u ovom arhipelagu ima površinu veću od 10&nbsp;km². Površinom najveći estonski otok je [[Saaremaa]], koji je s površinom od 2,672&nbsp;km² četvrti otok po veličini u Baltičkom moru (posle [[Zeland, Danska|Zelanda]], [[Gotland]]a i [[Fyn]]a). Saaremaa je relativno nizak i ravan otok, a jedino je njegov krajnji zapadni dio, gdje se nalazi morensko Zapadnosaremsko gorje (maksimalne visine do 54 metra), nešto uzdignutiji.<ref>{{cite web| title = Estonian nature by regions — Saaremaa| url = http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/Saaremaa/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 30. 1. 2017| archive-date = 2021-05-07| archive-url = https://web.archive.org/web/20210507004921/http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/Saaremaa/| dead-url = yes}}</ref> Drugi po veličini otok u arhipelagu je [[Hiiumaa]] s površinom od 989&nbsp;km². Hiiumaa je nešto viši u usporedbi sa Saaremom, a na najvišem vrhu otoka, brdu Tornimägi (68 m visine), nalazi se najstariji estonski [[svjetionik]]. Znatnije površine imaju još i otoci [[Muhu]] (198&nbsp;km²), [[Vormsi]] (93&nbsp;km²) i [[Kassari]] (19.3&nbsp;km²).<ref name="Острва2">{{cite web| title = Estonian nature by regions — The islands in the Väinameri Sea and the Gulf of Riga| url = http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/The_islands_in_the_V%C3%A4inameri_Sea_and_the_Gulf_of_Riga/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 30. 1. 2017| archive-date = 2016-08-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20160815062015/http://www.estonica.org/en/Nature/West-Estonian_islands/The_islands_in_the_V%C3%A4inameri_Sea_and_the_Gulf_of_Riga/| dead-url = yes}}</ref> Najveći otoci u Riškom zaljevu su [[Kihnu]] (16.4&nbsp;km²) u istočnom dijelu, [[Ruhnu]] (11.4&nbsp;km²) u centralnom te [[Abruka]] (8.78&nbsp;km²) u sjevernom delu zaljeva (južno od južne obale Saareme).<ref name="Острва2"/> U Finskom zaljevu nalazi se oko stotinjak otoka koji teritorijalno pripadaju Estoniji, a većina njih nalazi se gotovo uz samu obalu. Najsjeverniji među njima je otok [[Vaindloo]], s površinom od svega oko 6 hektara, a od obale su nešto dalja još i otoci [[Keri (otok)|Keri]] (površine 3 ha) i [[Uhtju]] (10 ha). Najveći otoci u ovom dijelu estonskog akvatorija su su [[Naissaar]] (18.6&nbsp;km²), severno od [[Tallinn]]a, te arhipelag [[Pakri (arhipelag)|Pakri]], koji čine dva otoka ukupne površine 24.7&nbsp;km² (Suur-Pakri s 11.6&nbsp;km² i Väike-Pakri s 12.9&nbsp;km²). Veći otoci u zaljevu još su i [[Prangli]] (6.44&nbsp;km²), [[Osmussaar]] (4.69&nbsp;km²) i [[Aegna]] (2.9&nbsp;km²). Osmussaar ujedno predstavlja i najzapadniju točku Finskog zaljeva.<ref>{{cite web| title = Estonian nature by regions — The islands of the Gulf of Finland| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Gulf_of_Finland_and_the_North-Estonian_coastal_plain/The_islands_of_the_Gulf_of_Finland/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 30. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061237/http://www.estonica.org/en/Nature/Gulf_of_Finland_and_the_North-Estonian_coastal_plain/The_islands_of_the_Gulf_of_Finland/| dead-url = yes}}</ref> Najveći jezerski otok je otok [[Piirissaar]] (površine 7.85&nbsp;km²), koji se nalazi u južnom dijelu [[Čudsko jezero|jezera Peipus]]. [[File:SorvePanorama070511.jpg|thumb|center|1000px|Panoramski pogled na [[Sõrve (poluotok)|poluotok Sõrve]], jugozapadni dio [[Saaremaa|Saareme]].]] === Hidrografija === [[File:Narva Waterfall-3.jpg|thumb|[[Narvski vodopad|Vodopad]] na rijeci [[Narva (rijeka)|Narvi]] u Estoniji.]] Jedna od osnovnih odlika Estonije je veoma raznovrsna hidrografska mreža na čiji su nastanak djelovali klimatski faktori i reljef. Ukupna godišnja količina padalina je znatno viša od postotka gubljenja vode uslijed isparavanja, a ostatak vode (200−300&nbsp;mm godišnje) s kopna prema oceanu otječe putem brojnih manjih vodotoka. Cijeli teritorij Estonije odvodnjava se prema baltičkom bazenu preko 4 [[sliv]]na područja:<ref name="Хидрографија">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — The hydrographic network| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/| work=Encyclopedia Estonica| publisher=Eesti Instituut| accessdate=28. 1. 2017| archive-date=2016-12-18| archive-url=https://web.archive.org/web/20161218061447/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/| dead-url=yes}}</ref> * [[slijev]] jezera [[Peipsi (jezero)|Peipsi]] i rijeke [[Narva (rijeka)|Narve]] (38%); * [[slijev]] [[Finski zaljev|Finskog zaljeva]] (uz izuzetak rijeke [[Narva (rijeka)|Narve]]; 21%); * [[slijev]] [[Riški zaljev|Riškog zaljeva]] (32%) i; * bazen Zapadnoestonskih otoka (9% teritorija). Najvažnije [[vododjelnica|razvodnice]] u zemlji su pobrđa [[Pandivere]] i [[Sakala]] s kojih rijeke teku u sva tri pravca. Teritorijom Estonije teku brojne rijeke, a zajednička odlika svih njih je dosta kratak tok i niska razina vode (osim u proljeće, kada se topi snijeg i tokom vlažnijih ljeta, kada su poplave redovna pojava). Svega 10 rijeka ima dužinu toka iznad 100&nbsp;km, a većina njih teče u smjeru jezera Peipsi. Rijeka sa najdužim tokom u Estoniji je [[Võhandu]] (pritok jezera [[Toplo jezero|Lämmijärv]]) s tokom od 162&nbsp;km.<ref name="Хидрографија"/> Rijeka s najvećim protokom u Estoniji je [[Narva (rijeka)|Narva]] (dužina toka je 77&nbsp;km), čiji prosječan protok u zoni ušća iznosi 370 m³/s.<ref>{{Cite web|title=Estonica.org - The hydrographic network|url=http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/|website=www.estonica.org|access-date=2020-06-01|archive-date=2016-12-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20161218061447/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/The_hydrographic_network/|dead-url=yes}}</ref> Narva je jedini pritok jezera Peipsi. [[File:Jõesuu vaatetorn.jpg|thumb|left|Promatračnica Jõesuu na jezeru [[Võrtsjärv]] u zimsko doba.]] Rijeka [[Emajõgi]] povezuje dva najveća estonska jezera, Peipsi i [[Võrtsjärv]], a ujedno je jedina estonska rijeka koja je plovna cijelom dužinom svog toka (od 101&nbsp;km). Najduža rijeka u centralnom i zapadnom dijlu zemlje, i druga po dužini toka, je [[Pärnu]] s tokom od 144&nbsp;km. Rijeke [[Ahja]] i [[Võhandu]], koje teku južnim dijelom zemlje, poznate su po svojim dubokim i pitoresknim kanjonima omeđenim devonskim [[pješčar]]ima. Voda iz rijeka nerijetko se koristi za opskrbljivanje velikih gradova pitkom vodom, a tipičan primjer takvog oblika vodoprivrede je reka [[Pirita]] (105&nbsp;km), čije su vode preusmerene u jezero [[Ülemiste (jezero)|Ülemiste]] (površine 9,436&nbsp;km²), iz kog se glavni grad [[Tallinn]] opskrbljava vodom. Po dužini toka još se izdvajaju rijeke [[Põltsamaa]] (135&nbsp;km), [[Pedja (rijeka)|Pedja]] (122&nbsp;km), [[Keila (rijeka)|Keila]] (116&nbsp;km), [[Kasari]] (112&nbsp;km), [[Piusa]] (109&nbsp;km) i [[Navesti]] (100&nbsp;km).<ref name="Хидрографија"/> Na teritoriju Estonije nalazi se oko 1,200 prirodnih jezera čija površina je veća od jednog hektra. Unutrašnje vode zauzimaju oko 2,840&nbsp;km².<ref name="Хидрографија"/> Jezera pokrivaju oko 4.7% državnog teritorija Estonije, i neravnomjerno su raspoređena po njenom teritoriju. Najveći dio jezerskih bazena formiran je kao posljedica topljenja kontinentalnog leda u posljednjem postglacijalnom periodu. Većina jezera nalazi se u pobrđima na jugu i jugoistoku zemlje, u nizini [[Alutaguse (nizina)|Alutaguse]], te u rezervatu prirode [[Põhja-Kõrvemaa]] na sjeveru zemlje. Na zapadnim otocima nalaze se brojna manja priobalna jezera koja su nastala uslijed izdizanja kopna, a najveće među njima je jezero [[Mullutu-Suurlaht]] u južnom dijelu [[Saaremaa|Saareme]] (površina mu varira od 14.4&nbsp;km² do 30&nbsp;km²). Zanimljivo je da je voda kod većine otočkih jezera slana. Mnogobrojna manja jezera nalaze se u [[tresetište|tresetištima]] na zapadu zemlje, a takvih vodenih bazena ima preko 20,000, ali su toliko malih površina da se i ne smatraju jezerima. Svega 42 jezera imaju površinu veću od 1&nbsp;km², dok samo 20 jezera ima dubinu veću od 20 m. Najdublje je jezero [[Rõuge Suurjärv]] s dubinom od 38 m.<ref name="Хидрографија"/> Najveća jezerska površina u Estoniji nalazi se na zapadu zemlje, a riječ je o [[Čudsko-pskovsko jezero|Čudsko-pskovskom jezerskom sistemu]] s ukupnom površinom od 3,555&nbsp;km², od čega Estoniji pripada 1,570&nbsp;km² ili 44% akvatorija. Ovaj jezerski sistem čine tri međusobno povezana jezera — [[Peipsi (jezero)|Peipsi]] ([[Čudsko jezero]]) je na skeveru (2,610&nbsp;km²), [[Lämmijärv]] ([[Toplo jezero]]) u sredini (235&nbsp;km²) i [[Pihkva]] ([[Pskovsko jezero]]) na jugu (710&nbsp;km²). Najveći vodostaj u jezeru je u proljeće, u vrijeme topljenja snijega, i u tom periodu razina vode u jezeru se poveća za više od jednog metra i plavi okolno nisko zemljište, a površina jezera poveća se za dodatnih do 780&nbsp;km². Najniži vodostaj je u mjesecu oktobru. Jezero je obično pod ledom od kraja novembra pa do kraja marta, a prosječna debljina leda je od 50 do 60&nbsp;cm.<ref name="Нарва">{{cite web| title = Lake Peipsi and Narva River| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Lake_Peipsi_and_Narva_River/Hydrology/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 31. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061347/http://www.estonica.org/en/Nature/Lake_Peipsi_and_Narva_River/Hydrology/| dead-url = yes}}</ref> Najveće jezero na pobrđu [[Otepää (pobrđe)|Otepää]] je jezero [[Pühajärv]] s površinom od oko 3&nbsp;km² i maksimalnom dubinom do 8.5 m (iz jezera otječe rijeka [[Väike Emajõgi]]).<ref>{{cite web| title = Uplands and depressions of South Estonia − The Otepää Upland| url = http://www.estonica.org/en/Nature/Uplands_and_depressions_of_South_Estonia/The_Otep%C3%A4%C3%A4_Upland/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 31. 1. 2017| archive-date = 2016-12-18| archive-url = https://web.archive.org/web/20161218061619/http://www.estonica.org/en/Nature/Uplands_and_depressions_of_South_Estonia/The_Otep%C3%A4%C3%A4_Upland/| dead-url = yes}}</ref> U centralnom dijelu zemlje nalazi se jezero [[Võrtsjärv]], koje s površinom od 270&nbsp;km² predstavlja drugo po veličini estonsko jezero.<ref name="Хидрографија"/> Veća jezera su još i [[Saadjärv]] (7.08&nbsp;km²), [[Vagula (jezero)|Vagula]] (5,187&nbsp;km²), [[Veisjärv]] (4,811&nbsp;km²) i druga. Na teritoriju Estonije danas postoji oko 150 umjetnih jezera koja su nastala pregrađivanjem riječnih korita ili nalijevanjem prirodnih depresija u zemlji. Najveće umjetno jezero je [[Narvsko jezero]] na rijeci Narvi, koje Estonija dijeli s [[Rusija|Rusijom]]. Od ukupno 200&nbsp;km² njegove površine, na tlu Estonije nalazi se 40&nbsp;km².<ref name="Хидрографија"/><ref name="Нарва"/> Estonija je poznata po brojnim izvorima, a prema službenim podacima registrirano je njih oko pet tisuća (iako su većina njih jako mali i tek povremeno aktivni). Neki od najljepših i vodom najizdašnijih izvora su Rosna Aliku, Esna, Prandi, Varangu i Simuna. [[File:Emajõgi on satellite image.jpg|center|thumb|1000px|Karta koja prikazuje tok rijeke [[Emajõgi]]. Lijevo je jezero [[Võrtsjärv]], a desno je jezero [[Peipsi (jezero)|Peipsi]].]] === Klima === U klimatskom pogledu, Estonija je smještena u prijelaznoj zoni između blage morske i oštrije kontinentalne klime, a značajan utjecaj na klimu imaju vlažne zračne mase s [[Atlantik]]a koje u ovo područje prodiru preko [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. Prodori hladnih i vlažnih zračnih masa s [[Arktik]]a su redovna pojava tokom zime i proljetnih mjeseci. Zbog svega toga, Estonija ima nešto više temperature u usporedbi s kontinentalnijim područjima na istoj geografskoj širini. Zbog velike geografske širine, velike su razlike u dužini dana u zimskom i ljetnom periodu. Najduži je dan za vrijeme [[ljetni solsticij|ljetnog solsticija]] i tada je dužina obdanice 18 sati i 40 minuta, dok je najkraća obdanica za vrijeme [[zimski solsticij|zimskog solsticija]] i traje svega 6 sati i 2 minute.<ref name="Клима">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Climate| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Climate/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=31. 1. 2017| archive-date=2014-12-27| archive-url=https://web.archive.org/web/20141227203814/http://www.estonica.org/en/Nature/Location_and_natural_conditions/Climate/| dead-url=yes}}</ref> Prosječan broj sunčanih sati na godišnjem nivou varira od 1,600 do 1,900, a [[insolacija]] je nešto viša u priobalnom dijelu i na otocima. Zahvaljujući utjecajima s Baltika, područja uz obalu i otoke tokom zime imaju znatno blažu klimu, dok idući prema unutrašnjosti, klima postaje sve oštrija. Tako su prosječne siječanjke temperature zraka u zapadnom dijelu zemlje od –2º do –4&nbsp;°C, dok su u istom periodu u unutrašnjosti tempertaure kreću od –6º do –7&nbsp;°C. Najhladniji mjesec je veljača.<ref name="Клима"/> Na proljeće, kopno se pak mnogo brže zagrijava te je situacija obrnuta i priobalna područja su znatno svježija pa je i kopno za oko 3.5&nbsp;°C toplije. Temperature tokom ljeta približno su jednake u cijeloj zemlji i kreću se u prosjeku između 16.0&nbsp;°C i 17.4&nbsp;°C.<ref name="Клима"/> Prosječne temperature zraka na godišnjem nivou kreću se od 4.3&nbsp;°C do 6.5&nbsp;°C. Apsolutna maksimalna temperatura zraka izmerena je [[11. kolovoza]] [[1992.]] u [[Võru]]u i iznosila je 35.6&nbsp;°C, dok je apsolutno najniža temperatura od –43,5&nbsp;°C izmjerena [[17. siječnja]] [[1940.]] u [[Jõgeva|Jõgevi]].<ref name="Клима"/> {{Infokutija vrijeme | Lokacija = Estoniju | Jan-Sij_aps_maks = 10.1 | Feb-Velj_aps_maks = 10.1 | Mar-Ožu_aps_maks = 18.4 | Apr-Tra_aps_maks = 27.6 | Maj-Svi_aps_maks = 33.1 | Jun-Lip_aps_maks = 32.4 | Jul-Srp_aps_maks = 35.2 | Aug-Kol_aps_maks = 35.6 | Sep-Ruj_aps_maks = 30.2 | Okt-Lis_aps_maks = 22.2 | Nov-Stu_aps_maks = 14.3 | Dec-Pro_aps_maks = 12.5 | God_aps_maks = | Jan-Sij_sr = -3.1 | Feb-Velj_sr = -3.8 | Mar-Ožu_sr = -0.6 | Apr-Tra_sr = 4.9 | Maj-Svi_sr = 10.5 | Jun-Lip_sr = 14.8 | Jul-Srp_sr = 17.8 | Aug-Kol_sr = 16.7 | Sep-Ruj_sr = 12.2 | Okt-Lis_sr = 6.7 | Nov-Stu_sr = 2.1 | Dec-Pro_sr = -1.0 | God_sr = | Jan-Sij_aps_min = -36.7 | Feb-Velj_aps_min = -35.0 | Mar-Ožu_aps_min = -27.8 | Apr-Tra_aps_min = -15.8 | Maj-Svi_aps_min = -6.7 | Jun-Lip_aps_min = -2.5 | Jul-Srp_aps_min = 0.5 | Aug-Kol_aps_min = 0.2 | Sep-Ruj_aps_min = -5.2 | Okt-Lis_aps_min = -17.0 | Nov-Stu_aps_min = -25.9 | Dec-Pro_aps_min = -34.6 | God_aps_min = | Jan-Sij_sr_min = -5.6 | Feb-Velj_sr_min = -6.5 | Mar-Ožu_sr_min = -3.9 | Apr-Tra_sr_min = 0.9 | Maj-Svi_sr_min = 5.6 | Jun-Lip_sr_min = 10.2 | Jul-Srp_sr_min = 13.2 | Aug-Kol_sr_min = 12.5 | Sep-Ruj_sr_min = 8.6 | Okt-Lis_sr_min = 3.9 | Nov-Stu_sr_min = 0.0 | Dec-Pro_sr_min = -3.1 | God_sr_min = | Jan-Sij_sr_maks = -0.9 | Feb-Velj_sr_maks = -1.1 | Mar-Ožu_sr_maks = 2.7 | Apr-Tra_sr_maks = 9.5 | Maj-Svi_sr_maks = 15.6 | Jun-Lip_sr_maks = 19.4 | Jul-Srp_sr_maks = 22.4 | Aug-Kol_sr_maks = 21.3 | Sep-Ruj_sr_maks = 16.2 | Okt-Lis_sr_maks = 9.6 | Nov-Stu_sr_maks = 4.1 | Dec-Pro_sr_maks = 1.0 | God_sr_maks = | Jan-Sij_pad = 49 | Feb-Velj_pad = 39 | Mar-Ožu_pad = 35 | Apr-Tra_pad = 34 | Maj-Svi_pad = 42 | Jun-Lip_pad = 70 | Jul-Srp_pad = 67 | Aug-Kol_pad = 81 | Sep-Ruj_pad = 58 | Okt-Lis_pad = 72 | Nov-Stu_pad = 61 | Dec-Pro_pad = 53 | God_pad = | Jan-Sij_vlaž = 89 | Feb-Velj_vlaž = 87 | Mar-Ožu_vlaž = 81 | Apr-Tra_vlaž = 74 | Maj-Svi_vlaž = 71 | Jun-Lip_vlaž = 75 | Jul-Srp_vlaž = 77 | Aug-Kol_vlaž = 79 | Sep-Ruj_vlaž = 83 | Okt-Lis_vlaž = 86 | Nov-Stu_vlaž = 89 | Dec-Pro_vlaž = 89 | God_vlaž = | Jan-Sij_voda = | Feb-Velj_voda = | Mar-Ožu_voda = | Apr-Tra_voda = | Maj-Svi_voda = | Jun-Lip_voda = | Jul-Srp_voda = | Aug-Kol_voda = | Sep-Ruj_voda = | Okt-Lis_voda = | Nov-Stu_voda = | Dec-Pro_voda = | God_voda = | Jan-Sij_sun = 33.1 | Feb-Velj_sun = 63.2 | Mar-Ožu_sun = 141.9 | Apr-Tra_sun = 202.8 | Maj-Svi_sun = 284.2 | Jun-Lip_sun = 275.3 | Jul-Srp_sun = 290.4 | Aug-Kol_sun = 243.0 | Sep-Ruj_sun = 157.5 | Okt-Lis_sun = 85.1 | Nov-Stu_sun = 31.4 | Dec-Pro_sun = 21.0 | God_sun = | Izvor = [http://www.ilmateenistus.ee/kliima/kliimanormid/ohutemperatuur/?lang=en Narch (1991-2020)] }} Prosječna brzina vjetrova u unutrašnjim dijelovima zemlje iznosi oko 4&nbsp;m/s, a na otvorenom moru i u priobalnom dijelu oko 6&nbsp;m/s. Olujni vjetrovi jačina iznad 15&nbsp;m/s su rijetki u unutrašnjosti, dok u priobalnim dijelovima zemlje ovakvi vjetrovi pušu od 15 do 30 dana godišnje. Dominiraju zapadni vjetrovi. Estonija se nalazi u zoni dosta vlažne klime te je vlažnost zraka dosta visoka tokom cijele godine i kreće se u vrijednostima od 80 do 83%.<ref name="Клима"/> Vlažnost zraka najviša je tokom zimskih meseci, a najniža u svibnju, kada iznosi oko 70%. Prosječna godišnja količina padalina varira od 550 do 800 milimetara, a najviše padalina bude u unutrašnjim dijelovima zemlje, posebno na pobrđima. Apsolutni maksimum količine padalina na godišnjem nivou je 1,157&nbsp;mm, na mjesečnom nivou 351&nbsp;mm, a na dnevnom 148 milimetara.<ref name="Клима"/> Snježni pokrivač je redovna pojava tokom zimskih mjeseci, i zadržava se od 75 do 135 dana.<ref name="Клима"/> Tokom zimskih mjeseci, ledeni pokrivač formira se duž obala, obično krajem listopada i početkom studenog, a otopi se do kraja travnja. Maksimalne temperature morske vode u ljetnim mjesecima kreću se od 16° do 17&nbsp;°C na ulazu u [[Finski zaljev]], pa do 18° i 19&nbsp;°C u rubnim dijelovima mora.<ref name="Обала"/> Vegetacijski period traje od 180 do 195 dana, dok je period bez mraza između 110 i 190 dana. <center> <gallery mode="packed-hover" heights="290" style="font-size:88%;line-height:120%" caption="Klimatološki podaci za neke estonske gradove"> File:Tartu EST climate.svg|[[Tartu]] File:Tallinn-kliima.svg|[[Tallinn]] File:Narva EST climate.svg|[[Narva]] File:Vilsandi_EST_climate.svg|[[Vilsandi]] </gallery> </center> === Ekologija === [[File:Päikesetõus Paukjärve vaatetornist.jpg|thumb|Zima u [[Rezervat prirode Põhja-Kõrvemaa|rezervatu prirode Põhja-Kõrvemaa]] pokazuje svu raskoš šumskih površina u Estoniji, istovremeno tvoreći simbolični prikaz [[Zastava Estonije|estonske trobojnice]].]] Teritorij Estonije nalazi se na samoj granici između istočnoeuropske i srednjoeuropske fitogegografske oblasti, što za posljedicu ima dosta veliko [[flora|florističko]] bogatstvo. Na ovom području živi 538 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka (ili oko 35% od ukupnog broja europskih [[takson]]a).<ref name="Флора">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Flora/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-23| archive-url=https://web.archive.org/web/20161223080834/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Flora/| dead-url=yes}}</ref> Od tog broja, u zemlji su registrirana 83 [[endem]]ska taksona.<ref name="Флора"/> Autohtona flora je znatno obogaćena umjetnim putem, prije svega zahvaljujući ljudskoj aktivnosti. Na tlu Estonije također je registrirano postojanje oko 2,500 vrsta [[alge|algi]] i oko 680 vrsta [[lišaj]]eva i [[mahovina]].<ref name="Флора"/> Estonija se nalazi u sjevernom dijelu zone mješovitih šuma umjerenih područja, a pod šumama je gotovo polovina ukupnog državnog teritorija. Najdominantnije vrste drveća su [[hrast lužnjak]], [[smreka]], [[jasen]], [[brijest]], [[breza]], [[jasika]] i [[bor]], a u močvarnim područjima [[crna joha]].<ref>{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Forests| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Forests/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-21| archive-url=https://web.archive.org/web/20161221133912/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Forests/| dead-url=yes}}</ref> Brojne livade koje se prostiru širom zemlje uglavnom su posljedica ljudske aktivnosti i razvile su se na krčevinama gdje su nekada rasle guste šume. [[File:Istuv rebane (48788735922).jpg|thumb|left|[[Crvena lisica|Europska lisica]] (''V. v. crucigera'') čest je sisavac u Estoniji.]] [[Tresetište|Tresetišta]] zauzimaju skoro četvrtinu državnog teritorija i uglavnom su raširena u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu te na otocima. Najraširenija su visoka tresetišta u kojima se tokom tisuća godina nataložio dosta debeo sloj [[treset]]a. U ovim močvarama dominantne su mahovine iz roda ''[[Sphagnales]]'', koje, zahvaljujući svojim apsorpcijskim sposobnostima, održavaju stabilnu razinu vode u močvarnim predjelima. Pored mahovina, u ovim močvarama rastu i jestive [[moroška|moroške]] te ''[[Rhododendron tomentosum]]'' i druge patuljaste vrste. U nižim vrstama dominantnije su trave i [[šaš]]. Močvarna područja postepeno prelaze u borove šume.<ref>{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora and fauna/Peatlands| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Peatlands/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-18| archive-url=https://web.archive.org/web/20161218023521/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Peatlands/| dead-url=yes}}</ref> Najbrojnija zajednica na tlu Estonije su [[gljive]], kojih ukupno ima registrirano oko 4,500 različitih vrsta, od čega se oko 60 vrsta smatra jestivim.<ref>{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora and fauna/Fungi| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fungi/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-17| archive-url=https://web.archive.org/web/20161217094412/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fungi/| dead-url=yes}}</ref> Životinjsko carstvo čine 64 vrste [[sisavci|sisavaca]], 329 vrsta [[ptice|ptica]], 65 vrsta [[ribe|riba]], 11 vrsta [[vodozemci|vodozemaca]], 5 vrsta [[gmazovi|reptila]] i oko 15,000 vrsta [[kukci|kukaca]].<ref name="Фауна">{{cite web| title=General overview of Estonian nature — Flora and fauna/Fauna| url=http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fauna/| publisher=Encyclopedia Estonica & Eesti Instituut| accessdate=4. 2. 2017| archive-date=2016-12-23| archive-url=https://web.archive.org/web/20161223080800/http://www.estonica.org/en/Nature/Flora_and_fauna/Fauna/| dead-url=yes}}</ref> Među kopnenim sisavcima svojom brojnošću izdvajaju se [[smeđi medvjed]]i, [[vuk]]ovi i [[ris]]ovi, a nekada jako raširena i brojna [[europska vidra]] vjerovatno je izumrla na ovom prostoru.<ref name="Фауна"/> [[Bizamski štakor]], [[rakun]] i [[američka vidrica]] umjetnim su putem naseljeni na ovo područje. [[File:Grey Seal, Estonia 1.jpg|thumb|Estonska je fauna toliko raznolika da u zemlji živi i baltička podvrsta [[Sivi tuljan|sivog tuljana]] (''Halichoerus grypus grypus'').]] Od ukupno 329 vrsta ptica njih 206 je stalno nastanjeno na tom području, dok 38 vrsta čine arktičke [[ptice selice]]. U posljednje vrijeme primjetan je veliki rast populacije [[galeb]]ova i [[kormoran]]a, dok se populacija [[Divlja patka|divljih pataka]] i drugih ptica močvarica značajno smanjuje. U šumama najviše ima [[zeba]] i [[carić]]a. Ihtiofaunu čini 65 vrsta, a zbog dosta niske stope [[salinitet]]a priobalnih područja Baltičkog mora ne postoji neka drastična razlika između morskih i slatkovodnih vrsta. Najtipičniji predstavnici marinske ihtiofaune su baltičke [[Haringa|haringe]]. Postoje dvije podvrste riba u jezeru Peipsi koje se smatraju endemskim vrstama, a riječ je o [[Zrakoperke|zrakoperkama]] vrste ''[[Coregonus lavaretus]]'' i ''[[Osmerus eperlanus]]''. Od slatkovodnih riba, nekada najraširenije vrste poput [[som]]ova i [[bolen]]a danas su na rubu izumiranja, a i populacija [[losos]]a također je dostigla kritičnu razinu.<ref name="Фауна"/> Na tlu Estonije obitavaju i dvije vrste [[zmija]], i to [[poskok|poskoci]] i vodene zmije. Kao najveći zagađivači zraka u Estoniji smatraju se dvije termoelektrane u [[Narva|Narvi]], koje kao pogonsko gorivo koriste [[nafta|naftu]] iz [[Uljni škriljac|uljnih škriljaca]], čijim se sagorijevanjem stvara i do 4.5 milijuna tona jako alkalnog pepela (na godišnjem nivou).<ref name=ebrd>{{cite paper|title=EBRD project summary document — Estonia: Narva Power. Environmental Issues Associated with Narva Power Plants. Executive Summary|publisher=European Bank for Reconstruction and Development|3=|date=15. 5. 2002|url=http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf|format=PDF|accessdate=23. 10. 2007|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070927200644/http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf|archivedate=27. 9. 2007}} {{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf |access-date=2021-08-16 |archive-date=2007-09-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070927200644/http://www.ebrd.com/projects/eias/narva.pdf |dead-url=yes }}</ref> Ove elektrane sudjeluju u ukupnom zagađenju zraka u zemlji sa čak 75%. Eksploatacija i prerada uljnih škriljaca ima veoma negativan utjecaj na životnu sredinu, posebno u područjima na sjeveroistoku zemlje. Dosadašnja eksploatacija dovela je do stvaranja oko 370 milijuna tona čvrstog rudarskog otpada, od čega oko 200 milijuna tona čini pepeo, dok ostatak čine nusprodukti rudarstva.<ref>Kahru, A.; Põllumaa, L. (2006). [http://www.kirj.ee/public/oilshale/oil-2006-1-5.pdf "Environmental hazard of the waste streams of Estonian oil shale industry: an ecotoxicological review"] (PDF). Oil Shale. A Scientific-Technical Journal. Estonian Academy Publishers. 23 (1): 53–93. {{ISSN|0208-189X}}. Pristupljeno 2007-09-02.</ref> [[Europska unija]] klasificira otpad nastao preradom uljnih škriljaca kao visoko toksičan i opasan.<ref>Raukas, Anto; Punning, Jaan-Mati (2009). [http://pubs.rsc.org/en/content/articlelanding/2009/ee/b819315k "Environmental problems in the Estonian oil shale industry"] (PDF). Energy and Environmental Science. Royal Society of Chemistry (2): 723–728. {{doi|10.1039/B819315K}}. {{ISSN|1754-5692}}. Pristupljeno 2014-04-13.</ref> Veliku ekološku opasnost predstavlja i oko 1,200 tona osiromašenog [[uranij]]a i oko 750 tona [[torij]]a nagomilanog u rezervoaru na mjestu nekadašnjeg kombinata za obogaćivanje uranija, nedaleko od grada [[Sillamäe]]a. Veliki problem je i istrošeno nuklearno gorivo iz nekadašnjih sovjetskih nuklearnih reaktora kod naselja [[Paldiski]]. === Zaštićena područja === Status zaštićenih prirodnih područja u Estoniji pravno je reguliran Zakonom o zaštiti prirode ([[estonski]]: ''Looduskaitseseadus''), koji je službeno usvojen u [[Riigikogu|nacionalnom parlamentu]] [[21. travnja]] [[2004.]] godine, a stupio na snagu [[10. svibnja]] iste godine.<ref>{{cite web|url=https://www.riigiteataja.ee/ert/act.jsp?id=745306 | title = Looduskaitseseadus | accessdate=2. 10. 2007 | work = Elektrooniline Riigi Teataja}}</ref> Ovisno o značaju određenog područja, zaštićena područja klasificiraju se u tri glavne kategorije (postoji još nekoliko manjih kategorija za niže stupnjeve zaštite): * [[nacionalni park]]ovi ([[estonski]]: ''rahvuspark''; ima ih ukupno 6);<ref>[https://www.protectedplanet.net/country/EST Estonia, Europe] ''Protected Planet''</ref><ref>{{cite book |title=Estonian Nature Conservation in 2007 |year=2008 |publisher=Estonian Environment Information Centre |location=Tallinn |isbn=978-9985-881-56-9 |page=29 |url=http://www.keskkonnainfo.ee/publications/327_PDF.pdf |access-date=2021-08-16 |archivedate=2011-07-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110719200007/http://www.keskkonnainfo.ee/publications/327_PDF.pdf |deadurl=yes |archive-date=2011-07-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110719200007/http://www.keskkonnainfo.ee/publications/327_PDF.pdf |url-status=dead }}</ref> * [[prirodni rezervat]]i ([[estonski]]: ''looduskaitseala''; ima ih ukupno 167) i;<ref name="estregistry">{{cite web | url=http://register.keskkonnainfo.ee/envreg/main?list=LO&mount=view | title=Estonian Environmental Registry | publisher=Estonian Ministry of Environment | accessdate=22 April 2014 | archive-date=2018-05-13 | archive-url=https://web.archive.org/web/20180513115747/http://register.keskkonnainfo.ee/envreg/main?list=LO&mount=view | url-status=dead }}</ref> * parkovi prirode ([[estonski]]: ''maastikukaitseala''; ukupno 152 lokaliteta). Ukupno je pod zaštitom države čak 15,403 lokaliteta, odnosno 21.21% ukupne kopnene površine te 18.78% obalne i priobalne površine.<ref name="protected">[https://www.protectedplanet.net/country/EST Estonia] [[Protected Planet]]</ref> [[Nacionalni parkovi Estonije]] nalaze se pod strogom zaštitom države i u njima je zabranjena svaka aktivnost koja može dovesti do promjene prirodne ravnoteže. Spisak nacionalnih parkova nalazi se u tablici ispod: {| class="sortable wikitable" style="width:100%; margin:auto;" |- ! scope="col" colspan="2" | Nacionalni park ! scope="col" | Okrug ! scope="col" | Osnovan ! scope="col" | Koordinate ! scope="col" | Površina |- |align="left" width="10%"|[[File:Puhatu_looduskaitseala_Liguski_sihtkaitsevöönd.JPG|200px]] |[[Nacionalni park Alutaguse]] |align="center"| [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]] |align="center"| [[2018.]] |align="center"|{{coord|59|06|N|27|19|E|display=inline}} |align="center"| 443.31&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Ähijärv.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Karula]] |align="center"| [[Võru (okrug)|Võru]] |align="center"| [[1993.]] |align="center"|{{coord|57|42|52|N|26|29|12|E|display=inline}} |align="center"| 123.64&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Mähu_kivid_II.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Lahemaa]] |align="center"| [[Lääne-Viru (okrug)|Lääne-Viru]] |align="center"| [[1971.]] |align="center"|{{coord|59|34|16|N|25|48|1|E|display=inline}} |align="center"| 747.84&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Valgepõsk-lagled.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Matsalu]] |align="center"| [[Lääne (okrug)|Lääne]] |align="center"| [[1957.]] |align="center"|{{coord|58|45|36|N|23|35|49|E|display=inline}} |align="center"| 488.6&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Riisa_raba.JPG|200px]] |[[Nacionalni park Soomaa]] |align="center"| [[Viljandi (okrug)|Viljandi]] |align="center"| [[1993.]] |align="center"|{{coord|58|26|27|N|25|6|20|E|display=inline}} |align="center"| 398.44&nbsp;km² |- |align="left" width="10%"|[[File:Vilsandi_rannik_ja_tuletorn.jpg|200px]] |[[Nacionalni park Vilsandi]] |align="center"| [[Saare (okrug)|Saare]] |align="center"| [[1993.]] |align="center"|{{coord|58|22|43|N|21|52|38|E|display=inline}} |align="center"| 238.82&nbsp;km² |- |} == Politika == {{multiple image | align = right | direction = horizontal | caption_align = center | total_width = 320px | image1 = Ülle Madise in October 2024 (cropped).png | caption1 = '''[[Ülle Madise]]'''<br /><small>[[Predsjednik Estonije|Predsjednica Estonije]]<br />od 2026.</small> | image2 = Kristen Michal in 2024 (cropped).jpg | caption2 = '''[[Kristen Michal]]'''<br /><small>[[Premijer Estonije]]<br />od 2024.</small> }} Prema [[Ustav Estonije|Ustavu]], Republika Estonija je [[Višestranački sustav|višestranačka]] [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[predstavnička demokracija]] kojom upravlja narod preko svojih izabranih predstavnika.<ref>[http://www.riigikogu.ee/?id=34635 Riigikogu introduction], [http://riigikogu.ee/ Riigikogu]</ref> Politički život u zemlji zasnovan je na ideji [[trodioba vlasti|trodiobe vlasti]]. Na čelu države nalazi se [[predsjednik Estonije|predsjednik]], [[Riigikogu|nacionalni parlament]] glavni je zakonodavni, a [[Vlada Estonije|nacionalna vlada]] izvršni organ vlasti u zemlji. Sukladno [[Manifest narodā Estonije|Deklaraciji o nezavisnosti]] objavljenoj [[1918.]] godine, Estonija je proglašena parlamentarnom [[republika|republikom]] koju je politički i pravno gledano formirala Estonska konstitutivna skupština. Prvi Ustav ([[estonski]]: ''Põhiseadus''), kao najviši pravni akt zemlje, usvojen je [[15. lipnja]] [[1920.]] godine, a na snagu je stupio [[21. prosinca]] iste godine. Posljednji i aktualni, četvrti po redu Ustav usvojen je na referendumu održanom [[28. lipnja]] [[1992.]] godine.<ref>{{cite web | url = http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_third_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_de_facto_1938_-_1940,_de_jure_1938_-_1992/ | title = The Third Constitution of the Republic of Estonia (De Facto 1938–1940, De Jure 1938–1992) | last = Nutt | first = Mart | date = 27. 5. 2010 | work = Estonica | publisher = Estonian Institute | accessdate = 31. 10. 2010 | archive-date = 2011-06-06 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110606051710/http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/The_third_Constitution_of_the_Republic_of_Estonia_de_facto_1938_-_1940,_de_jure_1938_-_1992/ | dead-url = yes }}</ref><ref>{{cite web | url = http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/Restoration_of_independence_and_the_fourth_Constitution_1992_-%E2%80%A6_/ | title = Restoration of Independence and the Fourth Constitution (1992 -… ) | last = Nutt | first = Mart | date = 9. 10. 2009 | work = [[Estonica]] | publisher = [[Estonian Institute]] | accessdate = 31. 10. 2010 | archive-date = 2020-01-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20200122140847/http://www.estonica.org/en/The_state_order_of_Estonia_in_its_historical_development/Restoration_of_independence_and_the_fourth_Constitution_1992_-%E2%80%A6_/ | dead-url = yes }}</ref> Republika Estonija ima visoko razvijenu elektronsku državnu upravu ([[engleski]]: ''e-government''), koja znatno olakšava komunikaciju građana s organima izvršne vlasti. Građanima je omogućeno da na izborima glasaju putem interneta, a ovakav vid glasanja prvi put je omogućen na lokalnim izborima održanim [[2005.]] godine, a potom dvije godine kasnije i na parlamentarnim izborima, kada je na ovaj način glasalo 30,275 birača.<ref name="news.cnet.com">{{cite web|url=http://news.cnet.com/Estonia-pulls-off-nationwide-Net-voting/2100-1028_3-5898115.html | title = Estonia pulls off nationwide Net voting | publisher = CBS Interactive | work = CNET | accessdate=27. 3. 2015 |url-status=dead | archiveurl = https://archive.today/20120713045721/http://news.cnet.com/Estonia-pulls-off-nationwide-Net-voting/2100-1028_3-5898115.html | archivedate=13. 7. 2012 |df=dmy}}</ref> Ustavom se svim građanima Estonije garantiraju osnovna [[ljudska prava]], [[medijske slobode|slobode medija]] i ekonomske slobode. Prema istraživanjima nevladine organizacije sa sjedištem u [[Pariz]]u, [[Reporteri bez granica]], Estonija je [[2021.]] godine po razini slobode tiska i govora svrstana na visoko petnaesto mjesto u konkurenciji 180 država svijeta.<ref>{{cite web|url=https://rsf.org/en/ranking_table|title=Index details: Data of press freedom ranking 2021|publisher=Reporteri bez granica|accessdate=22/08/2021|archive-date=2016-04-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20160424043201/https://rsf.org/en/ranking_table|dead-url=yes}}</ref> Najviši sudski organ u zemlji je [[Vrhovni sud Estonije|Vrhovni sud]] ([[estonski]]: ''Riigikohus'') kog čini 17 sudaca, a predsjednika Vrhovnog suda bira parlament na prijedlog predsjednika, na mandat od 9 godina. === Nacionalni simboli === Pored tri službena državna simbola ([[zastava]], [[grb]] i [[himna]]), Estonija ima još četiri službena nacionalna simbola. To su nacionalni cvijet, ptica, kamen i riba. ==== Nacionalna zastava ==== {{main|Zastava Estonije}} [[File:Eesti lipp.jpg|thumb|Umjetnička interpretacija estonske trobojnice na fotografiji estonskog pejsaža.]] [[Zastava Republike Estonije]] četverokutna je trobojnica (plavo-crno-bijela), dimenzija 105×165&nbsp;cm i službeno je usvojena [[21. studenog]] [[1918.]] godine.<ref name="Riigigantselei-lipp">{{cite web| title = Eesti lipp (Estonian Flag)| url = https://riigikantselei.ee/et/valitsuse-toetamine/eesti-riigi-sumboolika/eesti-lipp| website = Riigikantselei (Government Office)| accessdate = 17. 2. 2016| language = et| archive-date = 06. 04. 2016| archive-url = https://web.archive.org/web/20160406105140/https://riigikantselei.ee/et/valitsuse-toetamine/eesti-riigi-sumboolika/eesti-lipp| url-status = dead| archivedate = 2016-04-06| archiveurl = https://web.archive.org/web/20160406105140/https://riigikantselei.ee/et/valitsuse-toetamine/eesti-riigi-sumboolika/eesti-lipp| deadurl = yes}}</ref> Prvi put je službeno upotrebljena [[4. lipnja]] [[1884.]] u [[Otepää|Otepi]] kao zastava estonske studentske organizacije. Zakon o nacionalnoj zastavi usvojen je u nacionalnom parlamentu [[27. lipnja]] [[1922.]] godine. Na estonskom jeziku zastava se kolokvijalno naziva ''sinimustvalge'', odnosno plavo-crno-bela trobojnicaa. Simbolike boja na zastavi su sljedeće: * plava boja predstavlja estonsko nebo, more i jezera; boja vjere i odanosti domovini; * crna boja predstavlja sjećanje na tragičnu historiju estonskog naroda; * bijela boja predstavlja težnju ka boljoj i svjetlijoj budućnosti. Tokom perioda sovjetske vlasti estonska tradicionalna trobojnica zamijenjena je [[Zastava Estonske SSR|zastavom Estonske SSR]], a ponovno je ušla u uporabu zajedno s obnovom državne nezavisnosti Estonije. Postojalo je nekoliko prijedloga da se tradicionalna trobojnica zamijeni varijantom s [[Nordijski križ|nordijskim križem]] kao simbolom nordijske pripadnosti zemlje, ali nijedan od spomenutih prijedloga nije usvojen. ==== Grb Estonije ==== {{main|Grb Estonije}} [[File:Coat of arms of Estonia.svg|left|120px]] [[Grb Estonije]] službeni je heraldički simbol Republike Estonije. Grb, u svom sadašnjem obliku, zlatni je štit s tri vitka, plava [[lav]]a u prolazu (heraldičkim rječnikom ''passant guardant'') u sredini i s [[hrast]]ovim grančicama sa strane štita. Motiv s tri lava preuzet je s [[Grb Danske|grba Danske]]. Grb Estonije postojao je mnogo ranije prije službenog priznavanja poslije [[Estonski rat za nezavisnost|Estonskog rata za nezavisnost]] ([[1918.]] – [[1920.]]), kada je Republika Estonija međunarodno priznata. Državna skupština Estonije službeno je usvojila grb [[19. lipnja]] [[1925.]] godine. Međutim, grb je službeno zabranjen poslije pripajanja Estonije [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] [[1940.]] godine, a upotreba bilo kakvih ranijih simbola Estonije smatrana je kaznenim djelom. Grb je vraćen zakonom od [[6. travnja]] [[1993.]] godine, poslije obnove samostalnosti zemlje. Heraldički plavi lavovi predstavljaju jedan od najstarijih estonskih državnih simbola, i još od [[13. vijek|XIII. vijeka]] koristili su se kao osnova za grb grada [[Tallinn]]a. ==== Himna Estonije ==== {{main|Mu isamaa, mu õnn ja rõõm}} Službena [[državna himna]] Estonije je kompozicija "[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]" ([[srpskohrvatski]]: "Moja domovina, moja sreća i radost"). Glazbu je [[1848.]] komponirao [[Finska|finski]] kompozitor [[Fredrik Pacius]], dok je tekst nešto kasnije napisao estonski pjesnik [[Johann Voldemar Jannsen]]. Himna Estonije s tekstom prvi je put službeno izvedena na prvom festivalu estonske zborske muzike [[1869.]] godine. Kao himna Estonije, službeno je usvojena [[1920.]] godine nakon rata za nezavisnost. Zanimljivo je da je identična kompozicija, ali s drugačijim tekstom, ujedno i službena [[Maamme|himna Finske]]. ==== Ostali nacionalni simboli ==== [[File:Bachelor's button, Basket flower, Boutonniere flower, Cornflower - 3.jpg|thumb|[[Plavi različak]] (''Centaurea cyanus'') je nacionalni cvijet Republike Estonije i važan dio nacionalnog folklora.]] Kampanju za izbor nacionalnog [[cvijet]]a započelo je tokom [[1967.]] godine Estonsko društvo za zaštitu prirode, a kao službeni nacionalni cvet izabran je [[plavi različak]] (''Centaurea cyanus''), cvijet koji je stoljećima bio značajan dio nacionalne kulture i nacionalnog folklora. Stilizirani cvijet plavog različka danas se nalazi na logotipu [[Konzervativna narodna stranka Estonije|Konzervativne narodne stranke Estonije]]. Nacionalna ptica je u Estoniji široko rasprostranjena [[seoska lasta]] (''Hirundo rustica''), specifična po svojoj plavo-bijelo-crnoj boji. Kao nacionalni kamen izabran je sivi [[vapnenac]], sedimentna stijena od koje su napravljene brojne kamene građevine širom zemlje. Nacionalna riba je [[Atlantska haringa|atlantska (baltička) haringa]] (''Clupea harengus''), koja je kroz historiju predstavljala važan izvor prihoda i hrane za estonsko stanovništvo. U predkršćanskom periodu [[hrast]] je smatran svetim drvetom. === Trodioba vlasti === ==== Državna skupština (''Riigikogu'') ==== {{main|Riigikogu}} [[File:Baltijas Asamblejas sesija, 2011.jpg|thumb|left|Vijećnica ''Riigikogua'' u [[Dvorac Toompea|dvorcu Toompea]] u [[Tallinn]]u.]] Estonski [[parlament]] naziva se ''[[Riigikogu]]'' ([[srpskohrvatski]]: Državna skupština) i najviše je zakonodavno tijelo u zemlji. Parlament je jednodomni, sastoji se od 101 člana i njegov sastav bira se direktno na izborima po proporcionalnom izbornom sistemu, na četvorogodišnji mandat. Pravo glasa na izborima imaju svi punoljetni građani koji su državljani Estonije, a cenzus za ulazak u parlament za političke stranke je 5% od ukupnih glasova. Parlament nije zasijedao u periodu od [[1934.]] do [[1938.]] godine, poznatom i kao "[[Doba šutnje]]" ([[estonski]]: ''vaikiv ajastu''), nakon što je tadašnji državni poglavar [[Konstantin Päts]] zabranio djelovanje političkih stranaka i vladao autoritarno. Nakon što je [[1938.]] godine usvojen novi ustav, nacionalni parlament je ponovo sazvan, ovaj put kao dvodomno zakonodavno tijelo s donjim (''Riigivolikogu'') i gornjim domom (''Riiginõukogu''). Nakon sovjetske okupacije i osnivanja Estonske SSR, funkciju nacionalnog parlamenta obavljao je [[Vrhovni sovjet Estonske SSR]] (od [[25. kolovoza]] [[1940.]] do [[8. svibnja]] [[1990.]] godine), a potom, nakon raspada Sovjetskog Saveza, i Vrhovno vijeće Republike Estonije (od [[1990.]] do [[5. listopada]] [[1992.]]) kao prijelazni zakonodavni organ. Rad ''Riigikogua'' ponovo je obnovljen [[1992.]] godine.<ref>{{Cite journal|doi=10.1080/00291951.2010.502441| issn = 0029-1951| volume = 64| issue = 3| last=Holt-Jensen| first = Arild| title = Transition from state socialism to market economy: The case of Estonia| journal = Norwegian Journal of Geography| accessdate=10. 2. 2014|year=2010| url = http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/00291951.2010.502441| pages = 127–128}}</ref> Sve sjednice parlamenta održavaju se u [[Dvorac Toompea|dvorcu Toompea]] u [[Tallinn]]u. U parlamentu se usvajaju svi zakonski akti, usvaja se proračun, ratificiraju se i otkazuju međunarodni ugovori te se odlučuje o državnim kreditima. U parlamentu se biraju i [[Predsjednik Estonije|predsjednik države]], predsjednik Ustavnog suda, guverner Narodne banke, državni revizor i zapovjednik oružanih snaga. ==== Vlada Estonije ==== {{main|Vlada Estonije|Premijer Estonije}} Vlada Estonije ([[estonski]]: ''Vabariigi Valitsus'') predstavlja najvažniji izvršni organ vlasti u zemlji. Mandatara za sastav nove vlade predlaže predsjednik države, nakon čega mandatar sastavlja svoj kabinet, a izbor vlade potvrđuje se u nacionalnom parlamentu. Kabinet čini 12 ministarstava, a Vlada se bira na period od 4 godine. Svaki kabinet može imati maksimalno i 3 ministarstva bez portfelja, koja imenuje [[Premijer Estonije|predsjednik vlade]] osobno, a maksimalan broj ministarstava u kabinetu je 15. U periodu od [[1918.]] do [[2017.]] godine, Estonija je imala ukupno 49 vlada (računajući i [[Estonska vlada u egzilu|vlade u egzilu]] u periodu sovjetske okupacije). Sjedište Vlade nalazi se u [[Kuća Stenbock|kući Stenbock]] na [[Toompea|Toompei]] u [[Tallinn]]u. Vlada je zadužena za provođenje zakona koji se usvajaju u parlamentu, usmejrava i usklađuje rad državnih institucija i provodi unutrašnju i vanjsku državnu politiku. Svaki od 15 estonskih okruga ima svoju lokalnu vladu. ==== Predsjednik Republike Estonije ==== {{main|Predsjednik Estonije}} [[File:Presidential Palace in Tallinn, Estonia.jpg|thumb|[[Predsjednička palača u Tallinnu]].]] [[Predsjednik Estonije]] ([[estonski]]: ''Eesti Vabariigi President'') službeno je šef države, iako je sama funkcija uglavnom ceremonijalna. Bira se glasanjem u nacionalnom parlamentu, a kandidat službeno postaje predsjednik kada dobije više od dvije trećine glasova u parlamentu. Ukoliko i nakon tri kruga glasanja kandidat ne dobije odgovarajući broj glasova u parlamentu, formira se posebna izborna komisija koju, pored članova parlamenta, čine i predstavnici svih lokalnih organa vlasti (minimum po jedan predstavnik svake općine). Mandat predsjednika traje pet godina, a ukupni broj mandata nije ograničen, s tim da jedna osoba može povezati samo dva mandata u kontinuitetu. Predsjednik za trajana mandata ne smije biti član ni jedne političke stranke, a također mora zamrznuti sve ostale političke i gospodarske aktivnosti. Funkcija predsjednika države službeno je uvedena 1938. godine, a prvi predsjednik Estonije bio je [[Konstantin Päts]]. Prije toga, u periodu od [[1920.]] do [[1934.]] godine, na čelu države nalazio se "Državni starješina" ([[estonski]]: ''[[Riigivanem]]''), koji je kombinirao funkcije koje imaju današnji predsednik i [[Premijer Estonije|premijer]]. U tom periodu, na čelu Estonije bilo je ukupno 16 šefova države, a Päts je biran na tu funkciju čak pet puta. Ustav iz [[1934.]] godine razdvojio je funkciju šefa države od funkcije predsjednika vlade, ali nije stupio na snagu pošto je Päts iste godine izvršio državni udar i raspustio parlament. [[SSSR|Sovjetske vlasti]] su u srpnju [[1940.]] deportirale Pätsa u grad [[Ufa|Ufu]] u [[Sibir]]u. Nakon toga, u skladu s važećim Ustavom, funkciju predsjednika preuzeo je prosovjetski premijer [[Johannes Vares]], koji je potom potpisao službeni dokument o aneksiji Estonije od strane Sovjetskog Saveza. U periodu pod sovjetskom vlašću ([[1944.]] − [[1991.]]), sjedište predsjednika Estonije nalazilo se u egzilu u [[Stockholm]]u. Za prvog predsjednika Druge Republike izabran je [[Lennart Meri]], koji je na vlasti bio od listopada [[1992..]] do listopada [[2001.]] godine. Nakon njega, funkciju predsjednika države obavljali su još i [[Arnold Rüütel]] ([[2001.]] − [[2006.]]), [[Toomas Hendrik Ilves]] ([[2006.]] − [[2016.]]), [[Kersti Kaljulaid]] kao prva žena na mjestu predsjednika države ([[2016.]] − [[2021.]]),<ref>{{citation | url = https://www.theguardian.com/world/2016/oct/03/estonia-first-female-president-kersti-kaljulaid | title = Estonia parliament votes for first female president | journal = The Guardian |date=3. 10. 2016 | accessdate=6. 10. 2016}}</ref> te, od [[2021.]] godine, [[Alar Karis]]. === Međunarodni odnosi === [[File:Eesti suursaatkond Tōkyōs.jpg|thumb|left|[[Ambasada]] Republike Estonije u [[Tokyo|Tokyu]].]] Estonija je bila punopravna članica [[Liga naroda|Lige naroda]] od [[22. rujna]] [[1921.]] godine,<ref>{{cite book|last=Briggs| first = Herbert Whittaker| title = The law of nations: cases, documents, and notes| url = https://books.google.com/books?id=HsIzAAAAIAAJ|year=1952| publisher = Appleton-Century-Crofts|pages=106}}</ref> a potom i [[UN|Ujedinjenih nacija]] od [[17. rujna]] [[1991.]] godine. Između ostalih, Estonija je i jedna od članica [[OESS|Organizacije za europsku sigurnost i saradnju]] (OSCE), [[Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj|Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj]] (OECD), [[Vijeće država Baltičkog mora|Vijeća država Baltičkog mora]] (CBSS) i Nordijske razvojne banke. Također je i potpisnica [[Protokol iz Kyota|protokola iz Kyota]] o klimatskim promjenama. Od obnove nezavisnosti [[1991.]] godine, estonska vanjska politika fokusirana je na europske i euroatlantske integracijske procese. Potpuna integracija u zapadni političko-sigurnosni sistem nastupila je nakon prijema u punopravno članstvo [[NATO]] pakta (članica od [[29. ožujka]] [[2004.]]) i [[Europska unija|Europske unije]] ([[1. svibnja]] [[2004.]] godine). Intenzivno političko i vojno približavanje zemljama geopolitičkog zapada za posljedicu je imalo pogoršavanje odnosa s [[Rusija|Ruskom Federacijom]], jedinom susjednom zemljom s kojom Estonija nije u potpunosti izvršila demarkaciju granične linije. Od početka [[1990e|1990-ih]], Estonija razvija bliske političko-ekonomske odnose s preostale dvije baltičke države, sudjelujući u radu Baltičke skupštine i Baltičkog vijeća ministara.<ref>{{cite web|url=http://www.vm.ee/?q=en/node/4096 | title = Estonian Chairmanship of the Baltic Council of Ministers in 2011 | publisher = Estonian Ministry of Foreign Affairs | accessdate=11. 8. 2012 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20131113111112/http://www.vm.ee/?q=en%2Fnode%2F4096 | archivedate=13. 11. 2013 }}</ref> Estonija koristi nordijski uzor kao primjer svog političko-društvenog djelovanja. Jačem razvoju međusobnih odnosa baltičkih i nordijskih zemalja doprinosi i [[Nordijsko-baltička grupa 8]] (NB8).<ref name="NB8">{{cite web|url=http://www.vm.ee/?q=en/node/4097 | title = Nordic-Baltic Co-operation | publisher = Estonian Ministry of Foreign Affairs |date=10. 7. 2012 | accessdate=11. 8. 2012 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20120511184410/http://www.vm.ee/?q=en%2Fnode%2F4097 | archivedate=11. 5. 2012 }}</ref> Parlamentarna suradnja između Baltičke skupštine i Nordijskog savjeta započela je [[1989.]] godine i od tada dva tijela održavaju redovne godišnje sastanke na raznim nivoima.<ref name="NB8"/> Nordijski savjet ministara ima svoju kancelariju u [[Tallinn]]u i predstavništvo u [[Tartu]]u, kao i informativne centre u [[Narva|Narvi]], [[Valga|Valgi]] i [[Pärnu]]u.<ref>{{cite web| url = http://www.norden.org/en/nordic-council-of-ministers/the-secretariat-to-the-nordic-council-of-ministers/nordic-council-of-ministers-information-offices-in-the-baltic-states-and-russia| title = Nordic Council of Ministers' Information Offices in the Baltic States and Russia| publisher = Nordic Council of Ministers| accessdate = 11. 8. 2012| archive-url = https://web.archive.org/web/20121018134356/http://www.norden.org/en/nordic-council-of-ministers/the-secretariat-to-the-nordic-council-of-ministers/nordic-council-of-ministers-information-offices-in-the-baltic-states-and-russia| archive-date = 18. 10. 2012| url-status = dead| df = | archivedate = 2012-10-18| archiveurl = https://web.archive.org/web/20121018134356/http://www.norden.org/en/nordic-council-of-ministers/the-secretariat-to-the-nordic-council-of-ministers/nordic-council-of-ministers-information-offices-in-the-baltic-states-and-russia| deadurl = yes}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.norden.ee/en/about-us/about-us| title = Norden in Estonia| publisher = Nordic Council of Ministers' Office in Estonia| accessdate=11. 8. 2012}}</ref> Estonija njeguje tradicionalno dobre odnose sa [[Švedska|Švedskom]] i [[Finska|Finskom]], a većina [[Estonci|Estonaca]] sebe smatra pripadnicima nordijskog civilizacijskog kruga. Tako je [[2009.]] godine, prilikom posjete [[Stockholm]]u, tadašnji ministar vanjskih poslova Estonije, [[Toomas Hendrik Ilves]], inače rođen u Stockholmu, održao predavanje na Švedskom institutu za međunarodne odnose pod nazivom "Estonija kao nordijska zemlja".<ref>{{cite web |url=http://www.vm.ee/?q=en/node/3489|title=Estonia as a Nordic Country |last=Ilves |first=Toomas Hendrik |author-link=Toomas Hendrik Ilves |date=14 December 1999 |publisher=Estonian Foreign Ministry |access-date=19 September 2009 |url-status=dead |archive-url= https://web.archive.org/web/20110511094242/http://www.vm.ee/?q=en%2Fnode%2F3489 |archive-date=11 May 2011}}</ref> Estonija teži uključivanju u [[Nordijski savjet]].<ref name=Mouritzen>{{cite book |last1=Mouritzen |first1=Hans |last2=Wivel |first2=Anders |title=The Geopolitics of Euro-Atlantic Integration |date=2005 |publisher=Routledge |page=143 |edition=1 |url= https://books.google.com/books?isbn=1134457634}}</ref> Godine [[1992.]] Rusija je bila najvažniji trgovački partner Estonije s udjelom u ukupnoj trgovini od 92%, da bi u [[21. vijek|XXI. vijeku]] ulogu Rusije preuzele nordijske zemlje.<ref name="The Estonian Economic Miracle">{{cite web|last=Laar| first = Mart|date=7. 8. 2007| url = http://www.heritage.org/research/reports/2007/08/the-estonian-economic-miracle | title = The Estonian Economic Miracle | publisher = Heritage.org | accessdate=2. 6. 2010}}</ref> Agencija Europske unije za visokotehnološke informacijske sisteme od [[2012.]] ima sjedište u Tallinnu. U prvoj polovini [[2018.]] godine, Estonija je predsjedavala Savjetom Europske unije. === Vojska === {{main|Estonske obrambene snage}} [[File:Estonian Soldiers stand in formation during a welcome ceremony for U.S. troops, 2014.jpg|thumb|Estonski ročnici [[2014.]] godine.]] Vojsku Estonije ili službeno [[Estonske obrambene snage]] ([[estonski]]: ''Eesti Kaitsevägi'') čine [[Estonske kopnene snage|kopnena vojska]] ([[estonski]]: ''Maavägi''), [[Estonska ratna mornarica|ratna mornarica]] ([[estonski]]: ''Merevägi'') i [[Estonsko ratno zrakoplovstvo|ratno zrakoplovstvo]] ([[estonski]]: ''Õhuvägi''), te paravojna jedinica znana kao [[Estonska obrambena liga]] ([[estonski]]: ''Eesti Kaitseliit''). Po [[Ustav Estonije|Ustavu]], vojska je dužna braniti nezavisnost i suverenitet zemlje te integritet njezinog teritorija na kopnu, moru i u zraku.<ref>{{cite web|url=http://www.mil.ee/index_eng.php | title = Estonian National Defence Policy | publisher = Mil.ee | accessdate=2. 6. 2010 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20100528073601/http://www.mil.ee/index_eng.php | archivedate=28. 5. 2010}}</ref> Trenutni strateški ciljevi estonske vojske, pored obrane nacionalnih interesa, su i daljnji razvoj oružanih snaga te daljnji rad na interoperabilnosti s ostalim članicama [[NATO]]-a i [[Europska unija|Europske unije]], te sudjelovanje u misijama NATO-a diljem svijeta. Za razliku od preostale dvije [[Baltičke države|baltičke zemlje]] ([[Latvija|Latvije]] i [[Litva|Litve]]), u kojima je vojska profesionalizirana, u Estoniji je vojna obuka obavezna. Služenje vojnog roka je obveza za sve muškarce starosti između 18 i 28 godina, a dužina obuke traje od 8 do 11 mjeseci, ovisno o rodu u kojem se služi. Ženama je omogućeno da se dobrovoljno prijavljuju za služenje vojnog roka.<ref>{{cite news|url=http://news.err.ee/politics/84117be0-c97a-4329-9655-d3b01f04af61 | title = Terras: Conscription Will Stay | publisher = Eesti Rahvusringhääling |date=10. 12. 2012 | accessdate=16. 3. 2013}}</ref> Prema podacima, vojni budžet Estonije za [[2017.]] godinu iznosio je 477 milijuna [[euro|eura]], ili oko 2.2% [[BDP]]-a (što je za 7.6% više u odnosu na prethodnu godinu).<ref>[http://defense-watch.com/2016/12/20/estonia-increases-defense-spending-2017/}- Loading<!-- Botovski generisani naziv -->] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210828135025/http://defense-watch.com/2016/12/20/estonia-increases-defense-spending-2017/%7D- |date=2021-08-28 }}{{Dead link|date=06. 2019. |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[http://www.kmin.ee/en/news/estonian-defence-budget-2016-exceeds-2-percent-gdp] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220226043743/https://www.kmin.ee/en/news/estonian-defence-budget-2016-exceeds-2-percent-gdp|date=2022-02-26}} ''Estonian military budget on 2016''</ref> Oružane snage Estonije, Latvije i Litve zajednički sudjeluju u vojnim vježbama u okviru NATO-a. Estonska vojska kao dio NATO-vih snaga sudjeluje u brojnim mirovnim i ratnim misijama diljem svijeta, a između ostalih sudjelovala je i u mirovnim misijama u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] [[1995.]] godine (u sklopu [[UNPROFOR]]-a), u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] (od [[1996.]] do [[2011.]] godine) u sklopu [[IFOR]]-a i [[SFOR]]-a, te u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniji]] ([[2003.]] godine, kao dio misije [[EUFOR Concordia]]). Estonske oružane snage sudjelovale su i u mirovnim misijama [[UN]]-a u [[Libanon]]u (na [[Golanska visoravan|Golanskoj visoravni]], tokom [[1996.]] i [[1997.]] godine), [[ISAF]]-a u [[Afganistan]]u (od [[2003.]] do [[2014.]] godine) i u [[Irak]]u (od [[2003.]] do [[2009.]] godine). Estonski kontingent s 50 vojnika od [[2003.]] godine dio je mirovnih snaga [[KFOR]]-a na [[Kosovo|Kosovu]], sa sjedištem u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]].<ref>{{cite web|url=http://operatsioonid.kmin.ee/index.php?page=86& | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110504080436/http://operatsioonid.kmin.ee/index.php?page=86& | archivedate=4. 5. 2011 | title = Iisrael, Liibanon ja Süüria | language = et | publisher = Operatsioonid.kmin.ee |date=26. 4. 2010 | accessdate=2. 6. 2010 |url-status=dead |df=dmy}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.mil.ee/et/operatsioonid/operatsioonid-alates-1995 |title=Operatsioonid alates 1995 |publisher=Estonian Defence Forces |language=et |access-date=28 December 2019 |archive-date=2019-12-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191229181435/http://mil.ee/et/operatsioonid/operatsioonid-alates-1995 }}</ref> Jedan od prioriteta oružanih snaga Estonije u [[21. vijek|XXI. vijeku]] obrana je od organiziranih cyber napada usmjerenih protiv informatičkih i telekomunikacijskih sistema u zemlji. Jedinica za obranu od organiziranih hakerskih napada formirana je [[2006.]] pod akronimom CERT (elektronska vojska), a njen je osnovni cilj zaštita informatičkog područja sa internet domenom [[.ee]] od mogućih hakerskih napada. Značaj jedinice za borbu protiv organiziranog cyber kriminala naglo je porastao nakon serije hakerskih napada na estonske internet mreže tokom [[2007.]] godine.<ref name="bbc_gal">{{cite news|publisher=BBC|date=25. 1. 2008| accessdate=23. 2. 2008| title = Estonia fines man for 'cyber war'| url = http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/7208511.stm}}</ref> === Administrativna podjela === {{main|Administrativna podjela Estonije}} {| style="background:transparent;font-size: 11px;float: {{{float|right}}}" |-style="background:#0072CE; color:white; text-align:center;" !colspan=4|Okruzi Estonije |- |colspan="4"|{{Image label begin|image=Estonia adm location map.svg|width=500|link=}} {{Image label small|x=0.660|y=0.650|scale={{{width|500}}}|text=''[[Valga (okrug)|<span style="color:teal;">Valga</span>]]''}} {{Image label small|x=0.798|y=0.695|scale={{{width|500}}}|text=''[[Võru (okrug)|<span style="color:teal;">Võru</span>]]''}} {{Image label small|x=0.798|y=0.610|scale={{{width|500}}}|text=''[[Põlva (okrug)|<span style="color:teal;">Põlva</span>]]''}} {{Image label small|x=0.830|y=0.315|scale={{{width|500}}}|text=''[[Ida-Viru (okrug)|<span style="color:teal;">Ida-Viru</span>]]''}} {{Image label small|x=0.665|y=0.305|scale={{{width|500}}}|text=''[[Lääne-Viru (okrug)|<span style="color:teal;">Lääne-Viru</span>]]''}} {{Image label small|x=0.700|y=0.440|scale={{{width|500}}}|text=''[[Jõgeva (okrug)|<span style="color:teal;">Jõgeva</span>]]''}} {{Image label small|x=0.750|y=0.532|scale={{{width|500}}}|text=''[[Tartu (okrug)|<span style="color:teal;">Tartu</span>]]''}} {{Image label small|x=0.570|y=0.538|scale={{{width|500}}}|text=''[[Viljandi (okrug)|<span style="color:teal;">Viljandi</span>]]''}} {{Image label small|x=0.590|y=0.395|scale={{{width|500}}}|text=''[[Järva (okrug)|<span style="color:teal;">Järva</span>]]''}} {{Image label small|x=0.450|y=0.523|scale={{{width|500}}}|text=''[[Pärnu (okrug)|<span style="color:teal;">Pärnu</span>]]''}} {{Image label small|x=0.480|y=0.283|scale={{{width|500}}}|text=''[[Harju (okrug)|<span style="color:teal;">Harju</span>]]''}} {{Image label small|x=0.450|y=0.388|scale={{{width|500}}}|text=''[[Rapla (okrug)|<span style="color:teal;">Rapla</span>]]''}} {{Image label small|x=0.330|y=0.378|scale={{{width|500}}}|text=''[[Lääne (okrug)|<span style="color:teal;">Lääne</span>]]''}} {{Image label small|x=0.163|y=0.400|scale={{{width|500}}}|text=''[[Hiiu (okrug)|<span style="color:teal;">Hiiu</span>]]''}} {{Image label small|x=0.138|y=0.523|scale={{{width|500}}}|text=''[[Saare (okrug)|<span style="color:teal;">Saare</span>]]''}} {{Image label small|x=0.930|y=0.562|scale={{{width|500}}}|text=''[[Ruska Federacija|<span style="color:teal;">Rusija</span>]]''}} {{Image label small|x=0.410|y=0.043|scale={{{width|500}}}|text=''[[Finska|<span style="color:teal;">Finska</span>]]''}} {{Image label small|x=0.510|y=0.788|scale={{{width|500}}}|text=''[[Latvija|<span style="color:teal;">Latvija</span>]]''}} {{Image label small|x=0.300|y=0.758|scale={{{width|500}}}|text='''<big>[[Riški zaljev|<span style="color:white; align:center;">Riški<br>zaljev</span>]]</big>'''}} {{Image label small|x=0.510|y=0.143|scale={{{width|500}}}|text='''<big>[[Finski zaljev|<span style="color:white;">Finski zaljev</span>]]</big>'''}} {{Image label small|x=0.110|y=0.243|scale={{{width|500}}}|text='''<big>[[Baltičko more|<span style="color:white;">Baltičko more</span>]]</big>'''}}{{Image label end}} |-style="background:#0072CE; color:white; text-align:center;" !width=25%| Okrug !width=25%|Sjedište !width=25%|Okrug !width=25%|Sjedište |- | {{flagicon image|Flag of et-Harju maakond.svg}} [[Harju (okrug)|Harju]] || [[Tallinn]] || {{flagicon image|Pärnumaa lipp.svg}} [[Pärnu (okrug)|Pärnu]] || [[Pärnu]] |- | {{flagicon image|Hiiumaa lipp.svg}} [[Hiiu (okrug)|Hiiu]] || [[Kärdla]] || {{flagicon image|Raplamaa lipp.svg}} [[Rapla (okrug)|Rapla]] || [[Rapla]] |- | {{flagicon image|Ida-Virumaa lipp.svg}} [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]] || [[Jõhvi]] || {{flagicon image|Saaremaa lipp.svg}} [[Saare (okrug)|Saare]] || [[Kuressaare]] |- | {{flagicon image|Jõgevamaa lipp.svg}} [[Jõgeva (okrug)|Jõgeva]] || [[Jõgeva]] || {{flagicon image|Tartumaa lipp.svg}} [[Tartu (okrug)|Tartu]] || [[Tartu]] |- | {{flagicon image|Flag of et-Järva maakond.svg}} [[Järva (okrug)|Järva]] || [[Paide]] || {{flagicon image|Valgamaa lipp.svg}} [[Valga (okrug)|Valga]] || [[Valga]] |- | {{flagicon image|Läänemaa lipp.svg}} [[Lääne (okrug)|Lääne]] || [[Haapsalu]] || {{flagicon image|Viljandimaa lipp.svg}} [[Viljandi (okrug)|Viljandi]] || [[Viljandi]] |- | {{flagicon image|Lääne-Virumaa lipp.svg}} [[Lääne-Viru (okrug)|Lääne-Viru]] || [[Rakvere]] || {{flagicon image|Võrumaa lipp.svg}} [[Võru (okrug)|Võru]] || [[Võru]] |- | {{flagicon image|Põlvamaa lipp.svg}} [[Põlva (okrug)|Põlva]] || [[Põlva]] || |-style="background:#0072CE; color:white; text-align:center;" !colspan=4|Općine Estonije nakon administrativne reforme 2017. godine |- |colspan=4|[[File:Estonian administrative divisions 2017 with labels.svg|500px|Mapa estonskih općina nakon administrativne reforme [[2017.]] godine.]] |} Republika Estonija administrativno je podijeljena na 15 [[Okruzi Estonije|okruga]] ([[estonski]]: ''maakond'', ''maakonnad''). U pisanim izvorima okruzi se prvi put spominju u ''[[Hronika Henrika od Livonije|Kronici Henrika od Livonije]]'', kao estonske državice koje su postojale tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]] i [[Sjeverni križarski ratovi|Sjevernih križarskih ratova]]. Granice između okruga mijenjane su tokom stoljeća, a nakon što je Estonija [[1991.]] godine uspostavila nezavisnost, tadašnji sovjetski [[rajon]]i su ukinuti i zamijenjeni s okruzima, uz zadržavanje sovjetskih granica; nekadašnji okrug [[Petseri (okrug)|Petseri]] nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] priključen je [[Ruska SFSR|Rusiji]] i danas je administrativno uređen kao [[Pečorski rajon]] [[Pskovska oblast|Pskovske oblasti]]. Historijski okruzi i njihove granice danas se koriste u etnološkom kontekstu kako bi se isticale kulturne i jezične posebnosti određenih dijelova Estonije. Svaki okrug ima svoju vladu ([[estonski]]: ''Maavalitsus''), na čijem se čelu nalazi načelnik ([[estonski]]: ''Maavanem''), koji predstavlja nacionalnu vlast na lokalnoj razini. Načelnike okruga bira [[Vlada Estonije]] na period od pet godina. Svaki je okrug dalje podijeljen na [[Općine Estonije|općine]] ([[estonski]]: ''omavalitsus''), koje predstavljaju drugu razinu administrativne podjele. Nakon velike administrativne reforme [[2017.]] godine, broj općina smanjen je na 79 (s dotadašnjih 213), a dijele se na gradske ([[estonski]]: ''linn''; 15 općina) i ruralne ([[estonski]]: ''vald''; 64 općine).<ref name="Az6aE">{{Cite web |title=Haldusreformi järel muutub Eestis üle 400 000 elukoha ja maatüki aadressi |url=https://www.maaamet.ee/et/uudised/haldusreformi-jarel-muutub-eestis-ule-400-000-elukoha-ja-maatuki-aadressi |access-date=2021-08-29 |archive-date=2017-12-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171201034227/https://www.maaamet.ee/et/uudised/haldusreformi-jarel-muutub-eestis-ule-400-000-elukoha-ja-maatuki-aadressi }}</ref><ref>[https://www.rahandusministeerium.ee/et/eesmargidtegevused/kohalikud-omavalitsused-ja-haldusreform/eesti-kohalike-omavalitsuste-loetelu Eesti kohalike omavalitsuste loetelu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220529043242/https://www.rahandusministeerium.ee/et/eesmargidtegevused/kohalikud-omavalitsused-ja-haldusreform/eesti-kohalike-omavalitsuste-loetelu |date=2022-05-29 }}, Eesti kohalike omavalitsuste loetelu, 01.01.2019 seisuga</ref> Svaka općina uživa određen stupanj autonomije u odnosu na centralnu vlast i ima svoje organe vlasti. U granicama općina može se naći jedno ili više gradskih ili seoskih naselja. Dvije trećine općina imaju manje od 3,000 stanovnika; najveća općina je [[Tallinn]] s oko 427,500 stanovnika, dok najmanja općina [[Ruhnu]] ima svega 68 stanovnika.<ref name=einst.ee>{{cite web |url=http://www.einst.ee/factsheets/factsheets_uus_kuju/local_government_reform.htm |title=Archived copy |access-date=2002-06-19 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20020619141032/http://www.einst.ee/factsheets/factsheets_uus_kuju/local_government_reform.htm |archive-date=2002-06-19 }}</ref> Grad [[Tallinn]] administrativno je podijeljen na osam gradskih okruga ([[estonski]]: ''linnaosa''), a svaki od okruga ima svoju izvršnu vlast. {| class="wikitable sortable" style="border-spacing:0; border-top:none; border-left:none; border-spacing:0; padding:0; margin:;" |+ style="text-align: center;" | Okruzi Estonije {{small|([[1. siječnja]] [[2021.]])}}<ref name="countypopulation">{{cite web|url=http://andmebaas.stat.ee/Index.aspx?DataSetCode=RV022U|website=[[Statistics Estonia]]|title=RV022U: Population by sex, age group and county, 1 January. administrative division as at 01.01.2018|access-date=2021-08-29|archive-date=2019-06-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20190608063017/http://andmebaas.stat.ee/Index.aspx?DataSetCode=RV022U}}</ref><ref>{{Cite web|date=2021-05-12|title=RV022U: POPULATION BY SEX, AGE GROUP AND COUNTY, 1 JANUARY. ADMINISTRATIVE DIVISION AS AT 01.01.2018|url=https://andmed.stat.ee/en/stat/rahvastik__rahvastikunaitajad-ja-koosseis__rahvaarv-ja-rahvastiku-koosseis/RV022U|url-status=live|access-date=2021-08-07|website=[[Statistics Estonia]]}}</ref> !style="width:150px;" colspan="2" | Okrug !style="width:45px;" | Sjedište !style="width:45px;" | Površina (km{{sup|2}}) !style="width:45px;" | Populacija !style="width:45px;" | Gustoća |- |[[File:Et-Harju maakond-coa.svg|35px|center]] |'''[[Harju (okrug)|Harju]]'''<br>(''Harjumaa'') |[[Tallinn]] |{{center|4,327}} |{{center|609,515}} |{{center|140.86}} |- |[[File:Hiiumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Hiiu (okrug)|Hiiu]]'''<br>(''Hiiumaa'') |[[Kärdla]] |{{center|1,032}} |{{center|9,381}} |{{center|9.09}} |- |[[File:Ida-Virumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]]'''<br>(''Ida-Virumaa'') |[[Jõhvi]] |{{center|2,972}} |{{center|131,913}} |{{center|44.39}} |- |[[File:Jõgevamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Jõgeva (okrug)|Jõgeva]]'''<br>(''Jõgevamaa'') |[[Jõgeva]] |{{center|2,545}} |{{center|28,082}} |{{center|11.03}} |- |[[File:Et-Järva maakond-coa.svg|35px|center]] |'''[[Järva (okrug)|Järva]]'''<br>(''Järvamaa'') |[[Paide]] |{{center|2,674}} |{{center|29,817}} |{{center|11.15}} |- |[[File:Läänemaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Lääne (okrug)|Lääne]]'''<br>(''Läänemaa'') |[[Haapsalu]] |{{center|1,816}} |{{center|20,285}} |{{center|11.17}} |- |[[File:Lääne-Virumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Lääne-Viru (okrug)|Lääne-Viru]]'''<br>(''Lääne-Virumaa'') |[[Rakvere]] |{{center|3,696}} |{{center|58,402}} |{{center|15.80}} |- |[[File:Põlvamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Põlva (okrug)|Põlva]]'''<br>(''Põlvamaa'') |[[Põlva]] |{{center|1,823}} |{{center|24,473}} |{{center|13.42}} |- |[[File:Et-Pärnu maakond-coa.svg|35px|center]] |'''[[Pärnu (okrug)|Pärnu]]'''<br>(''Pärnumaa'') |[[Pärnu]] |{{center|5,419}} |{{center|85,760}} |{{center|15.83}} |- |[[File:Raplamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Rapla (okrug)|Rapla]]'''<br>(''Raplamaa'') |[[Rapla]] |{{center|2,765}} |{{center|33,116}} |{{center|11.98}} |- |[[File:Saaremaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Saare (okrug)|Saare]]'''<br>(''Saaremaa'') |[[Kuressaare]] |{{center|2,938}} |{{center|33,032}} |{{center|11.24}} |- |[[File:Tartumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Tartu (okrug)|Tartu]]'''<br>(''Tartumaa'') |[[Tartu]] |{{center|2,993}} |{{center|153,912}} |{{center|51.42}} |- |[[File:Valgamaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Valga (okrug)|Valga]]'''<br>(''Valgamaa'') |[[Valga]] |{{center|1,917}} |{{center|27,962}} |{{center|14.59}} |- |[[File:Viljandimaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Viljandi (okrug)|Viljandi]]'''<br>(''Viljandimaa'') |[[Viljandi]] |{{center|3,422}} |{{center|45,877}} |{{center|13.41}} |- |[[File:Võrumaa vapp.svg|35px|center]] |'''[[Võru (okrug)|Võru]]'''<br>(''Võrumaa'') |[[Võru]] |{{center|2,305}} |{{center|34,898}} |{{center|15.14}} |} == Stanovništvo == {{main|Demografija Estonije}} {{Populacije kroz historiju |footnote = Izvori:<ref name="census">{{cite web|url=http://vana.stat.ee/62931|title=PHC2011 - History of Population Censuses in Estonia|website=stat.ee|access-date=2021-08-30|archive-date=2021-02-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20210228130132/https://vana.stat.ee/62931|dead-url=yes}}</ref><ref name="final20" /> |title = Populacija Estonije<br>kroz historiju |percentages = |[[1881.]]|881455 |[[1897.]]|958351 |[[1922.]]|1107059 |[[1934.]]|1126413 |[[1941.]]|1017475 |[[1959.]]|1196791 |[[1970.]]|1356079 |[[1979.]]|1464476 |[[1989.]]|1565662 |[[2000.]]|1370052 |[[2011.]]|1294455 |[[2021.]]|1330068 }} Na osnovu arheoloških nalaza, izvjesno je da je područje suvremene Estonije stalno naseljeno posljednjih 13,000 godina, a prve ljudske zajednice pojavile su se odmah nakon povlačenja moćnih [[ledenjak]]a, koji su se prostirali na tom području tokom posljednjeg ledenog doba. Tokom posljednjih 800 godina, estonska se populacija se kretala između 800,000 i 1.6 milijuna ljudi. Početkom trećeg desetljeća [[21. vijek|XXI. vijeka]] u Estoniji je živjelo oko 1,330,000 ljudi.<ref name="Демографија1">{{cite web| title = First settlers in Estonia, and today| url = http://www.estonica.org/en/Society/Population/First_settlers_in_Estonia,_and_today/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 9. 2. 2017| archive-date = 2017-07-21| archive-url = https://web.archive.org/web/20170721024852/http://www.estonica.org/en/Society/Population/First_settlers_in_Estonia,_and_today/| dead-url = yes}}</ref> Kritični periodi u demografskom smislu bili su [[13. vijek|XIII.]] i [[14. vijek|XIV. vijek]], kada su [[Sjeverni križarski ratovi|ratovi sa kršćanskim osvajačima]], epidemije i glad potpuno desetkovali populaciju, a broj stanovnika se smanjivao i do 50%. Sljedeći demografski negativan period trajao je od sredine [[16. vijek|XVI.]] pa do početka [[18. vijek|XVIII. vijeka]], kada je zbog ratova, gladi i epidemija stradalo više od polovine stanovništva, iako je u mirnijim desetljećima u istom periodu uslijed imigracija broj stanovnika rastao i do dva postotna poena godišnje.<ref name="Демографија1"/> Najnižu populacijsku točku estonsko stanovništvo doseglo je [[1712.]] godine, kada je na tom području živjelo svega oko 200,000 ljudi.<ref name="Демографија1"/> Prema podacima sa svesovjetskog popisa iz [[1897.]] godine, broj stanovnika na tlu Estonije dostigao je 986,000, od čega su 89.2% bili etnički [[Estonci]] (odnosno estonska plemena). Prirodni rast estonske populacije tokom [[20. stoljeće|XX. vijeka]] bio je dosta nizak i održavao se primarno zahvaljujući migracijama. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Estonija je izgubila gotovo četvrtinu svoje prijeratne populacije. Intenzivna industrijalizacija koju su provodile sovjetske vlasti u poslijeratnom periodu dovela je do masovnih imigracija iz drugih dijelova [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] te se tako u periodu od [[1956.]] do [[1991.]] godine zbog posla u Estoniju doselilo ukupno oko 1.4 milijuna ljudi iz drugih dijelova zemlje. Njih oko 200,000 trajno se nastanilo na tom području.<ref name="Демографија1"/> Intenzivnije imigracije zahvaćale su Estoniju uglavnom nakon perioda s visokim mortalitetom. Njemački i švedski naseljenici, koji su počeli intenzivnije dolaziti na ovo područje od [[13. vijek|XIII. vijeka]], uglavnom su se zadržavali u gradovima. Iako su etnički Estonci činili većinu gradske populacije, estonski gradovi su tokom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] bili potpuno [[germanizacija|germanizirani]].<ref name="Демографија2">{{cite web| title = Composition of the population| url = http://www.estonica.org/en/Society/Population/Composition_of_the_population/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 9. 2. 2017| archive-date = 2014-05-02| archive-url = https://web.archive.org/web/20140502133246/http://www.estonica.org/en/Society/Population/Composition_of_the_population/| dead-url = yes}}</ref> Za razliku od gradova, proces naseljavanja ruralnih područja tekao je znatno sporije, bio je dugotrajniji i samim tim novopridošlo se seosko stanovništvo mnogo brže asimiliralo.<ref name="Демографија2"/> Od kraja [[19. vijek|XIX. vijeka]], naglo je porastao broj imigranata iz [[Rusko Carstvo|Rusije]], koji su sudjelovali u industrijalizaciji tih područja. {{bar box |float = left |title = Etnička struktura Estonije (2019.)<ref name="stat.ee">{{cite web|title=Rahvaarv rahvuse järgi, 1. jaanuar, aasta|url=http://www.stat.ee/34267|publisher=Statistics Estonia|access-date=10 October 2019|archive-date=2018-01-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20180104172617/http://www.stat.ee/34267|dead-url=yes}}</ref> |bars = {{bar percent|[[Estonci]]|DarkSlateGray|68.5}} {{bar percent|[[Rusi]]|DarkSlateGray|24.8}} {{bar percent|[[Ukrajinci]]|DarkSlateGray|1.8}} {{bar percent|[[Bjelorusi]]|DarkSlateGray|0.9}} {{bar percent|[[Finci]]|DarkSlateGray|0.6}} {{bar percent|[[Latvijci]]|DarkSlateGray|0.2}} {{bar percent|Ostali|DarkSlateGray|2.0}} {{bar percent|Nepoznato|DarkSlateGray|1.3}} }} Prije Drugog svjetskog rata, etnički Estonci činili su 88.1% ukupne populacije, dok su ostatak činili pripadnici pet manjinskih naroda (tradicionalne manjine Estonije).<ref name="ethnic minor">{{cite web|url=http://old.estinst.ee/factsheets/ethnic_minor/ |date=26. 12. 1998 | title = Ethnic minorities in Estonia: past and present | publisher = Einst.ee | accessdate=2. 6. 2010 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110807204855/http://old.estinst.ee/factsheets/ethnic_minor/ | archivedate=7. 8. 2011}}</ref> Estonski ustav iz [[1925.]] godine garantirao je kulturnu autonomiju tradicionalnim manjinskim narodima (s brojnošću iznad 3,000 osoba) i bio je jedinstven u tom pogledu u Europi tog vremena.{{sfn|Smith|2005|p=211}} Kulturna autonomija tako je zakonom zagarantirana estonskim [[Nijemci]]ma i [[Židovi]]ma, koji su imali i svoja vlastita kulturna vijeća. Prema podacima iz [[1934.]] godine, najbrojniji manjinski narodi bili su [[Rusi]] (92,000 ili 8.2%), [[Nijemci]] (16,300 ili 1.5%) i [[Šveđani]] (7,600 ili 0.7%), dok su [[Latvijci]] i [[Židovi]] činili manje od 0,5% od ukupnog stanovništva. Velike promjene dogodile su se tokom Drugog svjetskog rata; broj stanovnika se značajno smanjio, a s estonskog teritorija gotovo su u potpunosti nestale četiri tradicionalne manjinske zajednice (opstali su jedino [[Rusi]]).<ref name="Демографија2"/> Zakon o kulturnoj autonomiji ponovo je stupio na snagu [[1993.]] godine.<ref name="Демографија2"/> Tokom perioda sovjetske vlasti drastično se promijenila demografska slika Estonije. Udio etničkih Estonaca u populaciji pao je na oko 61%, dok se broj etničkih Rusa, [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Bjelorusi|Bjelorusa]] u istom periodu gotovo upeterostručio, a manjinski narodi činili su više od trećine ukupne populacije. Prema podacima iz [[2021.]] godine,<ref>{{cite web|url=http://andmebaas.stat.ee/Index.aspx?DataSetCode=RV0222U|title=Population by sex, ethnic nationality and county|website=stat.ee|access-date=2021-08-30|archive-date=2019-06-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20190611131932/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PO0222U&ti=POPULATION+BY+SEX%2C+ETHNIC+NATIONALITY+AND+COUNTY%2C+1+JANUARY.+ADMINISTRATIVE+DIVISION+AS+AT+01.01.2018&path=..%2FI_Databas%2FPopulation%2F01Population_indicators_and_composition%2F04Population_figure_and_composition%2F&lang=1}}</ref> etnički najbrojnije skupine u zemlji bili su [[Estonci]] sa 68.8% i [[Rusi]] sa 24.2%. Značajniju populaciju imali su još i [[Ukrajinci]] (2%), dok su sve ostale etničke skupine imale udio manji od 1%. Među njima, posebno se ističu [[Bjelorusi]] (0.8%) i [[Finci]] (0.6%), dok su ostale značajnije etničke skupine [[Latvijci]], [[Nijemci]], [[Litvanci]], [[Tatari]], [[Židovi]], [[Šveđani]] i [[Poljaci]].<ref name="Демографија2"/> Suvremena Estonija etnički je heterogena zemlja u kojoj manjinski narodi čine oko trećinu populacije. Estonci čine više od 80% stanovništva u 13 od 15 okruga, a najhomogeniji okrug je [[Hiiu (okrug)|Hiiu]] s 98.4% Estonaca. Ruska manjina najbrojnija je na sjeveroistoku i istoku zemlje, te u [[Tallinn]]u, a u okrugu [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]] čini oko 70% populacije. Od početka [[19. vijek|XIX. vijeka]] pa na dalje, stopa živorođene djece po ženi postepeno je opadala, ali se i stopa smrtnosti smanjivala, što je dovelo do neznatnog rasta populacije. Tako je tokom pedesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]] Estonija imala jednu od najnižih stopa rađanja u Europi i svijetu, da bi prirodni priraštaj ponovo postepeno počeo rasti tokom sedamdesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]]. Tokom devedesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]] ponovo dolazi do pada u broju stanovnika, useljavanje je gotovo zaustavljeno, a broj iseljenika se naglo povećao, dok je broj umrlih bio veći od broja rođenih. Demografska slika počela se stabilizirati nakon [[1997.]] godine. Glavni demografski problem Estonije je starenje stanovništva, pošto broj djece po obitelji konstantno opada, a broj starijih osoba se povećava. Udio stanovnika starijih od 64 godine je oko 18% (prema podacima iz [[2010.]] godine).<ref name="Демографија1"/> Postotak zaposlenih, radno sposobnih stanovnika je nešto viši u usporedbi s prosjekom [[Europska unija|Europske unije]], a posebno je visok postotak zaposlenosti među ženama. Prema podacima iz [[2011.]], [[stopa fertiliteta]] je 1.52 dece po ženi, što odgovara europskom prosjeku. U Estoniji, značajan broj djece rođen je u izvanbračnim zajednicama, a tokom [[2009.]] godine čak 60% od ukupnog broja rođenih rođeno je u izvanbračnim zajednicama. Prema podacima s popisa iz [[2000.]] godine, oko 21% stanovništva živio je u izvanbračnim zajednicama.<ref>{{cite web| title = Family and birth of children| url = http://www.estonica.org/en/Society/Population/Family_and_birth_of_children/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 9. 2. 2017| archive-date = 2017-05-25| archive-url = https://web.archive.org/web/20170525142717/http://www.estonica.org/en/Society/Population/Family_and_birth_of_children/| dead-url = yes}}</ref> Broj razvedenih brakova je među najvišima u Europi. U usporedbi s europskim zemljama, estonsko stanovništvo živi najkraće, a posebno je velika razlika u životnom vijeku između muškaraca i žena (žene žive u prosjeku osam godina duže, što je smanjenje u odnosu na ranijih dvanaest). Tako je [[2020.]] godine prosječni očekivani životni vijek kod žena iznosio 82.8 godina, dok su muškarci u prosjeku živjeli 74.4 godine.<ref>{{Cite web|date=25 August 2021|title=Growth in life expectancy has slowed down, but Estonian people live a longer healthy life|url=https://www.stat.ee/en/node/183291|website=Statistics Estonia}}</ref> <center> <gallery widths="300px" heights="280px"> File:Estonia 1950-2021.gif|Animirana populacijska piramida Estonije od [[1950.]] do [[2021.]] godine File:Share of Estonians.png|Etnička struktura Estonije po okruzima ([[2011.]]) File:Natural population increase of Estonia (1945-2008).png|Prirodni prirast stanovništva Estonije od [[1945.]] do [[2008.]] godine </gallery> </center> === Ljudska prava u Estoniji === Godine [[1997.]], Estonija je potpisala [[Ženevska konvencija o izbjeglicama|Ženevsku konvenciju o izbjeglicama]]. U periodu od [[1997.]] do [[2008.]] godine, izbjeglički [[azil]] u Estoniji zatražilo je ukupno 148 osoba, od čega je svega njih 10 dobilo službeni status izbjeglice, a za 12 osoba je određena specijalna zaštita. Najviše tražitelja azila bilo je iz [[Rusija|Rusije]] (23), [[Irak]]a (22) i [[Turska|Turske]] (17 osoba). Broj tražitelja azila znatno se povećao nakon [[2009.]] godine, nakon što je Estonija postala dijelom [[Schengenska zona|Schengenske zone]].<ref>{{cite web| title=Population/Emigration and immigration| url=http://www.estonica.org/en/Society/Population/Emigration_and_immigration/| work=Encyclopedia Estonica| publisher=Eesti Instituut| accessdate=9. 2. 2017| archive-date=2017-05-06| archive-url=https://web.archive.org/web/20170506220927/http://www.estonica.org/en/Society/Population/Emigration_and_immigration/| dead-url=yes}}</ref> Prema podacima od [[2. srpnja]] [[2010.]] o broju rezidenata, 84.1% rezidenata bili su državljani Estonije, 8.6% su bili strani državljani, dok su 7.3% građana činile osobe sa nejasnim i neodređenim državljanstvom. Od [[1992.]] godine, oko 140,000 osoba dobilo je estonsko državljanstvo.<ref>[http://www.postimees.ee/67387/eesti-andis-mullu-kodakondsuse-2124-inimesele/ Eesti andis mullu kodakondsuse 2124 inimesele], ''Postimees''. 9. 1. 2009.</ref> Pripadnicima ruske etničke manjine, koji su se u Estoniju doselili tokom sovjetskog perioda, estonski Zakon o državljanstvu znatno otežava proces dodjele statusa državljana, a Vijeće za ljudska prava [[UN]]-a je [[2008.]] godine navedeni zakon označilo kao diskriminatoran.<ref>[http://www.osce.org/odihr/34040?download=true Naturalisation in Estonia Statement by the Legal Information Centre for Human Rights (Tallinn, Estonia)] (''[...]the Special Rapporteur considers extremely credible the views of the representatives of the Russian-speaking minorities who expressed that the citizenship policy is discriminatory[...]'')</ref> Estonija je u listopadu [[2014.]] donijela zakon kojim su legalizirane civilne kohabitacije istopolnih parova, postavši tako prva zemlja na postsovjetskom prostoru koja je pravno regulirala prava istopolnih zajednica. Zakon o civilnom partnerstvu istopolnih zajednica stupio je na snagu [[1. siječnja]] [[2016.]] godine.<ref>{{cite news|url=http://www.wsj.com/articles/estonia-passes-law-recognizing-gay-partnerships-1412857097 | title = Estonia Passes Law Recognizing Gay Partnerships | last=Kangsepp| first = Liis| publisher = [[Wall Street Journal]] |date=9. 10. 2014 | accessdate=4. 1. 2014}}</ref> Iako istospolni [[brak]]ovi još uvijek nisu zakonom regulirani u Estoniji, Estonija priznaje i registrira istospolne brakove sklopljene u drugim državama, ukoliko udovoljavaju zakonskim uvjetima.<ref>{{Cite web|url=http://www.gay.ru/news/rainbow/2017/01/25-35360.htm|title=GAY.RU - В Эстонии однополая пара через суд добилась признания своего брака, заключенного в Швеции|website=www.gay.ru|access-date=2017-01-25}}</ref><ref name="gaystarnews">{{cite web|url=http://www.gaystarnews.com/article/estonia-taken-big-step-marriage-equality/|title=Gay couple win right to be married in Estonia|work=Gay Star News|date=30 January 2017|access-date=2021-08-30|archive-date=2018-12-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20181211164209/https://www.gaystarnews.com/article/estonia-taken-big-step-marriage-equality/|dead-url=yes}}</ref><ref name="err.ee">{{Cite web|url=https://news.err.ee/120456/nonprofit-court-orders-entry-of-same-sex-marriage-into-estonian-register|title=Nonprofit: Court orders entry of same-sex marriage into Estonian register|date=25 January 2017|website=ERR}}</ref> === Jezici === {{main|Estonski jezik}} [[File:EstonianGrammar1637.jpg|thumb|220px|Tiskano izdanje [[Gramatika estonskog jezika|estonske gramatike]] iz [[1637.]] godine. Autor je [[Heinrich Stahl]].]] Suvremena Estonija višenacionalna je država u kojoj se prema službenim podacima s popisa iz [[2000.]] govori čak 109 jezika. Službeni jezik zemlje je [[estonski]], koji je materinji jezik za oko 922,000 ili 67.3% estonske populacije.<ref name="PopulationByNationality">{{cite web| url = http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC223&ti=POPULATION+BY+THE+PLACE+OF+RESIDENCE+AND+MOTHER+TONGUE&path=../I_Databas/Population_census/PHC2000/08Ethnic_nationality._Mother_tongue._Command_of_foreign_languages/&lang=1| title = Population by the place of residence and mother tongue, statistical database: Population Census 2000| date = јул 2010| publisher = Statistics Estonia (government agency at the area of administration of the Ministry of Finance)| accessdate = 19. 6. 2009| archive-date = 2013-11-01| archive-url = https://web.archive.org/web/20131101235518/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC223&ti=POPULATION+BY+THE+PLACE+OF+RESIDENCE+AND+MOTHER+TONGUE&path=../I_Databas/Population_census/PHC2000/08Ethnic_nationality._Mother_tongue._Command_of_foreign_languages/&lang=1}}</ref> Kao službeni manjinski jezici priznati su još [[ruski]], [[švedski]] i [[njemački jezik]]. [[Estonski jezik]] ([[estonski]]: ''eesti keel'') pripada grupi [[Balto-finski jezici|balto-finskih jezika]] iz porodice [[Uralski jezici|uralskih jezika]] i jedan je od tek nekoliko europskih jezika koji ne pripadaju porodici [[Indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]]. Dosta je sličan [[finski|finskom]] i [[karelski jezik|karelskom jeziku]]. Po jezičkoj strukturi pripada grupi aglutinativnih jezika. Zbog stoljetnog utjecaja njemačkog jezika i kulture, oko trećinu riječi u modernom estonskom jeziku čine upravo razni [[germanizam|germanizmi]]. Standardni estonski jezik baziran je na [[Sjevernoestonski jezik|sjevernoestonskom dijalektu]]. [[Južnoestonski jezik]] (ili dijalekt) čine četiri zasebna dijalekta (tartski, mulgi, [[Võro jezik|võro]] i [[seto (dijalekt)|seto]]) koji se ponekad smatraju čak i zasebnim južnoestonskim jezicima.<ref>{{cite web| title = Culture Tourism in South Estonia and Võru county| url = http://www.siksali.ee/cultour/EE_SituationAnalysisSummary_ENG.pdf| work = Siksali| accessdate = 2. 7. 2013| archive-date = 2012-02-20| archive-url = https://web.archive.org/web/20120220115230/http://www.siksali.ee/cultour/EE_SituationAnalysisSummary_ENG.pdf| dead-url = yes}}</ref> Dijalekat viru se najviše razlikuje od standardnog estonskog jezika, i jedini je koji ima zaseban jezični [[ISO 639-3]] kod - <code>vro</code>. Iako su južnoestonski dijalekti geneološki različiti od sjevernoestonskih, službeno se smatraju regionalnim formama suvremenog estonskog jezika.<ref>{{cite web|url=http://portaal.eki.ee/component/content/article/34-murded/46-murded.html | title = Estonian Dialects, The Institute of the Estonian Language | publisher = Portaal.eki.ee |date=| accessdate=23. 8. 2014}}</ref><ref>{{cite book|last=Laakso| first = Johanna| last2=Sarhimaa| first2 = Anneli| last3=Spiliopoulou Åkermark| first3 = Sia| last4=Toivanen| first4 = Reeta| title = Towards Openly Multilingual Policies and Practices: Assessing Minority Language Maintenance Across Europe| publisher = Multilingual Matters| location = Bristol; Buffalo|isbn=9781783094950| edition = 1| url = https://books.google.com/?id=xQKkCwAAQBAJ&pg=PT76&dq=Towards+Openly+Multilingual+Policies+and+Practices+V%C3%B5ro+Seto#v=onepage&q=Towards%20Openly%20Multilingual%20Policies%20and%20Practices%20V%C3%B5ro%20Seto&f=false| accessdate=23. 12. 2016|date=4. 2. 2016.}}</ref> [[Ortografija]] estonskog jezika bazira se na principu "jedno slovo, jedan glas". [[Ruski jezik]] i dalje je najrašireniji manjinski jezik u zemlji i njime se kao materinjim jezikom služi oko trećina ukupne populacije (29.7%).<ref name="Jezici">{{cite web| title = Other languages in Estonia| url = http://www.estonica.org/en/Society/The_Estonian_Language/Other__languages_in_Estonia/| website = Estonica Encyclopedia about Estonia| publisher = Estonica| accessdate = 10. 2. 2017}}{{Dead link|date=December 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> U periodu sovjetske vlasti, ruski jezik imao je status službenog jezika. Prema podacima iz [[1998.]] godine, velika većina rusofone doseljeničke struje iz prve i druge generacije nije poznavala estonski jezik.<ref>{{cite web|url=http://www.ies.ee/15102000.htm | title = Kirch, Aksel. "Russians in contemporary Estonia – different strategies of the integration in to the nation-state." | publisher = Ies.ee |date=10. 2. 1998 | accessdate=2. 6. 2010}}</ref> Danas je situacija znatno drugačija te, prema podacima s popisa iz [[2010.]] godine, oko 64% neestonskog stanovništva tečno govori estonski jezik.<ref>[http://pub.stat.ee/px-web.2001/dialog/varval.asp?ma=ML133&ti=POPULATION+AGED+15%2D74+BY+ETHNIC+NATIONALITY+AND+KNOWLEDGE+OF+LANGUAGES&path=../I_databas/Social_life/09Labour_market/02Education/02Educational_level/&search=LANGUAGE&lang=1 Table ML133, Eesti Statistika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110930094420/http://pub.stat.ee/px-web.2001/dialog/varval.asp?ma=ML133&ti=POPULATION+AGED+15-74+BY+ETHNIC+NATIONALITY+AND+KNOWLEDGE+OF+LANGUAGES&path=..%2FI_databas%2FSocial_life%2F09Labour_market%2F02Education%2F02Educational_level%2F&search=LANGUAGE&lang=1 |date=2011-09-30 }}.</ref> Najveći broj govornika ruskog jezika živi u glavnom gradu [[Tallinn]]u te u industrijskim područjima u okrugu [[Ida-Viru (okrug)|Ida-Viru]]. Iako [[Baltički Nijemci]] nikada nisu činili više od 10% od ukupne estonske populacije, [[njemački jezik]] potpuno je dominirao kulturnim, političkim i gospodarskim životom Estonije. Iako je broj etničkih Nijemaca u estonskoj populaciji danas gotovo zanemariv, njemački jezik treći je najrašireniji strani jezik među estonskim stanovništvom. [[Švedski|Švedskim jezikom]], koji je bio dominantan u sjeverozapadnom i zapadnom dijelu zemlje, posebno u periodu između [[13. vijek|XIII.]] i [[20. vijek|XX. vijeka]], danas govori jako mali broj ljudi u Estoniji.<ref>{{cite web|url=http://www.eki.ee/knn/p2y.htm | title = Names of populated places changed with the reform of 1997 | publisher = Institute of the Estonian Language |date=29. 9. 1998 | accessdate=12. 8. 2012}}</ref> Najrašireniji strani jezici koji se uče u školama u Estoniji danas su [[engleski]], ruski, njemački i [[francuski]], iako su dosta popularni i finski, švedski i [[španjolski jezik]].<ref>{{cite web|title=Estonian Foreign Languages Strategy 2009 – 2015| url = http://contactpoints.ecml.at/LinkClick.aspx?fileticket=8lWNTiRd1A4%3D&tabid=1319&language=en-GB| publisher = Ministry of Education and Research| accessdate=22. 8. 2014| archive-url = https://web.archive.org/web/20160303191208/http://contactpoints.ecml.at/LinkClick.aspx?fileticket=8lWNTiRd1A4%3D&tabid=1319&language=en-GB| archive-date=3. 3. 2016|url-status=dead| df = }}</ref> Službeni znakovni jezik u zemlji je [[estonski znakovni jezik]] (kod ESL; [[estonski]]: ''ееsti viipekeel''), koji koristi oko 4.5 tisuće osoba, dok je u službenoj upotrebi u rusofonim područjima i [[ruski znakovni jezik]]. === Religija === {{main|Religija u Estoniji}} [[Ustav Republike Estonije]] garantira slobodu vjeroispovesti svim vjrskim zajednicama, a vjerske organizacije strogo su [[sekularizam|odvojene od države]]. Podaci o vjerskoj strukturi estonskog stanovništva su sljedeći: {| class="wikitable sortable" width="60%" |- !rowspan="2"| Religija !colspan="2"| Popis iz 2000.<ref>{{cite web|url=http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC231&ti=POPULATION+BY+RELIGIOUS+AFFILIATION+AND+ETHNIC+NATIONALITY*&path=../I_Databas/Population_census/PHC2000/16Religious_affiliation/&lang=1|title=PC231: POPULATION BY RELIGIOUS AFFILIATION AND ETHNIC NATIONALITY|date=31 March 2000|access-date=9 January 2014|publisher=[[Statistics Estonia]]|archive-date=2018-07-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20180719114502/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC231&ti=POPULATION+BY+RELIGIOUS+AFFILIATION+AND+ETHNIC+NATIONALITY%2A&path=..%2FI_Databas%2FPopulation_census%2FPHC2000%2F16Religious_affiliation%2F&lang=1}}</ref> !colspan="2"| Popis iz 2011.<ref name=stat2011>{{cite web|url= http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC0454&lang=1|title= PC0454: AT LEAST 15-YEAR-OLD PERSONS BY RELIGION, SEX, AGE GROUP, ETHNIC NATIONALITY AND COUNTY, 31 DECEMBER 2011|date= 31 December 2011|access-date= 9 January 2014|publisher= [[Statistics Estonia]]|archive-date= 2017-10-14|archive-url= https://web.archive.org/web/20171014085818/http://pub.stat.ee/px-web.2001/Dialog/varval.asp?ma=PC0454&lang=1}}</ref><ref>{{cite web|url= http://www.stat.ee/65352?parent_id=39113|title= PHC 2011: over a quarter of the population are affiliated with a particular religion|date= 29 April 2013|access-date= 9 January 2014|publisher= [[Statistics Estonia]]|archive-date= 2017-11-24|archive-url= https://web.archive.org/web/20171124002736/https://www.stat.ee/65352?parent_id=39113|dead-url= yes}}</ref> |- ! Broj ! % ! Broj ! % |- |style="background:#E0F0FF;"|[[Kršćanstvo]] |align=right| 319,770 |align=right| 28.51 |align=right| 307,173 |align=right| 28.06 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Pravoslavna crkva|Pravoslavlje]]</small> |align=right| 143,554 |align=right| 12.80 |align=right| 176,773 |align=right| 16.15 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Luteranizam]]</small> |align=right| 152,237 |align=right| 13.57 |align=right| 108,513 |align=right| 9.91 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Baptistička crkva|Baptisti]]</small> |align=right| 6,009 |align=right| 0.54 |align=right| 4,507 |align=right| 0.41 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Katolicizam]]</small> |align=right| 5,745 |align=right| 0.51 |align=right| 4,501 |align=right| 0.41 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Jehovini svjedoci]]</small> |align=right| 3,823 |align=right| 0.34 |align=right| 3,938 |align=right| 0.36 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Staroverci|Starovjerci]]</small> |align=right| 2,515 |align=right| 0.22 |align=right| 2,605 |align=right| 0.24 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Pentekostalizam|Pentekostalci]]</small> |align=right| 2,648 |align=right| 0.24 |align=right| 2,855 |align=right| 0.27 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Adventistička crkva|Adventisti]]</small> |align=right| 1,561 |align=right| 0.14 |align=right| 1,194 |align=right| 0.11 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Metodisti]]</small> |align=right| 1,455 |align=right| 0.13 |align=right| 1,098 |align=right| 0.10 |- |style="background:#E0F0FF;"|<small>–[[Kongregacijska crkva|Kongregacionalisti]]</small> |align=right| 223 |align=right| 0.02 |align=right| 2,189 |align=right| 0.20 |- |style="background:#FFD0C0;"|[[Estonski neopaganizam]] |rowspan="3" align=right| 1,058 |rowspan="3" align=right| 0.09 |align=right| 2,972 |align=right| 0.28 |- |style="background:#FFD0C0;"|<small>–Prirodna vjera (''Maausk'')</small> |align=right| 1,925 |align=right| 0.18 |- |style="background:#FFD0C0;"|<small>–Taaraizam</small> |align=right|1,047 |align=right| 0.10 |- |style="background:#E0FFD0;"|[[Islam]] |align=right| 1,387 |align=right| 0.12 |align=right| 1,508 |align=right| 0.14 |- |style="background:#FFFFC0;"|[[Budizam]] |align=right| 622 |align=right| 0.06 |align=right| 1,145 |align=right| 0.10 |- |style="background:#F0E0FF;"|Ostale religije |align=right| 4,995 |align=right| 0.45 |align=right| 8,074 |align=right| 0.74 |- |style="background:#F5F5F5;"|[[Ireligioznost|Bez religije]] |align=right| 450,458 |align=right| 40.16 |align=right| 592,588 |align=right| 54.14 |- |style="background:#DCDCDC;"|Neizjašnjeni |align=right| 343,292 |align=right| 30.61 |align=right| 181,104 |align=right| 16.55 |- |'''Ukupno''' |align=right| 1,121,582 |align=right| 100.00 |align=right| 1,094,564 |align=right| 99.00 |} Prije kristijanizacije zemlje, koja se dogodila tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]], estonsko je stanovništvo bilo [[politeizam|politeističko]]. Prema opisima iz ''[[Kronika Henrika od Livonije|Kronike Henrika od Livonije]]'' ([[latinski]]: ''Heinrici Cronicon Lyvoniae''; pisane u periodu od [[1180.]] do [[1227.]] godine), vrhovno estonsko božanstvo bila je [[Tharapita]], estonski ekvivalent nordijskom božanstvu [[Thor]]u.<ref>[http://www.folklore.ee/folklore/vol26/sutrop.pdf Taarapita – the Great God of the Oeselians. Article by Urmas Sutrop]</ref> [[Kršćanstvo]], koje je danas najzastupljenija religija u Estoniji, proširili su [[Teutonci]] tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]]. Tokom [[Reformacija|reformacije]], na tlu Estonije učvrstio se [[protestantizam]], a godine [[1686.]] službeno je formirana Estonska evangelistička luteranska crkva.<ref name="FrancoeurNoonan2004">{{cite book|last=Francoeur| first = Robert T.| last2=Noonan| first2 = Raymond J.| title = The Continuum Complete International Encyclopedia of Sexuality|url=https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse|year=2004| publisher = A&C Black|isbn=9780826414885| quote = The dominant religion in Estonia is Evangelical Lutheranism. Estonians were Christianized by the Teutonic Knights in the 13th century. During the Reformation, Lutheranism spread, and the church was officially established in Estonia in 1686.|pages=[https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse/page/361 361]}}</ref> Protestanti su u Estoniji prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] činili oko 80% populacije; većinom su bili [[Luteranizam|luterani]], a jedan manji broj vjernika pripadao je [[Kalvinizam|kalvinističkoj]] protestantskoj denominaciji. Iako je po Ustavu iz [[1925.]] crkva službeno odvojena od države, vjerska učenja i dalje su bila prisutna u javnom životu, a na [[Univerzitet u Tartuu|Državnom univerzitetu]] u [[Tartu]]u postojao je Zavod za teološke studije. Tokom perioda sovjetske vlasti, estonska crkva izgubila je više od dvije trećine klera, crkvena imovina je nacionalizirana, a vjerske škole su zatvarane.<ref name="FrancoeurNoonan">{{cite book|last=Francoeur| first = Robert T.| last2=Noonan| first2 = Raymond J.| title = The Continuum Complete International Encyclopedia of Sexuality|url=https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse|year=2004| publisher = A&C Black|isbn=9780826414885|pages=[https://archive.org/details/continuumcomplet0000unse/page/n361 361]}}</ref> Kako su religija i kler bili u uskoj vezi s njemačkim feudalnim elitama tokom cijelog [[19. vijek|XIX. vijeka]], većina etničke estonske populacije nije prakticirala vjerske obrede. [[Ireligioznost]] se održala do današnjih dana pa je prema podacima Eurobarometra za [[2010.]] godinu više od polovine estonske populacije ireligiozno, po čemu je Estonija na prvom mjestu u Europi.<ref>{{cite web | url = http://www.country-studies.com/estonia/religion.html | title = Estonia – Religion | publisher = Country Studies | accessdate = 2. 6. 2010 | archive-date = 2011-08-27 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110827014038/http://www.country-studies.com/estonia/religion.html | url-status = dead }}</ref><ref name="Special Eurobarometer 393 ">''[http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_341_en.pdf Biotechnology report 2010]'' str. 383</ref> Prema istom istraživanju, 18% građana izjasnilo se da vjeruje u boga, njih 50% smatra da postoji neka vrsta "više životne sile", dok 29% građana ne vjeruje u postojanje nikakvih natprirodnih sila. Prema Gallupovim istraživanjima za period od [[2006.]] do [[2008.]] godine, tek je 14% Estonaca religiju označilo kao važan dio svojih života, što je bio najniži postotak među 143 države koje su obuhvaćene istraživanjem.<ref>{{cite web|url=http://www.gallup.com/poll/114211/Alabamians-Iranians-Common.aspx| title = What Alabamians and Iranians Have in Common|date=9. 2. 2009| publisher = [[The Gallup Organization|Gallup]]| first = Steve| last=Crabtree| first2 = Brett| last2=Pelham| accessdate=21. 2. 2010}}</ref> Prema Eurobarometrovim istraživanjima iz [[2012.]] godine, [[kršćanstvo]] je najvažnija i najdominantnija religija u Estoniji s oko 29% vjernika.<ref name=EUROBAROMETER>{{citation| title = Discrimination in the EU in 2012| work = Special Eurobarometer |year=2012| series = 383 | url = http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_393_en.pdf | accessdate=14. 8. 2013 | publisher = European Commission]| location = European Union|pages=233}}</ref> Najveća kršćanska crkva u zemlji je [[Estonska pravoslavna crkva]], kojoj pripada oko 16% estonskih građana; protestanti čine oko 10%, a sve ostale krćanske denominacije zajedno oko 28% građana.<ref name="EUROBAROMETER" /> Među nereligioznim osobama njih 22% se izjasnilo kao [[ateizam|ateisti]], 16% kao [[agnosticizam|agnostici]], dok je oko 15% bilo neizjašnjeno. Estonska luteranska crkva je prema podacima iz [[2014.]] imala oko 180,000 službeno registriranih članova.<ref>{{cite web|title=Churches in Estonia| url = https://www.lutheranworld.org/country/estonia| website = lutheranworld.org| publisher = Lutheran World Federation| accessdate=16. 2. 2016| archive-url = https://web.archive.org/web/20160305170631/https://www.lutheranworld.org/country/estonia| archive-date=5. 3. 2016|url-status=dead| df = }}</ref> U zemlji deluju i manje [[islam|muslimanske]], [[Judaizam|judaističke]] i [[budizam|budističke]] grupe, a također i organizacija [[Maavalla Koda]], koja okuplja vjernike koji poštuju [[Paganizam|paganske tradicije]].<ref>{{cite web|url=http://www.maavald.ee/eng/uudised.html?rubriik=50&id=363&op=lugu| title = Old estonian religions| accessdate=3. 1. 2013| publisher = Maavalla Koda|author=Ahto Kaasik}}</ref><ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/2008/12/09/world/europe/09iht-estonia.4.18535971.html | work=The New York Times | last=Barry| first = Ellen|date=9. 11. 2008 | title = Some Estonians return to pre-Christian animist traditions}}</ref> === Urbanizacija === {{main|Popis gradova u Estoniji}} Estonija je visoko urbanizirana zemlja i oko 70% stanovništva živi u gradskim centrima. U državi službeno postoji 47 gradskih naselja te 10 naselja u rangu manjih gradova. Sva gradska naselja nazivaju se zvanično ''linn''. Glavni i najveći grad u zemlji je [[Tallinn]], koji je ujedno i jedini grad s više od 100,000 stanovnika. Ostali važniji regionalni centri su još i [[Tartu]], [[Narva]], [[Pärnu]] i [[Kohtla-Järve]]. Gradska naselja u Estoniji počinju se razvijati u [[13. vijek|XIII. vijeku]] i nastajala su uglavnom oko njemačkih utvrda u priobalnim područjima i na obalama rijeka. Prvi gradovi koji se spominju u historijskim izvorima bili su [[Tartu]] ([[1030.]]), [[Tallinn]] ([[1248.]], odnosno [[1154.]] pod imenom Kolivan, prema arapskim, odnosno Koljivanj, prema ruskim izvorima), [[Narva]] ([[1256.]]), [[Pärnu]] ([[1265]].), [[Haapsalu]] ([[1279.]]), [[Viljandi]] ([[1283.]]) i [[Paide]] ([[1291.]] godine).<ref>{{cite web| title = Towns and urbanisation| url = http://www.estonica.org/en/Society/Settlement/Towns_and_urbanisation/| work = Encyclopedia Estonica| publisher = Eesti Instituut| accessdate = 11. 2. 2017| archive-date = 2017-07-24| archive-url = https://web.archive.org/web/20170724195217/http://www.estonica.org/en/Society/Settlement/Towns_and_urbanisation/| dead-url = yes}}</ref> {{Najveći gradovi u Estoniji}} == Gospodarstvo == {{main|Gospodarstvo Estonije}} [[File:Tln1.jpg|thumb|left|320px|[[Maakri]] je postao centralni poslovni distrikt u [[Tallinn]]u.]] U [[Međuratni period|međuratnom periodu]], estonsko je gospodarstvo postepeno počelo prelaziti s poljoprivrednog na industrijski sektor i razvijati se po uzoru na gospodarstvo susjedne [[Finska|Finske]]. U tom periodu, estonski poljoprivredni proizvodi (posebno [[maslac]], [[mlijeko]] i [[sir]]evi) prodavali su se na tržištima [[Njemačka|Njemačke]] i drugih zapadnoeuropskih zemalja. Životni standard estonskog stanovništva u istom periodu bio je gotovo jednak standardu stanovništva Finske.<ref name="maddison185">{{Harvnb|Maddison|2006|p=185}}</ref> Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], gospodarski sustav u zemlji doživio je potpuni kolaps, a nakon sovjetske okupacije i potpuni preokret s tržišne na socijalističku privredu. Estonija je nakon [[1944.]] u potpunosti integrirana u sovjetski gospodarski sustav baziran na [[društveno vlasništvo|društvenom vlasništvu]]. Iako je u tom periodu došlo do intenzivne industrijalizacije zemlje, životni standard je značajno opao, pa je tako prema podacima iz [[1987.]] godine BDP [[Estonska SSR|Estonske SSR]] gotovo ostao na predratnom nivou od oko 2,000 američkih dolara, dok je u istom periodu BDP Finske porastao na 14,370 američkih dolara; godine [[1990.]], estonski je BDP ''per capita'' iznosio samo 100 američkih dolara.<ref name="ÄP">{{cite news |title=Eesti majandus oli võrdsel tasemel Paapua Uus-Guineaga |language=et |trans-title=Estonia's economy was on the same level with Papua New Guinea |publisher=Äripäev |date=2007-01-30 |url= https://www.aripaev.ee/uudised/2007/01/29/eesti-majandus-oli-vordsel-tasemel-paapua-uus-guineaga |access-date=2019-02-09}}</ref> Nakon obnove nezavisnosti zemlje [[1991.]] godine izvršena je ponovna tranzicija na tržišnu ekonomiju i u zemlji su provedene brojne ekonomske reforme. Jedna od najznačajnijih svakako je bilo uvođenje [[PDV|poreza na dodatnu vrijednost]] po jedinstvenoj stopi od 26% (nevezano za visinu primanja), a porezna stopa je u periodu od [[2005.]] do [[2008.]] postepeno smanjivana na aktualnih 21%.<ref name="heritage">{{cite web |last=Laar |first=Mart |author-link=Mart Laar |title=The Estonian Economic Miracle |publisher=[[The Heritage Foundation]] |date=7 August 2007 |url=http://www.heritage.org/Research/WorldwideFreedom/bg2060.cfm |access-date=21 August 2012 |archive-date=2010-03-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100303174230/http://www.heritage.org/Research/WorldwideFreedom/bg2060.cfm |dead-url=yes }}</ref> Cjelokupna vrijednost poreza na nekretnine koristi se za financiranje lokalnih samouprava. Oporezivanju podliježu čak i javne institucije. [[File:Real GDP growth in Estonia, 2002-2012.png|thumb|320px|Grafikon koji pokazuje promjene u estonskom [[BDP]]-u u periodu od [[2002.]] do [[2012.]] godine.]] [[File:Estonia Unemployment Rates.png|thumb|320px|Grafikon koji prikazuje kretanje stope nezaposlenosti u Estoniji od [[1996.]] do [[2015.]] godine.]] Zahvaljujući sveobuhvatnim reformama, gospodarstvo se za kratko vrijeme oporavilo, a period tranzicije sa socijalističkog na kapitalistički sustav nije bio turbulentan kao u nekim drugim državama sa sličnom problematikom. Tako je nacionalni BDP u usporedbi s [[EU|Europskom unijom]] porastao s 34.8%, koliko je iznosio [[1996.]], na 65% [[2007.]] godine. Za manje od 20 godina ekonomske tranzicije, estonska se privreda transformirala i integrirala s ekonomskim sistemima susjednih nordijskih zemlja, posebno [[Švedska|Švedske]] i Finske,<ref>{{Cite web |title=Еstonian economy overview |url=http://www.vm.ee/en/estonian-economy-overview |access-date=2021-09-27 |archive-date=2017-07-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170725165843/http://vm.ee/en/estonian-economy-overview |dead-url=yes }}</ref> i prema podacima [[Svjetska banka|Svjetske banke]] dostigla status visokorazvijene ekonomije. Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika bilježi konstantan rast pa je tako sa 23,631 dolara u [[2012.]] porastao na 29,543 dolara u [[2016.]] godini.<ref>{{cite web|title=GDP per capita, PPP (current international $) | publisher = World Bank | url = http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.PP.CD | accessdate=3. 3. 2015}}</ref> Prema podacima iz [[2018.]] godine, iznosio je čak 35,974 američkih dolara.<ref>{{cite web |title=GDP per capita, PPP (current international $) |publisher=[[World Bank]] |url=http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.PP.CD |access-date=6 January 2020}}</ref> Brojne reforme znatno su olakšale razvoj malih poduzeća u zemlji pa je tako prema indeksu ekonomskih sloboda za [[2021.]] godinu Estonija rangirana na visoko osmo mjesto u svijetu, odnosno na četvrto mjesto među europskim državama te prvo među članicama Unije.<ref>{{Cite web |title=Heritage - Country Rankings |url=https://www.heritage.org/index/ranking |access-date=2021-09-27 |archive-date=2017-10-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171026110910/http://www.heritage.org/index/ranking }}</ref> Zbog uspješne i brze ekonomske tranzicije te naglog razvoja, Estonija se često naziva i [[Baltički tigar|baltičkim tigrom]] (zajedno s gospodarstvima [[Latvija|Latvije]] i [[Litva|Litve]]). U studenom [[1999.]], Estonija je postala članicom [[WTO|Svjetske trgovinske organizacije]], a od [[2010.]] i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj ([[OECD]]).<ref>{{cite web|url=http://www.oecd.org/estonia/estoniasaccessiontotheoecd.htm | publisher = [[Organisation for Economic Co-operation and Development|OECD]] | title = Estonia’s accession to the OECD |date=9. 12. 2010 | accessdate=22. 7. 2016}}</ref> Prije službenog pridruživanja [[Eurozona|Eurozoni]], nacionalna valuta bila je [[estonska kruna]], koja je bila vezana za [[Njemačka marka|njemačku marku]] u omjeru 1 DEM za 8 EEK. Kruna kao službena estonska valuta bila je u opticaju u dva navrata, od [[1928.]] do [[1940.]] te od [[1992.]] do [[2011.]] godine. Prethodila joj je [[estonska marka]], koja je u opticaju bila od [[1918.]] do [[1927.]] godine, a naslijedio ju je [[euro]] nakon što je Estonija službeno usvojila jedinstvenu europsku valutu kao vlastito platežno sredstvo [[1. siječnja]] [[2011.]] godine. S uvođenjem eura, Estonija je tako postala 17. članicom Eurozone. Zamjena estonske krune za euro vršena je po omjeru 1€ za 15.64664 EEK.<ref name="euroreuters">{{cite news| last = Mardiste| first = David| title = Estonia joins crisis-hit euro club| url = http://www.reuters.com/article/2011/01/01/us-estonia-euro-idUSTRE6BU0S720110101| accessdate = 2. 1. 2011| date = 1. 1. 2011| agency = Reuters| archive-date = 24. 11. 2011| archive-url = https://web.archive.org/web/20111124013835/http://www.reuters.com/article/2011/01/01/us-estonia-euro-idUSTRE6BU0S720110101| url-status = dead| archivedate = 2011-11-24| archiveurl = https://web.archive.org/web/20111124013835/http://www.reuters.com/article/2011/01/01/us-estonia-euro-idUSTRE6BU0S720110101| deadurl = yes}}</ref> Tokom perioda sovjetske vlasti, službena valuta bila je [[sovjetski rubalj]]. Prema podacima [[Eurostat]]a, Estonija ima najmanji javni dug među svim zemljama Europske unije, koji je krajem [[2019.]] iznosio 8.4% nacionalnog BDP-a.<ref name="1st Notif">{{cite web |title=Euro area and EU27 government deficit both at 0.6% of GDP|url=https://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/10294648/2-22042020-AP-EN.pdf |website=ec.europa.eu/eurostat |publisher=Eurostat |access-date=28 April 2020}}</ref> Iz europskih fondova za razvoj Estonija je u periodu od [[2007.]] do [[2013.]] dobila oko 3.4 milijarde eura.<ref>{{cite web | url = http://struktuurifondid.ee/ | title = European Union Structural Funds in Estonia | publisher = Struktuurifondid.ee | accessdate = 2. 6. 2010 | archive-date = 2011-10-26 | archive-url = https://web.archive.org/web/20111026235113/http://www.struktuurifondid.ee/ }}</ref> Estonska je ekonomija direktno osjetila posljedice [[Velika recesija|velike ekonomske krize]] ([[2008.]] – [[2010.]]) te je tako BDP u prvoj polovini [[2008.]] pao za 1.4%, a do kraja iste godine za čak 9%. Ekonomija se stabilizirala tek početkom [[2010.]] i ponovo je počela rasti. Tako je u trećem kvartalu [[2010.]] industrijska proizvodnja porasla za čak 23% u usporedbi s istim periodom prethodne godine. Od tada, ekonomija svake godine bilježi kontinuirani rast.<ref name="Stat">{{cite web |url=http://www.stat.ee/pohinaitajad |title=Eesti Statistika – Enim nõutud statistika |publisher=Stat.ee |date=23. 3. 2010 |accessdate=5. 6. 2011 |archive-date=14. 11. 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171114194049/https://www.stat.ee/pohinaitajad |url-status=dead }}</ref> Prema statističkim podacima iz ožujka [[2016.]] godine, prosječna mjesečna plaća iznosila je 1,105 eura.<ref name=StatisticsEstonia>{{cite web|last=Aron| first = Allan| last2=Puura| first2 = Evelin| url = http://www.stat.ee/ | title = Avaleht – Eesti Statistika | publisher = Stat.ee |date=| accessdate=31. 3. 2016}}</ref> Međutim, postoje znatne razlike u vrijednostima BDP među pojedinim okruzima u zemlji. Trenutno, područje oko glavnog grada [[Tallinn]]a sudjeluje s više od 50% ukupnog nacionalnog BDP-a.<ref name="BBN">{{cite web|last=Koovit| first = Kaja| url = http://www.balticbusinessnews.com/?PublicationId=f47e445a-e234-432f-b7b0-137ca0bff47d | title = bbn.ee – Half of Estonian GDP is created in Tallinn | publisher = Balticbusinessnews.com |date=1. 6. 2011 | accessdate=5. 6. 2011}}</ref> Tako je [[2008.]] godine BDP u Tallinnu iznosio 172% od prosječnog BDP-a na nacionalnom nivou, ili čak 115% prosječnog BDP-a na nivou Europske unije.<ref name="Statistics">[http://www.stat.ee/dokumendid/30210 Half of the gross domestic product of Estonia is created in Tallinn]. Statistics Estonia. Stat.ee. 29. 9. 2008. Приступљено 23. 12. 2011.</ref> Stopa nezaposlenosti u listopadu [[2020.]] godine iznosila je 8%, što je malo iznad prosjeka EU-a (7.3%), ali manje od prosjeka Eurozone (8.3%).<ref>{{cite web |title=Unemployment rate |publisher=OECD |url=https://data.oecd.org/unemp/unemployment-rate.htm}}</ref><ref>{{cite web |title=Unemployment rate by age group |publisher=OECD |url=https://data.oecd.org/unemp/unemployment-rate-by-age-group.htm}}</ref> Jedini period u kojem je zabilježen konstantan rast nezaposlenosti bio je period od svibnja [[2008.]] do svibnja [[2009.]], kada je nezaposlenost porasla s 3.9% na čak 15.6%.<ref>{{cite news|last=Zumbrun| first = Joshua | title = In Pictures: The World's Hardest-Hit Economies | work = Forbes | url = http://www.forbes.com/2009/07/08/economics-iceland-ireland-business-beltway-countries_slide_4.html}}</ref> Godine [[2012.]], Estonija je bila jedina članica Eurozone s proračunskim suficitom i s javnim dugom od svega 6%.<ref>{{cite web|title=Estonia Uses the Euro, and the Economy is Booming| url = http://www.cnbc.com/id/47691090/| publisher = CNBC| accessdate=13. 6. 2012|date=5. 6. 2012}}</ref> Prema procjenama Centra za studije predviđanja i međunarodnih informacija (''Centre d'Etudes Prospectives et d'Informations Internationales''), ukoliko se nastavi aktualni trend ekonomskog rasta, estonska će ekonomija do [[2025.]] dostići nivo razvijenosti nordijskih zemalja, a do [[2050]]. postati i jednom od najproduktivnijih ekonomija unutar Europske unije.<ref>{{cite web|title=The Great Shift: Macroeconomic projections for the world economy at the 2050 horizon | publisher = CEPII | location = France |date=фебруар 2012 | url = http://www.cepii.fr/anglaisgraph/workpap/pdf/2012/wp2012-03.pdf | accessdate=21. 8. 2012}}</ref> Prema podacima iz [[2017.]] godine, najveći udio (preko 71%) u ukupnom nacionalnom dohotku dolazi od uslužnog sektora, na industrijski sektor otpada oko 25%, dok poljoprivreda i druge primarne djelatnosti daju tek oko 4% nacionalnog BDP-a. Najvažniji privredni sektori su prerađivačka industrija, koja čini oko 14.5% ukupne proizvodnje, zatim promet, građevinarstvo i komunikacije s ukupno 10%, trgovina čini 13.5%, a svi ostali sektori oko 21%.<ref>{{cite web| title = Structure of the Estonian economy| url = http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Structure_of_the_economy/| website = Estonica| publisher = Encyclopedia Estonica| accessdate = 21. 2. 2017| archive-date = 2017-02-03| archive-url = https://web.archive.org/web/20170203145540/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Structure_of_the_economy/| dead-url = yes}}</ref> Estonija ima visoko razvijen sektor informacionih tehnologija i smatra se jednom od najrazvijenijih informacijskih zemalja u Europi. Estonski programeri [[Ahti Heinla]], [[Priit Kasesalu]] i [[Jaan Tallinn]] sudjelovali su u stvaranju [[softver]]a za telekomunikacije [[Skype]].<ref>{{cite web|url=https://infocus.credit-suisse.com/app/article/index.cfm?fuseaction=OpenArticle&aoid=163167&coid=7805&lang=EN|date=6. 9. 2006| last=Thomann| first = Andreas| title = Skype – A Baltic Success Story| publisher = credit-suisse.com| accessdate=24. 2. 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20120423065304/https://infocus.credit-suisse.com/app/article/index.cfm?fuseaction=OpenArticle&aoid=163167&coid=7805&lang=EN|archive-date=23. 4. 2012|url-status=dead}}</ref> === Poljoprivreda i šumarstvo === [[File:Kakerdaja raba laudtee talvel.jpg|thumb|left|[[Šuma|Šume]] su izrazito važan dio estonskog gospodarstva, ali i odraz državne skrbi za prirodu.]] Godine [[1991.]], oko 12% radno sposobnog stanovništva Estonije bilo je zaposleno u poljoprivrednom sektoru i proizvodilo je 15.4% ukupnog nacionalnog dohotka.<ref>{{cite press release|title=The biggest share of the gross domestic product of Estonia is continuously created in Harju county|publisher=Statistics Estonia|date=26. 9. 2007|url=http://www.stat.ee/18533|accessdate=11. 8. 2011|archive-date=08. 08. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140808045815/http://www.stat.ee/18533|url-status=dead}}</ref> U to vrijeme, Estonija je imala oko 1.3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a oko milijun hektara činile su [[oranice]]. Tokom sovjetskog perioda, obradive površine smanjene su za oko 405,000 [[hektar]]a i to je zemljište uglavnom pošumljeno. [[Kolektivizacija]] koja je provođena tokom [[1940e|1940-ih]] i [[1950e|1950-ih]] negativno se odrazila na estonsku poljoprivredu, posebno na mala seoska imanja koja su u predratnom periodu činila osnovu estonske privrede. Do početka [[1990.]] godine, na tlu Estonije postojala je 221 zadruga i 117 državnih farmi s prosječno oko 350 do 400 zaposlenih na svakoj od farmi. Na farmama su se najviše uzgajala [[goveda]] i [[svinje]], a Estonija je bila jedan od glavnih opskrbljivača drugih sovjetskih republika [[meso]]m i [[mlijeko]]m. S druge strane, hrana za stoku dobavljala se uglavnom iz Rusije. Nakon obnove nezavisnosti zemlje ukinuto je [[kolektivno vlasništvo]] i zemlja je ponovo [[Denacionalizacija|denacionalizirana]]. Zakonom je omogućeno da svaki pojedinac može iznajmiti do 50 hektara obradivog zemljišta za uzgoj [[žitarica]] i drugih kultura. Zemljište je nasljedivo, ali ne može se ni prodati ni kupiti.<ref>{{cite web| last= Laansalu| first= Ants| title= Crisis in agriculture in the 1990s| work= The rural economy in Estonia until 2001| publisher= Estonica| date= 9. 10. 2009| url= http://www.estonica.org/en/The_rural_economy_in_Estonia_until_2001/Crisis_in_agriculture_in_the_1990s/?r=%2Fen%2FThe_rural_economy_in_Estonia_until_2001%2FCrisis_in_agriculture_in_the_1990s%2F| accessdate= 15. 3. 2017| archive-date= 2017-03-16| archive-url= https://web.archive.org/web/20170316114042/http://www.estonica.org/en/The_rural_economy_in_Estonia_until_2001/Crisis_in_agriculture_in_the_1990s/?r=%2Fen%2FThe_rural_economy_in_Estonia_until_2001%2FCrisis_in_agriculture_in_the_1990s%2F| dead-url= yes}}</ref> Cilj reforme poljoprivrednog sektora bilo je oživljavanje sela i malih seoskih gazdinstava, koja su bila gotovo nestala uslijed kolektivizacije. Svega šest mjeseci nakon usvajanja niza reformi u poljoprivrednom sektoru službeno je registrirano oko 2,000 malih seoskih gazdinstava, i njihov se broj povećavao u narednom periodu. Godine [[1993.]], u Estoniji je djelovalo ukupno 8,781 seosko gazdinstvo na kojima se obrađivalo oko četvrtine svih obradivih površina. Prema zakonu o porezu na imovinu, koji je tokom [[1993.]] usvojio [[Parlament Estonije|nacionalni parlament]], svako domaćinstvo plaćalo je godišnji porez na imovinu od 0.8% do 1.2% od ukupne procijenjene vrijednosti posjeda (0.5% od poreza išlo je direktno u državni proračun, a ostatak u proračune lokalnih jedinica). Međutim, udio poljoprivrede u ukupnom nacionalnom dohotku pao je sa 15% na 3.3% u periodu od [[1991.]] do [[2000.]] godine, a broj zaposlenih u poljoprivredi opao je u istom periodu s 15% na 5.2%. Najvažnije stočarske djelatnosti su mliječno [[govedarstvo]], [[svinjogojstvo]] i [[peradarstvo]], dok su glavne ratarske kulture [[žitarice]], [[krumpir]] i [[povrće]]. [[Meso]] i mesne prerađevine uglavnom se izvoze, dok se ratarski proizvodi plasiraju na domaćem tržištu. Mnoge farme počivaju na principima [[Organska poljoprivreda|organske poljoprivrede]].<ref>{{cite web| title = Structure of the Estonian economy // Agriculture and forestry| url = http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Agriculture_and_forestry/| website = Estonica| publisher = Encyclopedia Estonica| accessdate = 21. 2. 2017| archive-date = 2017-03-21| archive-url = https://web.archive.org/web/20170321020438/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Agriculture_and_forestry/| dead-url = yes}}</ref> Pod šumama je oko dva milijuna hektara s procijenjenih oko 274 milijuna kubnih metara drveta, od čega je pod komercijalnom eksploatacijom oko 70% šumskog bogatstva.<ref name="ministry">{{cite web|url=http://www.envir.ee/67248|title=Forestry Management|author=<!--Staff writer(s); no by-line.-->|publisher=Estonian Ministry of the Environment|access-date=15 May 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20130401064414/http://www.envir.ee/67248|archive-date=1 April 2013|url-status=dead}}</ref> Oko 40% svih šuma nalazi se u direktnom vlasništvu države. U [[Šumarstvo|šumarstvu]] je zaposleno oko 1% od ukupnog radno aktivnog stanovništva. === Industrija, rudarstvo i energetika === [[File:Balti Soojuselektrijaam.JPG|thumb|300px|[[Termoelektrana Balti]] jedna je od elektrana koje čine veliki [[Termoelektrane u Narvi|kompleks termoelektrana]] u [[Narva|Narvi]].]] [[File:Hanila tuulepark 2.JPG|thumb|300px|Energija vjetra najzastupljenija je među obnovljivim izvorima energije u Estoniji.]] Estonija je relativno siromašna prirodnim resursima. Najvažniji privredni resursi su [[Uljni škriljevac|uljni škriljevci]], [[vapnenac]] koji se koristi kao građevinski materijal i drvo (šume pokrivaju oko polovine državnog teritorija). Postoje i manje zalihe [[fosforit]]a, [[uraninit]]a i [[granit]]a, koje se još uvijek ne eksploatiraju u značajnijim količinama.<ref>{{cite web | url = http://www.ut.ee/BGGM/maavara/dityoneema.html | title = Uranium production at Sillamäe | publisher = Ut.ee | accessdate = 2. 6. 2010 | archive-date = 2015-01-04 | archive-url = https://web.archive.org/web/20150104181758/http://www.ut.ee/BGGM/maavara/dityoneema.html }}</ref> Značajnija su i nalazišta rijetkih zemljinih [[oksid]]a koji su se tokom posljednjih 50 godina nataložili na odlagalištima [[Uranij|uranove]] rude, škriljevaca i [[loparit]]a na području [[Sillamäe]].<ref>{{cite book|title=Turning a Problem into a Resource: Remediation and Waste Management at the Sillamäe Site, Estonia | last=Rofer| first = Cheryl K. | last2=Kaasik| first2 = Tõnis| series = Volume 28 of NATO science series: Disarmament technologies |year=2000| publisher = Springer |isbn=978-0-7923-6187-9 |pages=229}}</ref> Trenutno se godišnje izvozi oko 3,000 tona ovih oksida, što čini oko 2% ukupne svjetske produkcije.<ref>{{cite news |title=Estonia's rare earth break China's market grip |first=Anneli |last=Reigas |agency=Agence France-Presse |date=1 December 2010 |url=https://www.google.com/hostednews/afp/article/ALeqM5itXbI57zv-lwfcaFdBdh7UZXuVuA?docId=CNG.a00f68010092a06189a0276c763e93a4.141 |access-date=1 December 2010}}</ref> Najvažnije industrijske grane u zemlji su strojarska (na koju otpada oko 25% ukupne industrijske proizvodnje) i drvoprerađivačka industrija (oko 20%), a nakon njih slijede prehrambena i kemijska industrija s udjelom od po 10%, metaloprerađivačka (oko 13%) i laka industrija (s manje od 5% udjela u ukupnoj industrijskoj proizvodnji). U posljednje vrijeme, znatnije se razvija i elektroindustrija. Najvažnija industrijska postrojenja nalaze se na istoku zemlje, u okrugu [[Ida-Viru]] te u okolici [[Tallinn]]a.<ref name="Индустрија">{{cite web| title=Structure of the Estonian economy // Processing industry| url=http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Processing_industry/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=21. 2. 2017| archive-date=2017-04-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20170410001756/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Processing_industry/| dead-url=yes}}</ref> Prehrambena industrija koncentrirana je uglavnom na domaće tržište na kojem podmiruje oko 80% ukupnih potreba za hranom. Rudarstvo kao djelatnost dosta je slabo razvijeno, upravo zbog siromaštva u rudama, i uglavnom se svodi na eksploatacije uljnih škriljevaca, [[treset]]a i građevinskog materijala (šljunak, pijesak, vapnenački kamen i glina). Industrija uljnih škriljevaca visoko je razvijena, a škriljevci zadovoljavaju oko tri četvrtine ukupnih potreba za električnom energijom (i sudjeluje s čak 4% u ukupnom nacionalnom dohotku).<ref name=audit>{{cite web| url = http://www.riigikontroll.ee/DesktopModules/DigiDetail/FileDownloader.aspx?AuditId=2314&FileId=13239| title = Actions of the state in directing the use of oil shale. Does the state guarantee that oil shale reserves are used sustainably? Report of the National Audit Office to the Riigikogu| publisher = National Audit Office of Estonia| format = PDF| date = 19. 11. 2014| pages=7–14; 29| accessdate = 7. 1. 2015| archiveurl = https://web.archive.org/web/20181213120049/https://www.riigikontroll.ee/DesktopModules/DigiDetail/FileDownloader.aspx?AuditId=2314&FileId=13239| archivedate = 13. 12. 2018|url-status=dead| df = }}</ref> Uljni škriljevci ([[estonski]]: ''põlevkivi'') predstavljaju jedan od strateški najvažnijih energenata u Estoniji. U ovoj grani industrije u [[2012.]] bilo je zaposleno oko 6,500 radnika, ili oko 1% ukupne radne snage u zemlji. Oko 70% škriljevaca koristi se kao pogonsko gorivo u termoelektranama, dok se jedan manji postotak koristi za dobivanje sintetičke [[nafta|nafte]] putem procesa [[piroloza|pirolize]]. Estonija je, poslije [[NR Kina|Kine]], druga zemlja na svijetu po proizvodnji nafte iz uljnih škriljevaca. Škriljevci se koriste i u građevinskoj industriji kao sirovina za proizvodnju [[cement]]a. Ukupne zalihe uljnih škriljevaca u Estoniji procijenjene su na oko 4.8 milijardi tona, a ekonomski isplativ period eksploatacije procijenjen je na narednih 30 godina. Estonija je energetski ovisna zemlja koja proizvodi oko 75% od ukupno potrebne električne energije, dok se ostatak električne energije uvozi. Oko 85% od ukupne proizvodnje električne energije proizvodi se u termoelektranama, koje kao pogonsko gorivo koriste uljni škriljevac.<ref name="Индустрија"/><ref>{{cite web|url=https://valitsus.ee/UserFiles/valitsus/et/valitsus/arengukavad/keskkonnaministeerium/Põlevkivi%20kasutamise%20riikliku%20arengukava%20täitmise%20aruanne%202011.pdf |title="Põlevkivi kasutamise riikliku arengukava 2008–2015" 2011. a täitmise aruanne |publisher=Valitsus.ee |date=6. 9. 2012 |accessdate=16. 3. 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130508121023/https://valitsus.ee/UserFiles/valitsus/et/valitsus/arengukavad/keskkonnaministeerium/P%C3%B5levkivi%20kasutamise%20riikliku%20arengukava%20t%C3%A4itmise%20aruanne%202011.pdf# |archive-date=8. 5. 2013 |url-status=dead }}</ref> Najveći elektroenergetski objkat u zemlji je kompleks [[Termoelektrane u Narvi|Narvske termoelektrane]] ([[estonski]]: ''Narva Elektrijaamad''), koji se nalazi u okolini grada [[Narva|Narve]], na krajnjem sjeveroistoku zemlje. Kompleks čine dvije zasebne termoelektrane (Esti i Balti), koje kao pogonsko gorivo koriste uljne škriljevce, ujedno dva najveća elektroenergetska objekta tog tipa na svijetu. Prema podacima iz [[2007.]] godine, u Narvskim termoelektranama proizvodilo se gotovo 95% ukupne estonske produkcije električne energije. Među obnovljivim izvorima energije najviše se koristi energija vjetra, a prema podacima iz [[2014.]] godine, ukupna snaga svih [[vjetroelektrana]] iznosila je 303 MW, što je činilo oko 3.2% ukupne produkcije električne energije.<ref>[http://ewea.org/fileadmin/ewea_documents/documents/statistics/EWEA_Annual_Statistics_2010.pdf Wind in power 2010 European statistics]. [[EWEA]]. фебруар (2011). pp. 4. и 11.</ref> Najveća koncentracija vjetroelektrana je u području oko [[Čudsko-pskovsko jezero|jezera Peipsi]] i na otoku [[Hiiumaa|Hiiumi]].<ref>{{cite web|url=http://www.tuuleenergia.ee/?path=0x139x173 |title=Estonian Wind Power Association |publisher=Tuuleenergia.ee |access-date=2 June 2010}}</ref><ref>[http://wwx.postimees.ee/211007/esileht/majandus/290763.php Peipsile võib kerkida mitusada tuulikut], ''Postimees''. 21 October 2007 (in Estonian) {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20130822013819/http://wwx.postimees.ee/211007/esileht/majandus/290763.php |date=22 August 2013}}</ref><ref>Henrik Ilves [http://arileht.delfi.ee/news/uudised/tuule-puudmine-on-saanud-eesti-kullapalavikuks.d?id=51133036 Tuule püüdmine on saanud Eesti kullapalavikuks] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131102082217/http://arileht.delfi.ee/news/uudised/tuule-puudmine-on-saanud-eesti-kullapalavikuks.d?id=51133036 |date=2013-11-02 }}, ''[[Eesti Päevaleht]]''. 13 June 2008 (in Estonian)</ref> Estonska elektroprivreda ([[estonski]]: ''Eesti Energia'') dio je jedinstvenog tržišta električne energije [[Nord Pool]].<ref>{{cite web|title=Nord Pool|url=http://www.nordpoolspot.com/|access-date=23 July 2017|publisher=Nordpoolspot.com|archive-date=2021-10-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20211026045119/https://www.nordpoolspot.com/|url-status=dead}}</ref> === Promet, trgovina i turizam === {{main|Saobraćaj u Estoniji}} [[File:Morning in Tallinn Harbor.jpg|thumb|left|[[Tallinnska luka]] jedna je od najvećih i najvažnijih luka u zemlji.]] [[File:Tallinn Airport 03 July 2006.jpg|thumb|left|Novi terminal [[Tallinnski aerodrom|Aerodroma Lennart Meri]] u [[Tallinn]]u.]] Ukupna dužina svih cestovnih pravaca u zemlji je 57,565&nbsp;km, od čega je asfaltirano tek 12,926&nbsp;km (podaci za [[2013.]] godinu). Glavni je razlog za lošiju cestovnu infrastrukturu, pored nedostatka novca, i slaba gustoća naseljenosti i gotovo odsustvo populacije u mnogim dijelovima zemlje. Oko 10% ili 1,607&nbsp;km čine glavne cestovne prometnice od nacionalnog značaja. Najvažnije autoceste su [[Europski pravac E20|E20]] [[Tallinn]]–[[Narva]]–[[Sankt Peterburg]] (dužine 211&nbsp;km), [[Europski pravac E263|E263]] [[Tallinn]]–[[Tartu]]–[[Võru]]–[[Luhamaa]] (291&nbsp;km), [[Europski pravac E264|E264]] [[Jõhvi]]–[[Tartu]]–[[Valga, Estonija|Valga]] (216&nbsp;km), [[Europski pravac E67|E67]] [[Tallinn]]–[[Pärnu]]–[[Ikla]] (193&nbsp;km) i drugi. Postoji ukupno 12 cestovnih pravaca prvog stupnja. Cestovni promet dominira prijevozom putnika s udelom od oko 90% u ukupnom putničkom prometu. Željeznica dominira u prijevozu tereta i ovim vidom prijevoza transportira se gotovo 70% ukupnog transporta robe. Ukupna dužina svih željezničkih pruga u zemlji je oko 1,200&nbsp;km, dok je u upotrebi oko 900&nbsp;km. Željeznički je promet u vlasništvu države, a širina [[kolosijek]]a iznosi 1,520&nbsp;mm (tzv. [[ruski kolosijek]]). Najfrekventniji željeznički pravci su [[Pruga Tallinn–Narva|Tallinn–Narva]], [[Tallinn]]–[[Paldiski]], [[Tallinn]]–[[Rapla]] i [[Tapa, Estonija|Tapa]]–[[Tartu]].<ref name="Саобраћај">{{cite web| title=General overview of Estonian economy // Transit and transport| url=http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Transit_and_transport/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=22. 2. 2017| archive-date=2017-04-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20170410001811/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Transit_and_transport/| dead-url=yes}}</ref> Estonija je među vodećim zemljama u Europi po broju električnih vozila, s prosjekom od oko 1 električnog automobila na 1,000 stanovnika.<ref name="autogenerated1">{{Cite web |url=http://elmo.ee/estonia-becomes-the-first-in-the-world-to-open-a-nationwide-ev-fast-charging-network/ |title=ESTONIA BECOMES THE FIRST IN THE WORLD TO OPEN A NATIONWIDE EV FAST-CHARGING NETWORK |access-date=2021-11-01 |archive-date=2019-06-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190619004018/http://elmo.ee/estonia-becomes-the-first-in-the-world-to-open-a-nationwide-ev-fast-charging-network/ |url-status=dead }}</ref> Vlada potiče korištenje vozila na električni pogon, a na čak 165 pumpi u zemlji nalaze se i odgovarajući adapteri za punjenje baterija električnih automobila.<ref name="autogenerated1"/> {| class="wikitable" style="text-align: left;" align="right" |- ! colspan="4" | Glavni trgovinski partneri<br>Estonije za 2018. godinu<ref name="foreign">{{cite web |title=Last year, trade increased |publisher=Statistics Estonia |url=https://www.stat.ee/news-release-2019-018 |date=18 April 2019 |access-date=2021-11-01 |archive-date=2020-07-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200730224039/https://www.stat.ee/news-release-2019-018 |dead-url=yes }}</ref> |- ! colspan="2" |Izvoz ! colspan="2" |Uvoz |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Finska}} |style="font-size:smaller"| {{center|16%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Finska}} |style="font-size:smaller"| {{center|13%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Švedska}} |style="font-size:smaller"| {{center|11%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Njemačka}} |style="font-size:smaller"| {{center|10%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Latvija}} |style="font-size:smaller"| {{center|10%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Litva}} |style="font-size:smaller"| {{center|10%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Rusija}} |style="font-size:smaller"| {{center|8%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Švedska}} |style="font-size:smaller"| {{center|9%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Njemačka}} |style="font-size:smaller"| {{center|6%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Rusija}} |style="font-size:smaller"| {{center|9%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Litva}} |style="font-size:smaller"| {{center|6%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Latvija}} |style="font-size:smaller"| {{center|9%}} |- |style="font-size:smaller"| {{flag|Nizozemska}} |style="font-size:smaller"| {{center|4%}} |style="font-size:smaller"| {{flag|Nizozemska}} |style="font-size:smaller"| {{center|8%}} |} Prema službenom državnom registru lučkih pristaništa, u Estoniji postoji 45 luka i gotovo sve nalaze se na baltičkim obalama. Najveće i ekonomski najvažnije luke su [[Luka Muuga|Muuga]] (u blizini [[Tallinn]]a), [[Tallinn]] (s nekoliko pristaništa), [[Paldiski]], [[Kunda, Estonija|Kunda]], [[Pärnu]] i [[Sillamäe]]. Najveći značaj u putničkom prometu na Baltiku ima kompanija [[Tallink]] koja održava redovne brodske veze između Tallinma s jedne i [[Helsinki]]ja, [[Sankt Peterburg]]a i [[Švedska|švedskih]] gradova sa druge strane. Tokom ljetnih mjeseci, iz Tallinna ka Helsinkiju polaze trajekti na svaki sat, a rutu između dva grada dužine oko 80&nbsp;km godišnje pređe oko osam milijuna putnika.<ref name="Саобраћај"/> Između kontinentalnog dijela i otoka postoje redovne trajektne linije. U zemlji se nalazi 12 [[aerodrom]]a i 1 [[heliodrom]]. [[Tallinnski aerodrom]] (koji se zove po bivšem predsjedniku [[Lennart Meri|Lennartu Meriju]]) najveći je u zemlji i kroz njega je tokom [[2019.]] godine prošlo 3,267,909 putnika.<ref name=":0">{{Cite web|url=https://www.tallinn-airport.ee/wordpress/wp-content/uploads/2020/01/TLL-traffic-2019-short.pdf|title=Tallinn Airport Traffic report 2019|date=2020-01-02|access-date=2020-01-06}}</ref> Međunarodni letovi obavljaju se i s aerodroma u [[Aerodrom u Pärnuu|Pärnu]] i [[Aerodrom u Tartuu|Tartuu]]. Sva četiri veća otoka takođe imaju vlastite aerodrome s kojih polaze letovi uglavnom u domaćem prometu. U prometu je zaposleno oko 7.5% radno sposobnog stanovništva.<ref name="Саобраћај"/> Tranzitni promet između [[Rusija|Rusije]] i ostatka Europe donosi znatne prihode u estonski budžet.<ref>{{Cite web|last=Purju|first=Alari|title=Transit trade through Estonia: problems and developments|publisher=University of Turku, Pan-European Institute|date=29. 2. 2008|url=http://www.tse.fi/FI/yksikot/erillislaitokset/pei/Documents/bre2008/expert_article172_12008.pdf|accessdate=21. 8. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120211234844/http://www.tse.fi/FI/yksikot/erillislaitokset/pei/Documents/bre2008/expert_article172_12008.pdf|archive-date=11. 2. 2012|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite news| last = Tubalkain-Trell| first = Marge| title = Estonian businessman: Estonian transit will struggle another 10 years| publisher = Baltic Business News| date = 19. 6. 2008| url = http://www.bbn.ee/?PublicationId=43ce440f-713d-4469-ae85-5e9d12ddb2e1| accessdate = 21. 8. 2012| archive-date = 11. 08. 2014| archive-url = https://web.archive.org/web/20140811214935/http://www.bbn.ee/?PublicationId=43ce440f-713d-4469-ae85-5e9d12ddb2e1| url-status = dead}}</ref> Nakon članstva u Europskoj uniji, broj stranih turista koji posjećuju Estoniju porastao je za više od 25%, pa tako prema aktualnim podacima zemlju godišnje posjeti oko četiri milijuna stranih turista.<ref name="Туризам">{{cite web| title=General overview of Estonian economy // Tourism| url=http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Tourism/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=22. 2. 2017| archive-date=2017-04-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20170410002040/http://www.estonica.org/en/Economy/General_overview_of_Estonian_economy/Tourism/| dead-url=yes}}</ref><ref>{{Cite web|date=2021|title=Number of arrivals in tourist accommodation in Estonia from 2006 to 2019 (in millions)|url=https://www.statista.com/statistics/413221/number-of-arrivals-spent-in-short-stay-accommodation-in-estonia/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20210922031601/https://www.statista.com/statistics/413221/number-of-arrivals-spent-in-short-stay-accommodation-in-estonia/|archive-date=22 September 2021|website=[[Statista]]}}</ref> Najviše stranih turista dolazi iz susjedne [[Finska|Finske]], i uglavnom je riječ o jednodnevnim turistima koji zbog kupovine posjećuju Tallinn. Tallinn je redovna stanica svih baltičkih krstarenja. Od uspostave nezavisnosti zemlje, estonska se privreda bazira na modelu tržišne ekonomije i jedna je od zemalja [[Istočna Europa|Istočne Europe]] sa najvišim [[BDP]]-om.<ref>{{cite web|title=GNI per capita in PPP dollars for Baltic states| url = https://www.google.com/publicdata/explore?ds=d5bncppjof8f9_&met_y=ny_gnp_pcap_pp_cd&idim=country:EST:LTU:LVA&hl=en&dl=en| website = Google WorldBank| accessdate=27. 2. 2015}}</ref> Najvažniji financijski centar u zemlji je Tallinn, a [[Tallinnska burza]] članica je [[Nasdaq Nordic]] grupe. Najvažniji izvozni proizvodi su strojevi i oprema, drvo i papir, odjeća, hrana, namještaj te proizvodi kemijske i metalne industrije.<ref name="CIAworld">{{cite web|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/en.html | title = CIA World Factbook: Estonia | publisher = Cia.gov | accessdate=23. 12. 2010 |url-status=dead | archiveurl = https://www.webcitation.org/5frSfZeR7?url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/en.html | archivedate=7. 4. 2009 }}</ref> Značajan udio u izvozu čini i električna energija, u prosjeku oko 1.562 milijarde kilovat sati godišnje. S druge strane, godišnje se uveze u prosjeku oko 200 milijuna kilovat sati električne energije. Najviše se uvoze [[nafta]] (iz [[Litva|Litve]] i [[Norveška|Norveške]]) i [[zemni plin]] (iz [[Rusija|Rusije]]). Tri najvažnija izvozna tržišta Estonije su [[Švedska]], [[Finska]] i [[Latvija]], na koje otpada oko polovina ukupnog izvoza. == Obrazovanje i nauka == [[File:Tartu university christmas.jpg|thumb|Glavna zgrada [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tartuu]], najprestižnijeg univerziteta u Estoniji.]] Prve škole na tlu današnje Estonije otvarane su tokom [[13. vijek|XIII.]] i [[14. vijek|XIV. vijeka]] i uglavnom su to bile škole koje su otvarane pod patronatom crkvenih (katedralne škole) i monaških zajednica.<ref>{{cite web | url = http://www.fl.ut.ee/368372 | title = Ajaloost: Koolihariduse algusest | publisher = University of Tartu | date = 24. 3. 2010 | language = et | accessdate = 14. 10. 2013 }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Prvi [[bukvar]] na [[estonski|estonskom jeziku]] tiskan je [[1575.]] godine. Najstarija sveučilišna ustanova u zemlji je [[Univerzitet u Tartuu]], a osnovao ga je još [[1632.]] švedski kralj [[Gustav II Adolf od Švedske|Gustav II. Adolf]]. Prva predavanja na estonskom jeziku na sveučilištima održana su tek [[1919.]] godine, čime je prekinuta praksa dotadašnjeg visokoškolskog obrazovanja na [[latinski|latinskom]], [[ruski|ruskom]] ili [[njemački|njemačkom jeziku]]. Obrazovni sustav u Estoniji danas je podijeljen na 4 razine: predškolsko obrazovanje (vrtić, do sedme godine), osnovno obrazovanje (osnovna škola, 9 razreda, od 8. do 16. godine), srednje obrazovanje (srednja škola, 3 godine) i visoko obrazovanje (više škole i fakulteti).<ref>{{cite web|url=http://www.hm.ee/index.php | title = Haridus- ja Teadusministeerium | publisher = Hm.ee | accessdate=23. 12. 2010}}</ref> Školske institucije mogu biti državne, općinske (lokalne), javne i privatne ustanove, a prema podacima iz [[2009.]] godine, na teritoriju Estonije djelovalo je ukupno 589 škola.<ref>{{cite web|url=http://www.ekk.edu.ee/ehis/failid/koolide_kontaktid.xls | title = Koolide, huvikoolide, koolieelsete lasteasutuste kontaktandmed | accessdate=17. 9. 2009 |url-status=dead | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090617071702/http://www.ekk.edu.ee/ehis/failid/koolide_kontaktid.xls | archivedate=17. 6. 2009}}. Estonian Education Infosystem (на језику: естонски).</ref> Kvalitetu estonskog obrazovanja najbolje potvrđuje podatak da su prema procjenama europske agencije za vrednovanje kvalitete obrazovanja (PISA) godine [[2018.]] estonski gimnazijalci rangirani na 5. mjestu u svijetu (u sve tri kategorije, ispred njih su samo učenici iz [[Azija|azijskih]] zemalja, dok je Estonija ispred svih ostalih zemalja svijeta).<ref>{{cite web|url=https://www.oecd.org/pisa/PISA-results_ENGLISH.png | title = PISA Results (2018) | publisher = OECD | accessdate=9. 11. 2021 }}</ref> U Estoniji je nepismenost službeno iskorijenjena, a pismeno je sto posto odraslog stanovništva. Jednako tako, čak 89% stanovništva starosti između 25 i 64 godine ima visoku stručnu spremu, što je jedna od najviših stopa u suvremenom svijetu.<ref>{{cite web|url=http://www.oecdbetterlifeindex.org/countries/estonia/.| title = OECD Better Life Index| publisher = | accessdate=27. 3. 2015}}</ref> Akademski stupanj obrazovanja podijeljen je na tri razine: diplomski studiji, magistarski (master) studiji i doktorski studiji. U nekim studijskim programima (diplomski medicinski studiji, veterina, farmacija, dentalna medicina, arhitektura i pedagoški studiji) izjednačeni su diplomski i magistarski studiji te imaju isti stupanj.<ref name="EurydiceSummary">{{cite web|url=https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/mwikis/eurydice/index.php/Estonia:Higher_Education|title=National summary sheets on education systems in Europe and ongoing reforms: Estonia|date=фебруар 2009|publisher=Eurydice|accessdate=19. 9. 2009|archive-date=16. 03. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170316213225/https://webgate.ec.europa.eu/fpfis/mwikis/eurydice/index.php/Estonia:Higher_Education|url-status=dead}}</ref> Javna sveučilišta imaju visok stupanj autonomije u svom radu i pored organiziranja akademskog života unutar samog sveučilišta, ona imaju slobodu kreiranja vlastitih nastavnih programa, uspostavljanja uvjeta za prijem novih studenata, usvajanja budžeta i planova budućeg razvoja, vrše izbor rektora i donose odluke o upravljanju vlastitom imovinom. Najveća javna sveučilišta su [[Univerzitet u Tartuu]], [[Univerzitet u Tallinnu]] te [[Estonska akademija umjetnosti]], dok je najveća privatna visokoškolska ustanova [[Estonska poslovna škola]]. Tartuski univerzitet najstarija je i najprestižnija visokoškolska ustanova u zemlji i pohađa ga oko 13,000 studenata (od čega oko 1,300 stranih akademaca). Prema publikaciji ''QS Global World Rankings'', Univerzitet u Tartuu je rangiran na 285. mjesto u svijetu i najprestižniji je univerzitet na Baltiku.<ref>{{Cite web|url=https://www.topuniversities.com/universities/university-tartu|title=University of Tartu|website=www.topuniversities.com}}</ref> Jedino je sveučilište iz [[Baltičke države|Baltičkih zemalja]] koji se nalazi na listi 200 najboljih europskih sveučilišta.<ref>[https://www.timeshighereducation.com/world-university-rankings/best-universities-in-europe-2016 Best universities in Europe 2016] Times Higher Education, 10. 3. 2016</ref> Najvažnija znanstvena ustanova u zemlji je [[Estonska akademija znanosti]] ([[estonski]]: ''Eesti Teaduste Akadeemia'') sa sjedištem u [[Tallinn]]u, osnovana [[1938.]] godine. U ožujku [[2017.]] godine, Akademija je imala 77 stalnih i 20 stranih članova.<ref>[http://www.akadeemia.ee/en/membership/ Membership], web page at the Estonian Academy of Sciences. Accessed on line April 9, 2017.</ref> Jedna od najvažnijih znanstveno-istraživačkih institucija u zemlji je [[Nacionalni institut za kemijsku fiziku i biofiziku]] ([[estonski]]: ''Keemilise ja Bioloogilise Füüsika Instituut'', KBFI). Prvi informatički znanstveni centri u zemlji osnovani su tokom [[1950e|1950-ih]] godina u Tallinnu i [[Tartu]]u, a estonski informatički stručnjaci uvelike su sudjelovali u razvoju [[softver]]a kojim su se koristila razna ministarstva [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] tokom [[1980e|1980-ih]].<ref name=Kalja>{{cite book| editor-last = Kochan | editor-first = Detlef | title = Software for manufacturing: proceedings of the 7th International IFIP/IFAC Conference on Software for Computer Integrated Manufacturing, Dresden, German Democratic Republic, 14–17 June 1988 | url = https://books.google.com/books?id=5EiaAAAAIAAJ|year=1989| publisher = North-Holland|isbn=978-0-444-87342-2| last=Kalja| first = A.| last2=Pruuden| first = J.| last3=Tamm| first = B.| last4=Tyugu| first = E.| chapter = Two Families of Knowledge Based CAD Environments|pages=125–134}}</ref><ref name=Jaakkola>{{cite journal|last=Jaakkola| first = H.| last2=Kalja| first = A.| title = Estonian Information Technology Policy in Government, Industry and Research| journal = Technology Management: Strategies and Applications| volume = 3| issue = 3|year=1997|pages=299–307}}</ref> Estonska vlada ulaže značajna sredstva u istraživanja i razvoj i od [[2015.]] godine, postotak ulaganja u znanost iznosi oko 4% nacionalnog [[BDP]]-a, što je više u odnosu na prosjek EU koji iznosi oko 2%.<ref>{{cite web|title=Research and development expenditure (% of GDP)| url=http://data.worldbank.org/indicator/GB.XPD.RSDV.GD.ZS/countries/1W-EE-EU?display=graph|year=2011| work = World Bank| accessdate=27. 2. 2014}}</ref> [[File:Old astronomical observatory in Tartu.jpg|thumb|left|Stara zgrada [[Opservatorij u Tartuu|opservatorija]] u [[Tartu]]u. Opservatorij je premješten [[1964.]] godine.]] Godine [[1810.]], u [[Dorpat]]u (današnji Tartu) završeni su radovi na izgradnji [[Opservatorij u Tartuu|opservatorija]], a [[1814.]] godine postavljeni su prvi instrumenti. Ovaj [[opservatorij]] koristio je [[Friedrich Georg Wilhelm von Struve]] kao početnu točku prilikom određivanja [[Struveov geodetski luk|svog geodetskog luka]] (istraživanja su obavljana već tokom [[1816.]] godine).<ref>{{cite web |title=Struve Geodetic Arc |url=https://whc.unesco.org/en/list/1187/ |website=UNESCO World Heritage List |accessdate=10 July 2019 |language=English |date=2005}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.fig.net/hsm/struve/struve_intro.htm |title=Archived copy |accessdate=2008-05-18 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20081202122549/http://www.fig.net/hsm/struve/struve_intro.htm |archivedate=2008-12-02 }}</ref><ref>{{cite web |last1=Viik |first1=Tõnu |title=How F.G.W. Struve started his ambitious project? |url=http://viik.planet.ee/Struve_report_Moldova.pdf |accessdate=10 July 2019 |language=English |date=27–29 September 2004}}</ref> Godine [[1824.]], u opservatoriju je instaliran u to vrijeme najmoćniji 9" refraktor. Opservatorij danas raspolaže s dva [[Reflektorski teleskop|reflektorska teleskop]] dimenzija 1.5 m i 0.6 m. Neki od najpoznatijih estonskih naučnika su astronomi [[Friedrich Georg Wilhelm von Struve]], [[Ernst Öpik]] i [[Jaan Einasto]], biolozi [[Karl Ernst von Baer]] i [[Jakob von Uexküll]], kemičari [[Wilhelm Ostwald]] i [[Carl Schmidt (kemičar)|Carl Schmidt]], ekonomist [[Ragnar Nurkse]], matematičar [[Edgar Krahn]], medicinski naučnici [[Ludvig Puusepp]] i [[Nikolaj Pirogov]], fizičar [[Thomas Johann Seebeck]], politolog [[Rein Taagepera]], psiholozi [[Endel Tulving]] and [[Risto Näätänen]], te semiotičar [[Juri Lotman]]. == Kultura == Zahvaljujući svom geografskom položaju, Estonija se nalazi na mjestu gdje su se vijekovima sudarali utjecaji sjeverne, zapadne i istočne Europe, mjestu gdje su se sudarale tradicije [[katolicizam|katolicizma]], [[Pravoslavlje|pravoslavlja]] i [[Protestantizam|protestantizma]]. Zbog svega toga, estonska je kulturna scena jako raznovrsna i jako specifična. Kulturološki utjecaj skandinavskih naroda naročito je velik u priobalnim područjima zemlje, koja su tradicionalno bila vezana za skandinavske zemlje, dok su južni i istočni dijelovi bili podložni utjecajima baltijskih [[Livonci|Livonaca]] ([[Latvijci|Latvijaca]]) i slavenskih [[Rusi|Rusa]] i [[Poljaci|Poljaka]]. [[Nijemci|Njemačka]] plemićka elita, koja je praktički vijekovima vladala zemljom, također je ostavila veliki trag na kulturu i tradiciju estonskih gradova.<ref name="Традиција">{{cite web| title=Traditional folk culture| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Traditional_folk_culture/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=27. 2. 2017| archive-date=2017-02-14| archive-url=https://web.archive.org/web/20170214080157/http://www.estonica.org/en/Culture/Traditional_folk_culture/| dead-url=yes}}</ref> Tokom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], estonska se kultura svodila na [[Usmena književnost|usmenu književnost]] i narodne običaje, a pisana riječ na [[Estonski jezik|estonskom jeziku]] gotovo da nije postojala. Danski historičar [[Saxo Grammaticus]] u svom djelu ''[[Gesta Danorum]]'' iz [[1179.]] prvi put detaljnije opisuje estonsku tradicionalnu glazbu, spominjući estonske ratnike koji pjevaju noću prije nego što krenu u bitku.<ref>{{cite book|last=Sadie| first = Stanley| title = The New Grove Dictionary of Music and Musicians| url = https://books.google.com/books?id=8I4YAAAAIAAJ|year=1980| publisher = Macmillan Publishers|isbn=978-0-333-23111-1|pages=358}}</ref> Livonski monah [[Henrik od Livonije|Henrik]] na početku [[13. vijek|XIII. vijeka]] detaljnije je opisivao estonski duhovni život, njihove žrtvene običaje, božanstva i duhove. Njemački kroničar i svećenik [[Balthasar Rüssow]] [[1578.]] godine u svom djelu ''Chronica der Provinz Lyfflandt'' ([[srpskohrvatski]]: ''Kronika provincije Livonije'') između ostalih opisuje i tradicionalne estonske proslave tokom ljetnog solsticija ([[estonski]]: ''jaanipäev'') te praznika [[Ivan Krstitelj|svetog Ivana Krstitelja]], i to su bili prvi detaljniji opisi narodnih običaja nakon kristijanizacije zemlje.<ref>{{cite book|last=Muir| first = Edward| title = Ritual in Early Modern Europe| url = https://books.google.com/books?id=zlULqJ70bDUC|year=2005| publisher = Cambridge University Press|isbn=978-0-521-84153-5|pages=102}}</ref> Estonska narodna vjerovanja, tradicije i nekoliko narodnih pjesama opisani su u djelu ''Topograpische Nachrichten von Lief- und Ehstland'' ([[srpskohrvatski]]: ''Topografske vijesti iz Livonije i Estonije'') [[August Wilhelm Hupel|Augusta Hupela]] (pisano od [[1774.]] do [[1779.]] godine, u tri toma). Godine [[1778.]], [[Johann Gottfried Herder]] preveo je nekoliko estonskih narodnih pjesama na [[njemački jezik]] i objavio ih u svom djelu ''Volkslieder'' ([[srpskohrvatski]]: ''Narodne pjesme'').<ref>{{cite book|last=Herder| first = Johann Gottfried von| last2=Müller| first2 = J. von| title = Stimmen der Völker in Liedern| url = https://books.google.com/books?id=qGEHAAAAQAAJ|year=1807}}</ref> Interes za estonsko narodno stvaralaštvo naglo je porastao tokom [[Ärkamisaeg|estonskog narodnog preporoda]]. Godine [[1839.]], osnovano je Estonsko učeno društvo ([[estonski]]: ''Õpetatud Eesti Selts'') s osnovnim zadatkom u prikupljanju i proučavanju estonskog folklora i tradicija. Jedan od najistaknutijih članova društva bio je književnik [[Friedrich Robert Faehlmann]] koji je u prijevodu na njemački jezik objavio brojne estonske mitove i legende. [[Alexander Heinrich Neus]] prikupio je oko 1,300 estonskih narodnih pjesama i objavio ih u trotomnoj antologiji ''Ehstnische Volkslieder''<ref>{{cite book|last=Volkslieder| first = Estnische| title = Ehstnische Volkslieder, Urschrift und Uebers. von H. Neus| url = https://books.google.com/books?id=VXACAAAAQAAJ|year=1850}}</ref> ([[srpskohrvatski]]: ''Estonske narodne pjesme'') na estonskom i njemačkom jeziku. Najvažnija kulturna ustanova u zemlji danas je [[Estonska akademija umjetnosti]] ([[estonski]]: ''Eesti Kunstiakadeemia'', EKA) u Tallinnu, osnovana [[1914.]] godine. === Književnost === {{main|Estonska književnost}} [[File:Kalevipoeg.jpg|thumb|Naslovnica [[ep]]a ''[[Kalevipoeg]]'', izdanje iz [[1935.]] godine. ''[[Kalevipoeg]]'' je prvi estonski nacionalni ep, a napisao ga je [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]], koji je dovršio raniji tekst što ga je započeo [[Friedrich Robert Faehlmann]].]] Književna djelatnost na [[estonski|estonskom jeziku]] gotovo da nije postojala u periodu od kraja [[Sjeverni križarski ratovi|Sjevernih križarskih ratova]] do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], i svodila se na svega nekoliko književnih radova.<ref>{{cite web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/193608/Estonian-literature| title = Estonian literature| work = Encyclopædia Britannica| accessdate=27. 3. 2015}}</ref> Jedno od najstarijih djela u kojima se nalaze dijelovi pisani na estonskom narodnom jeziku je ''Kullamski molitvenik'' pisan u periodu između [[1524.]] i [[1528.]] godine.<ref>[https://books.google.com/books?id=owQBH74N8CIC&pg Aspects of Altaic Civilization by Denis Sinor]. {{page|year=1524|isbn=978-0-7007-0380-7|pages=}}</ref> Prva poznata tiskana knjiga izdana u dvojezičnoj verziji, na [[njemačka|njemačkom]] i estonskom jeziku, bio je Luteranski katekizam iz [[1535.]] godine. Zanimljivo je da je prvo izdanje estonske gramatike tiskano na njemačkom jeziku [[1637.]] godine.<ref>[https://books.google.com/books?id=CnckpL8auSIC&pg Dictionary of Languages By Andrew Dalby. pp. 182]. {{page|year=1535|isbn=978-0-231-11569-8|pages=}}</ref> [[Novi zavjet]] prvi je put tiskan [[1686.]] na južnoestonskom dijalektu, a izdanje na standardnom estonskom jeziku tiskano je tri desetljeća kasnije, [[1715.]] godine. Književna djelatnost na estonskom jeziku počela se aktivnije razvijati u periodu estofilskog buđenja od sredine [[18. vijek|XVIII.]] do sredine [[19. vijek|XIX. vijeka]]. "Ocem" moderne estonske književnosti i osnivačem moderne estonske poezije smatra se pjesnik [[Kristjan Jaak Peterson]]. U [[Tallinn]]u je [[1842.]] godine osnovano Društvo estonskih književnika. Prvobitna estonska književnost bazirana je na bogatom epskom i lirskom usmenom stvaralaštvu koje je pretočeno u pisanu riječ. Jedan od najvećih predstavnika tog žanra bio je [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]], koji je napisao prvi estonski [[nacionalni ep]] ''[[Kalevipoeg]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Kalevov sin'', tiskan tokom [[1850e|1850-ih]]), temeljem inicijalnog nedovršenog teksta što ga je započeo [[Friedrich Robert Faehlmann]]. U njegova značajnija djela ubrajaju se i ''Stare estonske bajke'' ([[1866.]]) i poema ''Lembitu'' ([[1885.]]). Kreutzwald se smatra autorom prvog originalnog djela na estonskom jeziku. Jedan od najutjecajnijih estonskih prozaista iz početnog perioda estonske književnosti bio je i [[Oskar Luts]], a njegov roman ''[[Kevade]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Proljeće'') smatra se jednim od najboljih književnih djela na estonskom jeziku.<ref>[http://www.estonica.org/en/Culture/Literature/Seeking_the_contours_of_a_%E2%80%98truly%E2%80%99_Estonian_literature/ Seeking the contours of a 'truly' Estonian literature] Estonica.org</ref> [[Lydia Koidula]] smatra se utemeljiteljicom ženske poezije u Estoniji. Među najznačajnija djela estonske književnosti ubraja se i [[Realizam (književnost)|realistička]] pentologija ''[[Tõde ja õigus]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Istina i pravda''; pisana u periodu od [[1926.]] do [[1933.]]) [[A. H. Tammsaare]]a, koja prati evoluciju estonskog društva od seoskih zajednica do nezavisne nacije.<ref>[http://www.estonica.org/en/Culture/Literature/Literature_and_an_independent_Estonia/ Literature and an independent Estonia ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181121155209/http://www.estonica.org/en/Culture/Literature/Literature_and_an_independent_Estonia/ |date=2018-11-21 }} Estonica.org</ref><ref>{{cite web|url=http://www.kirjasto.sci.fi/tammsaar.htm | title = Anton Tammsaare | website = Books and Writers ''(kirjasto.sci.fi)'' | last=Liukkonen | first = Petri | publisher = Kuusankoski Public Library | location = Finland | archiveurl = https://web.archive.org/web/20071005054341/http://www.kirjasto.sci.fi/tammsaar.htm | archivedate=5. 10. 2007 |url-status=dead | accessdate=7. 3. 2017 }}</ref> Među najznačajnije estonske suvremene autore ubrajaju se [[Jaan Kross]], [[Jaan Kaplinski]], [[Tõnu Õnnepalu]] i [[Andrus Kivirähk]]. === Muzika === {{main|Estonska muzika}} [[File:Arvo Pärt.jpg|thumb|200px|left|[[Arvo Pärt]] jedan je od najznačajnijih predstavnika [[minimalizam|minimalizma]] u klasičnoj muzici, a njegov najznačajniji doprinos je kompozicijska tehnika znana kao [[tintinnabuli]].]] Estonska muzika razvila se iz tradicionalnih narodnih pjesama, a najstariji tragovi te muzike vuku korijene još iz [[12. vijek|XII. vijeka]] i perioda runskih zapisa. [[Runsko pjevanje]] dominiralo je estonskom tradicionalnom muzikom sve do [[18. vijek|XVIII. vijeka]], kada su ga zamijenile znatno ritmičnije forme. Najstariji pisani trag estonske tradicionalne muzike i plesa datira iz [[1179.]] godine, kada je danski historičar [[Saxo Grammaticus]] u svom djelu ''[[Gesta Danorum]]'' među prvima detaljno opisao muzičku tradiciju estonskog naroda.<ref>{{cite book|author1=Sir George Grove|first2=Stanley|last2=Sadie|title=The New Grove dictionary of music and musicians|url=https://books.google.com/books?id=8I4YAAAAIAAJ|date=June 1980|publisher=Macmillan Publishers|isbn=978-0-333-23111-1|page=358}}</ref> Saxo posebno spominje tradicionalne ratničke pjesme, koje su se pjevale uoči vojničkih pohoda. Narodne pjesme javljaju se u više formi; mogu biti epske, lirske ili radničke pjesmea. Prva osoba koja je započela sakupljati estonske tradicionalne pjesme bio je [[Jakob Hurt]]. Hurt je ukupno prikupio i objavio preko 12,400 stranica tradicionalnih pjesama iz svih dijelova Estonije. Tokom [[20. vijek|XX. vijeka]], tradicionalno runsko pjevanje održalo se još jedino na krajnjem zapadu zemlje, na otoku [[Kihnu]]u, te na krajnjem jugoistoku u regiji [[Setumaa]]. Među najstarije tradicionalne muzičke instrumente ubrajau se razne vrste puhačkih instrumenata, poput [[frula|frule]] i [[Rog (instrument)|roga]], koje su koristili estonski pastiri napasajući svoja stada. U sredinama s njemačkom većinom popularni su bili instrumenti poput [[citra|citre]], [[končertina|končertine]], [[violina|violine]] i [[harmonika|harmonike]]. Tradicionalni instrument koji se i danas koristi prilikom izvođenja tradicionalnih pjesama je [[kannel]], žičani instrument koji je danas jedan od nacionalnih simbola.<ref>[https://kultuur.postimees.ee/1774889/parimusmuusika-ait-loob-uksed-valla ''Postimees: Pärimusmuusika ait lööb uksed valla''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171024095636/https://kultuur.postimees.ee/1774889/parimusmuusika-ait-loob-uksed-valla |date=2017-10-24 }}. [https://web.archive.org/web/20080403081355/http://www.postimees.ee/270308/esileht/kultuur/319974.php Архивирано] 3. 4. 2008. на [[Wayback Machine]]</ref> U [[Viljandi]]ju je [[2008.]] godine osnovan centar za očuvanje tradicionalne muzike.<ref>Margus Haav [http://wwx.postimees.ee/270308/esileht/kultuur/319974.php Pärimusmuusika ait lööb uksed valla (Estonian Native Music Preserving Centre is opened)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130822005210/http://wwx.postimees.ee/270308/esileht/kultuur/319974.php |date=2013-08-22 }}. Postimees. 27 March 2008 (in Estonian)</ref> Profesionalno muziciranje počinje se razvijati tek nakon [[Estonski narodni preporod|narodnog preporoda]] i to je period kada se pojavljuju prvi profesionalni kompozitori [[Klasična muzika|klasične muzike]]. Najznačajniji među njima bili su [[Rudolf Tobias]] i [[Artur Kapp]]. Značajan dio muzičke scene Estonije predstavlja [[zbor]]sko pjevanje. Prvi [[Laulupidu|festival zborova]] ([[estonski]]: ''Laulupidu'') održan je [[1869.]] godine i danas predstavlja jedan od najstarijih i najvećih festivala amaterskih zborova u svijetu i održava se svakih pet godina u [[Tallinn]]u (Tallinn je domaćin festivala od [[1928.]] godine).<ref>[http://sa.laulupidu.ee/en/ The 12th Estonian youth song and dance celebration] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170706073054/http://sa.laulupidu.ee/en/ |date=6 July 2017}}. Estonian Song and Dance Celebration Foundation</ref> Tokom [[1960e|1960-ih]] godina dolazi do prave renesanse tradicionalne muzike. Širom zemlje osnivaju se brojna kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicionalne muzičke vrednosti. Godine [[1967.]] snimljena je prva gramofonska ploča s tradicionalnim pjesmama i melodijama (''Eesti rahvalaule ja pillilugusid''). U tom periodu djelovanje započinju i kompozitor [[Arvo Pärt]], jedan od najpoznatijih i najznačajnijih suvremenih klasičnih kompozitora,<ref>{{cite web|url=http://bachtrack.com/top-ten-statistics-classical-music-2014 |title=2014 Classical music statistics: Lis(z)tmania |publisher=Bachtrack.com |date=8 January 2015 |access-date=31 March 2016}}</ref> te operni pevač ([[bariton]]) [[Georg Ots]].<ref>{{cite web|author=Bachtrack, 8 January 2015 | url = http://bachtrack.com/top-ten-statistics-classical-music-2014 | title = 2014 Classical music statistics: Lis(z)tmania &#124; by Bachtrack for classical music, opera, ballet and dance event reviews | publisher = Bachtrack.com |date=8. 1. 2015 | accessdate=31. 3. 2016}}</ref><ref>{{cite web|url=https://mus-col.com/en/the-authors/22453/ |title=Ots, Georg |website=Museum Collection |date=2021 |access-date=17 November 2021}}</ref> [[File:Sandra Nurmsalu 2009.jpg|200px|thumb|[[Sandra Nurmsalu]] predstavljala je Estoniju na [[Eurosong 2009.|Eurosongu 2009.]] godine s grupom [[Urban Symphony]], čija je pjesma "[[Rändajad]]" ostvarila međunarodni uspjeh.]] U suvremenoj [[pop]] i [[Rock muzika|rock muzici]] najveći uspjeh ostvarila je pjevačica [[Kerli Kõiv]], koja je ostvarila značajan uspjeh širom Europe i Sjeverne Amerike. [[Kerli Kõiv]] pojavila se i kao izvođač jedne pjesme u američkom filmu ''[[Alice in Wonderland (film, 2010)|Alice in Wonderland]]'' iz [[2010.]] i televizijskoj seriji ''[[Smallville]]''. Među popularnije estonske izvođače ubrajaju se još i [[Koit Toome]], [[Ivo Linna]], [[Gerli Padar]], [[Laura Põldvere]], [[Birgit Õigemeel]], [[Jüri Pootsmann]] i drugi. Godine [[1994.]], Estonija je debitirala na [[Eurosong]]u. Svoju prvu i jedinu pobjedu na ovom natjecanju Estonija je ostvarila u [[Kopenhagen]]u [[2001.]] godine, kada je pjesma "[[Everybody (pjesma)|Everybody]]" u izvođenju [[Tanel Padar|Tanela Padara]] i [[Dave Benton|Davea Bentona]] zauzela prvo mjesto sa 198 osvojenih bodova. Zahvaljujući toj pobjedi, grad Tallinn je naredne godine bio domaćin Eurosonga. Pjesma "[[Rändajad]]" u izvođenju grupe [[Urban Symphony]], koja je ujedno bila predstavnik Estonije na [[Eurosong 2009.|Eurosongu 2009.]] godine, jedina je pjesma na [[estonski|estonskom jeziku]] koja se našla na top listama u [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Belgija|Belgiji]] i [[Švicarska|Švicarskoj]]. === Likovna umjetnost i arhitektura === Najstariji primjerak likovne aktivnosti na tlu Estonije pronađen je na lokalitetu Tamula u [[Võru (okrug)|okrugu Võru]] na jugu zemlje, a riječ je o uklesanom ljudskom liku na komadu kosti, za koji se pretpostavlja da je nastao negdje u drugom tisućljeću prije nove ere.<ref name="Сликарство"/> Kako je dio estonske historije od [[13. vijek|XIII.]] do [[20. vijek|XX. vijeka]] period vladavine susjednih naroda nad Estoncima, likovna umjetnost Estonaca u tom periodu svodi se na narodnu radinost. Krajem [[19. vijek|XIX.]] i početkom [[20. vijek|XX. vijeka]], mnogobrojni estonski umjetnici odlaze na studij na prestižne univerzitete diljem Europe i, prvi put u historiji, u Estoniji se stvara klasa školovanih likovnih umjetnika. Tako se [[Johann Köler]], koji se školovao na Likovnoj akademiji u [[Sankt Peterburg]]u, smatra prvim školovanim estonskim slikarom.<ref name="Сликарство">{{cite web| title=When did Estonian art begin?| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Art/When_did_Estonian_art_begin/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=8. 3. 2017| archive-date=2017-02-15| archive-url=https://web.archive.org/web/20170215232212/http://www.estonica.org/en/Culture/Art/When_did_Estonian_art_begin/| dead-url=yes}}</ref> Estonska likovna umjetnost dijeli se na "njemački period" ([[ekspresionizam]] iz perioda [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]), "francuski period" ([[postimpresionizam]] iz [[1930e|1930-ih]]) i "ruski period" ([[socrealizam]] iz [[1940e|1940-ih]] i [[1950e|1950-ih]] godina). Kraj [[1960e|1960-ih]] uglavnom se definira kao "američki period" u kojem se umjetnost razvijala u stilu [[pop-art]]a, da bi krajem [[20. vijek|XX.]] i početkom [[21. vijek|XXI. vijeka]] dominantan pravac u estonskoj umjetnosti postao [[figurativizam]].<ref>{{cite web| title=At the crossroads of cultures| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Art/At_the_crossroads_of_cultures/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=8. 3. 2017| archive-date=2022-01-25| archive-url=https://web.archive.org/web/20220125220805/http://www.estonica.org/en/Culture/Art/At_the_crossroads_of_cultures/| dead-url=yes}}</ref> Među najznačajnije likovne umjetnike Estonije ubrajaju se još i slikari [[Ants Laikmaa]], [[Paul Raud]], [[Evald Okas]], [[Kristjan Raud]] i [[Konrad Mägi]].<ref>{{cite web|url=http://www.ekm.ee/en/art-collections/painting-collection| title = Painting Collection| last=| first = | last2=| first2 = |date=| work = | publisher = Art Museum of Estonia| accessdate=26. 2. 2013}}</ref> Najznačajnija muzejska ustanova posvećena likovnoj umjetnosti u zemlji je [[Muzej likovnih umetnosti Estonije]] ([[estonski]]: ''Eesti Kunstimuuseum''), osnovan [[17. studenog]] [[1919.]] godine u [[Tallinn]]u. Muzej, čije je prvobitno sjedište bila [[palača Kadriorg]], ubrzo se proširio na više lokaliteta i danas, pored stalnog postava lokalnih autora izlaže i međunarodne radove. <gallery mode="packed-hover" heights="180"> Datoteka:Bernt Notke Danse Macabre.jpg|[[Bernt Notke]]: ''[[Danse Macabre (Notke)|Danse Macabre]]'' (kasni [[15. vijek|XV. vijek]]), ulje na platnu, 157 × 750&nbsp;cm Datoteka:Gottlieb Welté - King David.jpg|[[Gottlieb Welté]]: ''Kralj David'' ([[18. vijek|XVIII. vijek]]), ulje na platnu, 46 × 36&nbsp;cm Datoteka:Doeppi perekonna portree, August Georg Wilhelm Pezold, EKM j 275-33 M 1206.jpg|[[August Georg Wilhelm Pezold]]: ''Portret obitelji Doeppi'' ([[1845.]]), ulje na platnu, 34.8 × 44.3&nbsp;cm Datoteka:Köler-Lorelei needmine munkade poolt.jpg|[[Johann Köler]]: ''[[Svećenici proklinju Lorelei]]'' ([[1887.]]), ulje na platnu, 395 × 345&nbsp;cm Datoteka:Tartu turg.hoffmann.jpg|[[Oskar Hoffmann (slikar)|Oskar Hoffmann]]: ''Tržnica u Dorpatu'' ([[1880e|1880-e]]), ulje na furniru, 13.6 × 17.8&nbsp;cm Datoteka:Raud paul - magav kass.jpg|[[Paul Raud]]: ''Mačka koja spava'' ([[1908.]]), ulje na platnu Datoteka:Neegripoiss. Neegripoisi pea, Ants Laikmaa, EKM j 48643 M 7113.jpg|[[Ants Laikmaa]]: ''Crni dječak'' ([[1910.]] – [[1912.]]). ulje na platnu, 27 × 21&nbsp;cm Datoteka:Mägi, Konrad. Landscape of Vilsandi.1913‒1914. Tartu Art Museum.jpg|[[Konrad Mägi]]: ''Pejzaž na Vilsandiju'' ([[1913.]] – [[1914.]]), ulje na platnu, 69.5 × 94.2&nbsp;cm Datoteka:Kristjan Raud. Nõid ja põrsad. 1914.jpg|[[Kristjan Raud]]: ''Vještica i praščići'' ([[1914.]]), ugljen i olovka na papiru Datoteka:Eduard Wiiralt, Põrgu (1932).jpg|[[Eduard Wiiralt]]: ''Pakao'' ([[1932.]]), [[bakropis]], 39.4 × 46.8&nbsp;cm Datoteka:Ekspositsioon - Tiit Pääsuke.jpg|[[Tiit Pääsuke]]: ''Ekspozicija'' ([[1982.]]), ulje na platnu, 146 × 114&nbsp;cm </gallery> Arhitektonska historija Estonije uglavnom je pratila arhitektonska događanja u sjevernoj Europi, a svakako najtipičniji i najvrjedniji arhitektonski spomenik je srednjovjekovni centar grada [[Tallinn]]a, koji se nalazi na listi [[Svjetska baština|Svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a.<ref>{{cite web|url=http://whc.unesco.org/en/list/822 | title = Historic Centre (Old Town) of Tallinn| publisher = UNESCO | language = | accessdate=10. 2. 2013}}</ref> Vrijedni arhitektonski spomenici su i brojne gradine iz pretkršćanskog perioda (kao što su ostaci [[Utvrda Varbola|utvrde Varbola]]), oko kojih su se s vremenom razvila neka od najvažnijih današnjih naselja.<ref name="Miljan 2004 104">{{cite book|title=Historical Dictionary of Estonia | last=Miljan| first = Toivo |year=2004| publisher = Scarecrow Press | location = |isbn=978-0-8108-4904-4 | url =https://archive.org/details/historicaldictio0000milj|pages=[https://archive.org/details/historicaldictio0000milj/page/104 104]}}</ref> Arhitektonska historija Estonije započinje s jednostavnim seoskim šatorima i kućicama te kamenim grobnicama, nastavlja sa utvrđenim srednjovjekovnim naseljima i kulminira s originalnim seoskim kućama koje su kroz vijekove uspjele opstati u svom originalnom i prvobitnom obliku. Tipične estonske seoske kuće služile su ujedno i kao skladišta za žito, a odlikuju ih niski drveni zidovi izgrađeni od okruglih greda i visoki slamnati krovovi.<ref>{{cite web| title=What we consider our own| url=http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| website=Estonica| publisher=Encyclopedia Estonica| accessdate=8. 3. 2017| archive-date=2017-02-16| archive-url=https://web.archive.org/web/20170216070328/http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| dead-url=yes}}</ref> [[File:Musée de plein air (Tallinn) (7644656256).jpg|thumb|Tipičan primjer estonske kuće izgrađene u [[Estonska tradicionalna arhitektura|tradicionalnom stilu]].]] Širenje kršćanstva tokom [[13. vijek|XIII. vijeka]] u potpunosti je izmijenilo estonsko društvo pa samim tim i arhitekturu. S dolaskom nove religije, širom zemlje počinju se graditi brojne crkve, a zbog njihove drvene konstrukcije ni jedna od crkava iz tog perioda nije preživjela.<ref name="Viirand 2004 9">{{cite book|last=Viirand| first = Tiiu|authorlink = | title = Estonia. Cultural Tourism | publisher = Kunst Publishers | series = | volume = | edition = |year=2004| location = | language = | url = | doi = |id=|isbn=978-9949-407-18-7 | mr = | zbl = | jfm = |pages=9}}</ref> Do današnjih dana održale su se jedino one sakralne građevine koje su bile sagrađene od čvrstog materijala i utvrđene sa svih strana, a jedan od najtipičnijih primjera takve arhitekture je [[crkva u Valjali]] na otoku [[Saaremaa|Saaremi]] iz [[1227.]] godine, koja se smatra najstarijom crkvenom građevinom na tlu cijele Estonije. Valjalska crkva sagrađena je u kombinaciji [[romanika|romanike]] i [[gotika|gotike]]. Zidari i kipari s [[Gotland]]a imali su najvažniju ulogu u ranoj crkvenoj arhitekturi na tlu Estonije. S vremenom, kako je kršćanstvo postajalo sve dominantnije, i crkvene građevine postajale su sve impozantnije, što je posebno vidljivo u crkvenoj arhitekturi sjeverne Estonije iz [[15. vijek|XV. vijeka]]. Tako je [[Crkva svetog Olafa (Tallinn)|crkva svetog Olafa]] u Tallinnu s visinom zvonika od 124 metra tokom [[16. vijek|XVI. vijeka]] bila jedna od najviših građevina u cijeloj Europi;<ref>{{cite book|title=Historical Dictionary of Estonia | last=Miljan| first = Toivo |year=2004| publisher = Scarecrow Press | location = |isbn=978-0-8108-4904-4 | url =https://archive.org/details/historicaldictio0000milj|pages=[https://archive.org/details/historicaldictio0000milj/page/104 104]–105}}</ref> značajna sakralna zdanja iz tog perioda još su i [[katedrala svete Marije (Tallinn)|katedrala svete Marije]] te [[crkva Duha svetoga]] u Tallinnu. Pored crkvene arhitekture, iz srednjovjekovnog perioda potiču i utvrđenja poput [[Dvorac Hermann|dvorca Hermann]] u [[Narva|Narvi]], [[Dvorac Toompea|dvorca Toompea]] u Tallinnu te [[Zamak Kuressaare]] na [[Saaremaa|Saaremi]]. Tokom perioda ruske vladavine, dominantni arhitektonski stilovi postaju [[barok]] i [[rokoko]], a širom zemlje, lokalna aristokracija podiže velebne i luksuzne vile. Tipičan predstavnik arhitekture iz tog perioda je [[palača Kadriorg]], izgrađena po nalogu cara [[Petar Veliki|Petra I. Velikog]]. [[Neoklasicizam]] u estonskoj arhitekturi najbolje predstavalja [[Gradska vijećnica u Tartuu|zgrada gradske vijećnice u Tartuu]] i okolne građevine iz [[18. vijek|XVIII. vijeka]]. Tokom [[19. vijek|XIX. vijeka]] pojavljuju se brojni eksperimentalni arhitektonski pravci, a među dominantnije stilove u Estoniji iz tog perioda spadaju arhitektonski [[eklekticizam]] i [[neogotika]]. Početak [[20. vijek|XX. vijeka]] obilježila je [[secesija]], koja se u Estoniji razvila pod uticajem riške i finske secesije, a najtipičniji predstavnik secesionističke arhitekture u Estoniji bio je [[Jacques Rosenbaum]].<ref>{{cite book|last=Hallas-Murula| first = Karin| title = Tallinna Juugedarhitektuur: Jacques Rosenbaum (1878—1944)| language = | publisher = Eesti Arhitektuurimuuseum|year=2010|isbn=978-9985-9828-7-7|pages=}}</ref> Utjecaj ruske arhitekture s kraja [[19. vijek|XIX. vijeka]] najočitiji je u zdanju [[Katedrala Aleksandra Nevskog (Tallinn)|katedrale Aleksandra Nevskog]] u Tallinnu, sagrađene u pseudoruskom stilu koji predstavlja kombinaciju tradicionalne ruske i bizantske arhitekture. Tokom perioda sovjetske vlasti, arhitektonska su rješenja iznalažena u [[Socrealizam|socijalističkom realizmu]] i [[Brutalizam|brutalizmu]], a klasičan je primjer takve arhitekture središte grada [[Sillamäe]]e ([[staljinistička arhitektura]]).<ref>{{cite web| url = http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| title = What we consider our own| last = | first = | last2 = | first2 = | date = | work = | publisher = Estonica.org| accessdate = 10. 2. 2013| archive-date = 2017-02-16| archive-url = https://web.archive.org/web/20170216070328/http://www.estonica.org/en/Culture/Architecture/What_we_consider_our_own/| dead-url = yes}}</ref> <gallery class="center" widths="180px" heights="130px"> File:Valjala kirik, 2011, regnr 21079.jpg|[[Crkva u Valjali]] ([[13. vijek|XIII. vijek]]) File:Narva asv2022-04 img09 Castle.jpg|[[Dvorac Hermann]] ([[1256.]]) File:Tallinna Raeapteek, 14.-20.saj.jpg|''[[Raeapteek]]'' (rani [[15. vijek|XV. vijek]]) File:Tallinn Schwarzhaupterhaus.jpg|Kuća [[Bratstvo crnih glava|Crnih glava]], Tallinn (fasadu izradio [[Arent Passer]], [[1597.]]) File:Kadrioru loss-.jpg|[[Palača Kadriorg]] (arhitekti [[Nicola Michetti]], [[Gaetano Chiaveri]] i [[Mihail Zemcov]]) (započeta [[1718.]]) File:Tartu asv2022-04 img21 University main building.jpg|Glavna zgrada [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tartuu]] (arhitekt [[Johann Wilhelm Krause (arhitekt)|Johann Wilhelm Krause]])(1803-1809) File:House on Pikk 18.jpg|[[Secesija|Secesijsko]] pročelje u Tallinnu (arhitekt [[Jacques Rosenbaum]], dovršena [[1910.]]) File:Tolstoi 2, Sillamäe.jpg|[[Socrealizam|Socrealistička]] zgrada u [[Sillamäe|Sillamäi]] (sredina [[20. vijek|XX. vijeka]]) </gallery> === Scenska umjetnost === {{main|Teatar u Estoniji|Estonska kinematografija}} [[File:Karujaht Pärnumaal 1914.ogg|thumb|250px|''[[Karujaht Pärnumaal]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Lov na medvjede u Pärnumi'') iz [[1914.]] godine bio je prvi estonski igrani film.]] Osnivanje amaterskog teatra u [[Tallinn]]u [[1784.]] godine od strane dramaturga [[August von Kotzebue|Augusta von Kotzebuea]] smatra se datumom osnivanja teatarske scene u Estoniji. U tom periodu, većinu predstava činile su komedije koje su se izvodile isključivo za malobrojnu njemačku plemićku elitu koja je vladala gradovima. Prva profesionalna teatarska grupa osnovana je [[1809.]] godine, a njen repertoar uglavnom su činili komadi na [[njemački|njemačkom jeziku]], iako su se u pojedinim prilikama izvodile i predstave na estonskom i ruskom jeziku.<ref>{{cite book|last=O'Connor| first = Kevin| title = Culture and Customs of the Baltic States| url = https://books.google.com/books?id=IpR0-OrrwssC|year=2006| publisher = Greenwood Publishing Group|isbn=978-0-313-33125-1|pages=}}</ref> Prvi isključivo estonski teatar, ''[[Vanemuine]]'', osnovan je tek [[1865.]] godine u gradu [[Tartu]]u, a pet godina kasnije, teatarska grupa iz ovog grada izvela je prvi izvorno estonski pozorišni komad, komediju ''[[Saaremaa onupoeg]]'' koju je napisala [[Lydia Koidula]]. Teatar iz Tartua [[1906.]] je godine dobio vlastitu zgradu, a početkom prošlog vijeka u njemu se počinju prikazivati komadi nastali po djelima stranih autora, poput [[Henrik Ibsen|Henrika Ibsena]], [[Gerhart Hauptmann|Gerharta Hauptmanna]], [[Maksim Gorki|Maksima Gorkog]], ali i domaćih autora [[August Kitzberg|Augusta Kitzberg]], [[Oskar Luts|Oskara Lutsa]] i [[Eduard Vilde|Eduarda Vildea]]. Najveća teatarska ustanova u zemlji je [[Estonski teatar]] ([[estonski]]: ''Estonia teatrihoone'') u Tallinnu, osnovan [[1913.]] godine. U to vrijeme, bila je to najveća građevina u Tallinnu. Filmska industrija u Estoniji službeno je počela sa radom [[1896.]] godine, kada su u Tallinnu snimljeni prvi "pokretni snimci",<ref name="EE">{{cite book|last=Masters| first = Tom| title = Eastern Europe| url = https://books.google.com/books?id=eiIpe99dL5MC|year=2007| publisher = Lonely Planet|isbn=978-1-74104-476-8|pages=328}}</ref> a nekoliko godina kasnije – [[1908.]] godine – u istom gradu otvoreno je i prvo kino (godinu dana kasnije otvoreno je i kino u [[Pärnu]]u).<ref>{{cite book|last=Arjakas| first = Küllö| last2=Jõeste| first2 = Marje| title = The Baltic states: a reference book| url = https://books.google.com/books?id=mY1pAAAAMAAJ|year=1991| publisher = Estonian Encyclopaedia Publishers|isbn=978-5-89900-017-1|pages=}}</ref> Iste godine snimljen je i prvi dokumentarac u formi [[filmske novosti]], a odnosio se na posjetu švedskog kralja [[Gustaf V od Švedske|Gustafa V.]] Tallinnu.<ref>{{cite web|url=http://www.einst.ee/publications/kultuur/cinema.html|title=Estonian culture - cinema<!-- Bot generated title -->|website=Einst.ee|access-date=21 August 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20060927202203/http://www.einst.ee/publications/kultuur/cinema.html|archive-date=27 September 2006|url-status=dead}}</ref> Prvi filmski studio osnovao je [[1912.]] u Tartuu [[Johannes Pääsuke]] (Estonia Film Tartus), gdje je snimljen je i ranije navedeni dokumentarni film. Dvije godine kasnije, Pääsuke je snimio i svoj drugi film, ''[[Karujaht Pärnumaal]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Lov na medvjede u Pärnumi''), koji je postao prvi estonski igrani film. Pääsuke, koji se smatra ocem estonske kinematografije, snimao je dokumentarne i kratkometražne filmove o estonskoj prirodi, a u Estonskom filmskom arhivu do danas je sačuvano ukupno osam njegovih radova. Prvi dugometražni film, ''[[Mineviku varjud]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Sjenke prošlosti''), snimljen je [[1924.]] godine u režiji [[Konstantin Märska|Konstantina Märske]]. Nijemi film ''[[Noored kotkad]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Mladi orlovi'') [[Theodor Luts|Theodora Lutsa]] iz [[1927.]] godine uglavnom se smatra prekretnicom i prvim ozbiljnim filmom u historiji estonske kinematografije (film ima ratnu tematiku i bavi se [[Estonski rat za nezavisnost|Estonskim ratom za nezavisnost]]).<ref name="Connor">{{cite web|url=https://books.google.com/books?id=IpR0-OrrwssC&pg|title=Culture and Customs of the Baltic States|first=Kevin|last=O'Connor|date=21 August 2017|publisher=Greenwood Publishing Group|access-date=21 August 2017|via=Google Books}}</ref> Prvi zvučni film (''[[Kuldämblik]]'') snimljen je [[1930.]] godine. Možda i najveće ostvarenje estonske kinematografije [[20. vijek|XX. vijeka]] bio je film ''[[Viimne reliikvia]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Posljednja relikvija'') [[Grigori Kromanov|Grigorija Kromanova]] iz [[1969.]] godine. Film predstavlja ekranizaciju historijskog romana ''[[Vürst Gabriel ehk Pirita kloostri viimsed päevad]]'' ([[srpskohrvatski]]: ''Princ Gabriel i posljednji dani Piritskog manastira'') estonskog književnika [[Eduard Bornhöhe|Eduarda Bornhöhea]]. Godine [[1997.]], na inicijativu Ministarstva kulture Estonije, osnovana je Estonska filmska fondacija ([[estonski]]: ''Eesti Filmi Sihtasutus''). [[Eesti Televisioon|Estonska televizija]] ([[estonski]]: ''Eesti Televisioon'', ETV) službeno je počela s emitiranjem [[19. srpnja]] [[1955.]] godine i najstarija je televizijska kuća u Estoniji. ETV je postala punopravnom članicom [[EBU]]-a [[1. siječnja]] [[1993.]] godine. Zaključno s [[1. srpnja]] [[2010.]] godine, Estonija je prešla na digitalno emitiranje signala na teritoriju cijele zemlje. == Sport == {{main|Sport u Estoniji}} [[File:Jüri Lossmann and Hannes Kolehmainen 1920 .jpg|thumb|Estonski maratonac [[Jüri Lossmann]] (lijevo) osvojio je srebrnu medalju na [[Olimpijada 1920|Igrama]] u [[Antwerpen]]u [[1920.]] godine, što je bio prvi nastup Estonije na Olimpijskim igrama. Na slici je i [[Hannes Kolehmainen]] (desno), [[Finska|finski]] maratonac koji je te godine osvojio zlatnu medalju. Razlika među njima bila tek nešto više od 12 sekundi u korist Kolehmainena.]] Sport je važan dio estonske kulture i estonskog života. Debitantski nastup na [[Olimpijske igre|Ljetnim olimpijskim igrama]] sportaši iz Estonije ostvarili su na [[Olimpijada 1920|Igrama]] u [[Antwerpen]]u [[1920.]] godine, iako je Estonski olimpijski odbor osnovan tek [[1923.]] godine. Estoniju je na Igrama u Antwerpenu predstavljalo 13 sportaša koji su se natjecali u tri sporta (u [[dizanje utega|dizanju utega]], [[atletika|atletici]] i [[Hrvanje|hrvanju]]), a prvu zlatnu olimpijsku medalju za Estoniju u historiji osvojio je dizač utega [[Alfred Neuland]]. Najuspješniji estonski sportaš koji je sudjelovao na Olimpijskim igrama bio je hrvač Kristjan [[Kristjan Palusalu]], koji je na [[Olimpijada 1936|Igrama 1936.]] godine u [[Berlin]]u osvojio dvije zlatne medalje u najtežoj hrvačkoj kategoriji, u obje discipline. Palusalu je tako postao prvi i zasad jedini hrvač koji je na jednim olimpijskim igrama osvojio zlatne medalje i u grčko-rimskom i u slobodnom stilu hrvanja.<ref>{{cite book|title=Eastern Europe: an introduction to the people, lands, and culture, Volume 1 | last=Frucht| first = Richard |authorlink = |year=2005| publisher = ABC-CLIO | location = |isbn=978-1-57607-800-6 | url = | accessdate=|pages=97}}</ref> Na [[Zimska Olimpijada|Zimskim olimpijskim igrama]], estonski su sportaši debitirali na [[Zimske olimpijske igre 1928|Igrama 1928.]] u [[St. Moritz]]u [[1928.]] godine; naime, iako se estonska zastava službeno zavijorila na ceremoniji otvaranja [[Zimske olimpijske igre 1924|Zimskih igara 1924.]] godine u [[Chamonix]]u, Estonija nije sudjelovala na ovim igrama pošto je njihov jedini predstavnik, [[Brzo klizanje|brzoklizač]] [[Christfried Burmeister]] odustao od natjecanja prije njegovog početka. Najuspješnija estonska sportašica na Zimskim olimpijskim igrama je reprezentativka u [[Nordijsko skijanje|nordijskom skijanju]], [[Kristina Šmigun-Vähi]], sa dvije zlatne i jednom srebrnom medaljom. Nakon sovjetske aneksije zemlje, estonski sportaši natjecali su se kao dio sovjetske reprezentacije (od [[1952.]] do [[1988.]]), a kao nezavisna se zemlja na međunarodnu scenu ponovo vraćaju [[1991.]] godine. Najuspješniji olimpijski sportovi u Estoniji su [[atletika]], [[dizanje utega]], [[hrvanje]] i [[nordijsko skijanje]]. Grad [[Tallinn]] bio je domaćin olimpijske regate u jedrenju tokom [[Olimpijada 1980|Olimpijskih igara 1980.]] u [[Moskva|Moskvi]]. Najpopularniji ekipni sportovi u zemlji su [[nogomet]], [[košarka]], [[odbojka]] i [[hokej na ledu]]. [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Estonije|Nogometna reprezentacija]] najveći je uspjeh na međunarodnoj sceni ostvarila u kvalifikacijama za [[UEFA Euro 2012.]], kada se uspjela plasirati u doigravanje (ali je izgubila od [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Irske|Irske]] i nije se plasirala na završni turnir). Najuspješniji nogometni klubovi u zemlji s deset, odnosno 19 nacionalnih titula su [[FC Flora|Flora]] i [[FCI Levadia Tallinn|Levadia]]. [[Košarkaška reprezentacija Estonije|Muška košarkaška reprezentacija]] sudjelovala je na [[Olimpijada 1936|Olimpijskim igrama 1936.]] (zauzela 9. mjesto) i na ukupno pet europskih prvenstava. Hokej na ledu u Estoniji počeo se razvijati početkom tridesetih godina [[20. vijek|XX. vijeka]], a prvi amaterski klubovi osnovani su u [[Tallinn]]u i [[Tartu]]u. Ubrzo je osnovan i nacionalni hokejaški savez, koji postaje punopravnim članom Međunarodne hokejaške federacije [[17. veljače]] [[1935.]] godine. Savez ostaje članom [[IIHF]]-a sve do [[27. travnja]] [[1946.]] godine, kada je Estonija ušla u sastav [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], a sve ingerencije u vezi s hokejom na ledu s republičkih prenesene su na savezni nivo. Djelovanje estonskog saveza ponovo je pokrenuto [[4. svibnja]] [[1992.]] godine. [[Paul Keres]] je u periodu od [[1930e|1930-ih]] do [[1960e|1960-ih]] bio jedan od najboljih estonskih i sovjetskih [[šah]]ista. Među najuspješnije estonske sportaše ubrajaju se i atletičari [[Erki Nool]], [[Gerd Kanter]] i [[Aleksander Tammert]]. Najuspješnije estonske tenisačice su [[Kaia Kanepi]] i [[Anett Kontaveit]]. Od ostalih značajnijih sportaša, tu su još i hrvači [[Johannes Kotkas]], [[Voldemar Väli]] i [[Georg Lurich]], skijaš [[Andrus Veerpalu]], dizač utega [[Jaan Talts]], mačevalac [[Nikolai Novosjolov]] i biciklisti [[Jaan Kirsipuu]] i [[Erika Salumäe]]. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|30em}} * [[Giuseppe D'Amato]] ''[http://www.europarussia.com/books/viaggio_nellhansa_baltica/travel-to-the-baltic-hansa Travel to the Baltic Hansa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110516034324/http://www.europarussia.com/books/viaggio_nellhansa_baltica/travel-to-the-baltic-hansa |date=2011-05-16 }}''. The European Union and its enlargement to the East. Book in Italian. ''Viaggio nell'Hansa baltica''. L'Unione europea e l'allargamento ad Est. Greco&Greco editori, Milano, 2004. {{ISBN|88-7980-355-7}} * {{Cite book| ref=harv|last=Buttar| first = Prit| title = Between Giants, the Battle for the Baltics in World War II|year=| publisher = Osprey Publishing|isbn=9781780961637|pages=}} * {{Cite book| ref=harv|last=Buttar| first = Prit| title = Between Giants |isbn=978-1-78096-163-7|pages=}} * {{Cite book| ref=harv| last=Cole| first=Jeffrey| title=Ethnic Groups of Europe: An Encyclopedia| url=https://archive.org/details/ethnicgroupseuro00cole| year=2011| publisher=ABC-CLIO| isbn=9781598843026| pages=[https://archive.org/details/ethnicgroupseuro00cole/page/124 124]}} * {{Cite book| ref = harv| author = Estonska akademija nauka| title = Proceedings of the Estonian Academy of Sciences, Geology| url = https://books.google.com/books?id=q3mK64Ef2MQC| year = 2005| publisher = Estonian Academy Publishers}} * {{Cite book| ref=harv| last=Frucht| first = Richard C.| title = Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture| location = | publisher = Volume 1. ABC-CLIO|year=2005|isbn=9781576078006|pages=}} *{{Cite book|last1=Hiden|first1=John|first2=Patrick|last2=Salmon|title=The Baltic Nations and Europe: Estonia, Latvia, and Lithuania in the Twentieth Century|url=https://archive.org/details/balticnationseur0000hide_j1c1|year=1991|publisher=Longman|location=London|isbn=0-582-08246-3}} *{{Cite book |title = Estonia 2013 |series = Energy Policies Beyond IEA Countries |author = [[International Energy Agency|IEA]] |journal = Energy Policies Beyond IEA Countries / Ukraine |year = 2013 |doi = 10.1787/9789264190801-en |isbn = 978-92-6419079-5 |issn = 2307-0897 |ref=iea}} * {{Cite book| ref=harv|last=Jokipii| first = Mauno|editor1-first= Mauno|editor1-last=Jokipii| title = Baltisk kultur och historia|year=1992| language = sv|isbn=9789134512078|pages=22–23}} *Jaak Kangilaski ''et al.'' (2005) [http://www.riigikogu.ee/public/Riigikogu/ValgeRaamat.pdf Valge raamat (1940–1991)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110503200228/http://www.riigikogu.ee/public/Riigikogu/ValgeRaamat.pdf |date=2011-05-03 }}, Justiitsministeerium, {{ISBN|9985-70-194-1}}. * {{Cite book| ref=harv| last=Kasekamp| first = Andres| title = The Radical Right in Interwar Estonia| location = | publisher = Springer|year=2000|isbn=978-1-4039-1955-7|pages=}}. * {{Cite book| ref = harv| last = Koeberl| first = Christian| last2 = Martínez| first2 = Francisca C.-Ruiz| title = Impact Markers in the Stratigraphic Record| url = https://books.google.com/books?id=U7l0VFEMy80C&pg=PA345| year = 2003| publisher = Springer Science & Business Media| isbn = 978-3-540-00630-5| pages = 345}} *{{Cite book|last=Laar|first=Mart|authorlink=Mart Laar|title=War in the Woods: Estonia's Struggle for Survival, 1944–1956|url=https://archive.org/details/warinwoodsestoni0000laar|year=1992|others=trans. Tiina Ets|publisher=Compass Press|location=Washington, D.C.|isbn=0-929590-08-2}} *{{Cite book|last=Lieven|first=Anatol|authorlink=Anatol Lieven|title=The Baltic Revolution: Estonia, Latvia, Lithuania, and the Path to Independence|url=https://archive.org/details/balticrevolution0000liev|year=1993|publisher=Yale University Press|location=New Haven|isbn=0-300-05552-8}} * {{Cite book| ref = harv| last = Marcantonio| first = Angela| title = The Uralic language family: facts, myths and statistics| year = 2002| publisher = Blackwell| location = Oxford, UK| url = https://books.google.com/?id=Cp-tB08yd2EC&pg=PA21| isbn = 978-0-631-23170-7| pages = 21–23}} * {{Cite book|ref=harv|last=Miljan|first=Toivo|title=Historical Dictionary of Estonia|url=https://books.google.com/books?id=xeXwMDZbTBoC&pg=PA213|year=2004|publisher=Scarecrow Press|isbn=978-0-8108-6571-6|pages=213}} * {{Cite book| ref=harv| last=Miljan| first = Toivo| title = Historical Dictionary of Estonia| location = | publisher = Rowman & Littlefield|year=2015|isbn=978-0-8108-7513-5|pages=441}}. *{{Cite book|last=Naylor|first=Aliide|authorlink=Aliide Naylor|title=The Shadow in the East Vladimir Putin and the New Baltic Front|url=https://archive.org/details/shadowineastvlad0000nayl|year=2020|publisher=I.B. Tauris|location=London|isbn=9781788312523}} * {{Cite book| ref=harv|last=Pekomäe| first = Vello| title = Estland genom tiderna|year=1986| publisher = VÄLIS-EESTI & EMP| location = Stockholm | language = sv|isbn=978-91-86116-47-7|pages=319}} * {{Cite book| ref = harv| first = Aigi| last = Rahi-Tamm| first2 = Andres| last2 = Kahar| title = "The Deportation Operation "Priboi" in 1949"| year = 2009| publisher = Estonian International Commission for the Investigation of Crimes Against Humanity| location = Tallinn| isbn = 978-9949183005| url = http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf| access-date = 2021-04-18| archive-date = 2019-03-28| archive-url = https://web.archive.org/web/20190328131029/http://lepo.it.da.ut.ee/~erki/Selfservice/9.pdf}} * {{Cite book| ref=harv| url=https://books.google.com/books?id=emBIdi4LPz8C&dq| title=The Baltic States: The Years of Independence| last=Rauch| first=Georg von| quote=Later an alternative proposal was advanced for a United Baltic Duchy under Duke Adolf Friedrich of Mecklenburg| isbn=978-0-903983-00-6| year=1974| pages=48}} * {{Cite book| ref=harv| last=Raukas| first = Anto| title = Eesti entsüklopeedia 11: Eesti üld| location = | publisher = Eesti Entsüklopeediakirjastus|year=2002|isbn=978-9985-70-115-7|pages=283}} *{{Cite book|last=Raun|first=Toivo U.|title=Estonia and the Estonians|url=https://archive.org/details/estoniaestonians0000raun|year=1987|publisher=Hoover Institution Press, Stanford University|location=Stanford, Calif.|isbn=0-8179-8511-5}} * {{Cite book| ref=harv| last=Raun| first = Toivo U.| title = Estonia and the Estonians: Second Edition, Updated| location = | publisher = Hoover Press|year=2002|isbn=9780817928537|pages=}} * {{Cite book| ref = harv| last = Selirand| first = Jüri| last2 = Tõnisson| first2 = Evald| title = Through past millennia: archaeological discoveries in Estonia| url = https://books.google.com/books?id=mu9KAAAAMAAJ| year = 1984| publisher = Perioodika}} *{{Cite book|last=Smith|first=David J.|title=Estonia: Independence and European Integration|url=https://archive.org/details/estoniaindepende0000smit|year=2001|publisher=Routledge|location=London|isbn=0-415-26728-5}} *{{Cite book|editor-last=Smith|editor-first=Graham|title=The Baltic States: The National Self-determination of Estonia, Latvia, and Lithuania|year=1994|publisher=St. Martin's Press|location=New York|isbn=0-312-12060-5|url=https://archive.org/details/balticstates00grah}} *{{Cite book|editor-last=Subrenat|editor-first=Jean-Jacques |editor-link=Jean-Jacques Subrenat|title=Estonia, identity and independence|year=2004|publisher=Rodopi|isbn=90-420-0890-3|place=Amsterdam & New York}} *{{Cite book|last=Taagepera|first=Rein|authorlink=Rein Taagepera|title=Estonia: Return to Independence|url=https://archive.org/details/estonia00rein|year=1993|publisher=Westview Press|location=Boulder, Colo.|isbn=0-8133-1199-3}} *{{Cite book|last=Taylor|first=Neil|title=Estonia|url=https://archive.org/details/estonia0000tayl|year=2004|edition=4th|publisher=Bradt|location=Chalfont St. Peter|isbn=1-84162-095-5}} * {{Cite book| ref=harv| last=Tvauri| first=Andres| title=The Migration Period, Pre-Viking Age, and Viking Age in Estonia| year=2012| url=https://www.etis.ee/Portal/Publications/Display/b80b6f11-43ed-4b8c-b616-48ac53b70ec5?language=ENG| accessdate=27. 12. 2016| pages=33,34,59,60}} *{{Cite book|last1=Williams|first1=Nicola|first2=Debra|last2=Herrmann|first3=Cathryn|last3=Kemp|title=Estonia, Latvia, and Lithuania|url=https://archive.org/details/estonialatvialit0000will|year=2003|edition=3rd|publisher=Lonely Planet|location=London|isbn=1-74059-132-1}} * {{Cite book| ref=harv| title=Central and East European Politics: From Communism to Democracy| first=Sharon L.| last=Wolchik| last2=Curry| first2=Jane Leftwich| url=https://books.google.com/?id=ciKIBazTof8C&pg=PA238#v=onepage&f=false| publisher=Rowman & Littlefield| year=2007| isbn=978-0-7425-4068-2| pages=238}} * {{Cite book| ref = harv| last = Ziemele| first = Ineta| title = Baltic yearbook of international law| url = https://books.google.com/books?id=iGLp7QEelbIC&pg=PA26| year = 2002| publisher = Martinus Nijhoff Publishers| isbn = 978-90-411-1736-6| pages = 26}} {{Refend}} ==Vanjske veze== {{commonscat|Estonia}} ===Vlada=== * [http://www.president.ee/en/index.html Predsjednik Estonije] * [http://www.riigikogu.ee/?lang=en Premijer Estonije] * [http://www.valitsus.ee/en/ Estonska vlada] * [http://www.vm.ee/?q=en Ministarstvo vanjskih poslova Estonije] * [http://www.stat.ee/?lang=en Državni ured za statistiku] ===Putovanje=== * [http://www.estonia.eu/ Službene stranice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100804182212/http://estonia.eu/ |date=2010-08-04 }} * [http://www.eesti.ee/eng/ Portal E-Estonia] * [http://www.visitestonia.com/ Portal VisitEstonia] *{{Wikivoyage-inline}} ===Mape=== * [http://maps.google.co.uk/maps?q=estonia+map&ll=58.608334,25.004883&spn=13.048165,32.915039&gl=uk&t=p&z=5 google.com mapa Estonije] ===Opće informacije=== * [http://www.estonica.org/ Encyclopedia Estonica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100413215407/http://www.estonica.org/ |date=2010-04-13 }} * [http://www.estinst.ee/ Estonski institut] *{{CIA World Factbook link|en|Estonia}} * [https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-17220810 BBC News – Estonia country profile] * [https://web.archive.org/web/20081011192732/http://ucblibraries.colorado.edu/govpubs/for/estonia.htm Estonia] at ''UCB Libraries GovPubs'' *{{Wikiatlas|Estonia}} {{Evropa}} {{Baltičke države}} {{Države članice Evropske unije}} {{Authority control}} {{Izabran}} [[Kategorija:Estonija| ]] [[Kategorija:Države u Evropi]] [[Kategorija:Države Evropske unije]] ezu2ejc2xs7y8nldm05gdlbyt7om3w4 1975. 0 13389 42710844 42695008 2026-10-13T18:58:09Z Alekol 2231 /* Novembar/Studeni */ 42710844 wikitext text/x-wiki {{year dab|1975}} {{godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|1975}} __NOTOC__ Godina '''1975''' ('''[[Rimski brojevi|MCMLXXV]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u srijedu]] po gregorijanskom kalendaru. * Međunarodna godina žena (UN) * Godina evropskog arhitekturnog nasleđa (Savet Evrope) <br /> <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1975''': <br /> [[1975#Januar/Siječanj|1]] • [[1975#Februar/Veljača|2]] • [[1975#Mart/Ožujak|3]] • [[1975#April/Travanj|4]] • [[1975#Maj/Svibanj|5]] • [[1975#Jun/Juni/Lipanj|6]] • [[1975#Jul/Juli/Srpanj|7]] • [[1975#Avgust/August/Kolovoz|8]] • [[1975#Septembar/Rujan|9]] • [[1975#Oktobar/Listopad|10]] • [[1975#Novembar/Studeni|11]] • [[1975#Decembar/Prosinac|12]] <br /> [[1975#Rođenja|Rođenja]] • [[1975#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Stupio na snagu novi [[ustav Švedske]], [[Švedska monarhija|švedski monarh]] je čisto ceremonijalna figura. * 1. 1.? - Proradio [[Pul nesvrstanih novinskih agencija]] na čelu sa [[Tanjug]]om. * [[2. 1.]] - U [[Bangladeš]]u ubijen marksistički revolucionar Siradž Sikder. * [[3. 1.]] - U SAD potpisan Zakon o trgovini zajedno sa [[Jackson–Vanikov amandman|Jackson–Vanikovim amandmanom]] koji uskraćuje status najpovlašćenije nacije zemljama sa netržišnom ekonomijom koje sprečavaju emigraciju građana (tj. Jevreja iz SSSR). * [[6. 1.]] - [[Vijetnamski rat]]: okončava se odlučujuća bitka za Phuoc Long, severnokorejska vojska i [[Viet Cong]] zauzimaju [[Južni Vijetnam|južnovijetnamsku]] provinciju Phuoc Binh a da Amerikanci uopšte nisu reagovali - ubrzo odlučeno da se operacije nastave. * 6. 1. - Prva epizoda kviza ''[[Wheel of Fortune (američka TV-igra)|Wheel of Fortune]]'' u SAD. * [[10. 1.]] - [[2. 5.]] - Prikazuje se devet epizoda "[[Na slovo, na slovo]]".<ref>[https://www.imdb.com/title/tt0191708/episodes?year=1975&ref_=tt_eps_yr_1975 Na slovo, na slovo - Episodes], imdb.com</ref> * [[13. 1.]] - [[Ilič Ramirez Sančez]] (Karlos Šakal) i [[Narodni front za oslobođenje Palestine]] hteli da [[ručni bacač raketa|RPG]]-om pogode avion izraelskog [[El Al]]-a na pariskom Orly-ju, ali pogodili jugoslovenski DC-9. Jugoslovenska štampa insinuira da su Amerikanci iza toga.<ref name="Collier">''Collier's Year Book'' za 1975 (Microsoft Encarta 2004)</ref>. Još jedan napad na El Alov avion pokušan šest dana kasnije. * 13. 1. - Zaseda Četvrti Nacionalni narodni kongres NR Kine, reizabrani premijer [[Zhou Enlai]] se ponovo zalaže za [[Četiri modernizacije]] (poljoprivreda, industrija, odbrana, nauka i tehnologija - [[Deng Xiaoping]], vicepremijer nakon osam godina nemilosti, moći će da ih pokrene 1978); donesen novi ustav koji je ukinuo položaj predsednika NR Kine i stavio vojsku pod kontrolu partije (zamenjen već 1978). * [[15. 1.]] - Potpisan [[Alvorski sporazum]], [[Portugal]] objavljuje da će 11. novembra dati nezavisnost [[Angola|Angoli]]. * 15. 1. - Četvorica kosovskih Albanaca osuđena na tri do devet godina zatvora za iredentizam. * [[januar]] - Osmorica profesora, [[Praxis]]-ovaca, izbačena sa Beogradskog univerziteta - [[Mihailo Marković]], [[Ljubomir Tadić]], [[Zagorka Golubović]], [[Svetozar Stojanović]], [[Miladin Životić]], [[Dragoljub Mićunović]], [[Nebojša Popov]] i [[Trivo Inđić]]. * januar - Predstavljen mikro kompjuter [[Altair 8800]]. [[Datoteka:Stevan Kragujevic, Mica Tatic i Acim, 1975.jpg|mini|[[Na slovo, na slovo (TV serija, 1971)|Na slovo, na slovo]]: Aćim i Mića]] * ca. 20. 1. - Izrazito antiamerički ton jugoslovenskih medija, ambasada SAD piše Tanjugu i žali se na neravnotežu u izveštavanju<ref>[http://www.nytimes.com/1975/01/26/archives/yugoslav-press-condemning-us-in-a-strident-tone-papers-depict.html YUGOSLAV PRESS CONDEMNING U.S.]. nytimes.com JAN. 26, 1975</ref>. * [[25. 1.]] - "Druga revolucija" [[Sheikh Mujibur Rahman]]a u Bangladešu: uvodi vanredno stanje, pravi jednopartijsku socijalističku državu. * 25. 1. - Članak Mihajla Mihajlova u ''The New Leader'': Tito je došao na vlast samo zato što su Britanci napustili Mihailovića, koji mora biti makar delimično rehabilitovan (Mihailov je u zatvoru od oktobra)<ref>[http://www.nytimes.com/1975/01/26/archives/yugoslav-assails-british-war-role.html YUGOSLAV ASSAILS BRITISH WAR ROLE]. nytimes.com JAN. 26, 1975</ref>. * [[29. 1.]] - ''[[Weather Underground]]'' podmetnuo bombu u zgradu američkog State Departmenta. * 29. 1. - Danski tanker ''Jakob Maersk'' udario u peščani sprud na ulazu u portugalsku luku Leixões kod Porta, isteklo je 40-50.000 tona nafte, došlo je do eksplozije i požara. * [[30. 1.]] - Završni deo izveštaja [[Agranatova komisija|Agranatove komisije]] o izraelskim propustima u [[Jomkipurski rat|Jomkipurskom ratu]], vodi pojašnjenju civilne kontrole nad vojskom itd. === Februar/Veljača === [[Datoteka:MITS Altair 8800 microcomputer - Computer History Museum.jpg|mini|250px|[[Altair 8800]]]] * [[3. 2.]] - Eli M. Black, šef [[Chiquita Brands International|United Brands Company]], izvršio samoubistvo nakon što je otkriveno da je ponudio mito honduraskom predsedniku kako bi bio smanjen porez na izvoz banana. * [[4. 2.]] - Zemljotres u Haičengu, kineska provincija [[Liaoning]], odnosi preko 1300 života, a smatra se prvim predviđenim zemljotresom. * [[5. 2.]] - Štrajk policije u Limi, Peru, oko 100 mrtvih u neredima - vojska smiruje i policiju i vandale. * 5. 2. - Operacija Independencia: akcija argentinske vojske protiv levičarske gerile ERP u provinciji [[Tucumán (argentinska provincija)|Tucumán]], valjda prva velika operacija [[Prljavi rat|Prljavog rata]], napadnuti su i neki službenici i nastavnici. * [[11. 2.]] - [[Margaret Thatcher]] na čelu [[Konzervativna stranka (UK)|Konzervativne stranke]] (premijerka 1979-90). * 11. 2. - Predsednik [[Madagaskar]]a puk. [[Richard Ratsimandrava]] ubijen posle šest dana na položaju; sledi gen. [[Gilles Andriamahazo]] (do juna), smatra se da je sprečio građanski rat. * [[13. 2.]] - [[Kipar]]ski Turci su u severnom delu ostrva, koji je sedam meseci ranije okupirala [[Turska]], proglasili "[[Turska Republika Sjeverni Kipar|Tursku Federativnu Državu Kipar]]" i formirali [[ustavotvorna skupština|ustavotvornu skupštinu]]. Za prvog predsednika skupštine izabran je vođa kiparskih Turaka [[Rauf Denktaş]] - nezavisnost proglašena 1983, oba čina je priznala samo Turska. * 13. 2. - Jugoslovenske vlasti proterale dve američke operske pevačice (Gloria Lind i Ann Waterman), pod optužbom za "neprijateljsku aktivnost" - poslale 250 ćiriličnih letaka na adrese u Jugoslaviji, koje im je dao neki čikaški emigrant<ref>[http://www.nytimes.com/1975/02/14/archives/expulsion-of-2-americans-explained-by-yugoslavia.html Expulsion of 2 Americans Explained by Yugoslavia]. nytimes.com FEB. 14, 1975</ref>. * 13. 2. - Španski kaudiljo Franko pomilovao trojicu hrvatskih nacionalista (Rudolf Prskalo, Nikola Lisac i Tomislav Rebrina), osuđenih za otmicu švedskog aviona 1972. * februar - Žestoka svađa između Tita i Jovanke Broz, njegovi saradnici se plaše da bi mogla fizički napasti Tita. Komisija u Beogradu smatra da je Jovanka paranoidna i da bi razvod bio najbolji. Restrukturacija Titovog kabineta ide u korist Dolanca, Bakarića i Kardelja. Prema "Kardeljevom pravilu", maršal je maksimalno izolovan od politike.<ref>Pirjevec, 431-32</ref> * februar - Objavljen [[Kraftwerk]]ov singl ''[[Autobahn (pjesma)|Autobahn]]'' (istoimeni album objavljen prošlog novembra). * [[15. 2.]] - Sporazum o političkom savezu SAD i [[Severna Marijanska Ostrva|Severnih Marijanskih Ostrva]] (odobreno referendumom 17. 6.). * [[17. 2.]] - Petnaest osuđenih u Zadru na kazne do 13 godina, optužba je zavera za otcepljenje Hrvatske, stvaranje terorističke organizacije i dr. * 17. 2. - [[AC/DC]] izdali prvi album ''[[High Voltage]]''. * [[18. 2.]] - Počinju prvi protesti protiv izgradnje neke nuklearne elektrane, u [[Wyhl am Kaiserstuhl]]u na jugozapadu SR Nemačke. * {{circa}} 21. 2. - Zatvoren časopis "[[Praxis (časopis)|Praxis]]"; u ovo vreme je zabranjen i broj niškog književnog časopisa "Gradina" zbog priče beogradskog studenta koja navodno favorizuje četnike<ref>[http://www.nytimes.com/1975/02/22/archives/yugoslavia-closes-magazine-critical-of-regime.html Yugoslavia Closes Magazine Critical of Regime]. nytimes.com FEB. 22, 1975</ref>. * 24 - 27. 2. - U Kaliforniji održana Asilomarska konferencija o [[Rekombinantna DNK|rekombinantnoj DNK]], o mogućim hazardima i regulaciji biotehnologije. * [[26. 2.]] - Liban: štrajk i demonstracije ribara u [[Sidon]]u protiv monopolizacije od strane kompanije ''Protéine'' bivšeg predsednika [[Camille Chamoun|Chamouna]], smrtno ranjen bivši gradonačelnik [[Maarouf Saad]] (velika sahrana 7. 3.) - levičarski Libanci i Palestinci se udružuju protiv vlade. * [[27. 2.]] - [[Pokret 2. juna]] kidnapovao Petera Lorenza, kandidata CDU za gradonačelnika Zapadnog Berlina - pušten 4. marta nakon što je ispunjena većina otmičarskih zahteva. * [[28. 2.]] - Jugoslovenski disident [[Mihajlo Mihajlov]] osuđen na sedam godina zatvora. "Kampanja terorizovanja stvarnih i potencijalnih disidenata je u punom zamahu"<ref>[http://www.nytimes.com/1975/02/25/archives/belgrade-stalinism.html Belgrade Stalinism]. nytimes.com FEB. 25, 1975</ref>. * 28. 2. - Potpisana Konvencija iz Lomea, sporazum o trgovini i pomoći između Evropske zajednice i [[Afrička, karipska i pacifička grupa zemalja|Afričke, karipske i pacifičke grupe zemalja]] (2000. zamenjena Sporazumom iz Cotonoua). * 28. 2. - Nesreća na stanici Moorgate [[Londonski metro|Londonskog metroa]] je najgora u istoriji, poginula 43 putnika. === Mart/Ožujak === * [[2. 3.]] - Iranski Šah [[Mohamed Reza Pahlavi]] proglasio jednopartijsku državu ([[Partija Rastahiz]] tj. "Preporod"). * [[3. 3.]] - Prva sednica novoizabranog [[Savet federacije SFRJ|Saveta federacije SFRJ]]. * 4/[[5. 3.]] - Osmorica Palestinaca upala u hotel Savoy u Tel Avivu i uzela taoce - u okršaju sa izraelskim specijalcima gine sedam otmičara, osam talaca i tri vojnika. * [[5. 3.]] - Nacionalizovana ''[[Kuwait Oil Company]]''. * [[6. 3.]] - [[Alžirski sporazum]] između [[Irak]]a i [[Pahlavi (dinastija)|Irana]] o rešenju pograničnog spora; Iran prekida podršku [[kurdi|kurdskom]] ustanku u Iraku, na čelu sa [[Mustafa Barzani|Mustafom Barzanijem]] (ustanak ubrzo biva slomljen), granica treba ići sredinom [[Šat al-Arab]]a. * 6. 3. - [[Zapruderov film]] Kenedijevog ubistva prvi put prikazan na američkoj televiziji. * [[7. 3.]] - U Ženevi umro [[Veljko Vlahović]], član Predsedništva Centralnog komiteta SKJ, jedan od najbližih saradnika predsednika Tita. * 7 - 22. 3. - [[Henry Kissinger|Kissinger]]ovo putovanje na Bliski istok; Izraelci prekidaju pregovore, zbog čega im predsednik [[Gerald Ford]] poručuje da će "preispitati" odnose. * [[10.3.|10]] - [[11. 3.]] - U [[Dublin]]u pod predsjedanjem irskog premijera [[Liam Cosgrave|Liama Cosgravea]] održan prvi sastanak [[Evropsko vijeće|Evropskog vijeća]], odnosno redovni sastanak na vrhu tadašnje [[Evropska ekonomska zajednica|Evropske ekonomske zajednice]]. * [[11. 3.]] - Severnovijetnamska pobeda [[Bitka kod Ban Me Thuota|kod Ban Me Thuota]] znači pad polovine Južnog Vijetnama i početak njegovog kolapsa. * 11. 3. - Pokušaj desničarskog puča u Portugalu, pripisan bivšem predsedniku gen. [[António de Spínola|de Spínoli]]. * [[13. 3.]] - "Konvoj suza" u [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]] - evakuacija Centralnih visija se pretvara u egzodus. * 13. 3. - Umro književnik i nobelovac [[Ivo Andrić]]. * [[14. 3.]] - [[Kukrit Pramoj]] nasledio brata [[Seni Pramoj|Senija]] kao premijer Tajlanda (do 1976). [[Datoteka:Mercury Mariner10.jpg|mini|150px|[[Merkur]]]] * [[16. 3.]] - [[Mariner 10]] u najbližem prilazu [[Merkur]]u. * 16. 3. - Prikazana poslednja od 13 epizoda TV serije "[[Otpisani]]". Film "[[Povratak otpisanih (film)|Povratak otpisanih]]" sledi 1976, a [[Povratak otpisanih (TV serija)|istoimena serija]] 1978. * [[18. 3.]] - Ubijen [[Herbert Chitepo]], lider Zimbabveanske afričke nacionalne unije - dolazi do rascepa u organizaciji, [[Robert Mugabe]] iz Mozambika jednostrano preuzima vođstvo. * 18. 3. - [[Habib Burgiba]] proglašen za doživotnog predsednika Tunisa (smenjen 1987). * [[19. 3.]] - Prikazan film ''[[Tommy (film)|Tommy]]''. * [[21. 3.]] - {{flagicon|Derg}} Komunistička hunta [[Derg]] proglasila republiku u [[Etiopija|Etiopiji]]. * [[22. 3.]] - [[Naim Hadžiabdić]] izabran za [[Reisu-l-ulema|reisu-l-ulemu]] Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji (ustoličen 18. maja, na čelu je do [[1987]]). * 22. 3. - [[eurosong 1975|Pesma Evrovizije]]: jugoslovenski predstavnik ''[[Pepel in kri]]'' 13. * 22. 3. - Požar u nuklearnoj elektrani Browns Ferry na severu Alabame - izazvan svećom kojom je proveravano curenje vazduha. * [[24. 3.]] - Meč [[Muhammad Ali]] - [[Chuck Wepner]]: nepoznati bokser izdržao skoro svih 15 rundi i čak poslao Alija na pod u devetoj - meč je gledao [[Silvester Stalone]] koji je ubrzo napisao scenario za film ''[[Rocky]]''. * [[25. 3.]] - Ubijen [[Saudi Arabija|saudijski]] kralj [[Faisal bin Abdulaziz Al Saud|Faisal]] (počinilac je njegov nećak, pogubljen [[18. 6.]]); nasleđuje ga [[Khalid bin Abdulaziz Al Saud|Khalid]] (do [[1982]]). * [[26. 3.]] - Stupila na snagu [[Konvencija o biološkom oružju]]. * [[28. 3.]] - Požar u [[rijeka|riječkom]] rodilištu, stradalo 25 beba<ref>[http://www.vecernji.hr/vijesti/tragedija-rijeckom-rodilistu-poginulo-25-novorodencadi-clanak-113833 Tragedija u riječkom rodilištu, poginulo 25 novorođenčadi (Večernji)]</ref>. * [[29. 3.]] - Ustaše upucale jugoslovenskog vice-konzula u [[Lion]]u, Mladena Đogovića. * 29. 3. - Severnovijetnamci zauzeli Da Nang. * [[30. 3.]]? - [[Zoran Radmilović]] dobio "Zlatnog ćurana" na "Danima komedije" u [[Svetozarevo|Svetozarevu]] za ulogu u "[[Radovan III|Radovanu III]]". === April/Travanj === * [[1. 4.]] - Predsjednik [[Kambodža|Kambodže]] [[Lon Nol]] pobjegao u Indoneziju pa u SAD, nakon što su Crveni Kmeri opkolili glavni grad [[Pnom Pen]]. * 1. 4. - U Japanu počinje prikazivanje TV serije "[[Pčelica Maja]]". * [[2. 4.]] - Tito komentariše u Skoplju nedavne sovjetske i bugarske tvrdnje da su Sovjeti oslobodili istoke Evrope i doveli KPJ na vlast.<ref name="Pirjevec412">Pirjevec, 412</ref> * [[3. 4.]] - [[SSSR|Sovjetski]] velemajstor [[Anatolij Karpov]] postao 12. svjetski prvak u [[šah]]u nakon što je dotadašnji prvak [[Robert Bobby Fischer]] odbio prihvatiti uvjete Svjetske šahovske asocijacije ([[FIDE]]) za susret za svjetsku titulu. * 3. 4. - Prikazan film ''[[Monty Python and the Holy Grail]]''. * 3 - 26. 4. - Operacija Babylift, evakuacija dece iz Južnog Vijetnama; ovog meseca počinje i operacija New Life, evakuisano preko 110.000 Južnovijetnamaca. * [[4. 4.]] - [[Vijetnamski rat]]: tokom "[[Operacija Babylift|Operacije Babylift]]", [[SAD|američki]] vojni avion koji je prevozio vijetnamsku ratnu siročad srušio se nakon polijetanja iz [[Saigon]]a ([[Vijetnam]]). Poginule su 172 osobe, većinom djece. * 4. 4. - [[Bill Gates]] i [[Paul Allen]] osnovali [[Microsoft]] u [[Albuquerque]]ju, New Mexico, prvi proizvod im je [[Altair BASIC]], interpreter za [[Altair 8800]]. * 4. 4. - Josip Broz Tito proglašen za počasnog doktora nauka na Filozofskom fakultetu u Prištini (u užoj Srbiji primećeno da je kosovsko rukovodstvo naglašavalo elemente državnosti tokom ove posete; srpski funkcioneri će tražiti od [[Edvard Kardelj|Kardelja]] da bude arbitar u sporovima, on potvrđuje da su samo republike države<ref>Jović 2003, 259-61</ref>). * 4. 4. - Francuski oficir Pierre Galopin, koji je radio na oslobađanju talaca u Čadu, pogubljen od strane [[Hissène Habré|Habréovih]] pobunjenika. [[Datoteka:S-21 Skull Map.jpg|mini|250px|[[Demokratska Kampučija]]]] * [[5. 4.]] - Havarija sovjetskog Sojuza-18a, kosmonauti spašeni. * 5. 4. - Umro predsednik Republike Kine (Tajvana) [[Čang Kaj-šek]], nasleđuje ga potpredsednik [[Yen Chia-kan]] (do 1978). * [[8. 4.]] - [[47. dodjela Oscara]], najbolji film "[[The Godfather Part II|Kum II]]", ukupno šest nagrada od 11 nominacija; najbolji strani film ''[[Amarcord]]''. * [[9. 4.]] - "Incident sa Narodnom revolucionarnom partijom" u [[Južna Koreja|Južnoj Koreji]] pod diktaturom [[Park Chung-hee]]ja: devetorica obešena 18 sati nakon presude. * [[13. 4.]] - Napad Palestinaca na Falangu ([[Partija Kataeb]]) i uzvratni [[Autobuski masakr]] u [[Liban]]u - iskra [[Libanski građanski rat|građanskog rata]]. * 13. 4. - Vojni udar u [[Čad]]u, ubijen diktatorski predsednik [[François Tombalbaye]], sledi gen. [[Félix Malloum]] (do 1979). * [[17. 4.]] - [[Datoteka:Flag of Democratic Kampuchea.svg|25px]] [[Crveni Kmeri]] ušli u Pnom Pen, čime je završen [[Kambodžanski građanski rat]] (od [[1970]]). [[Pol Pot]] proglašava "[[Demokratska Kampućija|Demokratsku Kampućiju]]" i postaje njen prvi premijer (1975-[[1979]]); odmah počinje evakuacija gradova i [[Kambodžanski genocid|genocid]] (ovaj dan je proglašen za 1. dan godine 0). * [[19. 4.]] - Iz SSSR lansiran prvi [[indija|indijski]] satelit, Aryabhata. * [[22. 4.]] - [[Honduras]]ki predsednik gen. [[Oswaldo López Arellano]] oboren vojnim udarom nakon što je otkriveno da je primao mito od američke kompanije [[Chiquita Brands International|United Brands]] (''Bananagate''), sledi gen. [[Juan Alberto Melgar Castro]] (do 1978). * [[24. 4.]] - Teroristi iz [[Frakcija Crvene Armije|Frakcije crvene armije]] zauzimaju ambasadu [[Zapadna Nemačka|Zapadne Nemačke]] u [[Štokholm]]u, uzimaju 11 taoca i zahtevaju puštanje iz zatvora svojih članova - poginula dva taoca i dva napadača. * [[25. 4.]] - [[Portugalska tranzicija]]: izbori za ustavotvornu skupštinu u [[Portugal]]u, pobeđuju [[Socijalistička partija (Portugal)|socijalisti]] ([[Mário Soares]]); sledi političko "vrelo leto". [[Datoteka:Evacuees offloaded onto the USS Midway.jpg|thumb|260px|Evakuacija iz Sajgona]] * [[29. 4.]] - Počinje američka operacija ''[[Operacija Frequent Wind|Frequent Wind]]'' - za dva dana evakuisano preko 7.000 ljudi iz Sajgona. * [[30. 4.]] - Kraj [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]]: komunističke snage osvajaju [[Sajgon]], [[Južni Vijetnam]] se bezuslovno predaje. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Kambodžansko-vijetnamski rat]]: konflikt počinje kmerskim zauzećem vijetnamskog ostrva [[Phu Quoc]]. * [[3. 5.]] - Papa [[Pavao VI]] u bazilici sv. Petra primio u audijenciju 10.000 Hrvata na čelu sa 18 nadbiskupa i biskupa i 200 svećenika, kao i 1.000 Hrvata iz dijaspore, povodom Svete godine. * 3. 5. - Nosač aviona ''[[USS Nimitz]]'' ušao u službu (prvi iz svoje klase). * [[9. 5.]] - Dan pobede: vojna parada u Beogradu, povodom 30 godina pobede nad fašizmom (Tito je u ovo vreme pod jakim išijasom, morao je dobiti injekciju da bi prisustvovao<ref>Pirjevec, 440</ref>). * [[12. 5.|12]] - [[15. 5.]] - [[Mayaguezov incident]]: Crveni Kmeri zarobili američki trgovački brod, marinci ga povratili tri dana kasnije po cenu 38 mrtvih - to se smatra poslednjim okršajem i poslednjim žrtvama Vijetnamskog rata tj. sukoba u Indokini. * [[16. 5.]] - [[Sikkim]] se priključio [[Indija|Indiji]] kao 22. država. * 16. 5. - [[Vladimir Bakarić]] potpredsednik predsedništva SFRJ nakon [[Petar Stambolić|Petra Stambolića]]. * 16. 5. - Blizu Vranja se srušio most prilikom prelaska voza, dva vagona pala u reku, najmanje 13 poginulih. * [[maj]] - Jugoslavija optužuje [[Austrija|Austriju]] da nije ispoštovala ugovorenu zaštitu manjina i da je desničarski jugoslovenski emigranti koriste kao bazu za napade na Jugoslaviju<ref name="Collier"/>. [[Datoteka:Medalja 30 godina pobede nad fasizmom 2.jpg|mini|120px|30 godina pobede nad fašizmom]] * [[19. 5.]] - Slučaj ''República'' u Portugalu: prokomunistički radnici zauzeli prostorije socijalističkog lista - sukob dve opcije na levici. * [[21. 5.]] - Prikazan ''[[The Return of the Pink Panther]]''. * 21. 5. - U Stuttgartu počinje Stammheimsko suđenje četvoro članova Crvene armije: [[Andreas Baader|Baader]], [[Gudrun Ensslin|Ensslin]], [[Ulrike Meinhof|Meinhof]] i [[Jan-Carl Raspe|Raspe]] (do 1977). * [[23. 5.]] - Gen. Nureddine Rifai postavljen za libanskog premijera, što izaziva velike proteste i barikade u Bejrutu, daje ostavku već posle tri dana. * [[28. 5.]] - Finale Kupa evropskih šampiona u Parizu: Bayern - Leeds 2:0, navijači Leedsa izazvali nerede zbog kojih će klub biti kažnjen isključenjem iz evropskih takmičenja. * 28. 5. - Lagoski ugovor: 15 zemalja stvara Ekonomsku zajednicu zapadnoafričkih država [[ECOWAS]]. * [[29. 5.]] - Nakon povlačenja [[Ludvík Svoboda|Ludvíka Svobode]], novi predsednik [[Socijalistička Republika Čehoslovačka|Čehoslovačke]] je [[Gustáv Husák]] (do 1989). * 29. 5. - Egipatski predsednik Sadat sa Titom na Brdu kod Kranja. * [[30. 5.]] - Spajanjem dvije ranije agencije osnovana [[Evropska svemirska agencija]], udruga deset zapadnoevropskih zemalja. * [[31. 5.]] - Potpisan je Sporazum o osnivanju [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku|Sveučilišta u Osijeku]]. === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - ''New York Times'' objavio članak o projektu Ibex - prislušni iranski sistem koji se gradi uz pomoć CIA (→ [[Project Dark Gene]]). * 1. 6. - Nakon što su Kurdi poraženi u [[Drugi iračko-kurdski rat|Drugom iračko-kurdskom ratu]], u Berlinu osnovana [[Patriotska unija Kurdistana]], lider [[Džalal Talabani]] (predsednik Iraka 2005-2014). * [[4. 6.]] - ''Rodrigazo'': ekonomska šok terapija izaziva ekonomska i politička previranja u Argentini. * [[5. 6.]] - Posle osam godina, ponovo otvoren [[Suecki kanal]]. [[Datoteka:Zajednice općina od 1974-02-22 do 1986-12-31.PNG|mini|150px|[[Zajednica općina|ZO]] u SRH]] * 5. 6. - Britanci glasali sa 67% za ostanak u Evropskoj zajednici. * [[7. 6.]] - Treća helenska republika: usvojen novi, republikanski, ustav [[Grčka|Grčke]] (glasali samo zastupnici [[Nova Demokracija (Grčka)|Nove Demokracije]], opozicija bojkotirala zbog velih predsjedničkih ovlasti). * [[10. 6.]] - Tzv. Rockefellerova komisija objavila izveštaj o zloupotrebama [[CIA]]-e; između ostalog, porodica [[Frank Olson|Franka Olsona]] saznala da je počinio samoubistvo 1953. pod uticajem LSD. * [[11. 6.]] - Grčka dobila novi ustav. Sutradan aplicira za članstvo u Evropskoj zajednici (ostvareno 1981). * 11. 6. - U Australiji donesen Zakon o rasnoj diskriminaciji koji je zabranjuje u nekim kontekstima. * [[12. 6.]] - Visoki sud u [[Alahabad]]u proglasio ništavnim izbor premijerke [[Indira Gandhi|Indire Gandhi]] u parlament 1971. - dolazi do nereda. * [[13. 6.]] - Američki ambasador u Somaliji protestuje zbog postavljanja sovjetske baze u [[Berbera|Berberi]] na severu zemlje (Sovjeti su prisutni samo 1974-77<ref name="Rais1987">{{cite book|author=Rasul Bux Rais|title=The Indian Ocean and the Superpowers|url=https://books.google.com/books?id=4DUUrDAiqcIC&pg=PA145|year=1987|publisher=Rowman & Littlefield|isbn=978-0-389-20695-8|pages=145–}}</ref>). * [[15. 6.]] - [[Datoteka:Basketball pictogram.svg|25px]] Finale Evropskog prvenstva u košarci u [[Beograd]]u: [[Jugoslavija]] pobedila [[SSSR]]; u timu prvenstva su [[Krešimir Ćosić]] (MVP) i [[Dražen Dalipagić]]. * 15. 6. - [[Patrijarh srpski Irinej|Irinej Gavrilović]] ustoličen za episkopa niškog (od [[2010]]. patrijarh srpski). * 15. 6. - [[Didier Ratsiraka]] dolazi na čelo Vrhovnog revolucionarnog veća na [[Madagaskar]]u. [[Datoteka:Medjuopstinske regionalne zajednice Socijalisticke Republike Srbije.png|mini|150px|MRZ u SRS]] * jun - Odlučeno da će u [[SR Srbija|SR Srbiji]] van pokrajina i Grada Beograda biti osam međuopštinskih regionalnih zajednica (umesto 16 koliko je bilo određeno prošle godine, ukinute su 1991)<ref>Popović, Slavoljub, dr. prof. ''[http://www.prafak.ni.ac.rs/files/zbornik/sadrzaj/zbornici/z18/02z18.pdf Neka pitanja u vezi sa teritorijalnom regionalizacijom u Jugoslaviji]'' (PDF). prafak.ni.ac.rs</ref>. * U [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] su 1974-75 formirane [[Zajednica općina|Zajednice općina]] (ukinute 1990). * [[19. 6.]] - Ubijen mafijaški bos [[Sam Giancana]], pet dana pre zakazanog svedočenja pred Kongresom. * [[20. 6.]] - Premijera filma ''[[Jaws]]'' ("Ralje"), koji se smatra prvim [[blockbuster]]om. * 23. 6. - Eksplodirala manja naprava ispred jugoslovenske Trajne misije pri UN u New Yorku, popucala stakla na zgradi. * [[24. 6.]] - Eastern Air Lines Flight 66: avion pao u njujorškom [[Queens]]u, 113 mrtvih. * [[25. 6.]] - {{flag|Mozambik|1975}} nezavisan od [[Portugal]]a, na čelu [[Samora Machel]] iz partije [[FRELIMO]] (do 1986). * [[26. 6.]] - [[Indira Gandhi]] je proglasila izvanredno stanje u Indiji (traje do ožujka '77). * 26. 6. - Pucnjava u indijanskom rezervatu Pine Ridge u [[Južna Dakota|Južnoj Dakoti]], poginula dva agenta [[FBI]] i jedan pripadnik Američkog indijanskog pokreta. * [[27. 6.]] - "Karlos Šakal" ubio dvojicu francuskih policajaca koji su došli u stan da ga ispitaju, kao i doušnika (uhvaćen 1994. i osuđen na doživotnu kaznu). [[Datoteka:JAWS Movie poster.jpg|120px|mini|''[[Jaws]]'']] * [[30. 6.]] - [[Aleksandar Solženjicin]] u Washingtonu DC: "Reči upozorenja zapadnom svetu", kritikuje politiku [[detant]]a. * 30. 6. - [[Paul Biya]] postavljen za premijera [[Kamerun]]a (predsednik od 1982). === Jul/Juli/Srpanj === * [[1. 7.]] - [[ARPANET]] je operativan. * 1. 7. - Stupio na snagu [[Washingtonski sporazum o zaštiti vrsta]]. * [[4. 7.]] - Eksplozija na Trgu Sion u Jerusalimu, poginulo 13 osoba. * [[5. 7.]]. - {{flag|Zelenortska Republika|1975}} je dobila nezavisnost nakon više od 500 godina portugalske vlasti. * 5. 7. - Američki teniser [[Arthur Ashe]] postao je prvi crnac pobednik turnira u [[Wimbledonski teniski turnir|Wimbledonu]]. * 5. 7. - [[Fatah]] podučava šiitsku miliciju Amal u [[Liban]]u kada dolazi do eksplozije u kojoj ginu 42 osobe. * [[6. 7.]] - {{flag|Komori|1975}} proglasili nezavisnost od [[Francuska|Francuske]] ([[Mayotte]] ostaje uz Francusku). * [[8. 7.]] - [[Bagan]]ski zemljotres u zapadno-centralnoj Burmi, razorene mnoge stupe i hramovi. * [[9. 7.]] - Predigra [[Angolski građanski rat|Angolskog građanskog rata]]: [[Agostinho Neto|Netov]] marksistički MPLA izbacio FNLA iz glavnog grada Luande; UNITA ima uporište na jugu zemlje. Kasnije tokom meseca odobrena CIA-ina [[operacija IA Feature]] pomoći FNLA i UNITA. * [[12. 7.]] - {{flag|Sao Tome i Principe}} dobio nezavisnost od Portugala. * [[13. 7.]] - Mali i Gornja Volta potpisali mir nakon graničnog sukoba (ponoviće se 1985). * 13. 7. - Dirk Fisher, sin [[Mel Fisher|Mela Fishera]], pronalazi dokaz da se u određenom području nalazi olupina španskog broda sa blagom [[Nuestra Señora de Atocha]] (gine u brodolomu sedam dana kasnije). * jul - Slabe šanse za prodaju američkog oružja Jugoslaviji, i za kontakte koje bi to podrazumevalo, a što je nagovešteno prošlog novembra pri Kissingerovoj poseti<ref>[http://www.nytimes.com/1975/07/26/archives/hope-dim-for-arms-sales-to-belgrade.html Hope Dim for Arms Sales to Belgrade]. nytimes.com</ref>. * jul - Operacija Colombo: [[čile]]anske režimske novine tvrde da se disidenti međusobno ubijaju - u stvari, tajna policija DINA je ubila 119 protivnika režima ove godine. [[Datoteka:ASTP patch.png|mini|280px|[[Apollo–Sojuz]]]] * [[17. 7.]] - [[Apollo–Sojuz]] - američki i sovjetski vasionski brodovi „Sojuz 19“ i „Apolo 18“ spojili su se u [[Zemlja|Zemljinoj]] orbiti. Komandanti letilica, Aleksej Leonov i Tom Staford, razmenili su čestitke, pri čemu je Rus govorio engleski a Amerikanac ruski (poslednji let Amerikanaca u svemir do [[1981]]). * [[19. 7.]] - Brzi voz Beograd-Sarajevo udario u lokalni u stanici Zemun Polje - 16 poginulih; u proteklih pet godina na jugoslovenskim železnicama je poginulo 700 ljudi i 2.000 povređeno (NYT). * [[22. 7.]] - Briselski ugovor dao [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] pravo da odbaci budžet Zajednice. * [[25. 7.]] - [[Nenad Stekić]] skočio 8,45 m na mitingu u Montrealu - novi evropski rekord. * [[26. 7.]] - [[Disko muzika|Disko]] numera ''The Hustle'' [[Van McCoy]]a na prvom mestu američke liste. * [[26. 7.]] - [[2. 8.]] - 22. [[Filmski festival u Puli]], [[Velika zlatna arena za najbolji film|Velika zlatna arena]] za film "[[Kuća (film, 1975)|Kuća]]"<ref>[http://arhiv.pulafilmfestival.hr/22-pulski-filmski-festival/index.html 22. Pulski filmski festival] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180811223137/http://arhiv.pulafilmfestival.hr/22-pulski-filmski-festival/index.html |date=2018-08-11 }}. arhiv.pulafilmfestival.hr</ref>. * [[28. 7.]] - Turska vojska zauzela pet američkih baza u zemlji (gnevni jer je Kongres odbio ukinuti zabranu vojne pomoći Turskoj). * [[29. 7.]] - Šadijanski incident: kineska armija ubila oko 900 pripadnika naroda [[Hui]]. * 29. 7. - Vojni udar u Nigeriji: oboren [[Yakubu Gowon]], dolazi [[Murtala Mohammed]] (do 1976). <gallery> Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji u Helsinkiju.jpg|Tito u Helsinkiju - prijem Makarija Sednica na konferencijhi o evropskoj bezbednosti i saradnji u Helsinkiju.jpg|Tito u Helsinkiju - sednica </gallery> * [[30. 7.]] - U [[Helsinki]]ju počela Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji koja je okupila državnike 35 zemalja, uključujući lidere [[SSSR]] i [[SAD]] [[Leonid Brežnjev|Leonida Brežnjeva]] i [[Džerald Ford|Džeralda Forda]]. [[Jugoslavija|Jugoslovensku]] delegaciju predvodio [[Josip Broz Tito]]. [[KEBS]] kasnije transformisan u [[Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju|Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju]]. Zapadni novinari opisuju stanje u istočnoj Evropi kao "sasvim udoban pritvor<ref>["http://www.nytimes.com/1975/07/27/archives/life-in-east-europe-better-but-confined.html Life in East Europe Better But Confined]. nytimes.com JULY 27, 1975</ref>. * 30. 7. - U okviru Združene organizacije Hemijske industrije Pančevo osnovana Radna organizacija za proizvodnju petrohemijskih proizvoda, sirovina i hemikalija - današnja [[HIP–Petrohemija]]. * 30. 7. - U [[Detroit]]u nestao [[Jimmy Hoffa]]. * [[31. 7.]] - U Bangkoku potpisan sporazum o trgovini u azijsko-pacifičkom regionu (tj. južna i istočna Azija). === Avgust/August/Kolovoz === * [[1. 8.]] - [[Helsinški dogovor]]: Deklaracija o principima država-učesnica u međusobnim odnosima (nemešanje u unutrašnje poslove, nepovredivost granica, poštovanje ljudskih prava), zasnovan [[KEBS]] (kasniji [[OEBS]]). * 1. 8. - Američki državljanin jugoslovenskog porekla Laszlo Toth uhapšen pod optužbom za ekonomsku špijunažu jer je navodno slikao vrbasku šećeranu - u novembru osuđen na sedam godina zatvora, pušten u julu sledeće godine. * 1. 8. - [[Datoteka:Bandeira proposta da República de Cabinda.svg|25px]] [[Republika Cabinda]], eksklava Angole, jednostrano proglasila nezavisnost - u novembru uspostavljena angolska kontrola, slede godine gerilske aktivnosti. * [[3. 8.]] - Tokom evropske turneje, predsednik SAD [[Džerald Ford]] stigao u posetu Jugoslaviji. Potpisan je sporazum od 600 miliona dolara za gradnju nuklearne elektrane u Sloveniji.<ref name="Pirjevec412" /> * 3. 8. - Agadirska avionska katastrofa: avion udario u planinu na prilazu [[Agadir]]u, Maroko, stradalo 188 osoba. * 3. 8. - Komorski predsednik [[Ahmed Abdallah]] već zbačen u državnom udaru (vratiće se 1978-89), sledi [[Said Mohamed Jaffar]] do sledećeg januara, zatim [[Ali Soilih]]. * [[8. 8.]] - Od neuobičajeno velike poplave se ruši brana Banqiao u Kini, uz ogromnu štetu i ljudske žrtve. * [[9. 8.]] - [[Južnoafrički granični rat]], Operacija Zulu ili Savannah: južnoafrička patrola zauzima hidrocentralu Ruacana-Calueque u Angoli - početak prisustva u toj zemlji. * 9. 8. - Lansiran evropski satelit [[Cos-B]], istražuje gama zrake do 1982. * [[10. 8.]] - TV intervju Prve dame SAD [[Betty Ford]] u kome iskreno govori o predbračnom seksu, marihuani i dr. izaziva ljutnju konzervativaca. * [[14. 8.]] - Prikazan ''[[The Rocky Horror Picture Show]]''. * [[15. 8.]]. - U vojnom udaru ubijen predsednik [[Bangladeš]]a [[Sheikh Mujibur Rahman]], kao i većina njegove porodice i osoblja; slede dve godine previranja. * 8/[[9. 8.]] - [[Vlado Dapčević]], antititoistički komunista, kidnapovan u [[Bukurešt]]u od strane jugoslovenskih organa<ref name="Pirjevec413">Pirjevec, 413</ref><ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/83-2-353.shtml Belgrade pardons...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160311030343/http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/83-2-353.shtml |date=2016-03-11 }}, Slobodan Stanković, OSA - RFE</ref> (vlada je 26. decembra priznala da drži Dapčevića, nagađa se da je bio veza između SSSR i prosovjetskih komunista u SFRJ<ref>[http://www.nytimes.com/1975/12/27/archives/belgrade-holding-an-exparty-aide-acknowledges-it-has-figure-in.html BELGRADE HOLDING AN EX‐PARTY AIDE]. nytimes.com DEC. 27, 1975</ref>). * avgust-septembar - Na portugalskom [[Istočni Timor|Istočnom Timoru]] izbija kratak građanski rat u kome levičarski [[FRETILIN]] odnosi pobedu - gubitnici iz UDT navodno traže priključenje Indoneziji, koja ubrzo napada zapadni deo I.T. * [[18. 8.]] - Portugalski premijer [[Vasco Gonçalves]] žestoko napada u govoru svoje političke protivnike, predsednik [[Francisco da Costa Gomes|da Costa Gomes]] ga smenjuje 29. 8. usled straha od građanskog rata. * 18. 8. - Pored [[Urengojsko gasno polje|Urengojskog gasnog polja]], najvećeg u SSSR, registrovano je naselje [[Novi Urengoj]], kasnije najveći grad [[Jamalsko-Nenečki autonomni okrug|Jamalsko-Nenečkog AO]]. * 19/[[20. 8.]] - [[Let ČSA 540]]: avion na liniji Prag-Damask-Bagdad-Teheran se srušio kod Damaska, poginulo 126 od 128 ljudi u letelici, među kojima i mađarski kompozitor [[Tihomir Vujičić]]. * [[20. 8.]] - Lansiran [[Viking 1]], dogodine prva sonda koja je uspešno sletela na Mars. * [[21. 8.]] - [[Kuba]]nski instruktori osnovali kampove za obuku u Angoli, pomoć [[Narodni pokret za oslobođenje Angole|Narodnom pokretu za oslobođenje Angole]] (MPLA). * [[22. 8.]] - Levičarski [[Montoneros]]i potopili u brodogradilištu argentinski razarač ''ARA Santísima Trinidad'' (u službi 1981-89). * [[23. 8.]] - Snage [[Pathet Lao]]a ulaze bez otpora u [[Vientiane]], glavni grad Kraljevine [[Laos]] - i treća zemlja Indokine pod komunističkom kontrolom. * [[24. 8.]] - [[Grčka]]: trojica pukovnika iz vojne hunte dobila smrtne kazne, preinačene u doživotnu. * [[25. 8.]] - [[Bruce Springsteen|Springsteenov]] album ''[[Born to Run]]'' ga čini zvezdom. * [[28. 8.]] - Etiopski radio objavio da je bivši car [[Haile Selassie]] umro, smatra se da je ubijen. * [[29. 8.]] - ''Tacnazo'': [[peru]]anski predsednik gen. [[Juan Velasco Alvarado]] zbačen u vojnom udaru, sledi gen. [[Francisco Morales Bermúdez]] (do 1980, zemlja prolazi kroz veliku ekonomsku krizu). * 29. 8. - [[Venezuela]] donela zakon o nacionalizovanju naftne industrije, za naftne i gasne operacije osnovana državna kompanija [[PDVSA]]. * [[31. 8.]] - Krvavi pokušaj vojnog udara u Ekvadoru. === Septembar/Rujan === * [[3. 9.]] - Nastanak [[Frikom]]a: potpisan ugovor o zajedničkom ulaganju za izgradnju fabrike smrznute hrane, strani kapital iz [[Unilever]]a ima učešće 48%. * [[4. 9.]] - U Ženevi potpisan Sinajski prelazni sporazum između Egipta i Izraela: mirno rešavanje konflikata i povlačenje sa Sinaja - ovim je omogućen nastavak američke pomoći Izraelu. * 5. i 22. 9. - Dva pokušaja ubistva američkog predsednika [[Gerald Ford|Forda]], oba puta su to bile žene. * [[6. 9.]] - Potres na istoku Turske, preko 2.300 mrtvih. * [[7. 9.]] - Potres izaziva manju materijalnu štetu u hrvatskom Zagorju. * {{circa}} 10. 9. - Nacrt zakona koji prvi put omogućuje otpuštanje loših radnika u SFRJ - sastanci samoupravnih jedinica odnose mnogo vremena, Mika Špiljak smatra da je niska produktivnost u osnovi ekonomskih problema<ref>[http://www.nytimes.com/1975/09/11/archives/yugoslavia-output-off-cracking-down-on-loafers.html?_r=0 Yugoslavia, Output Off, Cracking Down on Loafers]. nytimes.com SEPT. 11, 1975</ref>. * [[11. 9.]] - Sarajevo ratifikuje zajam od 83 miliona dolara od Međunarodne banke za rekonstrukciju i razvoj za gradnju gasovoda od Zvornika i za vodovod i kanalizaciju - vazduh i voda su veoma zagađeni, Miljacka je većim delom otpad<ref>[http://www.nytimes.com/1975/09/14/archives/world-bank-helping-sarajevo-to-combat-polluted-air-and-water.html World Bank Helping Sarajevo to Combat Polluted Air and Water]. nytimes.com SEPT. 14, 1975</ref>. * 11. 9. - [[Datoteka:Flag of Bougainville.svg|25px]] Na papuanskom ostrvu [[Bougainville]] jednostrano proglašena [[Republika Severni Solomoni]] - vraća se Papui sledeće godine. * [[12. 9.]] - [[Pink Floyd]] izdao album ''Wish You Were Here'', uključujući numeru ''Shine On You Crazy Diamond''. * [[14. 9.]] - Poremećena osoba oštetila nožem Rembrandtovu sliku "[[Noćna straža (Rembrandt)|Noćna straža]]", restaurirana posle četiri godine. * [[16. 9.]] - {{flag|Papua Nova Gvineja}} dobila nezavisnost od australske administracije, prvi premijer [[Michael Somare]] (1975-80, 1982-85, 2002-2010. i 2011). * 16. 9. - Gradu [[Zagreb]]u uručen [[Orden narodnog heroja]] povodom 30-godišnjice oslobođenja. * 16. 9. - [[Churchov komitet]] počinje TV saslušanja o CIA-inim zloupotrebama. * 16. 9. - Prvi let sovjetskog lovca [[MiG-31]] (u službi od 1981). * [[18. 9.]] - Za vrijeme Titova boravka u Zagrebu, eksplodirala bomba u Paromlinskoj ulici. * 18. 9. - Uhapšena [[Patty Hearst]], oteta naslednica pa odmetnica. * [[19. 9.]] - U Kampučiji ukinuti novac i formalno školovanje. * 19. 9. - Otvoren [[Univerzitet u Mariboru]]. * 19. 9. - Prva epizoda ''[[Fawlty Towers]]''. * [[21. 9.]] - Prikazana prva od 10 epizoda serije "[[Gruntovčani]]". * [[23. 9.]] - U [[Narodna Republika Albanija|Albaniji]] se od stanovnika zahteva da religijska imena zamene "ilirskim". * [[27. 9.]] - [[OPEC]]-ovi ministri u Beču objavili povećanje cene nafte od 10 procenata. * 27. 9. - U Španiji poslednji put izvršena smrtna kazna, streljana dvojica pripadnka ETA-e i trojica komunističkih revolucionara. * [[28. 9.]] - [[Priština]] dobila [[Orden narodnog heroja]]. * 28. 9. - Safeguard Program: jedini američki antibalistički lokalitet, u Severnoj Dakoti, postaje operativan, ali već je odlučeno da bude ukinut. * [[29. 9.]] - Čileanska valuta je ponovo [[Čileanski peso|peso]] umesto eskuda, stopa razmene 1:1000. "[[Chicago Boys|Čikaški momci]]" sprovode politiku privatizacije i deregulacije (→ [[Čileansko čudo]]). * [[30. 9.]] - Prvi let helikoptera [[Boeing AH-64 Apache]] (u službi od 1986). === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - U [[Manila|Manili]] održan ''[[Thrilla in Manila]]'', boks meč u kome je svjetski prvak u teškoj kategoriji [[Muhammad Ali]] obranio titulu od [[Joe Frazier|Joea Fraziera]] - jedna od najvećih i najspektakularnijih borbi u historiji boksa. * 1. 10. - U zasebne krunske kolonije Velike Britanije razdvojeni [[Gilbertovi otoci]] ([[Kiribati]]) i Elisovi otoci ([[Tuvalu]]). * [[oktobar]] - Kongres Saveza književnika Jugoslavije; referat [[Stane Dolanc|Staneta Dolanca]], sekretara Izvršnog komiteta CK SKJ, praktično poziva pisce i druge na autocenzuru. Neki najpoznatiji pisci nisu ni došli<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-5-46.shtml Ideological Struggle in Yugoslav Cultural Life] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306212513/http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-5-46.shtml |date=2016-03-06 }}, p. 8 i dalje, Zdenko Antić, OSA - RFE</ref>. * [[5. 10.]] - [[SAD|Američko]] istražno povjerenstvo ustvrdilo je da je američka tajna služba [[CIA]] '60-tih godina nekoliko puta pokušala ubiti kubanskog predsjednika [[Fidel Castro|Fidela Castra]]. * [[6. 10.]] - [[Prljavi rat]] u Argentini: v.d. predsednika Italo Luder izdaje Dekret 2772 kojim ovlašćuje oružane snage da vrše operacije neophodne za "uništenje aktivnosti subverzivnih elemenata", dan nakon montoneroske operacija Primicia, napada na kasarne u [[Formosa (Argentina)|Formosi]]. * [[8. 10.]] - Indonežanske trupe zauzele istočnotimorsko mesto Batugade (Istočni Timor je još uvek portugalska teritorija), do 16. 10. zauzimaju okruge Bobonaro i Cova Lima. * [[9. 10.]] - Nobelova nagrada za mir dodeljena [[Andrej Saharov|Andreju Saharovu]], nije mu dozvoljeno da otputuje na dodelu. * [[10. 10.]] - Na [[Novi Zeland|Novom Zelandu]] osnovan Tribunal Waitangi koji razmatra [[Maori|maorske]] pritužbe na prekršena obećanja iz [[Sporazum iz Waitangija|Sporazuma iz Waitangija]] 1840. * 10. 10. - [[Elizabeth Taylor]] i [[Richard Burton]] se ponovo venčali, ali definitivno se razvode sledećeg jula. * [[11. 10.]] - Emitirana prva epizoda ''[[Saturday Night Live]]'', jedne od najpopularnijih, najdugovječnijih i najuticajnijih [[zabavna TV-emisija|zabavno]]-[[humoristička serija|humorističkih]] TV-serija na svijetu; glume [[Dan Aykroyd]], [[John Belushi]], [[Chevy Chase]] i dr. * 11. 10. - Venčali se [[Bill Clinton]] i [[Hillary Clinton|Hillary Rodham]]. * [[15. 10.]] - 14. sednica predsedništva CK SKJ - treba pokazati veću strogost protiv spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja; takođe prva verzija Zakona o udruženom radu.<ref name="Osa76">{{Cite web |title=Osa archivum, Yugoslavia in 1976 |url=http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-3-1.shtml |access-date=2017-11-14 |archivedate=2016-03-12 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160312145858/http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-3-1.shtml |deadurl=yes }}</ref>. * 15. 10. - [[Francisco Franco]] doživeo prvi u nizu infarkta i drugih fatalnih zdravstvenih problema. * [[16. 10.]] - ''Balibo Five'': indonežanski specijalci ubili petoricu australskih novinara u istočnotimorskom mjestu Balibo. * oktobar - Proradila [[Željeznička pruga TAZARA]] (ili Tan-Zam) - veza Zambije sa svijetom preko Tanzanije umjesto bijele Rodezije ili J. Afrike, izgrađena s učešćem NR Kine. * oktobar? - U [[Sevojno|Sevojnu]] proradila valjaonica aluminijuma. * oktobar-novembar - Devojčica Rahima Banu u Bangladešu je poslednja osoba zaražena virusom [[Variola maior]]. * [[17. 10.]] - Grad [[New York]] izbegao bankrot u zadnjem trenutku, nakon što je učiteljski penzioni fond ipak odlučio uložiti novac u gradske obveznice. Prošlog meseca je osnovan Hitni finansijski kontrolni odbor koji će sledećih godina sprovesti mnoge rezove u budžetu. * 17. 10. - Stane Dolanc u Novom Sadu: pristalice centralizma u sovjetskom stilu su "izdajnici"<ref>[http://www.nytimes.com/1975/10/19/archives/world-news-briefs-rhodesias-smith-to-see-vorster-belgrade-warns.html World News Briefs]. nytimes.com OCT. 19, 1975</ref><ref>[http://www.nytimes.com/1975/12/21/archives/swaying-left-and-right-nations-troubles-are-political-and-economic.html Swaying Left, and Right, Nation's Troubles Are Political and Economic]. nytimes.com DEC. 21, 1975</ref>. * 17. 10. - Panamskom konvencijom osnovan [[Latinoamerički ekonomski sistem]] (SELA). * [[18. 10.]] - Otvoren [[most Saint-Nazaire]] preko rijeke [[Loire]], kablovski most od 720 metara, tada najduži na svijetu. [[Datoteka:1984 CPA 5560.jpg|mini|250px|Markica posvećena [[Venera 9|Veneri 9]]]] * [[20. 10.]] - Sovjetska sonda [[Venera 9]] je prva koja je ušla u orbitu [[Venera (planeta)|te planete]], dva dana kasnije se spušta lender koji šalje prve fotografije sa površine, a 23-ćeg stiže i [[Venera 10]]. * [[21. 10.]] - Otvoren rekreativni centar "Zvezdani gaj" u Beogradu. * 21. 10. - Vladimir Bakarić tvrdi da "kominformisti" pojačavaju svoju aktivnost i pokušavaju da osnuju svoje organizacije, milicija pojačala kontrolu na granici<ref>[http://www.nytimes.com/1975/10/23/archives/yugoslav-leaders-denounce-stalinist-influences-and-pledge.html Yugoslav Leaders Denounce ‘Stalinist’]. nytimes.com OCT. 23, 1975</ref>. * [[24. 10.]] - U Bejrutu počinje [[Hotelska bitka]] za nebodere u centru grada - traje do sledećeg marta, muslimansko-levičarske snage imaju punu kontrolu nad zapadnim delom grada. * 24. 10. - [[Štrajk žena na Islandu (1975)|Štrajk žena na Islandu]] blokira zemlju i vodi novim zakonima i poboljšanju položaja žena u zemlji. * [[26. 10.]] - Objavljen "Jubilarni proglas katoličkih biskupa hrvatskog jezičnog područja", čime počinje jubilejski pokret "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata". * [[29. 10.]] - Predsednik Ford ne želi dati federalnu pomoć za grad Njujork - sutradan čuvena naslovnica Daily Newsa: <small>FORD TO CITY: DROP DEAD</small> (u decembru ipak odobreni federalni zajmovi). * [[30. 10.]] - [[Francisco Franco]] u komi, v. d. šefa države postaje princ Huan Karlos. * 30. 10. - Jugoslovenski avion [[DC-9]]-30 YU-AJO se srušio prilikom sletanja po magli u [[Prag]]u - 68 poginulih<ref name="Collier"/>. [http://ocili.com/forum/arhiva.php?topic=2473.0] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160307145402/http://ocili.com/forum/arhiva.php?topic=2473.0 |date=2016-03-07 }} === Novembar/Studeni === * novembar - U časopisu ''[[Esquire (časopis)|Esquire]]'' je objavljena [[Truman Capote|Capoteova]] priča "La Côte Basque, 1965” sa tajnama žena iz visokog društva, koje prekidaju kontakt s njim. * [[2. 11.]] - Ubijen italijanski režiser [[Pier Paolo Pasolini]]. * [[2. 11.|2]] i [[7. 11.]] - Još dva vojna ispada u Bangladešu: gen. [[Ziaur Rahman]] smenjen pa vraćen na čelo armije, ulazi i u privremenu vladu (predsednik države 1977-81). * [[3. 11.]] - Kraljica pustila u rad naftovod kojim počinje britanska eksploatacija nafte u Severnom moru. * [[4. 11.]] - "[[Halloween Massacre]]" - više umerenih republikanaca u kabinetu SAD zamenjeno konzervativcima - odbrana [[Donald Rumsfeld]], direktor CIA [[George H. W. Bush]], šef kabineta Bele kuće [[Dick Cheney]]; [[Brent Scowcroft]] savetnik za nacionalnu sigurnost umesto [[Henry Kissinger|Henryja Kissingera]] koji ostaje državni sekretar. * [[5. 11.]] - Otvoreno Dečje selo "Dr Milorad Pavlović" u [[Sremska Kamenica|Sremskoj Kamenici]], prisustvuje [[Jovanka Broz]]. * [[6. 11.]] - "[[Zeleni marš]]" u [[Maroko|Maroku]]: 300.000 marokanskih civila se okupilo na jugu, čekajući na znak za prelazak u Špansku Saharu - razilaze se tri dana kasnije nakon što je Španija izjavila da se neće boriti za teritoriju. * 6. 11. - Prvi koncert ''[[Sex Pistols]]''-a, kao predgrupa ''Bazooka Joe''-u, s kojima su se zamalo potukli. * [[7. 11.]] - U [[Banja Luka|Banja Luci]] osnovan [[Универзитет у Бањој Луци|Univerzitet]], u sklopu kojeg je bilo šest fakulteta, tri više škole i devet instituta i zavoda. * [[8. 11.]] - Sovjetski kapetan korvete [[Valerij Sabljin]] preuzeo kontrolu nad fregatom "Storoževoj" i usmerio je ka Lenjingradu, kako bi pročitao proglas i vratio zemlju na [[lenjin]]ski put - streljan je sledećeg avgusta, događaj je predstavljen kao pokušaj prebega na zapad (inspiracija za roman "[[Lov na Crveni oktobar]]"). * [[10. 11.]] - Vlade [[jugoslavija|Jugoslavije]] i [[italija|Italije]] potpisale [[Osimski sporazum]], definitivno rešenje [[Tršćansko pitanje|Tršćanskog pitanja]]- potvrđen Memorandum o razumevanju iz [[1954]] - utvrđenje granice, preuzete obaveze o zaštiti manjina, predviđena saradnja u raznim poljima (ugovor stupio na snagu [[11. 10.]] [[1977]]). * 10. 11. - Rezolucija 3379 Generalne skupštine UN tvrdi da je [[cionizam]] oblik rasizma (jedina rezolucija GS UN koja je opozvana, 1991.). * [[10. 11.]] - [[Angolski građanski rat]]: [[Narodni pokret za oslobođenje Angole|MPLA]] i Kubanci [[Bitka kod Quifangondoa|kod Quifangondoa]] blizu Luande odlučujuće porazili [[Nacionalni oslobodilački front Angole|FNLA]] kojima su pomagali Zair i Južna Afrika. Jugoslavija je poslala pomoć MPLA.<ref>Pirjevec, 445</ref> * [[11. 11.]] - {{flag|Angola}} proglasila nezavisnost od Portugala u senci [[Angolski građanski rat|građanskog rata]], glavni grad [[Luanda|Luandu]] zadržao MPLA. * 11. 11. - [[Ustavna kriza u Australiji 1975.|Ustavna kriza u Australiji]]: generalni guverner smenio premijera [[Gough Whitlam|Whitlama]], postavio [[Malcolm Fraser|Malcolma Frasera]] i raspustio parlament koji je preporučio Whitlamov povratak. * [[12. 11.]] - Zakonom u Velikoj Britaniji zabranjena diskriminacija na osnovu pola i bračnog statusa. * [[13. 11.]] - Počinje Treći i poslednji "[[Bakalarski ratovi|Bakalarski rat]]" između Islanda i Britanije. * [[14. 11.]] - Madridski dogovor: Španci napuštaju [[Zapadna Sahara|Zapadnu Saharu]] do 28. 2. i prepuštaju je [[Maroko|Maroku]] i [[Mauritanija|Mauritaniji]] - [[Polisario]] osuđuje ovaj sporazum i uz podršku [[Alžir]]a pojačava gerilske napade. * [[15. 11.]] - Vrednost američkog dolara zaključena ispod 18 dinara, prvi put od uvođenja fluktuirajućeg kursa maja [[1973]]. * 15 - 17. 11. - Prvi samit "Grupe šest" industrijalizovanih zemalja (kasnije [[G7]]) u [[Rambouillet]]u, Francuska. * novembar - SSSR poriče da ima veze s "kominformistima" u Jugoslaviji<ref>[http://www.nytimes.com/1975/11/28/archives/soviet-denies-links-to-yugoslav-group.html SOVIET DENIES LINKS TO YUGOSLAV GROUP]. nytimes.com NOV. 28, 1975</ref>, kojih je od aprila 1974. uhapšeno oko 200; pred kraj meseca SSSR ih i izričito osuđuje. * [[18. 11.]] - Potpisan iračko-francuski sporazum o nuklearnoj saradnji - gradnja reaktora u Iraku počinje 1979, Izraelci će ga uništiti 1981. u [[Operacija Opera|operaciji Opera]]. * [[19. 11.]] - Prikazan film ''[[One Flew Over the Cuckoo's Nest (film)|One Flew Over the Cuckoo's Nest]]''. [[Datoteka:De proclamatie en beëdiging van Prins Juan Carlos tot Koning van Spanje tijdens , Bestanddeelnr 254-9764.jpg|180px|mini|[[Juan Carlos I od Španije|Huan Karlos]] je proklamovan za kralja Španije]] * [[22. 11.]] - Dva dana nakon [[Francisco Franco|Frankove]] smrti, [[Juan Carlos I od Španjolske|Juan Carlos I]] proglašen za kralja [[Španija|Španije]] - početak [[Španska tranzicija u demokratiju|tranzicije u demokratiju]]. * 22. 11. - U Parizu prikazan kontroverzni Pasolinijev film "[[Salo ili 120 dana Sodome]]", zabranjen u nekim zemljama. * [[25. 11.]] - {{flag|Surinam}} dobio nezavisnost od Holandije, guverner [[Johan Ferrier]] postaje prvi predsjednik (do 1980). * 25. 11. - Levičarski pokušaj puča brigadira [[Otelo Saraiva de Carvalho|de Carvalha]] u [[Portugal]]u, poražen od desničarskog puk. [[António Ramalho Eanes|Eanesa]] (predsednik zemlje 1976-86). * 25. 11. - Sastanak predstavnika tajnih službi Čilea, Argentine, Urugvaja, Paragvaja i Bolivije - i formalno nastaje [[Operacija Kondor]], uništavanje levičarskih protivnika režima. * [[26. 11.]] - [[Radio-televizija Vojvodine|TV Novi Sad]] i [[Radio-televizija Priština|TV Priština]] započeli redovan rad. [[Datoteka:YUD 20 1974 obverse.jpg|150px|mini|20 dinara]] [[Datoteka:YUD 1000 1981 obverse.jpg|150px|mini|1.000 dinara]] * [[28. 11.]] - {{flagicon|Istočni Timor}} Levičarski [[Revolucionarni front za nezavisnost Istočnog Timora]] proglasio [[Istočni Timor|novu državu]] u Diliju proglasio nezavisnost koja će biti kratkog veka. * 28. 11. - U opticaj ulaze novčanice od 20 i od 1.000 [[Jugoslavenski dinar|dinara]]. Novčanica od 1000 dinara zvanično vredi blizu 144 [[Njemačka marka|DEM]]<ref>[https://www.kunalipa.com/katalog/tecaj/yu-dinar-1966-1991.php Povijesne tečajne liste]. kunalipa.com</ref> (oko 289 EUR iz 2026.<ref>[https://nice-tackle.github.io/inflation-calculator/ YUD inflacijski kalkulator]. nice-tackle.github.io</ref>). * [[30. 11.]] - Afrička država [[Dahomej]] promijenila naziv u [[Benin|Narodna Republika Benin]]. === Decembar/Prosinac === * [[2. 12.]] - [[Datoteka:Flag of Laos.svg|25px]] Komunistički [[Pathet Lao]] ukinuo monarhiju u [[Laos]]u, proglašena Narodna Demokratska Republika, prvi predsednik je princ [[Souphanouvong]] (do 1991). * [[6. 12.]] - Crna subota u Bejrutu: nakon ubistva četvorice falangista, kreće nekontrolisana odmazda protiv muslimana, koje ubijaju na kontrolnim punktovima nakon provere dokumenata - između 200 i 600 ubijenih, počinju velike borbe između milicija. * [[7. 12.]] - [[Indonežanska invazija Istočnog Timora]]. * [[12. 12.]] - [[Terazijska česma]] ponovo na beogradskim Terazijama<ref>[http://www.beogard.com/2016/07/otkud-terazijska-cesma-na-terazijama.html Otkud Terazijska česma na Terazijama...]. beogard.com</ref>. * [[13. 12.]] - Savezni izbori u Australiji, veliki uspeh liberalnog premijera Frasera. * decembar - [[Atari]] predstavlja kućnu verziju video-igre ''[[Pong]]''. * [[17. 12.]] - Stupila na snagu Konvencija o zaštiti svetskog kulturnog i prirodnog nasleđa - do maja 2017. na popisu [[Svjetska baština|Svjetske baštine]] našle su se 1052 lokacije. * [[18. 12.]] - Otvorena prva pešačka zona u Beogradu. * 18. 12. - Porodica Lutz se uselila u kuću u [[Amityville, New York]], odakle će pobeći mesec dana kasnije zbog navodnih duhova - knjiga ''The Amityville Horror'' je izdata 1977, nakon čega slede i filmovi (ranije tokom meseca Ronald DeFeo Jr. je osuđen za ubistvo šest članova svoje porodice u toj kući). * 18. 12. - Prikazan Kubrickov film ''[[Barry Lyndon]]''. * decembar - U SFRJ počinje ostvarivanje Srednjoročnog plana društveno-ekonomskog razvoja zemlje.<ref>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19781203|page:1 "Borba", 3. dec. 1978]</ref> ** Savezne institucije su izgubile skoro svu kontrolu nad posuđivanjem u inozemstvu, SIV već upozorava na trend velikog zaduživanja; republike imaju nerealne planove za svoje ekonomije, društveni plan za 1976-80. je samo ozvaničio megalomanske investicije.<ref>Jović 2003, 224-5</ref> Prosečan rast 1976-80. je 5,6%.<ref>Jović 2003, 242</ref> * decembar - Crkve se u SFRJ opisuju kao "opasan domaći neprijatelj", očekuje se donošenje zakona kojima će se ograničiti njihova aktivnost, naročite katoličke crkve<ref>[http://www.nytimes.com/1975/12/22/archives/yugoslavias-leaders-are-stepping-up-campaign-against-religious.html?_r=0 Yugoslavia's Leaders Are Stepping Up Campaign Against Religious Activity]. nytimes.com DEC. 22, 1975</ref>. * decembar - Firma Hamilton pušta u prodaju digitalni sat sa kalkulatorom, ''Pulsar Time Computer Calculator'' - prva, zlatna, verzija košta 3.950 dolara; varijanta od rostfraja dogodine 550 dolara. * [[21. 12.]] - [[Carlosov napad na OPEC]]: šestočlana grupa [[Ilich Ramírez Sánchez|Karlosa]] Šakala napala sastanak [[OPEC]] u Beču i uzela taoce, planirano ubistvo [[Ahmed Zaki Yamani]]ja (ministar za naftu Saudi Arabije) i [[Jamshid Amouzegar|Jamshida Amouzegara]] (ministar unutr. poslova Irana). * 21. 12. - [[Didier Ratsiraka]] izabran na referendumu za predsednika novoustanovljene Demokratske Republike [[Madagaskar]] - socijalistički režim traje do 1992. (Ratsiraka je šef države 1975-93. i 1997-2002). * 21. 12. - [[Ramsarska konvencija]] stupila na snagu - do marta 2016. označeno 2266 ramsarskih područja. * [[23. 12.]] - U Atini ubijen šef CIA-ine stanice [[Richard Welch]]. * 23. 12. - U SAD potpisan Zakon o metričkoj konverziji, po kojem se daje prednost metričkom sistemu mera i tegova. * [[25. 12.]] - Proizvedeno milionito "[[Zastava (fabrika)|Zastavino]]" vozilo ([[Zastava 101]]). * 25. 12. - [[Miljenko Hrkač]] osuđen po treći put na smrt zbog bombi podmetnutih 1968 (streljan 1978). * 25. 12. - Osnovan bend [[Iron Maiden]]. * [[26. 12.]] - Prvi komercijalni let sovjetskog supersoničnog aviona [[Tupoljev Tu-144]], nosi poštu i teret između Moskve i Alma-Ate. * 26. 12. - U Beogradu objavljeno da je suđeno [[Vlado Dapčević|Vladi Dapčeviću]] za protivdržavne delatnosti - osuđen je na smrt, što je izmenjeno u 20 godina zatvora<ref name="Pirjevec413" /> (u zatvoru do 1988). * [[27. 12.]] - Eksplozija u rudniku uglja u Časnali, tada u [[indija|indijskoj]] državi Bihar, stradala 372 rudara. * 28/29. 12. - Sovjetski teleskop [[BTA-6]] na Kavkazu (Veliki altazimutalni teleskop) snimio prve slike - sa šest metara, najveći teleskop na svetu do 1990. * [[29. 12.]] - Eksplozija bombe u zračnoj luci LaGuardia u [[New York]]u odnosi 11 života - najgori napad između 1920. i 2001. u gradu. Iako za napad nitko nije preuzeo odgovornost, među osumnjičenima su i hrvatski nacionalisti. === Kroz godinu === * Izgrađena prva dva agregata [[HE Varaždin]] [http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/sjever/varazdin.aspx] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120902045806/http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/sjever/varazdin.aspx |date=2012-09-02 }} od po 47 MW; dva [[plinska turbina|plinskoturbinska]] agregata [[KTE Jertovec]] ([[Konjščina]]) od po 31,5 MW. * Završena brana [[Mratinje]] na reci [[Piva]] u Crnoj Gori (zbog koje se [[Pivski manastir]] preseljava na novu lokaciju). * Inflacija u Jugoslaviji 22%<ref name="Osa76"/>. Ili 32% prema NY Times, nezaposlenost 10% i milion na radu u inostranstvu, što sa nacionalnim problemima, percipiranim pritiscima spolja i poodmaklom Titovom starošću vodi pooštravanju režima<ref>[http://www.nytimes.com/1975/03/04/archives/tito-preparing-for-the-succession-tightens-his-reins.html Tito, Preparing For the Succession, Tightens His Reins]. nytimes.com MARCH 4, 1975</ref>. * Procenat prihoda koji se izdvaja za hranu u SFRJ pao je od 1952. sa 53,7 na 38%.<ref>Goldstein & Goldstein, 582</ref> * Izgubljeno rekordnih 24.700.675 radnih dana zbog bolovanja<ref name="Osa76"/>. * Jake kiše i poplave Dunava umanjile rod u podunavskim zemljama<ref name="Collier"/>. * Izgrađen stari [[Most kod Beške]] na autoputu Beograd-Novi Sad. * Predstave "Don Kihot" Žila Masnea i "Faust" Šarla Gunoa u izvođenju Beogradske opere sa [[Miroslav Čangalović|Miroslavom Čangalovićem]] u naslovnim ulogama proglašene za vrhunac operske sezone u pariskom Teatru nacija<ref>[http://secanja.com/2012/prvi-uspesi-nase-opere/ Prvi uspesi naše opere u inostranstvu]. secanja.com (Iz Milan Bajec, Ivan Dolničar (1981). Jugoslavija 1941-1981, Beograd: Eksport pres.)</ref>. * Za brži razvoj nerazvijenih republika i Kosova 1971-75. izdvojeno 44,3 milijarde dinara, tj. 3,2 odstvo društvenog proizvoda<ref>Bajec, Dolničar, 1981, str. 259</ref>. * U Jugoslaviji prvi put proizvedeno više od tri miliona tona čelika<ref>Bajec, Dolničar, 1981, str. 299</ref>. * Matematičar [[Benoit Mandelbrot]] prvi put upotrebio pojam [[fraktal]]. * U [[Konektikat]]u prvi put identifikovana [[lajmska bolest]]. * Prvi put preko milion [[razvod]]a u SAD. * [[Stanovništvo svijeta]] iznosi 4.068.109.000. * Evropski kamioni: nastao je [[Klub četvorke]] za zajednični razvoj; [[IVECO]] je ove godine preuzeo [[Magirus]]-Deutz. * U [[Johannesburg]]u izgrađen najviši stambeni neboder u Africi, ''[[Ponte City Apartments]]'', sa 55 spratova i 173 metra. == 1975. u temama == * Rukovodstvo Jugoslavije: ** Predsednik Republike i [[SKJ]] - [[Josip Broz Tito]] ** Predsednik Saveznog izvršnog veća - [[Džemal Bijedić]] ** Predsednik Savezne skupštine - [[Kiro Gligorov]]<ref>{{Cite web |url=http://www.terra.es/personal2/monolith/yugoslav.htm |title=Liders of SFRY |access-date=2012-09-17 |archive-date=2007-05-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070516093517/http://www.terra.es/personal2/monolith/yugoslav.htm |url-status=dead }}</ref> * [[Televizija]]. TV serije: "[[Otpisani]]" (1974-75), "Pesma", "[[Pozorište u kući]] 3", "Vaga za tačno merenje" (1975-79), "Šta da se radi" (1975-77), "Azbuka zanimanja" (1975-76), "Đavolje merdevine", "Lepeza", "Život je lep" (TV Beograd); "[[Gruntovčani]]", "Kapelski kresovi" (snim. 1974, prikazivana 1975-76), "Vrijeme ratno i poratno" (TV Zagreb); "Odbornici" (TV Sarajevo). * Neki [[Popis jugoslavenskih filmova|domaći filmovi]]: "[[Zimovanje u Jakobsfeldu]]", "[[Kičma (film)|Kičma]]", "[[Doktor Mladen]]", "[[Sarajevski atentat (film, 1975)|Sarajevski atentat]]", "[[Seljačka buna 1573. (film)|Seljačka buna 1573.]]". (→ [[:Kategorija:Filmovi 1975.]]). * Neka vozila uvedena 1975: <gallery> Simca 1307 GLS 1978.jpg|[[Simca 1307]] (Evropski auto godine 1976) BMW E21 jaslo.jpg|[[BMW E21|BMW serije 3 E21]] Renault 20 2,2L (TX?) face avant-2006-06-25.jpg|[[Renault 20/30]] Ferrari 308 GTB (12417503135) cropped.jpg|[[Ferrari 308]] GTB/GTS Peugeot 604 moving near Schaffen-Diest.jpg|[[Peugeot 604]] Porsche 911 Turbo.jpg|[[Porsche 930]] (Porsche 911 Turbo) VW Polo I front 20090810.jpg|[[Volkswagen Polo]] I Vw lt sst.jpg|[[Volkswagen LT]] </gallery> == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1975.}} === Januar/Siječanj &ndash; Februar/Veljača === * [[3. 1.]] - [[Thomas Bangalter]], član ''Daft Punk'' * [[6. 1.]] - [[Enis Bešlagić]], bosanskohercegovački glumac * [[11. 1.]] - [[Matteo Renzi]], premijer Italije * [[15. 1.]] - [[Mary Pierce]], teniserka * [[16. 1.]] - [[Anđelija Vujović]], manekenka * [[21. 1.]] - [[Oliver Dulić]], političar u Srbiji * [[28. 1.]] - [[Tim Montgomery]], atletičar * [[30. 1.]] - [[Danijel Ljuboja]], bosanskohercegovački pozorišni glumac * [[4. 2.]] - [[Natalie Imbruglia]], kantautorka, glumica * [[15. 2.]] - [[Radovan Nastić]] Bensedin, multimedijalni umetnik * [[21. 2.]] - [[Zelda Tinska]], glumica * [[22. 2.]] - [[Drew Barrymore]], američka glumica * [[25. 2.]] - [[Chelsea Handler]], voditeljka ''Chelsea Lately'' * [[26. 2.]] - [[Almir Delić]], bosanskohercegovački nogometaš === Mart/Ožujak &ndash; April/Travanj === * [[15. 3.]] - [[Eva Longoria]], američka glumica i model * 15. 3. - [[will.i.am]], pevač, reper * 15. 3. - [[Andreja Mladenović]], srpski političar * [[17. 3.]] - [[Hrvoje Kečkeš]], hrvatski glumac * [[21. 3.]] - [[Dragan Lukovski]], košarkaš * [[27. 3.]] - [[Fergie (pjevačica)]], solo i ''The Black Eyed Peas'' * [[1. 4.]] - [[Magdalena Malejeva]], bugarska teniserka * [[2. 4.]] - [[Pedro Pascal]], glumac * [[6. 4.]] - [[Zach Braff]], glumac * [[9. 4.]] - [[Romana Panić]], pevačica * [[11. 4.]] - [[Maja Nikolić]], pevačica * [[13. 4.]] - [[Lou Bega]], mambo muzičar * [[14. 4.]] - [[Veronika Zemanová]], foto-model * [[16. 4.]] - [[Ivan Zeljković]], TV voditelj, producent * [[20. 4.]] - [[Atifete Jahjaga]], predsednica Kosova * [[26. 4.]] - [[India Summer]], glumica === Maj/Svibanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[2. 5.]] - [[David Beckham]], engleski fudbaler * [[3. 5.]] - [[Christina Hendricks]], glumica * 3. 5. - [[Maksim Mrvica]], pijanist * [[5. 5.]] - [[Mina Kostić]], pevačica * 5. 5. - [[Ivica Pucar]], glumac * [[6. 5.]] - [[Martina Tomčić]], hrvatska operna pjevačica * [[8. 5.]] - [[Enrique Iglesias]], pevač * [[10. 5.]] - [[Branka Bebić]], hrvatska manekenka * [[18. 5.]] - [[John Higgins (snuker)|John Higgins]], igrač snukera * 18. 5. - [[Jack Johnson (glazbenik)|Jack Johnson]], kantautor, glazbenik * [[21. 5.]] - [[Emir Suljagić]], bh. književnik, političar * [[26. 5.]] - [[Lauryn Hill]], pevačica * [[27. 5.]] - [[André 3000]], reper, kantautor, muzičar, producent * 27. 5. - [[Jamie Oliver]], TV kuvar * [[29. 5.]] - [[Mel B]], članica ''Spice Girls'' * [[4. 6.]] - [[Angelina Jolie]], američka glumica * 4. 6. - [[Russell Brand]], komičar, aktivista * [[7. 6.]] - [[Allen Iverson]], košarkaš * [[17. 6.]] - [[Milan Gurović]], srpski košarkaš * 17. 6. - [[Ognjen Amidžić]], TV voditelj * [[20. 6.]] - [[Paulina Manov]], glumica * [[25. 6.]] - [[Vladimir Kramnik]], šahista * [[27. 6.]] - [[Tobey Maguire]], američki filmski glumac * [[30. 6.]] - [[Ralf Schumacher]], vozač F1 === Jul/Srpanj &ndash; Avgust/Kolovoz === * [[3. 7.]] - [[Vuk Jeremić]], srpski političar * [[4. 7.]] - [[Sergije Karanović]], episkop srednjoevropski * [[5. 7.]] - [[Hernán Crespo]], argentinski fudbaler * [[6. 7.]] - [[50 Cent]], reper * [[10. 7.]] - [[Mina Lazarević]], glumica * [[26. 7.]] - [[Liz Truss]], premijerka UK * [[27. 7.]] - [[Alex Rodriguez]], ''A-Rod'', igrač bejzbola * [[2. 8.]] - [[Milica Zarić]], glumica * [[6. 8.]] - [[Ivica Grlić]], bosanskohercegovački nogometaš * [[7. 8.]] - [[Gaahl]], norveški black metal pevač (''[[Gorgoroth]]'') * 7. 8. - [[Charlize Theron]], glumica, model * [[11. 8.]] - [[Jelena Broćić]], pevačica * [[13. 8.]] - [[Hana Jovčić]], glumica * [[23. 8.]] - [[Igor Kačić]], najmlađa žrtva na Ovčari († [[1991]]) * [[27. 8.]] - [[Nataša Tapušković]] Šolak, glumica === Septembar/Rujan &ndash; Oktobar/Listopad === * [[13. 9.]] - [[Ines Bojanić]], glumica * [[20. 9.]] - [[Juan Pablo Montoya]], vozač F1 * [[28. 9.]] - [[Ana Brnabić]], premijerka Srbije * [[30. 9.]] - [[Marion Cotillard]], glumica * [[1. 10.]] - [[Marko Vidojković]], književnik * [[4. 10.]] - [[Marijana Petir]], hrvatska političarka * [[5. 10.]] - [[Kate Winslet]], britanska glumica * [[9. 10.]] - [[Mark Viduka]], australski nogometaš * 9. 10. - [[Sean Lennon]], muzičar, sin Johna i Yoko Ono * [[14. 10.]] - [[Floyd Landis]], biciklista * oktobar - [[Brankica Stanković]], novinarka * [[22. 10.]] - [[Ivan Ivanović (voditelj)|Ivan Ivanović]], TV voditelj * [[25. 10.]] - [[Mario Kovač]], kazališni i filmski redatelj * 25. 10. - [[Antony Starr]], glumac * [[27. 10.]] - [[Predrag Drobnjak]], crnogorski košarkaš === Novembar/Studeni &ndash; Decembar/Prosinac === * [[3. 11.]] - [[Nino Raspudić]], filozof, prevoditelj, publicist * [[8. 11.]] - [[Tara Reid]], glumica * [[12. 11.]] - [[Dario Šimić]], nogometaš * [[13. 11.]] - [[Vlado Šćepanović]], crnogorski košarkaš * [[30. 11.]] - [[Adnan Gušo]], bosanskohercegovački golman * [[5. 12.]] - [[Ronnie O'Sullivan]], igrač snukera * [[8. 12.]] - [[Ana Stanić]], pevačica, kompozitor * [[9. 12.]] - [[Aleksandar Karakašević]], srpski stonoteniser * [[14. 12.]] - [[Branko Ružić]], srpski političar * [[17. 12.]] - [[Milla Jovovich]], glumica i foto-model * [[21. 12.]] - [[Charles Michel]], predsjednik Europskog vijeća * [[26. 12.]] - [[Marcelo Ríos]], čileanski teniser * [[27. 12.]] - [[Heather O'Rourke]], glumica († [[1988]]) * [[30. 12.]] - [[Tiger Woods]], igrač golfa === Kroz godinu === * [[Dženan Lončarević]], pevač * [[Nataša Dangubić]], hrvatska glumica == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1975.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[11. 1.]] - [[Bosa Cvetić]], učesnica NOB, društveno-politička radnica (* [[1912]]) * [[12. 1.]] - [[Ernesto Maserati]], auto-trkač, suosnivač firme ''Maserati'' (* [[1898]]) * [[19. 1.]] - [[Sulejman Kemura]], reisu-l-ulema IZ u SFR Jugoslaviji (* [[1908]]) * [[28. 1.]] - [[Antonín Novotný]], bivši šef države i partije u Čehoslovačkoj (* [[1904]]) * [[3. 2.]] - [[Um Kultum]], egipatska pevačica (* 1898) * [[5. 2.]] - [[Jovan Ilić (episkop)|Jovan Ilić]], episkop niški (* [[1884]]) * [[14. 2.]] - [[Julian Huxley]], biolog (* [[1887]]) * [[19. 2.]] - [[Jovan Petrov Plamenac]], politički filozof (* [[1912]]) * [[24. 2.]] - [[Vjekoslav Štefanić]], hrvatski filolog (* [[1900]].) * 24. 2. - [[Nikolaj Bulganjin]], bivši premijer SSSR (* [[1895]]) * 24. 2. - [[Hans Bellmer]], slikar, fotograf (* [[1902]]) * [[25. 2.]] - [[Elijah Muhammad]], lider Nacije islama u SAD (* [[1897]]) * [[2. 3.]] - [[Vilma Nožinić]], operna pjevačica, sopranistica (* [[1897]]) * [[7. 3.]] - [[Veljko Vlahović]], revolucionar, političar, narodni heroj (* [[1914]]) * [[8. 3.]] - [[George Stevens]], filmski radnik (* [[1904]]) * [[13. 3.]] - [[Ivo Andrić]], književnik, nobelovac (* [[1892]]) * [[14. 3.]] - [[Susan Hayward]], glumica (* [[1917]]) * [[15. 3.]] - [[Aristoteles Onassis]], grčki brodovlasnik (* [[1906]].) * [[25. 3.]] - [[Faisal bin Abdulaziz Al Saud]], kralj Saudi Arabije (* [[1906]]) === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[3. 4.]] - [[Mary Ure]], glumica (* [[1933]]) * [[5. 4.]] - [[Chiang Kai-shek]], generalisimo, predsednik Republike Kine (* [[1887]]) * [[7. 4.]] - [[Krsto Hegedušić]], hrvatski slikar (* [[1901]].) * [[12. 4.]] - [[Josephine Baker]], američko-francuska glumica, pjevačica i plesačica (* [[1906]].) * [[14. 4.]] - [[Fredric March]], glumac (* [[1897]]) * [[15. 4.]] - [[Richard Conte]], glumac (* [[1910]]) * [[23. 4.]] - [[William Hartnell]], glumac, prvi ''Doctor Who'' (* [[1908]]) * [[24. 4.]] - [[Vanja Radauš]], slikar, vajar, grafičar (* [[1906]]) * [[27. 4.]] - [[Stjepan Gomboš]], hrvatski arhitekt (* [[1895]].) * [[4. 5.]] - [[Moe Howard]], glumac, komičar, jedan od "Tri ugursuza" (* [[1897]]) * [[6. 5.]] - [[József Mindszenty]], bivši mađarski kardinal (* [[1892]]) * [[22. 5.]] - [[Boris Kalin]], slovenski kipar (* [[1905]]) * [[3. 6.]] - [[Eisaku Satō]], bivši premijer Japana, nobelovac za mir (* [[1901]]) * [[11. 6.]] - [[Dušan Kermavner]], slovenski političar, povjesničar (* [[1903]]) * [[26. 6.]] - [[Josemaría Escrivá de Balaguer]], svećenik, osnivač ''Opus Dei'' (* [[1902]]) * [[27. 6.]] - [[G. I. Taylor]], fizičar, matematičar (* [[1886]]) * 27. 6. - [[Pašaga Mandžić]] - Murat, borac, društveno-politički radnik, narodni heroj (* [[1907]]) * [[28. 6.]] - [[Rod Serling]], pisac, scenarista (* [[1924]]) * [[29. 6.]] - [[Tim Buckley]], kantautor (* [[1947]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[5. 7.]] - [[Otto Skorzeny]], SS-pukovnik (* [[1908]]) * [[24. 7.]] - [[Albin Vilhar]], filolog, prevodilac (* [[1902]]) * [[30. 7.]]? - [[Jimmy Hoffa]], sindikalni lider u SAD (* [[1913]]) * [[9. 8.]] - [[Dmitrij Šostakovič]], kompozitor (* [[1906]]) * [[11. 8.]] - [[Dušan Skovran]], dirigent i muzički pisac (* [[1923]]) * [[15. 8.]] - [[Sheikh Mujibur Rahman]], prvi predsednik Bangladeša (* [[1920]]) * [[27. 8.]] - [[Haile Selassie]], posljednji etiopijski car (* [[1892]]) * 27. 8. - [[Franjo Šoštarić]], golman (* [[1919]]) * [[29. 8.]] - [[Éamon de Valera]], irski političar i državnik (* [[1882]]) * [[31. 8.]] - [[Pierre Blaise]], glumac (* [[1955]]) * [[9. 9.]] - [[John McGiver]], glumac (* [[1913]]) * [[15. 9.]] - [[Pavel Suhoj]], konstruktor aviona (* [[1895]]) * [[17. 9.]] - [[Krešimir Baranović]], kompozitor, dirigent, muzički pedagog, akademik (* [[1894]]) * [[19. 9.]] - [[Kosta Todorović]], lekar i akademik (* [[1887]]) * 19. 9. - [[Pamela Mary Brown]], glumica (* [[1917]]) * [[20. 9.]] - [[Saint-John Perse]], francuski pjesnik i diplomat (r. [[1887]].) * [[27. 9.]] - [[Mark Frechette]], glumac (* [[1947]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[2. 10.]] - [[Milan Graf]], nogometaš, prvi nogometni sudac KSHS (* [[1892]]) * [[3. 10.]] - [[Guy Mollet]], bivši francuski premijer (* [[1905]]) * [[17. 10.]] - [[Milan Budimir]], srpski klasični filolog i akademik (* [[1891]]) * [[22. 10.]] - [[Arnold J. Toynbee]], istoričar, filozof istorije (* [[1889]]) * [[30. 10.]] - [[Gustav Ludwig Hertz]], njemački fizičar i dobitnik [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] za fiziku 1921. (* [[1887]]) * [[2. 11.]] - [[Pier Paolo Pasolini]], italijanski književnik i filmaš (* ([[1922]].) * 2. 11. - [[Besim Korkut]], prevodilac Kur'ana (* [[1904]]) * [[4. 11.]] - [[František Dvorník]], istoričar, vizantolog (* [[1893]]) * [[6. 11.]] - [[Annette Kellerman]], plivačica, glumica (* [[1887]]) * [[20. 11.]] - [[Francisco Franco]], španski general i diktator (* [[1892]]) * [[24. 11.]] - [[Rade Grmuša]], narodni heroj (* [[1907]]) * [[29. 11.]] - [[Graham Hill]], auto-trkač (* [[1929]]) * [[30. 11.]] - [[Rudolf Švagel-Lešić]], kipar, slikar (* [[1911]]) * [[4. 12.]] - [[Hannah Arendt]], njemački filozof, politički teoretičar (* [[1906]].) * [[7. 12.]] - [[Mara Švel-Garmišek]], hrvatska književnica (* [[1900]].) * [[14. 12.]] - [[Krešimir Georgijević]], književni povjesničar (* [[1907]]) * [[19. 12.]] - [[Josip Salač]], pomoćni biskup zagrebački (* [[1908]]) * [[25. 12.]] - [[Gaston Gallimard]], francuski izdavač (* [[1881]]) === Kroz godinu === * [[Borislav Lorenc]], srpski filozof (* [[1883]]) * [[Đoko Mazalić]], slikar (* [[1888]]) * [[Milan Antić]], predratni ministar Dvora (* [[1892]]) * [[Lepa Nešić-Pijade]], profesor, prevodilac, učesnica NOB (* [[1897]]) * [[Aleksandar Šević]], prvi predsednik Vlade AP Vojvodine (* [[1897]]) * [[Živko Slavnić]], botaničar (* [[1910]]) == Nobelova nagrada za 1975. godinu == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Aage Niels Bohr]], [[Ben Roy Mottelson]] i [[James Rainwater]] (otkriće veze između kolektivnog kretanja i kretanja čestice u [[Atomsko jezgro|atomskom jezgru]] i razvoj teorije strukture atomskog jezgra na osnovu te veze) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[John Cornforth]] (rad na [[Stereohemija|stereohemiji]] reakcija katalizovanih enzimima) i [[Vladimir Prelog]] (istraživanje stereohemije organskih molekula i reakcija) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[David Baltimore]], [[Renato Dulbecco]] i [[Howard M. Temin]] (otkrića u vezi interakcije između tumorskih virusa i genetskog materijala ćelije, → [[reverzna transkriptaza]], [[onkovirus]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Eugenio Montale]] (osobita poezija koja je, s velikom umetničkom osećajnošću, protumačila ljudske vrednosti pod znakom jednog pogleda na život bez iluzija) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Andrej Saharov]] (protivljenje zloupotrebi vlasti i rad za ljudska prava u SSSR) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[Leonid Kantorovič]] i [[Tjalling Koopmans]] (doprinos teoriji optimalne alokacije resursa, → [[linearno programiranje]]) == Reference == {{reference}} ; Literatura * Milan Bajec, Ivan Dolničar (1981). Jugoslavija 1941-1981, Beograd: Eksport pres. * Pirjevec, Jože. ''Tito and his Comrades''. The University of Wisconsin Press 2018 * Goldstein, Ivo & Slavko. ''Tito''. Profil 2015 * Jović, Dejan. ''Jugoslavija Država koja je odumrla''. Prometej Zagreb 2003 == Vanjske veze == * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/81-4-189.shtml Yugoslav Moslems Arrested for Alleged "Cominformist" Activities] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728065040/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/81-4-189.shtml |date=2011-07-28 }}, Slobodan Stanković, Open Society Archives - Radio Free Europe * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-1-139.shtml World Bank Helps Yugoslavia's Economic Development] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728065048/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-1-139.shtml |date=2011-07-28 }}, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/126-5-251.shtml Yugoslav Critic of Comecon Labor Migration]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zdenko Antić, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/52-3-73.shtml Productive Results of Yugoslav-Rumanian Co-operation]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zdenko Antić, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/81-4-248.shtml Yugoslav Attitude Toward International Communist Movement] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728065032/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/81-4-248.shtml |date=2011-07-28 }}, Slobodan Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-1-36.shtml Yugoslav Foreign Minister Visiting Moscow] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728065008/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/82-1-36.shtml |date=2011-07-28 }}, Slobodan Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/8-3-57.shtml The Divisive Issue Of Macedonia: Yugoslav Attitudes And Suspicions] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728064959/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/8-3-57.shtml |date=2011-07-28 }}, Slobodan Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/115-3-66.shtml Yugoslav Book on Tito's Conflict with Moscow Reviewed]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Slobodan Stanković, OSA-RFE {{commonscat|1975}} [[Kategorija:Godine]] 13kflnclty32k0oukd53bf8z1lj5nef Weimarska Republika 0 20270 42710855 42709154 2026-10-13T20:13:00Z J-1000101 399823 premjestio link sa imena, stavio vremensko razdoblje za prvog kancelara 42710855 wikitext text/x-wiki {{TranslitN|Weimarska Republika|Вајмарска Република}} {{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = {{Translit|Njemački Reich|Њемачки Рајх}}{{efn|Službeni naziv je ostao ''[[Njemački Rajh]]'' od 1871., no također se povremeno koristio i izraz ''Njemačka Republika ''({{jez-njem|Deutsche Republik}}).}} |izvorno_ime = <hr>-{Deutsches Reich}- |genitiv = |kontinent = Europa |era = Međuratni period |godina_start = 1919. |godina_kraj = 1933. |datum_start = |datum_kraj = |događaj_start = |događaj_kraj = Hitler preuzima vlast |događaj_prije = |datum_prije = |događaj1 = Požar u Rajhstagu |datum_događaj1 = [[27. veljače]] [[1933.]] |događaj2 = |datum_događaj2 = |događaj3 = |datum_događaj3 = |događaj4 = |datum_događaj4 = |događaj5 = |datum_događaj5 = |događaj6 = |datum_događaj6 = |događaj7 = |datum_događaj7 = |događaj8 = |datum_događaj8 = |događaj9 = |datum_događaj9 = |događaj10 = |datum_događaj10 = |događaj_poslije = |datum_poslije = |p1 = Njemačko Carstvo |flag_p1 = Flag of Germany (1867–1918).svg |p2 = |flag_p2 = |p3 = |flag_p3 = |p4 = |flag_p4 = |p5 = |flag_p5 = |p6 = |flag_p6 = |p7 = |flag_p7 = |p8 = |flag_p8 = |p9 = |flag_p9 = |p10 = |flag_p10 = |p11 = |flag_p11 = |p12 = |flag_p12 = |p13 = |flag_p13 = |p14 = |flag_p14 = |p15 = |flag_p15 = |s1 = Treći Reich |flag_s1 = Flag of Germany (1935–1945).svg |s2 = |flag_s2 = |s3 = |flag_s3 = |s4 = |flag_s4 = |s5 = |flag_s5 = |s6 = |flag_s6 = |s7 = |flag_s7 = |s8 = |flag_s8 = |s9 = |flag_s9 = |s10 = |flag_s10 = |s11 = |flag_s11 = |s12 = |flag_s12 = |s13 = |flag_s13 = |s14 = |flag_s14 = |s15 = |flag_s15 = |zastava = Flag of Germany.svg |zastava_i = Zastava Njemačke |zastava_tip = |grb = Wappen Deutsches Reich (Weimarer Republik).svg |grb_i = Grb Njemačke |grb_tip = Grb (1919.-1928.) |geslo = |himna = {{jez-njem|Das Lied der Deutschen}} |mapa = Weimar Republic 1930.svg |mapa_opis = |glavni_grad = Berlin |jezik = Njemački |vlada_tip = [[Federacija|Federalna]] [[republika]] |titula_vođa = Predsjednik |vođa1 = [[Friedrich Ebert|{{translit|Friedrich Ebert|Фридрих Еберт}}]] (prvi) |godina_vođa1 = 1919.-1925. |vođa2 = [[Paul von Hindenburg]] (zadnji) |godina_vođa2 = 1925.-1934. |vođa3 = |godina_vođa3 = |vođa4 = |godina_vođa4 = |vođa5 = |godina_vođa5 = |vođa6 = |godina_vođa6 = |vođa7 = |godina_vođa7 = |vođa8 = |godina_vođa8 = |vođa9 = |godina_vođa9 = |vođa10 = |godina_vođa10 = |titula_zamjenik = Kancelar |zamjenik1 = [[Friedrich Ebert|{{translit|Friedrich Ebert|Фридрих Еберт}}]] (prvi) |godina_zamjenik1 = 1918.-1919. |zamjenik2 = [[Adolf Hitler]] (zadnji) |godina_zamjenik2 = 1933. |zamjenik3 = |godina_zamjenik3 = |zamjenik4 = |godina_zamjenik4 = |zamjenik5 = |godina_zamjenik5 = |zamjenik6 = |godina_zamjenik6 = |zamjenik7 = |godina_zamjenik7 = |zamjenik8 = |godina_zamjenik8 = |titula_predstavnik = |predstavnik1 = |godina_predstavnik1= |predstavnik2 = |godina_predstavnik2= |predstavnik3 = |godina_predstavnik3= |predstavnik4 = |godina_predstavnik4= |predstavnik5 = |godina_predstavnik5= |predstavnik6 = |godina_predstavnik6= |predstavnik7 = |godina_predstavnik7= |predstavnik8 = |godina_predstavnik8= |legislatura = [[Reichstag|{{translit|Reichstag|Рајхстаг}}]] |tip_dom1 = |dom1 = |tip_dom2 = |dom2 = |stat_godina1 = |stat_površina1 = |stat_pop1 = |stat_godina2 = |stat_površina2 = |stat_pop2 = |stat_godina3 = |stat_površina3 = |stat_pop3 = |stat_godina4 = |stat_površina4 = |stat_pop4 = |stat_godina5 = |stat_površina5 = |stat_pop5 = |valuta = Njemačka Marka |broj = |vremenska_zona = |internet = |danas = {{flag|Njemačka}}<br>{{flag|Poljska}}''<br>{{flag|Rusija}} |fusnote = <hr>{{notelist}} }} [[Datoteka:Deutsches Reich 1925 b.png|thumb|250px|Weimarska Republika 1925. godine]] '''Weimarska Republika''' ({{jez-njem|Weimarer Republik}}, [[Fonetika|fon]]. '''''Vajmarska Republika''''') je naziv za [[njemačka|njemačku]] državu nastalu nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Na izborima početkom [[1919]]. [[SPD]] (socijaldemokrati) nemaju apsolutnu većinu pa su prisiljeni ući u koaliciju s [[DDP]] (demokratska stranka) i katolicima kako bi obrazovali vladu. To je Weimarska koalicija koja je i tvorac [[Weimarski ustav|Weimarskog ustava]] donijetog u augustu [[1919]]. u malom gradu [[Weimar]]u. Dakle, ukinuvši [[monarhija|monarhiju]] parlament je napravio [[federacija|federativnu]] republiku sastavljenu od 17 "zemalja". == Kontrolisana revolucija == Od [[1916]]. pa nadalje [[Njemačko carstvo|Njemačkim Carstvom]] iz [[1871]]. efektivno je vladala vojska, vođena od strane Oberste Heeresleitung (OHL, vrhovne vojne komande) sa komandantom štaba, Paulom von Hindenburgom. Kada je postalo jasno da je [[Prvi svjetski rat]] izgubljen, vrhovna komanda (OHL) je zahtijevala da se uspostavi civilna vlada. Svaki pokušaj da se rat nastavi, nakon što je [[Bugarska]] napustila [[Centralne sile]], samo bi uzrokovao da [[njemačka|njemačke]] teritorije budu okupirane. Novi Reichskanzler Princ Max von Baden je stoga ponudio primirje američkom predsjedniku Vudro Vilsonu 3. oktobra [[1918]]. Dalje 28. oktobra [[1918]], [[ustav]] iz [[1871]]. je izmijenjen da bi od [[Reich]]a napravio parlamentarnu demokraciju, koja nije postojala pola vijeka: ubuduće je kancelar bio odgovoran [[Reichstag (institucija)|Reichstagu]], a ne caru kao do tada. Tadašnji plan da se Njemačka transformiše u ustavnu monarhiju, sličnu [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], ubrzo je zastario, kako je zemlja klizila u stanje potpunog haosa. [[Njemačka]] je bila preplavljena vojnicima koji su se vraćali sa fronta, mnogi od njih bili su ranjeni fizički ili psihološki, ili na oba načina. Nasilje je bilo rašireno, sa tučama koje su izbijale i između ljevičarskih grupa na sahranama koje su ubijali desničarski protivnici. Pobuna je izbila kada je 29. oktobra vojska bez konsultacije sa vladom naredila pokret [[njemačka|njemačkoj]] floti – pokret koji ne samo da je bio potpuno beznadežan, već je bilo sigurno da bi zaustavio i mirovne pregovore. Kada je vojska uhapsila oko 1000 mornara, i dala da se prebace u Kil, lokalna buna pretvorila se u globalnu pobunu, koja se brzo raširila po većem dijelu [[Njemačka|Njemačke]]. Drugi mornari, a onda i radnici, solidarisali su se sa uhapšenima, započeli su da biraju radničke i vojne sovjete, po modelu sovjeta iz Ruske revolucije [[1917]]. i preuzeli su vojnu i civilnu vlast u mnogim gradovima. 7. novembra je revolucija stigla do Minhena, i Ludvig III od Bavarske je pobjegao. U početku su zahtjevi bili skromni. Tražili su da se uhapšeni mornari puste. Za razliku od [[Rusija|Rusije]], godinu dana ranije, savjete nije kontrolisala komunistička partija. Ipak, zbog nastanka [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], revolucija je veoma zastrašila vlast i srednje klase. Zemlja je bila na ivici da postane socijalistička republika. U to vrijeme političko predstavništvo radničke klase bilo je podijeljeno. Jedna frakcija se odvojila od socijal-demokrata, nazvavši sebe "nezavisnim socijal-demokratima" (USPD, od Unabhängige Sozialdemokratische Partei Deutschlands), i oni su naginjali ka socijalističkom sistemu. Kako ne bi izgubila uticaj, preostala "većina socijal-demokrata" (MSPD, oni koji su podržavali parlamentarni sistem) odlučila je da se stavi na čelo pokreta i također je 7. novembra zahtijevala da car Vilhem II od Njemačke abdcira. 9. novembra [[1918]]. Filip Šajdeman je proklamovao republiku sa balkona zgrade [[Reichstag]]a u [[Berlin]]u, dva sata prije nego što je Karl Libkneht proklamovao socijalističku republiku, iza ugla, sa [[berlin]]skog zamka. Ipak, 9. novembra veoma kontroverznim aktom, državni kancelar (Reichskanzler), princ Max von Baden, prenio je svoju vlast Fridrihu Erbertu, vođi MSPD-a. Bilo je jasno da ovaj akt neće biti dovoljan da zadovolji mase, pa je, dan kasnije, sazvana revolucionarna vlada zvana "Savjet narodnih predstavnika" (Rat der Volksbeauftragten). Ona se sastojala od po tri člana MCPD-a i USPD-a. Erbert je predvodio MSPD, a Hugo Hase USPD. Mada je novu vladu priznao [[berlin]]ski radnički i vojnički savjet, suprotstavila joj se Spartakistička liga koju su predvodili Roza Luksemburg i Karl Libkneht. Ebert je sazvao nacionalni kongres savjeta, koji se održao od 16. do 20. decembra [[1918]]., i u kome je MSPD imao većinu. Ebert je stoga uspio da raspiše brze izbore za nacionalnu skupštinu kako bi napravio ustav za parlamentarni sistem, marginalizirajući pokret koji je pozivao na socijalističku republiku. Da bi omogućio svojoj tek nastaloj vladi da održi kontrolu u zemlji, Ebert je napravio pakt sa vrhovnom vojnom komandom, koju je sada vodio Ludendorfov nasljednik general Vilhelm Grener. Ovaj pakt Ebert-Grener je u osnovi propisivao da vlada neće pokušavati da reformiše vojsku, dok se vojska zaklinjala da će štititi vladu. Sa jedne strane, ovaj dogovor je simbolizovao prihvaćenost nove vlade od strane vojske, ublažavajući brige u srednjim klasama; a sa druge strane, smatran je izdajom radničkih interesa od strane lijevog krila, i također je uspostavljao armiju kao nezavisnu i konzervativnu grupu u Vajmaru, koja će imati veliki uticaj nad sudbinom republike. Ovaj pakt je predstavljao jedan od nekoliko koraka koji su doveli do permanentne podjele među političkim predstavnicima radničke klase u SPD i komuniste. Podjela je postala konačna kada je Ebert pozvao OHL da pošalje trupe da uguše novu pobunu vojnika u [[Berlin]]u 23. novembra 1918., u kojoj su pobunjeni vojnici zarobili komandanta grada i zatvorili državnu kancelariju (Reichskanzlei), u kojoj je boravio savjet narodnih predstavnika. Gušenje pobune bilo je oštro, sa nekoliko mrtvih i ranjenih. Ovo je uzrokovalo time da lijevo krilo objavi raskid sa MSPD, koji je sa njihove tačke gledišta paktirao sa kontra-revolucionarnom vojskom da bi suzbio revoluviju. Zato je USPD napustio savjet narodnih predstavnika poslije samo sedam nedjelja. Razdor se produbio kada je u decembru formirana Komunistička partija Njemačke (KPD) od strane određenih grupa sa lijevog krila, uključujući lijevo krilo USPD-a i grupu Spartakus. U januaru su naredne krvave pokušaje uspostavljanja proleterske diktature od strane radnika na ulicama ugušile paravojne Freikorps-jedinice (prev. slobodne trupe), sastavljene od vojnika dobrovoljaca. Ovo je kulminiralo ubistvom Roze Luksemburg i Libknehta, 15. januara. Uz podršku Eberta, ubicama nije suđeno pred civilnim, već pred vojnim sudom, što je dovelo do veoma blagih kazni. Ovo naravno nije doprinijelo Ebertovoj popularnosti u lijevom krilu. Izbori za nacionalnu skupštinu održani su 19. januara 1919. U ovo doba nove partije lijevog krila, uključujući USPD i KPD su jedva bile sposobne da se organizuju, što je većinu mjesta u parlamentu donijelo umjerenim snagama. Zbog tekućih borbi u [[Berlin]]u, nacionalna skupština je zasijedala u Weimaru, što je budućoj republici i dalo nezvanično ime. Weimarski ustav je stvorio republiku pod polu-predsjedničkim sistemom, gdje se reichstag birao po proporcionalnom predstavljanju. Za vrijeme debata u Vajmaru, borbe su se nastavile. Sovjetska republika je proglašena u Minhenu, a zatim su je ugušili Freikorps i regularne vojne jedinice, i sporadične borbe su nastavile da izbijaju po cijeloj zemlji. Borbe su trajale i u istočnim pokrajinama [[Njemačka|Njemačke]] koje su bile lojalne caru, ali nisu htjele da budu dio republike: veliki [[Poljska|poljski]] ustanak u pokrajini Pozen i 3 silesijska ustanka u Gornjoj Silesiji. Za to vrijeme [[njemačka]] delegacija u [[Francuska|Francuskoj]] je potpisivala Versajski mirovni sporazum, prihvatajući velike redukcije [[njemačka|njemačke]] vojske, velike reparacije i sramotnu "klauzulu o krivici za rat". [[Adolf Hitler]] će kasnije kriviti republiku i njenu demokratiju za ovaj sporazum. Prvi državni predsjednik (Reichspräsident) republike, Fridrih Ebert iz MSPD-a je potpisao novi [[njemačka|njemački]] [[ustav]] 11. avgusta [[1919]]. [[Datoteka:Offizielle Postkarte Weimarer Nationalversammlung.jpg|thumb|right|Official Postcard of the National Assembly]] U martu [[1920]]. godine grupica pučista-generala predvođena [[Wolfgang Kapp|Wolfgangom Kappom]] izvela je [[državni udar]] i uvela [[diktatura|diktaturu]]. Naravno, dotadašnja je vlada pobjegla iz [[Berlin]]a, a Kapp se postavio za [[kancelar]]a i inaugurirao [[puč]]ističku vladu. Gladan narod je reagirao generalnim [[štrajk]]om, a u kombinaciji s prijetnjama Antante pučisti su odustali nakon tri dana. Zanimljiv je i podatak o dostignućima te republike. Rejting Njemačke rastao je s međunarodnim uspjesima, pa je tako '22. u [[Rapall]]u potpisan sovjetsko-njemački sporazum ([[Rapallski sporazum]]) "uspostava odnosa punog prijateljstva i trgovine". [[SSSR]] time izlazi iz vanjskopolitičke izolacije. Također se međusobno odriču potraživanja uključujući i ratnu odštetu. Ebert umire početkom [[1925]]., a novi predsjednik je [[feldmaršal]] znameniti [[Paul von Hindenburg]], kandidat desnice i monarhist. Nakon nekoliko perioda strašnih ekonomsko-političkih kriza, on [[1932]]. biva ponovo izabran, a iste se godine smjenjuju i kancelari Brunning, Schleicher i Papen. == Rane godine: Unutrašnji sukob (1919. – 1923.) == [[Republika]] je od početka bila pod velikim pritiskom od ekstremista i sa lijevog i sa desnog krila. U suštini ljevičari su optuživali socijal-demokrate za izdaju ideala radničkog pokreta paktiranjem sa snagama stare države umjesto organizovanja komunističke revolucije; desno krilo se protivilo demokratskom sistemu, jer se zalagalo za očuvanje autoritativne države poput carstva iz [[1871.]] Da bi podrilo kredibilitet republike, desno krilo (posebno vojska) je optuživalo republiku da je odgovorna za poraz [[Njemačka|Njemačke]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. Tu se i stvorila [[legenda o ubodu u leđa]] koja je kasnije dosta korištena u propagandne svrhe i od strane Nacista. 13. marta [[1920.]] se odigrao Kapov puč. Ovo je podrazumijevalo da je grupa Freikorpsa zauzela [[Berlin]] i postavila Volfganga Kapa, desničarskog novinara za kancelara nove vlade. Nacionalna vlada je morala da pobjegne u Študgart, odakle je pozvala na generalni štrajk. Ovaj štrajk je u potpunosti blokirao [[ekonomija|ekonomiju]], i Kapova vlada je doživjela kolaps već 17. marta. Inspirisan uspjehom generalnih štrajkova, podignut je komunistički ustanak u oblasti Rur, [[1920.]] kada je 50.000 ljudi formiralo crvenu armiju i preuzelo kontrolu nad pokrajinom. Regularna vojska i Freikorps su ugušili ustanak, bez da su primili ikakvo naređenje od vlade. Još komunističkih pobuna ugušeno je u martu [[1921.]] u Saksoniji i [[Hamburg]]u. Do [[1923.]] godine republika više nije mogla da priušti da plaća rate reparacije koje su proizlazile iz Versajskog sporazuma, i vlada je prestala da plaća rate. Kao odgovor, [[Francuska|francuske]] i [[Belgija|belgijske]] trupe su okupirale Rur, [[Njemačka|Njemačku]] najvažniju industrijsku regiju tog vremena, i preuzele kontrolu nad rudarskim i proizvodnim preduzećima u januaru [[1922.]] U januaru [[1923.]] opet je stigao poziv na štrajkove, i ohrabrivan je pasivni otpor. Štrajkovi su trajali osam mjeseci, što je nanijelo štetu [[Njemačka|njemačkoj]] [[ekonomija|ekonomiji]], i započeo je uvoz. Kako je država isplaćivala platu štrajkujućim radnicima, štampan je dodatni [[novac]], što je dovelo do [[inflacija|hiperinflacije]]. Vrijednost [[njemačka marka|marke]] je opala od 4,2 za [[američki dolar]], do 1.000.000 za dolar u avgustu [[1923.]] i 4.200.000.000.000 za dolar 20. novembra. 1. decembra je uspostavljena nova valuta, po kursu od 1.000.000.000.000. starih [[njemačka marka|maraka]] za 1 novu [[njemačka marka|marku]] (Rentenmark). Isplaćivanje reparacija je nastavljeno i Rur je vraćen [[Njemačka|Njemačkoj]]. [[1920]]. Njemačka radnička partija je postala Nacistička partija (NSDAP) i ona će biti glavna snaga koja će dovesti do kolapsa Vajmara. [[Adolf Hitler|Hitler]] je postao predsjednik partije u julu [[1921]]. Jurišni odredi (Sturmabteilung) su uspostavljeni u novembru [[1921]]. i oni će djelovati kao [[Adolf Hitler|hitlerova]] lična armija u njegovoj borbi za vlast. Onda je 8. novembra 1923. Borbeni savez (Kampfbund) u savezu sa Erihom Ludendorfom preuzeo miting od bavarskog premijera, Gustava von Kara, u pivskoj hali u Minhenu. Ludendorf i [[Adolf Hitler|Hitler]] proglasili su novu vladu, i planirali su da preuzmu kontrolu u Minhenu sljedećeg dana. 100 policajaca je razbilo 3.000 demonstranata i [[Adolf Hitler|Hitler]] je uhapšen i osuđen na 5 godina zatvora. Kazna je bila minimalna za taj vid optužbe, a Hilter je odležao svega 9 mjeseci prije nego što je pušten. Poslije neuspjeha Pivskog puča, hapšenja i puštanja na slobodu, [[Adolf Hitler|Hitler]] se fokusirao na legalne metode sticanja vlasti. == Štresemanova zlatna era (1923. – 1929.) == Gustav Štreseman je bio kancelar [[Njemačka|Njemačke]] tokom kratkog perioda [[1923]]., i služio je kao ministar vanjskih poslova od 1923. do [[1929]]. Ovo je bio period relativne stabilnosti za Vajmarsku republiku tokom koga je bilo manje pobuna i izgledalo je da [[ekonomija]] počinje da se oporavlja. Štresemanov prvi potez je bilo izdavanje nove valute, zlatne marke, kako bi zaustavio ekstremnu hiperinflaciju koja je gušila [[njemačka|njemačko]] društvo i [[ekonomiju]]. Ovaj potez bio je uspješan jer je Štreseman uporno odbijao da štampa dodatni novac – što je bio početni uzrok inflatorne spirale. Kako bi dodatno stabilizovao [[ekonomija|ekonomiju]], on je smanjio potrošnju i birokratiju. Tokom ovog perioda je također stvoren Dejvisov plan, koji je vezivao isplate reparacija sa sposobnošću [[njemačka|njemačke]] [[ekonomija|ekonomije]] da ih isplaćuje. [[Njemačka]] je primljena u Ligu Naroda, napravljeni su dogovori o zapadnoj granici, potpisan sporazum o nenapadanju sa [[Rusija|Rusijom]] i zaustavljeno je razoružavanje. Ipak, ovaj progres je finansiran pozajmicama iz inostranstva, što je povećavalo državni dug, dok je ukupna trgovina opadala, a nezaposlenost rasla. Reforme koje je sproveo Štreseman nisu uticale na dubinske slabosti Weimarske [[Njemačka|Njemačke]], već su samo dale privid stabilne demokratije. Štresemanova smrt 1929. je označila kraj "zlatne ere" Vajmarske Republike. == Kolaps Weimarske Republike i dolazak Hitlera na vlast == Posljednje godine Vajmarske republike su bile čak politički nestabilnije nego prethodne godine. 29. marta [[1930]]. Paul fon Hindenburg je postavio finansijskog eksperta, Henriha Brininga, za nasljednika kancelara Milera poslije nekoliko mjeseci lobiranja od strane generala Kurta fon Šlajhera u ime armije. Od nove vlade se očekivalo da napravi politički zaokret prema konzervatizmu, baziran na vanrednim ovlašćenjima koje je ustav omogućavao predsjedniku, iako nije imao većinsku podršku u Rajhstagu. Kako nepopularni finansijski zakon nije dobio podršku u Rajhstagu, Hindenburg ga je donio kao dekret baziran na članu 48. ustava. 18. jula 1930. zakon je ponovo ukinut tankom većinom u parlamentu uz podršku SPD-a, KPD-a, tada malih NSDAP-a i DNVP-a. Odmah potom je Biring predao Rajhstagu predsjednički dekret u kome se on raspušta. Opšti izbori za Rajhstag koji su uslijedili 14. septembra 1930. donijeli su ogromnu promjenu u političkim snagama: 18,3 % glasova je otišlo nacistima, što je pet puta veći procenat nego [[1928]]. Ovo je imalo razorne posljedice po republiku. Nije više bilo većine u Rajhstagu, čak ni za veliku koaliciju umjerenih partija, i to je ohrabrilo pristalice NSDAP-a da iznesu svoje zahtjeve za vlašću, povećavajući nasilje i teror. Poslije 1930. republika je sve više klizila u stanje građanskog rata. Od [[1930]]. do [[1932]]. Brining je pokušavao da uredi razorenu državu bez većine u parlamentu, vladajući pomoću hitnih predsjedničkih dekreta. U ovo vrijeme je velika depresija dostigla vrhunac. U skladu sa liberalnom ekonomskom teorijom koja tvrdi da će manja javna potrošnja podstaći ekonomski rast, Brining je drastično srezao državne troškove, uključujući socijalni sektor. Očekivao je i prihvatio da će ekonomska kriza jedno vrijeme biti pogoršana, prije nego što se stvari poprave. Rajh je, između ostalog, u potpunosti zaustavio sve javne izdatke za obavezno osiguranje za nezaposlene (koje je uspostavljeno [[1927]].), što je rezultiralo većim doprinosima radnika i manjim beneficijama za nezaposlene. Ovo je naravno bila veoma nepopularna mjera. Ekonomski pad je trajao do [[1932.]] kada su se pojavile prvi indikacije oporavka. Ipak, do tada je Vajmarska republika izgubila sav kredibilitet među većinom Nijemaca. Dok se naučnici ne slažu u ocjeni brinigove politike, može se reći da je ona dovela do propadanja Republike. Još uvijek je diskutabilno da li su u tom trenutku postojale alternative. [[30. maj]]a 1932. Brining je dao ostavku jer nije više imao hindenburgovu podršku. Pet nedjelja ranije, Hindenburg je opet bio izabran za predsjednika, uz aktivnu briningovu podršku, a protivkandidat mu je bio [[Adolf Hitler|Hitler]] (predsjednik je, za razliku od kancelara, bio direktno biran). Hindenburg je tada postavio Franca fon Papena za novog kancelara. Fon Papen je imao podršku [[Adolf Hitler|Hitlera]], ali po cijenu serije zahtjeva: # Rajhstag je imao da bude ponovo raspušten kako bi bili raspisani novi izbori # Zabrana Jurišnih odreda, donijeta nakon uličnih nemira, morala je da bude povučena # Socijal-demokratska Pruska vlada morala je biti raspuštena hitnim dekretom Opšti izbori održani 31. jula 1932. donijeli su 37,2% glasova NSDAP-u, što ju je učinilo najvećom partijom u Reichstagu. Hitler je sada zahtijevao da bude postavljen za kancelara, što je Hindenburg odbio [[19. august]]a 1932. Ipak nije postojala većina u parlamentu ni za jednu vladu, pa je zbog toga parlament opet raspušten i još jednom su organizovani izbori u nadi da će rezultirati stabilnom većinom. Ovo se nije dogodilo. Izbori od 6. novembra 1932. su donijeli 33,0% glasova nacistima (dakle izgubili su 4%). Franc von Papen je dao ostavku i na mjestu premijera ga je naslijedio general von Šlajher 3. decembra. Njegov smjeli plan je bio da skupi većinu u Reichstagu ujedinivši trgovačke unioniste lijevog krila iz raznih partija, uključujući struju NSDAP-a koju je vodio Gregor Štraser. Ni ovo nije bilo uspješno. 4. januara 1933. Hitler se tajno sastao sa von Papenom u kući kelnskog bankara, Kurta von Šredera. Oni su se dogovorili da formiraju zajedničku vladu u kojoj su osim Hitlera samo dva pripadnika nacističke partije trebali biti članovi vlade (Vilhelm Frick kao ministar unutrašnjih poslova i Herman Gering kao komesar Pruske), a fon Papen bi bio Hitlerov vicekancelar. U novi kabinet je ušao uticajni medijski mogul, Alfred Hugenberg, koji je u to vrijeme bio predsjednik DNVP (takođe desničarske partije). Hindenburg je postavio Hitlera za novog kancelara 30. januara 1933. Mada je bio protiv nacista, i mada je porazio Hitlera na izborima za predsjednika, složio se sa fon Papenovom teorijom, da se uz opadajuću podršku nacistima u narodu, Hitler može kontrolisati kao kancelar. Ovaj datum koji je nacistička propaganda nazvala Machtergreifung (sticanje moći), se smatra početkom nacističke Njemačke. == Razlozi za slom Republike == Zašto je Weimarska republika imala tako katastrofalan kraj i ustupila mjesto nacističkoj diktaturi, i danas je tema debata. S jedne strane Hitler je postao kancelar legalno, kroz mehanizme postavljene ustavom, i NSDAP je osvojila relativnu većinu u parlamentu na dva izbora 1932. S druge strane Hitler je postavljen za premijera u trenutku kada je bilo jasno da njegova partija nije imala dovoljnu moć da preuzme vlast. Naučnici su davali razne razloge i, zavisno od ličnog političkog stanovišta, jedna analiza daje prednost jednom setu razloga, druga analiza drugom. Situacija se na određeni način još više iskomplikovala činjenicom da su tokom Hladnog rata historijske analize u određenom stepenu bile zamagljene pokušajima da se opravdaju određene ideologije. Osim toga potpuno je hipotetička tvrdnja da je nacizam mogao biti izbjegnut da su određene odluke bile drugačije. Uticaj na rast popularnosti nacizma je imao čitav splet činjenica – jedna od njih su bile i visoke reparacije koje su Njemačkoj nametnute od strane sila pobjednica u Prvom svjetskom ratu. Još tokom Versajske konferencije su određeni stručnjaci (vidi Keynes) izražavali zabrinutost kako bi visoke reparacije mogle ojačati ekstremne struje u Njemačkoj. Razlozi za jačanje nacizma su, između ostalih, i oni ekonomskog, institucionalnog i ličnog karaktera. === Ekonomski problemi === Vajmarska republika je imala neke od najozbiljnijih ekonomskih problema koje su ikada iskusile zapadne države. Neobuzdana hiperinflacija, visoka stopa nezaposlenosti i veliki veliki pad životnog standarda (kada se uporedi s onim prijeratnim), bili su glavni ekonomski razlozi kolapsa Republike. Do velike depresije 1930-ih institucija Republike kao takve je okrivljavana za većinu ekonomskih problema. Ovo se može zaključiti ako se posmatraju izborni rezultati, gdje su političke partije koje su se borile protiv republike (zajedno lijevo i desno krilo) učinile demokratsku većinu u parlamentu nemogućom. U ovom kontekstu, Versajski sporazum su Nijemci smatrali kažnjavajućim (što je u određenoj mjeri i bio) i degradirajućim dokumentom, koji ih je prisilio da predaju zone bogate resursima i da plate velike kompenzacije. Ove kaznene reparacije su uzrokovale veliko zaprepašćenje i srdžbu njemačkog naroda. Stvarnu ekonomsku štetu koju je Versajski ugovor nanio Njemačkoj nije baš lako utvrditi. Mada su zvanične reparacije koje je Njemačka imala da plati bile značajne, u stvarnosti je ona platila samo mali dio ovoga duga. Ustvari, više je novca ušlo u Njemačku od savezničkih zajmova, nego što je Njemačka platila putem reparacija. Ipak, reparacije su štetile Njemačkoj ekonomiji, jer su obeshrabrivale zajmove, i stoga primoravale Vajmarsku vladu da finansira deficit štampajući novac – što je dovelo do hiperinflacije. Danas se većina historičara slaže da su mnoge industrijske vođe poistovjećivale republiku sa radničkim sindikatima i socijal-demokratama, jer su oni uspostavili socijalne koncesije iz 1918/1919. Ali iako su neki vidjeli Hitlera kao sredstvo da se ovo prekine, ipak nisu svi oni podržavali nacizam u cjelosti, te su Hitlera smatrali samo prelaznim rješenjem u njihovom nastojanju da se ukine republika. Sama Njemačka je bila nestabilna i prije nego što su određene industrijske vođe podržale Hitlera. Dalje, podrška industrijalaca, sama po sebi, nije bila dovoljna da se objasni podrška koju je Hitler imao u velikim dijelovima populacija, što je podrazumijevalo i mnoge radnike koji su se okrenuli od lijevih partija. === Institucionalni problemi === Opšte je stanovište da je ustav iz 1919. imao veliki broj fundamentalnih slabosti, koje su uspostavljanje diktature učinile isuviše lakim. Da li bi drugačiji ustav spriječio Treći rajh je doduše diskutabilno; u svakom slučaju; zapadnonjemački ustav iz 1949. je prihvatio ovaj prigovor, i može se u velikoj mjeri posmatrati kao snažna reakcija na ove mane. Institucija predsjednika države (Reichspräsident) je često bila nazivana terminom republikanski car (Ersatzkaiser) – pokušaj da se zamijeni car koji je abdcirao 1918. sa autoritarnom institucijom slične snage. Ovo je najvidljivije u članu 48. ustava koji je predsjedniku davao ovlaštenja da "preduzme sve neophodne korake" ako su "javni red i bezbjednost ozbiljno narušeni ili u opasnosti". Mada je planiran samo kao vanredna klauzula, ovaj član je korišten u mnogo prilika, čak i prije 1933. kako bi se izdali dekreti bez podrške parlamenta; i učinio je Gleichschaltung lakšim. Na primjer, dekret o požaru u Reichstagu je izdat na bazi člana 48. Upotreba gotovo čistog proporcionalnog predstavljanja je značila da je bilo koja partija sa malom podrškom mogla da uđe u republički parlament. Ovo je dovelo do velikog broja malih partija, od kojih su neke imale ekstremističke ideologije, i dozvolilo im da izgrade političku bazu unutar sistema. Reichstag je mogao da ukloni kancelara, čak i ako poslanici nisu sposobni da se dogovore oko njegovog nasljednika. Ova destruktivna klauzula je dovela do toga da dođe do brze promjene velikog broja kancelara i političke nestabilnosti republike. Kao rezultat, ustav iz [[1949]]. (Grundgesetz) utvrđuje da kancelar može biti smijenjen samo ako se u isto vrijeme izabere njegov nasljednik. Weimarska Republika je bila građansko-demokratska republika, kao takva je predstavljala veliki jastuk za mekano prizemljenje i oporavak opustošene države. Oporavak koji je kasnije stvorio uvjete za pojavu [[fašizam|fašizma]]. Predstavnici te republike nisu bili sveci; mahom su naginjali autoritativnim oblicima vladavine i lovili stranputice u diplomatskim odnosima s pobjednicima Prvog svjetskog rata. Dokaz toj tvrdnji je i blag, gotovo majčinski odnos Weimarske republike prema [[nacionalsocijalistička stranka|nacionalsocijalističkoj stranci]] od njenog nastanka [[1919]]. {{Commonscat|Weimar Republic}} [[Kategorija:Vajmarska Republika| ]] [[Kategorija:Historija Njemačke]] [[Kategorija:Bivše države u Evropi]] [[Kategorija:Bivše države Međuratnog perioda]] cy64k2ja0j87027rzt9u73of3d0hiwb 1926. 0 23789 42710852 42709638 2026-10-13T19:48:54Z Alekol 2231 /* Novembar/Studeni */ 42710852 wikitext text/x-wiki {{Godina}} {{godina u drugim kalendarima|1926}} Godina '''1926''' ('''[[Rimski brojevi|MCMXXVI]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u petak]]. __NOTOC__ <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1926''': <br /> [[1926#Januar/Siječanj|1]] • [[1926#Februar/Veljača|2]] • [[1926#Mart/Ožujak|3]] • [[1926#April/Travanj|4]] • [[1926#Maj/Svibanj|5]] • [[1926#Jun/Juni/Lipanj|6]] • [[1926#Jul/Juli/Srpanj|7]] • [[1926#Avgust/August/Kolovoz|8]] • [[1926#Septembar/Rujan|9]] • [[1926#Oktobar/Listopad|10]] • [[1926#Novembar/Studeni|11]] • [[1926#Decembar/Prosinac|12]] <br /> [[1926#Rođenja|Rođenja]] • [[1926#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Odredba o vožnji desnom stranom je proširena na celu KSHS.<ref>"Dnevne vesti - Drž' desno!", Politika, 27. dec. 1925, str. 7</ref> * 1. 1. - U Kraljevini SHS osnovana Državna rečna plovidba<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1936/01/01?pageIndex=00015 "Politika", 1. jan. 1936]</ref> (umesto brodarskog sindikata). * 1. 1. - Stoletna poplava [[Rajna|Rajne]] plavi [[Köln]]; u ovo vreme su i velike poplave u Holandiji, Belgiji, Francuskoj. * [[3. 1.]] - Grčki premijer general [[Teodoros Pangalos (general)|Teodoros Pangalos]] uzima diktatorska ovlašćenja. * 3. 1. - Beogradski protojerej osuđuje u propovedi nedavna predavanja [[Branislav Petronijević|Brane Petronijevića]] zbog [[darvinizam|darvinističkih]] učenja koja je izneo, citirajući pritom i zakon države [[Tennessee]] kojim se zabranjuje predavanje te teorije<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Novine_i_casopisi/Politika_1904-1941/1926/1/4?pageIndex=00004 "Politika", 4. januar 1926, str. 4]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. digitalna.nb.rs (pristup. 30.9.2015.)</ref> (→ [[Scopesov proces]]). * [[4. 1.]] - Rumunski parlament ratifikovao odricanje princa [[Carol II (Rumunija)|Carola II]] od nasleđivanja prestola, krunski princ postaje njegov 4-godišnji sin [[Mihai I (Rumunija)|Mihai I]] (Carol II će se ipak vratiti u zemlju i biti kralj 1930-40). * 4. 1. - [[Andrej Ljapčev]] novi premijer Bugarske (do [[1931]]) nakon [[Aleksandar Cankov|Aleksandra Cankova]]. * 4. 1. - U [[Budimpešta|Budimpešti]] uhapšeni princ [[Ludwig zu Windisch-Grätz]] i društvo, pod optužbom da su falsifikovali francuske franke u jednom državnom institutu - međunarodna afera (Windisch-Grätz je u maju osuđen na četiri robije<ref>"Presuda mađarskim falsifikatorima", Politika, 27. maj 1926, str. 6</ref>). * [[6. 1.]] - Osnovana nemačka avio-kompanija ''Deutsche Luft Hansa'' (1926-45; ime i znak će 1953. preuzeti ''[[Lufthansa]]'', mada nema pravne veze). * [[8. 1.]] - [[Datoteka:Flag of the Kingdom of Hejaz and Nejd.svg|border|25px|Zastava Hidžaza i Nadžda]] [[Ibn Saud]], sultan [[Sultanat Nadžd|Nadžda]], proglašen je u [[Meka|Meki]] i za kralja [[Kraljevina Hidžaz|Hidžaza]], kojeg je [[Saudijsko osvajanje Hidžaza|osvojio prošlog meseca]]. Iz [[Kraljevina Hidžaz i Nadžd|Kraljevine Hidžaz i Nadžd]] 1932. nastaje [[Saudijska Arabija]]. * 8. 1. - [[Bảo Đại]] postaje poslednji car Vijetnama (car 1926-45, šef države 1949-55). * [[10. 1.]] - [[Hernando Siles Reyes]] novi predsednik [[Bolivija|Bolivije]] (do 1930). * {{circa}} 13. 1. - Izveštava se o "hajci na Srbe" u egejskoj Makedoniji.<ref>"Hajka na Srbe u Grčkoj", Politika, 14. jan. 1926, str. 5</ref> * [[14. 1.]] - Praizvedba [[Ivo Tijardović|Tijardovićeve]] operete "[[Mala Floramye]]" u Splitu. * [[15. 1.]] - [[Košava]] do 30 m/s u Beogradu, TT veze prekinute, uključujući antene bežične stanice u Rakovici, materijalna šteta, potopljeno više plovila na Savi i Dunavu. Na pruzi Paraćin-Zaječar tri vagona izbačena iz koloseka. * [[16. 1.]] - [[BBC]]-jeva [[radio drama]] [[Ronald Knox|Ronalda Knoxa]] sa simuliranom radničkom revolucijom izaziva paniku u Londonu. * januar - [[Erwin Schrödinger]] objavljuje rad u kome je predstavio [[Schrödinger jednačina|Schrödingerovu jednačinu]]. * januar - Hapšenje više vođa komunista i radničkog pokreta u Beogradu.<ref>"Hapšenja komunista", Politika, 21. jan. 1926, str. 4</ref> * januar - Snijeg u Rijeci i Sušaku, kao i u Veneciji i Rimu. * 17. 1. - Ministarstvo prosvete (Radić) penzionisalo devet profesora Zagrebačkog sveučilišta, većinom članova Samostalne demokratske stranke. * [[18. 1.]] - Premijera "[[Oklopnjača Potemkin|Oklopnjače Potemkin]]" u Moskvi. * [[19. 1.]] - Anarhistička banda ''Los Errantes'', na čelu sa [[Buenaventura Durruti|Buenaventurom Durrutijem]], opljačkala je poslednju banku u Latinskoj Americi, u Argentini, nakon čega beže u Francusku. * [[20. 1.]] - Nemački kancelar [[Hans Luther]] je formirao svoj drugi kabinet, pošto su nacionalisti iz DNVP napustili njegovu vladu zbog [[Ugovori iz Locarna|Ugovora iz Locarna]] (do maja). * [[21. 1.]] - Otvorena Sennarska, ili Makwarska, brana na [[Plavi Nil|Plavom Nilu]]<ref>Ilustrovani list; 1926, br. 6, str. 14</ref> u [[Anglo-Egipatski Sudan|Anglo-Egipatskom Sudanu]], dugačka preko 3.000 m, najviše visine 40 m. * [[26. 1.]] - Engleski pronalazač [[John Logie Baird]] demonstrirao [[mehanička televizija|mehaničku televiziju]] u Londonu – pet slika u sekundi, žive slike sa valerima. * [[28. 1.]] - Japan u periodu [[Taishō demokratija|Taishō demokratije]]: umro je premijer [[Katō Takaaki]], naslediće ga [[Wakatsuki Reijirō]] (do 1927. i 1931). * [[31. 1.]] - Britanske i belgijske trupe napustile [[Keln]]. === Februar/Veljača === * januar/februar - Stjepan Radić u poseti Bosni, Dubrovniku, Hercegovini, Dalmaciji. Kaže da vodi predizbornu kampanju, mnoge izjave izazivaju negodovanje među srpskim političarima; sporno je i otpuštanje Đorđevića, direktora škole u Dubrovniku.<ref>Politika, 6. feb. 1926, str. 1 i 3</ref> [[Datoteka:Zgrada Narodne banke Srbije, Beograd.JPG|mini|200px|[[Zgrada Narodne banke Srbije u Ulici kralja Petra|Zgrada Narodne banke]] u Beogradu, proširena 1922-25]] * [[1. 2.]] - Razmenjene ratifikacije Angorskog ugovora o miru i prijateljstvu između KSHS i Turske (na snazi 16. 2.). * [[3. 2.]] - [[Češki jezik]] ("čehoslovački") zvanični je jezik u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]] - mnogi će zvaničnici i službenici koji ga ne govore izgubiti posao. * 3. 2. - [[Francisco Franco]] postaje general sa 33 godine, valjda najmlađi u Evropi (istakao se u [[Rifski rat|Rifskom ratu]] u Maroku). * [[5. 2.]] - U Letoniji napadnut voz sa sovjetskim diplomatskim kuririma - Teodor Nete ubijen braneći diplomatsku torbu. * [[6. 2.]] - Ukradena lobanja iz [[Pancho Villa|Pancho Villinog]] groba. * [[8. 2.]] - Pošto se Radić 2-og u Dubrovniku založio za federalizam, slovenački lider [[Anton Korošec]] daje izjavu u skupštini u istom smeru, tj. za široku samoupravu ujedinjene Slovenije (trenutno je podeljena na Ljubljansku i Mariborsku oblast); ističe da su [[Slovenci]] poseban narod i da se zbog (pretežno srpskog) centralizma osećaju kao državljani drugog reda.<ref>"Federalizam g. Koršca", Politika, 9. feb. 1926, str. 3</ref> * 8. 2. - Prikazan ''Torrent'', prvi američki film [[Greta Garbo|Grete Garbo]]. * [[10. 2.]] - [[Gdynia]] je dobila gradska prava - njena luka, poljska alternativa za onu u [[Slobodni Grad Danzig|Slobodnom Gradu Danzigu]], još uvek se gradi. * [[11. 2.]] - U [[Ruska SFSR|Ruskoj SFSR]] [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], Kara-Kirgiska Autonomna Oblast preuređena u Kirgisku Autonomnu Socijalističku Sovjetsku Republiku (od 1936. [[Kirgiska Sovjetska Socijalistička Republika|Kirgiska SSR]]). * [[12. 2.]] - Sovjetskom gradu Novonikolajevsk ime je promenjeno u [[Novosibirsk]]. * [[14. 2.]] - [[Bamberška konferencija]] lidera [[Nacistička stranka|nacističke stranke]]: umirena disidentska severna frakcija ([[Gregor Strasser]]), [[Hitler]]ov [[Nacionalsocijalistički program|Program u 25 tačaka]] je nepromenljiv ali najvažniji je ''[[Führerprinzip]]''. * februar - U Nemačkoj prikazan najstariji sačuvani dugometražni crtani film, ''[[Die Abenteuer des Prinzen Achmed]]''. * [[15. 2.]] - Patrijarh Dimitrije osvetio proširenu [[Zgrada Narodne banke Srbije u Ulici kralja Petra|zgradu Narodne banke]] u Beogradu. * 15. 2. - Papski nuncije monsinjor Pelegrineti ulaže protestnu notu povodom optužbe St. Radića da je agitovao za klerikalce u Dalmaciji.<ref>"Monsenjer Pelegrineti protestuje", Politika, 16. feb. 1926, str. 2</ref> * [[17. 2.]] - [[Ataturkove reforme]]: u Turskoj je izglasan građanski zakonik, po uzoru na švajcarski, zamena za [[šerijat]]. * [[19. 2.]] - Mlada Alisa Rozenbaum, poznata kao [[Ayn Rand]], stigla je iz Lenjingrada u Njujork. * 19. 2. - Iz Grčke, pod vojnom vlašću gen. Pangalosa, javlja se da je osujećen prevrat na čelu sa gen. Kondilisom;<ref>"Neuspeli prevrat u Grčkoj", Politika, 20. feb. 1926, str. 4</ref> njegov osumnjičeni saučesnik gen. Plastiras je narednih dana zatečen u Skoplju. * [[22. 2.]] - Članak u beogradskim "Novostima" povezao premijerovog sina Radu Pašića sa korupcijskim skandalom. * [[25. 2.]] - Zločin uvrede Veličanstva: žena u Skoplju osuđena na tri godine zatvora za uvredu kralja tokom svađe sa mužem, po njegovoj tužbi;<ref>"Žena osuđena za uvredu Kralja", Politika, 26. feb. 1926, str. 5</ref> u martu je potvrđena presuda jednom čoveku iz Starog Sivca na 10 godina jer je u tri maha izvršio isti zločin.<ref>"Za uvredu Veličanstva", Politika, 20. mart 1926, str. 4</ref> * [[26. 2.]] - Preds. [[Calvin Coolidge|Coolidge]] je potpisao zakon o prihodima kojim su u SAD smanjeni porezi, naročito bogatima. * 26. 2. - Maharadža Indora, Tukodži Rao III, prinuđen je na abdikaciju pošto je bio umešan u ubistvo čoveka kome je prebegla njegova kurtizana Mumtaz Begum. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Goddard and Rocket.jpg|mini|180px|[[Robert H. Goddard]] sa raketom]] * 5/6. 3. - Oluja u Splitu: potonulo nekoliko brodova, polomljeno nekoliko stotina borova na Marjanu, odneseni neki krovovi; kod Mravinaca prevrnut uskotračni voz.<ref>"Velika nepogoda kod Splita", Politika, 8. mart 1926, str. 5</ref> * [[6. 3.]] - Izgoreo [[Kraljevski Šekspirov teatar]] u Stratfordu. * [[7. 3.]] - Demonstracija bežičnog telefonskog saobraćaja između Londona i Njujorka, na 50. godišnjicu [[Alexander Graham Bell|Bellovog]] patenta (komercijalno od sledećeg januara). * [[10. 3.]] - U Albaniji ubijen sandžački odmetnik [[Jusuf Mehoniqi]] (Mehonić) - za pravoslavce razbojnik, za muslimane junak<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1926/03/13?pageIndex=00006 "Politika", 13. mart 1926, str. 6]. digitalna.nb.rs (pristup. 11.11.2015.)</ref> (na njegovom grobu stoji datum 12. mart<ref>[http://sandzakpress.net/jusuf-mehonic-junak-koji-nije-prihvatio-okupaciju-sandzaka Jusuf Mehonić – Junak koji nije prihvatio okupaciju Sandžaka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304200941/http://sandzakpress.net/jusuf-mehonic-junak-koji-nije-prihvatio-okupaciju-sandzaka |date=2016-03-04 }}. sandzakpress.net (pristup. 11.11.2015.)</ref>, neki zločini iz 1918-22. koji su pripisivani njemu i Huseinu Boškoviću počinila je jedna druga banda<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1936/05/19?pageIndex=00011 "Politika", 19. maj 1936]</ref>). * 10. 3. - Izašao je prvi broj ''[[Amazing Stories]]'', datiran sa April 1926 - prvi časopis posvećen [[Naučna fantastika|naučnoj fantastici]]. * [[12. 3.]] - [[Anti-Fengtianski rat]] u Kini: sukob japanskih snaga i frakcije [[Guominjun]] kod [[tvrđave Taku|tvrđava Taku]] - zemlje [[Bokserski protokol|Bokserskog protokola]] tri dana kasnije ultimativno traže od pekinške vlade rušenje tvrđava. * [[14. 3.]] - [[Emiliano Chamorro Vargas]] ponovo predsednik [[Nikaragva|Nikaragve]] nakon što je prethodnik zbačen u državnom udaru - nema podršku SAD, liberali u maju pokreću [[Nikaragvanski građanski rat (1926–27)|građanski rat]] a Vargas daje ostavku u novembru. * 14. 3. - Železnička nesreća na El Virilli u Kostarici: poginulo 385 hodočasnika. * [[16. 3.]] - [[Robert H. Goddard]] u Masačusetsu lansirao prvu [[raketa sa tečnim gorivom|raketu sa tečnim gorivom]]. * [[18. 3.]] - [[Masakr 18. marta]] u Pekingu: antiimperijalističke demonstracije i okršaj sa vojnom policijom - 47 mrtvih. * 18. 3. - Osnovna moderna [[Atinska akademija (moderna)|Atinska akademija]] * [[20. 3.]] - Početak suđenja po tužbi [[Dragiša Stojadinović|Dragiše Stojadinovića]] protiv [[Rade Pašić]]a za klevetu, na koju mu je takođe odgovorio optužbom da je umešan u aferu kojom je država oštećena za 13 miliona dinara.<ref>"D. Stojadinović - R. N. Pašić", Politika, 21. mart 1926, str. 4</ref> (Rade Pašić odgovara kontraoptužbama preko štampe, i D. S. i njegovog tasta [[Ljubomir Jovanović|Ljube Jovanovića]]<ref>"G. Rad. N. Pašić optužuje g. Ljubu Jovanovića", Politika, 23. mart 1926.</ref>, tako da dolazi i do sukoba u radikalnoj stranci). * 20. 3. - Kantonski puč (Zhongshanov incident, Incident 20. marta): [[Chiang Kai-shek]] izveo čistku nepouzdanih komunističkih elemenata u Nacionalističkoj armiji. * [[23. 3.]] - [[Éamon de Valera]] se otcepio od [[Sinn Féin]]a, osnovaće [[Fianna Fáil]] (/fiana fojl/ - "ratnici Irske"). Mada se protivi Anglo-irskom ugovoru iz 1921, želi da učestvuje u skupštini i iznutra republikanizuje [[Irska Slobodna Država|Irsku Slobodnu Državu]] koja je britanski dominion. * 23. 3. - Izašao prvi tom [[Velika sovjetska enciklopedija|Velike sovjetske enciklopedije]] (prvo izdanje, sa 65 tomova, završeno 1947). * [[30. 3.]] - Skupština KSHS je usvojila budžet za 1926. i '27; vlada je zatim odložila njen rad do maja, dok [[Stjepan Radić]], opozicija i Ljuba Jovanović traže da Skupština nastavi rad u aprilu - dolazi do krize vlade. === April/Travanj === * [[3. 4.]] - U [[Kraljevina Italija|Italiji]] je osnovana ''[[Opera Nazionale Balilla]]'', fašistička organizacija za decu i mlade (od 1937. ''[[Gioventù Italiana del Littorio]]''). * 3. 4. - Nakon prošlogodišnje Julske revolucije u [[Ekvador]]u, vojska daje predsedništvo civilu, [[Isidro Ayora|Isidru Ayori]], ranijem rektoru univerziteta (do 1931). * [[4. 4.]] - [[Nikola Pašić]], predsednik ministarskog saveta, dao ostavku pod pritiskom zbog korupcijskih skandala - time se okončava njegova premijerska karijera. * [[7. 4.]] - Neuspeli atentat na Musolinija u Rimu, [[Violet Gibson]] mu okrznula nos - sledeće noći napadi na antifašiste. [[Datoteka:Nikola uzunovic.jpg|mini|150px|[[Nikola Uzunović]], premijer KSHS 1926-27]] * [[8. 4.]] - [[Nikola Uzunović]] novi predsednik vlade (takođe [[Narodna radikalna stranka|radikal]]), i dalje koalicija sa [[HSS]]-om. * [[9. 4.]] - Pobuna [[solun]]skog garnizona protiv Pangalosa - brzo ugušena. * [[11. 4.]] - [[Stjepan Radić]] drži govor u [[Pakrac]]u, između ostalog spočitava ministru saobraćaja [[Krsta Miletić|Krsti Miletiću]] "4000 tone ugljena" koji se "kradu svakog meseca" u Zagrebu. * 11. 4. - Grčki diktator Pangalos pobedio sa 93% na predsedničkim izborima s malim odzivom. * [[12. 4.]] - Ministar Miletić daje ostavku uz obrazloženje, misleći na Radića: "ne želim da budem više u prilici da sa ovakom jednom bitangom i vucibatinom sedim za jednim istim stolom"<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Novine_i_casopisi/Politika_1904-1941/1926/4/13?pageIndex=00001 "Politika", 13. april 1926, str. 1]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. digitalna.nb.rs</ref> - kriza vlade. * [[15. 4.]] - Uzunović dao ostavku i odmah formirao novu vladu, bez Radića (ostala dvojica članova HSS, Šuperina i Nikić). Radić novu vladu naziva neparlamentarnom, neustavnom i "nedonoščetom korupcije".<ref>"'Državni udar'", Politika, 19. apr. 1926</ref> Na to se 22-og odgovara objavljivanjem dokumenata u smislu da su Maček, Predavec i Košutić bili uključeni u korupciju.<ref>"Korupcija i vođstvo H.S.S.", Politika, 22. apr. 1926</ref> U toku je i afera Standard Oil: Mirko Pečar, šef kabineta ministra trgovine Ivana Krajača, optužen je da je uzimao novac od te kompanije. * 15. 4. - Prodor vode u rudniku ugljena Mostar, osam poginulih (svi leševi pronađeni 18/19. 5., nakon ispumpavanja vode). * 15. 4. - Sovjetski Savez anektirao arktički arhipelag [[Zemlja Franje Josifa]]. * [[17. 4.]] - Mandžurski gospodar rata [[Zhang Zuolin]] zauzeo Peking od frakcije Guominjun i stavio pod kontrolu [[Beiyanška vlada|Beiyanšku vladu]]. [[Duan Qirui]] odlazi 20-tog, * [[20. 4.]] - Potpisan Mellon–Berengerov sporazum o otplati francuskog duga SAD: znatno smanjen iznos, laki uslovi ali nepopularan u Francuskoj (ratifikovan 1929, većina duga zbog Depresije nije ni otplaćena). * 20. 4. - Grčke izbeglice su osnovale Svesolunski atletski klub Konstantinopoljaca - [[P.A.O.K. (muški fudbal)|PAOK]]. * [[21. 4.]] (8. ševal 1344. AH) - [[Uništavanje ranoislamskog nasleđa u Saudi Arabiji]]: po naređenju [[Ibn Saud]]a srušeni mauzoleji na groblju [[Al-Baqi']] u [[Medina|Medini]] - Dan tuge za neke muslimane. * 21. 4. - Vojvoda i vojvotkinja od Yorka su dobili kćerku [[Elizabeta II|Elizabetu]] (kraljica 1952-2022). * [[24. 4.]] - [[Berlinski ugovor (1926)|Berlinski ugovor]] između Nemačke i SSSR: neutralnost jedne prema drugoj zemlji u slučaju napada treće. Smatra se pojačanjem Rapalskog ugovora iz 1922. i dopunom Ugovora iz Locarna. * 24. 4. - U Parizu potpisana Konvencija o saobraćaju motornih vozila, kojom je predviđena Međunarodna vozačka dozvola (''permis de conduire international''). [[Datoteka:Pahlavi Crown.jpg|150px|mini|Kruna Pahlavija]] * [[25. 4.]] - Sednica Glavnog odbora radikalne stranke, povodom spora Jovanović–Pašić (Jovanović je kritikovao Pašića u pismu objavljenom 21/22. 4.<ref>"Pismo g. Lj. Jovanovića", Politika, 22. apr. 1926, str. 5</ref>): Pašić tvrdi da "galama protivu korupcije" treba da pokrije federalističke i autonomističke tendencije; smatra da je jugoslovenstvo utopističko, nešto što je "izmislila Austrija"; protivi se federalizmu i davanju "druge uprave" Hrvatima i Slovencima.<ref>"Govor g. Pašića", Politika, 26. apr. 1926, str. 2</ref> * 25. 4. - [[Reza-šah Pahlavi]] krunisan za šaha Persije (Irana). Njegov šestogodišnji sin [[Muhamed-Reza Pahlavi|Muhamed-Reza]] je juče proglašen za krunskog princa (šah 1941-79). * 25. 4. - U Milanu je praizvedena [[Giacomo Puccini|Puccinijeva]] opera [[Turandot]] (on je umro 1924). * [[26. 4.]] - [[Ljubomir Jovanović|Ljuba Jovanović]] isključen iz radikalne stranke; vlada u sukobu sa Pašićem. * [[29. 4.]] - Obnovljena "R-R" koalicija, [[HSS|radićevci]] dobijaju još tri ministarstva ([[Pavle Radić]], Krajač i Pucelj). * proleće - [[Ujedinjena opozicija (SSSR)|Ujedinjena opozicija]] Staljinu: [[Grigorij Zinovjev]] i [[Lav Kamenjev]] se približili [[Lav Trocki|Lavu Trockom]]. === Maj/Svibanj === * april/maj? - Rijeka [[Lika (rijeka)|Lika]] se izljeva zbog jakih kiša, poplavljen [[Gospić]].<ref>Ilustrovani list, 1926 - br. 19</ref> * [[1. 5.]] - U Velikoj Britaniji počinje rudarski štrajk (traje do novembra). * 1. 5. (Velika subota) - U [[Strumica|Strumici]] bačena bomba u hotelu "Srpski kralj", jedan poginuo; napadač u bekstvu ubio vojnika.<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Novine_i_casopisi/Politika_1904-1941/1926/5/4?pageIndex=00004 "Politika", 4. maj 1926, str. 4]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. digitalna.nb.rs</ref> * ca. 1. 5. - Srpsko-arbanaška banka je u Albaniji dobila koncesiju za rudu bakra u [[Puka|Puki]] - prva koncesija KSHS u inostranstvu.<ref>"Naša prva koncesija u inostranstvu", Politika, 4. maj 1926, str. 4</ref> * [[2. 5.]] - Počinje [[Nikaragvanski građanski rat (1926–27)]] između liberala i konzervativne vlade, kojoj pomaže SAD: liberalni emigranti su se iskrcali u [[Bluefields]]u na karipskoj obali. Američki marinci stižu 7-og. * 2. 5. - U Indiji je ubijen Rudraprajaški leopard, koji je za osam goodina pojeo 125 ljudi. * [[4.12.|4]] - [[13. 5.]] - Generalni štrajk u Velikoj Britaniji, kao podrška rudarskom štrajku, vlada uvela vanredno stanje. * 5. 5. - U Washingtonu postignut sporazum o dugovima KSHS, 62.850.000 dolara. * [[8. 5.]] - Prikazan je film ''The Black Pirate'' sa [[Douglas Fairbanks|Douglasom Fairbanksom]], u ranoj verziji [[Technicolor]]a. * [[9. 5.]] - [[Sirijska revolucija (1925)|Sirijska pobuna]]: francuska mornarica bombarduje [[Damask]] zbog [[druzi|druskih]] nemira. * 9. 5. - [[Richard E. Byrd]] i [[Floyd Bennett]] navodno preleteli avionom preko Severnog pola - pozdravljeni kao heroji ali kasnije se ispostavilo da su se okrenuli 240&nbsp;km ranije. * [[12. 5.]] - [[Roald Amundsen]] preleteo [[Severni pol]] vazdušnim brodom ''Norge''. * 12. 5. - Nemački kancelar [[Hans Luther]] daje ostavku nakon gubitka poverenja u Rajhstagu, na čelo vlade se vraća [[Wilhelm Marx]] (do 1928). * ≤ 12. 5.? - Utakmica Građanski - Juventus u Zagrebu: došlo je do tuče između publike i gostiju; nogometni savez je naredio postavljanje bodljikave žice prema gledalištu.<ref>"Publika iza bodljikave žice", Politika, 14. maj 1926, str. 8</ref> [[File:Józef Piłsudski (SPRA).jpg|mini|110px|[[Józef Piłsudski|Piłsudski]]]] * 12- [[14. 5.]] - [[Majski prevrat (Poljska)|Majski prevrat]] u [[Druga poljska republika|Poljskoj]], poginulo 379 vojnika i civila. Maršal [[Józef Piłsudski]] je vlast iza kulisa do smrti [[1935]], odn. pokret ''[[Sanacja]]'' ("Sanacija", "Ozdravljenje"). * [[13. 5.]] - Rade N. Pašić je osuđen na 15 meseci zatvora i 131.150 dinara za uvredu i klevetu Dragiše Stojadinovića. * [[14.5.|14]] - [[22. 5.]] - [[Bečki kongres KPJ|Treći kongres KPJ]] u Beču - za balkansku federaciju radničko-seljačkih republika, na čelu partije [[Sima Marković]], rad je blokiran [[Sukob leve i desne frakcije u KPJ|frakcijama]]. * [[15. 5.]] - Započelo emitiranje [[radio Zagreb]]a, prve [[radio]] postaje u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] koja kasnije postaje sastavnim dijelom [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]]-a. * 15. 5. - Predsednik vlade Uzunović je podneo ostavku, pošto su radićevci stali na stranu opozicije povodom interpelacije o korupciji, ali je Kralj nije usvojio (koalicija obnovljena 17-tog). Ljuba Jovanović se sa 11 članova izdvojio iz radikalnog kluba. * [[16. 5.]] - Opštinski izbori u Dalmaciji, prvi od 1912. * 16. 5. - Ibrahim Heski na čelu tri kurdska plemena započinje Prvu araratsku pobunu u Turskoj - za mesec dana moraju pobeći u Iran. * maj - ''[[Louis Armstrong]] and His Hot Five'' su izdali pjesmu ''Heebie Jeebies'', koja ih proslavlja. [[Datoteka:Библиотека некада.jpeg|mini|220px|[[Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković|Univerzitetska biblioteka]] u Beogradu]] * [[18. 5.]] - Nestanak evangelistkinje [[Aimee Semple McPherson]] sa plaže u Los Angelesu - prvo se mislilo da se utopila, kasnije se pojavila rekavši da je bila oteta, što je postalo tema spora. * [[21. 5.]] - Veliki župan splitske oblasti poništio komunističke mandate sa poslednjih opštinskih izbora, jer bi oni i radićevci imali većinu u gradu Splitu. * [[23. 5.]] - Govor Stjepana Radića u Staroj Pazovi, uz velike mere obezbeđenja zbog glasina o orjunaškim i radikalskim planovima; pred tribinom uhapšen jedan orjunaš sa eksplozivnom napravom<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Novine_i_casopisi/Politika_1904-1941/1926/5/24#page/1/mode/1up "Politika", 24. maj 1926.]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, str. 2-4. digitalna.nb.rs</ref>. * 23. 5. - Kongres rezervnih oficira i ratnika u Zagrebu. Položeni venci na grobove Ante Starčevića u Šestinama i Zrinskog i Frankopana u Stolnoj crkvi.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_77A524AED6CE4DEFD5566E639CCA40C7/1926/b022?fullscreen#page/32/mode/1up Ilustrovani list, 1926 - br. 22], digitalna.nb.rs</ref> * 23. 5. - Država Veliki Liban, u okviru Francuskog Mandata za Siriju i Liban, dobija prvi ustav i postaje Libanska Republika (proglašava nezavinost 1943). * [[24. 5.]] - Otvorena [[Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković|Univerzitetska biblioteka]] u [[Beograd]]u (građena [[1921]]-[[1924|24]], od [[1946]]. U. B. "Svetozar Marković"). * [[25. 5.]] - U Parizu je ubijen [[Simon Petljura]], nacionalistički lider Ukrajine u izgnanstvu, atentator je pesnik i anarhista [[Sholom Schwartzbard]]. Nasleđuje ga Andrej Livicki, koji živi u Varšavi a posle rata u Nemačkoj. * 25. 5. - Nevreme uveče u Sremskim Karlovcima i [[Sremska Kamenica|Sremskoj Kamenici]],<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_77A524AED6CE4DEFD5566E639CCA40C7/1926/b024?fullscreen#page/14/mode/1up Ilustrovani list, 1926 - br. 24, str. 14]-15</ref> gde je stradala jedna petočlana porodica. * [[26. 5.]] - Kraj [[Rifski rat|Rifskog rata]] i [[Rifska Republika|Rifske Republike]]: [[Abd el-Krim]] se predao Francuzima, čime je završen rat Španaca i Francuza protiv pobunjenika u Maroku. Abd el-Krim je do 1947. u progonstvu na [[Réunion]]u. * 27. 5.? - [[Kraljevina Rumunija|Rumunska]] vlada uvodi opsadno stanje u [[Južna Dobrudža|južnoj Dobrudži]] usled aktivnosti bugarskih komita (ili 7. 7.). * [[28. 5.]] - [[Portugalska revolucija (1926)|Portugalska revolucija]]: general [[Manuel Gomes da Costa]] izvodi puč kojim je okončana [[Prva Portugalska Republika]] - slede ''Ditadura Militar'' i ''Ditadura Nacional'' (1928-33), uvod u ''[[Estado Novo (Portugal)|Estado Novo]]'' ([[1933]]-[[1974]]). * [[30. 5.]] - Ustanovljena tradicionalna konjička trka "Memorijal Vladislava Ribnikara". === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - Veliko nevreme iznad Kosmaja i Kolubare. * [[4. 6.]] - [[Ignacy Mościcki]] postaje predsednik Poljske (do [[1939]]). * [[5. 6.]] - Kraj [[Mosulsko pitanje|Mosulskog pitanja]]: u Ankari potpisan ugovor između Britanaca, [[Britanski mandat nad Mezopotamijom|Iraka]] i [[Turska|Turske]] – [[Mosul]] pripada Iraku. * [[9. 6.]] - Skupština KSHS je ratifikovala ugovor o trgovini i plovidbi sa Italijom. * [[10. 6.]] - U Štipu izrečene presude za Kadrifakovski pokolj iz 1923: dve smrtne presude, dve na 20 godina u okovu i jedna na pet godina. * 10. 6. - Ugovor o prijateljstvu [[Kraljevina Rumunija|Rumunije]] i [[Treća Francuska Republika|Francuske]]. * [[14. 6.]] - "Vihor" u Slavonskoj Požegi, teško oštećena [[Požeška katedrala|crkva svete Terezije]].<ref>"Vihor je oborio crkvu u Slavonskoj Požezi", Politika, 18. jun 1926, str. 7 (foto)</ref><ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_77A524AED6CE4DEFD5566E639CCA40C7/1926/b026?fullscreen#page/14/mode/1up Ilustrovani list; 1926, br. 26, str. 14]</ref> * 14. 6. - [[Prva Brazilska Republika|Brazil]] napustio [[Društvo naroda]], pošto nije dobio stalno mesto u savetu. * [[16. 6.]] - Nekada uticajni fašista [[Aurelio Padovani]] poginuo u Napulju sa još osmoro ljudi, kada se srušio balkon sa kog se obraćao okupljenima. * [[18. 6.]] - U Beogradu posmatraju taman krug oko Sunca – [[Halo (optika atmosfere)|halo]].<ref>"Petak s crnim krugom oko sunca", Politika, 19-21. jun 1926, str. 6</ref> * [[20. 6.]] - Demonstracije protiv Beogradskih i Netunskih konvencija sa Italijom u Zagrebu, uprkos policijskoj zabrani, kao i na Sušaku. * 20. 6. - Referendum u Nemačkoj o eksproprijaciji vladarskih domova: uz odziv 39%, za je 96% - bilo je potrebno 50% izbornog tela. * [[22. 6.]] - U Beogradu potpisan trgovinski ugovor sa Albanijom. * [[24. 6.]] - ''Sanjuanada'': pokušaj zbacivanja španskog diktatora [[Miguel Primo de Rivera|Primo de Rivere]]. * [[26. 6.]] - Jak zemljotres u [[Dodekanez]]ima, osetio se i na jugu KSHS. * ca. 26. 6. - Država hoće konfiskovati osječka preduzeća "Mira", za cigaret-papir, i "Kandit", za bonbone, jer su oštetili državu za "više desetina miliona dinara".<ref>"Jedna pustolovna trgovačka afera", Politika, 27. jun 1926, str. 6</ref> * [[27. 6.]] - [[Beograd]] je odlikovan čehoslovačkim [[Čehoslovački ratni krst|Ordenom Ratnog krsta]] (ranije tokom meseca i Kragujevac i Šabac<ref>"Odlikovanje Kragujevca", Politika, 3. jun 1926, str. 6</ref>). [[Datoteka:Mercedes benz logo 1926.png|110px|mini|Logo [[Mercedes-Benz]]]] * [[28. 6.]] - Fuzijom ''Benz & Cie.'' i ''Daimler-Motoren-Gesellschaft'' nastaje ''Daimler-Benz AG'', čije će fabrike koristiti brend ''[[Mercedes-Benz]]''. * 28. 6. - Sukob policije i [[ORJUNA|orjunaša]] u Ljubljani (nije im dopušten prolazak pored italijanskog konzulata). * 28. 6. - Afera King–Byng u Kanadi, ustavna kriza: premijer [[William Lyon Mackenzie King|W.L.M. King]] je dao ostavku nakon što je generalni guverner Byng odbio raspustiti parlament. Za premijera je postavljen konzervativac Arthur Meighen, ali nakon što je izgubio poverenje 2. 7., skupština je ipak raspuštena i raspisani su izbori. * krajem juna - Nadolaze i plave Dunav i Drava, jake kiše i poplave u Srbiji i Makedoniji, [[Popovo polje]] poplavljeno... * [[30. 6.]] - Skupština je usvojila Beogradske konvencije sa Italijom (Netunske tek 1928). === Jul/Juli/Srpanj === [[Datoteka:Chine 1925-1926.png|200px|mini|Klike, tj. Gospodari rata u Kini]] * [[2. 7.]] - Velike poplave u Baranji i Bačkoj nakon proboja nasipa kod Apatina i Tikveša. Jake kiše se nastavljaju i ovog meseca. * 2. 7. - Na drugom nacističkom saboru u Vajmaru, Velikonemački omladinski pokret promenio ime u Hitlerov omladinski savez nemačke radničke omladine ([[Hitlerjugend]]). * [[3. 7.]] - U [[Bitolj]]u ubijen [[Spasoje Hadži-Popović]], direktor novina "Južna zvezda", organizator je VMRO-ovac [[Krste Ljondev]] (''-{Кръсте Льондев}-''; za ovo će 1928. biti streljana petorica pripadnika VMRO). U istrazi je utvrđeno da se dosta "makedonstvujuščih" uvuklo u državnu službu u "Južnoj Srbiji".<ref>"Rezultati jedne katastrofalne politike", Politika 19. nov. 1926, str. 6</ref> * [[4. 7.]] - Osmi svesokolski slet u Pragu. Podignut je prvi [[Strahovsky stadion]]. * [[7. 7.]] - HSS je isključio iz stranke Nikolu Nikića, ministra šuma i ruda (on 12. 7. osniva novi poslanički klub sa nekoliko pristalica). * [[9. 7.]] - General [[Óscar Carmona]], lider najkonzervativnijeg krila portugalskih revolucionara, izvodi puč i imenuje se za predsednika (ostaje na toj poziciji do [[1951]], kasnije kao figura). * 9. 7. - [[Kuomintang]] na čelu sa [[Chiang Kai-shek]]om zvanično počinje [[Severna ekspedicija|Severnu ekspediciju]], vojnu kampanju za ujedinjenje Kine (do 1928). Već 11-tog je zauzet [[Changsha]], na teritoriji [[Wu Peifu]]a, "Maršala od žada" (koji je zauzet borbama kod Pekinga). * 9. 7. - Pretpremijera [[Rudolf Valentino|Valentinovog]] filma ''[[The Son of the Sheik]]'' (masovno prikazivanje od septembra). * [[10. 7.]] - Veći upad Makedonaca iz Bugarske u Kraljevinu SHS - prvi u nizu.<ref name="Indi">[http://www.indiana.edu/~league/1926.htm Chronology 1926] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200402163103/http://www.indiana.edu/~league/1926.htm |date=2020-04-02 }}, Indiana University, League of Nations Timeline</ref>. * 10. 7. - Munja izazvala požar u arsenalu Picatinny u Nju Džersiju - eksplozija nekoliko hiljada tona eksploziva u naredna 2-3 dana. * 10/11. 7. - Jaka kiša u Zagrebu i izlivanje potoka Jelenovac, Kraljevac i Tuškanac (pre nekoliko dana bilo je poplave na istoku grada). Poplava ima i u Koprivnici, Virovitici, Ključu, Baranji, Bačkoj, Nišu... * [[13. 7.]] - Od provale oblaka je nadošla [[Pećka Bistrica]], odnela je naseljeničku koloniju Јusufov han 12 km od Peći, uz 49 žrtava, u gradu je odnela dva mosta.<ref name="Polit19260715">Politika, 15. jul 1926, str. 6-7</ref><ref>Politika, 1. avg. 1926, str. 5 (foto ostataka kolonije)</ref> U Štedimu kod Peći je od grada težine "tri do četiri stotine grama" izginula desetočlana porodica.<ref>"Žrtve pećske katastrofe", Politika 16. jul 1926, str. 5</ref> Rastu Dunav i Sava, kod Bosanskog Šamca je probijen nasip, poplavljeno je 6.000 hektara kukuruza. Imanje Belje je pod dubokom vodom, podavile su se stotine jelena.<ref name="Polit19260715" /> * jul - Velike poplave Dunava, Save i drugih reka. * [[16. 7.]] - Valutna kriza u Francuskoj: 206,4 [[Francuski franak|franka]] za funtu odn. 42,49 za dolar. [[Aristide Briand|Briandova]] vlada pada sutradan, [[Édouard Herriot]] se vraća na nekoliko dana (20. jula 49,22 franka za dolar). * 16. 7. - Probijeni nasipi kod Apatina i Novog Sada, poplavljeno 20.000 jutara zemlje. Sava se izlila u Mačvi 17-tog. [[Datoteka:Burial of Felix Edmundovich Dzerzhinsky in Moscow (1926).jpg|mini|Nosači kovčega na sahrani [[Feliks Dzeržinski|Dzeržinskog]]: [[Aleksej Rikov|Rikov]], [[Genrih Jagoda|Jagoda]], [[Mihail Kalinjin|Kalinjin]], [[Lav Trocki|Trocki]], [[Lav Kamenjev|Kamenjev]], [[Staljin]], [[Mihail Tomski|Tomski]], [[Nikolaj Buharin|Buharin]]]] * [[20. 7.]] - Umro je [[Feliks Dzeržinski]], šef sovjetske tajne policije [[OGPU]], nasleđuje ga [[Vjačeslav Menžinski]] (do svoje smrti 1934, zamenik [[Genrih Jagoda]] vodi posao od kasnih '20-tih). * [[23. 7.]] - [[Grigorij Zinovjev]] isključen iz Politbiroa nakon kampanje Staljinovih pristalica; ubrzo ukinuta funkcija predsednika [[Kominterna|Kominterne]], tako da ostaje i bez tog položaja. * 23. 7. - [[Fox Film]] kupio zvučni sistem ''[[Movietone]]''. * 23. 7. - [[Raymond Poincaré]] po treći put premijer Francuske (do 1929), preduzima mere za stabilizaciju franka. * [[25. 7.]] - Žandarmi i policijski poverenici, "Arnauti", pretukli dvadesetak seljaka u dva sela Skopske Crne Gore<ref>"Krvavo razračunavanje u Skopskoj Crnoj Gori", Politika, 28. jul 1926, str. 3</ref> (u avgustu su opštinski izbori u Srbiji i Crnoj Gori). * [[28. 7.]] - Okršaj sa komitskom četom kod [[Kriva Palanka|Krive Palanke]], upotrebljena je i artiljerija. Sutradan upućena protestna nota Bugarskoj. * [[29. 7.]] - U [[Radinac|Radincu]] kod Smedereva, predsednik opštine je ubio predsednika mesnog odbora Demokratske stranke.<ref>"Streljanje bez sudske presude", Politika, 6. avg. 1926, str. 1</ref> * [[30. 7.]] - Pred Konferencijom ambasadora u Parizu potpisani završni protokoli o granicama Albanije. * [[31. 7.]] - U Meksiku stupa na snagu Zakon za reformu Krivičnog zakona, poznatiji kao [[Callesov zakon]], kojim se vrlo represivno sprovodi separacija crkve i države - posledica je [[Kristeroski rat]] (do 1929). === Avgust/August/Kolovoz === * [[2. 8.]] - Razmenjeno 16 zatvorenika iz Mađarske za 10 iz KSHS - izveštava se da su građani KSHS bili mučeni.<ref>"Srednjovekovna mučenja u mađarskim tamnicama", Politika, 5. avg. 1926, str. 4</ref> * [[4. 8.]] - [[Mátyás Rákosi]] osuđen u Budimpešti na osam i po godina zatvora (1934. doživotno, ali je pušten 1940.). * [[5. 8.]] - Osnovan Državni arhiv u Novom Sadu, današnji Arhiv Vojvodine. * <5. 8. - U Zagrebu otkrivena međunarodna mreža krijumčara [[kokain]]a i falsifikatora dvodinarki.<ref>Politika, 6. avg. 1926, str. 4</ref> * [[6. 8.]] - Amerikanka [[Gertrude Ederle]] je prva žena koja je preplivala [[Lamanš]], za rekordnih 14 h i 34 min. * 6. 8. - [[Warner Bros.]]-ovim filmom ''[[Don Juan (film, 1926)|Don Juan]]'' predstavljen zvučni sistem ''[[Vitaphone]]'' (muzika i zvučni efekti). * [[8. 8.]] - Nabujali [[Črnomerec]] i [[Medveščak]] nose mostove i izazivaju velike poplave u Zagrebu (117 mm za 24 sata 8/9. 8.). Sutradan jak pljusak i poplave i u Beogradu (za 14-ti je u beogradskim crkvama zakazano molepstvije za prestanak kiše). * [[11. 8.]] - Kolektivna nota Grčke, Rumunije i Kraljevine SHS Bugarskoj, zbog komitskih upada u Makedoniju i Dobrudžu. * 11. 8. - Otvorena srpska knjižara u Episkopskom dvoru u [[Temišvar]]u (do [[1946]]). [[Datoteka:Valentinofuneral.jpg|mini|200px|† [[Rudolph Valentino]]]] * [[15. 8.]] - Opštinski izbori u Srbiji i Crnoj Gori (2.145 opština u Srbiji i 98 u Crnoj Gori, "dobra polovina svih opština" u KSHS<ref>"Značaj opštinskih izbora", Politika, 14. avg. 1926, str. 1</ref>). U Beogradu, zahvaljujući podeljenim radikalima, pobeđuju demokrate na čelu sa [[Kosta Kumanudi|Kostom Kumanudijem]] (gradonačelnik do 1929). Inače, radikali dobijaju u 1593 opštine, demokrati u 475, zemljoradnici u 78 itd.<ref>"Krajnji rezultati opštinskih izbora", Politika, 19. avg. 1926, str. 6</ref> Demokrate se žale da je bilo nasilja na jugu, npr. u Đakovici.<ref>"Opštinski izbori u Đakovici", Politika, 21. avg. 1926, str. 2</ref> * 15 - 16. 8. - Sukob hrvatskih sokola i orjunaša u Sremskoj Mitrovici.<ref>"Neredi i tuče u Sremskoj Mitrovici", Politika, 17. avg. 1926, str. 7</ref> * [[17. 8.]] - U Atini potpisan ugovor o prijateljstvu KSHS i Grčke i dopunske konvencije o tranzitu i o zoni u Solunu. * [[18. 8.]] - Mussolini najavio kontroverznu meru revalvacije [[Talijanska lira|lire]] (''[[Quota 90]]''): 90 lira za britansku funtu umesto 150. * [[22. 8.]] - General [[Georgios Kondilis]] oborio grčkog diktatora gen. [[Teodoros Pangalos (general)|Pangalosa]], postaje premijer do decembra; admiral [[Pavlos Kunduriotis]] je ponovo predsednik (do 1929). * [[23. 8.]] - [[Rudolph Valentino]] (31) umro je u New Yorku, obožavateljke u histeriji (sahranjen 7. 9. u Hollywoodu).<!-- Najavljeni prvi zlatnici od 20 din za nekoliko dana, Politika, str. 7 --> * [[25. 8.]] - Prikazan je film ''[[Beau Geste (film, 1926)|Beau Geste]]'', po [[Beau Geste|istoimenom romanu]]. * < 28. 8. - Kod [[Lumbarda (općina)|Lumbarde]] na Korčuli uhvaćen veliki morski pas sa ljudskim ostacima u stomaku.<ref>"Hvatanje morskog čudovišta", Politika, 30. avg. 1926, str. 4</ref> * [[29. 8.]] - Kod Lenjingrada potonuo parobrod "Burevestnik" sa 404 osobe, zvanično 65 mrtvih. * [[31. 8.]] - Oko 400 siromašnih zagrebačkih studenata izbačeno iz Zavoda za gluvonemu decu u [[Ilica|Ilici]] 83<ref>"Sukob zagrebačkih studenata sa policijom", Politika, 1. sept. 1926, str. 4</ref> (ubrzo pronađen novi smeštaj za većinu). === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - Žandarmerija uništila petočlanu kačačku bandu u klisuri iznad manastira Dečani.<ref>"Uništena kačačka banda", Politika, 4. sept. 1926, str. 6</ref> * [[2. 9.]] - Potporučnik Dolovski izveo na novosadskom aerodromu prvi padobranski skok u našoj avijaciji. [[Datoteka:Križarka Dalmacija.jpg|160px|mini|"Dalmacija"]] * [[3. 9.]] - Laka krstarica "Dalmacija", bivša nemačka ''Niobe'' (→ [[:en:SMS Niobe|en]]), dočekana u Tivtu - prva krstarica [[Jugoslavenska kraljevska ratna mornarica|JKRM]], koja je do sada imala nekoliko torpiljerki i minonosaca.<ref>"Naša prva krstarica", Politika, 11. sept. 1926 (foto)</ref> * [[5. 9.]] - Valentinov film ''[[The Son of the Sheik]]'' počinje s nacionalnim prikazivanjem (voz s njegovim telom sutra stiže u Los Angeles). * 5. 9. - Wanhsienski incident ([[Wanzhou]] na Yangzeu): sukob Britanaca sa snagama generala [[Yang Sen (1884–1977)|Yang Sena]] oko brodova koje su ovi zarobili, Kinezi tvrde da su bile hiljade žrtava u gradu. * 6. 9. - Severna ekspedicija: [[Kuomintang]]ove snage zauzimaju Hankou (danas deo [[Wuhan]]a). * [[6.9.|6]] - [[25. 9.]] - Sedmo redovno zasedanje [[Društvo naroda|Društva naroda]], predsedavajući sledećih godinu dana je ministar inostranih poslova KSHS [[Momčilo Ninčić]]<ref>[http://www.indiana.edu/~league/7thassemb.htm Seventh Ordinary Session of the Assembly]</ref>. * [[8. 9.]] - [[Vajmarska Republika|Nemačka]] primljena u Društvo naroda (povlači se 1933). * 8. 9. - Žandarmi u oružanom okršaju ubili sedam kačaka u selu [[Veleža]] kod Prizrena.<ref>"Kako je uništena kačačka četa Koja Gajani", Politika, 11. sept. 1926, str. 5</ref> * 8. 9. - Kačaci kod [[Vučitrn]]a pucali na automobil poglavara sreza - on je ranjen a njegova kćerka je poginula<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/Novine_i_casopisi/Politika_1904-1941/1926/9/10?pageIndex=00004 "Politika", 10. septembar 1926, str. 4]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. digitalna.nb.rs</ref>. * [[9. 9.]] - Vojna pobuna pristalica bivšeg diktatora Pangalosa u Atini - brzo ugušena. * [[11. 9.]] - [[Ljubomir Davidović]] (DS) i [[Mehmed Spaho]] (JMO) potpisali u Sarajevu sporazum o Demokratskoj zajednici, zajedničkom parlamentarnom predstavništvu. * 11. 9. - Anarhista [[Gino Lucetti]] bacio bombu na Mussolinijeva kola u Rimu. * [[12. 9.]] - Međunarodni kongres [[Slobodno zidarstvo|Slobodnih zidara]] u Beogradu. * 12. 9. - "Plebiscit" u Španiji, zapravo prikupljanje potpisa, podržava [[Miguel Primo de Rivera|Primo de Riverinu]] politiku. * [[16. 9.]] - Stupili na snagu [[Ugovori iz Locarna]] * [[16. 9.]] - Ugovor o prijateljstvu [[Kraljevina Rumunija|Rumunije]] i [[Kraljevina Italija|Italije]]. * [[17. 9.]] - Pakt prijateljstva Jugoslavije i Poljske<ref>Vladimir Ćorović, Istorija Srba</ref>. * [[18. 9.]] - Veliki uragan pogađa [[Majami]], nekoliko stotina mrtvih i ogromna materijalna šteta. * [[19. 9.]] - U Milanu je otvoren [[Stadion San Siro]] (od 1980. Giuseppe Meazza). * [[20. 9.]] - Banda Severne strane napala [[Al Capone]]a: njegov restoran u [[Cicero, Illinois]] zasut kišom metaka, ali on je nepovređen. * [[23. 9.]] - [[Gene Tunney]] pobedio [[Jack Dempsey|Jacka Dempseya]] u Filadelfiji i postao prvak sveta u teškoj kategoriji (do 1928). * [[24. 9.]] - U sudaru aviona kod Praga poginuli dvojica jugoslovenskih avijatičara i jedan čehoslovački.<ref>"Pogibija naših avijatičara u Pragu", Politika 25. sept. 1926, str. 3</ref> * [[25. 9.]] - Ford uvodi 8-časovni radni dan i petodnevnu radnu sedmicu. * 25. 9. - U Ženevi, pod okriljem Drušva naroda, potpisana Konvencija o ropstvu (na snazi 1927, dopunjena 1956/57 UN-ovom Dopunskom konvencijom o ukidanju ropstva). * [[27. 9.]] - Kralj Aleksandar posetio francuskog predsednika [[Gaston Doumergue|Dumerga]]. * [[28. 9.]] - Potpisan Sovjetsko-litvanski ugovor o nenapadanju: potvrda mirovnog ugovora iz 1920; SSSR priznaje [[Vilnius]] kao [[Litvanija|litavski]], mada je u poljskim rukama, a Litva se neće udruživati u antisovjetske saveze (ugovor produžavan do prekršaja 1940). * 28. 9. - Puštena u saobraćaj pruga normalnog koloseka [[Štip]] - [[Kočani]]. * [[29. 9.]] - Nesreća u rudniku Pabst u [[Ironwood, Michigan]]: 43 zarobljena rudara su izvučena nakon pet dana. * [[30. 9.]] - U Luksemburgu osnovan Međunarodni sporazum o čeliku, predsednik [[Émile Mayrisch]]. === Oktobar/Listopad === [[Datoteka:Belgrade 02.JPG|mini|[[Zeleni venac]] u Beogradu]] * [[1. 10.]] - Otvorena beogradska pijaca Zeleni venac. Nakon što je ove godine zatvorena Velika pijaca (danas Studentski trg), otvorena je i Jovanova pijaca i pijaca Kalenić.<ref>[http://www.bgpijace.rs/article.php?id=28 Gradske pijace, O nama, Istorijat] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190621114733/http://www.bgpijace.rs/article.php?id=28 |date=2019-06-21 }}. bgpijace.rs (pristup. 29.9.2015.)</ref>. * 3 - 6. 10. - U Beču održan prvi kongres Panevropske unije (inicijativa [[Richard von Coudenhove-Kalergi|Richarda von Coudenhove-Kalergija]]). * [[4. 10.]] - Svečani prijem čehoslovačkih parlamentaraca u Narodnoj skupštini KSHS. * [[7. 10.]] - Formalni osnutak sinkretističke vjere [[kaodaizam]] (zvanično Veliki put treće ere iskupljenja) u Vijetnamu. * [[8. 10.]] - Iznenada je usvojena ostavka ministra šuma i ruda Nikole Nikića, što je bio zahtev HSS. * 8. 10. - Prvi let domaćeg aviona [[Fizir F1V]] u Novom Sadu, i kružni let preko Skoplja i Zagreba, u dužini od 1410 km. * 8 - 9. 10. - Čehoslovački parlamentarci u poseti Zagrebu. Radić burno negoduje zbog odsustva hrvatske zastave na kolodvoru, upada tokom držanja govora, Čehoslovake zove "Česi i Slovaci". Prilikom obilaska bivše sabornice, poslanik [[Hrvatska zajednica|Hrvatske zajednice]] [[Milovan Žanić]] kaže "Biti će opet Hrvatski Sabor!". * [[11. 10.]] - Ubijen je [[Hymie Weiss]], lider čikaške Bande Severne strane. * 11. 10. - [[Grga Anđelinović]] podnosi interpelaciju skupštini: optužuje HSS za promociju "defetističke" literature, povodom izdanja [[Mihovil Pavlek Miškina|Miškinine]] knjige "Za svojom zvijezdom" - doprinos krizi vlade nakon Radićevog incidenta. * [[13. 10.]] - Predsednik vlade [[Nikola Uzunović]] podnosi ostavku, ali povučena je 16-tog nakon novog sporazuma sa HSS. * [[14. 10.]] - U Engleskoj objavljena knjiga [[Winnie Pooh]]. * oktobar? - Norveški inženjer [[Erik Rotheim]] je prijavio patent za [[Aerosol-boca|aerosol-bocu]] (Amerikanci su je usavršili i masovno koristili od '40-tih). * oktobar - Kurdski poglavica Simko Šikak diže pobunu u Iranu - ubrzo je poražen, beži u Irak. * [[20. 10.]] - Na Kubi gine 650 ljudi od uragana. * 20. 10. - Kršćanski socijalist [[Ignaz Seipel]] ponovno je austrijski kancelar (do 1929). * [[23. 10.]] - XV partijskа konferencijа [[SKP(b)]]: [[Lav Trocki]] i [[Lav Kamenjev]] su izbačeni iz Politbiroa - poraz [[Ujedinjena opozicija (SSSR)|Ujedinjene opozicije]] Staljinu. * [[25. 10.]] - Jaka oluja u Hercegovini, srušen minaret Nadžerove džamije u Foči.<ref>"Nepogode u Hercegovini", Politika 28. okt. 1926, str. 3</ref> * [[31. 10.]] - Objavljena Deklaracija Lige za zaštitu prava građanina: protiv samovolje vlasti i zlostavljanja opozicionara u KSHS.<ref>Politika, 31. okt. 1926, str. 6</ref> * 31. 10. - Mladi anarhista [[Anteo Zamboni]] (15) pucao na Mussolinija i promašio - na mestu je linčovan a režim će ovo upotrebiti za eliminaciju opozicije. * 31. 10. - Obilježena prva [[Svetkovina Krista Kralja]] (papin odgovor na nacionalizam i sekularizam). U Beogradu je posvećena [[Crkva Krista Kralja u Beogradu|Crkva Krista Kralja]]. === Novembar/Studeni === [[Datoteka:Strossmayer, Josip Juraj.JPG|180px|mini|lijevo|Strossmayerov spomenik u Zagrebu ([[Ivan Meštrović|Meštrović]])]] * [[5. 11.]] - Zabranjena [[Komunistička partija Italije]] i druge opozicione partije, ukinuta sloboda štampe; [[Antonio Gramsci]] uhapšen tri dana kasnije (u zatvoru je skoro do smrti 1937). * [[7. 11.]] - U Beogradu su sahranjeni preneti vojvoda [[Radomir Putnik|Putnik]], [[Stojan Novaković]], [[Andra Nikolić]] i još petorica velikana. * 7. 11. - U Zagrebu otkriven spomenik [[Josip Juraj Strossmayer|Josipu Juraju Strossmayeru]] - svečanost ima "čisto hrvatski karakter" s učešćem Hrvatskog sokola; Radić je zabranio učešće svojim organizacijama.<ref>"Otkivanje [sic] spomenika Štrosmajeru", Politika 8. nov. 1926, str. 8</ref> * 7. 11. - [[Stjepan Radić]] u [[Ogulin]]u govori oštro o stanju u Italiji i o Musoliniju, premijer Uzunović se navodno izvinjava<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,722761,00.html YUGOSLAVIA: Foul Means] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110131222021/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,722761,00.html |date=2011-01-31 }}, ''Time'' magazin od 22. nov. 1926</ref>. [[Datoteka:Свјетлопис капеле Радомира Путника на Новом гробљу у Биограду2.jpg|mini|180px|Kapela Radomira Putnika u Beogradu (iz 1929)]] * ca. 9. 11. - Generalni konzulat KSHS u Buenos Airesu podignut na stepen poslanstva, pošto je [[Nikola Mihanović]] poklonio palatu za poslanstvo (Ivo Grizogono je otpravnik poslova).<ref>"Novo poslanstvo u Buenos Airesu", Politika 10. nov. 1926, str. 1</ref> * [[11. 11.]] - U SAD uveden sistem numerisanih magistrala, među kojima je najčuveniji [[Ruta SAD 66|Route 66]] od Čikaga do [[Santa Monica, California|Santa Monike]] u Kaliforniji. * [[12. 11.]] - [[Komunistička partija Indonezije|Komunistička partija]] diže pobunu u nekoliko gradova [[Nizozemske Istočne Indije]], ubrzo ugušeno. * [[13.11.|13]] - [[16. 11.]] - Indijski književnik [[Rabindranat Tagor]] u poseti Jugoslaviji (Zagreb i Beograd). * [[14. 11.]] - Prvi broj lista "Filmske novine". * 14. 11. - Adolfo Díaz je novi predsednik Nikaragve, podržavaju ga SAD - ali Juan Bautista Sacasa stiže 1. 12. u [[Puerto Cabezas]] i proglašava rivalsku vladu, koju podržava Meksiko. * [[15. 11.]] - Na sedmoj [[Imperijalna konferencija|Imperijalnoj konferenciji]] usvojena Balfourova deklaracija da su [[dominion]]i i Ujedinjeno Kraljevstvo autonomni i jednaki unutar [[Britanska Imperija|Britanske Imperije]] (→ [[Komonvelt nacija|Komonvelt]]). * 15. 11. - Osnovana radio-mreža [[NBC]]. * 15. 11. - [[Washington Luís]] novi predsednik Brazila (do 1930), [[Getúlio Vargas]] ministar finansija (do 1927). * studeni - Plenum CK [[KPJ]], za političkog sekretara izabran [[Đuro Cvijić]]. * novembar - Novi Zakon o braku, porodici i starateljstvu u KSHS: olakšan razvod, priznat nevenčani brak, ustanovljena zajednička imovina supružnika. * [[18. 11.]] - Izmirenje među radikalima u KSHS. * 18. 11. - Tokom turneje po Bosni, povorku [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] u [[Breza (BiH)|Brezi]] gađali kamenjem, jajima i balegom (navodno radikali). * [[20.11.|20]] - [[26. 11.]] - Pobuna u severnoj [[Albanija|Albaniji]]<ref name="Indi"/>. * [[21. 11.]] - Radić drugi dan u Mostaru: "Bio je paklenski plan da se ubiju sedmorica Hrvata i kad se to dogodi pod vladom narodnog sporazuma oni su verovali da će se ceo narod rasuti kao lude ovce". Za muslimane kaže da su Hrvati.<ref>"Bosna i Hercegovina - hrvatska rezerva", Politika 22. nov. 1926, str. 2</ref> Zbor u [[Stolac|Stocu]] je prekinut zbog nereda. * [[22. 11.]] - Bivši kačački vođa Adem Bulka i trojica njegovih saboraca ubijeni kod Silara blizu Skoplja u pokušaju bekstva.<ref>"Pogibija Adema Bulke i njegova tri druga", Politika 23. nov. 1926, str. 5</ref> * [[27. 11.]] - Zaključen Prvi Tiranski ugovor: praktično italijanski protektorat nad Albanijom (objavljen [[1. 12.]]). * [[29. 11.]] - [[Stjepan Radić]] u "Domu" optužuje za saučesništvo u korupciji Nikolu Pašića i ministre u njegovoj vladi, Velizara Jankovića i [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]] (afera oko popravke lokomotiva i vagona u Češkoj, u koju je umešan Rade Pašić, sin bivšeg premijera). === Decembar/Prosinac === * [[2. 12.]] - Severni gospodari rata u Kini, na čelu sa [[Zhang Zuolin]]om, osnivaju Armiju nacionalne pacifikacije, ili ''Ankuochun'', vojnu granu [[Beiyanška vlada|Beiyanške vlade]], protiv Kuomintanga koji vodi Severnu ekspediciju. * [[3.12.|3]] - [[14. 12.]] - Nestanak [[Agatha Christie|Agathe Christie]] i velika potraga. * [[4. 12.]] - U [[Dessau]]u otvorena zgrada škole [[Bauhaus]]. * [[6. 12.]] - Ministar inostranih poslova Ninčić dao ostavku - posledica italijansko-albanskog ugovora. * [[7. 12.]] - Ostavka [[Nikola Uzunović|Uzunovićeve]] vlade. * [[9. 12.]] - Kuomintangove snage ušle bez otpora u [[Fuzhou]]. [[Datoteka:Nikola Pasic cropped.jpg|thumb|100px|† [[Nikola Pašić]]]] * [[10. 12.]] - Umro [[Nikola Pašić]], lider Narodne radikalne stranke, jedan od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih političara i državnika (sahrana [[12. 12.]]). * [[11. 12.]] - Objavljen drugi tom Hitlerovog ''[[Mein Kampf]]''-a: Nemci treba da se ujedine i naoružaju, sklopiti savez sa Italijom i Britanijom i eliminisati Francusku, a glavni cilj je životni prostor (''[[Lebensraum]]'') na istoku (SSSR). * [[12. 12.]] - Električni [[Tramvajski promet u Osijeku|tramvaj u Osijeku]]. * [[17. 12.]] - [[Vojni puč u Litvaniji (1926)|Vojni puč u Litvaniji]] ruši demokratski izabranu vladu i dovodi konzervativce, vlast uzima [[Antanas Smetona]] i zadržava je do sovjetske okupacije [[1940]]. * 17. 12. - Nemački kancelar Wilhelm Marx gubi glasanje o poverenju, nakon što su otkriveni tajni odnosi [[Reichswehr]]a i SSSR (sledećeg meseca formira novu vladu). * 17. 12. - Prvi svesavezni popis stanovništva u SSSR: nešto preko 147 miliona; etnički Rusi manje od 78, Ukrajinci preko 31 milion. * [[21. 12.]] - Uzunović vratio mandat, a kralj ga dao [[Ljubomir Davidović|Ljubi Davidoviću]] za formiranje šire koalicije. Radikali ga odbijaju, pa se mandat opet vraća Uzunoviću. * [[24. 12.]] - Treća Uzunovićeva vlada, opet koalicija radikala i HSS ([[Anton Korošec|Korošcevi]] klerikalci odustali u zadnjem trenutku). * [[25. 12.]] - Umro japanski car [[Yoshihito, car Taishō|Yoshihito]], nasleđuje ga sin [[Hirohito]], koji je bio regent od 1921. Njegova [[Japanska era|era]] se naziva ''Shōwa'', "Prosvećeni mir", traje do [[1989]]. === Kroz godinu === * Privredna kriza u KSHS.<ref>"Trgovci i industrijalci o ekonomskom stanju kod nas", Politika, 21. avg. 1926, str. 5</ref> * Osnovana Hrvatska pravaška revolucionarna omladina. * Uredbom povećane takse cirkusima u KSHS, što artiste stavlja u "očajan položaj".<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/vreme/1939/12/24#page/14/mode/1up Vreme, 24. dec. 1939, str. 15]. digitalna.nb.rs</ref> * Prinosi žita i železnički transport u SSSR prevazišli nivo pre Prvog svetskog rata. * [[Stephen Herbert Langdon]] započeo iskopavanja u iračkom lokalitetu [[Jemdet Nasr]] gde su pronađene tablice sa proto[[Klinasto pismo|klinastim pismom]] ([[31. vijek pne.]]). * [[Gilbert N. Lewis]] predložio naziv "[[foton]]" za najmanju jedinicu radijantne energije. * Norvežanin [[Erik Rotheim]] prijavio patent za aerosolni sprej. == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1926.}} === Januar/Siječanj &ndash; Februar/Veljača === * [[1. 1.]] - [[Tihomir Vlaškalić]], društveno-politički radnik SR Srbije i SFRJ († [[1993]]) * [[1. 1.]] - [[Claudio Villa]], italijanski pjevač († [[1987]].) * [[2. 1.]] - [[Zaharije Trnavčević]], TV novinar i urednik, političar († [[2016]]) * [[3. 1.]] - [[George Martin]], muzički producent, "peti ''Beatle''" († [[2016]]) * 3. 1. - [[Felicitas Kuhn]], austrijska ilustratorica († [[2022]]) * [[15. 1.]] - [[Maria Schell]], austrijska glumica († [[2005]]) * [[17. 1.]] - [[Dobroslav Ćulafić]], društveno-politički radnik SR CG i SFRJ († [[2011]]) * [[27. 1.]] - [[Ingrid Thulin]], glumica († [[2004]]) * [[2. 2.]] - [[Danilo Nikolić]], srpski književnik († [[2016]]) * 2. 2. - [[Valéry Giscard d'Estaing]], predsednik Francuske († [[2020]]) * [[8. 2.]] - [[Neal Cassady]], pisac († [[1968]]) * 8. 2. - [[Radmila Savićević]], glumica († [[2001]]) * [[9. 2.]] - [[Josip Vrhovec]], društveno-politički radnik SRH i SFRJ († [[2006]]) * [[11. 2.]] - [[Leslie Nielsen]], glumac, komičar († [[2010]]) * [[16. 2.]] - [[John Schlesinger]], filmski režiser († [[2003]]) * [[24. 2.]] - [[Nikola Karaklajić]], novinar, šahista, prvi YU disk-džokej († [[2008]]) * [[28. 2.]] - [[Svetlana Alilujeva]], Staljinova kćerka († [[2011]]) === Mart/Ožujak &ndash; April/Travanj === * [[2. 3.]] - [[Stevan Vračar]], prof. Pravnog fak. u Bg. († [[2007]]) * [[4. 3.]] - [[Stjepan Zaninović]], filmski reditelj i scenarista († [[1997]]) * [[6. 3.]] - [[Branko Pleša]], glumac, režiser († [[2001]]) * 6. 3. - [[Andrzej Wajda]], režiser († [[2016]]) * 6. 3. - [[Alan Greenspan]], predsednik Federalne rezerve SAD († [[2026]]) * [[13. 3.]] - [[Miloš Gvozdenović Gvozden]], slikar, pedagog († [[2006]]) * [[16. 3.]] - [[Jerry Lewis]], glumac, komičar († [[2017]]) * [[17. 3.]] - [[Siegfried Lenz]], njemački pisac († [[2014]]) * [[24. 3.]] - [[Dario Fo]], glumac, umetnik, nobelovac za književnost († [[2016]]) * [[30. 3.]] - [[Ingvar Kamprad]], osnivač ''IKEA''-e († [[2018]]) * [[2. 4.]] - [[Jack Brabham]], vozač F1 († [[2014]]) * 2. 4. - [[Milan Puzić]], glumac († [[1994]]) * [[3. 4.]] - [[Gus Grissom]], astronaut († [[1967]]) * [[4. 4.]] - [[Borka Vučić]], bankarka († [[2009]]) * [[5. 4.]] - [[Roger Corman]], filmski režiser, producent († [[2024]]) * [[6. 4.]] - [[Ian Paisley]], alsterski političar († [[2014]]) * [[8. 4.]] - [[Dimitrije Lazarov Raša]], narodni heroj († [[1948]]) * [[9. 4.]] - [[Hugh Hefner]], osnivač ''Playboy''-a († [[2017]]) * [[11. 4.]] - [[Vera Belogrlić]], glumica i TV reditelj († [[2015]]) * [[12. 4.]] - Dragoslav Lompar, novinar i urednik RTB († [[1986]]) * [[15. 4.]] - [[Pavle Ugrinov]], (Vasilije Popović), srpski književnik, dramaturg, reditelj († [[2007]]) * [[21. 4.]] - [[Elizabeta II.]], kraljica Ujedinjenog Kraljevstva († [[2022]]) * 21. 4. - [[Savo Jovanović Sirogojno]], bombaš, narodni heroj († [[1944]]) * [[28. 4.]] - [[Harper Lee]], književnica († [[2016]]) === Maj/Svibanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[3. 5.]] - [[Ema Derossi-Bjelajac]], predsjednica Predsjedništva SR Hrvatske († [[2020]]) * [[6. 5.]] - [[Branka Mitić]], glumica († [[2012]]) * 6. 5. - [[Slobodan Perović (glumac)]] († [[1978]]) * [[8. 5.]] - [[David Attenborough]], TV voditelj * [[17. 5.]] - [[Vane Marinović]], književnik († [[1999]]) * [[23. 5.]] - [[Zoran Gluščević]], književnik i kritičar († [[2006]]) * [[26. 5.]] - [[Miles Davis]], džez muzičar († [[1991]]) * [[1. 6.]] - [[Marilyn Monroe]], američka glumica († [[1962]].) * [[3. 6.]] - [[Allen Ginsberg]], pesnik († [[1997]]) * [[11. 6.]] - [[Ante Vican]], glumac († [[2014]]) * [[18. 6.]] - [[Allan Sandage]], astronom († [[2010]]) * [[21. 6.]] - [[Krešo Novosel]], književnik, TV urednik († [[2008]]) * [[26. 6.]] - [[Olga Ban]], narodni heroj († [[1943]]) * [[28. 6.]] - [[Mel Brooks]], glumac, komičar, režiser, producent... * [[29. 6.]] - [[Stipan Marušić]], društveno-politički radnik SAPV, SRSr i SFRJ († [[1974]]) === Jul/Srpanj &ndash; Avgust/Kolovoz === * [[3. 7.]] - [[Predrag Heruc]], učesnik NOB († [[1945]]) * [[4. 7.]] - [[Alfredo Di Stéfano]], argentinski i španski fudbaler († [[2014]]) * [[10. 7.]] - [[Pavle Vuisić]], srpski glumac († [[1988]]) * 10. 7. - [[Fred Gwynne]], glumac († [[1993]]) * [[14. 7.]] - [[Harry Dean Stanton]], glumac († [[2017]]) * [[20. 7.]] - [[Ilija Ivezić]], glumac († [[2016]]) * [[24. 7.]] - [[Ankica Tuđman]], prva dama Hrvatske († [[2022]]) * [[28. 7.]] - [[Vlasta Velisavljević]], glumac († [[2021]]) * [[2. 8.]] - [[Jug Grizelj]], novinar († [[1991]]) * [[3. 8.]] - [[Tony Bennett]], pevač († [[2023]]) * [[4. 8.]] - [[Nada Šakić]], rođ. Tambić, čuvarka u Staroj Gradiški († [[2011]]) * [[13. 8.]] - [[Fidel Castro]], revolucionar, predsednik Kube († [[2016]]) * [[14. 8.]] - [[René Goscinny]], crtač stripa († [[1977]]) * [[17. 8.]] - [[Jiang Zemin]], predsednik NR Kine († [[2022]]) * [[18. 8.]] - [[Ilija Gligorijević]], arhitekta († [[2007]]) === Septembar/Rujan &ndash; Oktobar/Listopad === * [[8. 9.]] - [[Sergio Pininfarina]], dizajner automobila († [[2012]]) * [[15. 9.]] - [[Jean-Pierre Serre]], matematičar * [[23. 9.]] - [[John Coltrane]], džez saksofonista († [[1967]]) * [[26. 9.]] - [[Stevan Karamata]], geolog († [[2015]]) * [[6. 10.]] - [[Petar Omčikus]], slikar i akademik († [[2019]]) * [[10. 10.]] - [[Mladen Oljača]], književnik († [[1994]]) * [[12. 10.]] - [[Milovan Vidak]], slikar († [[2003]]) * [[15. 10.]] - [[Michel Foucault]], filozof, istoričar ideja († [[1984]].) * [[18. 10.]] - [[Chuck Berry]], rock kantautor i gitarista († [[2017]]) * 18. 10. - [[Klaus Kinski]], glumac († [[1991]]) * [[29. 10.]] - [[Necmettin Erbakan]], premijer Turske († [[2011]]) * [[31. 10.]] - [[Jimmy Savile]], TV i radio osoba († [[2011]]) === Novembar/Studeni &ndash; Decembar/Prosinac === * [[7. 11.]] - [[Joan Sutherland]], operska pevačica, sopran († [[2010]]) * [[13. 11.]] - [[Zvonimir Červenko]], general HV († [[2001]]) * [[16. 11.]] - [[Miko Tripalo]], hrvatski političar († [[1995]].) * [[23. 11.]] - [[Sathya Sai Baba]], indijski duhovni vođa († [[2011]].) * [[30. 11.]] - [[Richard Crenna]], glumac († [[2003]]) * [[8. 12.]] - [[Stevo Žigon]], glumac († [[2005]]) * [[9. 12.]] - [[Raif Dizdarević]], predsjednik Predsjedništva SFRJ († [[2026]]) * [[13. 12.]] - [[Nikola Janković]], vajar, akademik SANU († [[2017]]) * [[19. 12.]] - [[Nikola Dekleva]], lekar i naučnik († [[2003]]) * [[20. 12.]] - [[Geoffrey Howe]], britanski političar († [[2015]]) * [[22. 12.]] - [[Hajrudin Krvavac]], filmski režiser († [[1992]]) === Kroz godinu === * [[Boško Buha]], bombaš, narodni heroj († [[1943]]) * [[Milja Marin]], partizanka, "Kozarčanka" († [[2007]]) * [[Enes Čengić]], novinar, publicista († [[1995]]) == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1926.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[4. 1.]] - [[Margherita di Savoia]], italijanska kraljica majka (* [[1851]]) * [[21. 1.]] - [[Camillo Golgi]], lekar, biolog, nobelovac (* [[1843]]) * [[28. 1]] - [[Ernest Troubridge]], britanski admiral, bivši šef misije u Srbiji (* [[1862]]) * [[30. 1.]] - [[Barbara La Marr]], glumica (* [[1896]]) * [[2. 2.]] - [[Vladimir Suhomlinov]], bivši ruski ministar rata (* [[1848]]) * [[14. 2.]] - [[John Jacob Bausch]], optičar, suosnivač ''Bausch & Lomb'' (* [[1830]]) * [[21. 2.]] - [[Heike Kamerlingh Onnes]], fizičar, nobelovac (* [[1853]]) * [[24. 2.]] - [[Anđelija Lazarević]], slikarka i književnica (* [[1885]]) * 24. 2. - [[Ivan Lorković]], hrvatski političar (* [[1876]]) * [[1. 3.]] - [[Dragutin Ilić]], srpski književnik (* [[1858]]) * [[9. 3.]] - [[Mikao Usui]], osnivač terapije ''reiki'' (* [[1865]]) * [[17. 3.]] - [[Aleksej Brusilov]], ruski carski general (* [[1853]]) * [[28. 3.]] - Philippe od Orléansa, pretendent na francusko prijestolje, kao Philippe VIII (* [[1869]]) * 29. 3. - Jovan Aničić, hajduk u okolini Požege i Arilja<ref>"Pogibija hajduka Aničića", Politika, 30. mart 1926, str. 5</ref> * 29. 3.? - Sibin Vukašinović, hajduk u okolini Prizrena<ref>"Samoubistvo hajduka Sibina", Politika, 31. mart 1926, str. 8</ref> === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[4. 4.]] - [[August Thyssen]], industrijalac (* [[1842]]) * [[7. 4.]] - [[Giovanni Amendola]], italijanski novinar, antifašista (* [[1882]]) * [[17. 4.]] - [[Hermann Bollé]], arhitekt u Zagrebu (* [[1845]]) * [[24. 4.]] - [[Sunjong od Koreje|Sunjong]], poslednji vladar Koreje (* [[1874]]) * [[25. 4.]] - [[Savo Nakićenović]], sveštenik, geograf, istoričar i etnolog (* [[1882]]) * [[30. 4.]] - [[Bessie Coleman]], prva crnkinja pilot u SAD (* [[1892]]) * [[14. 5.]] - [[Jovan Miodragović]], prof. Učiteljske škole u Beogradu (* [[1853]]) * [[16. 5.]] - [[Mehmed VI]], poslednji osmanski sultan (* [[1861]]) * maj - [[Franjo Vulč]], član KPJ (* [[1891]]) * [[25. 5.]] - [[Simon Petljura]], ukrajinski novinar i političar (* [[1879]]) * [[9. 6.]] - [[Janko Ibler]], hrvatski publicist i književni kritičar (* [[1862]].) * [[10. 6.]] - [[Antoni Gaudí]], arhitekta (* [[1852]]) * [[14. 6.]] - [[Branko Vodnik]], hrvatski književnik i povjesničar (* [[1879]].) * 14. 6. - [[Mary Cassatt]], slikarica (* [[1844]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[2. 7.]] - [[Émile Coué]], psiholog, popularizator autosugestije (* [[1857]]) * [[12. 7.]] - [[Gertrude Bell]], spisateljica, arheologinja, administratorka, špijun (* [[1868]]) * [[18. 7.]] - [[Leopold Lojka]], šofer Franca Ferdinanda (* 1885-6) * [[20. 7.]] - [[Feliks Dzeržinski]], osnivač sovjetske tajne policije Čeka (* [[1877]]) * [[26. 7.]] - [[Krste Petkov Misirkov]], filolog (* [[1874]]) * [[23. 8.]] - [[Rudolph Valentino]], američki filmski glumac (* [[1895]].) * [[26. 8.]] - [[Ugyen Wangchuck]], kralj Butana (* [[1862]]) * [[5. 9.]] - [[Karl Harrer]], novinar, suosnivač DAP, prethodnice NSDAP (* [[1890]]) * [[14. 9.]] - [[John Louis Emil Dreyer]], astronom (* [[1852]]) * [[15. 9.]] - [[Rudolf Eucken]], filozof, nobelovac za književnost (* [[1846]]) * [[21. 9.]] - [[Léon Charles Thévenin]], telegrafski inženjer (* [[1857]]) * [[24. 9.]] - [[Jovan Jugović]], vojni pilot (* [[1886]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[7. 10.]] - [[Emil Kraepelin]], pionir moderne psihijatrije (* [[1856]]) * [[11. 10.]] - [[Hymie Weiss]], gangster (* [[1898]]) * [[12. 10.]] - [[Paul Puhallo von Brlog]], austrougarski general (* [[1856]]) * [[19. 10.]] - [[Victor Babeș]], bakteriolog (* [[1854]]) * [[20. 10.]] - [[Eugene V. Debs]], američki sindikalni lider (* [[1855]]) * [[31. 10.]] - [[Harry Houdini]], američki iluzionist i eskapist (* [[1874]].) * 31. 10. - [[Anteo Zamboni]], anarhista (* [[1911]]) * [[3. 11.]] - [[Annie Oakley]], strijelkinja (* [[1860]]) * [[5. 11.]] - [[Draga Ljočić]], prva žena lekar u Srbiji (* [[1855]]) * [[26. 11.]] - [[John Browning]], projektant oružja (* [[1855]]) * [[4. 12.]] - [[Ivana Kobilca]], slovenska slikarica (* [[1861]]) * [[5. 12.]] - [[Claude Monet]], francuski slikar (* [[1840]].) * [[10. 12.]] - [[Nikola Pašić]], višestruki premijer Srbije i KSHS (* [[1845]]) * [[17. 12.]] - [[Lars Magnus Ericsson]], osnivač ''Ericsson''-a (* [[1846]]) * [[25. 12.]] - [[Joshihito, car Taishō]], japanski vladar (* [[1879]]) * [[29. 12.]] - [[Rainer Maria Rilke]], pesnik (* [[1875]]) === Kroz godinu === * [[Milica Avirović]], glumica (* [[1898]]) * [[Paulina Matijević]], dobrotvorka (* 1856, 1861?) == Nobelova nagrada za 1926. godinu == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Jean Baptiste Perrin]] (rad na diskontinalnoj strukturi materije, naročito za otkriće [[sedimentaciona ravnoteža|sedimentacione ravnoteže]]) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[Theodor Svedberg]] (rad na disperznim sistemima) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Johannes Fibiger]] (otkriće [[Gongylonema neoplasticum|Spiroptera carcinoma]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Grazia Deledda]] (idealistički nadahnuti zapisi koji s plastičnom jasnoćom oslikavaju život na njenom rodnom ostrvu i s dubinom i simpatijom se bave sa ljudskim problemima uopšte) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Aristide Briand]] i [[Gustav Stresemann]] (potpisnici [[Ugovori iz Locarna|Ugovorâ iz Locarna]]) == Reference == {{reference}} {{commonscat|1926}} [[Kategorija:1926.]] p2af7p1p4pc5xygrh35z4lzpemu1o9u Wikipedija na srpskohrvatskom jeziku 0 34485 42710801 42652836 2026-10-13T14:58:19Z Vipz 151311 /* Kvaliteta */ 42710801 wikitext text/x-wiki {{Infobox website | ime = [[Datoteka:Wikipedia-favicon.png|16px|Favicon of Wikipedia]] Srpskohrvatska Wikipedija | screenshot = [[Datoteka:Serbo-Croatian Wikipedia screenshot.png|200px|Glavna stranica srpskohrvatske Wikipedije]] | logo = [[Datoteka:Wikipedia-logo-v2-sh.svg]] | caption = Logotip i snimak glavne stranice | url = [http://sh.wikipedia.org/ sh.wikipedia.org] | komercijalan = ne | tip = [[internetski enciklopedijski projekt]] | jezik = [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] | registracija = opcionalna | posednik = [[Fondacija Wikimedija]] | autor = zajednica Wikipedije na srpskohrvatskom jeziku | start datum = {{start date and age|2002|1|16}} }} <!-- identifikator u Wikimedijinoj bazi podataka: shwiki --> '''Wikipedija na srpskohrvatskom jeziku''', skraćeno '''srpskohrvatska Wikipedija''', izdanje je slobodne internetske enciklopedije [[Wikipedia|Wikipedije]] na [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom jeziku]]. Pokrenuta je 16. januara 2002. i trenutačno broji preko {{Zaokruživanje|{{NUMBEROF|ARTICLES|sh}}|-4}} članaka, što je čini drugom najvećom među [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskim]] izdanjima Wikipedije<ref>„[[:m:List of Wikipedias by language group#Slavic|List of Wikipedias by language group § Slavic]]”. Meta-Wiki.</ref> i {{Wikipedia rank by size|sh}}. najvećom među svim jezičnim izdanjima Wikipedije.<ref>„[[:m:List of Wikipedias#All Wikipedias ordered by number of articles|List of Wikipedias § All Wikipedias ordered by number of articles]]”. Meta-Wiki.</ref> == Historija == === Osnivanje === Wikipedija na srpskohrvatskom jeziku pokrenuta je 16. januara 2002.<ref name="obavjestenja">{{cite web |url=http://sh.wikipedia.com:80/wiki.cgi?Obavjestenja |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20020219154055/http://sh.wikipedia.com:80/wiki.cgi?Obavjestenja |archive-date=19. februara 2002 |date=23. januara 2002 |title=Obavjestenja |website=sh.wikipedia.com |access-date=11. februara 2026 }}</ref><ref name="pingos-enwiki">[[:en:Special:Diff/263549|„User:Larry Sanger/Will these comments ever stop”]]. en.wikipedia.org. 16. januara 2002.</ref><ref name="gmane">{{cite web |url=http://thread.gmane.org/gmane.science.linguistics.wikipedia.international/185 |title=&lbrack;Intlwiki-l&rbrack; Help with international Wikipedia - character set, administration |date=17. januara 2002 |url-status=dead |archive-url=https://archive.today/20130926133837/http://thread.gmane.org/gmane.science.linguistics.wikipedia.international/185 |archive-date=26. septembra 2013 |website=thread.gmane.org |access-date=11. februara 2026 }}</ref> Na adresi -{sh.wikipedia.com}- započeo ju je Goran Kulenović (korisnik [[:w:en:User:Pingos~enwiki|Pingos]]),<ref name="pingos-enwiki"/><ref name="gmane"/> 33-godišnjak iz [[Kanada|Kanade]] koji je prethodno prebivao u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>[[:en:Special:Diff/266962081|„User:Pingos~enwiki”]]. en.wikipedia.org. 16. januara 2002</ref> Prvi izvještaj o radu srpskohrvatske Wikipedije dao je 30. januara 2002. [[:en:User:Taw|Tomasz Wegrzanowski]], koji je njezin nastanak označio »događajem mjeseca«.<ref>{{cite web |url=http://thread.gmane.org/gmane.science.linguistics.wikipedia.international/196 |title=&lbrack;Intlwiki-l&rbrack; 30 jan stats |date=30. januara 2002 |url-status=dead |archive-url=https://archive.today/20130924214846/http://thread.gmane.org/gmane.science.linguistics.wikipedia.international/196 |website=thread.gmane.org |archive-date=24. septembra 2014 |access-date=11. februara 2026 }}</ref> Dana 12. decembra 2002. osnovana je [[Wikipedija na bosanskom jeziku]], čiji je prvobitan sadržaj izdvojen sa srpskohrvatske Wikipedije.<ref name="raskol">[[Posebno:Diff/9|„Glavna stranica”]]. sh.wikipedia.org. 9. marta 2003.</ref> 23. decembra 2002. srpskohrvatska Wikipedija prebačena je na sadašnju adresu, -{sh.wikipedia.org}-.<ref name="Start">[[Posebno:Diff/1|„MainPage”]]. sh.wikipedia.org. 23. decembra 2002.</ref> Naposljetku su 16. februara 2003. pokrenute inačice Wikipedije na [[Wikipedija na hrvatskom jeziku|hrvatskom jeziku]] i [[Wikipedija na srpskom jeziku|srpskom jeziku]].<ref name="raskol"/> === Period neaktivnosti === Godine 2005. srpskohrvatska Wikipedija bila je zaključana na nekoliko mjeseci, od 20. februara<ref name="meta-inactive-wikis">[[:m:Special:Diff/102034|„Inactive wikis”]]. Meta-Wiki. 20. februara 2005.</ref> do 23. juna, kada je ponovo otvorena.<ref name="Pokrajac">[[:en:Special:Diff/32924522|„Wikipedia:Multilingual coordination”]]. en.wikipedia.org. 27. decembra 2005.</ref> Prije pokretanja bilo je potrebno ponovo proći uobičajenu proceduru za pokretanje novog jezičnog izdanja Wikipedije.<ref>[[:m:Requests for new languages/Wikipedia Serbo-Croatian|„Requests for new languages/Wikipedia Serbo-Croatian”]]. Meta-Wiki.</ref> Rasprava koja se provodila tokom ponovnog otvaranja srpskohrvatske Wikipedije dotakla se izazova zajedničkog uređivanja u okruženju opterećenom još uvijek svježim posljedicama [[Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije|ratova na prostoru bivše Jugoslavije]], kao i načina na koje podjela projekata po nacionalnim jezičkim standardima utječe na interpretaciju i primjenu načela [[WP:Neutralno gledište|neutralnog gledišta]] u enciklopedijskom radu.<ref name="Rogers">{{Cite book |last=Rogers |first=Richard |date=2015 |title=Digital Methods |chapter=Wikipedia as Cultural Reference |chapter-url=https://books.google.com/books?id=AOsCEAAAQBAJ&pg=PA172 |location= |publisher=MIT Press |pages=166–177 |isbn=9780262528245 |access-date=10 February 2026 |quote=Thus the treatment here of points of view as national derives from the discussion about the closing and reopening of the Serbo-Croatian Wikipedia, and the related founding of the Bosnian, Croatian, and Serbian ones, which are considered solutions to the burden of collaboration after the Balkan wars.}}</ref> === Rast === Iako je početak bio polagana intenziteta uređenja, srpskohrvatska Wikipedija doživjela je od 2011. malu [[renesansa|renesansu]] i zabilježila ogroman skok u broju članaka. U tri godine, od 2012. do 2015., broj se njezinih članaka učetverostručio, čime je u tom razdoblju postala najbrže rastuće izdanje Wikipedije na području bivše Jugoslavije. Velik doprinos dali su novi korisnici, od kojih su neki bili došljaci, dok su drugi stigli sa srpskohrvatskih varijetetskih izdanja Wikipedije (najznačajniji primjer je »[[odljev mozgova]]« sa hrvatske Wikipedije, koji se poklopio sa rastom sadržaja na srpskohrvatskoj inačici). Dana 26. septembra 2014. srpskohrvatska Wikipedija je prešla broj od 253 tisuće članaka i postala najvećom južnoslavenskom Wikipedijom. Značajan doprinos ovom postignuću dao je opsežan automatizirani unos članaka pomoću [[Wikipedija:Botovi|wikipedijskih botova]].<ref>{{Cite journal |last=Alshahrani |first=Saied |last2=Alshahrani |first2=Norah |last3=Matthews |first3=Jeanna |date=2023 |title=DEPTH+: An Enhanced Depth Metric for Wikipedia Corpora Quality |url=https://aclanthology.org/2023.trustnlp-1.16 |journal=ACL Anthology |language=en |publisher=Association for Computational Linguistics |pages=175–189 |doi=10.18653/v1/2023.trustnlp-1.16|doi-access=free }}</ref> Potkraj 2022. godine srpskohrvatsko izdanje Wikipedije obilježilo je dvadeset godina postojanja, što se vremenski podudarilo s uvođenjem alata za preslovljavanje latinice na ćirilicu (-{[[Wikipedija:LC|{{lang|en|LanguageConverter}}]]}-). Sredinom 2023. godine uz podršku [[:m:Movement Strategy and Governance|Tima za strategiju i upravljanje pokretom]] saradnici i saradnice bosanske, hrvatske, srpske te srpskohrvatske Wikipedije osnovali su [[WP:Međuprojektna saradnja|Inicijativu za međuprojektnu saradnju]]. Godine 2024. zajednica srpskohrvatske Wikipedije uspostavila je blisku saradnju s [[:mw:Wikimedia Product|Odjelom za proizvode i tehnologiju Fondacije Wikimedija]] te stekla status [[:mw:Pilot wiki|pilot-wikija]], sudjelujući u testiranju noćne teme -{Vectora 2022}-. U okolnostima globalne uspostave -{Vectora 2022}- kao zadane teme projekata Wikimedije, zajednica je srpskohrvatske Wikipedije početkom 2025. godine usvojila novi dizajn glavne stranice. == Statistika == {{Vidi takođe|Posebno:Statistike}} [[Datoteka:Number of articles over time on BS, HR, SH and SR Wikipedias.png|thumb|upright=2|Grafikon koji pokazuje kretanje broja članaka na izdanjima Wikipedije na bosanskom, hrvatskom, srpskom i srpskohrvatskom jeziku. U razdoblju od 2014. do 2017. srpskohrvatska Wikipedija je bila najveće izdanje Wikipedije zasnovano na srpskohrvatskom pluricentričnom jeziku.]] Srpskohrvatska Wikipedija imala je 16. februara 2003. skoro 200 stranica.<ref>[[Posebno:Diff/6|„Glavna stranica”]]. sh.wikipedia.org. 16. februara 2003. {{izdvojeni citat|Former Serbocroatian Wikipedia, now presumably obsolete, but still containing nearly 200 pages that could be translated for use in the above Wikipedias.|16. februara 2003. u 21:52.}}</ref> Do početka 2005. na Wikipediji su dominirali članci iz područja [[enigmatika|enigmatike]], kada je ona nakratko zamrla. Poslije ponovnog pokretanja slijedio je relativno brz rast u broju članaka. Prag od 1000 članaka prijeđen je 7. oktobra 2005., a prag od 5000 članaka prijeđen je 22. jula 2006. Srpskohrvatska Wikipedija imala je 10. aprila 2007. 10.000 članaka. Broj članaka udvostručen je 4. novembra 2008., kada je prijeđen prag od 20.000 članaka. Prag od 30.000 članaka prijeđen je 20. maja 2010. Kratka hronologija broja članaka: {{Div col}} * 2007-04: 10.000 članaka * 2008-11: 20.000 članaka * 2010-05: 30.000 članaka * 2011-11: 50.000 članaka * 2012-10: 70.000 članaka * 2013-04: 80.000 članaka * 2013-10: 90.000 članaka * 2014-01: 100.000 članaka * 2014-02: 110.000 članaka * 2014-03: 130.000 članaka * 2014-04: 160.000 članaka * 2014-05: 170.000 članaka * 2014-06: 180.000 članaka * 2014-07: 190.000 članaka * 2014-08: 210.000 članaka * 2014-10: 270.000 članaka * 2015-03: 394.000 članaka * 2015-07: 425.000 članaka * 2016-01: 430.000 članaka * 2019-09: 450.000 članaka * 2024-08: 460.000 članaka {{Div col end}} == Politika uređenja == {{Vidi takođe|Wikipedija:Pravila i smjernice|Wikipedija:Jezičke smjernice}} Glavni je cilj srpskohrvatske ''Wikipedije'', u skladu s politikama i smjernicama, olakšati koordinaciju među pojedinim srpskohrvatskim wikipedijskim izdanjima da se uzalud ne bi rasipala energija i duplirali članci. Srpskohrvatska Wikipedija nastoji da uključi sve govornike srpskohrvatskog jezika. Osnov politike srpskohrvatske Wikipedije je jezička inkluzivnost, što podrazumijeva slobodnu uporabu bilo kojeg varijeteta srpskohrvatskog jezika prilikom uređenja članaka. Na srpskohrvatskoj Wikipediji dozvoljeno je pisati bilo kojim varijetetom.<ref name="Lončarek">{{Cite web |last=Lončarek |first=Karmen |title=Digitalizirano prosvjetiteljstvo |website=Na pola puta |url=https://www.napolaputa.net/ucesnici/2010-godina/karmen-lonacarek/ |url-status=live |dead-url=no |access-date=3. oktobra 2013 |archive-date=21. januara 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210121051308/http://www.napolaputa.net/ucesnici/2010-godina/karmen-lonacarek/ }}</ref> Na srpskohrvatskoj Wikipediji primjenjuje se [[WP:0T|nulta tolerancija]] na [[nasilje]] i vrijeđanje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj i drugoj osnovi, kao i na druge oblike [[diskriminacija|diskriminacije]]. == Kvaliteta == [[Datoteka:PC Press Top 50 2016 award shwiki.jpg|thumb|Srpskohrvatskoj Wikipediji je dodijeljeno priznanje PC Press Top 50 za „najbolju online stvar među bazama znanja”, 2016.]] {{Vidi takođe|Wikipedija:Istaknuti članci}} {{izdvojeni citat|Zato i ne iznenađuje što najkvalitetnije stranice Vikipedije napisane na balkanskim jezicima nisu ni na srpskoj, ni na hrvatskoj verziji ove enciklopedije, već na - onoj srpskohrvatskoj. Sa čak 89 hiljada kvalitetni(ji)h odrednica, srpskohrvatska Vikipedija se subverzivno bori sa dominacijom one srpske i one hrvatske. Na kosmopolitski način, a snagom preciznosti, objektivnosti, neutralnosti i argumenata.|sociolog Aleksej Kišjuhas, septembar 2013.<ref name="Kišjuhas">{{cite newspaper |last=Kišjuhas |first=Aleksej |date=27. septembra 2013 |url=https://www.danas.rs/kolumna/aleksej-kisjuhas/vikipedija/ |title=Vikipedija |newspaper=[[Danas (dnevnik)|Danas]] |access-date=11. februara 2026}}</ref>}} Na srpskohrvatskoj Wikipediji originalno je nastao veći broj članaka o [[:Kategorija:Srpskohrvatski jezik|zajedničkom jeziku]], [[:Kategorija:Historija Jugoslavije|historiji]] i [[:Kategorija:Raspad SFR Jugoslavije|raspadu SFRJ]], [[:Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu|Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji]], [[:Kategorija:Historija Kosova|historiji Kosova]] i drugim [[:Kategorija:Balkan|balkanskim temama]]. Pored toga, opsežnije su pokrivene teme vezane za [[:Kategorija:Stari vijek|starovjekovnu historiju]] i [[:Kategorija:Rano hrišćanstvo|rano hrišćanstvo]], umjetničke teme kao [[:Kategorija:Teatar|teatar]] i [[:Kategorija:Film|kinematografija]], humanističke teme kao [[:Kategorija:filozofija|filozofija]], [[:Kategorija:Religija|religija]], [[:Kategorija:Ateizam|ateizam]], zatim [[:Kategorija:Hemija|kemija]], [[:Kategorija:Enigmatika|enigmatika]], [[:Kategorija:LGBT|LGBT]], i sl. Sistematično su obrađeni i članci vezani za [[:Kategorija:Kalendar|razne kalendare]] i [[:Kategorija:Kronologija|kronologiju]] po [[:Kategorija:Vjekovi|vjekovima]], [[:Kategorija:Decenije|dekadama]] i [[:Kategorija:Godine|godinama]]. Pored toga, srpskohrvatska Wikipedija odabire i preuzima kvalitetne članke s preostala tri srpskohrvatska wikipedijska izdanja i proširuje tematske cjeline prevodima s engleske i drugih većih izdanja Wikipedije.<ref name="Lončarek"/> Časopis ''[[PC Press]]'' dodijelio je srpskohrvatskoj Wikipediji nagradu PC Press Top 50 za „najbolju online stvar među bazama znanja” za 2016. godinu.<ref>{{Cite web |url=http://pcpress.rs/top50-2016-pobednici/?Odeljak=5&formSubmit=Izaberite+stranu |title=PC Press Top 50 – pobednici 2016 |accessdate=12. februara 2017 |work= |publisher=''[[PC Press]]'' |date=}}</ref> U [[kvalitativno-komparativna analiza|kvalitativno-komparativnoj analizi]] četiriju Wikipedija na jezicima BCMS, provedenoj 2023. godine, ispitanici su srpskohrvatsku Wikipediju ocijenili „najmanje konfliktnim okruženjem među četiri jezična izdanja” te naveli da su njezini urednici „najskloniji u davanju prednosti enciklopedijskom identitetu nad nacionalnim u procesu izgradnje znanja”, što ju je činilo znatno manje privlačnom metom za preuzimanje upravljačke kontrole u usporedbi s hrvatskim i srpskim izdanjem.<ref name="CSCW">{{Cite journal |last1=Kharazian |first1=Zarine |last2=Starbird |first2=Kate |last3=Hill |first3=Benjamin Mako |author-link2=:en:Kate Starbird |author-link3=Benjamin Mako Hill |date=November 2023 |title=Governance Capture in a Self-Governing Community: A Qualitative Comparison of the Croatian, Serbian, Bosnian, and Serbo-Croatian Wikipedias |journal=Proceedings of the ACM on Human-Computer Interaction |volume=8 |issue=CSCW1 |doi=10.1145/3637338 |doi-access=free |publisher=[[University of Washington]] |arxiv=2311.03616 |quote=All of the interviewees familiar with the Serbo-Croatian projects classified Serbo-Croatian as, by far, the least contentious environment of the four language editions. [...] Of the four Wikipedias in the BCMS language environment, editors on the Serbo-Croatian Wikipedia were the most likely to privilege an encyclopedic identity over a national one in the process of knowledge construction, an observation from our interviews that has also been corroborated by Rogers. This ultimately made the project a considerably less attractive target than the Croatian and Serbian Wikipedias where nationalist narratives had the potential to resonate further.}}</ref> == Rang == Godine 2006. srpskohrvatska Wikipedija bila je po broju članaka na 61. mjestu u svijetu.<ref name="WikiListHist">{{cite web |title=List of Wikipedias |publisher=Wikimedia |url=http://meta.wikimedia.org/wiki/List_of_Wikipedias |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060204035946/http://meta.wikimedia.org/wiki/List_of_Wikipedias |archivedate=2006-02-04 |access-date=2015-10-08 |deadurl=no }}</ref> Do 2015. napredovala je za 42 mjesta i time stigla na 19. mjesto,<ref name="WikiListHist"/> čime se uvrstila na popis 20 najvećih izdanja Wikipedije. == Povezano == * [[Wikipedija na bosanskom jeziku]] * [[Wikipedija na crnogorskom jeziku]] * [[Wikipedija na hrvatskom jeziku]] * [[Wikipedija na srpskom jeziku]] * [[Wikipedija:Arhiva glavne stranice]] == Reference == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{commonscat|Serbo-Croatian Wikipedia}} * [[:m:Tell us about Serbocroatian Wikipedia|„Tell us about Serbo-Croatian Wikipedia”]]. [Recite nam o srpskohrvatskoj Wikipediji]. Meta-Wiki * {{Cite news |last=Pavlica |first=Damjan |date=14. oktobra 2013 |url=http://www.e-novine.com/drustvo/92196-Jedina-zajednika-Wikipedija.html |title=Jedina zajednička Wikipedija |newspaper=[[E-novine]] |url-status=dead |dead-url=yes |archive-url=https://web.archive.org/web/20131121075631/http://www.e-novine.com/drustvo/92196-Jedina-zajednika-Wikipedija.html |archive-date=21. novembra 2013 |access-date=18. februara 2026}} * {{Cite thesis |url=https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd:5548 |title=Usporedba tekstova o ruskim filmovima na hrvatskoj, srpskohrvatskoj i engleskoj verziji Wikipedije |last=Ramljak |first=Marta |location=[[Sveučilište u Zadru]] |date=2021-07-09 |type=diplomski rad |access-date=2023-03-21 |archive-date=2023-03-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230321151859/https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd:5548 }} * [[:m:Wikipedia article depth]] (Meta-Wiki) – srpskohrvatska Wikipedija na 2. mjestu po koeficijentu dubine članaka {{Wikipedije}} [[Kategorija:Wikipedije po jezicima|srpskohrvatski]] [[Kategorija:Srpskohrvatski jezik|Wikipedia]] ik7253ml5w5wvj4be14qai82o7xzde9 Šablon:Muzička nagrada Léonie Sonning 10 38797 42710906 42503959 2026-10-14T11:27:51Z Edgar Allan Poe 29250 42710906 wikitext text/x-wiki {{Navbox generic | name = Muzička nagrada Léonie Sonning | title = [[Muzička nagrada Léonie Sonning]] | evenstyle = background-color:#EEEEF0; text-align: left; | oddstyle= background-color:#fff; text-align: left; | listclass = hlist | nowrapitems = yes | color = #ccf | group-style = background-color: #ddf; padding-left: 2em; padding-right: 2em; text-align: center; width: 10%; | even-style = background-color:#fff; text-align: left; | odd-style = background-color:#fff; text-align: left; | group1 = 1959–1980 | list1 = * [[Igor Stravinski]] (1959) * [[Leonard Bernstein]] (1965) * [[Birgit Nilsson]] (1966) * [[Witold Lutosławski]] (1967) * [[Benjamin Britten]] (1968) * [[Boris Hristov]] (1969) * [[Sergiu Celibidache]] (1970) * [[Artur Rubinstein]] (1971) * [[Yehudi Menuhin]] (1972) * [[Dmitrij Šostakovič]] (1973) * [[Andrés Segovia]] (1974) * [[Dietrich Fischer-Dieskau]] (1975) * [[Mogens Wöldike]] (1976) * [[Olivier Messiaen]] (1977) * [[Jean-Pierre Rampal]] (1978) * [[Janet Baker]] (1979) * [[Marie-Claire Alain]] (1980) | group2 = 1981–2000 | list2 = * [[Mstislav Rostropovič]] (1981) * [[Isaac Stern]] (1982) * [[Rafael Kubelík]] (1983) * [[Miles Davis]] (1984) * [[Pierre Boulez]] (1985) * [[Svjatoslav Rihter]] (1986) * [[Heinz Holliger]] (1987) * [[Peter Schreier]] (1988) * [[Gidons Krēmers]] (1989) * [[György Ligeti]] (1990) * [[Eric Ericson]] (1991) * [[Georg Solti]] (1992) * [[Nikolaus Harnoncourt]] (1993) * [[Krystian Zimerman]] (1994) * [[Jurij Bašmet]] (1995) * [[Per Nørgård]] (1996) * [[András Schiff]] (1997) * [[Hildegard Behrens]] (1998) * [[Sofia Gubaidulina]] (1999) * [[Michala Petri]] (2000) | group3 = 2001–2020 | list3 = * [[Anne-Sophie Mutter]] (2001) * [[Alfred Brendel]] (2002) * [[György Kurtág]] (2003) * [[Keith Jarrett]] (2004) * [[John Eliot Gardiner]] (2005) * [[Yo-Yo Ma]] (2006) * [[Lars Ulrik Mortensen]] (2007) * [[Arvo Pärt]] (2008) * [[Daniel Barenboim]] (2009) * [[Cecilia Bartoli]] (2010) * [[Kaija Saariaho]] (2011) * [[Jordi Savall]] (2012) * [[Simon Rattle]] (2013) * [[Martin Fröst]] (2014) * [[Thomas Adès]] (2015) * [[Herbert Blomstedt]] (2016) * [[Leonidas Kavakos]] (2017) * [[Mariss Jansons]] (2018) * [[Hans Abrahamsen]] (2019) * [[Barbara Hannigan]] (2020) | group4 = 2021–''danas'' | list4 = * [[Jin Eunsuk]] (2021) * [[Pierre-Laurent Aimard]] (2022) * [[Evelyn Glennie]] (2023) * [[Emmanuel Pahud]] (2024) * [[Danski gudački kvartet]] (2025) * [[Kiril Petrenko]] (2026) * [[Mitsuko Uchida]] (2027) }}<noinclude> [[Kategorija:Muzički šabloni|Léonie Sonning]] [[Kategorija:Šabloni za nagrade|Léonie Sonning]] </noinclude> 4xqncafhqkqklxqtd0xbnj88xrl6qly Barnaba 0 90282 42710772 42409286 2026-10-13T12:18:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.6 42710772 wikitext text/x-wiki {{Other uses}} {{Infokutija svetac |ime=Sveti Barnaba/Varnava |datum_rođenja=nepoznat |datum_smrti=[[61]] |datum_slave=11. jun |štovanje_u=[[Katolička crkva|Rimokatolička crkva]], [[pravoslavna crkva|pravoslavne crkve]], [[Istočne crkve]], [[Anglikanska zajednica]], [[Luteranska crkva]] |slika=Barnabas.jpg |širina_slike=250px |opis=''Ikona Svetog Varnave'' |mjesto_rođenja=[[Cipar]] |mjesto_smrti=[[Salamina (Kipar)|Salamina na Cipru]] |titule=Apostol Antiohije i Cipra |datum_kanonizacije=[[Pre-kongregacija]] |atributi=Hodočasnički štap; maslinova grana; držanje [[Evanđelje po Mateju|Evanđelja po sv. Matiji]] |zaštitništvo=Cipar, [[Antiohija]], protiv tuče, zazivan kao mirotvorac |glavno_svetište=Manastir sv. Varnave u [[Famagusta|Famagusti]] na [[Cipar|Cipru]]<ref>*[http://www.whatson-northcyprus.com/interest/famagusta/salamis/barnabas.htm ''St Barnabas Monastery'']</ref> }} '''Varnava''' ili '''Barnaba''' ({{lang-grc|Βαρναβᾶς}}), po rođenju '''Josif''', je bio [[rano hrišćanstvo|ranohrišćanski]] propovednik i [[apostoli|apostol]]. Josija Varnava je među hrišćanima [[Helenistički judaizam|helenistima]] po svoj prilici imao vodeću ulogu.<ref name="Зизијулас"/> Jedno vreme je bio saradnik [[pavle iz Tarsa|apostola Pavla]] na misionarskim putovanjima, ali se kasnije sa njim razišao. == Život == Josif Barnaba je bio Jevrejin ([[Levi (pleme)|Levit]]) [[Helenistički judaizam|helenista]] iz dijaspore, rodom sa [[Cipar|Kipra]].<ref name="Зизијулас"/> [[Djela apostolska|Dela apostolska]] opisuju da je bio ''“izvrstan čovek, pun Duha Svetoga i vere”''.<ref>Dela apostolska 11:24.</ref> Bio je veoma pobožan i darežljiv, a [[Biblija]] spominje da je prodao komad zemlje koji je imao da bi podelio stečeni novac apostolskoj zajednici. Prvi [[judeohrišćani|jevrejski hrišćani]], među koje je spadao i Barnaba, su se striktno držali [[Mojsije]]vog zakona. Jerusalimska zajednica je veoma poštovala Varnavu, koji se u [[Antiohija|Antiohiji]] pojavljuje kao prvi vođa hrišćana. Njegova uloga je bila bitna u očuvanju jedinstva između crkvi Antiohije i [[Jeruzalem|Jerusalima]].<ref name="Зизијулас"/> === Suradnja sa Pavlom === {{main|Pavle iz Tarsa}} Varnava je bio aktivan u propovedanju mnogo pre [[Pavle iz Tarsa|Pavlovog]] primanja hrišćanstva. Nakon Pavlovog preobraćenja, postali su bliski suradnici. Prvi prijem „[[inovjerci|nejevreja]]“ u jevrejsku hrišćansku zajednicu dogodio se s potpunom saglasnošću vođstva hrišćanske zajednice u Jerusalimu pre [[46]]–[[47]]. godine, kada su Pavle i Varnava posetili [[Jeruzalem|Jerusalim]] da bi doneli pomoć hrišćanske zajednice u Antiohiji za zajednicu u Jerusalimu.<ref name="Зизијулас"/> Nakon prihvatanja neznabožaca u hrišćansku zajednicu, [[Hrišćanska crkva|Crkva]] čini dalji korak u traženju neznabožaca misionarskom metodom. Dok je u početku propoved bila upućena samo Jevrejima, ovim potezom i „Grci“ postaju objekat „milosti Božije“. Pavle, zajedno sa Varnavom, predstavlja možda inicijatora ovog plana.<ref name="Зизијулас"/> Barnaba je sa Pavlom krenuo u propovedničku misiju (Dela 9:26-28), na prvo misionarsko putovanje ([[47]]–[[48]]) koje počinje u Antiohiji i obuhvata [[Cipar|Kipar]], [[Perga|Pergu]] i [[Pamfilija|Pamfiliju]], Antiohiju Pisidijsku, gradove Likaonije (severna Galatija), kao [[Ikonija|Ikoniju]], [[Listra|Listru]] i Derve. Varnava je bio veoma uticajan među hrišćanima. U gradu Listri, ljudi su prozvali Varnavu [[Zeus|Zevsom]] (vrhovno božanstvo), dok su za Pavla odabrali ime [[Hermes]] (glasnik bogova) (Dela 14:12). U svim ovim gradovima i oblastima [[Galatija|Galatije]] osnivane su zajednice koje čine hrišćani [[Jevreji]] i [[inovjerci|nejevreji]], koji u početku žive harmonično bez naročitih problema, kao što je bio slučaj u Antiohiji.<ref name="Зизијулас"/> === Razlaz sa Pavlom === {{main|Jerusalimski sabor}} Prva ozbiljna kriza u pogledu položaja „[[inovjerci|nejevreja]]“ u hrišćanstvu nastaje u Galatiji i Antiohiji [[49]]. godine, kada se postavlja veliko pitanje obaveznosti [[obrezivanje|obrezanja]] hrišćana.<ref name="Зизијулас"/> Među hrišćanima su se razvile dve različite struje, usled čega je došlo do razlaza između Varnave i Pavla. Judeohrišćani su propovedali jevanđelje samo [[Jevreji]]ma (Dela 11:19), dok je Pavle želeo da se ona propovedaju svim narodima. Pavle je želeo da ukine [[obrezivanje]] i ostale zakone kojih su se oni pridržavali (Dela 21:21), zbog čega je sav Jerusalim bio u pometnji (Dela 21:31). Varnava je verovao da ljudi neće zaslužiti spasenje ukoliko se ne obrežu po običaju [[Mojsije|Mojsija]] i ostalih poslanika. Pošto nije hteo da se odrekne [[Tora|zakona]], postao je protivnik Pavlovog učenja koje nije insistiralo na zakonu. Između njih dvojice ''“...dođe do zaoštrenosti, tako da se rastaše jedan od drugoga”'' (Dela 15:39). Pavlovo učenje je potisnulo judeohrišćansko na prvom [[Jeruzalemski sabor|Jerusalimskom saboru]] oko [[50]]. godine. === Smrt === [[Datoteka:Martyrdom Saint Barnabas.jpg|minijatura|Mučeništvo svetog Varnave]] Postradao je na ostrvu Kipru od [[Jevreji|Jevreja]], bio je kamenovan [[61]]. i bio je sahranjen iza zapadnih vrata grada [[Salamina|Salamine]]. == Djela == Pripisivana mu je i [[Barnabina poslanica]] koja, verovatno zbog opadanja judeohrišćanstva, nije uključena u Bibliju. Postoje i [[Dela Barnabina]] iz 5. veka. Njegovim imanom je nazvano i [[Jevanđelje po Varnavi]], koje se datira u [[16. vijek|16. vek]]. == Nasleđe == Barnaba se i danas slavi kao osnivač Crkve na Kipru.<ref name="Зизијулас">{{Cite web |title=Јован Зизијулас, Јелинизам и хришћанство |url=http://www.verujem.org/pdf/Ziziulas_jelinizam_i_hriscanstvo.pdf |access-date=2013-03-26 |archivedate=2018-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20180304143511/http://www.verujem.org/pdf/Ziziulas_jelinizam_i_hriscanstvo.pdf |deadurl=yes }}</ref> == Reference == {{izvori}} == Povezano == * [[Pavle iz Tarsa]] * [[Barnabina poslanica]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Saint Barnabas}} * [http://www.saintbarnabaschurch.org.uk/stbarnabasbiog.htm Biography of St Barnabas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080708205004/http://www.saintbarnabaschurch.org.uk/stbarnabasbiog.htm |date=2008-07-08 }} * [http://www.barnabas.net Gospel of Barnabas] * [http://www2.evansville.edu/ecoleweb/glossary/barnabas.html The Ecole Glossary about Barnabas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051030193300/http://www2.evansville.edu/ecoleweb/glossary/barnabas.html |date=2005-10-30 }} * [http://www.ccel.org/fathers2/ANF-01/anf01-41.htm The Epistle of Barnabas] * [http://www.catholic-forum.com/saints/saintb12.htm ''St. Barnabas the Apostle''] * [http://jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=299&letter=B&search=Barnabas Jewish Encyclopedia: Barnabas] * [https://web.archive.org/web/20200825000212/http://www.sbarnabas.com/ Parish of St Barnabas in Tunbridge Wells, England, UK] * [http://www.barnabascommunitychurch.com Barnabas Community Church, Shrewsbury, England, UK] * [http://www.cyprus44.com/famagusta/st-barnabas-monastery.asp Cyprus44, the North Cyprus Guide: ''St Barnabas Monastery and Icon Museum''] {{Novozavetne ličnosti}} {{Lifetime|NEPOZNATO|61|Barnaba}} {{DEFAULTSORT:Barnaba}} [[Kategorija:Umrli 61.]] [[Kategorija:Sedamdeset učenika]] [[Kategorija:Ranokršćanski mučenici]] [[Kategorija:Ličnosti Novog zavjeta]] [[Kategorija:Apostol Pavle]] [[Kategorija:Apostoli]] [[Kategorija:Sveci]] [[Kategorija:Judeohrišćanstvo]] f5gzwq560fcpg3wp0s03wcpyiihhknr Turski ustav 0 107031 42710780 713791 2026-10-13T12:58:06Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Ustav Srbije iz 1838.]] 42710780 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ustav Srbije iz 1838.]] gx9jdhjb59nqdp6p45138t7szfg8van Šablon:Infookvir animanga/Header 10 111866 42710912 42568264 2026-10-14T11:36:55Z Edgar Allan Poe 29250 42710912 wikitext text/x-wiki <includeonly>{| class="infobox" style="width: 22em; font-size: 88%; text-align: left;" ! colspan="2" style="font-size: 120%; background: #ccf; text-align: center;" | ''{{ #if: {{{ime|}}} | {{{ime}}} | {{PAGENAME}} }}'' {{ #if: {{{slika|}}} | <tr><td colspan="2" style="text-align: center;">{{{slika}}}{{ #if: {{{opis_slike|}}} | <br /> <small>{{{opis_slike}}}</small> }}</td></tr> }}{{ #if: {{{ja_navn|}}}{{{izvorno_ime|}}} | <tr><td colspan="2" style="background: #ddf; text-align: center;"><span lang="ja">{{{ja_navn|{{{izvorno_ime}}}}}}</span>{{ #if: {{{ja_navn_overs|}}}{{{izvorno_pismo|}}} | <br /><small>({{{ja_navn_overs|{{{izvorno_pismo}}}}}})</small> }}</td></tr> }}{{ #if: {{{žanr|}}} | <tr><th style="background: #eef;">Žanr</th><td>{{{žanr}}}</td></tr> }}{{ #if: {{{ja_navn_overs|}}}{{{izvorno_pismo|}}} | {{ #ifeq: {{{ime|{{PAGENAME}}}}} | {{{ja_navn_overs|{{{izvorno_pismo}}}}}} | }} }}</includeonly><noinclude> {{Dokumentacija}} [[Kategorija:Infokutije]] </noinclude> mf1gcexkot3vdnu335e1gbv5b5t5d56 Korisnik:Duma/Doprinosi 2 114847 42710812 42710749 2026-10-13T15:48:08Z Duma 16555 /* Biološka pravila */ 42710812 wikitext text/x-wiki Članci koje sam napisala na hr wiki prebačeni ovdje, novi članci na ovoj wiki: == Ptice == {{div col}} * [[Medovođe]] * [[Bukavac nebogled]] * [[Papige]] * [[Plavoleđa mišjakinja]] * [[Prave kukavice]] * [[Ptica sekretar]] * [[Loriji]] * [[Riječni vodomari]] * [[Australski bukavac]] * [[Kakapo]] * [[Ćubaste čiope]] * [[Uljašica]] * [[Jakamari]] * [[Jastreb]] * [[Vodosjeci]] * [[Strigopidae]] * [[Čigre]] * [[Američki bukavac]] * [[Crveno-modra ara]] * [[Kakadui]] * [[Tukani]] * [[Svračci]] * [[Phaethontidae]] * [[Nimfa (ptica)]] * [[Kljunorošci]] * [[Guarauna]] * [[Velika rujnica]] * [[Kratkoprsti kobac]] * [[Dugorepa sjenica]] * [[Šljuke sjemenjarke]] * [[Mala njorka]] * [[Smeđi kivi]] * [[Neomorphinae]] * [[Botaurinae]] * [[Južnoamerički bukavac]] * [[Češljugar]] * [[Crkavica]] * [[Kostoberina]] * [[Lisasta guska]] * [[Veliki pomornik]] * [[Patka lastarka]] * [[Utva]] * [[Planinska ševa]] * [[Eja strnjarica]] * [[Nandu]] * [[Gusjenicojedi]] * [[Dugorepe sjenice]] * [[Bluna]] * [[Velika čaplja]] * [[Mala prutka]] * [[Patka kreketaljka]] * [[Kukuvije]] * [[Šumski pupavci]] * [[Pilari]] * [[Čaplja govedarica]] * [[Vijoglav]] * [[Žako]] * [[Pomornici]] * [[Dromah]] * [[Todiji]] * [[Zlatovrane]] * [[Kukavičja modrivrana]] * [[Dolinske modrivrane]] * [[Pčelarice]] * [[Vodeni vodomari]] * [[Vodomari dupljaši]] * [[Šarenoglava patka]] * [[Žunice]] * [[Bradonjice]] * [[Čiope]] * [[Cvjetne ptice]] * [[Ševe]] * [[Brljci]] * [[Medosasi]] * [[Obični ćuk]] * [[Neornithes]] * [[Harpija (ptica)]] {{div col end}} == Gljive == {{div col}} * [[Vještičino srce]] * [[Rujnica]] * [[Vukovo meso]] * [[Đurđevača]] * [[Smrčci]] * [[Vrganj]] * [[Baršunasta panjevčica]] * [[Maglenka]] * [[Djevojačka krasnica]] * [[Zlatna krasnica]] * [[Crvena krasnica]] * [[Modrikača]] * [[Zelenka]] * [[Kraljevka]] * [[Jablanovača]] * [[Žućkasta pupavka]] * ''[[Amanita]]'' * [[Klobuk (gljiva)]] * [[Mikologija]] * [[Himenij]] * [[Stručak]] * [[Otisak spora]] * [[Micetizam]] * [[Jestiva gljiva]] * [[Nematofagna gljiva]] * [[Hlamidospora]] * [[Teliospora]] * [[Heterotalizam]] * [[Dikarion]] * [[Monokarion]] * [[Plazmogamija]] * [[Eciospora]] * [[Ecij]] * [[Peridij]] * [[Gleba]] * [[Kapilicij]] * [[Kukica]] * [[Homotalizam]] * [[Urediniospora]] * [[Pikniospora]] * [[Heterokarion]] * [[Kopčasta veza]] * [[Gasteroidna gljiva]] * [[Volva]] * [[Bazidiokarp]] {{div col end}} == Biljke == {{div col}} * [[Paludarij]] * [[Vrt u boci]] * [[Wardova kutija]] * [[Orhidelirij]] * [[Pteridomanija]] * ''[[The Ferns of Great Britain and Ireland]]'' * [[Otiskivanje prirode]] * ''[[Peristeria elata]]'' * ''[[Sterculia apetala]]'' * [[Graminoid]] * [[Širokolisna zeljasta biljka]] * [[Potporni korijen]] * [[Miješak]] * [[Podrast]] * [[Biljni sok]] * [[Anoksigena fotosinteza]] * [[Kriptogam]] * [[Zoospora]] * [[Gametangij]] * [[Zigospora]] * [[Oogonij]] * [[Arhegonij]] * [[Anteridij]] {{div col end}} == Životinje == {{div col}} * [[Pirka]] * [[Tasmanski vrag]] * [[Vitoroga antilopa]] * [[Afrički mravojed]] * [[Rakun]] * [[Crveni panda]] * [[Snježni leopard]] * [[Vicenteova otrovna žaba]] * ''[[Stephanolepis hispidus]]'' * ''[[Tachyspiza virgata]]'' * ''[[Odocoileus]]'' * [[Morski puž]] * [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] * [[Terarij]] * [[Grabežljiva riba]] * [[Knidosak]] * [[Unkenrefleks]] * [[Mikrofauna]] * [[Jazbina (životinje)]] * [[Cerate]] * [[Zooksantela]] * [[Insekti u medicini]] * [[Paučnjaci u medicini]] * [[Ekomorfi Anolisa]] * [[Intraspecijsko prepoznavanje]] * [[Digitigradno kretanje]] * [[Plantigradno kretanje]] * [[Oligoleksija]] * [[Polileksija]] {{div col end}} == Ekologija == {{div col}} * [[Fauna Australije]] * [[Fauna Škotske]] * [[Megafauna]] * [[Šuma kelpa]] * [[Neritička zona]] * [[Pelagijska zona]] * [[Planinski travnjaci i šikare]] * [[Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela]] * [[Mediteranske šume i šikare]] * [[Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume]] * [[Pustinje i vegetacija sušnih oblasti]] * [[Tropski i subtropski travnjaci, savane i šikare]] * [[Hladni izvori]] * [[Hidrotermalni izvori]] * [[Koraljni greben]] * [[Dužina od njuške do otvora]] * [[Osteološki korelat]] * [[Meristika]] * [[Generalističke i specijalističke vrste]] * [[Kozmopolitska rasprostranjenost]] * [[Areal kretanja]] * [[Hipoteza o oslobađanju mezopredatora]] * [[Ekološko oslobađanje]] * [[Sesilnost]] * [[Bioerozija]] * [[Vodni stres]] * [[Raspon nelimitirajuće dostupnosti vode]] * [[Raspoloživi vodni kapacitet]] * [[Tačka trajnog venuća]] * [[Kontinuum tlo–biljka–atmosfera]] * [[Arborealno kretanje]] * [[Fosorijalna životinja]] * [[Aerobna digestija]] * [[Hipoteza o oslobađanju od neprijatelja]] * [[Kurzorijalna životinja]] * [[Hipoteza gradijenta stresa]] * [[Brahijacija]] * [[Ključna vrsta]] * [[Bioakumulacija]] * [[Biomagnifikacija]] * [[Paradoks planktona]] * [[Alfa raznolikost]] * [[Bogatstvo vrsta]] * [[Plastisfera]] * [[Mezopredator]] * [[Inkvilinizam]] * [[Krovna vrsta]] {{div col end}} == Evolucija == {{div col}} * [[Dubokomorski gigantizam]] * [[Otočna patuljastost]] * [[Disgenika]] * [[Evolutivna zamka]] * [[Ekološka zamka]] * [[Perceptivna zamka]] * [[Evolutivna radijacija]] * [[Neadaptivna radijacija]] * [[Neekološka specijacija]] * [[Biološka tamna materija]] * [[Mezozojsko-kenozojsko širenje]] * [[Hipoteza o Crvenom kralju]] * [[Kontinuum mutualizma i parazitizma]] * [[Fenotipski disparitet]] * [[Evolutivna utrka u naoružanju]] * [[Avalonska eksplozija]] * [[Evolutivni kompromis]] * [[Filogenetska inercija]] * [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] * [[Hipoteza dvorske lude]] * [[Potisak prošlosti]] * [[Autapomorfija]] * [[Komparativna biologija]] {{div col end}} == Razno == {{div col}} * [[Dinosaur Planet]] * [[Šetnja s dinosaurima]] * [[Šetnja s čudovištima]] * [[Šetnja sa zvijerima]] * [[Šetnja s pećinskim ljudima]] * [[Ljuba]] * [[Život na Marsu]] * [[Davorin Popović]] * [[Frutiger Aero]] * [[Blobjekt]] * [[Solarpunk]] * [[Ahilova peta]] * [[Y2K]] * [[Biopunk]] * [[Populuxe]] * [[Raygun Gothic]] * [[Visoka tehnologija]] * [[Ludi naučnik]] * [[Mikoheterotrofija]] * [[Anautogenija]] * [[Vitelogeneza]] * [[Izolecitalna jajna ćelija]] * [[Telolecitalna jajna ćelija]] * [[Centrolecitalna jajna ćelija]] * [[Pasteurova tačka]] * [[Pasteurov efekat]] * [[Bazen L'Atalante]] * [[Mikroaerofil]] * [[Aerotolerantni anaerob]] * [[Canfieldov okean]] * [[Crveni rub]] * [[Rana Zemlja]] * [[Hipoteza o ljubičastoj Zemlji]] * [[Fotopigment]] * [[Primarna atmosfera]] * [[Sjenovita biosfera]] * [[Aerobni organizam]] * [[Obligatni aerob]] * [[Kinetotrof]] * [[Superokean]] * [[Suessov efekat]] * [[Lava planeta]] * [[Vinogradskijev stupac]] * [[Koraljni pijesak]] * [[Zvjezdani vjetar]] * [[Zvjezdana korona]] * [[Fotosintetski pigment]] * [[Mjehur zvjezdanog vjetra]] * [[Fakultativno anaerobni organizam]] * [[Epaksijalni i hipaksijalni mišići]] * [[Sekundarna atmosfera]] * [[Paradoks slabog mladog Sunca]] * [[Prebiotička atmosfera]] * [[Anaerobna respiracija]] * [[Bakterijske ćelijske morfologije]] * [[Duboko vrijeme]] * [[Svijet pare]] * [[Htonska planeta]] * [[Hipotetski astronomski objekat]] * [[Blaneta]] * [[Planeta bez jezgre]] * [[Cirkulplanetarni disk]] * [[Emperipoleza]] * [[Kriptogram]] * [[Peripoleza]] * [[Trbušasti mišić lista]] * [[Entoza]] * [[Ispuštanje plinova]] * [[Lizogenija]] * [[Lizogen]] * [[Moron]] * [[Litički ciklus]] * [[Arbitrij]] * [[Profag]] * [[Mobilom]] * [[Prirodna kompetentnost]] * [[Pomoćni virus]] * [[Heterodont]] * [[Nehomologna rekombinacija]] * [[Polarna mutacija]] * [[Obrnuti tok elektrona]] * [[Fagoptoza]] * [[Mikrografija]] * [[Izbirljivi organizam]] * [[Obligatni anaerob]] * [[Zigotska indukcija]] * [[Paleoatmosfera]] * [[Zvjezdana atmosfera]] {{div col end}} == Znakovi smrti == {{div col}} * [[Postmortalni interval]] {{div col end}} == Ekstremofili == {{div col}} * [[Kapnofil]] * [[Acidofil]] * [[Hipolit (ekstremofil)]] * [[Lipofilna bakterija]] * [[Litofil]] * [[Metalotolerantni organizam]] * [[Osmofil]] * [[Psamofil]] * [[Snotit]] {{div col end}} == Biološka pravila == {{div col}} * [[Biološka ograničenja]] * [[Carrierovo ograničenje]] * [[Emeryjevo pravilo]] * [[Eichlerovo pravilo]] * [[Fosterovo pravilo]] * [[Jordanovo pravilo]] * [[Harrisonovo pravilo]] * [[Rosino pravilo]] * [[Renschovo pravilo]] {{div col end}} == Termoregulacija kod životinja == {{div col}} {{div col end}} == Slušni aparati == {{div col}} * [[Slušni aparat za dugotrajno nošenje]] * [[Indeks kvalitete govora slušnog aparata]] {{div col end}} == Načini ishrane == {{div col}} * [[Arahnofagija]] * [[Kukcojed]] * [[Oofagija]] * [[Avivor]] * [[Entomofagija]] * [[Ksilofagija]] * [[Mizocitoza]] * [[Mikrobivornost]] * [[Bakterivor]] * [[Saprofagija]] * [[Tanatofag]] * [[Mukofagija]] * [[Vermivor]] * [[Florivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Hiperkarnivor]] * [[Spongivor]] * [[Folivor]] * [[Ksenofagija]] * [[Graminivor]] * [[Pedofagija]] * [[Razlagač]] * [[Geofagija]] * [[Vršni predator]] * [[Ofiofagija]] * [[Nektarivor]] * [[Interakcije potrošača i resursa]] * [[Saprotrofna ishrana]] * [[Holozojska ishrana]] * [[Heterotrofna ishrana]] * [[Lepidofagija]] * [[Piscivor]] * [[Hematofagija]] * [[Mirmekofagija]] * [[Koraljivor]] * [[Gljiva mesožderka]] * [[Oligofagija]] * [[Fotoautotrof]] * [[Durofagija]] * [[Litoautotrof]] * [[Moluskivori]] * [[Placentofagija]] * [[Predacija jaja]] * [[Ljudožderna životinja]] * [[Odvikavanje od dojenja]] * [[Frugivori]] * [[Predacija sjemena]] * [[Melivorija]] * [[Planktivor]] * [[Nekrofagi]] * [[Autotrof]] * [[Hemolitoautotrof]] * [[Palinivor]] * [[Osteofagija]] * [[Plastivor]] * [[Fungivor]] * [[Radiosinteza (metabolizam)]] * [[Litotrof]] * [[Organotrof]] * [[Mezokarnivor]] * [[Kleptoparazitizam]] * [[Grabežljivi dinoflagelati]] * [[Krmna hrana]] * [[Autokanibalizam]] {{div col end}} == Videoigre i sl. == {{div col}} * ''[[Skateboard Park Tycoon]]'' * ''[[Plant Tycoon]]'' * ''[[Fish Tycoon]]'' * ''[[Feeding Frenzy 2]]'' * ''[[Feeding Frenzy]]'' * ''[[Big Kahuna Reef]]'' * ''[[Ricochet Lost Worlds]]'' * ''[[Virtual Villagers]]'' * ''[[Dino Island]]'' * ''[[Zoo Tycoon 2]]'' * ''[[Brother Bear (videoigra)]]'' * ''[[Tarzan (videoigra)]]'' * ''[[Atlantis Underwater Tycoon]]'' * ''[[School Tycoon]]'' * ''[[Diner Dash]]'' * ''[[Ratatouille (videoigra)]]'' * ''[[Madagascar (videoigra)]]'' * ''[[Age of Mythology]]'' * ''[[Tribal Trouble]]'' * ''[[ThinkTanks]]'' * ''[[Hugo: Bukkazoom!]]'' * ''[[Mall Tycoon]]'' * ''[[Bliss (fotografija)]]'' * ''[[Moon Tycoon]]'' * ''[[Deep Sea Tycoon]]'' * ''[[So Blonde]]'' * ''[[Ankh (videoigra)]]'' * ''[[Red Moon Desert]]'' * ''[[RimWorld]]'' * ''[[Spy Fox 2: "Some Assembly Required"]]'' * ''[[The Oregon Trail (1985)]]'' * ''[[Alien Hominid]]'' * ''[[Faunasphere]]'' * ''[[Platypus]]'' {{div col end}} == Kultura i historija == {{div col}} * Sažetak novela Dekamerona (uklopljeno u [[Dekameron]]) * [[Ezopove basne]] * [[Faust]] * [[Childe Harold's Pilgrimage]] * [[Nauka u renesansi]] * [[Visoki srednji vijek]] * [[Srednjovjekovno domaćinstvo]] * [[Demografija srednjeg vijeka]] * [[Kriza kasnog srednjeg vijeka]] * [[Renesansa 12. vijeka]] * [[Kasni srednji vijek]] * [[Srednjovjekovna književnost]] * ''[[Livre des Merveilles du Monde]]'' * [[Saski ratovi]] * [[Velika glad 1315–1317]] * [[Makedonska renesansa]] * [[Makedonska umjetnost (bizantska)]] * [[Pariški psaltir]] * [[Sedmi križarski rat]] * [[Peti križarski rat]] * [[Šesti križarski rat]] * [[Aleksandrijski križarski rat]] * [[Pastirski križarski rat (1251)]] * [[Pastirski križarski rat (1320)]] * [[Bosanski križarski rat]] * [[Prvi švedski križarski rat]] * [[Treći švedski križarski rat]] * [[Drugi švedski križarski rat]] * [[Norveški križarski rat]] * [[Vojni pohod na Baleare 1113–1115]] * [[Berberski križarski rat]] * [[Deveti križarski rat]] * [[Osmanska invazija Otranta]] * [[Varninski križarski rat]] * [[Križarski rat 1197]] * [[Vendski križarski rat]] * [[Mletački križarski rat]] * [[Sjeverni križarski ratovi]] * [[Savojski križarski rat]] * [[Sijenska škola]] * [[Bolonjska škola]] * [[Lukanska škola]] * [[Ferarska škola]] * [[Firentinska škola]] * [[Barunski križarski rat]] * [[Livonski križarski rat]] * [[Livonska rimovana hronika]] * [[Prvi novgorodski ljetopis]] * [[Hronika Henrika od Livonije]] * [[Trgovačka ruta od Varjaga do Grka]] * [[Despenserov križarski rat]] * [[Šansonijer]] * [[Pergaminho Sharrer]] * [[Cancioneiro da Vaticana]] * [[Cancioneiro da Biblioteca Nacional]] * ''[[Il Canzoniere]]'' * [[Düsseldorfska slikarska škola]] * [[Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] * [[Froissartove Hronike]] * [[Fridrihovski rokoko]] * [[Zapadno slikarstvo]] * [[Trgovačka ruta Volga]] * [[Grčki učenjaci u renesansi]] * [[Novo učenje]] * [[Popis renesansnih humanista]] * [[Renesansni humanizam]] * [[Dolce Stil Novo]] * [[Flamansko slikarstvo]] * [[Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo]] * [[Renesansni latinski jezik]] * [[Renesansni humanizam u Sjevernoj Evropi]] * [[Lublinska renesansa]] * [[Španska renesansa]] * [[Engleska renesansa]] * [[Normanski i srednjovjekovni London]] * [[London u periodu Tudora]] * [[London u periodu Stuarta]] * [[London u 18. vijeku]] * [[Talijanska renesansa]] * [[Francuska renesansa]] * [[De humani corporis fabrica]] * [[Njemačka renesansa]] * [[Renesansa u Nizozemskim]] * [[Portugalska renesansa]] * [[Poljska renesansa]] * [[Belle Époque]] * [[Dekadentni pokret]] * [[Vesele devedesete]] * [[Mašinsko doba]] * [[Edisonada]] * [[Robinzonada]] * ''[[Le Temps]]'' * [[Miletska priča]] * [[Romantizam u nauci]] {{div col end}} == Jules Verne == {{div col}} * ''[[Un prêtre en 1839]]'' * ''[[Le Testament d'un excentrique]]'' * ''[[L'École des Robinsons]]'' * ''[[Un hivernage dans les glaces]]'' * ''[[Une ville flottante]]'' * ''[[Put oko svijeta za osamdeset dana]]'' * ''[[Un drame au Mexique]]'' * ''[[Un drame dans les airs]]'' * ''[[Voyages et Aventures du capitaine Hatteras]]'' * ''[[L'Étonnante Aventure de la Mission Barsac]]'' * ''[[Le Phare du bout du monde]]'' * ''[[L'Invasion de la mer]]'' * ''[[Maître Zacharius ou l'horloger qui avait perdu son âme, tradition genevoise]]'' * ''[[Les Confessions]]'' * ''[[Mathias Sandorf]]'' * ''[[De la Terre à la Lune]]'' * ''[[Autour de la Lune]]'' * ''[[Robur-le-Conquérant]]'' * ''[[Voyage à reculons en Angleterre et en Ecosse]]'' * ''[[Seconde patrie]]'' * ''[[Paris au XXe siècle]]'' * ''[[Michel Strogoff]]'' * ''[[L'Île mystérieuse]]'' * ''[[Face au drapeau]]'' * ''[[Le Pays des fourrures]]'' * ''[[Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l'Afrique australe]]'' * ''[[La Jangada - Huit Cents lieues sur l'Amazone]]'' * ''[[Le Rayon vert]]'' * ''[[Kéraban-le-têtu]]'' * ''[[L’Archipel en feu]]'' * ''[[Un Billet de loterie]]'' * ''[[Le Chemin de France]]'' * ''[[César Cascabel]]'' * ''[[Mistress Branican]]'' * ''[[Le Château des Carpathes]]'' * ''[[Claudius Bombarnac]]'' * ''[[Clovis Dardentor]]'' * ''[[Le Superbe Orénoque]]'' * ''[[Le Village aérien]]'' * ''[[Les Histoires de Jean-Marie Cabidoulin]]'' * ''[[Les Frères Kip]]'' * ''[[Bourses de voyage]]'' * ''[[Un drame en Livonie]]'' * ''[[Maître du monde]]'' * ''[[Martin Paz]]'' * ''[[Le Comte de Chanteleine]]'' * ''[[Les forceurs de blocus]]'' * ''[[Une ville idéale]]'' * ''[[Les Révoltés de la Bounty]]'' * ''[[Gil Braltar]]'' * ''[[L'Éternel Adam]]'' * ''[[L’Agence Thompson et Co]]'' * ''[[La Chasse au météore]]'' * ''[[Le Pilote du Danube]]'' * ''[[Les naufragés du "Jonathan"]]'' * ''[[Le Secret de Wilhelm Storitz]]'' * ''[[Le Docteur Ox]]'' * [[Verneova erupcija]] * [[Michel Verne]] * ''[[La maison à vapeur]]'' * ''[[Le Volcan d'or]]'' * ''[[Les Tribulations d'un Chinois en Chine]]'' * ''[[Les Indes noires]]'' * ''[[L'Étoile du sud]]'' * ''[[Nord contre Sud]]'' * ''[[Famille-sans-nom]]'' * ''[[Sans dessus dessous]]'' * ''[[Mirifiques Aventures de Maître Antifer]]'' * ''[[Le Sphinx des glaces]]'' * ''[[Frritt-Flacc]]'' * ''[[La Journée d’un journaliste américain en 2889]]'' * ''[[Le Chancellor: Journal du passager J.-R. Kazallon]]'' * ''[[Deux ans de vacances]]'' * ''[[Les Cinq cents millions de la Bégum]]'' * ''[[L'Île à hélice]]'' * ''[[Une fantaisie du docteur Ox]]'' * ''[[Hector Servadac]]'' * ''[[P'tit-Bonhomme]]'' * ''[[Voyage à travers l'impossible]]'' * ''[[Voyages extraordinaires]]'' * [[Kulturološki utjecaj Julesa Vernea]] {{div col end}} == Prethistorija == {{div col}} * ''[[Gojirasaurus]]'' * ''[[Coelophysis]]'' * ''[[Deinocheirus]]'' * ''[[Gallimimus]]'' * ''[[Ornithomimus]]'' * ''[[Staurikosaurus]]'' * ''[[Eoraptor]]'' * ''[[Dilophosaurus]]'' * ''[[Ceratosaurus]]'' * ''[[Abelisaurus]]'' * ''[[Carnotaurus]]'' * ''[[Piatnitzkysaurus]]'' * ''[[Oviraptor]]'' * [[Saurischia]] * [[Teropodi]] * ''[[Deinonychus]]'' * ''[[Spinosaurus]]'' * [[Fiziologija dinosaura]] * ''[[Scipionyx]]'' * ''[[Microraptor]]'' * [[Sauropodomorfi]] * ''[[Achillobator]]'' * ''[[Mahakala]]'' * [[Dromeosauridi]] * [[Oviraptoridi]] * [[Tireofori]] * ''[[Pisanosaurus]]'' * [[Dilofosauridi]] * [[Ceratosauri]] * [[Ankilosauri]] * [[Hadrosauridi]] * [[Celurosauri]] * ''[[Edmontosaurus]]'' * ''[[Eustreptospondylus]]'' * ''[[Shuvuuia]]'' * ''[[Dromaeosaurus]]'' * [[Kompsognatidi]] * [[Ornitopodi]] * ''[[Ouranosaurus]]'' * [[Celofisoidi]] * [[Alosauroidi]] * [[Abelisauridi]] * [[Terizinosauri]] * ''[[Dilong]]'' * ''[[Troodon]]'' * ''[[Compsognathus]]'' * ''[[Pelecanimimus]]'' * ''[[Unenlagia]]'' * ''[[Ornitholestes]]'' * ''[[Therizinosaurus]]'' * ''[[Caudipteryx]]'' * ''[[Bambiraptor]]'' * ''[[Alvarezsaurus]]'' * [[Ornitomimosauri]] * [[Deinonihosauri]] * ''[[Hesperornis]]'' * ''[[Avimimus]]'' * ''[[Mei]]'' * [[Spinosauridi]] * ''[[Velociraptor]]'' * [[Alvarezsauridi]] * [[Maniraptoriformi]] * [[Hererasauridi]] * ''[[Sinornithosaurus]]'' * [[Celuridi]] * [[Dromeosaurini]] * [[Trudontidi]] * ''[[Dryosaurus]]'' * ''[[Heterodontosaurus]]'' * [[Iguanodonti]] * ''[[Camptosaurus]]'' * ''[[Corythosaurus]]'' * ''[[Hypsilophodon]]'' * ''[[Othnielosaurus]]'' * ''[[Tenontosaurus]]'' * ''[[Orodromeus]]'' * [[Pterosauri]] * [[Pahicefalosauri]] * ''[[Pachycephalosaurus]]'' * ''[[Dracorex]]'' * ''[[Stegoceras]]'' * ''[[Prenocephale]]'' * ''[[Maiasaura]]'' * ''[[Homalocephale]]'' * ''[[Edmontonia]]'' * ''[[Polacanthus]]'' * ''[[Sauropelta]]'' * [[Nodosauridi]] * ''[[Nodosaurus]]'' * ''[[Minmi]]'' * [[Ankilosauridi]] * ''[[Antarctopelta]]'' * ''[[Mymoorapelta]]'' * ''[[Gastonia]]'' * ''[[Minotaurasaurus]]'' * ''[[Ankylosaurus]]'' * ''[[Dyoplosaurus]]'' * ''[[Euoplocephalus]]'' * ''[[Scelidosaurus]]'' * [[Stegosauri]] * [[Ceratopsi]] * ''[[Parksosaurus]]'' * ''[[Huayangosaurus]]'' * ''[[Hesperosaurus]]'' * ''[[Wuerhosaurus]]'' * ''[[Tuojiangosaurus]]'' * ''[[Kentrosaurus]]'' * ''[[Tsintaosaurus]]'' * ''[[Olorotitan]]'' * ''[[Shantungosaurus]]'' * ''[[Hypacrosaurus]]'' * ''[[Gryposaurus]]'' * ''[[Prosaurolophus]]'' * ''[[Saurolophus]]'' * ''[[Postosuchus]]'' * ''[[Doedicurus]]'' * ''[[Dinofelis]]'' * ''[[Megaloceros]]'' * ''[[Megatherium]]'' * ''[[Hyaenodon]]'' * ''[[Deinotherium]]'' * ''[[Archaeotherium]]'' * ''[[Chalicotherium]]'' * ''[[Scutellosaurus]]'' * ''[[Othnielia]]'' * ''[[Micropachycephalosaurus]]'' * ''[[Titanoceratops]]'' * [[Anurognatidi]] * [[Dimorfodontidi]] * [[Ramforinkidi]] * [[Aždarkidi]] * [[Ornitokajridi]] * [[Pteranodontidi]] * [[Tapežaridi]] * ''[[Moeritherium]]'' * ''[[Eudimorphodon]]'' * ''[[Sordes]]'' * ''[[Tapejara]]'' * ''[[Sharovipteryx]]'' * ''[[Propalaeotherium]]'' * ''[[Ambulocetus]]'' * ''[[Pakicetus]]'' * ''[[Anurognathus]]'' * ''[[Dorudon]]'' * ''[[Rodhocetus]]'' * [[Ambulocetidi]] * [[Remingtonocetidi]] * [[Bazilosauridi]] * ''[[Jeholopterus]]'' * ''[[Dimorphodon]]'' * [[Dinocefali]] * [[Terapsidi]] * [[Anteosauri]] * [[Biarmosuki]] * [[Gorgonopsi]] * [[Tetanure]] * ''[[Monolophosaurus]]'' * [[Arheoceti]] * ''[[Dorygnathus]]'' * ''[[Buitreraptor]]'' * [[Protocetidi]] * ''[[Kutchicetus]]'' * ''[[Remingtonocetus]]'' * ''[[Hatzegopteryx]]'' * [[Pakicetidi]] * ''[[Quetzalcoatlus]]'' * ''[[Ornithocheirus]]'' * ''[[Tropeognathus]]'' * ''[[Macrauchenia]]'' * ''[[Pteranodon]]'' * ''[[Maiacetus]]'' * ''[[Protocetus]]'' * ''[[Paraceratherium]]'' * ''[[Anhanguera]]'' * ''[[Tupuxuara]]'' * ''[[Nyctosaurus]]'' * ''[[Homo gautengensis]]'' * ''[[Ardipithecus]]'' * ''[[Paranthropus]]'' * ''[[Homo heidelbergensis]]'' * ''[[Homo floresiensis]]'' * ''[[Australopithecus]]'' * ''[[Australopithecus bahrelghazali]]'' * ''[[Australopithecus garhi]]'' * ''[[Australopithecus anamensis]]'' * ''[[Paranthropus aethiopicus]]'' * ''[[Paranthropus robustus]]'' * ''[[Paranthropus boisei]]'' * [[Rane ljudske migracije]] * [[Ichthyostegalia]] * [[Paleoantropologija]] * ''[[Pterodactylus]]'' * [[Hipoteza o multiregionalnom porijeklu modernog čovjeka]] * ''[[Cearadactylus]]'' * ''[[Geosternbergia]]'' * [[Pterodaktiloidi]] * [[Ramforinkoidi]] * ''[[Pterodaustro]]'' * ''[[Arambourgiania]]'' * ''[[Campylognathoides]]'' * ''[[Pterorhynchus]]'' * ''[[Coloborhynchus]]'' * ''[[Istiodactylus]]'' * ''[[Ludodactylus]]'' * ''[[Preondactylus]]'' * ''[[Peteinosaurus]]'' * ''[[Angustinaripterus]]'' * ''[[Bellubrunnus]]'' * ''[[Sericipterus]]'' * ''[[Scaphognathus]]'' * [[Popis rodova pterosaura]] * ''[[Aerotitan]]'' * ''[[Amblydectes]]'' * ''[[Aerodactylus]]'' * [[Popis rodova dinosaura]] * ''[[Bakonydraco]]'' * ''[[Ctenochasma]]'' * ''[[Cycnorhamphus]]'' * ''[[Dsungaripterus]]'' * ''[[Feilongus]]'' * ''[[Germanodactylus]]'' * ''[[Gnathosaurus]]'' * ''[[Zhejiangopterus]]'' * ''[[Tupandactylus]]'' * ''[[Thalassodromeus]]'' * ''[[Rhamphorhynchus]]'' * ''[[Sinopterus]]'' * ''[[Ningchengopterus]]'' * [[Klasifikacija dinosaura]] * ''[[Nemicolopterus]]'' * ''[[Liaoningopterus]]'' * ''[[Lonchodectes]]'' * ''[[Nurhachius]]'' * ''[[Noripterus]]'' * ''[[Haopterus]]'' * [[Filogenija pterosaura]] * [[Alosauridi]] * [[Terizinosauridi]] * [[Plateosauridi]] * [[Ceratosauridi]] * [[Abelisauri]] * ''[[Homo naledi]]'' * [[Efekat recentnosti]] * [[Signor-Lippsov efekat]] * [[Jaz sauropoda]] * [[Paleoparazitologija]] * [[Arheoparazitologija]] {{div col end}} 31p4ljyh01l5947nl6tjgzipbyelett 42710820 42710812 2026-10-13T16:11:17Z Duma 16555 /* Termoregulacija kod životinja */ 42710820 wikitext text/x-wiki Članci koje sam napisala na hr wiki prebačeni ovdje, novi članci na ovoj wiki: == Ptice == {{div col}} * [[Medovođe]] * [[Bukavac nebogled]] * [[Papige]] * [[Plavoleđa mišjakinja]] * [[Prave kukavice]] * [[Ptica sekretar]] * [[Loriji]] * [[Riječni vodomari]] * [[Australski bukavac]] * [[Kakapo]] * [[Ćubaste čiope]] * [[Uljašica]] * [[Jakamari]] * [[Jastreb]] * [[Vodosjeci]] * [[Strigopidae]] * [[Čigre]] * [[Američki bukavac]] * [[Crveno-modra ara]] * [[Kakadui]] * [[Tukani]] * [[Svračci]] * [[Phaethontidae]] * [[Nimfa (ptica)]] * [[Kljunorošci]] * [[Guarauna]] * [[Velika rujnica]] * [[Kratkoprsti kobac]] * [[Dugorepa sjenica]] * [[Šljuke sjemenjarke]] * [[Mala njorka]] * [[Smeđi kivi]] * [[Neomorphinae]] * [[Botaurinae]] * [[Južnoamerički bukavac]] * [[Češljugar]] * [[Crkavica]] * [[Kostoberina]] * [[Lisasta guska]] * [[Veliki pomornik]] * [[Patka lastarka]] * [[Utva]] * [[Planinska ševa]] * [[Eja strnjarica]] * [[Nandu]] * [[Gusjenicojedi]] * [[Dugorepe sjenice]] * [[Bluna]] * [[Velika čaplja]] * [[Mala prutka]] * [[Patka kreketaljka]] * [[Kukuvije]] * [[Šumski pupavci]] * [[Pilari]] * [[Čaplja govedarica]] * [[Vijoglav]] * [[Žako]] * [[Pomornici]] * [[Dromah]] * [[Todiji]] * [[Zlatovrane]] * [[Kukavičja modrivrana]] * [[Dolinske modrivrane]] * [[Pčelarice]] * [[Vodeni vodomari]] * [[Vodomari dupljaši]] * [[Šarenoglava patka]] * [[Žunice]] * [[Bradonjice]] * [[Čiope]] * [[Cvjetne ptice]] * [[Ševe]] * [[Brljci]] * [[Medosasi]] * [[Obični ćuk]] * [[Neornithes]] * [[Harpija (ptica)]] {{div col end}} == Gljive == {{div col}} * [[Vještičino srce]] * [[Rujnica]] * [[Vukovo meso]] * [[Đurđevača]] * [[Smrčci]] * [[Vrganj]] * [[Baršunasta panjevčica]] * [[Maglenka]] * [[Djevojačka krasnica]] * [[Zlatna krasnica]] * [[Crvena krasnica]] * [[Modrikača]] * [[Zelenka]] * [[Kraljevka]] * [[Jablanovača]] * [[Žućkasta pupavka]] * ''[[Amanita]]'' * [[Klobuk (gljiva)]] * [[Mikologija]] * [[Himenij]] * [[Stručak]] * [[Otisak spora]] * [[Micetizam]] * [[Jestiva gljiva]] * [[Nematofagna gljiva]] * [[Hlamidospora]] * [[Teliospora]] * [[Heterotalizam]] * [[Dikarion]] * [[Monokarion]] * [[Plazmogamija]] * [[Eciospora]] * [[Ecij]] * [[Peridij]] * [[Gleba]] * [[Kapilicij]] * [[Kukica]] * [[Homotalizam]] * [[Urediniospora]] * [[Pikniospora]] * [[Heterokarion]] * [[Kopčasta veza]] * [[Gasteroidna gljiva]] * [[Volva]] * [[Bazidiokarp]] {{div col end}} == Biljke == {{div col}} * [[Paludarij]] * [[Vrt u boci]] * [[Wardova kutija]] * [[Orhidelirij]] * [[Pteridomanija]] * ''[[The Ferns of Great Britain and Ireland]]'' * [[Otiskivanje prirode]] * ''[[Peristeria elata]]'' * ''[[Sterculia apetala]]'' * [[Graminoid]] * [[Širokolisna zeljasta biljka]] * [[Potporni korijen]] * [[Miješak]] * [[Podrast]] * [[Biljni sok]] * [[Anoksigena fotosinteza]] * [[Kriptogam]] * [[Zoospora]] * [[Gametangij]] * [[Zigospora]] * [[Oogonij]] * [[Arhegonij]] * [[Anteridij]] {{div col end}} == Životinje == {{div col}} * [[Pirka]] * [[Tasmanski vrag]] * [[Vitoroga antilopa]] * [[Afrički mravojed]] * [[Rakun]] * [[Crveni panda]] * [[Snježni leopard]] * [[Vicenteova otrovna žaba]] * ''[[Stephanolepis hispidus]]'' * ''[[Tachyspiza virgata]]'' * ''[[Odocoileus]]'' * [[Morski puž]] * [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] * [[Terarij]] * [[Grabežljiva riba]] * [[Knidosak]] * [[Unkenrefleks]] * [[Mikrofauna]] * [[Jazbina (životinje)]] * [[Cerate]] * [[Zooksantela]] * [[Insekti u medicini]] * [[Paučnjaci u medicini]] * [[Ekomorfi Anolisa]] * [[Intraspecijsko prepoznavanje]] * [[Digitigradno kretanje]] * [[Plantigradno kretanje]] * [[Oligoleksija]] * [[Polileksija]] {{div col end}} == Ekologija == {{div col}} * [[Fauna Australije]] * [[Fauna Škotske]] * [[Megafauna]] * [[Šuma kelpa]] * [[Neritička zona]] * [[Pelagijska zona]] * [[Planinski travnjaci i šikare]] * [[Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela]] * [[Mediteranske šume i šikare]] * [[Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume]] * [[Pustinje i vegetacija sušnih oblasti]] * [[Tropski i subtropski travnjaci, savane i šikare]] * [[Hladni izvori]] * [[Hidrotermalni izvori]] * [[Koraljni greben]] * [[Dužina od njuške do otvora]] * [[Osteološki korelat]] * [[Meristika]] * [[Generalističke i specijalističke vrste]] * [[Kozmopolitska rasprostranjenost]] * [[Areal kretanja]] * [[Hipoteza o oslobađanju mezopredatora]] * [[Ekološko oslobađanje]] * [[Sesilnost]] * [[Bioerozija]] * [[Vodni stres]] * [[Raspon nelimitirajuće dostupnosti vode]] * [[Raspoloživi vodni kapacitet]] * [[Tačka trajnog venuća]] * [[Kontinuum tlo–biljka–atmosfera]] * [[Arborealno kretanje]] * [[Fosorijalna životinja]] * [[Aerobna digestija]] * [[Hipoteza o oslobađanju od neprijatelja]] * [[Kurzorijalna životinja]] * [[Hipoteza gradijenta stresa]] * [[Brahijacija]] * [[Ključna vrsta]] * [[Bioakumulacija]] * [[Biomagnifikacija]] * [[Paradoks planktona]] * [[Alfa raznolikost]] * [[Bogatstvo vrsta]] * [[Plastisfera]] * [[Mezopredator]] * [[Inkvilinizam]] * [[Krovna vrsta]] {{div col end}} == Evolucija == {{div col}} * [[Dubokomorski gigantizam]] * [[Otočna patuljastost]] * [[Disgenika]] * [[Evolutivna zamka]] * [[Ekološka zamka]] * [[Perceptivna zamka]] * [[Evolutivna radijacija]] * [[Neadaptivna radijacija]] * [[Neekološka specijacija]] * [[Biološka tamna materija]] * [[Mezozojsko-kenozojsko širenje]] * [[Hipoteza o Crvenom kralju]] * [[Kontinuum mutualizma i parazitizma]] * [[Fenotipski disparitet]] * [[Evolutivna utrka u naoružanju]] * [[Avalonska eksplozija]] * [[Evolutivni kompromis]] * [[Filogenetska inercija]] * [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] * [[Hipoteza dvorske lude]] * [[Potisak prošlosti]] * [[Autapomorfija]] * [[Komparativna biologija]] {{div col end}} == Razno == {{div col}} * [[Dinosaur Planet]] * [[Šetnja s dinosaurima]] * [[Šetnja s čudovištima]] * [[Šetnja sa zvijerima]] * [[Šetnja s pećinskim ljudima]] * [[Ljuba]] * [[Život na Marsu]] * [[Davorin Popović]] * [[Frutiger Aero]] * [[Blobjekt]] * [[Solarpunk]] * [[Ahilova peta]] * [[Y2K]] * [[Biopunk]] * [[Populuxe]] * [[Raygun Gothic]] * [[Visoka tehnologija]] * [[Ludi naučnik]] * [[Mikoheterotrofija]] * [[Anautogenija]] * [[Vitelogeneza]] * [[Izolecitalna jajna ćelija]] * [[Telolecitalna jajna ćelija]] * [[Centrolecitalna jajna ćelija]] * [[Pasteurova tačka]] * [[Pasteurov efekat]] * [[Bazen L'Atalante]] * [[Mikroaerofil]] * [[Aerotolerantni anaerob]] * [[Canfieldov okean]] * [[Crveni rub]] * [[Rana Zemlja]] * [[Hipoteza o ljubičastoj Zemlji]] * [[Fotopigment]] * [[Primarna atmosfera]] * [[Sjenovita biosfera]] * [[Aerobni organizam]] * [[Obligatni aerob]] * [[Kinetotrof]] * [[Superokean]] * [[Suessov efekat]] * [[Lava planeta]] * [[Vinogradskijev stupac]] * [[Koraljni pijesak]] * [[Zvjezdani vjetar]] * [[Zvjezdana korona]] * [[Fotosintetski pigment]] * [[Mjehur zvjezdanog vjetra]] * [[Fakultativno anaerobni organizam]] * [[Epaksijalni i hipaksijalni mišići]] * [[Sekundarna atmosfera]] * [[Paradoks slabog mladog Sunca]] * [[Prebiotička atmosfera]] * [[Anaerobna respiracija]] * [[Bakterijske ćelijske morfologije]] * [[Duboko vrijeme]] * [[Svijet pare]] * [[Htonska planeta]] * [[Hipotetski astronomski objekat]] * [[Blaneta]] * [[Planeta bez jezgre]] * [[Cirkulplanetarni disk]] * [[Emperipoleza]] * [[Kriptogram]] * [[Peripoleza]] * [[Trbušasti mišić lista]] * [[Entoza]] * [[Ispuštanje plinova]] * [[Lizogenija]] * [[Lizogen]] * [[Moron]] * [[Litički ciklus]] * [[Arbitrij]] * [[Profag]] * [[Mobilom]] * [[Prirodna kompetentnost]] * [[Pomoćni virus]] * [[Heterodont]] * [[Nehomologna rekombinacija]] * [[Polarna mutacija]] * [[Obrnuti tok elektrona]] * [[Fagoptoza]] * [[Mikrografija]] * [[Izbirljivi organizam]] * [[Obligatni anaerob]] * [[Zigotska indukcija]] * [[Paleoatmosfera]] * [[Zvjezdana atmosfera]] {{div col end}} == Znakovi smrti == {{div col}} * [[Postmortalni interval]] {{div col end}} == Ekstremofili == {{div col}} * [[Kapnofil]] * [[Acidofil]] * [[Hipolit (ekstremofil)]] * [[Lipofilna bakterija]] * [[Litofil]] * [[Metalotolerantni organizam]] * [[Osmofil]] * [[Psamofil]] * [[Snotit]] {{div col end}} == Biološka pravila == {{div col}} * [[Biološka ograničenja]] * [[Carrierovo ograničenje]] * [[Emeryjevo pravilo]] * [[Eichlerovo pravilo]] * [[Fosterovo pravilo]] * [[Jordanovo pravilo]] * [[Harrisonovo pravilo]] * [[Rosino pravilo]] * [[Renschovo pravilo]] {{div col end}} == Termoregulacija kod životinja == {{div col}} * [[Gigantotermija]] {{div col end}} == Slušni aparati == {{div col}} * [[Slušni aparat za dugotrajno nošenje]] * [[Indeks kvalitete govora slušnog aparata]] {{div col end}} == Načini ishrane == {{div col}} * [[Arahnofagija]] * [[Kukcojed]] * [[Oofagija]] * [[Avivor]] * [[Entomofagija]] * [[Ksilofagija]] * [[Mizocitoza]] * [[Mikrobivornost]] * [[Bakterivor]] * [[Saprofagija]] * [[Tanatofag]] * [[Mukofagija]] * [[Vermivor]] * [[Florivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Hiperkarnivor]] * [[Spongivor]] * [[Folivor]] * [[Ksenofagija]] * [[Graminivor]] * [[Pedofagija]] * [[Razlagač]] * [[Geofagija]] * [[Vršni predator]] * [[Ofiofagija]] * [[Nektarivor]] * [[Interakcije potrošača i resursa]] * [[Saprotrofna ishrana]] * [[Holozojska ishrana]] * [[Heterotrofna ishrana]] * [[Lepidofagija]] * [[Piscivor]] * [[Hematofagija]] * [[Mirmekofagija]] * [[Koraljivor]] * [[Gljiva mesožderka]] * [[Oligofagija]] * [[Fotoautotrof]] * [[Durofagija]] * [[Litoautotrof]] * [[Moluskivori]] * [[Placentofagija]] * [[Predacija jaja]] * [[Ljudožderna životinja]] * [[Odvikavanje od dojenja]] * [[Frugivori]] * [[Predacija sjemena]] * [[Melivorija]] * [[Planktivor]] * [[Nekrofagi]] * [[Autotrof]] * [[Hemolitoautotrof]] * [[Palinivor]] * [[Osteofagija]] * [[Plastivor]] * [[Fungivor]] * [[Radiosinteza (metabolizam)]] * [[Litotrof]] * [[Organotrof]] * [[Mezokarnivor]] * [[Kleptoparazitizam]] * [[Grabežljivi dinoflagelati]] * [[Krmna hrana]] * [[Autokanibalizam]] {{div col end}} == Videoigre i sl. == {{div col}} * ''[[Skateboard Park Tycoon]]'' * ''[[Plant Tycoon]]'' * ''[[Fish Tycoon]]'' * ''[[Feeding Frenzy 2]]'' * ''[[Feeding Frenzy]]'' * ''[[Big Kahuna Reef]]'' * ''[[Ricochet Lost Worlds]]'' * ''[[Virtual Villagers]]'' * ''[[Dino Island]]'' * ''[[Zoo Tycoon 2]]'' * ''[[Brother Bear (videoigra)]]'' * ''[[Tarzan (videoigra)]]'' * ''[[Atlantis Underwater Tycoon]]'' * ''[[School Tycoon]]'' * ''[[Diner Dash]]'' * ''[[Ratatouille (videoigra)]]'' * ''[[Madagascar (videoigra)]]'' * ''[[Age of Mythology]]'' * ''[[Tribal Trouble]]'' * ''[[ThinkTanks]]'' * ''[[Hugo: Bukkazoom!]]'' * ''[[Mall Tycoon]]'' * ''[[Bliss (fotografija)]]'' * ''[[Moon Tycoon]]'' * ''[[Deep Sea Tycoon]]'' * ''[[So Blonde]]'' * ''[[Ankh (videoigra)]]'' * ''[[Red Moon Desert]]'' * ''[[RimWorld]]'' * ''[[Spy Fox 2: "Some Assembly Required"]]'' * ''[[The Oregon Trail (1985)]]'' * ''[[Alien Hominid]]'' * ''[[Faunasphere]]'' * ''[[Platypus]]'' {{div col end}} == Kultura i historija == {{div col}} * Sažetak novela Dekamerona (uklopljeno u [[Dekameron]]) * [[Ezopove basne]] * [[Faust]] * [[Childe Harold's Pilgrimage]] * [[Nauka u renesansi]] * [[Visoki srednji vijek]] * [[Srednjovjekovno domaćinstvo]] * [[Demografija srednjeg vijeka]] * [[Kriza kasnog srednjeg vijeka]] * [[Renesansa 12. vijeka]] * [[Kasni srednji vijek]] * [[Srednjovjekovna književnost]] * ''[[Livre des Merveilles du Monde]]'' * [[Saski ratovi]] * [[Velika glad 1315–1317]] * [[Makedonska renesansa]] * [[Makedonska umjetnost (bizantska)]] * [[Pariški psaltir]] * [[Sedmi križarski rat]] * [[Peti križarski rat]] * [[Šesti križarski rat]] * [[Aleksandrijski križarski rat]] * [[Pastirski križarski rat (1251)]] * [[Pastirski križarski rat (1320)]] * [[Bosanski križarski rat]] * [[Prvi švedski križarski rat]] * [[Treći švedski križarski rat]] * [[Drugi švedski križarski rat]] * [[Norveški križarski rat]] * [[Vojni pohod na Baleare 1113–1115]] * [[Berberski križarski rat]] * [[Deveti križarski rat]] * [[Osmanska invazija Otranta]] * [[Varninski križarski rat]] * [[Križarski rat 1197]] * [[Vendski križarski rat]] * [[Mletački križarski rat]] * [[Sjeverni križarski ratovi]] * [[Savojski križarski rat]] * [[Sijenska škola]] * [[Bolonjska škola]] * [[Lukanska škola]] * [[Ferarska škola]] * [[Firentinska škola]] * [[Barunski križarski rat]] * [[Livonski križarski rat]] * [[Livonska rimovana hronika]] * [[Prvi novgorodski ljetopis]] * [[Hronika Henrika od Livonije]] * [[Trgovačka ruta od Varjaga do Grka]] * [[Despenserov križarski rat]] * [[Šansonijer]] * [[Pergaminho Sharrer]] * [[Cancioneiro da Vaticana]] * [[Cancioneiro da Biblioteca Nacional]] * ''[[Il Canzoniere]]'' * [[Düsseldorfska slikarska škola]] * [[Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] * [[Froissartove Hronike]] * [[Fridrihovski rokoko]] * [[Zapadno slikarstvo]] * [[Trgovačka ruta Volga]] * [[Grčki učenjaci u renesansi]] * [[Novo učenje]] * [[Popis renesansnih humanista]] * [[Renesansni humanizam]] * [[Dolce Stil Novo]] * [[Flamansko slikarstvo]] * [[Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo]] * [[Renesansni latinski jezik]] * [[Renesansni humanizam u Sjevernoj Evropi]] * [[Lublinska renesansa]] * [[Španska renesansa]] * [[Engleska renesansa]] * [[Normanski i srednjovjekovni London]] * [[London u periodu Tudora]] * [[London u periodu Stuarta]] * [[London u 18. vijeku]] * [[Talijanska renesansa]] * [[Francuska renesansa]] * [[De humani corporis fabrica]] * [[Njemačka renesansa]] * [[Renesansa u Nizozemskim]] * [[Portugalska renesansa]] * [[Poljska renesansa]] * [[Belle Époque]] * [[Dekadentni pokret]] * [[Vesele devedesete]] * [[Mašinsko doba]] * [[Edisonada]] * [[Robinzonada]] * ''[[Le Temps]]'' * [[Miletska priča]] * [[Romantizam u nauci]] {{div col end}} == Jules Verne == {{div col}} * ''[[Un prêtre en 1839]]'' * ''[[Le Testament d'un excentrique]]'' * ''[[L'École des Robinsons]]'' * ''[[Un hivernage dans les glaces]]'' * ''[[Une ville flottante]]'' * ''[[Put oko svijeta za osamdeset dana]]'' * ''[[Un drame au Mexique]]'' * ''[[Un drame dans les airs]]'' * ''[[Voyages et Aventures du capitaine Hatteras]]'' * ''[[L'Étonnante Aventure de la Mission Barsac]]'' * ''[[Le Phare du bout du monde]]'' * ''[[L'Invasion de la mer]]'' * ''[[Maître Zacharius ou l'horloger qui avait perdu son âme, tradition genevoise]]'' * ''[[Les Confessions]]'' * ''[[Mathias Sandorf]]'' * ''[[De la Terre à la Lune]]'' * ''[[Autour de la Lune]]'' * ''[[Robur-le-Conquérant]]'' * ''[[Voyage à reculons en Angleterre et en Ecosse]]'' * ''[[Seconde patrie]]'' * ''[[Paris au XXe siècle]]'' * ''[[Michel Strogoff]]'' * ''[[L'Île mystérieuse]]'' * ''[[Face au drapeau]]'' * ''[[Le Pays des fourrures]]'' * ''[[Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l'Afrique australe]]'' * ''[[La Jangada - Huit Cents lieues sur l'Amazone]]'' * ''[[Le Rayon vert]]'' * ''[[Kéraban-le-têtu]]'' * ''[[L’Archipel en feu]]'' * ''[[Un Billet de loterie]]'' * ''[[Le Chemin de France]]'' * ''[[César Cascabel]]'' * ''[[Mistress Branican]]'' * ''[[Le Château des Carpathes]]'' * ''[[Claudius Bombarnac]]'' * ''[[Clovis Dardentor]]'' * ''[[Le Superbe Orénoque]]'' * ''[[Le Village aérien]]'' * ''[[Les Histoires de Jean-Marie Cabidoulin]]'' * ''[[Les Frères Kip]]'' * ''[[Bourses de voyage]]'' * ''[[Un drame en Livonie]]'' * ''[[Maître du monde]]'' * ''[[Martin Paz]]'' * ''[[Le Comte de Chanteleine]]'' * ''[[Les forceurs de blocus]]'' * ''[[Une ville idéale]]'' * ''[[Les Révoltés de la Bounty]]'' * ''[[Gil Braltar]]'' * ''[[L'Éternel Adam]]'' * ''[[L’Agence Thompson et Co]]'' * ''[[La Chasse au météore]]'' * ''[[Le Pilote du Danube]]'' * ''[[Les naufragés du "Jonathan"]]'' * ''[[Le Secret de Wilhelm Storitz]]'' * ''[[Le Docteur Ox]]'' * [[Verneova erupcija]] * [[Michel Verne]] * ''[[La maison à vapeur]]'' * ''[[Le Volcan d'or]]'' * ''[[Les Tribulations d'un Chinois en Chine]]'' * ''[[Les Indes noires]]'' * ''[[L'Étoile du sud]]'' * ''[[Nord contre Sud]]'' * ''[[Famille-sans-nom]]'' * ''[[Sans dessus dessous]]'' * ''[[Mirifiques Aventures de Maître Antifer]]'' * ''[[Le Sphinx des glaces]]'' * ''[[Frritt-Flacc]]'' * ''[[La Journée d’un journaliste américain en 2889]]'' * ''[[Le Chancellor: Journal du passager J.-R. Kazallon]]'' * ''[[Deux ans de vacances]]'' * ''[[Les Cinq cents millions de la Bégum]]'' * ''[[L'Île à hélice]]'' * ''[[Une fantaisie du docteur Ox]]'' * ''[[Hector Servadac]]'' * ''[[P'tit-Bonhomme]]'' * ''[[Voyage à travers l'impossible]]'' * ''[[Voyages extraordinaires]]'' * [[Kulturološki utjecaj Julesa Vernea]] {{div col end}} == Prethistorija == {{div col}} * ''[[Gojirasaurus]]'' * ''[[Coelophysis]]'' * ''[[Deinocheirus]]'' * ''[[Gallimimus]]'' * ''[[Ornithomimus]]'' * ''[[Staurikosaurus]]'' * ''[[Eoraptor]]'' * ''[[Dilophosaurus]]'' * ''[[Ceratosaurus]]'' * ''[[Abelisaurus]]'' * ''[[Carnotaurus]]'' * ''[[Piatnitzkysaurus]]'' * ''[[Oviraptor]]'' * [[Saurischia]] * [[Teropodi]] * ''[[Deinonychus]]'' * ''[[Spinosaurus]]'' * [[Fiziologija dinosaura]] * ''[[Scipionyx]]'' * ''[[Microraptor]]'' * [[Sauropodomorfi]] * ''[[Achillobator]]'' * ''[[Mahakala]]'' * [[Dromeosauridi]] * [[Oviraptoridi]] * [[Tireofori]] * ''[[Pisanosaurus]]'' * [[Dilofosauridi]] * [[Ceratosauri]] * [[Ankilosauri]] * [[Hadrosauridi]] * [[Celurosauri]] * ''[[Edmontosaurus]]'' * ''[[Eustreptospondylus]]'' * ''[[Shuvuuia]]'' * ''[[Dromaeosaurus]]'' * [[Kompsognatidi]] * [[Ornitopodi]] * ''[[Ouranosaurus]]'' * [[Celofisoidi]] * [[Alosauroidi]] * [[Abelisauridi]] * [[Terizinosauri]] * ''[[Dilong]]'' * ''[[Troodon]]'' * ''[[Compsognathus]]'' * ''[[Pelecanimimus]]'' * ''[[Unenlagia]]'' * ''[[Ornitholestes]]'' * ''[[Therizinosaurus]]'' * ''[[Caudipteryx]]'' * ''[[Bambiraptor]]'' * ''[[Alvarezsaurus]]'' * [[Ornitomimosauri]] * [[Deinonihosauri]] * ''[[Hesperornis]]'' * ''[[Avimimus]]'' * ''[[Mei]]'' * [[Spinosauridi]] * ''[[Velociraptor]]'' * [[Alvarezsauridi]] * [[Maniraptoriformi]] * [[Hererasauridi]] * ''[[Sinornithosaurus]]'' * [[Celuridi]] * [[Dromeosaurini]] * [[Trudontidi]] * ''[[Dryosaurus]]'' * ''[[Heterodontosaurus]]'' * [[Iguanodonti]] * ''[[Camptosaurus]]'' * ''[[Corythosaurus]]'' * ''[[Hypsilophodon]]'' * ''[[Othnielosaurus]]'' * ''[[Tenontosaurus]]'' * ''[[Orodromeus]]'' * [[Pterosauri]] * [[Pahicefalosauri]] * ''[[Pachycephalosaurus]]'' * ''[[Dracorex]]'' * ''[[Stegoceras]]'' * ''[[Prenocephale]]'' * ''[[Maiasaura]]'' * ''[[Homalocephale]]'' * ''[[Edmontonia]]'' * ''[[Polacanthus]]'' * ''[[Sauropelta]]'' * [[Nodosauridi]] * ''[[Nodosaurus]]'' * ''[[Minmi]]'' * [[Ankilosauridi]] * ''[[Antarctopelta]]'' * ''[[Mymoorapelta]]'' * ''[[Gastonia]]'' * ''[[Minotaurasaurus]]'' * ''[[Ankylosaurus]]'' * ''[[Dyoplosaurus]]'' * ''[[Euoplocephalus]]'' * ''[[Scelidosaurus]]'' * [[Stegosauri]] * [[Ceratopsi]] * ''[[Parksosaurus]]'' * ''[[Huayangosaurus]]'' * ''[[Hesperosaurus]]'' * ''[[Wuerhosaurus]]'' * ''[[Tuojiangosaurus]]'' * ''[[Kentrosaurus]]'' * ''[[Tsintaosaurus]]'' * ''[[Olorotitan]]'' * ''[[Shantungosaurus]]'' * ''[[Hypacrosaurus]]'' * ''[[Gryposaurus]]'' * ''[[Prosaurolophus]]'' * ''[[Saurolophus]]'' * ''[[Postosuchus]]'' * ''[[Doedicurus]]'' * ''[[Dinofelis]]'' * ''[[Megaloceros]]'' * ''[[Megatherium]]'' * ''[[Hyaenodon]]'' * ''[[Deinotherium]]'' * ''[[Archaeotherium]]'' * ''[[Chalicotherium]]'' * ''[[Scutellosaurus]]'' * ''[[Othnielia]]'' * ''[[Micropachycephalosaurus]]'' * ''[[Titanoceratops]]'' * [[Anurognatidi]] * [[Dimorfodontidi]] * [[Ramforinkidi]] * [[Aždarkidi]] * [[Ornitokajridi]] * [[Pteranodontidi]] * [[Tapežaridi]] * ''[[Moeritherium]]'' * ''[[Eudimorphodon]]'' * ''[[Sordes]]'' * ''[[Tapejara]]'' * ''[[Sharovipteryx]]'' * ''[[Propalaeotherium]]'' * ''[[Ambulocetus]]'' * ''[[Pakicetus]]'' * ''[[Anurognathus]]'' * ''[[Dorudon]]'' * ''[[Rodhocetus]]'' * [[Ambulocetidi]] * [[Remingtonocetidi]] * [[Bazilosauridi]] * ''[[Jeholopterus]]'' * ''[[Dimorphodon]]'' * [[Dinocefali]] * [[Terapsidi]] * [[Anteosauri]] * [[Biarmosuki]] * [[Gorgonopsi]] * [[Tetanure]] * ''[[Monolophosaurus]]'' * [[Arheoceti]] * ''[[Dorygnathus]]'' * ''[[Buitreraptor]]'' * [[Protocetidi]] * ''[[Kutchicetus]]'' * ''[[Remingtonocetus]]'' * ''[[Hatzegopteryx]]'' * [[Pakicetidi]] * ''[[Quetzalcoatlus]]'' * ''[[Ornithocheirus]]'' * ''[[Tropeognathus]]'' * ''[[Macrauchenia]]'' * ''[[Pteranodon]]'' * ''[[Maiacetus]]'' * ''[[Protocetus]]'' * ''[[Paraceratherium]]'' * ''[[Anhanguera]]'' * ''[[Tupuxuara]]'' * ''[[Nyctosaurus]]'' * ''[[Homo gautengensis]]'' * ''[[Ardipithecus]]'' * ''[[Paranthropus]]'' * ''[[Homo heidelbergensis]]'' * ''[[Homo floresiensis]]'' * ''[[Australopithecus]]'' * ''[[Australopithecus bahrelghazali]]'' * ''[[Australopithecus garhi]]'' * ''[[Australopithecus anamensis]]'' * ''[[Paranthropus aethiopicus]]'' * ''[[Paranthropus robustus]]'' * ''[[Paranthropus boisei]]'' * [[Rane ljudske migracije]] * [[Ichthyostegalia]] * [[Paleoantropologija]] * ''[[Pterodactylus]]'' * [[Hipoteza o multiregionalnom porijeklu modernog čovjeka]] * ''[[Cearadactylus]]'' * ''[[Geosternbergia]]'' * [[Pterodaktiloidi]] * [[Ramforinkoidi]] * ''[[Pterodaustro]]'' * ''[[Arambourgiania]]'' * ''[[Campylognathoides]]'' * ''[[Pterorhynchus]]'' * ''[[Coloborhynchus]]'' * ''[[Istiodactylus]]'' * ''[[Ludodactylus]]'' * ''[[Preondactylus]]'' * ''[[Peteinosaurus]]'' * ''[[Angustinaripterus]]'' * ''[[Bellubrunnus]]'' * ''[[Sericipterus]]'' * ''[[Scaphognathus]]'' * [[Popis rodova pterosaura]] * ''[[Aerotitan]]'' * ''[[Amblydectes]]'' * ''[[Aerodactylus]]'' * [[Popis rodova dinosaura]] * ''[[Bakonydraco]]'' * ''[[Ctenochasma]]'' * ''[[Cycnorhamphus]]'' * ''[[Dsungaripterus]]'' * ''[[Feilongus]]'' * ''[[Germanodactylus]]'' * ''[[Gnathosaurus]]'' * ''[[Zhejiangopterus]]'' * ''[[Tupandactylus]]'' * ''[[Thalassodromeus]]'' * ''[[Rhamphorhynchus]]'' * ''[[Sinopterus]]'' * ''[[Ningchengopterus]]'' * [[Klasifikacija dinosaura]] * ''[[Nemicolopterus]]'' * ''[[Liaoningopterus]]'' * ''[[Lonchodectes]]'' * ''[[Nurhachius]]'' * ''[[Noripterus]]'' * ''[[Haopterus]]'' * [[Filogenija pterosaura]] * [[Alosauridi]] * [[Terizinosauridi]] * [[Plateosauridi]] * [[Ceratosauridi]] * [[Abelisauri]] * ''[[Homo naledi]]'' * [[Efekat recentnosti]] * [[Signor-Lippsov efekat]] * [[Jaz sauropoda]] * [[Paleoparazitologija]] * [[Arheoparazitologija]] {{div col end}} ny5s7rkwx6yewcz3xr55zo9b2j1keoy 42710897 42710820 2026-10-14T11:08:58Z Duma 16555 /* Biološka pravila */ 42710897 wikitext text/x-wiki Članci koje sam napisala na hr wiki prebačeni ovdje, novi članci na ovoj wiki: == Ptice == {{div col}} * [[Medovođe]] * [[Bukavac nebogled]] * [[Papige]] * [[Plavoleđa mišjakinja]] * [[Prave kukavice]] * [[Ptica sekretar]] * [[Loriji]] * [[Riječni vodomari]] * [[Australski bukavac]] * [[Kakapo]] * [[Ćubaste čiope]] * [[Uljašica]] * [[Jakamari]] * [[Jastreb]] * [[Vodosjeci]] * [[Strigopidae]] * [[Čigre]] * [[Američki bukavac]] * [[Crveno-modra ara]] * [[Kakadui]] * [[Tukani]] * [[Svračci]] * [[Phaethontidae]] * [[Nimfa (ptica)]] * [[Kljunorošci]] * [[Guarauna]] * [[Velika rujnica]] * [[Kratkoprsti kobac]] * [[Dugorepa sjenica]] * [[Šljuke sjemenjarke]] * [[Mala njorka]] * [[Smeđi kivi]] * [[Neomorphinae]] * [[Botaurinae]] * [[Južnoamerički bukavac]] * [[Češljugar]] * [[Crkavica]] * [[Kostoberina]] * [[Lisasta guska]] * [[Veliki pomornik]] * [[Patka lastarka]] * [[Utva]] * [[Planinska ševa]] * [[Eja strnjarica]] * [[Nandu]] * [[Gusjenicojedi]] * [[Dugorepe sjenice]] * [[Bluna]] * [[Velika čaplja]] * [[Mala prutka]] * [[Patka kreketaljka]] * [[Kukuvije]] * [[Šumski pupavci]] * [[Pilari]] * [[Čaplja govedarica]] * [[Vijoglav]] * [[Žako]] * [[Pomornici]] * [[Dromah]] * [[Todiji]] * [[Zlatovrane]] * [[Kukavičja modrivrana]] * [[Dolinske modrivrane]] * [[Pčelarice]] * [[Vodeni vodomari]] * [[Vodomari dupljaši]] * [[Šarenoglava patka]] * [[Žunice]] * [[Bradonjice]] * [[Čiope]] * [[Cvjetne ptice]] * [[Ševe]] * [[Brljci]] * [[Medosasi]] * [[Obični ćuk]] * [[Neornithes]] * [[Harpija (ptica)]] {{div col end}} == Gljive == {{div col}} * [[Vještičino srce]] * [[Rujnica]] * [[Vukovo meso]] * [[Đurđevača]] * [[Smrčci]] * [[Vrganj]] * [[Baršunasta panjevčica]] * [[Maglenka]] * [[Djevojačka krasnica]] * [[Zlatna krasnica]] * [[Crvena krasnica]] * [[Modrikača]] * [[Zelenka]] * [[Kraljevka]] * [[Jablanovača]] * [[Žućkasta pupavka]] * ''[[Amanita]]'' * [[Klobuk (gljiva)]] * [[Mikologija]] * [[Himenij]] * [[Stručak]] * [[Otisak spora]] * [[Micetizam]] * [[Jestiva gljiva]] * [[Nematofagna gljiva]] * [[Hlamidospora]] * [[Teliospora]] * [[Heterotalizam]] * [[Dikarion]] * [[Monokarion]] * [[Plazmogamija]] * [[Eciospora]] * [[Ecij]] * [[Peridij]] * [[Gleba]] * [[Kapilicij]] * [[Kukica]] * [[Homotalizam]] * [[Urediniospora]] * [[Pikniospora]] * [[Heterokarion]] * [[Kopčasta veza]] * [[Gasteroidna gljiva]] * [[Volva]] * [[Bazidiokarp]] {{div col end}} == Biljke == {{div col}} * [[Paludarij]] * [[Vrt u boci]] * [[Wardova kutija]] * [[Orhidelirij]] * [[Pteridomanija]] * ''[[The Ferns of Great Britain and Ireland]]'' * [[Otiskivanje prirode]] * ''[[Peristeria elata]]'' * ''[[Sterculia apetala]]'' * [[Graminoid]] * [[Širokolisna zeljasta biljka]] * [[Potporni korijen]] * [[Miješak]] * [[Podrast]] * [[Biljni sok]] * [[Anoksigena fotosinteza]] * [[Kriptogam]] * [[Zoospora]] * [[Gametangij]] * [[Zigospora]] * [[Oogonij]] * [[Arhegonij]] * [[Anteridij]] {{div col end}} == Životinje == {{div col}} * [[Pirka]] * [[Tasmanski vrag]] * [[Vitoroga antilopa]] * [[Afrički mravojed]] * [[Rakun]] * [[Crveni panda]] * [[Snježni leopard]] * [[Vicenteova otrovna žaba]] * ''[[Stephanolepis hispidus]]'' * ''[[Tachyspiza virgata]]'' * ''[[Odocoileus]]'' * [[Morski puž]] * [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] * [[Terarij]] * [[Grabežljiva riba]] * [[Knidosak]] * [[Unkenrefleks]] * [[Mikrofauna]] * [[Jazbina (životinje)]] * [[Cerate]] * [[Zooksantela]] * [[Insekti u medicini]] * [[Paučnjaci u medicini]] * [[Ekomorfi Anolisa]] * [[Intraspecijsko prepoznavanje]] * [[Digitigradno kretanje]] * [[Plantigradno kretanje]] * [[Oligoleksija]] * [[Polileksija]] {{div col end}} == Ekologija == {{div col}} * [[Fauna Australije]] * [[Fauna Škotske]] * [[Megafauna]] * [[Šuma kelpa]] * [[Neritička zona]] * [[Pelagijska zona]] * [[Planinski travnjaci i šikare]] * [[Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela]] * [[Mediteranske šume i šikare]] * [[Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume]] * [[Pustinje i vegetacija sušnih oblasti]] * [[Tropski i subtropski travnjaci, savane i šikare]] * [[Hladni izvori]] * [[Hidrotermalni izvori]] * [[Koraljni greben]] * [[Dužina od njuške do otvora]] * [[Osteološki korelat]] * [[Meristika]] * [[Generalističke i specijalističke vrste]] * [[Kozmopolitska rasprostranjenost]] * [[Areal kretanja]] * [[Hipoteza o oslobađanju mezopredatora]] * [[Ekološko oslobađanje]] * [[Sesilnost]] * [[Bioerozija]] * [[Vodni stres]] * [[Raspon nelimitirajuće dostupnosti vode]] * [[Raspoloživi vodni kapacitet]] * [[Tačka trajnog venuća]] * [[Kontinuum tlo–biljka–atmosfera]] * [[Arborealno kretanje]] * [[Fosorijalna životinja]] * [[Aerobna digestija]] * [[Hipoteza o oslobađanju od neprijatelja]] * [[Kurzorijalna životinja]] * [[Hipoteza gradijenta stresa]] * [[Brahijacija]] * [[Ključna vrsta]] * [[Bioakumulacija]] * [[Biomagnifikacija]] * [[Paradoks planktona]] * [[Alfa raznolikost]] * [[Bogatstvo vrsta]] * [[Plastisfera]] * [[Mezopredator]] * [[Inkvilinizam]] * [[Krovna vrsta]] {{div col end}} == Evolucija == {{div col}} * [[Dubokomorski gigantizam]] * [[Otočna patuljastost]] * [[Disgenika]] * [[Evolutivna zamka]] * [[Ekološka zamka]] * [[Perceptivna zamka]] * [[Evolutivna radijacija]] * [[Neadaptivna radijacija]] * [[Neekološka specijacija]] * [[Biološka tamna materija]] * [[Mezozojsko-kenozojsko širenje]] * [[Hipoteza o Crvenom kralju]] * [[Kontinuum mutualizma i parazitizma]] * [[Fenotipski disparitet]] * [[Evolutivna utrka u naoružanju]] * [[Avalonska eksplozija]] * [[Evolutivni kompromis]] * [[Filogenetska inercija]] * [[Plesiomorfija i simplesiomorfija]] * [[Hipoteza dvorske lude]] * [[Potisak prošlosti]] * [[Autapomorfija]] * [[Komparativna biologija]] {{div col end}} == Razno == {{div col}} * [[Dinosaur Planet]] * [[Šetnja s dinosaurima]] * [[Šetnja s čudovištima]] * [[Šetnja sa zvijerima]] * [[Šetnja s pećinskim ljudima]] * [[Ljuba]] * [[Život na Marsu]] * [[Davorin Popović]] * [[Frutiger Aero]] * [[Blobjekt]] * [[Solarpunk]] * [[Ahilova peta]] * [[Y2K]] * [[Biopunk]] * [[Populuxe]] * [[Raygun Gothic]] * [[Visoka tehnologija]] * [[Ludi naučnik]] * [[Mikoheterotrofija]] * [[Anautogenija]] * [[Vitelogeneza]] * [[Izolecitalna jajna ćelija]] * [[Telolecitalna jajna ćelija]] * [[Centrolecitalna jajna ćelija]] * [[Pasteurova tačka]] * [[Pasteurov efekat]] * [[Bazen L'Atalante]] * [[Mikroaerofil]] * [[Aerotolerantni anaerob]] * [[Canfieldov okean]] * [[Crveni rub]] * [[Rana Zemlja]] * [[Hipoteza o ljubičastoj Zemlji]] * [[Fotopigment]] * [[Primarna atmosfera]] * [[Sjenovita biosfera]] * [[Aerobni organizam]] * [[Obligatni aerob]] * [[Kinetotrof]] * [[Superokean]] * [[Suessov efekat]] * [[Lava planeta]] * [[Vinogradskijev stupac]] * [[Koraljni pijesak]] * [[Zvjezdani vjetar]] * [[Zvjezdana korona]] * [[Fotosintetski pigment]] * [[Mjehur zvjezdanog vjetra]] * [[Fakultativno anaerobni organizam]] * [[Epaksijalni i hipaksijalni mišići]] * [[Sekundarna atmosfera]] * [[Paradoks slabog mladog Sunca]] * [[Prebiotička atmosfera]] * [[Anaerobna respiracija]] * [[Bakterijske ćelijske morfologije]] * [[Duboko vrijeme]] * [[Svijet pare]] * [[Htonska planeta]] * [[Hipotetski astronomski objekat]] * [[Blaneta]] * [[Planeta bez jezgre]] * [[Cirkulplanetarni disk]] * [[Emperipoleza]] * [[Kriptogram]] * [[Peripoleza]] * [[Trbušasti mišić lista]] * [[Entoza]] * [[Ispuštanje plinova]] * [[Lizogenija]] * [[Lizogen]] * [[Moron]] * [[Litički ciklus]] * [[Arbitrij]] * [[Profag]] * [[Mobilom]] * [[Prirodna kompetentnost]] * [[Pomoćni virus]] * [[Heterodont]] * [[Nehomologna rekombinacija]] * [[Polarna mutacija]] * [[Obrnuti tok elektrona]] * [[Fagoptoza]] * [[Mikrografija]] * [[Izbirljivi organizam]] * [[Obligatni anaerob]] * [[Zigotska indukcija]] * [[Paleoatmosfera]] * [[Zvjezdana atmosfera]] {{div col end}} == Znakovi smrti == {{div col}} * [[Postmortalni interval]] {{div col end}} == Ekstremofili == {{div col}} * [[Kapnofil]] * [[Acidofil]] * [[Hipolit (ekstremofil)]] * [[Lipofilna bakterija]] * [[Litofil]] * [[Metalotolerantni organizam]] * [[Osmofil]] * [[Psamofil]] * [[Snotit]] {{div col end}} == Biološka pravila == {{div col}} * [[Biološka ograničenja]] * [[Carrierovo ograničenje]] * [[Emeryjevo pravilo]] * [[Eichlerovo pravilo]] * [[Fosterovo pravilo]] * [[Jordanovo pravilo]] * [[Harrisonovo pravilo]] * [[Rosino pravilo]] * [[Renschovo pravilo]] * [[Lackov princip]] {{div col end}} == Termoregulacija kod životinja == {{div col}} * [[Gigantotermija]] {{div col end}} == Slušni aparati == {{div col}} * [[Slušni aparat za dugotrajno nošenje]] * [[Indeks kvalitete govora slušnog aparata]] {{div col end}} == Načini ishrane == {{div col}} * [[Arahnofagija]] * [[Kukcojed]] * [[Oofagija]] * [[Avivor]] * [[Entomofagija]] * [[Ksilofagija]] * [[Mizocitoza]] * [[Mikrobivornost]] * [[Bakterivor]] * [[Saprofagija]] * [[Tanatofag]] * [[Mukofagija]] * [[Vermivor]] * [[Florivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Hiperkarnivor]] * [[Spongivor]] * [[Folivor]] * [[Ksenofagija]] * [[Graminivor]] * [[Pedofagija]] * [[Razlagač]] * [[Geofagija]] * [[Vršni predator]] * [[Ofiofagija]] * [[Nektarivor]] * [[Interakcije potrošača i resursa]] * [[Saprotrofna ishrana]] * [[Holozojska ishrana]] * [[Heterotrofna ishrana]] * [[Lepidofagija]] * [[Piscivor]] * [[Hematofagija]] * [[Mirmekofagija]] * [[Koraljivor]] * [[Gljiva mesožderka]] * [[Oligofagija]] * [[Fotoautotrof]] * [[Durofagija]] * [[Litoautotrof]] * [[Moluskivori]] * [[Placentofagija]] * [[Predacija jaja]] * [[Ljudožderna životinja]] * [[Odvikavanje od dojenja]] * [[Frugivori]] * [[Predacija sjemena]] * [[Melivorija]] * [[Planktivor]] * [[Nekrofagi]] * [[Autotrof]] * [[Hemolitoautotrof]] * [[Palinivor]] * [[Osteofagija]] * [[Plastivor]] * [[Fungivor]] * [[Radiosinteza (metabolizam)]] * [[Litotrof]] * [[Organotrof]] * [[Mezokarnivor]] * [[Kleptoparazitizam]] * [[Grabežljivi dinoflagelati]] * [[Krmna hrana]] * [[Autokanibalizam]] {{div col end}} == Videoigre i sl. == {{div col}} * ''[[Skateboard Park Tycoon]]'' * ''[[Plant Tycoon]]'' * ''[[Fish Tycoon]]'' * ''[[Feeding Frenzy 2]]'' * ''[[Feeding Frenzy]]'' * ''[[Big Kahuna Reef]]'' * ''[[Ricochet Lost Worlds]]'' * ''[[Virtual Villagers]]'' * ''[[Dino Island]]'' * ''[[Zoo Tycoon 2]]'' * ''[[Brother Bear (videoigra)]]'' * ''[[Tarzan (videoigra)]]'' * ''[[Atlantis Underwater Tycoon]]'' * ''[[School Tycoon]]'' * ''[[Diner Dash]]'' * ''[[Ratatouille (videoigra)]]'' * ''[[Madagascar (videoigra)]]'' * ''[[Age of Mythology]]'' * ''[[Tribal Trouble]]'' * ''[[ThinkTanks]]'' * ''[[Hugo: Bukkazoom!]]'' * ''[[Mall Tycoon]]'' * ''[[Bliss (fotografija)]]'' * ''[[Moon Tycoon]]'' * ''[[Deep Sea Tycoon]]'' * ''[[So Blonde]]'' * ''[[Ankh (videoigra)]]'' * ''[[Red Moon Desert]]'' * ''[[RimWorld]]'' * ''[[Spy Fox 2: "Some Assembly Required"]]'' * ''[[The Oregon Trail (1985)]]'' * ''[[Alien Hominid]]'' * ''[[Faunasphere]]'' * ''[[Platypus]]'' {{div col end}} == Kultura i historija == {{div col}} * Sažetak novela Dekamerona (uklopljeno u [[Dekameron]]) * [[Ezopove basne]] * [[Faust]] * [[Childe Harold's Pilgrimage]] * [[Nauka u renesansi]] * [[Visoki srednji vijek]] * [[Srednjovjekovno domaćinstvo]] * [[Demografija srednjeg vijeka]] * [[Kriza kasnog srednjeg vijeka]] * [[Renesansa 12. vijeka]] * [[Kasni srednji vijek]] * [[Srednjovjekovna književnost]] * ''[[Livre des Merveilles du Monde]]'' * [[Saski ratovi]] * [[Velika glad 1315–1317]] * [[Makedonska renesansa]] * [[Makedonska umjetnost (bizantska)]] * [[Pariški psaltir]] * [[Sedmi križarski rat]] * [[Peti križarski rat]] * [[Šesti križarski rat]] * [[Aleksandrijski križarski rat]] * [[Pastirski križarski rat (1251)]] * [[Pastirski križarski rat (1320)]] * [[Bosanski križarski rat]] * [[Prvi švedski križarski rat]] * [[Treći švedski križarski rat]] * [[Drugi švedski križarski rat]] * [[Norveški križarski rat]] * [[Vojni pohod na Baleare 1113–1115]] * [[Berberski križarski rat]] * [[Deveti križarski rat]] * [[Osmanska invazija Otranta]] * [[Varninski križarski rat]] * [[Križarski rat 1197]] * [[Vendski križarski rat]] * [[Mletački križarski rat]] * [[Sjeverni križarski ratovi]] * [[Savojski križarski rat]] * [[Sijenska škola]] * [[Bolonjska škola]] * [[Lukanska škola]] * [[Ferarska škola]] * [[Firentinska škola]] * [[Barunski križarski rat]] * [[Livonski križarski rat]] * [[Livonska rimovana hronika]] * [[Prvi novgorodski ljetopis]] * [[Hronika Henrika od Livonije]] * [[Trgovačka ruta od Varjaga do Grka]] * [[Despenserov križarski rat]] * [[Šansonijer]] * [[Pergaminho Sharrer]] * [[Cancioneiro da Vaticana]] * [[Cancioneiro da Biblioteca Nacional]] * ''[[Il Canzoniere]]'' * [[Düsseldorfska slikarska škola]] * [[Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] * [[Froissartove Hronike]] * [[Fridrihovski rokoko]] * [[Zapadno slikarstvo]] * [[Trgovačka ruta Volga]] * [[Grčki učenjaci u renesansi]] * [[Novo učenje]] * [[Popis renesansnih humanista]] * [[Renesansni humanizam]] * [[Dolce Stil Novo]] * [[Flamansko slikarstvo]] * [[Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo]] * [[Renesansni latinski jezik]] * [[Renesansni humanizam u Sjevernoj Evropi]] * [[Lublinska renesansa]] * [[Španska renesansa]] * [[Engleska renesansa]] * [[Normanski i srednjovjekovni London]] * [[London u periodu Tudora]] * [[London u periodu Stuarta]] * [[London u 18. vijeku]] * [[Talijanska renesansa]] * [[Francuska renesansa]] * [[De humani corporis fabrica]] * [[Njemačka renesansa]] * [[Renesansa u Nizozemskim]] * [[Portugalska renesansa]] * [[Poljska renesansa]] * [[Belle Époque]] * [[Dekadentni pokret]] * [[Vesele devedesete]] * [[Mašinsko doba]] * [[Edisonada]] * [[Robinzonada]] * ''[[Le Temps]]'' * [[Miletska priča]] * [[Romantizam u nauci]] {{div col end}} == Jules Verne == {{div col}} * ''[[Un prêtre en 1839]]'' * ''[[Le Testament d'un excentrique]]'' * ''[[L'École des Robinsons]]'' * ''[[Un hivernage dans les glaces]]'' * ''[[Une ville flottante]]'' * ''[[Put oko svijeta za osamdeset dana]]'' * ''[[Un drame au Mexique]]'' * ''[[Un drame dans les airs]]'' * ''[[Voyages et Aventures du capitaine Hatteras]]'' * ''[[L'Étonnante Aventure de la Mission Barsac]]'' * ''[[Le Phare du bout du monde]]'' * ''[[L'Invasion de la mer]]'' * ''[[Maître Zacharius ou l'horloger qui avait perdu son âme, tradition genevoise]]'' * ''[[Les Confessions]]'' * ''[[Mathias Sandorf]]'' * ''[[De la Terre à la Lune]]'' * ''[[Autour de la Lune]]'' * ''[[Robur-le-Conquérant]]'' * ''[[Voyage à reculons en Angleterre et en Ecosse]]'' * ''[[Seconde patrie]]'' * ''[[Paris au XXe siècle]]'' * ''[[Michel Strogoff]]'' * ''[[L'Île mystérieuse]]'' * ''[[Face au drapeau]]'' * ''[[Le Pays des fourrures]]'' * ''[[Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l'Afrique australe]]'' * ''[[La Jangada - Huit Cents lieues sur l'Amazone]]'' * ''[[Le Rayon vert]]'' * ''[[Kéraban-le-têtu]]'' * ''[[L’Archipel en feu]]'' * ''[[Un Billet de loterie]]'' * ''[[Le Chemin de France]]'' * ''[[César Cascabel]]'' * ''[[Mistress Branican]]'' * ''[[Le Château des Carpathes]]'' * ''[[Claudius Bombarnac]]'' * ''[[Clovis Dardentor]]'' * ''[[Le Superbe Orénoque]]'' * ''[[Le Village aérien]]'' * ''[[Les Histoires de Jean-Marie Cabidoulin]]'' * ''[[Les Frères Kip]]'' * ''[[Bourses de voyage]]'' * ''[[Un drame en Livonie]]'' * ''[[Maître du monde]]'' * ''[[Martin Paz]]'' * ''[[Le Comte de Chanteleine]]'' * ''[[Les forceurs de blocus]]'' * ''[[Une ville idéale]]'' * ''[[Les Révoltés de la Bounty]]'' * ''[[Gil Braltar]]'' * ''[[L'Éternel Adam]]'' * ''[[L’Agence Thompson et Co]]'' * ''[[La Chasse au météore]]'' * ''[[Le Pilote du Danube]]'' * ''[[Les naufragés du "Jonathan"]]'' * ''[[Le Secret de Wilhelm Storitz]]'' * ''[[Le Docteur Ox]]'' * [[Verneova erupcija]] * [[Michel Verne]] * ''[[La maison à vapeur]]'' * ''[[Le Volcan d'or]]'' * ''[[Les Tribulations d'un Chinois en Chine]]'' * ''[[Les Indes noires]]'' * ''[[L'Étoile du sud]]'' * ''[[Nord contre Sud]]'' * ''[[Famille-sans-nom]]'' * ''[[Sans dessus dessous]]'' * ''[[Mirifiques Aventures de Maître Antifer]]'' * ''[[Le Sphinx des glaces]]'' * ''[[Frritt-Flacc]]'' * ''[[La Journée d’un journaliste américain en 2889]]'' * ''[[Le Chancellor: Journal du passager J.-R. Kazallon]]'' * ''[[Deux ans de vacances]]'' * ''[[Les Cinq cents millions de la Bégum]]'' * ''[[L'Île à hélice]]'' * ''[[Une fantaisie du docteur Ox]]'' * ''[[Hector Servadac]]'' * ''[[P'tit-Bonhomme]]'' * ''[[Voyage à travers l'impossible]]'' * ''[[Voyages extraordinaires]]'' * [[Kulturološki utjecaj Julesa Vernea]] {{div col end}} == Prethistorija == {{div col}} * ''[[Gojirasaurus]]'' * ''[[Coelophysis]]'' * ''[[Deinocheirus]]'' * ''[[Gallimimus]]'' * ''[[Ornithomimus]]'' * ''[[Staurikosaurus]]'' * ''[[Eoraptor]]'' * ''[[Dilophosaurus]]'' * ''[[Ceratosaurus]]'' * ''[[Abelisaurus]]'' * ''[[Carnotaurus]]'' * ''[[Piatnitzkysaurus]]'' * ''[[Oviraptor]]'' * [[Saurischia]] * [[Teropodi]] * ''[[Deinonychus]]'' * ''[[Spinosaurus]]'' * [[Fiziologija dinosaura]] * ''[[Scipionyx]]'' * ''[[Microraptor]]'' * [[Sauropodomorfi]] * ''[[Achillobator]]'' * ''[[Mahakala]]'' * [[Dromeosauridi]] * [[Oviraptoridi]] * [[Tireofori]] * ''[[Pisanosaurus]]'' * [[Dilofosauridi]] * [[Ceratosauri]] * [[Ankilosauri]] * [[Hadrosauridi]] * [[Celurosauri]] * ''[[Edmontosaurus]]'' * ''[[Eustreptospondylus]]'' * ''[[Shuvuuia]]'' * ''[[Dromaeosaurus]]'' * [[Kompsognatidi]] * [[Ornitopodi]] * ''[[Ouranosaurus]]'' * [[Celofisoidi]] * [[Alosauroidi]] * [[Abelisauridi]] * [[Terizinosauri]] * ''[[Dilong]]'' * ''[[Troodon]]'' * ''[[Compsognathus]]'' * ''[[Pelecanimimus]]'' * ''[[Unenlagia]]'' * ''[[Ornitholestes]]'' * ''[[Therizinosaurus]]'' * ''[[Caudipteryx]]'' * ''[[Bambiraptor]]'' * ''[[Alvarezsaurus]]'' * [[Ornitomimosauri]] * [[Deinonihosauri]] * ''[[Hesperornis]]'' * ''[[Avimimus]]'' * ''[[Mei]]'' * [[Spinosauridi]] * ''[[Velociraptor]]'' * [[Alvarezsauridi]] * [[Maniraptoriformi]] * [[Hererasauridi]] * ''[[Sinornithosaurus]]'' * [[Celuridi]] * [[Dromeosaurini]] * [[Trudontidi]] * ''[[Dryosaurus]]'' * ''[[Heterodontosaurus]]'' * [[Iguanodonti]] * ''[[Camptosaurus]]'' * ''[[Corythosaurus]]'' * ''[[Hypsilophodon]]'' * ''[[Othnielosaurus]]'' * ''[[Tenontosaurus]]'' * ''[[Orodromeus]]'' * [[Pterosauri]] * [[Pahicefalosauri]] * ''[[Pachycephalosaurus]]'' * ''[[Dracorex]]'' * ''[[Stegoceras]]'' * ''[[Prenocephale]]'' * ''[[Maiasaura]]'' * ''[[Homalocephale]]'' * ''[[Edmontonia]]'' * ''[[Polacanthus]]'' * ''[[Sauropelta]]'' * [[Nodosauridi]] * ''[[Nodosaurus]]'' * ''[[Minmi]]'' * [[Ankilosauridi]] * ''[[Antarctopelta]]'' * ''[[Mymoorapelta]]'' * ''[[Gastonia]]'' * ''[[Minotaurasaurus]]'' * ''[[Ankylosaurus]]'' * ''[[Dyoplosaurus]]'' * ''[[Euoplocephalus]]'' * ''[[Scelidosaurus]]'' * [[Stegosauri]] * [[Ceratopsi]] * ''[[Parksosaurus]]'' * ''[[Huayangosaurus]]'' * ''[[Hesperosaurus]]'' * ''[[Wuerhosaurus]]'' * ''[[Tuojiangosaurus]]'' * ''[[Kentrosaurus]]'' * ''[[Tsintaosaurus]]'' * ''[[Olorotitan]]'' * ''[[Shantungosaurus]]'' * ''[[Hypacrosaurus]]'' * ''[[Gryposaurus]]'' * ''[[Prosaurolophus]]'' * ''[[Saurolophus]]'' * ''[[Postosuchus]]'' * ''[[Doedicurus]]'' * ''[[Dinofelis]]'' * ''[[Megaloceros]]'' * ''[[Megatherium]]'' * ''[[Hyaenodon]]'' * ''[[Deinotherium]]'' * ''[[Archaeotherium]]'' * ''[[Chalicotherium]]'' * ''[[Scutellosaurus]]'' * ''[[Othnielia]]'' * ''[[Micropachycephalosaurus]]'' * ''[[Titanoceratops]]'' * [[Anurognatidi]] * [[Dimorfodontidi]] * [[Ramforinkidi]] * [[Aždarkidi]] * [[Ornitokajridi]] * [[Pteranodontidi]] * [[Tapežaridi]] * ''[[Moeritherium]]'' * ''[[Eudimorphodon]]'' * ''[[Sordes]]'' * ''[[Tapejara]]'' * ''[[Sharovipteryx]]'' * ''[[Propalaeotherium]]'' * ''[[Ambulocetus]]'' * ''[[Pakicetus]]'' * ''[[Anurognathus]]'' * ''[[Dorudon]]'' * ''[[Rodhocetus]]'' * [[Ambulocetidi]] * [[Remingtonocetidi]] * [[Bazilosauridi]] * ''[[Jeholopterus]]'' * ''[[Dimorphodon]]'' * [[Dinocefali]] * [[Terapsidi]] * [[Anteosauri]] * [[Biarmosuki]] * [[Gorgonopsi]] * [[Tetanure]] * ''[[Monolophosaurus]]'' * [[Arheoceti]] * ''[[Dorygnathus]]'' * ''[[Buitreraptor]]'' * [[Protocetidi]] * ''[[Kutchicetus]]'' * ''[[Remingtonocetus]]'' * ''[[Hatzegopteryx]]'' * [[Pakicetidi]] * ''[[Quetzalcoatlus]]'' * ''[[Ornithocheirus]]'' * ''[[Tropeognathus]]'' * ''[[Macrauchenia]]'' * ''[[Pteranodon]]'' * ''[[Maiacetus]]'' * ''[[Protocetus]]'' * ''[[Paraceratherium]]'' * ''[[Anhanguera]]'' * ''[[Tupuxuara]]'' * ''[[Nyctosaurus]]'' * ''[[Homo gautengensis]]'' * ''[[Ardipithecus]]'' * ''[[Paranthropus]]'' * ''[[Homo heidelbergensis]]'' * ''[[Homo floresiensis]]'' * ''[[Australopithecus]]'' * ''[[Australopithecus bahrelghazali]]'' * ''[[Australopithecus garhi]]'' * ''[[Australopithecus anamensis]]'' * ''[[Paranthropus aethiopicus]]'' * ''[[Paranthropus robustus]]'' * ''[[Paranthropus boisei]]'' * [[Rane ljudske migracije]] * [[Ichthyostegalia]] * [[Paleoantropologija]] * ''[[Pterodactylus]]'' * [[Hipoteza o multiregionalnom porijeklu modernog čovjeka]] * ''[[Cearadactylus]]'' * ''[[Geosternbergia]]'' * [[Pterodaktiloidi]] * [[Ramforinkoidi]] * ''[[Pterodaustro]]'' * ''[[Arambourgiania]]'' * ''[[Campylognathoides]]'' * ''[[Pterorhynchus]]'' * ''[[Coloborhynchus]]'' * ''[[Istiodactylus]]'' * ''[[Ludodactylus]]'' * ''[[Preondactylus]]'' * ''[[Peteinosaurus]]'' * ''[[Angustinaripterus]]'' * ''[[Bellubrunnus]]'' * ''[[Sericipterus]]'' * ''[[Scaphognathus]]'' * [[Popis rodova pterosaura]] * ''[[Aerotitan]]'' * ''[[Amblydectes]]'' * ''[[Aerodactylus]]'' * [[Popis rodova dinosaura]] * ''[[Bakonydraco]]'' * ''[[Ctenochasma]]'' * ''[[Cycnorhamphus]]'' * ''[[Dsungaripterus]]'' * ''[[Feilongus]]'' * ''[[Germanodactylus]]'' * ''[[Gnathosaurus]]'' * ''[[Zhejiangopterus]]'' * ''[[Tupandactylus]]'' * ''[[Thalassodromeus]]'' * ''[[Rhamphorhynchus]]'' * ''[[Sinopterus]]'' * ''[[Ningchengopterus]]'' * [[Klasifikacija dinosaura]] * ''[[Nemicolopterus]]'' * ''[[Liaoningopterus]]'' * ''[[Lonchodectes]]'' * ''[[Nurhachius]]'' * ''[[Noripterus]]'' * ''[[Haopterus]]'' * [[Filogenija pterosaura]] * [[Alosauridi]] * [[Terizinosauridi]] * [[Plateosauridi]] * [[Ceratosauridi]] * [[Abelisauri]] * ''[[Homo naledi]]'' * [[Efekat recentnosti]] * [[Signor-Lippsov efekat]] * [[Jaz sauropoda]] * [[Paleoparazitologija]] * [[Arheoparazitologija]] {{div col end}} m5sqgrfaqiwp11snv8ouwwer5e1id0a Baltički federalni univerzitet Immanuela Kanta 0 125159 42710892 41263282 2026-10-14T08:58:33Z Ziv 187261 ([[c:GR|GR]]) [[File:101-0160 IMG.JPG]] → [[File:Kaliningrad State University.jpg]] [[c:COM:FR#FR2|Criterion 2]] · More precise and not just a meaningless name 42710892 wikitext text/x-wiki {{Infobox University | name=Baltički federalni univerzitet Immanuela Kanta | native_name=Балтийский федеральный университет имени Иммануила Канта | latin_name=Universitas Foederalis Baltica Kantiana | image_name= Kaliningrad State University.jpg | motto= | established= | closed= | type=javni univerzitet | campus=urbani kampus | staff= | rector= | city=[[Kaljiningrad]] | country =[[Ruska Federacija]] | students= | affiliations = | website = [http://www.kantiana.ru/ www.kantiana.ru] }} '''Baltički federalni univerzitet Immanuela Kanta''' ({{lang-ru|Балтийский федеральный университет имени Иммануила Канта}}, {{lang-de|Baltische Föderale Immanuel-Kant-Universität}}) je univerzitet u ruskom gradu [[Kalinjingradska oblast|Kaljiningradu]]. Osnovan je kao naučni institut [[1947]]. godine, odnosno nakon [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] kada je tadašnji [[Königsberg]] postao dio [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a, odnosno Kalinjingradske oblasti u okviru [[Ruska Sovjetska Federalna Socijalistička Republika|Ruske Sovjetske Federalne Socijalističke Republike]]. Od [[1967]]. do [[2005]]. univerztet je nosio ime ''Kaljiningradski državni univerzitet''. Današnji univerzitet tvrdi da je nasljednik njemačke institucije koja je u gradu djelovala prije rata pod nazivom ''Albertus-Universität Königsberg'' u tadašnjoj [[Istočna Pruska|Istočnoj Pruskoj]]. Njemački je univerzitet osnovan još [[1544]]. godine i djelovao je do [[1945]]. godine. Tvrdnju da je današnji univerzitet nasljednik germanofone institucije neki dovode u pitanje zbog [[Progon Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata|Progona Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata]] koja je dovela do potpune promjene nastavnog kadra i studentskog tijela. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Immanuel Kant State University of Russia}} * [http://www.kantiana.ru/ Službena stranica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120504024051/http://www.kantiana.ru/ |date=2012-05-04 }} [[Kategorija:Nastanci 1947.]] [[Kategorija:Univerziteti u Rusiji]] [[Kategorija:Asocijacija univerziteta Evrope]] [[Kategorija:Kalinjingradska oblast]] 4h8u0q8t8agam5k06e5ea9vgwibvd4y Sintra 0 133431 42710868 42551723 2026-10-13T21:31:17Z Kent Wang 396758 Zamjena slike: Ayuntamiento, Sintra, Portugal, 2019-05-25, DD 01.jpg; uklonjena suvišna fotografija gradske vijećnice iz galerije 42710868 wikitext text/x-wiki {{Naselje (HR) | ime = Sintra | ime_genitiv = Sintre | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | translit_jezik1_vrsta = | translit_jezik1_info = | slika_panorama = Sintra 2006.JPG | veličina_slike =250px | opis_slike = Panorama grada sa pogledom na ''Palácio Nacional de Sintra'' | slika_zastava = Pt-snt1.png | slika_zastava_veličina = 60px | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = Brasão de Armas de Sintra.svg | slika_grb_veličina = 60px | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi = 38 | širina-minute = 47 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 9 | dužina-minute = 25 | dužina-oznaka = W | lokacija_ime = [[Popis država|Država]] | lokacija_info = {{flag|Portugal}} | lokacija1_ime = [[Portugalske regije|Regija]] | lokacija1_info = [[Veliki Lisabon]] | lokacija2_ime = Distrikt | lokacija2_info = [[Distinkt Lisabon]] | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime = Osnivanje | utemeljenje_datum = 1154. | dijelovi = Agualva, Algueirão-Mem Martins, Almargem do Bispo, Belas, Cacém, Casal de Cambra, Colares, Massamá, Mira-Sintra, Monte Abraão, Montelavar, Pêro Pinheiro, Queluz, Rio de Mouro, Santa Maria e São Miguel, São João das Lampas, São Marcos, São Martinho, São Pedro de Penaferrim, Terrugem | vrsta_dijelova =freguesias | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = [[Gradonačelnik]] | ime_vođe = Largo Dr. Vergílio Horta | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = 316 06 km² | visina = 528 m | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina = 2005. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže = 26 738 <ref name=mon/> | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = 454 188 | stanovništvo_šire_gustoća = 1437.03 /km² | vremenska_zona = | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = 2714-501 | pozivni_broj = | web_stranica = [http://www.cm-sintra.pt/Default.aspx Câmara Municipal de Sintra] | slika_karta = LocalSintra.svg | veličina_karte = | opis_karte = Položaj Sintre u Portugalu | slika_lokacijska_karta_država = }} '''Sintra''' je grad od 26 738 stanovnika <ref name=mon>{{cite web | url =http://www.mongabay.com/igapo/2005_world_city_populations/Portugal.html | title =''2005 population estimates for cities in Portugal '' | accessdate = 8. 11. 2011 | language=engleski | publisher=mongabay }}</ref> i istoimena općina u sredini [[Portugal]]a, u [[Veliki Lisabon|Regiji Veliki Lisabon]] (distrikt [[Lisabon]]). ''Sintra'' je udaljena svega 30&nbsp;km od [[Lisabon]]a, u pravcu zapada, i 15&nbsp;km od [[Atlantik|atlanskog oceana]], kod [[rt]]a [[Cabo da Roca]] i 20&nbsp;km od morskog ljetovališta [[Cascais]]. Okolica Sintre je kraj pun blagih pošumljenih brežuljaka, posebne mikroklime (ljeti je u Sintri puno svježije i ugodnije nego u [[Lisabon]]u) zbog tog je Sintra i njena okolica, odavnina ladanjski kraj, u kojem su brojni portugalski vladari i moćnici gradili svoje ljetne rezidencije od [[15. vijek|15.]] do [[19. vijek]]a. Upravo zbog te kombinacije, ubavog pejzaža (Gorje Sintra/Serra da Sintra, Park prirode Sintra-Cascais) i brojnih kulturno-historijskih spomenika (Castelo dos Mouros, Palácio Nacional da Pena, Palácio Nacional de Sintra) Sintra i njena okolica uvršteni su [[1995]]. na [[UNESCO]]-vu [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listu mjesta svjetske baštine u Evropi]].<ref name=unesco>{{cite web | url =http://whc.unesco.org/en/list/723 | title =''Cultural Landscape of Sintra'' | accessdate = 8. 11. 2011 | language=engleski | publisher=Unesco }}</ref> == Historija == U ranom [[Srednji vijek|srednjeg vijeku]] na mjestu današnjeg grada egzistiralo je naselje '''Suntria''', koje je u [[indoeuropski jezici|indoeuropskim jezicima]] značilo "zvijezda" ili "sunce", to naselje spomenuo je i [[Klaudije Ptolomej]] kao Planina mjeseca (''Serra da Lua''). [[Datoteka:Sintrazamek.jpg|thumb|left|240px|Pogled sa utvrde ''Castelo dos Mouros'' na Sintru]] Današnju ''Sintru'' osnovali su [[Mauri]] krajem [[8. vijek|8]]. ili početkom [[9. vijek]]a kad su izgradili utvrdu na brdu iznad grada, koja se danas zove "''Castelo dos Mouros''". [[Arapi|arapski]] [[geograf]] [[Al-Bakri]] je u [[11. vijek]]u opisao ''Sintru'' kao ''mjesto vječno obavijeno u neprolaznom maglom''. Kralj [[Afonso I. Portugalski|Afonso I.]] uspio je pobjediti [[Almoravidi|Almoravide]] [[1139]]., nakon te pobjede oslobodio je [[Lisabon]] i Sintru [[1147]]. Tako da se kao službena godina osnivanja grada slavi - [[1154]]., kad je kralj [[Afonso I. Portugalski|Afonso I.]] izgradio [[Kapela|kapelu]] sv. Petra (Igreja de São Pedro de Penaferim) unutar [[Mauri|maurske]] utvrde - ''Castelo dos Mouros'' - kao prvi [[Kršćanstvo|kršćanski]] sakralni objekt u tom kraju. Kad se [[Kristofor Kolumbo]] vraćao sa svog prvog putovanja u [[Amerika|Ameriku]] - [[1493]]., prvi komad kopna koji je ugledao bile su visoke bijele stijene [[rt]]a [[Cabo da Roca]] kod Sintre, koje su mu pomogle da uplovi u lisabonsku luku. Veliki portugalski [[arhitekt]] i graditelj Diogo Boitaca, izgradio je po nalogu kralja [[Manuel I. Portugalski|Manuel I.]] na brdu iznad grada [[1507]]. [[jeronimiti|jeronimitski]] [[samostan]] ''Nossa Senhora da Pena'' u stilu kasne [[Gotika|gotike]] ([[Manuelski stil]]). Samostan je teško stradao u katastrofalnom [[potres]]u [[1755]]., kad je stradao i [[Lisabon]], tako da je od njega danas ostala samo [[kapela]], koja se nalazi unutar kompleksa ''Palácio Nacional da Pena''. [[Datoteka:Ippar-palacio-pena-aerea.jpg|thumb|240px|left|Pogled na ''Palácio Nacional da Pena'' iz zraka]] U palači Queluz je [[1808]]. potpisan ''Sporazum iz Sintre'' između [[portugal]]sko - [[Velika Britanija|britanskih]] koalicionih snaga i [[napoleon]]ovih okupacionih snaga, nakon kojeg su se [[Francuzi]] povukli iz Portugala. [[Englezi|Engleski]] pjesnik [[Lord Byron]] boravio je u Sintri u dva navrata, krajem i početkom [[19. vijek]]a, oduševljen njenom ljepotom, [[1809]]. napisao je svome prijatelju Francisu Hodgsonu: ''I do not know how to describe to you the strange beauties of Cintra; it is, perhaps, more beautiful than sublime, more gorgeous than beautiful...''<ref name=byr>{{cite web | url =http://www.archive.org/stream/lordbyronschilde00dalgrich/lordbyronschilde00dalgrich_djvu.txt | title =''Full text of "Lord Byron's Childe Harold's pilgrimage to Portugal" '' | accessdate = 8. 11. 2011 | language=engleski | publisher=Archive Organisation }}</ref> == Atrakcije Sintre == {{UNESKO kutijica |WHS = Krajolik Sintre |Image = Ayuntamiento, Sintra, Portugal, 2019-05-25, DD 01.jpg |State Party = {{flag|Portugal}} |Type = Kulturno dobro |Criteria = ii, iv, v |ID = |Link = http://whc.unesco.org/en/list/723 |Region = [[Spisak mesta Svetske baštine u Evropi|Evropa]] |Year = [[1995]] |Session = 19. |Session = |Extension = |Danger = ne }} ''Sintra'' se sastoji se od tri različita dijela: ''Sao Pedro'' je trgovački dio grada, ''Estefania'' je kvart oko željezničkog kolodvora sa velikim javnim parkom a ''Vila Velha'' je kvart gdje se nalazi kraljevska palača. Dve najveće atrakcije su [[Mauri|maurska]] utvrda - ''Castelo dos Mouros'' iz 8.-9. vijeka, na brdu iznad grada, i nekadašnja kraljevska rezidencija, danas ''Palácio Nacional de Sintra'' iz 15.-16. vijeka u samome središtu. U široj okolici grada, nalaze su brojne rezidencije, sa raskošnim parkovima, podignute naročito tokom [[19. vijek]]a. Objekti pod zaštitom [[UNESCO|Unesca]] u Sintri su: * ''Castelo dos Mouros'' je [[Mauri|maurska]] utvrda iznad grada, izgrađena krajem [[8. vijek|8]]. i početkom [[9. vijek]]a, od koje je jedan njen dio potpuno rekonstruiran u [[19. vijek]]u kao neogotički vidikovac. * ''Palácio Nacional de Sintra'' (''Nacionalna palača Sintra'') ili samo ''Palácio da Vila'' (Gradska palača) je najbolje sačuvana srednjovjekovna kraljevska [[palača]] u Portugalu; koja je kontinuirano bila u toj funkciji od [[15. vijek|15]]. do [[19. vijek]]a. * ''Palača Seteais'' ([[1783]].-[[1787]].) je [[neoklasicizam|neoklasicistička]] palača u središtu grada, izgrađena je kao rezidencija [[Holandija|holandskog]] [[Konzul (predstavnik)|konzula]] Daniela Gildemeestera. * ''Palácio Nacional da Pena'' (Nacionalna palača Pena) izgrađena je kao rezidencija kralja [[Ferdinando II. Portugalski|Ferdinanda II.]] ([[1842]].-[[1854]].), na mjestu urušenog jeronomitskog samostana iz [[16. vijek]]a. To je [[historicizam|historicistička]] građevina, mješavina brojnih stilova; [[gotika]], [[islamska arhitektura]]. * ''Palácio de Monserrate'' (Palača Monserrat) je egzotična kraljevska ljetna rezidencija, koju je [[1858]]. godine projektirao engleski arhitekt James Knowles za portugalskog nadvojvodu od Monserata, Francisa Cooka To je pitoreskna [[historicizam|historicistička]] građevina, sa brojnim egzotičnim [[Indijska umjetnost|indijsko]]-mogulskim arhitektonskim detaljima. * Pored Sintre nalazi se neogotička rezidencija ''Quinta da Regaleira'' na površini od 4 [[Hektar|ha]], izgrađena između [[1904]].- [[1910]]. za bogatu porodicu iz [[Porto|Porta]]. To je luksuzni posjed sa palačom, kapelom i velikim [[park]]om punim egzotičnog bilja, s jezerima, umjetnim [[spilja]]ma, bunarima, šetnicama sa klupama, [[fontana]]ma i brojnim paviljonskim objektima. U okolici Sintre, nalaze se slijedeći interesantni objekti, i naselja; ** Rezidencija ''Quinta da Penha Verde'' Prvu rezidenciju na tom mjestu dao je sagraditi u [[16. vijek]]u kapetan i podkralj Portugala João de Castro,<ref name=unesco/> a kasnije su je dograđivali i restaurirali njegovi nasljednici. konačni oblik toj rezidenciji dao je arhitekt ''Possidónio da Silva'' u [[19. vijek]]u.<ref name=unesco/> ** 9&nbsp;km od Sintre nalazi se mjesto ''Colares'', poznato po svojim aromatičnim rozeima i plaži Azenhas do Mar ** 18&nbsp;km nalazi se [[rt]] [[Cabo da Roca]], najzapadnija točka Evrope, koju su [[Antički Rim|rimljani]] zvali ''Promontorium magnum''. == Rast stanovništva općine Sintra == {| {{prettytable}} ! colspan="9" | stanovništvo Sintre od 1801. - 2004. |- | align="center" | [[1801]] | align="center" | [[1849]] | align="center" | [[1900]] | align="center" | [[1930]] | align="center" | [[1960]] | align="center" | [[1981]] | align="center" | [[1991]] | align="center" | [[2001]] | align="center" | [[2004]] |- | align="center" | 12486 | align="center" | 17129 | align="center" | 26074 | align="center" | 37986 | align="center" | 79964 | align="center" | 226428 | align="center" | 260951 | align="center" | 363749 | align="center" | 409482 |} == Galerija slika == <gallery perrow="5"> Datoteka:Nt-sintra-palacionacional2.jpg|<center>''Palácio Nacional de Sintra'' Datoteka:Castelo dos mouros 1920 1200.jpg|<center>''Castelo dos Mouros'' Datoteka:Pena National Palace.JPG|<center>''Palácio Nacional da Pena'' Datoteka:Palácio de Seteais.jpg|<center>Palača Seteais Datoteka:Monserrate500.jpg|<center>Palácio de Monserrate Datoteka:Sintra znimok 4.jpg|<center>''Palácio Quinta da Regaleira'' Datoteka:Queluz Palace façade and Triton fountain.JPG|<center>Palácio Nacional de Queluz </gallery> == Gradovi prijatelji == {| cellpadding="10" |- valign="top" | Sintra je ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima : * {{flag|Zelenortska Republika}}, [[Vila Nova Sintra]] od 1995.<ref name=twin/> * {{flag|Japan}}, [[Omura]] od 1997.<ref name=twin/> * {{flag|Brazil}}, [[Petrópolis]] od 1997.<ref name=twin/> * {{flag|Sao Tome i Principe}}, [[Trinidade]] od 1997.<ref name=twin/> || * {{flag|Angola}}, [[Lobito]] od 1997.<ref name=twin/> * {{flag|Gvineja Bisau}}, [[Bissau]] od 1997.<ref name=twin/> * {{flag|Maroko}}, [[El Jadida]] od 1988.<ref name=twin/> * {{flag|SAD}}, [[Honolulu]] od 1998.<ref name=twin/> * {{flag|Mozambik}}, [[Namaacha]] od 1999.<ref name=twin/> * {{flag|Kuba}}, [[Havana]] od 2000.<ref name=twin>{{cite web | url =http://www.cm-sintra.pt/Artigo.aspx?ID=3214 | title =''Towns twinned with Sintra'' | accessdate =8. 11. 2011 | language =engleski | publisher =Câmara Municipal de Sintra | archive-date =2008-06-08 | archive-url =https://web.archive.org/web/20080608003800/http://www.cm-sintra.pt/Artigo.aspx?ID=3214 }}</ref> |} == Napomene == {{izvori}} == Vanjske veze == {{commonscat|Sintra}} * [http://www.cm-sintra.pt/Default.aspx Câmara Municipal de Sintra] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111021014038/http://www.cm-sintra.pt/Default.aspx |date=2011-10-21 }} {{en icon}} * [http://www.flickr.com/photos/vitor107/sets/1419655/ Fotografije iz Sintre, na portalu Flickr] {{Svjetska baština u Portugalu}} [[Kategorija:Gradovi u Portugalu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Portugalu]] ig06nlb9zd1ie3hi2ipdtlambackph4 Сретењски устав 0 152019 42710785 41043089 2026-10-13T12:58:56Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Ustav Srbije iz 1835.]] 42710785 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ustav Srbije iz 1835.]] d2dwal1pync7ri4ufgekg95xlw2kt0t Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta 0 166592 42710797 42710286 2026-10-13T14:27:01Z ~2026-53731-18 399051 42710797 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] '''Ugovori o saradnji [[četnik]]a i [[Vermaht]]a''' u Srbiji sklopljeni su novembra [[1943]]. godine. Njihova saradnja je bila uperena protiv [[NOVJ|jugoslovenskih partizana]] i uključivala je stavljanje četničkih snaga pod komandu [[Vermaht]]a. Nemci su već imali saradnju sa četnicima na području [[NDH]] i Crne Gore, a nakon ovih ugovora uspostavljena je direktna saradnja četnika i Nemaca u Srbiji. Sporazumi su usledili nakon dolaska specijalnog nemačkog izaslanika za Balkan [[Herman Nojbaher|Hermana Nojbahera]], koji je imao zadatak da uspostavi saradnju sa četnicima Draže Mihailovića. Sam [[Draža Mihailović]] je insistirao da ostane u senci. == Pozadina == {{izdvojeni citat|Nojbaher vodio razgovor sa Ministarstvom spoljnih poslova. Nojbaher je primio sledeće smernice: u okviru svog zadatka na Balkanu, da sa političkim vođama vodi akciju protiv komunista. U tu svrhu on treba da ujedini nacionalne, antikomunističke snage na jugoistoku Evrope. Nojbaher je dobio posebnu punomoć, da, recimo, sme da vodi pregovore sa nacionalnim banditima, ako se za to pruži mogućnost, a to se pre svega odnosi na bande Draže Mihailovića, koje je Tito potisnuo u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 30. oktobra 1943.}} Nakon reorganizacije nemačkog vojnog i političkog prisustva na [[Balkan]]u u avgustu 1943, za najvišeg civilnog činovnika postavljen je [[Hermann Neubacher|Herman Nojbaher]] kao izaslanik Ministranstva inostranih poslova Nemačke za Balkan. On je vodio vrlo pragmatičnu politiku, i smatrao je da nemačka vojska na Jugoistoku može izvući značajne koristi iz saradnje sa [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićem]] na bazi zajedničkog neprijateljstva prema [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom pokretu]]. {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili. Nemačka je, istovremeno, bila zainteresovana da ujedini sve antikomunističke snage Balkana, a Hitlerov diplomata za Balkan, Nojbaher, dobio je zadatak, ako je moguće, da vodi pregovore sa pojedinim Mihailovićevim vođama i da, po mogućnosti, sa njima sklopi primirje.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2023-05-17 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} [[Adolf Hitler|Hitler]]ove zapovijedi Neubacheru sadržane su u njegovoj direktivi od 29. oktobra 1943. pod naslovom »Jedinstveno vođenje borbe protiv komunizma na Jugoistoku.« U direktivi, ključne su bile ove odredbe: * Komunistička opasnost na Jugoistoku zahtijeva jedinstvenu protuakciju; * Političko vođenje protuakcije zadatak je poslanika Neubachera, specijalnog opunomoćenika ministarstva vanjskih poslova, koji svoje smjernice dobiva od ministra vanjskih poslova Reicha. Specijalni opunomoćenik sprovodi ovu akciju u najužoj suradnji s Glavnim komandantom jugoistočne Evrope i Vojnim zapovjednikom jugoistočne Evrope; * Zadatak je specijalnog opunomoćenika da politički organizira nacionalne antikomunističke snage u raznim zemljama Jugoistoka i da usmjeri njihove napore u borbi protiv komunističkih bandi. Jedino je on ovlašten da vodi, odobri ili odbije pregovore s vođama bandi; * Ekonomsku politiku na Jugoistoku, osobito s obzirom na snabdijevanje stanovništva, treba organizirati tako da doprinosi ujedinjenoj antikomunističkoj akciji. Specijalni opunomoćenik ima punu ovlast da ustanovi i sprovodi principe ekonomske politike na Jugoistoku.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/40_61.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje PROMJENA NJEMAČKOG STAVA PREMA ČETNICIMA]</ref> Još s jeseni 1941. godine, pokušao je [[Draža Mihailović]] ostvariti tajnu suradnju sa Nijemcima (vidi: [[Sastanak u Divcima]]), ali biva odbijen. 1942. godine je prešao u italijansku okupacionu zonu i stavio svoje snage u službu [[Fašistička Italija|fašističke Italije]], za borbu protiv [[Ustanak u okupiranoj Jugoslaviji|partizanskog ustanka]]. Nakon [[Kapitulacija Italije|sloma Italije]] 1943, general Mihailović je šestonedeljnom [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni 1943.|ofanzivom u istočnoj Bosni]]<ref>William Bailey: Britanska politika prema Draži Mihailoviću, u [https://www.znaci.org/00001/171.htm Elisabeth BARKER: BRITANSKA POLITIKA NA BALKANU U DRUGOM SVJETSKOM RATU], strana 340.</ref> pokušao da vrati naklonost saveznika, ali bez uspeha. Potisnut od partizana u Srbiju, ponovo se obratio Nemcima. U procjeni vojnopolitičke situacije na okupiranim područjima Jugoslavije (1. novembar 1943), Komandant Jugoistoka, general Maksimilijan von Vajhs, konstatuje da se u Srbiji „bande DM retko pojavljuju” i pored jačanja organizacione strukture: {{izdvojeni citat|Nasuprot tome, komunizam u Srbiji ima sve veći uticaj... U ovom trenutku glavna opasnost preti iz Hrvatske [teritorija NDH, uključujući [[Bosna i Hercegovina|BiH]] — nap.]. Crvene snage nameravaju da prodru u Srbiju preko Drine. Mihailović vrši pripreme da ih odbije. On verovatno precenjuje borbenu sposobnost i gotovost svoje trupe isto onako kao i životnu snagu konzervativne ideje nasuprot revolucionarnim elementima. Zbog toga Mihailović već traži vezu sa nemačkim komandama, da ne bi potpao pod komunističku vlast.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 118.</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka feldmaršala fon Vajhsa o stanju na Balkanu 1.11.1943.}} Ipak, von Weichs upozorava: „Cilj uspostavljanja veze sa D.M. mora u prvom redu da bude u tome da se on u svojoj daljoj borbi odvrati od borbi protiv nemačkih trupa. Borba D.M. na nemačkoj strani protiv Tita krije u sebi veliku opasnost od metoda ucenjivanja, kakve su primenjivane prema Italijanima. Sem toga, pod velikim znakom pitanja je pouzdanost njegovih starešina i boraca u antikomunističkom smislu. Komunizam u velikoj meri unosi rastrojstvo u njegove redove. Pripadnici D.M. i pojedini dobrovoljci možda bi se mogli korisno upotrebiti za mesnu odbranu”.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na Balkanu], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dok. 156, str. 619—630.</ref> Zajednički interes i obostrani pragmatizam doveli su do potpisivanja niza ugovora o saradnji između Nemaca i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] tokom jeseni [[1943]]. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] nije potpisivao ove ugovore, nego su to činili ovlašćeni komandanti ili ljudi iz vojnog rukovodstva. Iz večernjeg izvještaja za 14. novembar 1943. godine, koji su sastavili obavještajni oficiri [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] Wehrmachta, postaje bjelodano da je inicijativa za pregovore došla u prvoj polovini novembra 1943, i to sa četničke strane, tj. iz štaba majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]]. Prijedlog za prekid neprijateljstava između dvije strane trebalo je da obuhvati velike dijelove [[Srbija|Srbije]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i čitavo područje [[Sandžak]]a: {{izdvojeni citat|13.11. specijalni izaslanik D.M. ? oblasnog komandanta majora Lukačevića pristupio je Wehrmachtu sa predlogom sklapanja primirja u oblasti Bajina Bašta, Drinom do Foče, na jug do Nikšića, pravom linijom do Boke Kotorske, pa do stare albanske granice kod Skadra, pravom linijom do Peći, Kos. Mitrovice, dolinom Ibra do Kraljeva, duž Zapadne Morave preko Čačka ? Požege ? Užica do Bajine Bašte. Predloženo vreme: 16.11. u 8:00. Razlog: vođenje zajedničke borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=158 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Abendmeldung v. 14.11.1943: 13.11. Sondernbeauftragter des D.M. ? Gebietskommandanten major Lukacevic an Wehrmacht herangetreten mit dem Vorschlag, Waffenruhe in dem Raum Bajina Basta, die Drina Entlang bis Foca nach S bis Niksic, in gerade Linie bis Boka Kotorska, alte Alban. Grenze nach Skutari, in gerader Linie nach Pec, Kos. Mitrovica, Ibar-Tal bis Kraljevo, Westl. Morava Entlang über Cacak ? Pozega ? Uzice nach Bajina Basta eintreten zu lassen. Als Zeitpunkt wird 16.11. ab 0800 Uhr vorgeschlagen. Begründung: gemeinsam zu führender Kampf gegen Kommunisten."}})</ref>|Večernji izveštaj iz 2. oklopne armije od 14. XI 1943.}} Dok su izvjesno vođeni preliminarni pregovori koji su prethodili potpisivanju sporazuma, u izvještaju Komande Jugoistoka od 14. novembra 1943. godine konstatovana je tendencija četničkog približavanja okupatoru, bolje reći želja za nastavkom borbe protiv zajedničkog neprijatelja — jugoslovenskih partizana: {{izdvojeni citat|Srbija: Pojačana komunistička aktivnost. Povećana spremnost mjesnih četničkih grupa da nastave borbu na njemačkoj strani. Nije otkrivena jedinstvena linija unutar pokreta Draže Mihailovića.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=47 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000044.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung O.B.Südost v. 14.11.43. – Serbien: Erhöhte komm. Aktivität. Zunehmende Bereitschaft örtl. DM–Gruppen, Kampf auf deutscher Seite gegen Komm. fortzuführen. Einheitliche Linie innerhalb DM–Bewegung noch nicht erkannt."}})</ref>|Dnevni izvještaj komande Jugoistoka (Arm.gr. F) 14.11.43.}} U večernjem izvještaju iz 2. oklopne armije od 15. novembra 1943, navodi se i da je major [[Dragoslav Račić]], jedan od najznačajnijih četničkih zapovjednika u Srbiji, naredio svojim podređenim oficirima da se povežu s njemačkim okupacionim komandama: {{izdvojeni citat|12.11. (Ispostava [[Abwehr]]a) Račić naredio komandantima brigada da traže vezu sa Nemcima radi zajedničke borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=152&rec=313&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frames no. 000149—000150.] ({{jez-njem|"Abendmeldung v. 15.11.43: 12.11. (AST) Racic Brigadeführern Auftrag erteilt, mit Deutschen Verbindung zum gemeinsamen Kampf gegen Kommunisten zu suchen."}})</ref>|Večernji izvještaj od 15.11.43.}} Paralelno sa vođenjem pregovora koji su konačno formalizovani potpisivanjem ugovora, odvijala se saradnja dvije strane u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Tako će 18. novembra 1943. obavještajno odjeljenje 2. oklopne armije javiti nadređenima o borbi pripadnika Javorskog korpusa JVuO, pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], na strani njemačkog Wehrmachta. Inače, četnički Javorski korpus je operisao u zoni odgovornosti majora Vojislava Lukačevića: {{izdvojeni citat|Delovi četničke brigade Cvetić navodno prebegli partizanima. Ostatak pod komandom Cvetića i dalje nemilosrdno protiv komunista. U [[Brvenica (Raška)|Brvenici]] (8 s. od [[Opština Raška|Raške]]) od strane D.M. ljudstva spaljeno 7 kuća četnika koji su prešli partizanima. Saradnja četnika sa nemačkim trupama od stanovništva pozdravljena i podržana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=127 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000124.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu Allgemein: Lage Südwestraum: Kremna feindbesetzt. Dorfkampf zwischen Bulgaren und Kommunisten im Gange. Teile der Cetnik–Brig. Cvetic im Golija–Gebirge angeblich zu Tito übergegangen, Rest unter Kommando Cvetic weiterhin rücksichtslos gegen Kommunisten. Im Brvenica (8/N Raska) 7 Cetnik–Häuser, deren Besitzer zu Partisanen übergelaufen sind, von D.M.–Leuten niedergebrannt. Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Truppen von Bevölkerung begrüßt und unterstützt. (v–Mann–Meldung.)"}})</ref>|Obavještajni večerni izvještaj 2. oklopne armije (18. novembar 1943. godine)}} General Mihailović će tokom novembra i decembra 1943, ali i u januaru naredne godine, slati četničkim oficirima u Srbiji kontradiktorna naređenja, iz kojih se ne može nedvosmisleno zaključiti da li komandant JVuO odobrava pregovore i sklapanje sporazuma s okupatorom, ili ih zabranjuje. Tako u raspisu svima, poslatom 28. novembra 1943, on navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|[[Nemci]], [[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]] i kompanija pokušavaju da stupe u vezu sa svima našim komandantima. Pri tome proturaju laži kako su im neki naši komandanti prišli. Osetio sam težnju kod mnogih naših komandanata da vode nekakve pregovore nemajući nikakvo ovlašćenje od mene, a ovo može da hudi naš ugled kako na strani, tako i u narodu, bez obzira na štete koje mogu nastati. Naređujem: <br /> 1) Nemci su se do sada služili prevarama i na taj način pohapsili i streljali mnoge naše ljude. [[Jezdimir Dangić|Dangić]] u [[Bosna (oblast)|Bosni]] i [[Pavle Đurišić]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] žrtve su nemačke prevare. Nemcima nikada ne treba verovati. <br /> 2) Svaki pojedinačni slučaj traženja veze sa našima dostavljajte Vrhovnoj komandi. Bez ovlašćenja Vrhovne komande ne smeju se voditi nikakvi pregovori sa neprijateljem.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} U duhu ove cirkularne depeše, poručnik Milorad Vasić (pseudonim »Tan-Tan«), komandant Prve žičke brigade JVuO, izvještava 30. novembra 1943.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref> generala Mihailovića o zajedničkoj borbi četnika i Nijemaca protiv jedinica NOVJ, moleći da mu ovaj odobri vezu sa okupatorom, u cilju nabavke municije. Pritom, Vasić garantuje potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.}} == Potpisivanje ugovora == Prvi ugovor sa komandom Jugoistoka potpisao je [[19. 11.|19. novembra]] [[1943]]. sa strane JVuO major [[Vojislav Lukačević]] kao komandant "Gorskog štaba 148" (Mileševskog korpusa), koji je ovlašćen da obezbedi saradnju u celokupnoj oblasti zapadno od [[Ibar|Ibra]] i južno od [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]] i planine Tare.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 260</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strane 270-271</ref> Izveštaj o potpisivanju ovog ugovora presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, i prema nekim svedočanstvima, potpisivanje ovog ugovora imalo je značajnu ulogu u konačnom opredeljivanju Čerčila za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Yugoslavia_and_the_Allies#cite_ref-2 Yugoslavia and the Allies]</ref><ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Fürst Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]] i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')]] Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maximilian von Weichs|Maksimilijan fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o uspostavljanju saradnje sa sa četnicima.<ref>*[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> U skladu sa ovim uputstvom, ugovori bili su tipski i sadržavali su sledeće stavke: * Primirje između nemačkih vojnih i okupacionih vlasti i kvislinga s jedne, i JVuO s druge strane * Obavezivanje na zajedničku borbu i propagandu protiv komunista * Saglasnost snaga JVuO da prihvate nemačko komandovanje tokom većih operacija * Obavezivanje nemačkih vlasti da će snabdevati snage JVuO municijom i zbrinjavati njihove ranjenike. Ugovor sa [[Vojislav Lukačević|Lukačevićem]] sadržavao je i pismenu obavezu koju je [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] prihvatio "da ne preduzima ništa protiv Muslimana". Tokom sledećih nedelja potpisana su još četiri ugovora, i važili su na najvećem delu teritorije [[Srbija|Srbije]], sa izuzetkom [[Južna Srbija|južne Srbije]]. Tom prilikom su ugovore potpisali pukovnik [[Jevrem Simić]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strane 269-270.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 262</ref> generalni inspektor četničkih trupa, kao i kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpus gorske garde JVuO|Korpusa gorske garde]] JVuO. [[File:Komandant Gorске garde kapetan Nikola Kalabić potpisuje ugovor o saradnji s nemačkim okupatorom 1943.jpg|thumb|Kapetan Nikola Kalabić, komandant Korpusa Gorske garde JVuO, potpisuje ugovor o saradnji s njemačkim okupatorom (27. novembar 1943. godine)]] Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zabilježila je u svom ratnom dnevniku (unos od 23. novembra 1943. godine) Mihailovićevu jasnu sugestiju četničkim oficirima u svrhu postizanja sporazuma s okupacionim vlastima, ali i njegovu ličnu uzdržanost: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, Mihailović je naredio svojim potčinjenima da sarađuju s Nijemcima; on sâm, međutim, ne može otvoreno postupati na taj način zbog raspoloženja stanovništva.<ref>[https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) – Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta, knjiga VI, str. 1304.] <br /> ({{jez-njem|"Mihailovic hat nach sicherer Quelle seinen Unterführern den Befehl gegeben, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten; er selbst könne mit Rücksicht auf die Stimmung der Bevölkerung nicht in diesem Sinne hervortreten."}})</ref>}} Već dva dana nakon sklopljenog ugovora s kapetanom Nikolom Kalabićem, u Komandi Jugoistoka je iskazano zadovoljstvo potpisanim: {{izdvojeni citat|Srbija: Lokalni sukobi s kom. bandama. Nakon sklapanja sporazuma s četničkim vođom Kalabićem, po uzoru na sporazum sa [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]em i isprva važećim do 31. XII, DM–jedinice u centralnoj Srbiji (područje [[Beograd]]a — [[Obrenovac]] — [[Lazarevac]] — planina [[Rudnik (planina)|Rudnik]] — sjev. od [[Kraljevo|Kraljeva]] — [[Svilajnac]]) takođe su obustavile borbu protiv njemačkog Wehrmachta te dobile uvjeravanja da na tom području mogu nesmetano izvoditi operacije protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=631 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: <br /> OERT. ZUSAMMENSTOESSE MIT KOMM. BANDEN. NACH ABSCHLUSS EINES DEM LUKACEVIC–ABKOMMEN ENTSPRECHENDEN VERTRAGES MIT CETNIK–FUEHRER KALABIC (ZUNAECHST BEFRISTET BIS 31.12.) HABEN AUCH DIE D[E]M– VERBAENDE MITTELSERBIENS (RAUM BELGRAD – OBRENOVAC – LAZAREVAC – RUDNIK-GEBIRGE – N KRALJEVO – SVILAJNAC) KAMPF GEGEN DEUTSCHE WEHRMACHT EINGESTELLT UND ZUSICHERUNG FUER UNGESTOERTE KAMPFFUEHRUNG GEGEN KOMM. IN DIESEM RAUM ERHALTEN."}})</ref>|Večernji izveštaj komande Jugoistoka (Arm.gr. F) od 29. XI 1943.}} U dnevnom izvještaju za 5. decembar 1943. godine poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta iz Komande Jugoistoka, konstatuje se da je u raznim krajevima Srbije došlo do intenzivne aktivnosti na planu postizanja dogovora između dvije strane: {{izdvojeni citat|Srbija: D.M. komandanti u okolini Kraljeva izrazili spremnost za pregovore.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&roll=331&broj=72 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287976.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Verhandlungsbereitschaft von DM–Führern im Raum Kraljevo."}})</ref>|Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 5. decembra 1943 (6. decembar 1943.).}} Oficiri iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] Wehrmachta su 9. decembra 1943. presreli depešu pukovnika [[Dragoslava Pavlovića]] poslatu Mihailoviću, iz koje se može izvesti zaključak da navodno ravnogorski komandanti svojevoljno stupaju u kontakt sa njemačkim okupacionim vlastima, a bez eksplicitnog odobrenja Vrhovne komande JVuO: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pavlović za DM (9.12.43): Nijemci pokušavaju pregovarati s pojedinim komandantima DM na terenu. Do sada se pokazalo da su DM–komandanti skloni voditi politiku na svoju ruku. Puk. Pavlović će znati da to spriječi u svojoj zoni odgovornosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=135&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456863.] <br /> ({{jez-njem|"Oberst Pavlovic an DM : Die Deutschen versuchen, mit den einzelnen DM–Führern im Gelände Verhandlungen zu führen. Es zeigte sich bisher, dass die DM–Führer bestrebt sind Politik auf eigene Faust zu machen. Oberst Pavlovic wird dies für sein Gebiet verhindern wissen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 10. decembar 1943.}} 25. decembra 1943. godine komandant Timočkog korpusa, potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubomir Jovanović]] i komandant Ravničke brigade JVuO u istočnoj [[Srbija|Srbiji]], kapetan [[Mihailo Čačić]], takođe su potpisali sporazume sa nemačkim okupatorima.<ref>Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 264.</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NAW, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.)}} Krajem 1943. i početkom 1944. u Srbiji je vladao mir između četnika i Nijemaca. [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmund Glajze fon Horstenau]] (Edmund Glaise von Horstenau), njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], nakon boravka na teritoriji Srbije, januara 1944, zabilježio je u dnevniku: {{izdvojeni citat|Čini se da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, netko je rekao čak i u Europi. Hrvatska se doista ne može uporediti s njom... Koristeći opću situaciju u kojoj se nalazi Draža Mihailović, sklopljeni su lokalni sporazumi s raznim četničkim grupama.<ref>Edmund Glaise von Horstenau, Zapisi iz NDH, Zagreb, 2013, str. 347.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 119.</ref>}} Odmah nakon potpisivanja ugovora, Nijemci su počeli isporučivati municiju četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod kontrolom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u. U izvještaju od 6. decembra 1943, Jevrem Simić navodi da je u [[Topola|Topoli]] od okupatora primljena municija za jedinice Gorske garde JVuO. Pukovnik Simić dodaje da će municiju „nabavljati i od crnog đavola, samo da ne dozvoli[m] da crveni ovladaju od [[Beograd]]a i [[Kragujevac|Kragujevca]]“.<ref>AVII, reg. br. 8/1, k. 276, d. 12058.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 345.</ref> S druge strane, [[Gestapo]] i [[Abwehr]] su često imali različite stavove o javnom angažiranju četnika u zajedničkim operacijama sa njemačkim i bugarskim trupama protiv NOVJ, kao i o načinu i obimu saradnje s njima. U tom smislu je zanimljiv izvještaj koji je major [[Pavle Grujić]], delegat Draže Mihailovića za [[Vojvodina|Vojvodinu]], 15. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Pod pretsedništvom vojnog zapovednika za jugoistok, održana konferencija feld komandanata, pretstavnika vojno upravnog štaba i šefova Gestapoa za jugoistok, raspravljano o merama u cilju konačne likvidacije partizana i iznalaženja najpogodnijeg načina saradnje sa oružanim odredima J. V. O. Feldkomandanti su istakli bezuslovnu potrebu takve saradnje. Šefovi Gestapoa zauzeli su vrlo rezervisan stav. Feld-komandanti ostali kod svog stanovišta. Zapovednik je dostavio stvar Nemačkoj V.K. na odluku. Odluka po ovome sa potpisom Hitlera glasi: Da Gestapo ima da zauzme umeren stav, a Vermaht da postupi po slobodnoj oceni stanja stvari na način kako to vojni položaj i opšta situacija bude zahtevala.<ref>Branko Latas, n. č., str. 346, fus. 30.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Njemački veleposlanik Nojbaher u svojoj knjizi „Specijalni zadatak Balkan“ spominje ove ugovore: {{izdvojeni citat|Četnici su i ranije sarađivali sa okupatorima protiv zajedničkog neprijatelja, protiv komunista, ali samo u pojedinim slučajevima i uvek u ograničenom, lokalnom okviru. Ovakvim političkim razvojem, kada su Englezi napustili četnike i potpuno prešli na stranu Tita, četnici su u još većoj meri bili gurnuti u naručje Nemaca, od kojih su još jedino mogli da se nadaju da će dobiti oružje i opremu. Uskoro posle otvorenog sukoba sa Englezima, nekoliko četničkih vojvoda obratilo se molbom nemačkom vojnom zapovedniku, s ciljem da zaključe pakt o nenapadanju. Samo se po sebi razume da sam ja dao pristanak, jer je to odgovaralo nemačkim interesima. Na taj način smo izbegli da se borimo na dva fronta, dakle, protiv četnika i partizana. U novembru 1943. zaključen je pakt Nemaca sa četničkim vojvodama: Kalabićem, Keserovićem, Lukačevićem i drugima. U ugovoru je stajalo, da će potpisnici pakta poštovati primirje, da se neće napadati, a od slučaja do slučaja će sarađivati u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, protiv Titovih partizana. U tim razgovorima zahtevao sam od četnika da se obavežu da neće dirati Nedićeve ljude i njegove državne institucije. Sada su i četnici imali interes da, blagodareći ovom paktu, ne moraju da se bore na dva fronta, dakle, protiv Nemaca i partizana. Postojala je čak i mogućnost, da od Vermahta dobiju pomoć u borbi sa glavnim neprijateljem, sa partizanima. A iznad svega, četnici su se nadali da će uz pomoć ovog pakta doći u posed naoružanja, koje im je bilo potrebno kada dođe do konačnog obračuna sa Titom.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160.</ref>}} Ugovori su sklopljeni sa rokom važenja od šest nedelja, sa mogućnošću produženja. Tako je ugovor za centralnu [[Srbija|Srbiju]] produžen [[17. 1.|17. januara]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 267</ref> == Mihailovićeva uloga == Nemački zapovednik okupiranog Balkana feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] je u izjavi američkim sudskim istražiteljima avgusta 1945. godine govorio o saradnji Wehrmachta sa četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>https://www.znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders."}})</ref>}} Ocjena Maximiliana von Weichsa je kompatibilna s navodima iz ratnih memoara [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]]: {{izdvojeni citat|Sam Draža Mihailović, međutim, uzdržavao se od svih takvih pregovora sa Nemcima i ostao je protivnik okupatoru i veran Saveznicima. U svojim šifrovanim porukama on je osuđivao svoje podređene komandante zbog takvog ponašanja i nazivao ih je „izdajicama”. S druge strane, ja ne sumnjam u to da se on nadao da će od ovih „izdajica”, koji su sarađivali sa nemačkim Vermahtom, moći da dobije što je moguće više oružja.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} == Posljedice == {{main|Četnički teror u Srbiji 1943-1944}} Ugovori o saradnji četnika i Nemaca imali su veliki uticaj na britansku odluku o napuštanju Mihailovića: {{izdvojeni citat|Više izveštaja je dobijeno o četničkoj kolaboraciji, od kojih je najznačajniji bio pun tekst sporazuma potpisanog od jednog od Mihailovićevih glavnih komandanata, Lukačevića i nemačkog komandanta Jugoistoka. Lukačević je dogovorio obustavu neprijateljstava u njegovom području Južne Srbije i zajedničke akcije protiv partizana. Čerčilu je poslata kopija celog ugovora.<ref name=autogenerated1>{{Cite book|last= Cripps|first= John|authorlink= |title= Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose|year= 2001|url= https://www.znaci.org/00001/293.htm|publisher= |location= | isbn = 0593 049101}} <br /> ({{jez-eng|"More reports were received of Chetnik collaboration, the most significant of which was the full text of a treaty signed by one of Mihailovic’s principal commanders, Lukacevic, and the German Commander South East. Lukacevic agreed a cessation of hostilities in his area of southern Serbia and joint action against the Partisans. A full copy of the treaty was sent to Churchill."}})</ref>}} Nakon što je u drugoj polovini novembra došlo do „suštinske promjene situacije kod neprijatelja“, u jednom se njemačkom izvoru s početka decembra 1943. postignuti sporazumi pozitivno ocjenjuju: {{izdvojeni citat|Na osnovu spoznaje o komunističkoj opasnosti, razni komandanti Draže Mihailovića su stupili u dodir s nemačkim Vermahtom i sklopili ugovore. Čitava centralna i jugoistočna Srbija je na taj način postala slobodna od bandi. Još samo u severozapadnoj i istočnoj Srbiji ima četnika vernih Draži Mihailoviću. ‛Ugovorni četnici’ sarađuju s nemačkim vojnim vlastima protiv Titovih bandi koje ugrožavaju Srbiju.<ref>Vojni arhiv, Beograd, NAV-N-T-311, 285/692-700.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 271, fus. 23.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=748&rec=311&roll=285 NARA, T311, Roll 285, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"In der zweiten Hälfte der Berichtszeit hat sich in Serbien eine grundlegende Veränderung in der Feindlage vollzogen. Auf Grund der Erkenntnis der kommunistischen Gefahr haben verschiedene DM – Unterführer Fühlung mit der deutschen Wehrmacht aufgenommen und mit ihr Verträge abgeschlossen. Ganz Mittel – und Südostserbien ist auf diese Weise bandenfrei geworden. Nur noch in Nordwest – und Ostserbien befinden sich DM – treue Cetniks. Die "Vertrags–Cetniks" arbeiten mit den deutschen Wehrmachtsdienststellen gegen die Serbien bedrohenden Tito – Banden zusammen."}})</ref>}} U izvještaju Feldkomandanture 599 (područje [[Beograd]]a i [[Požarevac|Požarevca]]) za razdoblje od 15. decembra 1943. do 15. januara 1944. godine, konstatuje se korist koju je okupator polučio iz potpisanih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Na području Feldkomandanture Beograd i Krajskomandanture Požarevac mir i red nisu poremećeni... Sporazum sa pojedinim četničkim komandantima doneo je dalje političko smirivanje stanovništva, iako veliki deo stanovništva veruje u pobedu Sovjeta... I u jugozapadnom području Feldkomandanture potiskivanjem komunista od četnika nastalo je više sigurnosti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_16.htm Izveštaj Feldkomandanture 599 od 18. januara 1944. vojnoupravnom komandantu Jugoistoka o situaciji i stanju partizanskih odreda u Srbiji od 15. decembra 1943. do 15. januara 1944. godine]</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 119-120.</ref>}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, u svojim memoarima svjedoči da je, i pored potpisanih ugovorâ, političko i vojno rukovodstvo [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] i dalje zadržalo stanovitu rezerviranost prema Mihailoviću i četnicima, odobravajući taktičku saradnju s njima, kao i isporuku ograničene količine municije i oružja: {{izdvojeni citat|Mi smo, prirodno, morali da računamo i sa tim da će četnici oružje koje prime od nas, u kasnijem razvoju događaja upotrebiti i protiv nas. Zbog toga je nemačka strana bila veoma oprezna u pružanju pomoći četnicima u oružju (u pitanju su uglavnom bili municija i sanitetski materijal). Četnici su dobili oružje samo u obimu koji je zahtevala neka zajednička, lokalna akcija. Nemački glavni štab, a posebno Hitler i njegova Vrhovna komanda Vermahta (OKW), gledali su na saradnju sa četnicima sa nelagodnošću i nepoverenjem.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160.</ref>}} Ubrzo su uslijedile negativne reakcije na ugovore sa Nijemcima, kao i upozorenja na dalekosežne posljedice po organizaciju JVuO. Tako je kapetan Milijan Jovanović, zastupnik komandanta Rudničkog korpusa kapetana Dragomira Topalovića, u izvještaju generalu Mihailoviću od 22. XII 1943. naglašavao: {{izdvojeni citat|Zadnjih dana nastala je prava uzbuna u narodu povodom verzije da su se Simić i Kalabić sastajali sa Nemcima usred Topole i da su se dogovorili o saradnji i nenapadanju. Povodom ovoga, izdata su i službena naređenja zvaničnim vlastima. Ovo nije imalo baš nikakve potrebe jer mi smo sami proterali komuniste i nije nam bila potrebna ničija saradnja, niti tolerisanje.<ref>AVII, ČA, 74-4-34.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 17.</ref>}} Kapetan [[Živan Lazović]] (pseudonim »Dob«), komandant Smederevskog korpusa JVuO, izvještava 28. decembra 1943. generala Mihailovića kako izvjesna četnička jedinica, u neposrednoj blizini [[Beograd]]a, vrši [[Policija|policijsku]] službu za račun okupatora: {{izdvojeni citat|Nalazim se u selu [[Vrčin]]u. Komandant vračarske brigade, kome je dodeljeno ovo selo, video sam, sa sobom vodi 20 vojnika, većinom policisko odelo sa policiskim pločicama na grudima. Iz razgovora vidi se, da stalno boravi u jednom kraju, većinom blizu železničke stanice na kojoj ima 50 Nemaca, te je na ovaj način obezbeđen da ga komunisti ne napadaju. Vezu sa Nemcima održava preko tumača, a jednom se sastao sa nemačkim podoficirom, a bez ikakve potrebe i koristi. Idući kroz Vrčin naišao sam na izslužene kadrovce koji ne znaju da postoji komandant brigade u selu Vrčin. Iz Vrčina nigde ne izlazi i narod videći njih u policijskom odelu sa pločicama nije ubeđen da je ovo naša organizacija.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Prema odredbama i u duhu potpisanih ugovora, četnici su bili dužni da podatke o radu pripadnika i simpatizera NOP-a dostavljaju Nijemcima. U depeši poslatoj 6. januara 1944. Draži Mihailoviću od strane kapetana [[Miloša Vignjevića]] (pseudonim »Azed«), načelnika štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, stoji: {{izdvojeni citat|Danas sam primio od Diše Jovanovića jedan spisak komunista iz Požege, koji mi je dostavljen po Vašem naređenju. Odmah sam ga na pogodan način dostavio kome treba.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 9. januara, kapetan Vignjević ilustruje kako je situacija po četničku organizaciju u njegovoj zoni odgovornosti osjetno poboljšana nakon sklopljenih sporazumâ: {{izdvojeni citat|U Užicu je lepo proslavljen Badnji dan. Našim organima izdao sam instrukcije da na pogodan način demonstriraju. Pevane su naše pesme, Nemci nisu reagovali.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 240.</ref>}} Iz depeše koju je potpukovnik [[Mirko Lalatović]] uputio 3. februara 1944. iz Vrhovne komande JVuO majoru [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubomiru Jovanoviću]] (pseudonim »Lang«), komandantu Ivankovačkog korpusa JVuO, te članu štaba Velikomoravske grupe korpusa majoru Todoru Gogiću (pseudonim »Lida«), vidi se da je jedan od potpisnika sporazumâ s okupatorom kapetan [[Mihajlo Čačić]], u pratnji svojih četnikâ, proslavio »svetosavske praznike« u rudniku Ravna Reka, gdje je svečanosti prisustvovala i desetina Nijemaca.<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 3/1.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 347.</ref> Budući da potpisivanje četničko-njemačkih ugovora nije bilo moguće zadržati u tajnosti, Draža Mihailović odmah uočava njihovu kontraproduktivnost. Stoga, on se odlučio na strategiju negiranja faktičkog stanja, tj. činjenice da su sporazumi potpisani. U tom smislu izdavao je i naređenja svojim komandantima. U depeši od 19. januara 1944. godine poslatoj majoru [[Dragutin Keserović|Dragutinu Keseroviću]], general Mihailović urgira: {{izdvojeni citat|Nedić i Nemci izvode razne prevare u pogledu Lukačevića i Kalabića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]]. Ne verujte Nediću i Nemcima ništa i pobijajte sve te glasove.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 278, reg. br. 18/1.</ref>}} Tri dana ranije, major Keserović je izvijestio generala Dražu Mihailovića o demoralizaciji i konfuziji koje je među pripadnicima jedinice kojom je komandovao izazvalo potpisivanje sporazuma sa Nijemcima: {{izdvojeni citat|Nedić je raspisao naređenje kojim se stavlja na znanje Nemcima i [[Srpska državna straža|Poljskoj straži]] da je postignut sporazum o nenapadanju između Lukačevića i Kalabića sa jedne strane i Nemaca i Nedićevih odreda sa druge strane. Zona obuhvatila skoro celu Srbiju... Oseća se veliko neraspoloženje kod naših ljudi zbog veze sa Nedićem i Nemcima, zbog čega mi beže vojnici kod Nedića.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 19/1.</ref>}} Uprkos potpisanim ugovorima, dolazilo je do incidenata sa četničke strane. Na primer, grupe iz [[Avalski korpus JVuO|Avalskog korpusa JVuO]] dva puta su razoružali stražare i opljačkali skladište u [[Stepojevac|Stepojevcu]]. Bilo je sličnih slučajeva i na području kolubarske brigade. Tako [[27. januar]]a 1944. godine [[Jevrem Simić]] traži od Draže Mihailovića smenu neposlušnih elementata: {{izdvojeni citat|Poručnik Vasiljević, komandant kolubarske brigade pod uticajem Ninkovića nijednog mog naređenja nije se do danas pridržavao ni izvršavao... Ti naredi njegovu smenu definitivno i rasporedi ga negde dalje. Njegovi postupci navući će potere i neću moći na miru od Nemaca da očistim komuniste i organizujem avalski korpus... Zabranio sam napad i razoružanje Nemaca a ovaj 25 o.m. to za inat učinio.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Depeša Jevrema Simića Draži Mihailoviću od 27. januara 1944.}} Naročito su bila česta razoružavanja [[Milan Nedić|Nedićevih]] vojnika. Iz ovog razloga Nemci su odlučili da raskinu ugovore, i da kazne i disciplinuju četnike. Tokom januara izveli su dva munjevita prepada, jednom [[Srpski dobrovoljački SS korpus|SDK]], a jednom nemačke policijske snage, protiv grupa [[Avalski korpus JVuO|Avalskog korpusa]]. [[17. 2.|17. februara]] [[1944]]. mešovita nemačko-dobrovoljačka kaznena formacija iznenada je napala grupaciju [[Smederevski korpus JVUO|Smederevskog korpusa]] u [[Selevac|Selevcu]], nanevši im gubitke od oko 100 mrtvih i zarobljenih. Ipak, kako je opasnost od [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] rasla, već u martu [[1944]], usled [[Prodor 2. i 5. divizije NOVJ u Srbiju 1944|prodora 2. i 5. divizije NOVJ u Srbiju]], pregovori su obnovljeni<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 269</ref> i ponovo je uspostavljena operativna saradnja između nemačkih snaga i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]]. Uz povremene incidente, saradnja četnika i Nemaca nastavljena je do kraja rata. Ubrzo nakon održavanja [[Svetosavski kongres|Svetosavskog kongresa]] u selu [[Ba]] krajem januara 1944, Glavni komandant jugoistočne Evrope [[Maximilian von Weichs]] i poslanik [[Hermann Neubacher]], na sastanku održanom 1. februara 1944, zaključuju da većina četničkih vođa ne sprovodi u život odredbe sporazuma potpisanih novembra i decembra 1943. General [[Hans Felber]] je u svojoj okružnici od 2. februara, kao i u pismu Višem SS i policijskom vođi u okupiranoj Srbiji generalu [[Augustu von Meyszneru]], od 11. februara 1944, iskreno priznao kako sporazumi o primirju nisu ispunili svoju svrhu da osiguraju kolaboraciju četnika protiv partizana. On je zapovijedio njemačkim jedinicama i srpskim kvislinškim trupama da odlučno postupe protiv četnika kad god ovi budu djelovali protiv Nijemaca ili kvislinških vlasti. Konačno, u naredbi od 23. februara 1944. Glavnog komandanta jugoistočne Evrope navodi se da jedino još ugovor sa majorom Vojislavom Lukačevićem ostaje na snazi: {{izdvojeni citat|Ponovo se naglašava da se na osnovi dosadašnjeg iskustva zabranjuje svako daljnje zaključivanje sporazuma s vođama potčinjenim Draži Mihailoviću. Na snazi ostaje samo sporazum s Lukačevićem u jugozapadnoj Srbiji. Glavni komandant za jugoistočnu Evropu zadržava pravo da okonča i taj sporazum, ako četničke vođe na tom području ne bi ispunjavale svoje obaveze. Četnički zahtjevi za municijom moraju biti pažljivo ispitani prije nego budu podneseni Glavnom komandantu. U slučaju sumnje, uvijek treba pretpostaviti da su zahtjevi preuveličani i da su namijenjeni popunjavanju zaliha municije pokreta D. Mihailovića.<ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=101&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000097.] ({{jez-njem|"Es wird nochmals darauf hingewiesen, dass auf Grund der bisher gemachten Erfahrungen jeder weitere Abschluss von Verträgen mit Unterführern der DM–Bewegung verboten ist. Es bleibt einzig und allein bestehen der Vertrag Lukacevic in Südwestserbien. Mil.Befh. Südost behält sich vor, auch diesen Vertrag zu kündigen, soferne die dortigen Cetnik–Führer ihren Verpflichtungen nicht nachkommen. Von den Cetniks auf Grund der Verträge eingehende Munitionsforderungen sind sorgfältig überprüft Mil.Befh. vorzulegen. Im Zweifelsfalle ist immer anzunehmen, dass die Forderungen übertrieben sind mit dem Zweck, die Munitionsbestände der DM–Bewegung aufzufrischen."}})</ref>}} Zanimljiv je i odgovor Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera na upit iz Feldkomandanture u [[Niš]]u o uspostavljanju veze sa komandantima Draže Mihailovića u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|Feldkomandant iz Niša se raspitivao o tretmanu DM—pokreta u svetlu raznih pokušaja pregovora sa Dražom Mihailovićem. Objašnjeno mu je da se borba protiv pokreta [DM] ima nastaviti na svim područjima obuhvaćenim ugovorima. Dalje je obavešten da niko ne sme da pregovara sa DM—vođama izuzev [[Sicherheitsdienst]]a i [[Abwehr]]a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=185&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000181.] <br/> ({{jez-njem|"Der Feldkommandant von Nisch erkundigt sich über die Behandlung der DM–Bewegung angesichts der verschiedenen Versuche, mit DM in Verhandlungen zu treten. Es wird ihm erklärt, daß in allen Vertragsgebieten der Kampf gegen die Bewegung aufrecht zu erhalten sei. Es wird ihm ferner erklärt, daß niemand mit DM–Führern Verhandlungen zu pflegen habe außer SD und Ast."}})</ref>|Dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 7. mart 1944.}} Njemačka Vrhovna komanda oružanih snaga zapaža u svom ratnom dnevniku kako je u februaru i martu 1944. došlo do usložnjavanja odnosa na relaciji Mihailović-Nedić-Nijemci nakon raskidanja ugovorâ: {{izdvojeni citat|Postojala je opasnost da četnici Draže Mihailovića opet postanu faktor moći (njem. “Die D. Mihailovic–Bewegung droht damit wieder zu einem Machtfaktor zu werden”). U februaru primećeni su četnički pokreti upereni, verovatno, protiv komunista, a istovremeno, pojedine četničke vođe opozvali su ugovore koje su imali sa Nemcima. Istovremeno, ti isti četnici, tako smo informisani, uspostavili su kontakt sa Englezima, koji su stacionirani u Egiptu. Nemačko vođstvo rešilo je da odmah reaguje, da započne operaciju protiv Mihailovića i to pre svega policijskim merama, da se uhapse vođe četničkog pokreta, a to treba da bude dopunjeno vojnim akcijama, i to operacijom “Verrat” (“Izdaja”). Akcija je započeta racijama i hapšenjima u Beogradu i njom su bili takođe pogođeni i bliski saradnici Milana Nedića, koji je posle izjavio (28. februara 1944) da je spreman da podnese ostavku. '''Ni Hitleru se ta akcija nije dopala'''. Pod uticajem tih mera, Mihailović je, krajem marta 1944, '''ovaj put i lično''' pokušao da stupi u kontakt sa nemačkim vlastima. Prema Nojbaheru, Mihailoviću su Sovjeti i Jugoslovenska vlada postavili ultimatum, kojim su zahtevali da se Mihailović i četnici stave pod Titovu komandu. Hitlerov diplomata za Balkan Nojbaher očekuje da taj zahtev Mihailović ne može da prihvati i zato će biti primoran da se opet približi Milanu Nediću, a time i nemačkoj okupacionoj sili, kako je 7. aprila 1944. saopštio general fon Butlar (von Buttlar). U dogovoru sa Nojbaherom, nemačka Vrhovna komanda za Jugoistok je izjavila da nije zainteresovana za tu novu spremnost Mihailovića za pregovore.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2023-05-17 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Lov na Dražu)}} Najvjerovatnije su u Vrhovnoj komandi Wehrmachta upravo citirali izjavu generala Hansa-Gustava Felbera, datu na sastanku održanom 28. III 1944. sa zamjenikom Hermanna Neubachera: {{izdvojeni citat|Opšte smjernice za držanje prema DM: Trebalo bi nastaviti igru s njim, ali ne smijete davati obećanja. Njegove zahtjeve prema nama treba proglasiti nezanimljivim.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000360.] <br /> ({{jez-njem|"Allgemeine Ricthlinien für Verhalten gegenüber DM. Es soll mit ihm weiter gespielt werden, aber keine Zusagen macht werden. Seine Anträge an uns sollen als uninteressant erklärt werden."}})</ref>|Razgovor Felber-Junker (28.3.44)}} U telegramu koji je ministar vanjskih poslova [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop]] uputio 29. januara [[1944]]. godine specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu Hermannu Neubacheru, u potpunosti je ocrtano nepovjerenje [[Nacizam|nacističkih]] vlasti prema pokretu generala Draže Mihailovića. Ipak, Ribbentrop drži da bi iz taktičkih razloga trebalo podržati četnike u tom trenutku: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema D. Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref>}} Prilično realističnu ocjenu funkcije i dometa ovih ugovora, ali i motiva obje strane da do potpisivanja dođe, iz ugla okupatora je dao jedan njemački oficir iz Komande Jugoistoka na [[Nirnberški proces|Nürnberškom procesu]]: {{izdvojeni citat|Želja četničkih vođa da stupe u pregovore sa nemačkim komandantima nije počivala na nekoj osobitoj ljubavi, nego ih je na to prisiljavala situacija jer su se istovremeno nalazili u borbi protiv komunista i da se ne bi morali boriti na dve strane, često su pokušavali da sa nemačkom vojskom dođu bar u položaj ‛puška k nozi’. Da se takvoj spremnosti za pregovore nije moglo pokloniti veliko poverenje, to stoji, jer se moralo očekivati da će u momentu kada treći neprijatelj ode na neko drugo područje, četnici odmah koristiti priliku da iz zasede udare nemačkog vojnika u leđa. Drugi otežavajući momenat tih četničkih pregovora ležao je u tome što pojedine starešine bandi nisu bile opunomoćene bar od Mihailovića da stupe u pregovore sa nemačkom vojskom. Mihailović je izdavao svojim nižim starešinama veoma dvosmislene direktive, što se moglo videti iz njegovih radiograma koje je hvatala nemačka obaveštajna služba. Teško je dati sud o tome da li je Mihailović stvarno ozbiljno mislio kada je u pojedinim slučajevima dao odobrenje za pregovore. Kao opšti utisak može se reći da svi ti pregovori sa četnicima nikako nisu bili garancija za nemačku vojsku, jer se današnji pregovarački partner već posle nekoliko nedelja ponovo pojavljivao kao ogorčeni neprijatelj.<ref>AVII, Nemačka arhiva, 41F-1-21.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 17, fus. 27.</ref>}} Marta 1944. godine potpukovnik [[Miodrag Palošević]], jedan od pionira četničkog pokreta i istaknutijih komandanata, saznavši za Simićev sporazum sa Nemcima, uputio je Mihailoviću sledeći zahtev: {{izdvojeni citat|Molim g. Ministra da me odmah razreši svakog službenog odnosa sa pukovnikom Simićem iz razloga što je pukovnik Simić zaključio pismeni sporazum sa Nemcima... Smatram da je to, u svakom slučaju, protivno mome ličnom ubeđenju i mojoj oficirskoj časti. Da sam drugačije mislio, ja bih se još 1941. godine javio Nediću.<ref>https://www.znaci.org/00001/11_48.htm</ref>|[[Miodrag Palošević]]}} [[Borivoje Karapandžić]], predratni član [[ZBOR]]-a [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], koji je tokom rata obavljao funkciju referenta Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski,<ref>Milan Radanović, n. d., str. 249, fus. 653.</ref> u knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ ovako interpretira značaj ugovorâ potpisanih 1943/44: {{izdvojeni citat|Sve je ovo, nesumnjivo, mnogo štetilo ugledu i prestižu [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske Vlade]] u [[London]]u, čiji je aktivni Ministar bio i sam đeneral Dragoljub Mihailović, ali je fakat na samom terenu u Srbiji bio taj da su, bez malo, svi Dražini komandanti sarađivali sa okupatorom. Većina ih je sarađivala na reč, usmenim dogovorima, a manji deo pismenim sporazumima, koji su imali snagu ratifikovanih ugovora.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 218.</ref>}} == Povezano == * [[Saradnja četnika i Nemaca]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/4_12_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti)], knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti)], knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd 1981. ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa] * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomašević: Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941-1945], Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1979. [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Međunarodni ugovori‎]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Wehrmacht]] f88py5zg2106tpt7pdzltkixlvhigc8 Beogradska operacija 0 168680 42710878 42606055 2026-10-14T01:34:35Z Snake bgd 1769 tad se nije zvao trg republike nego od 1946 42710878 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Beogradska operacija''' |deo= [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika = Borci 3. bataljona 1. proleterske brigade u Beogradu, 21. oktobra 1944.jpg |opis_slike = Partizanske jedinice na Pozorišnom trgu u oslobođenom Beogradu |datum = [[12. 10.|12. oktobar]] - [[20. 10.|20. oktobar]] [[1944]]. |mesto= severoistočna [[Srbija]], [[Pomoravski okrug|Pomoravlje]], [[Šumadija]], [[Pomoravski okrug|Pomoravlje]], grad [[Beograd]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Crvena armija|Crvene armije]] |strana1 = [[Datoteka:Yugoslav Partisans flag 1945.svg|20px]] [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]<br />[[Datoteka:Flag of the Soviet Union.svg|20px]] [[Crvena armija]] |strana2 = [[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|20px]] [[Treći Reich|Nemački]] [[Wehrmacht|Vermaht]] <br /> [[Datoteka:Flag of the Government of National Salvation (occupied Yugoslavia).svg|20px]] [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića]] |jedinice1 = [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]] i [[14. korpus]] NOVJ, 4. gardijski mehanizovani korpus i delovi 57. armije [[Crvena armija|Crvene armije]] |jedinice2= [[Armijska grupa Srbija]] |zapovednik1 = komandant Prve armijske grupacije NOVJ general '''[[Peko Dapčević]]'''<br />komandant Trećeg ukrajinskog fronta maršal '''[[Fjodor Tolbuhin]]''' |zapovednik2= komandant Armijske grupe „Srbija“ general '''[[Gustav Felber]]''' |snaga1=80.000 boraca, 160 tenkova, oko 500 topova i minobacača |snaga2=55.000 boraca, 80 tenkova, 350 topova i minobacača |gubici1 = '''2.953''' borca NOVJ i '''940''' poginulih vojnika [[Crvena armija|Crvene armije]]<ref>BEOGRADSKA OPERACIJA 20. OKTOBAR 1944, grupa sovjetskih i jugoslovenskih autora, Vojnoistorijski insitut Beograd 1964</ref> u borbama za Beograd, '''4.350''' poginulih vojnika Crvene armije i '''14.488''' ranjenih tokom cele operacije.<ref>Rossiя i SSSR v voйnah XX veka: Statističeskoe issledovanie. — M.: Olma-Press, 2001. S. 300.</ref> |gubici2=25.000<ref>{{cite book|author=Hastings, Max|date=2004|title=The Second World War: A World in Flames |location=Osprey Publishing|isbn=978-18-417-6830-4}}, str. 224.</ref><br />(15.000 mrtvih)<ref>{{cite web|url=http://www.macondoonline.com/?p=433|title=Serbia y Rusia ratifican alianza estratégica|accessdate=10.12.2010|author=Macondo Online|archive-date=2021-07-31|archive-url=https://web.archive.org/web/20210731235539/https://www.macondoonline.com/?p=433|dead-url=yes}}</ref> |gubici3 = }} '''Beogradska operacija''' (ili '''Beogradska ofanziva''') predstavlja jednu od najvećih i najznačajnijih bitaka na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svetskom ratu]]. Operacija je trajala od 21. septembra do 22. oktobra 1944, kad je okupator proteran do linije odakle artiljerijom nije mogao da tuče Beograd.<ref>[http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=10&dd=13&nav_category=12&nav_id=911003 Oslobodioci: Ne bojkotujte Tita]</ref> Beogradska operacija je predstavljala deo opsežnog operativnog plana NOVJ i Crvene armije, nadovezujući se na operacije u istočnoj Srbiji. Beogradska operacija je objedinila dve vojske 10. oktobra, kod Velike Plane. Odlučna bitka je započela dva dana kasnije i trajala do 20. oktobra 1944. godine, kada je Beograd konačno oslobođen.<ref name="Priručnik">{{Cite web |title=''Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44.'' |url=http://www.rosalux.rs/userfiles/files/Prirucnik_za_citanje_Beograda_1941-44.pdf |access-date=2014-10-25 |archivedate=2014-12-17 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20141217232907/http://www.rosalux.rs/userfiles/files/Prirucnik_za_citanje_Beograda_1941-44.pdf |deadurl=yes }}</ref> Združene jedinice [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Crvena armija|Crvene armije]] nanele su u ovoj operaciji nemačkoj Armijskoj grupi "Srbija" težak poraz, oslobodile Beograd i veliki deo [[Srbija|Srbije]]. '''Oslobođenjem Beograda''' okončana je 1287 dana duga nemačka okupacija glavnog grada Jugoslavije. [[Beograd]] je (uz djelomično [[Pariz]]) bio jedini [[glavni grad]] u Evropi u čijem je oslobađanju sa armijama velikih sila ravnopravno učestvovala regularna nacionalna vojska, [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]].<ref name="Švarm"/> [[Beograd]] je po oslobođenju postao vojni, politički i administrativni centar nove Jugoslavije. U toku borbi za oslobođenje Beograda poginulo je 2.953 pripadnika NOVJ i 976 pripadnika Crvene armije, dok je daleko više poginulo tokom čitave operacije. Nakon gubitka Beograda, Nemci su uspostavili [[Sremski front]], kako bi sprečili oslobođenje zapada [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. == Pozadina == === Strateški značaj Srbije i Beograda === Sa vojno-strateškog stanovišta, Srbija predstavlja ključnu oblast Balkana, jer kroz [[Dunav]]sku, [[Morava|Moravsku]] i [[Ibar]]sku dolinu prolaze najvažnije saobraćajnice. Nemačka je okupirala [[Balkan]] 1941. a nakon gubitka Afrike u maju [[1943]]. bila je primorana da organizuje odbranu. Bez držanja vitalnih komunikacija bilo bi nemoguće držanje položaja na južnom Balkanu i bila bi jako otežana koordinacija između [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] u [[Grčka|Grčkoj]] i [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] u Jugoslaviji. Beograd je ključna raskrsnica balkanskih komunikacija. Zbog ovoga je nemačka Komanda jugoistoka ulagala velike napore u odbranu komunikacija u Srbiji tokom cele [[1944]], organizujući prvenstveno ofanzivne operacije protiv koncentracija snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] koje su pretile ugrožavanjem pozicija u [[Srbija|Srbiji]]<ref>[[Bitka za Srbiju 1944.]]</ref>. [[Srbija]] je takođe predstavljala važan privredni i ljudski resurs, a [[Beograd]] je bio glavni grad savezničke Jugoslavije u kojoj je nacistička Nemačka imala neugodnog neprijatelja. Zapadni saveznici pridavali su veliki značaj [[Balkan]]u i [[Srbija|Srbiji]]. Do ugrožavanja nemačkih položaja u Srbiji došlo je međutim sa istoka. Jugoslavija je tada bila južno krilo istočnog fronta.<ref name="Švarm"/> === Operativna situacija pred Beogradsku operaciju === [[Datoteka:Red Army greeted in Bucharest.jpg|minijatura|Ulazak Crvene armije u Bukurešt, 31. avgusta 1944.]] [[Datoteka:Eastern Front 1943-08 to 1944-12.png|mini|desno|Istočni front jeseni [[1944]]. [[Budimpeštanska ofanziva]] i Balkanska ofanziva Crve armije označene na mapi zelenom bojom. Jugoslavija oktobra 1944. postaje deo Istočnog fronta.]] {{izdvojeni citat|„Na pitanje g-dina feldmaršala [[Maximilian von Weichs|von Weichsa]] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa [[Hermann Behrends|Behrends]] je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Potom je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe [[Sicherheitsdienst|Službe sigurnosti]], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće.“ <ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} U Beogradu je bio smešten nemački štab Komande jugoistoka. Pod njegovom komandom nalazile su se dve krupne operativne formacije: [[Druga oklopna armija (Nemačka)]] u Jugoslaviji (bez Slovenije), i [[Armijska grupa E]] u Grčkoj, svaka sa preko 300.000 vojnika jačine. Takođe, Komanda jugoistoka raspolagala je policijsko-zaštitnim i satelitskim trupama pod komandom generala Felbera u Srbiji. NOVJ je u Srbiji imala na raspolaganju 5 [[divizija]] i veći broj samostalnih [[brigada]] i partizanskih odreda. Radilo se uglavnom o novoformiranim jedinicama, nedovoljno popunjenim, veoma oskudno opremljenim i sa malim borbenim iskustvom. Ove jedinice su ipak predstavljale značajnu pretnju vitalnim komunikacijama. Štab generala Felbera organizovao je protiv njih u julu 1944. dve uzastopne ofanzive: [[topličko-jablanička operacija 1944|„Trumpf“ i „Halali“ (Jablaničko-toplička operacija)]], u kojima su pored nemačkih, učestvovale bugarske, četničke i [[Milan Nedić|Nedićeve]] snage. Svestan vojne i političke važnosti Srbije, Vrhovni štab NOVJ nastojao je da snage u Srbiji ojača ubacivanjem iskusnih jedinica iz Sandžaka i istočne Bosne. Protiv njihove koncentracije [[Druga oklopna armija (Nemačka)|2. oklopna armija]] preduzela je [[operacija "Draufgenger"|Andrijevičku operaciju]] u julu i [[Operacija Rübezahl|Durmitorsku operaciju]] u avgustu 1944. Jedinice NOVJ uspele su da se oslobode pritiska i da početkom avgusta sa tri divizije prodru preko reke Ibar na istok, a početkom septembra sa [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvim proleterskim]] i [[Dvanaesti vojvođanski korpus NOVJ|Dvanaestim korpusom]] u zapadnu Srbiju. Nemačke planove za suprotstavljanje ovoj grupaciji omeli su događaju na istoku. Pobeda Drugog i Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije nad nemačkom Armijskom grupom „Južna Ukrajina“ u Jaško-kišinjevskoj operaciji 20-26. avgusta 1944. izazvala je prevrat u [[Rumunija|Rumuniji]] koja je sklopila primirje sa Sovjetskim Savezom i objavila rat Nemačkoj. Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na bugarsku granicu izazvalo je sličan razvoj i u [[Bugarska|Bugarskoj]] 5-9. septembra. Nemački vitalni položaji u Srbiji iznenada su postali izloženi udaru Crvene armije i bugarske vojske. Nemačka vrhovna komanda je bila prinuđena da formira odbrambenu liniju na istočnoj granici Jugoslavije. Taj front trebalo je da posednu jedinice [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] iz Grčke. Radi potreba novostvorenog fronta i da se izbegne rizik od odsecanja, nemačka vrhovna komanda odlučila se na postepenu evakuaciju Grčke počev od [[1. 9.|1. septembra]] [[1944]]. Međutim, pokušaj pravovremenog prebacivanja [[Armijska grupa E|AgE]] iz Grčke u Srbiju završen je neuspehom. U zajedničkoj [[operacija Ratweek|operaciji ''Ratweek'']] jedinice NOVJ u koordinaciji sa savezničkim vazduhoplovstvom temeljno su uništili puteve, pruge i saobraćajnu infrastrukturu na glavnim pravcima. Prednji ešeloni [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] tokom celog septembra obezbeđivali su prolaz kroz Makedoniju u borbama protiv NOVJ i bugarskih delova koji su prešli na stranu [[Savezničke sile|Saveznika]]. Najdalja tačka njihovog proboja na sever prema moravskoj komunikaciji bilo je [[Vranje]], koje su dosegli tek [[10. 10.|10. oktobra]]. Komunikacija dolinom [[Reka Vardar]]a i [[Južna Morava|Južne Morave]] je presečena i izbačena iz upotrebe. Počela je trka s vremenom u kojoj je Komanda jugoistoka vukla iznuđene poteze. Iz [[Grčka|Grčke]] je u [[Banat]], uz znatne teškoće i zastoje, prebačena [[4. SS policijska pancergrenadirska divizija|4. SS policijska oklopna grenadirska divizija]] (železnicom preko Kosovske Mitrovice) i jurišni puk „Rodos“ (avionskim transportom), a za njima se probijala [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. lovačka divizija]]. Ostale snage morala je obezbediti [[Druga oklopna armija (Nemačka)|2. oklopna armija]] iz Jugoslavije. Početkom septembra prebačena je iz [[Sandžak]]a u istočnu Srbiju [[1. brdska divizija (Nemačka)|1. brdska divizija]], a [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizija]] pomerena je u dolinu Morave. Privučeni su još delovi [[Divizija Brandenburg|divizije „Brandenburg“]] i 92. motorizovani puk, a [[118. lovačka divizija (Nemačka)|118. lovačka divizija]] se sredinom oktobra još uvek po delovima izvlačila iz Dalmacije. Od pripadnika Vermahta koji su se zatekli u Beogradu formiran je puk „Tvrđava Beograd“ ({{jez-nem| Grenadier-Regiment »Veste Belgrad«}}). Ove jedinice stavljene su na raspolaganje vojnoupravnom komandantu u Beogradu generalu Felberu. Te jedinice, uz policijske i kvislinške snage koje su mu i pre bile podređene, trebalo je da posluže za odbranu Srbije od udara Crvene armije i NOVJ. === Savezničko bombardovanje Beograda === {{main|Bombardovanje Beograda (1944)|Operacija Ratweek}} [[Datoteka:Beogradska operacija.jpg|minijatura|Beogradska operacija (od 14 do 20 oktobra 1944 godine)]] [[Savezničke sile|Savezničke]] vazdušne snage su tokom [[1944]]. godine više puta bombardovale nemačka uporišta u [[Beograd]]u. Infrastruktura u Beogradu je sukcesivno bombardovana u aprilu, maju, junu, julu i poslednji put u septembru 1944. godine.<ref>dr Momčilo Pavlović: "Istina o savezničkom bombardovanju srpskih gradova 1944. godine - Srbi nisu bili posebno izabrana meta" (dnevni list Danas, 17-18.04.2004.)</ref><ref>Richard G. Davis: Bombing the European - Axis Powers A Historical Digest of the Combined Bomber Offensive 1939–1945", Air University Press, Alabama 2008</ref><ref>MEDITERRANEAN THEATER OF OPERATIONS (MTO), COMBAT CHRONOLOGY OF THE US ARMY AIR FORCES</ref> Vazdušni udari su bili uvod u beogradsku operaciju oktobra 1944. Strateški ciljevi bombardovanja bili su: koloseci Beograd-Sava, Zemunski aerodrom i fabrike aviona Rogožarski i Ikarus. Uništene su u Zemunu fabrike Ikarus, Danubijus, Zmaj, Teleoptik, zemunska železnička stanica i aerodrom. Oštećena je fabrika Rogožarski i stambeni blokovi oko nje, brodogradilište, rafinerija na Čukarici i deo beogradske železničke stanice. Oštećeni su i mostovi na Savi i Dunavu. Opsežna bombardovanja prouzrokovala su brojne civilne žrtve. Najteže žrtve zabeležene su tokom aprilskog bombardovanja [[16. 4.|16.]] i [[17. 4.|17.]] aprila [[1944]]. godine, što se poklopilo sa pravoslavnim [[Uskrs]]om. 17. aprila je pogođen i koncentracioni logor [[Logor Sajmište|Staro Sajmište]], kada je poginulo 60 logoraša, a oko 150 je ranjeno. Civilne žrtve su obilato korišćene za antisavezničku [[propaganda Nedićeve vlade|propagandu Nedićeve vlade]], koja je tvrdila da [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] bombarduju Srbiju samo da bi naneli štetu Srbima. Glavna jedinica u ovoj akciji bila je američka 15. vazduhoplovna jedinica, sa bazom u [[Fođa|Fođi]] na jugu Italije. Samo u udarima 16. i 17. aprila učestvovalo je 600 velikih četvoro-motornih bombardera, koji su ispuštali sa 3000-5000 metara.<ref>Jovan Marjanović, Istorija Beograda, 3 knjiga, 1974, str. 548.</ref> == Proboj partizana u Srbiju == {{main|Bitka za Srbiju 1944.}} === Borbe partizana širom Jugoslavije === {{Poseban članak|Ofanziva NOVJ u zapadnim krajevima Jugoslavije septembra 1944.}} [[Datoteka:Oslobođena teritorija septembra 1944.jpg|minijatura|Oslobođena i poluoslobođena teritorija u vreme izbijanja Sovjetske armije na jugoslovensku granicu, 6 septembra 1944.]] Povoljan razvoj situacije na frontovima krajem leta 1944. doveo je do novog zamaha i širenja [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]]. Usled toga, i s obzirom na to da je u tom periodu došlo do prebacivanja nekih namačkih snaga u [[Srbija|Srbiju]] zbog približavanja [[Crvena armija]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] je u tom periodu izvan [[Srbija|Srbije]] postigla vrlo značajne uspehe. Mnoga mesta su konačno oslobođena ([[Drvar]], [[Gacko]], [[Prijedor]], [[Jajce]], [[Donji Vakuf]], [[Bugojno]], [[Gornji Vakuf-Uskoplje|Gornji Vakuf]], [[Tuzla]], [[Hvar]], [[Brač]], poluostrvo [[Pelješac]], [[Berane]], [[Nikšić]], [[Bileća]], [[Trebinje]], [[Benkovac]], [[Livno]], [[Dubrovnik]]...), a mnoga druga privremeno ([[Tešanj]], [[Teslić]], [[Požega (Hrvatska)|Slavonska Požega]], [[Zvornik]], [[Daruvar]], [[Pakrac]], [[Kolašin]], [[Bijelo Polje]], [[Banja Luka|Banjaluka]], [[Pljevlja]], [[Virovitica]], [[Višegrad]], [[Travnik]]...) tokom septembra ili prvog dela oktobra [[1944]]. Ova dejstva NOVJ, naročito [[Ofanziva za oslobođenje Dalmacije 1944.|ofanziva za oslobođenje Dalmacije]] i [[Druga banjalučka operacija]] onemogućile su izvlačenje krupnijih snaga [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] za Beogradsku operaciju i dalja dejstva u [[Panonska nizija|Panoniji]]. === Borbe partizana na istoku i jugu Srbije === Početkom septembra snage [[Trinaesti srpski korpus NOVJ|XIII]] i [[Četrnaesti srpski korpus NOVJ|XIV korpusa NOVJ]] u istočnoj Srbiji i dolini Morave pokrenule su intenzivne aktivnosti na nemačke garnizone i komunikacije. {{izdvojeni citat|U međuvremenu su jake snage NOVJ zaposele dolinu Timoka i posle žestokih borbi zauzele Zaječar.<ref name="ReferenceA">Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944., Arhiv vojnoistorijskog instituta</ref>}} [[23. srpska divizija NOVJ|23. divizija]] zauzela je Zaječar [[7. 9.|7. septembra]] [[1944]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22. divizija]] [[8. 9.|8. septembra]] [[1944]]. ušla je u Vranje, a [[24. srpska divizija NOVJ|24. divizija]] napadala je Leskovac tri puta između 30. avgusta i 18. septembra. === Proboj partizana preko Ibra u Srbiju === [[Datoteka:Borci Prve krajiške kod Aranđelovca 1944.jpg|minijatura|Artiljerija 5. divizije u borbama za Aranđelovac, 19. septembar 1944.g.]] [[Prvi proleterski korpus NOVJ]] savladao je krajem avgusta nemačke zaprečne mere ([[operacija Rübezahl|operacija "Ribecal"]]) i u nastupnom maršu razbio četničku glavninu ojačanu delovima SDK i SDS i slabije nemačke delove u zapadnoj Srbiji i [[12. 9.|12. septembra]] oslobodio je [[Gornji Milanovac]], [[18. 9.|18. septembra]] [[Valjevo]], a [[21. 9.|21. septembra]] [[Aranđelovac]]. [[Dvanaesti vojvođanski korpus NOVJ]] pod jakim pritiskom 7. SS divizije forsirao je [[Reka Drina|Drinu]] [[5. 9.|5]]/[[6. 9.|6. septembra]] i nastupajući na levom krilu [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa]], razbio operaciju "Cirkus" snaga pukovnika Jungenfelda i četnika, ovladao podrinjem i krajem septembra izbio na [[sava|reku Savu]]. Sredinom septembra [[Peta krajiška divizija NOVJ|Peta krajiška]] i [[21. srpska divizija NOVJ|21. srpska divizija]] prešle su Zapadnu Moravu kod Požege i preduzele napade na neprijateljske garnizone i komunikacije u [[Šumadija|Šumadiji]] sa osloncem na desno krilo Prvog proleterskog korpusa. Od snaga XII korpusa ojačanog [[Jedanaesta krajiška divizija NOVJ|11. krajiškom]] i [[28. slavonska divizija NOVJ|28. slavonskom divizijom]], Prvog proleterskog korpusa i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete]] i 21. divizije Vrhovni štab formirao je Prvu armijsku grupu pod komandom [[Peko Dapčević|Peka Dapčevića]] i dao joj neposredan zadatak da u sadejstvu sa snagama Crvene armije oslobodi Beograd. Prvo je trebalo preseći komunikacije i uspostaviti vezu sa Crvenom armijom. Međutim, Nemci su ogorčeno branili položaje i komunikacije na prilazima Beogradu, pa su se razvile intenzivne borbe. U poslednjoj dekadi septembra nemačke snage pokušale su ofanzivan udar protiv snaga NOVJ, nastupajući sa [[Divizija Brandenburg|1.]] i [[Divizija Brandenburg|2. pukom Brandenburg]] iz [[Topola (grad)|Topole]] i Lazarevca na jug, i [[7 SS divizija|14. SS pukom]] iz doline Zapadne Morave na sever. {{izdvojeni citat|Ispostavilo se, međutim, da su angažovane snage bile preslabe i naročito su mot. bata[ljoni] "Brandenburg" imali znatne gubitke u planini Rudnik, od ogorčenog i borbenog neprijatelja.<ref name="ReferenceA"/>}} Prva proleterska divizija [[2. 10.|2. oktobra]] [[1944]]. oslobodila je Ub i Vreoce. Peta divizija noću [[4. 10.|4.]]/[[5. 10.|5. oktobra]] [[1944]]. potisla je Nemce iz Topole. Borbe za Topolu sa nemačkim delovima trajale su sve do [[12. 10.|12. oktobra]] [[1944]], do pristizanja snaga [[Crvena armija|Crvene armije]]. == Plan operacije == === Plan napada Crvene armije i NOVJ === [[Datoteka:Belgrade Offensive Map.JPG|mini|desno|Mapa ofanzive.]] [[Crvena armija]] okončala je krajem avgusta zamašnu operaciju u [[Moldavija|Moldaviji]]. Za mesec dana nije bilo moguće osposobiti puteve, obezbediti resurse, marševima masirati odgovarajuće vojne snage i odgovarajuće rezerve ratnog materijala na granici [[Srbija|Srbije]]. [[25. 9.|25. septembra]] na liniji od velike okuke [[Dunav]]a prema jugu bile su prikupljene relativno skromne snage od tri ojačana streljačka korpusa (75, 68. i 64, sa severa na jug), odnosno oko 80.000 ljudi. Ipak, doneta je odluka za energično nastupanje. Motiv za ofanzivu sastojao se u tome da se maksimalno iskoristi ostvarena izolacija [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] na jugu, čime je omogućena lokalna nadmoć. Plan za napad koji je napravio štab [[Treći ukrajinski front|Trećeg ukrajinskog fronta]] odlikovao se maksimalno racionalnim korišćenjem rasporeda borbenih resursa [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: * Ojačani streljački korpusi dobili su zadatak da frontalno potiskuju u uništavaju Nemce. * Za to vreme trebalo je da iz duboke pozadine prikriveno bude privučen [[4. gardijski mehanizovani korpus Crvene armije|4. gardijski mehanizovani korpus]], i da, kroz brešu koju će mu ciljano otvoriti pešadijske snage, usiljenim maršem forsira [[Velika Morava|Veliku Moravu]], i na taj način u [[Šumadija|Šumadiji]], spojivši se sa prikupljenim snagama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]], formira nadmoćnu oklopno-mehanizovanu pešadijsku borbenu grupu. Ovim planom trebalo je ostvariti vredne i ambiciozne ciljeve: * Ojačavanjem grupacije [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u [[Šumadija|Šumadiji]] oklopnom tehnikom i vatrenom moći, izmanevrisana je nemačka odbrana u istočnoj [[Srbija|Srbiji]], i težište glavne pretnje [[Beograd]]u sa istočnog prebačeno na južni i jugozapadni pravac. * Na taj način je glavna nemačka grupacija - ona u istočnoj [[Srbija|Srbiji]] - dovedena u položaj da, umesto da brani front, bude opkoljena i prisiljena da se, ugrožena iz svih pravaca, probija radi pukog spašavanja žive sile. * Dobro usmerenim udarom kojim je formirano težište zapadno od [[Morava|Morave]], ujedno je slomljena moravska komunikacijska linija i linija odbrane, čime je slomljena kičma nemačkog položaja na Jugoistoku. Umesto da se uzastopnim borbama od linije na [[Timok]]u, preko linije planinskh masiva u istočnoj [[Srbija|Srbiji]], organizovano povlači na glavnu odbrambenu liniju na [[Morava|Moravi]], Nemačka odbrana je ovim udarom suštinski rastrojena, a sledeća glavna linija odbrane u perspektivi mogla je biti formirana tek na [[Drina|Drini]]. Time je [[Beograd]] izgubio značaj utvrđenog grada i središnjeg čvora linije odbrane. Od tada je njegovo držanje imalo značaj održavanja mostobrana u cilju prikupljanja odsečenih nemačkih grupa koje su se povlačile. === Plan i priprema nemačke odbrane === [[Datoteka:German soldiers defending Belgrade 1944.jpg|minijatura|Nemački vojnici na utvrđenim položajima spoljne odbrane Beograda, oktobra 1944.]] {{Wikisource|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 20. septembra 1944.}} Komanda Jugoistoka je, nakon neuspeha u sprečavanju snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] da prodru u Srbiju, planirala operacije kojima bi njena operativna grupa uz pomoć [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] tokom septembra razbila snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u [[Srbija|Srbiji]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] - Zbornik NOR-a, tom XII knjiga 14, Prilog 1</ref> Međutim, pojava prethodnica Crvene armije naterala je Komandu Jugoistoka da svoju operativnu grupu tokom septembra prebaci u istočnu [[Srbija|Srbiju]], tako da je u centralnoj i zapadnoj Srbiji teret odbrane od [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] pao na [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] i [[Srpski dobrovoljački SS korpus|SDK]], uz nedovoljnu pomoć Nemaca. Istovremeno, u skladu sa instrukcijom Vrhovne komande o prikupljanju i etapnom prebacivanju snaga [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]], počeo je transport snaga sa juga. Tokom septembra uspešno je iz [[Solun]]a prebačena u Banat 4. SS policijska oklopna divizija, dok je sledeća - [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. lovačka]] - zaustavljena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u [[Šumadija|Šumadiji]] i presečena na dva dela. Prema [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju od [[3. 10.|3. oktobra]] [[1944]], Komanda Jugoistoka trebala je da pomoću [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] i delova [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] uspostavi front glavnom linijom [[Skadar]] - [[Skoplje]] - [[Đerdapska klisura]] (takozvana plava linija). Međutim, pokret [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] bio je u zastoju, a izvlačenje relativno malih delova sa područja [[Druga oklopna armija (Nemačka)|2. OklA]] dovelo je do značajnog gubitka teritorija i pozicija (videti u članku [[Ofanziva NOVJ u zapadnim krajevima Jugoslavije septembra 1944.]]). Istovremeno, uočivši nastupanje 46. sovjetske armije u [[Banat]]u prvih dana oktobra, nemački štab pretpostavio je da se radi o planskom koncentričnom nastupanju na sistem odbrane [[Beograd]]a iz dva pravca: sa severoistoka sovjetskim snagama, te sa juga i jugozapada snagama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. U tim okolnostima, izvršene su pripreme za odsudnu odbranu Beograda. Raspuštena je [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Nedićeva vlada]] i celokupnu upravu preuzeo je u svoje ruke nemački komandant Srbije. Nedićeve snage i korpusi [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], koji su bili od koristi u ometanju [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] na terenu<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca] - [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4], dokument 79</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo] - [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4], dokument 69</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_70.htm Direktiva Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantima jurišnih korpusa za napad na 12. korpus NOVJ] - [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4], dokument 70</ref>, kao beskorisni u odsudnim frontalnim borbama, transportovani su vozovima i kamionima [[3. 10.|3]]-[[5. 10.|5. oktobra]] iz [[Beograd]]a u [[Čačak]] i [[Kraljevo]]<ref>Radomir Milošević - Čeda: ZAKASNELI RAPORT (Interprint, Beograd 1996) - str. 7. Radomir Milošević bio je operativni oficir Avalskog korpusa JVuO</ref><ref>Ratko Parežanin: MOJA MISIJA U CRNOJ GORI (Rim 1974) - str 17. Ratko Parežanin bio je ljotićevac i ministar u Nedićevoj vladi.</ref>. Tamo su Nedićeve snage preformirane u [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] i stavljene pod [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_81.htm Pismo komandanta Srpske državne straže u Kragujevcu od 6. oktobra 1944. komandantu 1. šumadijskog korpusa o situaciji u rejonu Kragujevca i formiranju četničko-nemačkog štaba] - [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4], dokument 81</ref> U samom [[Beograd]]u i okolini preduzete su sve mere za odsudnu odbranu. Formirani alarmni puk Feste Belgrad ({{jez-nem|Feste Belgrad}} - [[Divizija Tvrđava Beograd (Nemačka)|Tvrđava Beograd]]) ojačan je i preformiran u diviziju pod istim imenom (kasnije: Divizija Štefan ({{jez-nem|Stephan}}). Od privučenih snaga za odbranu formirane su dve korpusne grupe: severna pod komandom generala Vilija Šnekenburgera, i južna, pod komandom Fridriha Vilhelma Milera. Komandu nad njima i nad "Tvrđavom Beograd" objedinjavao je general August Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka i komandant [[Armijska grupa Srbija|Armijske grupe Srbija]] (od 6. oktobra 1944.) Izvršeni su opsežni radovi na utvrđivanju. O silovitom prodoru snagâ [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u septembru 1944. veoma deskriptivno svjedočanstvo ostavio je u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]],<ref>https://www.znaci.org/00001/172_7.pdf</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 164—165.</ref> specijalni izaslanik za Jugoistok Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]]: {{izdvojeni citat|Rusi su probili našu tanku liniju odbrane u Srbiji, te su upali u dolinu reke [[Morava|Morave]] i krenuli ka Beogradu. Severno od [[Dunav]]a nije postojala nemačka odbrana. Rusi dugo nisu mogli da veruju, da je to zaista tako. Zato su neko vreme čekali, a onda su se prosto prošetali do [[Pančevo|Pančeva]] i dalje, kroz jugoslovenski deo [[Banat]]a, gde se nalazio samo mali broj nemačkih vojnih jedinica. Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.|[[Hermann Neubacher]], „Specijalni zadatak Balkan“}} == Angažovane snage == [[Datoteka:Beograd pokret otpora 1944.jpg|mini|Uoči priprema za oslobođenje, u gradu su postojale grupe otpora sa oko 2000 ljudi. Prvi s leva, vođa jedne od grupa, Ratko Ivanović, u uličnim borbama oktobra 1944.]] === Nemačke snage === Sa nemačke strane, u borbama za Beograd učestvovale su dve grupacije: u samom gradu i okolini bila je raspoređena borbena grupa "Šnekenburger", nazvana po komandantu generalu Viliju Šnekenburgeru (Willi Schneckenburger, poginuo [[13. 10.|13. oktobra]] [[1944]].). Nju su sačinjavale sledeće jedinice: # 2 bataljona 750. puka [[118. lovačka divizija (Nemačka)|118. lovačke divizije]] # Puk "Tvrđava Beograd" (kasnije Divizijska k-da za posebne namene "Štefan") # Brigada "fon Rudno" # delovi 737. puka [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. lovačke divizije]] # dopunski bataljon [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije "Princ Eugen"]] # 28. landesšicen-bataljon # nekoliko policijskih bataljona # jedan rudarski zaštitni bataljon iz Kostolca # 38. motorizovani protivavionski artiljerijski puk # nekoliko diviziona artiljerije 2. oklopne armije # 202 tenkovski bataljon # delovi 5. motorizovanog policijskog puka Ukupna jačina ove kombinovane grupacije iznosila je blizu 20.000 ljudi, 40 tenkova i oko 170 topova i minobacača. U istočnoj Srbiji na proboju prema Beogradu nalazila se borbena grupa "[[Walter Stettner|Štetner]]" (Walter Stettner Ritter von Grabenhofen, poginuo 18.10.1944.). Nju su sačinjavali: # [[1. brdska divizija (Nemačka)|1. brdska divizija]] # [[Divizija Brandenburg|2. puk "Brandenburg"]] # 749. puk [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. lovačke divizije]] # 117. izviđački bataljon # jedan bataljon [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] # delovi policijskih jedinica iz istočne Srbije Ukupna jačina ove grupacije iznosila je preko 20.000 ljudi, 35 tenkova i oko 150 topova i minobacača. === Sovjetske snage === U oslobađanju Beograda učestvovale su sledeće jedinice Crvene armije: # 4. gardijski mehanizovani korpus pod komandom general-potpukovnika Ždanova, sastava: 13., 14. i 15. mehanizovana i 36. tenkovska brigada, 230. haubički artiljerijski puk, 140. minobacački puk, 58. puk gardijskih minobacača, 42. lovačka protivtenkovska artiljerijska brigada, 22. protivavionski artiljerijski divizion i 218. samostalni inženjerijski bataljon # 5. samostalna gardijska motorizovana brigada # 73. streljačka divizija # 236. streljačka divizija 4. gardijski mehanizovani korpus je, zajedno s jedinicama ojačanja, imao u svome sastavu 17.022 borca, 160 tenkova, 21 samohodno artiljerijsko oruđe, 31 oklopni automobil, 366 topova i minobacača. Streljačke divizije imale su između 7.500 i 8.000 boraca. === Snage NOVJ === Prvu armijsku grupu NOVJ, pod komandom [[general-lajtnant]]a [[Peko Dapčević|Peka Dapčevića]], sačinjavale su: # [[Prva proleterska divizija NOVJ|Prva proleterska divizija]] # [[Peta krajiška divizija NOVJ|Peta krajiška divizija]] # [[Šesta lička divizija|Šesta lička proleterska divizija "Nikola Tesla"]] # [[Jedanaesta krajiška divizija NOVJ|11. krajiška udarna divizija]] # [[Šesnaesta vojvođanska divizija NOVJ|16. vojvođanska udarna divizija]] # [[21. srpska udarna divizija]] # [[28. slavonska divizija NOVJ|28. slavonska udarna divizija]] # [[36. vojvođanska divizija NOVJ|36. vojvođanska udarna divizija]] U operaciji je takođe sadejstvovala [[23. srpska udarna divizija]]. Ove jedinice su na dan [[5. 10.|5. oktobra]] imale 32.000 boraca pod oružjem. Zahvaljujući konstantnom prilivu dobrovoljaca, ovaj broj se do [[14. 10.|14. oktobra]] povećao na oko 40.000. == Tok operacije == [[File:Oslobođena teritorija krajem septembra 1944.jpg|thumb|Oslobođena teritorija Jugoslavije uoči dolaska Crvene armije, krajem septembra 1944]] === Proboj partizana u Srbiju === {{main|Prodori NOVJ u Srbiju}} Nemački plan aktivne odbrane krupnim operacijama na granici Srbije u avgustu je pretrpeo neuspeh<ref>[[Durmitorska operacija]]</ref><ref>[[Andrijevička operacija]]</ref>, NOVJ je pokrenula ofanzivu širom [[Srbija|Srbije]], potiskujući slabije nemačko-četničko-dobrovoljačke snage (vidi [[Bitka za Srbiju 1944.]]). === Dolazak Crvene armije === U drugoj polovini avgusta Crvena armija je u [[Jaško-kišinjevska operacija|Jaško-kišinjevskoj operaciji]] razbila nemačko-rumunsku [[Armijska grupa Južna Ukrajina|Armijsku grupu Južna Ukrajina]], što je dovelo do ispadanja iz rata [[Rumunija|Rumunije]], a zatim i [[Bugarska|Bugarske]], i krajem septembra znatne snage [[Crvena armija|Crvene armije]] pojavile su se na istočnim granicama [[Srbija|Srbije]] (vidi [[Jaško-kišinjevska operacija]]). === Savezničko bombardovanje === Kombinovane kopnene trupe [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i savezničke vazduhoplovne snage izvele su u prvoj nedelji septembra [[operacija Ratweek|operaciju Ratvik]], koja je rastrojila i paralisala nemački saobraćaj. Ovo je omogućilo još intenzivnije aktiviranje snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]], koje su razvukle i višestruko vezale nemačke divizije iz [[Grčka|Grčke]] u pokretu na sever. Time je operativno područje Beogradske operacije efikasno izolovano sa juga (više informacija u člancima [[Operacija Ratweek|Operacija Ratvik]] i [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke]]). === Nastupanje Crvene armije u istočnoj Srbiji === [[Datoteka:Gvtbr36 Belgrado2.jpg|mini|Tenkovska kolona ([[T-34]]) Crvene armije u prodoru ka centru grada tokom borbi za Beograd, [[17. 10.|17. oktobra]] [[1944]].]] 22. septembra 75. streljački korpus forsirao je Dunav u oblasti velike okuke između [[Tekija|Tekije]] i [[Kladovo|Kladova]] i prešao u nastupanje. Ovim nastupanjem isprovocirana je koncentracija i protivnapad glavnine nemačkih snaga u istočnoj Srbiji koji je započeo [[25. 9.|25. septembra]]. [[28. 9.|28. septembra]] prešao je u nastupanje 68. streljački korpus u oblasti između Dunava i Zaječara, a 64. streljački korpus južno od njega. Ove jedinice su tako ugrozile bočne komunikacije i pozadinu nemačkih jedinica koje su vršile napad na 75. korpus. Nemci su tako naterani da pređu u odbranu. 75. korpus povezao se sa [[25. divizija NOVJ|25. divizijom NOVJ]], 68. korpus sa [[23. divizija NOVJ|23.]], a 64. korpus sa [[45. divizija NOVJ|45. divizijom]], koje su presecale komunikacije u neprijateljskoj pozadini. Na taj način nemačka odbrana izlomljena je u niz slabo povezanih sektora i otpornih tačaka. Iskoristivši vezanost nemačkih grupacija u odbrani na grebenu planine Deli Jovan i u odbrani Zaječara, [[68. korpus Crvene armije]] je u međuprostoru produbio prodor u pravcu [[Petrovac na Mlavi|Petrovca na Mlavi]] i doline Velike Morave. 4. gardijski mehanizovani korpus maršom je privučen u neposrednu pozadinu fronta. Kad je nemački otpor u Zaječaru posle sedmodnevnih borbi [[8. 10.|8. oktobra]] konačno slomljen, događaji su se nizali filmskom brzinom. Ujutro [[10. 10.|10. oktobra]] posebno oformljeni odred 93. streljačke divizije u dramatičnoj akciji osvojio je 30-tonski most na Velikoj Moravi kod Velike Plane i na levoj obali formiran je mostobran. Uporedo sa nemačkim pokušajima likvidacije mostobrana, koji su propali velikim delom usled dejstva jedinica NOVJ u polaznom rejonu, 4. gardijski mehanizovani korpus izvršio je marš preko Zaječara, Petrovca i posednutog mosta na levu obalu Velike Morave. Do [[12. 10.|12. oktobra]] tu je formirana grupacija od dve streljačke divizije, četiri motorizovane brigade i jedne tenkovske brigade. Ovim je nemačka odbrana istočne Srbije učinjena bespredmetnom, a jedinice istočno od Velike Morave dovedene u opasnost od opkoljavanja. Neposredno je sledio napad na Beograd. === Borbe u Šumadiji === [[Datoteka:Beograd zarobljeni Nemci 1944.jpg|mini|desno|Naoružani Beograđani sprovode zarobljene Nemce.]] Glavne snage 4. gardijskog mehanizovanog korpusa (36. gardijska tenkovska i 13. i 14. gardijska mehanizovana brigada) [[12. 10.|12. oktobra]] pre podne sastale su se u rejonu Natalinaca (12&nbsp;km istočno od [[Topola|Topole]]) s jedinicama 4. srpske brigade 21. srpske divizije NOVJ. Ukrcavši na tenkove jedan bataljon te brigade, 36. gardijska tenkovska brigada, potiskujući osiguravajuće delove neprijatelja, uskoro je izbila pred Topolu, jako neprijateljsko uporište na putu Beograd — [[Kragujevac]]. Na prilazima gradu, pored 10. brigade 5. divizije, vodile su borbu [[Trinaesta proleterska brigada|13. brigada]] 1. proleterske divizije i [[Druga krajiška brigada]] [[Sedamnaesta istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizije NOVJ]]. Vest o dolasku sovjetskih jedinica izazvala je veliko oduševljenje kod jugoslovenskih boraca. {{izdvojeni citat|Oduševljenje je dostiglo vrhunac kad nam je komandant bataljona saopštio da ćemo ići na Beograd zajedno s Rusima. Brzo smo se ukrcali na tenkove i slili u reku borbenih vozila 4. gardijskog mehanizovanog korpusa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/245.htm Grupa sovjetskih i jugoslovenskih autora: Beogradska operacija], Beograd 1964, strana 200</ref>|Borac iz 4. srpske brigade 21. udarne divizije NOVJ}} Združenim udarom, jedinice Crvene armije i NOVJ u jednočasovnoj borbi oslobodile su [[Topola (grad)|Topolu]] i nastavile pod neprekidnom borbom marš prema severu. U rejonu Belosavaca, 9&nbsp;km severeno od Topole, nemački Divizion jurišnih topova SS-divizije "Princ Eugen" je iz samohodnih oruđa 88&nbsp;mm otvorio jaku vatru na čelne jedinice 36. gardijske tenkovske brigade. Ne prekidajući kretanje, prednji delovi brigade izvršili su napad na neprijateljski položaj i savladali nemački otpor. Istog dana kasno popodne brigada je izbila pred Mladenovac, u kome je već vodila borbe [[Treća krajiška proleterska udarna brigada|Treća krajiška brigada]]. Na južnoj ivici Mladenovca, duž severne obale rečice Luga i dalje, duž nasipa železničke pruge, nemačko-fašističke jedinice su pripremile odbrambenu liniju, a sam grad su uredile za kružnu odbranu. Artiljerija korpusa, koja je pod zaštitom mraka pomerena što je moguće bliže prednjem kraju neprijateljske odbrane, izvršila je jak vatreni nalet, posle čega su tenkovi, sa desantom automatičara, izvršili munjeviti juriš na neprijateljske položaje. U nezadrživom naletu sovjetske tehnike i jugoslovenske pešadije za dva sata slomljen je otpor neprijatelja i oslobođen [[Opština Mladenovac|Mladenovac]]. Za to vreme [[Šesta lička divizija NOVJ|6. divizija NOVJ]] oslobodila je [[Ripanj]] i uništila oklopni voz. === Borbe na prilazima Beogradu === [[Datoteka:Bojište u ulici Kneza Miloša 1944.jpg|minijatura|Bojište nakon bitke u ulici Kneza Miloša oktobra 1944.]] U toku [[13. 10.|13. oktobra]] kombinovanim snagama savladani su organizovani nemački odbrambeni položaju u oblasti [[Avala|Avale]]. Prema nemačkim podacima uništeno je čak 29 tenkova, ali tempo napada nije jenjavao. Oficir štaba za propagandu pri [[Armijska grupa F|Armijskom grupi »F«]] javlja 21. oktobra 1944. svojim nadređenim da je zgrada [[Radio Beograd|Radio Beograda]] u potpunosti uništena: {{izdvojeni citat|Nakon što je 13. listopada 1944. dignut u zrak Radio Beograd i izgubljeno glavno sredstvo borbene propagande za Jugoistok, propagandno odjeljenje je organiziralo ubacivanje srpskih novina u Beograd preko odsjeka Komande Srbije. Osim toga, u posljednja četiri dana nad područjem Srbije bačeno je oko milijun letaka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=667&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000658.] ({{jez-njem|"Nachdem am 13.10.44 Sender Belgrad gesprengt und damit das Hauptmittel der Kampfpropaganda für den Südosten ausgefallen war, wurde von St.O.Prop veranlasst, dass eine serbische Zeitung über die Armee Abt. Serbien nach Belgrad infiltriert wurde. Zusätzlich wurden rund 1 Million Flugblätter in den letzten vier Tagen über dem serbichen Raum abgeworfen."}})</ref>}} Najznačajniji događaj odigrao se na severoistočnom pravcu. U toku noći [[13. 10.|13]]/[[14. 10.|14. oktobra]], u okolini Boleča 15. gardijska mehanizovana brigada iz pokreta je izvršila napad u bok i pozadinu motorizovanog puka [[Divizija Brandenburg|divizije "Brandenburg"]], koji se probijao prema Beogradu. Na isti odbrambeni sektor iz drugog pravca napale su 5. samostalna gardijska mehanizovana brigada i [[prva krajiška proleterska udarna brigada|1. krajiška brigada NOVJ]]. Nakon osmočasovne ogorčene borbe nemački otpor je slomljen. Time je presečena veza između grupacije "Šnekenburg" na teritoriji Beograda i grupacije "Štetner" koja se koncentrisala u oblasti [[Smederevo|Smedereva]] sa namerom da prodre prema Beogradu. Ova pobeda opredelila je dalji tok dejstava. === Ulične borbe === [[Datoteka:Prva proleterska brigada u Beogradu oktobra 1944.jpg|mini|[[Prva proleterska udarna brigada]] u [[Beograd]]u oktobra [[1944]].]] [[Datoteka:Beograd ulicne borbe 1944.jpg|thumb|Ulične borbe za oslobođenje Beograda.]] [[Datoteka:Beograd borbe 1944.jpg|thumb|Iz uličnih borbi za oslobođenje Beograda 14-20. oktobra 1944.godine.]] Dana [[14. 10.|14. oktobra]] [[1944]]. beogradska operacija je ušla u završnu fazu. Na obudu grada iz svih pravaca koncentrisale su se napadne snage: XII korpus NOVJ sa zapada i jugozapada, desno od njega, sa juga, [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]], sa istoka [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[21. srpska divizija NOVJ|21. divizija NOVJ]]. Ove jedinice su na licu mesta formirale kombinovane napadne sastave sa delovima oklopnih i mehanizovanih jedinica Crvene armije. U toku prepodneva [[14. 10.|14. oktobra]] Prva proleterska divizija ojačana sovjetskim tenkovima osvojila je banjički vis i nastavila napredovanje u pravcu Autokomande i Slavije. {{izdvojeni citat|Tek pred ponoć izbismo na domak Autokomande. Od jake eksplozije tu, na cesti, planuše dva sovjetska tenka, gore kao da su od luča. Grupa Nijemaca sačekala ih pancerfaustima, a zatim pokušala da pobjegne u noć. Zapaljeni su treći i četvrti tenk – dva prva su propustili da prođu. Ova grupa, trojica Njemaca, naletjela je na vod Vida Jovićevića, koji ih je već bio prošao. Uhvaćeni su svi trojica. Od eksplozije, pored tenka mi je poginuo jedan borac, jedan od onih Kosmajaca koji su nam se na Zlatiboru priključili. Ovdje, na izlazu iz Jajinaca, sjetih se borbe koju smo 1944. vodili na Imljanima. Pet boraca je poginulo dok smo izvukli ranjenika, koji je poslije dva sata umro. A sada posmatram tenkove — buktinje u kojima posade zapomažu i mole za pomoć.. Niko im se ne primiče. Ostali tenkovi obilaze buktinje i produžavaju naprijed. Posade su izgorele s tenkovima.<ref>Savo PUZIĆ, komandir Treće čete Prvog bataljona Prve proleterske brigade - Prvi crnogorski bataljon Prve proleterske NOU brigade, zbornik sećanja, Beograd 1977</ref>|[[Savo Puzić]], komandir 3. čete 1. bataljona Prve proleterske brigade}} Dolinom Topčiderske reke napadala je 13. mehanizovana brigada Crvene armije i [[Šesta lička divizija|Šesta proleterska divizija]]. Ovim prodorom izolovana je i opkoljena grupacija pukovnika Cimermana na Čukarici. Nakon izbijanja na reku Savu, produžile su napad prema železničkoj stanici i savskom mostu. Nemci su koncentrisali snage i protivnapadom odbacili Sovjete i Jugoslovene od ove vitalne saobraćajne tačke. Tokom [[14. 10.|14.]] i [[15. 10.|15. oktobra]] veći deo grada bio je oslobođen. Neprijatelj se držao samo u njegovom severozapadnom delu, na liniji: železnička stanica "Dunav" — Botanička bašta — Narodna skupština — Terazije — blok zgrada ministarstava — Glavna železnička stanica, kao i na Čukarici, gde su nemačke jedinice bile odsečene od svojih snaga u gradu. === Proboj korpusne grupe Štetner === [[15. 10.|15. oktobra]] uveče ispoljio se napad grupe "[[Walter Stettner|Štetner]]" iz pravca [[Smederevo|Smedereva]] na položaje [[peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[21. srpska divizija NOVJ|21. divizije NOVJ]] i sovjetske jedinice u zahvatu smederevskog druma prema centru grada. Ove jedinice su na svaki način težile da se spoje sa grupacijom koja se branila u centru grada. One su sa izuzetnom upornošću prodirale preko Zvezdare, duž Bulevara kralja Aleksandra i preko Konjarnika. Razvile su se izuzetno oštre borbe. Njihov napad je zaustavljen uz velike gubitke. Tokom [[16. 10.|16. oktobra]] [[Druga proleterska brigada NOVJ]] i 36. gardijska tenkovska brigada Crvene armije preduzele su protivnapad na ovu grupaciju, okružili i uništili jedan njen deo u okolini škole "Vojislav Ilić". Tokom [[16. 10.|16. oktobra]] snage grupe "Štetner" nastavile su sa još većom rešenošću i po cenu velikih gubitaka napade usmerene na prodor u centar grada. Ovi napadi slomili su se o odlučnu odbranu sovjetskih i jugoslovenskih snaga. Suočen sa dramatičnim gubicima i izvesnošću neuspeha, [[walter Stettner|general Štetner]] odlučio se na manevar. Napustivši svu mehanizaciju, [[17. 10.|17. oktobra]] usmerio je svoju grupaciju južno od Beograda, sa namerom da pokuša prodor u Beograd sa juga, dolinom Topčiderske reke. Istovremeno, [[17. 10.|17. oktobra]] ujutro, ojačane snage iz Beograda pokrenule su napad u pravcu juga, u susret Štetnerovoj grupaciji. Ovaj napad je međutim odbijen. Štetnerova formacija naišla je na liniji reke Bolečice na položaje [[21. srpska divizija NOVJ|21. srpske divizije]] i uspela da ih potisne. Međutim, u rejon planine [[Avala|Avale]] pravovremeno je iz [[Beograd]]a upućena [[Jedanaesta krajiška divizija NOVJ|11. udarna divizija]] NOVJ. Na istočnom kraju [[Beograd]]a, iza fronta 21. divizije, koncentrisale su se takođe snage [[Peta krajiška divizija NOVJ|5. udarne divizije]], 15. gardijske mehanizovane brigade i 5. samostalne gardijske motorizovane brigade. Tokom 18. i 19. oktobra iz Beograda su izvučene [[Šesnaesta vojvođanska divizija NOVJ|16.]] i [[36. vojvođanska divizija NOVJ|36. divizija]] u cilju presretanja Štetnerove grupacije. {{izdvojeni citat|Kad smo stigli na dva kilometra iza raskršća pod Avalom idući ka Ralji, napad na Nemce bio je u punom jeku. Nekoliko hiljada Nemaca uspelo je da pređe kragujevački drum i prugu Beograd — Ralja pokušavajući da se probije ka Savi. Crvenoarmejci su brzo postavljali topove. Kaćuše zasviraše u pravcu Ripnja. Stajao sam pored jednog našeg mitraljeza koji je tukao po Nemcima. Dole kraj druma išli su na juriš Rusi u svojim belim uniformama, a pored njih naši Kozarčani. Došao je praznik i na naše ulice. Deca Kozare ispod Avale s crvenoarmejcima jurišaju na Nemce! A kako nam je Pavelić bacao letke 1942 objavljujući da je Kozara »poražena«: »Crvena armija je daleko na dve i po hiljade kilometara i nikad se s njom nećete sresti.«<ref>Vladimir Dedijer: DNEVNIK, treća knjiga https://www.znaci.org/00003/492.htm</ref>|[[Vladimir Dedijer]], ratni dnevnik.}} U sukobu sa ovim snagama grupa generala Štetnera razbijena i velikim delom uništena. [[Walter Stettner|General Štetner]] poginuo je u borbama na Avali [[18. 10.|18. oktobra]], a njegove preostale snage narednih dana u grupama su se probijale prema nemačkom mostobranu u [[Šabac|Šapcu]], napadane i uništavane od jedinica XII korpusa i [[31. srpska brigada NOVJ|31. srpske brigade]]. {{Wikisource| Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944.}} === Oslobođenje centra grada === Tokom [[17. 10.|17.]] i [[18. 10.|18. oktobra]], prodirući u pravcu Kalemegdana, [[Osma crnogorska brigada NOVJ|8. brigada]] [[prva proleterska divizija NOVJ|1. proleterske divizije]], zajedno s jedinicama Crvene armije, došla je do zgrade "Albanija", a [[prva proleterska udarna brigada|1. proleterska brigada]] osvojila je zgradu [[Narodno pozorište|Narodnog pozorišta]] i Ratnički dom. Borbe su se vodile iz ulice u ulicu, od kuće do kuće, i unutar zgrada. Grupa boraca [[Prva proleterska udarna brigada|Prve proleterske]] upala je u zgradu narodnog pozorišta iz ulice Braće Jugovića, pod vatrom se prebacila kroz pozorišnu salu i, jednu po jednu, ručnim bombama uništila grupe Nemaca u prednjem delu zgrade i na spratu. [[Prva lička brigada NOVJ|1. brigada]] [[Šesta lička divizija|6. proleterske divizije]] likvidirala je otpor u nekoliko utvrđenih zgrada kod crkve i fabrike šećera na Čukarici. Jedinice [[17. slavonska brigada NOVJ|17. brigade]] [[28. slavonska divizija NOVJ|28. divizije NOVJ]], u sadejstvu sa četom sovjetskih boraca, zauzele su fabriku šećera. Do kraja dana [[18. 10.|18. oktobra]], posle žestokih petodnevnih uličnih borbi, neprijatelj je u gradu bio pritisnut ka Savi. Osobito krvave borbe vodile su se za jako utvrđenu zgradu Ministarstva saobraćaja (danas Železnički muzej), Glavnu železničku stanicu, hotel "Moskvu", Gradsku opštinu i Radionicu vojne odeće. Do kraja [[19. 10.|19. oktobra]] neprijatelj je držao u svojim rukama samo [[Kalemegdan]], zgradu "Albanija", Terazije, uži rejon Savskog mosta i Čukaricu. Zatim je počeo da napušta i ova poslednja uporišta, užurbano prebacujući svoje trupe na levu obalu Save. U noći [[19. 10.|19]]/[[20. 10.|20. oktobra]] zauzeta je zgrada "Albanija", u to vreme najviša u [[Beograd]]u. Borac Mladen Petrović je, rizikujući život, na zgradi istakao trobojku s crvenom petokrakom. [[Datoteka:Krajišnici na grobu palog druga.jpg|minijatura|Krajišnici na grobu palog druga u bici za oslobođenje Beograda]] U zoru [[20. 10.|20. oktobra]] preostale nemačke snage iz Beograda užurbano su se povlačile preko savskog mosta na levu obalu, ometani od sovjetske avijacije i artiljerije. Inžinjerci su izvršili pripreme da po povlačenju svojih jedinica, sruše most. Međutim, ovaj plan omeo je penzionisani učitelj Miladin Zarić<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Uchitelj-koji-je-spasao-Stari-savski-most.sr.html Učitelj koji je spasao Stari savski most („Politika“, 17. oktobar 2009.)]</ref>. On je stanovao u blizini mosta, u Karađorđevoj ulici br. 69. Pošto je imao minersko iskustvo iz [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]], uočio je pravi trenutak, izašao na most i presekao provodnike. Nemačko iznenađenje odmah su iskoristili delovi 13. gardijske mehanizovane brigade i delovi 814. i 211. streljačkog puka Crvene armije, [[Prva lička brigada NOVJ|Prva lička]] i [[Trinaesta proleterska brigada NOVJ|13. proleterska brigada]], prebacili se preko mosta i, uz podršku artiljerije sa Kalemegdana, formirali mostobran na levoj obali Save. U toku prebacivanja Nemci su pokušali nekoliko samoubilačkih napada na most, ali bez uspeha. {{izdvojeni citat|U večernjim časovima je preduzet poslednji pokušaj razaranja Savskog mosta. Odvažni prodor jednog kamiona, napunjenog eksplozivom, pod zaštitom 4 jur[išna] topa, dospeo je, doduše, kroz neprijateljske redove sve do početka mosta, ali su tamo kamion, kao i 2 prateća jur[išna] topa, pogođeni koncentrisanom vatrom protivtenkovskih topova. Usled paljenja tovara u kamionu, most je ponovo bio samo neznatno oštećen.<ref>Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra [[1944]]., Arhiv vojnoistorijskog instituta</ref>|Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944.}} Tokom noći [[20. 10.|20.]]/[[21. 10.|21. oktobra]] borbena grupa "Cimerman" sa Čukarice prebacila se čamcima na levu obalu Save, gde je napadnuta i delimično razbijena od [[Prva lička brigada NOVJ|Prve ličke brigade]]. == Rezultat operacije == [[Datoteka:Zdanov-i-Dapcevic.jpg|minijatura|Sovjetski general [[Vladimir Ždanov]] i jugoslovenski general [[Peko Dapčević]] oktobra 1944. godine u oslobođenom Beogradu.]] [[Datoteka:Partizani u oslobođenom Beogradu 1944.jpg|minijatura|Partizanska konjica u ulici Ive Lole Ribara u oslobođenom Beogradu 1944.]] [[File:Oslobođenje Beograda oktobra 1944.jpg|thumb|Narod slavi oslobođenje Beograda oktobra 1944.]] {{izdvojeni citat|Ruske trupe zavladale su Beogradom, a nam je pošlo za rukom da sve jedinice prebacimo preko Save. Tako je Titu, "oslobodiocu", tek uz pomoć Rusa uspelo da zavlada Srbijom i Beogradom. Pre toga pokušao je, sam, bezuspešno, tri puta da uđe u Srbiju: jesen 1943, mart/april 1944 i jul/avgust 1944.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2012-11-13 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 18. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Nekoliko dana posle oslobođenja grada, Tito je stigao u Beograd i prisustvovao paradi jedinica koje su ga oslobodile. Stojeći kraj Tita na počasnoj tribini, bilo je nemoguće a da me duboko ne gane prizor iscepanih, od borbe iscrpljenih partizana različitog rasta i uzrasta, koji su koračali ispred nas. Veterani sa Solunskog fronta i balkanskih ratova koračali su pored dečaka od šesnaest i sedamnaest godina; tu i tamo u stroju bi bila poneka devojka, s puškom i rancem, pored muškaraca; neki su bili visoki, a neki niski. Svi su imali neobičnu zbirku oružja i različitu opremu, a bilo im je zajedničko samo jedno: sve je bilo zaplenjeno od neprijatelja u borbi.<ref>https://www.znaci.org/00001/1_17.htm</ref>|[[Fitzroy MacLean|Ficroj Meklejn]]}} Dvadesetog oktobra, nakon šestodnevnih teških borbi, Beograd je bio konačno slobodan. Mnoštvo građana izašlo je na ulice da bi oduševljeno pozdravilo oslobodioce. U borbama za oslobođenje [[Beograd]]a od [[14. 10.|14.]] do [[20. 10.|20. oktobra]] poginula su '''2.953''' borca NOVJ i oko '''960''' crvenoarmejaca. Većina poginulih boraca sahranjena je na [[Groblje oslobodilaca Beograda 1944|Groblju oslobodilaca Beograda]]. Između ostalih, poginuli su: - [[politički komesar]] [[Peta krajiška brigada|Pete krajiške (kozarske) NOU brigade]] [[Mahmut Ibrahimpašić Mašo]], [[narodni heroj Jugoslavije|narodni heroj]]<br /> - komesar Prvog bataljona [[Prva proleterska udarna brigada|Prve proleterske brigade]] [[Blažo Popivoda]], narodni heroj<br /> - zamenik komandanta Prvog bataljona Prve proleterske brigade [[Dušan Milutinović]], narodni heroj<br /> - komandant Četvrtog bataljona [[Druga liča proleterska NOU brigada|Druge ličke brigade]] Milan Drakulić<br /> - komandant Četvrtog bataljona [[Osma crnogorska brigada|Osme crnogorske brigade]] [[Milisav Đurović]], narodni heroj<br /> - komandant Četvrtog bataljona 21. slavonske brigade [[Stojan Rekić]]<br /> - zamenik komandanta Drugog bataljona 21. slavonske brigade [[Stanko Milošević]]<br /> - načelnik štaba 21. slavonske brigade [[Petar Okulić]]<br /> - komandant Prvog bataljona [[Prva lička proleterska udarna brigada|Prve ličke brigade]] [[Jandre Žunić]]<br /> - politički komesar Drugog bataljona Prve ličke brigade [[Jovo Ćopić]] Ordenima i medaljama [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] za podvige tokom operacija odlikovano je oko 300 boraca NOVJ. Nemačke oružane snage imale su oko 15.000 poginulih, među kojima obojica komandujućih generala, i oko 9.000 zarobljenih.<ref>Grupa sovjetskih i jugoslovenskih autora: Beogradska operacija, Beograd 1966</ref> Tokom operacije oslobođena je celokupna teritorija Srbije severno od doline Zapadne Morave i istočno od Velike i Južne Morave. Armijska grupa "Srbija", specijalno obrazovana za odbranu Srbije, teško je poražena, naneti su joj nenadoknadivi gubici i izbačena je sa svog terena. Komandant Jugoistoka je [[3. 11.|3. novembra]] rasformirao je štab Armijske grupe "Srbija" i izrazio priznanje i zahvalnost štabu i jedinicama na junačkom otporu nadmoćnim snagama. Nad nemačkim snagama u [[Srem]]u preuzeo je komandu štab LXVIII korpusa. Ometen je plan vrhovne komande Vermahta o stvaranju fronta na istočnoj granici Srbije, ugroženo je izvlačanje Armijske grupe "E" iz Grčke i stvorena je povoljna osnovica za dalje ofanzivne akcije. Beogradska operacija bila je važan korak u konačnom rušenju [[nacionalsocijalizam|nacističke]] [[Nemačke]]. Oslobođeni Beograd postao je sedište vlade i ostalih državnih institucija nove Jugoslavije. Vrhovni komandant NOVJ maršal [[Josip Broz Tito|Tito]] pohvalio je i odlikovao veliki broj boraca i starešina jedinica NOVJ i Crvene armije koje su učestvovale u operaciji. === Značaj Beogradske operacije za odvijanje rata === [[Datoteka:Zarobljeni Nedićevi oficiri, Beograd 1944.jpg|thumb|Zarobljeni oficiri kvislinga Milana Nedića prilikom oslobođenja Beograda, oktobra 1944.]] [[Datoteka:Oslobođenje Beograda 1944.jpg|thumb|Crvenoarmejac okružen narodom u oslobođenom Beogradu.]] Pored neospornog privrednog i političkog značaja, bitka za [[Beograd]] imala je velik i dalekosežan operativni značaj na odvijanje rata u [[Evropa|Evropi]]. [[Beograd]] je bio ključni saobraćajni čvor za nemačke snage u jugoistočnoj [[Evropa|Evropi]]. Uspešnim i brzim ovladavanjem ovim ključnim čvorom, saveznici ([[Crvena armija]] i [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]) doveli su [[Armijska grupa E|Armijsku grupu E]] u tešku poziciju i izolaciju. Ovim uspehom kompromitovana je ne samo od Vrhovne komande zahtevana "plava linija" [[Đerdapsko jezero|Đerdap]] - [[Skoplje]] - [[Skadar]], nego i potencijalna linija fronta na [[Morava|Moravi]]. Kao jedina realna linija fronta nakon poraza u Beogradskoj operaciji, nametala se linija reke [[Drina|Drine]]. Međutim, na [[Drina|Drini]] tada praktično nije bilo nemačkih trupa. Njihova glavnina nalazila se 300 kilometara jugoistočno. Naslanjajući se na ovaj uspeh, [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] je uspela da parališe gotovo svaki uticaj dve nemačke strategijske formacije sa pola miliona vojnika - [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] i [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] - na dejstva severno od [[Drava|Drave]]. To je omogućilo prodor [[Treći ukrajinski front Crvene armije|Trećeg ukrajinskog fronta]] preko [[Dunav]]a tokom [[novembra]] i [[decembra]] [[1944]], što je dovelo do krize ukupne nemačke odbrane. Od novembra do marta Nemci su radi saniranja ove krize dovlačili trupe iz [[Italija|Italije]], sa zapadnog i sa istočnog fronta u [[Mađarska|Mađarsku]]. Dovođenje [[6. oklopna armija (Nemačka)|6. oklopne armije]] iz Ardena i [[4. SS oklopni korpus|4. SS oklopnog korpusa]] sa [[Visla|Visle]] u [[Mađarska|Mađarsku]] bilo je od bitnog značaja za kolaps ovih frontova tokom [[februar]]a i [[mart]]a 1945. i brzo okončanje rata (više informacija u člancma [[Operacija Friligservahen marta 1945.]] i [[Ofanziva Trećeg ukrajinskog fronta u južnoj Mađarskoj]]. Oslobođenjem Beograda Jugoslavija je bila na početku svog ponovnog formiranja, čvrst status u antifašističkoj koaliciji nije temeljila na grupama koje su štampale letke i vršile sabotaže, već na dobro organiziranoj i snažnoj armiji, a partizani su u Srbiji stekli materijalne i ljudske resurse za konačno oslobođenje zemlje da bi je, što je posebno važno, oslobodili bez neposrednog učešća savezničkih vojnika.<ref name="Švarm">{{Cite web |title=Oslobođenje Beograda: Naši tragični, slavni i veliki dani |url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes |access-date=2012-07-15 |archive-date=2020-06-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200603110346/https://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes }}</ref> == Postupak prema zarobljenicima i poginulim vojnicima == [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-680-8282-29A, Balkan, Soldaten auf Schützenpanzer.jpg|mini|desno|Nemački vojnici se povlače iz Beograda]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|mini|desno|[[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Proboj Nemaca kroz istočnu Bosnu]] nakon oslobođenja Beograda]] Preko '''20.000''' ljudi stradalo je u oštrim borbama u završnoj fazi Beogradske operacije. U ovoj fazi beogradsko bojište postalo deo [[Istočni front (Drugi svetski rat)|Istočnog fronta]]. Borbe je karakterisala surovost i žestina karakteristična za [[Drugi svjetski rat|Drugi svetski rat]] na tlu [[Jugoslavija|Jugoslavije]], prožeta surovošću i žestinom Istočnog fronta. Britanski izaslanik pri [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnom štabu NOVJ]] [[Fitzroy MacLean|Ficroj Meklejn]] plastično je opisao atmosferu u vojskama neposredno nakon bitke: {{izdvojeni citat|Od našeg novopečenog prijatelja saznali smo da je te noći krupna neprijateljeva jedinica, koja se u odstupanju i metežu odvojila od glavnine, očajnički pokušavala da se probije i pređe deo puta na ovom mestu, kako bi se pridružila nemačkim snagama u Beogradu pre no što bude sasvim odsečena. Rezultat je bio izuzetno žestoka borba koja je čitave noći po kiši i u mraku besnela na ovom delu puta. Sada više nije bilo sumnji u ishod. Praktično je čitava neprijateljeva jedinica od više hiljada ljudi bila uništena. Put je ponovo bio manje-više slobodan. Preostalo je samo da se unište izolovana žarišta otpora. Sećanje na ovu pobedu i pokolj neprijatelja posle toga očigledno je oraspoložilo poručnika. Dok je ispijao toplo mleko, njegovo široko, mongoloidno lice ozarilo se osmehom. On je, poverio nam se, mrzeo Nemce više no išta drugo na svetu. Borio se protiv njih već tri godine i utvrdio da su brutalni i nehumani neprijatelji. Oni su osvojili i uništili njegovo selo i zaklali mu majku i sestre. Njegov jedini brat poginuo je u borbi protiv njih. Sad je bio srećan što vidi da su konačno dotučeni i smrvljeni. U ovoj poslednjoj bici nisu zarobili mnogo Nemaca. Upitao sam ga šta rade sa zarobljenicima? — Ako se predaju u velikim grupama — rekao je — onda ih vraćamo u bazu; ali ako ih — dodao je — ima samo nekoliko, onda se ne mučimo — namignuo je. Pitao sam se samo koliko zarobljenika predstavlja veću grupu? Saznavši sada da je drum pred nama manje-više slobodan, nastavili smo put. Dosad smo nailazili samo na poneki leš, ispružen u blatu, pored olupina tenkova i topova. Sada su leševi bili nagomilani sa strane puta, jedan preko drugog, u sivim uniformama Vermahta, neki bez čizama i uniformi, ostavljeni polugoli; stotine i stotine njih, sa izobličenim bledim licima i ukaljani blatom, zelenkastosivim na zelenkastosivoj koži. Dok smo prolazili, mučni zadah smrti gušio nas je i teško se osećao u vazduhu. Jedinice koje su pokušavale da se probiju bile su sastavljene na brzu ruku od ostataka nekih pet-šest različitih divizija i, posmatrajući mrtve, prepoznavali smo poznate oznake: runolist "Prve alpske divizije" i dvostruku munju divizije "Princ Eugen". Kolo sreće se zaista okrenulo otkako smo stajali licem u lice sa ovim istim jedinicama u onim ranim, opasnim danima u bosanskim planinama. Nešto dalje prošli smo kraj velike grupe zarobljenika koji su išli u suprotnom pravcu. Mnogi su bili samo u košuljama i gaćama, i tresli su se cupkajući na jesenjoj hladnoći, lica sivih od vetra i straha, nalik na lica njihovih mrtvih drugova. Dok smo ih posmatrali, stražar je skinuo čizme sa jednog od njih, koje su nekako ostale neprimećene, i navukao ih, a njihov bivši vlasnik nastavio je put bosonog. '''Ubrzo posle toga Vivijen mi pokaza nešto sa strane puta. Okrenuvši se u pravcu u kome je pokazivao, ugledao sam preko stotinu tela u redovima, jedna preko drugih, kao kegle oborene jednom loptom. Oni, očigledno, nisu poginuli u bici. — Mala grupa — reče Vivijen.'''<ref>Ficroj Maklejn, Rat na Balkanu Beograd 1980</ref>}} Posle rata jugoslovenske vlasti uredile su [[Groblje oslobodilaca Beograda 1944|Spomen-groblje oslobodilaca Beograda]] za žrtve na strani sila pobednica. U groblju je sahranjen znatan deo poginulih boraca [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i gotovo svi crvenoarmejci. Tradicionalno su na godišnjice bitke na groblju održavane svečanosti u čast poginulih boraca, kojima su prisustvovali i gosti iz [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Dolazeći u [[Beograd]] na proslavu dvadesetogodišnjice pobede, u avionskoj nesreći na [[Avala|Avali]] poginula je grupa sovjetskih veterana na čelu sa komandantom 4. gardijskog mehanizovanog korpusa [[Vladimir Ivanovič Ždanov|V. I. Ždanovim]]. Poginuli [[Nemci]], koji su bili višestruko brojniji, pokopani su u neobeležene zajedničke grobnice. Povodnom 60-godišnjice bitke i inicijativa u nemačkoj štampi da se nemački vojnici konačno dostojno sahrane, Branimir Gajić i Milorad Ivanović, novinari ''Media Focus-a'', nevladine organizacije posvećene istraživačkom novinarstvu, proveli su istraživanje. Prema njihovim nalazima, na teritoriji grada [[Beograd]]a postoji nekoliko masovnih grobnica u kojima su pokopani nemački vojnici. Verovatno najveća je na mestu stadiona [[FK Obilić|fudbalskog kluba "Obilić"]] na Lekinom brdu, ispod samog terena, gde je sahranjeno više hiljada pripadnika Štetnerove grupacije. Postoji takođe masovna grobnica u parku na Autokomandi, kod [[FK Crvena zvezda|Zvezdinog]] stadiona, i u parkiću kod [[Železnički muzej u Beogradu|Železničkog muzeja]]. == Povezano == * [[Bitka za Srbiju 1944.]] == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/245.htm Grupa sovjetskih i jugoslovenskih autora: BEOGRADSKA OPERACIJA], Vojnoistorijski institut Beograd 1964. * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, 2, prepravljeno i dopunjeno izdanje, knjiga 2] - Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I - borbe u Srbiji, Vojnoistorijski institut, Beograd: ** [https://www.znaci.org/00001/4_1_11.htm knjiga 11] - 21. avgust - 10. septembar 1944. ** [https://www.znaci.org/00001/4_1_12.htm knjiga 12] - 11-30. septembar 1944. ** [https://www.znaci.org/00001/4_1_13.htm knjiga 13] - 1-15. oktobar 1944. ** [https://www.znaci.org/00001/4_1_14.htm knjiga 14] - 15-31. oktobar 1944. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti, knjiga 4 - godina 1944. i 1945], Vojnoistorijski institut, Beograd 1975. * [https://www.znaci.org/00001/236.htm Petar Višnjić: Bitka za Srbiju 1], Beogradska knjiga, Beograd 1984. * [https://www.znaci.org/00001/237.htm Petar Višnjić: Bitka za Srbiju 2], Beogradska knjiga, Beograd 1984. == Vanjske veze == {{Commonscat|Belgrade Offensive (1944)}} * [http://vk.com/album-17299994_148503258 Ruske fotografije Beogradske operacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140409040614/http://vk.com/album-17299994_148503258 |date=2014-04-09 }} {{ru}} * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Nemački izveštaj o borbama za Beograd] {{sh}} * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/operation/belgrade-1944/ Beogradska operacija] {{en}} * [http://www.axishistory.com/index.php?id=1044 1. brdska divizija Vermahta] {{en}} * [http://www.feldgrau.com/GebDiv.php?ID=1 1. brdska divizija Vermahta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140522054722/http://www.feldgrau.com/GebDiv.php?ID=1 |date=2014-05-22 }} {{en}} * [http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/feljtoni.120.html?item_id=698 Operacija Beograd (feljton „Večernjih novosti“, 15-24. oktobar 2009)]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{sr}} * [http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=178339&title_add=Spomenici%20i%20po%20ulicama&kword_add=izlozba%20fotografija%2C%20drugi%20svetski%20rat Spomenici i po ulicama („Večernje novosti“, 6. maj 2010.)]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://www.znaci.org/00001/31.htm Treća krajiška brigada - sjećanja boraca] ** [https://www.znaci.org/00001/31_234.htm Đuro Rodić: SUSRET SA CRVENOM ARMIJOM KOD MLADENOVCA] ** [https://www.znaci.org/00001/31_236.htm Nikola Pećanac: ULIČNE BORBE U BEOGRADU] ** [https://www.znaci.org/00001/31_237.htm Ilija Radulović: PETI BATALjON U BEOGRADU] {{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} {{Drugi svjetski rat}} [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] [[Kategorija:Beograd u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Operacije NOVJ]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Zajedničke operacije NOVJ i Saveznika]] [[Kategorija:Napadi na utvrđene gradove u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Jugoslavensko-sovjetski odnosi]] [[Kategorija:Bitke Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] 5d6ncvgn41bz6avmdrm52674bq8omkx Islamska zajednica u Srbiji 0 170209 42710880 42602280 2026-10-14T03:00:00Z Chongkian 57841 /* Ustanove */ 42710880 wikitext text/x-wiki {| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;" <tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Islamska zajednica u Srbiji <tr><td style="text-align:center;" colspan="2">[[Datoteka:Islamska zajednica u Srbiji logo.png|220px|Logo Islamske zajednice u Srbiji]]</td></tr> <tr><th>[[Reis-ul-ulema]]</th><td>[[Husein Kavazović|Husein ef. Kavazović]]</td></tr> <tr><th>[[Muftija]]</th><td>''Muftija Mešihata Islamske zajednice za Sandžak i Srbiju</td></tr> |- ! !<tr><th>Osnovana</th><td>1868. (''kao Niški muftiluk'')</td></tr> <tr><th>Sjedište</th><td>[[Novi Pazar]]</td></tr> <tr><th>Područje djelovanja</th><td>[[Datoteka:Bosniak National Flag in Sandzak.svg|25px]] [[Sandžak]]<br/>[[Datoteka:Flag of Serbia.svg|25px]] [[Srbija]] <tr><th>Glasilo</th><td>''Glas islama - glasilo Islamske zajednice''</td></tr> |} '''Islamska zajednica u Srbiji''' (IZS) je vjerska organizacija muslimana u [[Sandžak]]u{{fusg|1}} i [[Srbija|Srbiji]].{{fusg|2}} Duhovno vodstvo [[musliman]]a u Sandžaku i Srbiji zove se ''[[Mešihat]]'', a najviši predstavnik Islamske zajednice u Srbiji je [[muftija]]. Trenutni muftija za Sandžak i Srbiju je [[Mevlud Dudić|Mevlud ef. Dudić]] koji je na ovoj dužnosti od 2014. godine. Islamska zajednica u Srbiji je [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Mešihat Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini]], zbog čega je [[reis-ul-ulema]] vrhovni poglavar muslimana i u Srbiji.<ref>{{cite web|title=O Mešihatu|url=https://mesihat.org/mesihat/o-mesihatu2/|website=mesihat.org|publisher=mesihat.org|accessdate=21. listopada 2019.|archive-date=2021-12-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20211203174343/https://mesihat.org/mesihat/o-mesihatu2/|url-status=dead}}</ref> Sjedište Islamske zajednice u Srbiji nalazi se u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. == Historija == [[Datoteka:Muftijstva i mešihati Islamske zajednice u BiH.png|thumb|350px|lijevo|Položaj Mešihata Islamske zajednice u Srbiji u okviru [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini]]]] U [[Kneževina Srbija|Kneževini Srbiji]] rješenjem kneza [[Mihailo Obrenović|Mihaila Obrenovića]] od 18. maja 1868. godine islam je priznat kao vjera. Sjedište muftije bilo je u [[Niš]]u do [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]]. Menšurom [[šejh-ul-islam]]a 1909. godine za muftiju u Nišu postavljen je Mehmed Zeki ef. Ćinara sa nadležnošću za raspravljanje šerijatskih poslova na cijeloj teritoriji [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]]. Poslije Balkanskih ratova Uredbom od 18. avgusta 1913. godine Srbija je još jednom potvrdila slobodu ispovijedanja islama. Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]] muslimani su ušli s tri odvojene vjerske zajednice: u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], Hrvatskoj i Sloveniji s [[reis-ul-ulema|reis-ul-ulemom]] na čelu sa sjedištem u [[Sarajevo|Sarajevu]], u Srbiji ([[Sandžak]]u, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji) na čelu s muftijom čije je sjedište premješteno iz Niša u [[Beograd]] i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] na čelu s muftijom sa sjedištem u [[Bar]]u. [[Slika:Muamer Zukorlić.jpg|thumb|Muftija [[Muamer Zukorlić|Muamer ef. Zukorlić]] (1993.-2016.)]] Da bi se otklonile razlike u pogledu državnog upravljanja i nadzora 12. septembra 1919. donešena je Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevini SHS, koja 28. februara 1922. zamijenjena zakonom. Muslimani u Srbiji (Sjevernoj Makedoniji, Sandžaku, Kosovu) i Crnoj Gori od tada su činili jednu vjersku zajednicu pod upravom vrhovnog muftije u Beogradu. Muslimani u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji su i dalje živjeli u Islamskoj zajednici na čelu sa reis-ul-ulemom i sjedištem u Sarajevu. Prema navedenoj uredbi i zakonu o upravi vakufa nadzor nad vakufima i upravu Središnjeg vakufskog fonda za teritoriju Srbije (Sjeverne Makedonije, Sandžaka, Kosova) i Crne Gore vodilo je Ministarstvo vjera, a uprava vakufa u Bosni i Hercegovini i dalje je ostavljena u nadležnost vakufsko-merafskih organa koji su tamo prije postojali.<ref name="Enciklopedija živih religija">Islam u Jugoslaviji, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd, 2004. {{ISBN|86-19-02360-8}}</ref> Na prijedlog resornog ministra pravde i uz saglasnost Ministarskog vijeća donijelo je ukaz kojim je kralj postavljao: reis-ul-ulemu, članove [[Rijaset|Ulema-medžlisa]] i [[muftija|muftije]]. Protiv ovog ukaza ustao je tadašnji reis-ul-ulema [[Džemaludin Čaušević|Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević]], koji je u znak protesta podnio ostavku na dužnost reis-ul-uleme. Svoj protest je opravdao time što je kralj ukazom narušio autonomiji Islamske zajednice u Jugoslaviji. Prvi Ustav [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji]] donijet je 9. jula 1930. godine. [[Hafiz|Hfz.]] [[Ibrahim Maglajlić|Ibrahim ef. Maglajlić]] je izabran za novog reis-ul-ulemu u Kraljevini Jugoslaviji. Položio je zakletvu i primio menšuru 19. juna 1930. godine u [[Bajrakli džamija u Beogradu|Bajrakli džamiji]] u Beogradu 31. oktobra 1930. godine. Usvajanjem novog ustava i izborom za reisu-l-ulemu hfz. Ibrahim ef. Maglajlića, Vrhovno islamsko starješinstvo i sjedište reis-ul-uleme preneseno je iz Sarajeva u Beograd. Zakon o Islamskoj zajednici u Jugoslaviji iz 1930. izmijenjen je i dopunjen Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica 28. februara 1936. godine. Ovim propisom ukinuta su muftijstva i sjedište reis-ul-uleme je ponovo vraćeno u Sarajevo. Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], formiranjem nove države [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], Islamska zajednica u Srbiji funkcioniše u okviru [[Rijaset|Vrhovnog islamskog starješinstva]] Islamske zajednice u Jugoslaviji kao Starješinstvo Islamske zajednice za Srbiju sa sjedištem u [[Priština|Prištini]]. U ovom periodu dolazi do obnavljanja institucija i vakufa Islamske zajednice u Srbiji preko postavljenja glavnog imama beogradskog, a 1981. i obnavljanjem muftijstva beogradskog sa nadležnošću za Srbiju i [[Vojvodina|Vojvodinu]] bez [[Kosovo|Kosova]] i [[Sandžak]]a. Raspadom SFR Jugoslavije razbija se Islamska zajednica u njoj, Starješinstvo Islamske zajednice za Srbiju prestaje da postoji. Godine 1993. godine na Obnoviteljskom saboru u Sarajevu formira se Mešihat Islamske zajednice u Sandžaku na čelu sa muftijom, sa sjedištem u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Za prvog muftiju je izabran [[Muamer Zukorlić|Muamer ef. Zurkorlić]]. Ovaj Mešihat je 2007. godine prerastao u Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, na taj način povezujući muslimane iz Sandžaka sa medžlisima i džematima na području [[Centralna Srbija|centralne Srbije]] i Vojvodine.<ref name="Enciklopedija živih religija"/> == Muftije == {{glavni|Muftija}} {|class="wikitable" |-- |bgcolor=#284D93 colspan=5 | <center><span style="color:white;">'''Muftije Mešihata Islamske zajednice u Sandžaku'''</span></center> |-- ! # ! Ime i prezime ! Mandat započeo ! Mandat završio ! Napomena |-- | 1. || [[Muamer Zukorlić|Muamer ef. Zukorlić]] || 1993.|| 2007. || |-- |bgcolor=#284D93 colspan=5 | <center><span style="color:white;">'''Muftije Mešihata Islamske zajednice za Sandžak i Srbiju'''</span></center> |-- | 1. || [[Muamer Zukorlić|Muamer ef. Zukorlić]] || 2007.|| 2014. || |-- | 2.|| [[Mevlud Dudić|Mevlud ef. Dudić]] || 2014.|| ''Trenutačno'' || |} == Organizacija == [[Slika:NoviPazarCenter.jpg|thumb|Arab džamija u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]]] [[Slika:Mosque Subotica Serbia from the outside.JPG|thumb|Muhadžir džamija u [[Subotica|Subotici]]]] Mešihat Islamske zajednice Sandžaka osnovan je za područje [[Sandžak]]a na Konstituirajućem Saboru 30. oktobra 1993. godine, a na Objediniteljskom Saboru 27. marta 2007. godine preimenovan je u Mešihat Islamske zajednice u Srbiji sa četiri muftijstva. Sabor Islamske zajednice u Srbiji je najviše predstavničko i zakonodavno tijelo Islamske zajednice koji u svom radu slijedi princip islamske šure. Mešihat Islamske zajednice u Srbiji je najviši vjerski i administrativni organ Islamske zajednice. Predsjednik Mešihata je ujedno i muftija Mešihata Islamske zajednice za Sandžak i Srbiju. Muftiju bira Sabor Islamske zajednice a potvrđuje [[reis-ul-ulema]]. '''Muftijstva''' {|class="wikitable" |-- |bgcolor=#284D93 colspan=5 | <center><span style="color:white;">'''Muftijstva'''</span></center> |-- ! # ! Naziv ! Sjedište ! Muftija |-- | 1. || [[Sandžački muftiluk]] || [[Rožaje]] || muftija <br /> hfz. Abdurrahman ef. Kujević |-- | 2.|| Beogradski muftiluk || [[Beograd]] || v.d. muftija <br /> Nedžad ef. Hasanović |-- | 3. || [[Novosadski muftiluk]] ||[[Novi Sad]] || v.d. muftija <br /> Nedžad ef. Hasanović |-- | 4. || [[Preševski muftiluk]] || [[Preševo]] || v.d. muftija <br /> Ragmi ef. Destani |} Muftijstva su podijeljena na medžlise, koji su podijeljeni na [[džemat]]e. Džemati čine najmanje organizacione jedinice Islamske zajednice. Prema procjenama, u Srbiji se nalazi oko 200 vjerskih objekata u kojima muslimani obavljaju svoje vjerske dužnosti. Kada je riječ o džamijama, najveći broj džamija se nalazi Sandžaku i to oko 150, u Preševskoj dolini ([[Bujanovac]], Preševo i [[Medveđa]]) ih je više od 70, dok se u [[Središnja Srbija|Središnjoj Srbiji]] nalaze dvije – po jedna u Beogradu i Nišu, te u [[Vojvodina|Vojvođanskom]] gradu Subotici jedna džamija.<ref>{{cite web|title=Al muhadžira, prva vojvođanska džamija|url=http://www.politika.rs/sr/clanak/6213/%D0%90%D0%BB-%D0%BC%D1%83%D1%85%D0%B0%D1%9F%D0%B8%D1%80%D0%B0-%D0%BF%D1%80%D0%B2%D0%B0-%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%B2%D0%BE%D1%92%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D1%9F%D0%B0%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0|website=mesihat.org|publisher=politika.rs|accessdate=22. listopada 2019.}}</ref> == Ustanove == Ustanove koji djeluje u sklopu Islamske zajednice u Srbiji su: ===Mektebi === * [[Mekteb]]i djeluju na području džemata, u sklopu svakog medžlisa === Medrese === [[Slika:Fakultet za islamske studije Novi Pazar 03.jpg|thumb|Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru]] * Gazi Isa-begova medresa u Novom Pazaru, osnovana u 15. stoljeću ** Gazi Isa-begova medresa, Odjel u [[Rožaje|Rožaju]], osnovan 2001. ** Gazi Isa-begova medresa, Odjel u [[Preševo|Preševu]], osnovan 2014. ** Gazi Isa-begova medresa, Odjel u Tutinu, osnovan 2020. === Fakulteti === * Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru, osnovan 2001. === Media centar === * Glas islama - glasilo Islamske zajednice, osnovano u Novom Pazaru 1996. === Organizacije === * Muslimanski omladinski klub, osnovan u Novom Pazaru 1999. * Udruga uleme Islamske zajednice u Srbiji, osnovana u Novom Pazaru 2007. * Udruga žena Merjem, osnovana u Novom Pazaru, 2007. === Druge ustanove === * Nakladnička kuća El-Kelimeh, osnovana u Novom Pazaru 1993. * Agencija za sertificiranje halal kvalitete, osnovana u Novom Pazaru 2007. * Škola Kur'ana Časnog, osnovana u Novom Pazaru 2010. * Vakufska direkcija, osnovana u Novom Pazaru 2014. == Napomene == {{fusg|1}} Sandžak je geografsko područje administrativno podjeljeno između Srbije i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Godine 1993. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je na tom području osnovala Mešihat Islamske zajednice u Sandžaku, da bi 2007. ovaj mešihat prerastao u Mešihat Islamske zajednice u Srbiji pokrivajući na taj način područje cijele Srbije, a preko [[Sandžački muftiluk|Sandžačkog muftiluka]] ista organizacija je nastavila djelovanje i u crnogorskom dijelu Sandžaka, ostvarajući tako vezu i sa sandžačkim muslimanima u Srbiji ali i Crnoj Gori. Isto tako, paralelno sa ovim organizacijom, na području Crne Gore djeluje i [[Islamska zajednica u Crnoj Gori]], sa sjedištem u Podgorici, koja je do 2006. bila sastavni dio Mešihata Islamske zajednice u Sandžaku.<br/> {{fusg|2}} Na području Srbije paralalelno sa Islamskom zajednicom u Srbiji djeluje i [[Islamska zajednica Srbije]] (osnovana 2007.), sa sjedištem u Beogradu, koju Islamska zajednica u Srbiji do danas ne priznaje. == Reference == {{reference}} == Vanjske veze == * [https://mesihat.org/ Islamska zajednica u Srbiji] {{Muftijstva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini}} [[Kategorija:Islam u Srbiji]] [[Kategorija:Islamska zajednica u Srbiji]] lpz9htbxgauftubun7htv8ccirg8kbz Proboj Nijemaca i četnika iz Srbije 0 174638 42710798 42690375 2026-10-13T14:48:59Z ~2026-53731-18 399051 /* Borbe za Pljevlja */ 42710798 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije<br>(Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak) |deo = [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|Proboja Armijske grupe E iz Grčke]] |slika = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije za istočnu Bosnu, decembra 1944.jpg |opis_slike = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije, preko Sandžaka, za istočnu Bosnu, decembra 1944. |datum = [[22. 10.|22. oktobar]]-[[1. 12.|1. decembar]] [[1944]]. |mesto = [[Sandžak]] - [[Istočna Bosna]] |uzrok = |teritorija = |rezultat = Pobeda [[Wehrmacht|Vermahta]] * uspešan proboj Nemaca i četnika u Bosnu * uspostavljanje [[Drinski front|Drinskog fronta]] |strana1 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Wehrmacht|Vermaht]] <br /> {{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Četnici u drugom svjetskom ratu|Četnici]] |strana2 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] <br /> {{flagicon|UK}} [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo|Savezničko vazduhoplovstvo]] |jedinice1 = {{flagicon|Treći Reich}} Prethodnica Scheuerlen<br />{{flagicon|Treći Reich}} [[22. korpus (Nemačka)|22. nemački korpus]]<br />{{flagicon|Treći Reich}} [[91. korpus za specijalnu upotrebu (Nemačka)|91. nemački korpus za specijalnu upotrebu]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} glavnina [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] iz [[Srbija|Srbije]] (14.000<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/> - 18.000<ref name="Četničke depeše od 10.9.1944. do 12.1.1945.">[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_137.htm Izvod iz knjige primljenih depeša Istaknutog dela štaba Četničke vrhovne komande od 10. septembra 1944. do 12. januara 1945. godine]</ref>) |jedinice2 = {{flagicon|DFJ}} [[37. sandžačka divizija]]<br />{{flagicon|DFJ}} [[7. crnogorska omladinska brigada]]<br />{{flagicon|UK}} [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo]] |komandant1 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Alexander Löhr]], komandant [[Armijska grupa E|Armije E]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Miroslav Trifunović]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragoslav Račić]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragutin Keserović]] |komandant2 = {{flagicon|DFJ}} [[Radovan Vukanović]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] |snaga1 = 105.000 |snaga2 = 4.000 |gubici1 = |gubici2 = |gubici3 = }} '''Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak''' (kodno ime '''operacija Zeleni put'''<ref>https://znaci.org/zb/4_12_4_219.htm</ref>, poznato kao '''povlačenje Nemaca i četnika iz Srbije''', '''proboj Nijemaca i četnika iz Srbije''' i slično) je bila operacija proboja nemačke [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] kroz [[Sandžak]], kroz neprijateljsku partizansku teritoriju, u kojoj su kao pomoćne trupe koristili četnike pod njihovom komandom. Usled [[Bitka za Srbiju 1944.|poraza četničkih i nemačkih snaga prikupljenih u Srbiji]] tokom septembra i oktobra [[1944]], za Armijsku grupe E je zatvoren pravac manevra prema Beogradu, pa je ona bila prisiljena da izbori za sebe alternativni pravac preko Sandžaka i istočne Bosne. Zeleni put ({{jez-nem|Strasse Grün}}) je predstavljao liniju [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|izvlačenja nemačke vojske iz Grčke]] na pravcu: [[Kosovska Mitrovica]] – [[Novi Pazar]] – [[Prijepolje]] – [[Priboj]] – [[Višegrad]].<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/> U ovom proboju kroz [[NOVJ|partizansku]] teritoriju, Vermahtu su se pridružili i [[četnici]]. Nakon [[bitka za Srbiju 1944.|oslobođenja Srbije]], nemačka [[Armijska grupa E]] bila je prinuđena na proboj preko [[Sandžak]]a prema [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Komande Armijske grupe E], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2</ref> Jedini raspoloživ put vodio je preko [[Sjenica|Sjenice]] i [[Prijepolje|Prijepolja]]. Na isti pravac bila je orijentisana i glavnina snaga [[JVuO]] koje su se povlačile iz centralne Srbije, izbegavajući sukob sa neprijateljski nastrojenom sovjetskom [[Crvena armija|Crvenom armijom]].<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_87.htm Direktiva Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 21. oktobra 1944. komandantima jurišnih grupa za prodor u Sandžak], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 87</ref> Na tom području bile su prisutne slabije snage NOVJ (oko 4.000 boraca). Stoga je Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] postigla sporazum sa ovom grupom JVuO o sadejstvu u borbi protiv NOVJ.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_171.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E komandantu Jugoistoka o postignutom sporazumu sa četnicima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 171</ref> Koncentrični napad nemačke grupe Šojerlen, [[Srpska državna straža|Srpskog udarnog korpusa]] i ojačane [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]] na izlazni pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] počeo je [[22. 10.|22. oktobra]] [[1944]]. Borbena grupa Šojerlen je, koristeći ojačanja, nakon oštrih borbi uspela da ovlada Sjenicom [[24. 10.|24. oktobra]], Prijepoljem [[1. 11.|1. novembra]] i [[Višegrad]]om [[11. 11.|11. novembra]]. Radi razvijanja u širinu i smanjivanja marševske gustine, snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] su, nakon savladavanja deonice [[Sjenica]] - [[Prijepolje]], usmerene preko [[Pljevlja|Pljevalja]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]].<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_95.htm Zapovest Dragutina Keserovića od 3. novembra 1944. komandantima potčinjenih jedinica za grupisanje snaga i dejstva u dolini Lima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 95</ref> Ovim marševskim putem izvuklo se u istočnu [[Bosna|Bosnu]] oko 85.000 Nemaca<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E o brojnom stanju], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 174</ref> i oko 20.000 četnika. Umešnim korišćenjem terena i znatnim borbenim angažovanjem, [[37. sandžačka divizija NOVJ|37.]] i zatim [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizija NOVJ]] (tokom [[operacija Zeleni put II|proboja od Višegrada do Sarajeva]]) uspele su da zadrže ovu grupaciju preko mesec dana. Tokom tog proboja i marša Nemci i njihovi saputnici bili su izloženi frontalnim i bočnim napadima, kao i intenzivnim savezničkim vazdušnim dejstvima, od čega su pretrpeli ozbiljne gubitke u ljudstvu i tehnici. == Pozadina == === Oslobođenje Srbije === {{main|Bitka za Srbiju 1944.}} Tokom jula i avgusta [[1944]]. [[Sandžak]] je bio žarište najintenzivnijih operacija i najveće koncentracije njemačkih trupa i [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] ([[operacija Rübezahl|operacija Ribecal]], [[operacija Draufgänger|operacija Draufgenger]]). [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] je vršila koncentraciju za prodor u [[Srbija|Srbiju]], a nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] preduzela je niz krupnih operacija da to spreči. Kako su te operacije okončane nemačkim neuspehom i snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] prodrle u [[Srbija|Srbiju]], a tokom septembra došlo do pojave Crvene armije na istočnoj granici, došlo je do nagle dekoncentracije snaga iz [[Sandžak]]a. Kad je početkom septembra 2. puk [[Divizija Brandenburg|Brandenburg]], koji je bio osovina okupacionih snaga, premešten na sever, lokalne snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] su u kratkom roku izbacile preostale slabije snage, četnike i muslimansku miliciju iz svih gradova u [[Sandžak]]u, velikog dela istočne [[Bosna|Bosne]] i [[Srbija|Srbije]], sve do [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]]. Vrlo skromne snage NOVJ ([[37. sandžačka divizija NOVJ|37. divizija]], [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorska (omladinska) brigada]] i nekoliko teritorijalnih odreda, oko 4.000 ljudi) držale su pod svojom kontrolom prostor od linije [[Goražde]] - [[Višegrad]] - [[Užice]] - [[Požega]] na severu, do [[tara (rijeka)|reke Tare]] na jugu. Ove snage oslobodile su [[Bijelo Polje]] [[9. 9.|9. septembra]], [[Mojkovac]] [[13. 9.|13. septembra]], [[Berane]] [[15. 9.|15. septembra]], [[Prijepolje]] [[29. 9.|29. septembra]], [[Pljevlja]] [[1. 10.|1. oktobra]], [[Goražde]] [[7. 10.|7. oktobra]], [[Višegrad]] [[9. 10.|9. oktobra]], [[Ivanjica|Ivanjicu]] i [[Arilje]] početkom oktobra, [[Sjenica|Sjenicu]] [[15. 10.|15. oktobra]]. {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma... Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Polovinom oktobra 1944. godine, situaciju u centralnoj Srbiji pred sâm [[Beogradska operacija|pad Beograda]] na sljedeći način opisuje general-major [[Erich Schmidt-Richberg]], tada u svojstvu načelnika štaba Armijske grupe »E«: {{izdvojeni citat|Istovremeno, Vrhovna komanda je saznala da je 34. armijski korpus (pod komandom generala Milera) vodio teške borbe kod [[Kragujevac|Kragujevca]] i da se razmak između njega i [[Beograd]]a povećavao. U [[Kruševac|Kruševcu]] su se, prema izveštajima, nalazili nemačka terenska komanda i bataljon [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog korpusa]] (»[[Bijela garda (Rusija)|beli Rusi]]« koji su se borili na nemačkoj strani), dok je izvan grada bila stacionirana jedna neutralna četnička grupa. Duž železničke pruge [[Mitrovica]]–[[Raška]]–[[Kraljevo]] bile su raspoređene slične ruske jedinice radi obezbeđenja pruge; isto tako, neutralni četnici i nekoliko manjih [[Srpska državna straža|Nedićevih grupa]] u okolini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/289.htm Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN], strana 44. <br /> ({{jez-njem|"Gleichzeitig erfuhr das Oberkommando, daß das XXXIV. A.K., General Müller, bei Kragujevac in schwerem Kampf stehe, die Lücke zwischen ihm und Belgrad im Wachsen sei. In Kruševac solle noch eine deutsche Feldkommandantur und ein Bataillon vom russischen Korps (auf deutscher Seite kämpfende Weißrussen), außerhalb der Stadt eine neutrale Četnikgruppe stehen. An der Bahn Mitrovica–Raška–Kraljevo standen ebenfalls solche Russen als Eisenbahnsicherung, im Gelände gleichfalls neutrale Četniks und einige kleine Nedićgruppen."}})</ref>}} === Dolazak Nemaca iz Grčke === {{main|Proboj Armijske grupe E iz Grčke}} [[Datoteka:Proboj 21 AK okt dec 1944.png|mini|[[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|Proboj Armije E iz Grčke]], kojoj su se usput pridruživale nemačke i četničke snage.]] Međutim, razvoj ratnih operacija učinio je u drugoj polovini oktobra [[1944]]. ovo područje još jednom pozornicom odlučujućih zbivanja. Naime, [[Armijska grupa E]] iz [[Grčka|Grčke]], budući da joj je presečen moravski pravac, bila je prinuđena da orijentiše svoj proboj na pravac od [[Novi Pazar|Novog Pazara]] preko [[Sandžak]]a prema [[Sarajevo|Sarajevu]]. {{izdvojeni citat|18. 10. 1944 Naša namera je da, dovlačenjem preostalih snaga, osposobimo Milera da u rejonu sev. i ist. od Kraljeva bezuslovno spreči prodor protivnika iz Kraljeva. Sa drugim snagama [treba] otvoriti put preko Novog Pazara ka Višegradu. Na teritoriji k-ta oruž. snaga u Makedoniji situacija se danas stabilizovala. Lanc će tamo sutra preuzeti komandu. Cilj ove naše operacije je od sada da se celokupne snage Jugoistoka prikupe na teritoriji zapadne Hrvatske, da bi se odavde mogla povesti odbrana jug. ist. granice Rajha i to po mogućstvu ofanzivno. Za ovo, Grupa armija »E« mora za sebe da oslobodi borbom i drži otvorenim sledeće pravce puteva koji vode na prostoriju Mostar — Sarajevo: *Put A: Uroševac — Prizren — Kukes — Skadar — Podgorica — Nikšić — Trebinje — Mostar. *Put B: Raška, odnosno Mitrovica — Novi Pazar — Sjenica — Prijepolje — Višegrad, odnosno Prijepolje — Pljevlja — Goražde — Rogatica — Sarajevo: *Put C: Kraljevo — Čačak — Užice a odavde, kao C1, dalje vodi preko Višegrada — Rogatice za Sarajevo. Kao C2 dalje vodi preko Zvornik — Tuzla za Doboj. Dok će se za putne pravce A i C izboriti k-de 21. korpusa, odnosno Korpusa »Miler«, uz raspored sopstvenih snaga po dubini, dotle će se za otvaranje putnog pravca B upotrebiti Specijalni štab »Šojerlen«. Posle dostizanja rejona Višegrad, Specijalni štab »Šojerlen« ima za zadatak da, u povezanosti sa snagama K-de 2. okl. arm., izgradi novu pozadinsku bazu Grupe armija »E« uz držanje otvorenim puteva koji vode prema Višegradu.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} === Sabiranje četnika i Nemaca u Kraljevu === {{main|Borbe za Kraljevački mostobran}} [[File:Četnički predstavnici kod Armijske grupe E stižu u Kraljevo, septembra 1944.jpg|thumb|Četnički predstavnici kod Armije E stižu u Kraljevo, septembra 1944.]] [[File:Kraljevo, ispraćaj regruta, septembra 1944.jpg|thumb|Žene ispraćaju regrute u JVuO na centralnom gradskom trgu u Kraljevu.]] {{izdvojeni citat|Držanje četnika u celoj Srbiji sve više neprijateljsko, sa učestalim prepadima na nem. jedinice i naseljena mesta; izuzetak je južna [sic] Srbija gde se Račić, pod njemačkom komandom, tuče protiv komunista.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=193&broj=433 National Archive Washington, arhivska oznaka T311, Roll 193, frame no. 000430.]</ref>|Savetovanje kod načelnika štaba Armijske grupe F (11.9.44).}} I pored mestimičnih akata neprijateljstva raznih četničkih grupa prema Nemcima, glavne snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] tokom septembra i prvih dana oktobra borile su se protiv NOVJ u saradnji sa Nemcima i pod nemačkim rukovodstvom. Glavna mobilna formacija bila je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]. {{izdvojeni citat|Uprkos svojoj slabosti, Račićeve jedinice nastavljaju borbu protiv partizana. Usled jakog partizanskog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz Istočne Srbije, izrazile su spremnost za daljnu borbu protiv komunizma u saradnji sa Wehrmachtom... Akcije četnika u Istočnoj Bosni i Hercegovini su, izgleda, izvedene bez saglasnosti Vrhovne komande.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=101 National Archive Washington, arhivska oznaka T311, Roll 194, frame no. 000095.]</ref>|Dodatak za savetovanje kod načelnika štaba Armijske grupe F (2.10.44).}} Četvrta grupa jurišnih korpusa sa pridruženim jedinicama bila je, nakon [[Bitka na Jelovoj gori|poraza kod Jelove gore]], [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|gubitka Valjeva]] i [[Oslobođenje Aranđelovca septembra 1944.|Aranđelovca]], a zatim i poraza u okolini Krupnja, potisnuta prema Šapcu i Beogradu. Odatle su je Nemci transportovali u okolinu Kraljeva počev od 3. oktobra. Najviše nemačko vojno, političko, policijsko i rukovodstvo SS-s na Balkanu održalo je 8. oktobra savetovanje na kojem su doneli odluku da glavninu JVuO upotrebe u prethodnici i kao bočnu zaštitnicu prilikom proboja Armijske grupe E prema Bosni (tj. na teritoriju NDH). {{izdvojeni citat| (prim: [[Hermann Neubacher|Neubacher]]ovo izlaganje) c) Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju delomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmeštanja nemačkih trupa iz Srbije... Na kraju je (prim: Viši SS i policijski vođa za Srbiju Behrends) skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspeo ubaciti dovoljno jake grupe [[Sicherheitsdienst|Službe bezbednosti]], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući ([[Maximilian von Weichs|von Weichs]]) primetio da je već i to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo poveriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=51&roll=194 Memorandum sa savetovanja visokih nemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, održanog 8. oktobra 1944, National Archive Washington, T311, Roll 194, frames no. 000045-00047.]</ref>}} Na taj način, snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] koncentrisane su sredinom oktobra u oblasti [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]], usmerene na isti pravac proboja.<ref name="ReferenceA"/> Ključna deonica koju je trebalo savladati bio je put [[Sjenica]] - [[Prijepolje]]. == Naređenja za operaciju == [[File:Četnički predstavnik i avijatičar Luftwaffe-a u Kraljevu, septembra 1944.jpg|thumb|Četnički predstavnik (moguće [[Dragoslav Račić]]) i neimenovani podoficir njemačkog [[Luftwaffe]]a u [[Kraljevo|Kraljevu]], nakon [[Operacija Nedelja pacova|operacije Ratweek]], septembar 1944. godine.]] Početak nemačkog proboja planiran je za [[22. 10.|22. oktobar]] [[1944]]. Tog dana je general Šojerlen pokrenuo svoju borbenu grupu iz [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. U dnevniku Komande armijske grupe za dan 21. 10. 1944. postoji zabeleška o tome: {{izdvojeni citat| Spec. štab »Šojerlen« dobija sledeći zadatak: a) raščišćavanje i obezbeđenje puta Novi Pazar — Sjenica — Prijepolje — Višegrad. Po uspostavljanju veze sa snagama koje Komanda 2. okl. armije upućuje iz Sarajeva, sa delom snaga što pre očistiti i obezbediti i put Višegrad — Užice — Kraljevo, da bi se ovde pomoglo rasterećenju Milerovog korpusa...<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} Na osnovu ovoga je pukovnik Dragutin Redić izdao zapovest [[Srpski udarni korpus|Srpskom udarnom korpusu]], nekadašnjoj Nedićevoj jedinici stavljenoj pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|Na osnovu naknadno prikupljenih podataka u toku vođenih borbi 21 i 22. oktobra između Duge Poljane i Sjenice i južno od iste nalaze se jače komunističke snage jačine oko 1000— 1500 ljudi. Ove komunističke snage raspolažu sa šest bacača i dosta automatskog oružja. U cilju izvršenja dobivenog zadatka Srpski udarni korpus mora da ovlada Sjenicom. Ovaj zadatak korpus će izvršiti u sadejstvu sa nemačkim jedinicama koje nastupaju istim pravcem kao i Srpski Udarni korpus. Zbog toga što jedinice SUK ne raspolažu sa potrebnim teškim pešadiskim i artileriskim naoružanjem, to će nemačke jedinice svojim artiljerijskim naoružanjem, bacačima i artiljerijom, uništavati komunističke centre otpora na pravcu nadiranja jedinica SUK.<ref>[https://www.znaci.org/zb/4.php?broj=356&vol=14&bk=4 Zapovest Štaba 2. divizije Srpskog udarnog korpusa od 24. oktobra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na jedinice NOVJ u rejonu Sjenice], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 91</ref>}} Potpukovnik [[Dragoslav Račić]] izdao je direktivu i zapovest svojoj grupi korpusa: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Prva jurišna grupa polazi u napad 23. oktobra u 7 časova sa koncentraciske prostorije opštim pravcem drum za Sjenicu...}} == Tok operacije == === Borbe za Sjenicu === [[File:Zarobljeni Nemci u Sjenici 1944.jpg|thumb|Zarobljeni Nemci u Sjenici od boraca 8. srpske brigade, 1944. godine.]] 23. oktobra 1944. godine dokumenti Armijske grupe F beleže zajedničku borbu Nemaca i četnika protiv partizana.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=656 Ic Abendmeldung, 23.10.44, National Archive Washington, arhivska oznaka T311 roll 194, frame 650]</ref> [[25. 10.|25. oktobra]] prethodnica nemačke grupe Šojerlen uspela je da odbaci delove [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorske]] i [[Četvrta sandžačka brigada NOVJ|4. sandžačke brigade NOVJ]], te su njeni oklopno-motorizovani delovi pred veče ušli u [[Sjenica|Sjenicu]]. [[Sjenica]] je postala centar koncentracije snaga [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] koje su pristizale preko [[Novi Pazar|Novog Pazara]], i glavnine snaga [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], koje su pristizale preko [[Ivanjica|Ivanjice]]. Iz tog razloga [[Sjenica]] je bila česta meta savezničkog bombardovanja od kojih su Nemci i četnici imali znatne gubitke, ali su i civili teško stradali.<ref>Radomir Milošević - Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd 1996 - strane 81-83</ref> Pošto su se neprijateljske namere jasno iskazale, došlo je i do koncentrisanja snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Sve raspoložive snage obe strane angažovane su na malom prostoru od [[Sjenica|Sjenice]] do [[Prijepolje|Prijepolja]]. Prethodnica Šojerlen odmah je nastavila nastupanje prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[27. 10.|27. oktobra]] rano ujutro. Na ovaj pravac štab Drugog korpusa usmerio je [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. proletersku brigadu]], dok je [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorska]] ostala na prostoru između [[Novi Pazar|Novog Pazara]] i [[Sjenica|Sjenice]], sa zadatkom da napada nemačke transporte iz zaseda i onemogući saobraćaj. Kombinovane nemačke snage uspele su da ovladaju putem od [[Sjenica|Sjenice]] do [[Prijepolje|Prijepolja]] energičnim napadom i da [[29. 10.|29. oktobra]] uđu u [[Prijepolje]], uspevši da stvore i manji mostobran na levoj obali [[Lim (rijeka)|Lima]]. {{izdvojeni citat|18000 srpskih boraca na maršu za Čajniče. Prvi ešalon danas ulazi u Prijepolje. Prvog novembra verovatno ćemo stići u Čajniče. Tamo treba da se sastanemo. Treba prikupiti sve što se može od hrane. Nemci idu istim putem, armija maršala Lera.<ref>[https://www.znaci.org/zb/4.php?broj=586&bk=4&vol=14 Depeša Dragoslava Račića Zahariju Ostojiću od 29. X. 1944, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, strana 583]</ref>|Depeša Dragoslava Račića Zahariju Ostojiću od 29. X. 1944}} Međutim, tokom noći [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] odbacila ih je kontranapadom, i borbe za grad su se nastavile. U međuvremenu je [[Peta sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačka brigada]] izvela energičan napad sa pravca severa, od Bistrice, na put [[Sjenica]]-[[Prijepolje]]. U oštrim borbama obe strane imale su znatne gubitke. Među poginulima bio je i [[Živko Džuver]], politički komesar [[Peta sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačke brigade]], [[narodni heroj]]. === Borbe za Prijepolje === [[File:Proboj Armijske grupe E iz Srbije za istočnu Bosnu, decembra 1944.jpg|thumb|Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak, decembra 1944.]] Nemci su uspeli da obnove mostobran na levoj obali [[Lim (rijeka)|Lima]] tokom noći [[30. 10.|30. oktobra]]/[[1. 11.|1. novembra]]. Uprkos gubicima i borbama duž celog puta od Novog Pazara, njima su stalno pristizala jaka pojačanja. Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] je uskoro rokirao [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorsku]] prema jugu, pogrešno procenivši da Nemci pripremaju napad u pravcu [[Berane|Berana]]. Tako je prema [[Prijepolje|Prijepolju]] kao čvornoj tački nemačkog napada ostala orijentisana samo [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. divizija]]. Snažan otpor partizana zabeležen je i u ratnom dnevniku komande [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] od 31. 10. 1944. godine: {{izdvojeni citat| Jače nepr. jedinice, dobro naoružane, na izgrađenim položajima zap. od Prijepolja i na visovima s obe strane doline Lima. Prema verodostojnim izveštajima četnika, u rejonu Nove Varoši nalaze se najmanje 2 brigade 37. divizije, pojačane delovima koji su otišli iz Prijepolja, sa neprekidnim priticanjem iz sev. dela Priboja i tesnaca puta u Bijelom Brdu. U rejonu Sjenice prikupljanje oko 14.000 četnika, koji će krenuti preko Pljevalja i Sarajeva prema zapadu.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} Potpukovnik [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Živojin«) poslao je Istaknutom delu štaba četničke Vrhovne komande 4. novembra depešu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|U Prijepolju mi i broj 11 [šifra za Nijemce — prim.]. Između Prijepolja i Pl[j]ev[a]lja jedna crvena brigada. Prebacili smo na levu obalu Lima 1.000 naših ljudi. Sutra prelazimo ja i [[Dragutin Keserović|Keser]] još sa 3.000 i preduzimamo pokret ka Pljevlju. Oko Bijelog Polja slabe snage crvenih. Nemci još drže Kraljevo, Čačak i Užice. Žurite da se tamo pre sastanemo. Pošalji mi hitno ka Pljevlju Rajlića i Ružića.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_137.htm Izvod iz Knjige primljenih depeša Istaknutog dela štaba četničke Vrhovne komande od 10. septembra 1944. do 12. januara 1945. godine]</ref>}} Nemci su se uz pomoć pristižućih ešelona 22. korpusa tokom [[2. 11.|2. novembra]] učvrstili u okolini [[Prijepolje|Prijepolja]] i stvorili osnovicu za dalje nastupanje. === Proboj ka Višegradu === [[File:Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.jpg|thumb|Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.]] [[Datoteka:Żołnierze niemieccy pchają samochody w trudnym terenie na froncie bałkańskim (2-571).jpg|mini|Njemački vojnici guraju kamione duž nasipa od drvenih blokova postavljenih na glibavoj cesti, u blizini Višegrada, decembra 1944.]] Glavni pravac napredovanja bio je niz [[Lim (rijeka)|Lim]] prema [[Priboj]]u i [[Višegrad]]u, a sporedni od [[Prijepolje|Prijepolja]] prema [[Pljevlja|Pljevljima]]. Na pravcu prema [[Višegrad]]u u odbrani po dubini raspoređene su [[4. sandžačka brigada NOVJ|4.]] i [[5. sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačka brigada]], a na pljevaljskom pravcu [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|Treća]]. Nemački večernji izveštaj od 3.11.1944. javlja o upotrebi četnika u proboju dolinom Lima: {{izdvojeni citat|Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=811 Ic Abendmeldung, 23.10.44, National Archive Washington, arhivska oznaka T311 roll 194, frame 805] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro: Im Brückenkopf W – Ufer Lim 1.000 Cetniks zum Kampf gegen Kommunisten eingesetzt."}})</ref>}} Prethodnica Šojerlen dosegla je [[Višegrad]] nakon iscrpljujućih i krvavih borbi [[11. 11.|11. novembra]]. Međutim, naišla je na znatne probleme i u svom daljem nastupanju prema [[Sarajevo|Sarajevu]]. U ovom periodu komunikaciju [[Višegrad]]-[[Sarajevo]] držala je [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizija NOVJ]], dok je [[37. sandžačka divizija NOVJ|37.]] ostala u zahvatu [[Prijepolje|Prijepolja]] vršeći snažan pritisak na komunikacije u ovoj čvornoj tački. U tom trenutku se [[Armijska grupa E]] našla u neugodnom položaju. Njenih 85.000 ljudi koji su predstavljali središnji ešelon, a pored njih i oko 20.000 glavnine [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], našlo se na malom prostoru na maršu između doline Ibra i Višegrada, izloženo intenzivnim napadima iz vazduha, pritisku [[13. korpus NOVJ|13. korpusa NOVJ]] i Bugara sa istoka i efikasnom otporu na zapadu. {{izdvojeni citat|5. 11. 1944. Grupa armija »E« nastaviće povlačenje prema severu i severozapadu sa najvećim mogućim ubrzanjem, uz jako obezbeđivanje svog istočnog i sev. boka, starajući se o bezuslovnom osiguranju planskog odvijanja kretanja, da bi se po prelasku Drine i uspostavljanju naslona na snage K-de 2. oklopne armije u Hercegovim i u donjem toku Save, mogla grupisati za izvršenje novih zadataka. Za povlačenje stoje na raspolaganju putevi: *plavi: Bitolj — Elbasan — Skadar — Podgorica — Trebinje — Mostar, *ljubičasti: Štimlje — Prizren — Kukes — Skadar, *crveni: Prizren — Peć — Andrijevica — Berane — Pljevlja — Uvac, *zeleni: Mitrovica — Novi Pazar — Prijepolje — Priboj — Višegrad, *smeđi: Uroševac — Raška — Kraljevo, *crni: Kraljevo — Čačak — Užice — Višegrad — Rogatica — Sarajevo.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} === Borbe za Pljevlja === [[File:Sahrana poginulih tokom proboja Armijske grupe E kroz Sandžak, decembra 1944.jpg|thumb|Sahrana poginulih Nemaca tokom proboja kroz Sandžak, decembra 1944.]] Stoga je formirana jača oklopno-motorizovana kolona koja je [[8. 11.|8. novembra]] prodrla u [[Pljevlja]], otvorivši tako alternativni pravac, koji snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] i [[SUK]] nisu bile u stanju da otvore samostalno.<ref name="ReferenceB"/> Na ovaj pravac odmah su usmerene sve snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]]. Time ih je nemačka komanda iskoristila kao levu pobočnicu, raširila zahvat nastupanja smanjivši koncentraciju neprijateljskog pritiska, i ujedno rasteretila pretrpane marševske komunikacije izložene zastojima i napadima iz vazduha. Nemci su bili svesni da, i pored zajedničke borbe i zajedničkih taktičkih ciljeva, uvek mogu očekivati četničke prepade na svoja manja izložena odeljenja, kako to oslikava sledeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 10.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Wehrmacht|Vermaht]], naročito na odvojene grupe.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184.</ref>|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11. novembra 1944.}} Sandžak je predstavljao područje na kome su se sabrala većina srbijanskih četničkih jedinicâ, što se vidi i iz jedne jutarnje obavijesti iz štaba [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] od 17. novembra 1944. godine: {{izdvojeni citat|Crna Gora: Napadi dijelova Bokeljske brigade i [[Divizija Garibaldi|divizije Garibaldi]] na nacionalističke snage jugoistočno od [[Kotor]]a. Četničke jedinice pod Račićem se prebacuju iz Pljevalja u [[Bijelo Polje]]; povlačenje grupe Lukačević iz [[Foča|Foče]] u Pljevlja. Srbi nacionalisti pod komandom generala Trifunovića marširaju ka Prijepolju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000336.] <br /> ({{jez-njem|"Morgenmeldung Okdo.H.Gr.E Ia/Ic vom 17.11.1944. </br> Montenegro: Angriffe Teile Boka–Brig. u. Garibaldi–Div. gegen Nat. SO Kotor (FAT). Cetnik–Verbände Racic aus Plevlja in Verlegung nach Bjelopolje, Abzug Gruppe Lukacevic aus Foca nach Plevlja. Nat. Serben unter Führung Gen. Trifunovic auf dem Marsch nach Prijepolje."}})</ref> Nemci su Pljevlja prepustili četnicima, usmerivši ih prema Čajniču i Goraždu. Međutim, već narednog dana, [[18. 11.|18]]/[[19. 11.|19. novembra]] [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] je energičnim naletom razbila četnike i oslobodila [[Pljevlja]]. Tom prilikom poginuo je komandant Moravičkog korpusa JVuO Gordić. Glavnina [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] prešla je preko Boljanića u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. Suštinu njemačko-četničke taktičke saradnje precizno je u svojim kasnijim sjećanjima opisao Milenko Solarić, tada oficir SUK-a: {{izdvojeni citat|Nemci, pak, imaju koristi od naših obezbeđenja, jer mi, obezbeđujući sebe, štitimo i njih. Zapravo, omogućujemo im da se sigurnije kreću... Zanimljivo je da Nemci nisu pošli istim pravcem kojim i mi, već za Rudo. A most su za nas gradili – rezonovao sam – zato što im je trebalo levo bočno obezbeđenje.<ref>Milenko Solarić: Naličje "Bosanske golgote" ili kako sam postao pripadnik SDK, Zapisi iz dobrovoljačke borbe, I, Minhen, 1955, str. 26</ref>}} == Posledice == {{main|Operacija Zeleni put II|Drinski front}} [[File:Evakuacija Armijske grupe E iz Srbije, decembra 1944.jpg|thumb|Deo mehanizacije Armijske grupe E evakuisane vozovima, decembra 1944.]] {{izdvojeni citat|Upotreba četnika u različitim područjima je je dala dobre rezultate. Pogotovo je njihovo poznavanje terena i izviđačka aktivnost protiv Titovih bandi od koristi Wehrmachtu. Naslanjanje četnika na Wehrmacht je ipak samo posljedica njihove slabosti u odnosu na Titove snage. Oružana intervencija Anglo-amerikanaca bi sigurno izazvala njihov trenutačni prelazak u neprijateljski tabor.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000770: Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“. (decembar 1944)</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“. (decembar 1944)}} Nakon konačnog oslobođenja [[Pljevlja|Pljevalja]], i [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] usmerila je pritisak na komunikaciju [[Prijepolje]] - [[Priboj]] i okolne zaštitnice. Ovim putem prošla je tokom tri nedelje u gustom marševskom poretku glavnina nemačkog 22. i 91. korpusa, što je predstavljalo priliku za postavljanje uspešnih zaseda i nanošenje teških gubitaka. {{izdvojeni citat|Kao odmazdu za napad kod sela Halinovići i Karaula od 29. novembra 1944, naređeno paljenje sela Donji Goračići, Miševići i Muškovina, konfiskacija stoke i namirnica, te hapšenje muških stanovnika. Sela Halinovići i Karaula, koja jako simpatišu sa gerilcima, će biti kažnjena sa konfiskacijom trećine tamošnjeg stočnog fonda.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000293-4: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 30. novembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. nemačkog armijskog korpusa za 30. novembar 1944.}} Novi Pazar oslobođen je [[30. 11.|30. novembra]] kad su u grad sa istoka ušle 22. srpska i 9. bugarska divizija, potiskujući nemačke zaštitnice. [[Prijepolje]] će međutim biti poprište još jedne dramatične epizode - [[Proboj nemačkog 21. korpusa 1944/45|proboja nemačkog 21. korpusa]] iz okruženja, tako da je [[Prijepolje]] konačno oslobođeno tek [[10. 1.|10. januara]] [[1945]]. Taktički, ova operacija može se smatrati pobedom osovinskih snaga. Međutim, nemačke i [[četnici|četničke]] snage pretrpele su prilikom proboja znatne gubitke. Verovatno najvažniji taktički rezultat predstavlja tronedeljno zadržavanje ove jake gorbene grupacije u periodu krize nemačke odbrane severno od Save i Drave i onemogućavanje njenog uticaja (više informacija u člancima [[Ofanziva Trećeg ukrajinskog fronta u južnoj Mađarskoj]] i [[Sremski front]]). == Suđenje Mihailoviću == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na beogradskom procesu.]] Na [[Beogradski proces|posleratnom suđenju]] u [[Beograd]]u [[1946]]. godine suđeno je generalu Mihailoviću i ostalim kolaboracionistima zbog saradnje sa okupatorom tokom rata. Tokom suđenja je bilo reči i o zajedničkom maršu četnika sa Vermahtom: :Pretsednik: Jeste li u to vreme povlačeći se susreli nemačke jedinice pošto su se i one povlačile? :Svedok Marković: Jesmo, na istom drumu su maršovale. :Pretsednik: Kako, maršovali zajedno sa vama? :Svedok Marković: Nemci su maršovali drumom, a mi smo bili levo. :Pretsednik: Jeste li zajedno sa Nemcima išli? :Svedok Marković: Tako je vodio general [[Miroslav Trifunović|Trifunović]]. :Pretsednik: Je li izdao vama naređenje da se povlačite zajedno sa Nemcima? :Svedok Marković: Izdao je da se povlačimo. :Pretsednik: A šta je kazao za Nemce? :Svedok Marković: Da se Nemci ne diraju, a Nemci neće dirati nas.<ref name="Ispitivanje">[https://www.znaci.org/00001/60_2_9.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata]</ref> Četnički vođa Dragoljub Mihailović u Jugoslaviji je osuđen na smrt streljanjem zbog saradnje sa okupatorom i ratnih zločina. Nakon 2000-ih je u Srbiji rehabilitovan. == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen (Gebundene Ausgabe - 1970). {{de}} * [https://www.znaci.org/00001/289.htm Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN], Vowinckel (Gebundene Ausgabe - 1955). {{de}} * [https://www.znaci.org/00001/228.htm Vojni istorijski institut: ZAVRŠNE OPERACIJE ZA OSLOBOĐENjE JUGOSLAVIJE 1944-45], Beograd 1957. * [https://www.znaci.org/00001/153.htm OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2], prepravljeno i dopunjeno izdanje, Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik komande Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine] - Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Prilog 1, Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine] - Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Prilog 2, Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, četnički dokumenti], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_1_14.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I (borbe u Srbiji), knjiga 14 - 15-31. oktobar 1944.], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_1_16.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I (borbe u Srbiji), knjiga 16 - borbe u Sandžaku 1942 - 1944.], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/272.htm Čedo Drulović: 37. SANDžAČKA DIVIZIJA], Vojnoistorijski institut, Beograd 1983. * [https://www.znaci.org/00001/235.htm Živojin Nikolić Brka: 22. DIVIZIJA], Narodna knjiga, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/237.htm Petar Višnjić; Bitka za Srbiju 2], Beogradska knjiga, Beograd 1984. * [https://www.znaci.org/00001/64.htm Mitar Đurišić: SEDMA OMLADINSKA], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1973. == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Operacija Zeleni put II]] * [[Proboj Nijemaca i četnika iz Crne Gore]] * [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)]] * [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke]] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Proboj Armijske grupe E iz Grčke]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslovenska vojska u otadžbini]] [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Saradnja NOVJ i Saveznika]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] omsq3xa9p9dp2616ih07d355kkahkck 42710800 42710798 2026-10-13T14:52:02Z ~2026-53731-18 399051 42710800 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije<br>(Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak) |deo = [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|Proboja Armijske grupe E iz Grčke]] |slika = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije za istočnu Bosnu, decembra 1944.jpg |opis_slike = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije, preko Sandžaka, za istočnu Bosnu, decembra 1944. |datum = [[22. 10.|22. oktobar]]-[[1. 12.|1. decembar]] [[1944]]. |mesto = [[Sandžak]] - [[Istočna Bosna]] |uzrok = |teritorija = |rezultat = Pobeda [[Wehrmacht|Vermahta]] * uspešan proboj Nemaca i četnika u Bosnu * uspostavljanje [[Drinski front|Drinskog fronta]] |strana1 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Wehrmacht|Vermaht]] <br /> {{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Četnici u drugom svjetskom ratu|Četnici]] |strana2 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] <br /> {{flagicon|UK}} [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo|Savezničko vazduhoplovstvo]] |jedinice1 = {{flagicon|Treći Reich}} Prethodnica Scheuerlen<br />{{flagicon|Treći Reich}} [[22. korpus (Nemačka)|22. nemački korpus]]<br />{{flagicon|Treći Reich}} [[91. korpus za specijalnu upotrebu (Nemačka)|91. nemački korpus za specijalnu upotrebu]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} glavnina [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] iz [[Srbija|Srbije]] (14.000<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/> - 18.000<ref name="Četničke depeše od 10.9.1944. do 12.1.1945.">[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_137.htm Izvod iz knjige primljenih depeša Istaknutog dela štaba Četničke vrhovne komande od 10. septembra 1944. do 12. januara 1945. godine]</ref>) |jedinice2 = {{flagicon|DFJ}} [[37. sandžačka divizija]]<br />{{flagicon|DFJ}} [[7. crnogorska omladinska brigada]]<br />{{flagicon|UK}} [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo]] |komandant1 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Alexander Löhr]], komandant [[Armijska grupa E|Armije E]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Miroslav Trifunović]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragoslav Račić]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragutin Keserović]] |komandant2 = {{flagicon|DFJ}} [[Radovan Vukanović]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] |snaga1 = 105.000 |snaga2 = 4.000 |gubici1 = |gubici2 = |gubici3 = }} '''Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak''' (kodno ime '''operacija Zeleni put'''<ref>https://znaci.org/zb/4_12_4_219.htm</ref>, poznato kao '''povlačenje Nemaca i četnika iz Srbije''', '''proboj Nijemaca i četnika iz Srbije''' i slično) je bila operacija proboja nemačke [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] kroz [[Sandžak]], kroz neprijateljsku partizansku teritoriju, u kojoj su kao pomoćne trupe koristili četnike pod njihovom komandom. Usled [[Bitka za Srbiju 1944.|poraza četničkih i nemačkih snaga prikupljenih u Srbiji]] tokom septembra i oktobra [[1944]], za Armijsku grupe E je zatvoren pravac manevra prema Beogradu, pa je ona bila prisiljena da izbori za sebe alternativni pravac preko Sandžaka i istočne Bosne. Zeleni put ({{jez-nem|Strasse Grün}}) je predstavljao liniju [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|izvlačenja nemačke vojske iz Grčke]] na pravcu: [[Kosovska Mitrovica]] – [[Novi Pazar]] – [[Prijepolje]] – [[Priboj]] – [[Višegrad]].<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/> U ovom proboju kroz [[NOVJ|partizansku]] teritoriju, Vermahtu su se pridružili i [[četnici]]. Nakon [[bitka za Srbiju 1944.|oslobođenja Srbije]], nemačka [[Armijska grupa E]] bila je prinuđena na proboj preko [[Sandžak]]a prema [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Komande Armijske grupe E], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2</ref> Jedini raspoloživ put vodio je preko [[Sjenica|Sjenice]] i [[Prijepolje|Prijepolja]]. Na isti pravac bila je orijentisana i glavnina snaga [[JVuO]] koje su se povlačile iz centralne Srbije, izbegavajući sukob sa neprijateljski nastrojenom sovjetskom [[Crvena armija|Crvenom armijom]].<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_87.htm Direktiva Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 21. oktobra 1944. komandantima jurišnih grupa za prodor u Sandžak], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 87</ref> Na tom području bile su prisutne slabije snage NOVJ (oko 4.000 boraca). Stoga je Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] postigla sporazum sa ovom grupom JVuO o sadejstvu u borbi protiv NOVJ.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_171.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E komandantu Jugoistoka o postignutom sporazumu sa četnicima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 171</ref> Koncentrični napad nemačke grupe Šojerlen, [[Srpska državna straža|Srpskog udarnog korpusa]] i ojačane [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]] na izlazni pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] počeo je [[22. 10.|22. oktobra]] [[1944]]. Borbena grupa Šojerlen je, koristeći ojačanja, nakon oštrih borbi uspela da ovlada Sjenicom [[24. 10.|24. oktobra]], Prijepoljem [[1. 11.|1. novembra]] i [[Višegrad]]om [[11. 11.|11. novembra]]. Radi razvijanja u širinu i smanjivanja marševske gustine, snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] su, nakon savladavanja deonice [[Sjenica]] - [[Prijepolje]], usmerene preko [[Pljevlja|Pljevalja]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]].<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_95.htm Zapovest Dragutina Keserovića od 3. novembra 1944. komandantima potčinjenih jedinica za grupisanje snaga i dejstva u dolini Lima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 95</ref> Ovim marševskim putem izvuklo se u istočnu [[Bosna|Bosnu]] oko 85.000 Nemaca<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E o brojnom stanju], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 174</ref> i oko 20.000 četnika. Umešnim korišćenjem terena i znatnim borbenim angažovanjem, [[37. sandžačka divizija NOVJ|37.]] i zatim [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizija NOVJ]] (tokom [[operacija Zeleni put II|proboja od Višegrada do Sarajeva]]) uspele su da zadrže ovu grupaciju preko mesec dana. Tokom tog proboja i marša Nemci i njihovi saputnici bili su izloženi frontalnim i bočnim napadima, kao i intenzivnim savezničkim vazdušnim dejstvima, od čega su pretrpeli ozbiljne gubitke u ljudstvu i tehnici. == Pozadina == === Oslobođenje Srbije === {{main|Bitka za Srbiju 1944.}} Tokom jula i avgusta [[1944]]. [[Sandžak]] je bio žarište najintenzivnijih operacija i najveće koncentracije njemačkih trupa i [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] ([[operacija Rübezahl|operacija Ribecal]], [[operacija Draufgänger|operacija Draufgenger]]). [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] je vršila koncentraciju za prodor u [[Srbija|Srbiju]], a nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] preduzela je niz krupnih operacija da to spreči. Kako su te operacije okončane nemačkim neuspehom i snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] prodrle u [[Srbija|Srbiju]], a tokom septembra došlo do pojave Crvene armije na istočnoj granici, došlo je do nagle dekoncentracije snaga iz [[Sandžak]]a. Kad je početkom septembra 2. puk [[Divizija Brandenburg|Brandenburg]], koji je bio osovina okupacionih snaga, premešten na sever, lokalne snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] su u kratkom roku izbacile preostale slabije snage, četnike i muslimansku miliciju iz svih gradova u [[Sandžak]]u, velikog dela istočne [[Bosna|Bosne]] i [[Srbija|Srbije]], sve do [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]]. Vrlo skromne snage NOVJ ([[37. sandžačka divizija NOVJ|37. divizija]], [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorska (omladinska) brigada]] i nekoliko teritorijalnih odreda, oko 4.000 ljudi) držale su pod svojom kontrolom prostor od linije [[Goražde]] - [[Višegrad]] - [[Užice]] - [[Požega]] na severu, do [[tara (rijeka)|reke Tare]] na jugu. Ove snage oslobodile su [[Bijelo Polje]] [[9. 9.|9. septembra]], [[Mojkovac]] [[13. 9.|13. septembra]], [[Berane]] [[15. 9.|15. septembra]], [[Prijepolje]] [[29. 9.|29. septembra]], [[Pljevlja]] [[1. 10.|1. oktobra]], [[Goražde]] [[7. 10.|7. oktobra]], [[Višegrad]] [[9. 10.|9. oktobra]], [[Ivanjica|Ivanjicu]] i [[Arilje]] početkom oktobra, [[Sjenica|Sjenicu]] [[15. 10.|15. oktobra]]. {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma... Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Polovinom oktobra 1944. godine, situaciju u centralnoj Srbiji pred sâm [[Beogradska operacija|pad Beograda]] na sljedeći način opisuje general-major [[Erich Schmidt-Richberg]], tada u svojstvu načelnika štaba Armijske grupe »E«: {{izdvojeni citat|Istovremeno, Vrhovna komanda je saznala da je 34. armijski korpus (pod komandom generala Milera) vodio teške borbe kod [[Kragujevac|Kragujevca]] i da se razmak između njega i [[Beograd]]a povećavao. U [[Kruševac|Kruševcu]] su se, prema izveštajima, nalazili nemačka terenska komanda i bataljon [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog korpusa]] (»[[Bijela garda (Rusija)|beli Rusi]]« koji su se borili na nemačkoj strani), dok je izvan grada bila stacionirana jedna neutralna četnička grupa. Duž železničke pruge [[Mitrovica]]–[[Raška]]–[[Kraljevo]] bile su raspoređene slične ruske jedinice radi obezbeđenja pruge; isto tako, neutralni četnici i nekoliko manjih [[Srpska državna straža|Nedićevih grupa]] u okolini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/289.htm Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN], strana 44. <br /> ({{jez-njem|"Gleichzeitig erfuhr das Oberkommando, daß das XXXIV. A.K., General Müller, bei Kragujevac in schwerem Kampf stehe, die Lücke zwischen ihm und Belgrad im Wachsen sei. In Kruševac solle noch eine deutsche Feldkommandantur und ein Bataillon vom russischen Korps (auf deutscher Seite kämpfende Weißrussen), außerhalb der Stadt eine neutrale Četnikgruppe stehen. An der Bahn Mitrovica–Raška–Kraljevo standen ebenfalls solche Russen als Eisenbahnsicherung, im Gelände gleichfalls neutrale Četniks und einige kleine Nedićgruppen."}})</ref>}} === Dolazak Nemaca iz Grčke === {{main|Proboj Armijske grupe E iz Grčke}} [[Datoteka:Proboj 21 AK okt dec 1944.png|mini|[[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|Proboj Armije E iz Grčke]], kojoj su se usput pridruživale nemačke i četničke snage.]] Međutim, razvoj ratnih operacija učinio je u drugoj polovini oktobra [[1944]]. ovo područje još jednom pozornicom odlučujućih zbivanja. Naime, [[Armijska grupa E]] iz [[Grčka|Grčke]], budući da joj je presečen moravski pravac, bila je prinuđena da orijentiše svoj proboj na pravac od [[Novi Pazar|Novog Pazara]] preko [[Sandžak]]a prema [[Sarajevo|Sarajevu]]. {{izdvojeni citat|18. 10. 1944 Naša namera je da, dovlačenjem preostalih snaga, osposobimo Milera da u rejonu sev. i ist. od Kraljeva bezuslovno spreči prodor protivnika iz Kraljeva. Sa drugim snagama [treba] otvoriti put preko Novog Pazara ka Višegradu. Na teritoriji k-ta oruž. snaga u Makedoniji situacija se danas stabilizovala. Lanc će tamo sutra preuzeti komandu. Cilj ove naše operacije je od sada da se celokupne snage Jugoistoka prikupe na teritoriji zapadne Hrvatske, da bi se odavde mogla povesti odbrana jug. ist. granice Rajha i to po mogućstvu ofanzivno. Za ovo, Grupa armija »E« mora za sebe da oslobodi borbom i drži otvorenim sledeće pravce puteva koji vode na prostoriju Mostar — Sarajevo: *Put A: Uroševac — Prizren — Kukes — Skadar — Podgorica — Nikšić — Trebinje — Mostar. *Put B: Raška, odnosno Mitrovica — Novi Pazar — Sjenica — Prijepolje — Višegrad, odnosno Prijepolje — Pljevlja — Goražde — Rogatica — Sarajevo: *Put C: Kraljevo — Čačak — Užice a odavde, kao C1, dalje vodi preko Višegrada — Rogatice za Sarajevo. Kao C2 dalje vodi preko Zvornik — Tuzla za Doboj. Dok će se za putne pravce A i C izboriti k-de 21. korpusa, odnosno Korpusa »Miler«, uz raspored sopstvenih snaga po dubini, dotle će se za otvaranje putnog pravca B upotrebiti Specijalni štab »Šojerlen«. Posle dostizanja rejona Višegrad, Specijalni štab »Šojerlen« ima za zadatak da, u povezanosti sa snagama K-de 2. okl. arm., izgradi novu pozadinsku bazu Grupe armija »E« uz držanje otvorenim puteva koji vode prema Višegradu.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} === Sabiranje četnika i Nemaca u Kraljevu === {{main|Borbe za Kraljevački mostobran}} [[File:Četnički predstavnici kod Armijske grupe E stižu u Kraljevo, septembra 1944.jpg|thumb|Četnički predstavnici kod Armije E stižu u Kraljevo, septembra 1944.]] [[File:Kraljevo, ispraćaj regruta, septembra 1944.jpg|thumb|Žene ispraćaju regrute u JVuO na centralnom gradskom trgu u Kraljevu.]] {{izdvojeni citat|Držanje četnika u celoj Srbiji sve više neprijateljsko, sa učestalim prepadima na nem. jedinice i naseljena mesta; izuzetak je južna [sic] Srbija gde se Račić, pod njemačkom komandom, tuče protiv komunista.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=193&broj=433 National Archive Washington, arhivska oznaka T311, Roll 193, frame no. 000430.]</ref>|Savetovanje kod načelnika štaba Armijske grupe F (11.9.44).}} I pored mestimičnih akata neprijateljstva raznih četničkih grupa prema Nemcima, glavne snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] tokom septembra i prvih dana oktobra borile su se protiv NOVJ u saradnji sa Nemcima i pod nemačkim rukovodstvom. Glavna mobilna formacija bila je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]. {{izdvojeni citat|Uprkos svojoj slabosti, Račićeve jedinice nastavljaju borbu protiv partizana. Usled jakog partizanskog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz Istočne Srbije, izrazile su spremnost za daljnu borbu protiv komunizma u saradnji sa Wehrmachtom... Akcije četnika u Istočnoj Bosni i Hercegovini su, izgleda, izvedene bez saglasnosti Vrhovne komande.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=101 National Archive Washington, arhivska oznaka T311, Roll 194, frame no. 000095.]</ref>|Dodatak za savetovanje kod načelnika štaba Armijske grupe F (2.10.44).}} Četvrta grupa jurišnih korpusa sa pridruženim jedinicama bila je, nakon [[Bitka na Jelovoj gori|poraza kod Jelove gore]], [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|gubitka Valjeva]] i [[Oslobođenje Aranđelovca septembra 1944.|Aranđelovca]], a zatim i poraza u okolini Krupnja, potisnuta prema Šapcu i Beogradu. Odatle su je Nemci transportovali u okolinu Kraljeva počev od 3. oktobra. Najviše nemačko vojno, političko, policijsko i rukovodstvo SS-s na Balkanu održalo je 8. oktobra savetovanje na kojem su doneli odluku da glavninu JVuO upotrebe u prethodnici i kao bočnu zaštitnicu prilikom proboja Armijske grupe E prema Bosni (tj. na teritoriju NDH). {{izdvojeni citat| (prim: [[Hermann Neubacher|Neubacher]]ovo izlaganje) c) Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju delomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmeštanja nemačkih trupa iz Srbije... Na kraju je (prim: Viši SS i policijski vođa za Srbiju Behrends) skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspeo ubaciti dovoljno jake grupe [[Sicherheitsdienst|Službe bezbednosti]], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući ([[Maximilian von Weichs|von Weichs]]) primetio da je već i to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo poveriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=51&roll=194 Memorandum sa savetovanja visokih nemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, održanog 8. oktobra 1944, National Archive Washington, T311, Roll 194, frames no. 000045-00047.]</ref>}} Na taj način, snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] koncentrisane su sredinom oktobra u oblasti [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]], usmerene na isti pravac proboja.<ref name="ReferenceA"/> Ključna deonica koju je trebalo savladati bio je put [[Sjenica]] - [[Prijepolje]]. == Naređenja za operaciju == [[File:Četnički predstavnik i avijatičar Luftwaffe-a u Kraljevu, septembra 1944.jpg|thumb|Četnički predstavnik (moguće [[Dragoslav Račić]]) i neimenovani podoficir njemačkog [[Luftwaffe]]a u [[Kraljevo|Kraljevu]], nakon [[Operacija Nedelja pacova|operacije Ratweek]], septembar 1944. godine.]] Početak nemačkog proboja planiran je za [[22. 10.|22. oktobar]] [[1944]]. Tog dana je general Šojerlen pokrenuo svoju borbenu grupu iz [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. U dnevniku Komande armijske grupe za dan 21. 10. 1944. postoji zabeleška o tome: {{izdvojeni citat| Spec. štab »Šojerlen« dobija sledeći zadatak: a) raščišćavanje i obezbeđenje puta Novi Pazar — Sjenica — Prijepolje — Višegrad. Po uspostavljanju veze sa snagama koje Komanda 2. okl. armije upućuje iz Sarajeva, sa delom snaga što pre očistiti i obezbediti i put Višegrad — Užice — Kraljevo, da bi se ovde pomoglo rasterećenju Milerovog korpusa...<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} Na osnovu ovoga je pukovnik Dragutin Redić izdao zapovest [[Srpski udarni korpus|Srpskom udarnom korpusu]], nekadašnjoj Nedićevoj jedinici stavljenoj pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|Na osnovu naknadno prikupljenih podataka u toku vođenih borbi 21 i 22. oktobra između Duge Poljane i Sjenice i južno od iste nalaze se jače komunističke snage jačine oko 1000— 1500 ljudi. Ove komunističke snage raspolažu sa šest bacača i dosta automatskog oružja. U cilju izvršenja dobivenog zadatka Srpski udarni korpus mora da ovlada Sjenicom. Ovaj zadatak korpus će izvršiti u sadejstvu sa nemačkim jedinicama koje nastupaju istim pravcem kao i Srpski Udarni korpus. Zbog toga što jedinice SUK ne raspolažu sa potrebnim teškim pešadiskim i artileriskim naoružanjem, to će nemačke jedinice svojim artiljerijskim naoružanjem, bacačima i artiljerijom, uništavati komunističke centre otpora na pravcu nadiranja jedinica SUK.<ref>[https://www.znaci.org/zb/4.php?broj=356&vol=14&bk=4 Zapovest Štaba 2. divizije Srpskog udarnog korpusa od 24. oktobra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na jedinice NOVJ u rejonu Sjenice], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 91</ref>}} Potpukovnik [[Dragoslav Račić]] izdao je direktivu i zapovest svojoj grupi korpusa: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Prva jurišna grupa polazi u napad 23. oktobra u 7 časova sa koncentraciske prostorije opštim pravcem drum za Sjenicu...}} == Tok operacije == === Borbe za Sjenicu === [[File:Zarobljeni Nemci u Sjenici 1944.jpg|thumb|Zarobljeni Nemci u Sjenici od boraca 8. srpske brigade, 1944. godine.]] 23. oktobra 1944. godine dokumenti Armijske grupe F beleže zajedničku borbu Nemaca i četnika protiv partizana.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=656 Ic Abendmeldung, 23.10.44, National Archive Washington, arhivska oznaka T311 roll 194, frame 650]</ref> [[25. 10.|25. oktobra]] prethodnica nemačke grupe Šojerlen uspela je da odbaci delove [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorske]] i [[Četvrta sandžačka brigada NOVJ|4. sandžačke brigade NOVJ]], te su njeni oklopno-motorizovani delovi pred veče ušli u [[Sjenica|Sjenicu]]. [[Sjenica]] je postala centar koncentracije snaga [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] koje su pristizale preko [[Novi Pazar|Novog Pazara]], i glavnine snaga [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], koje su pristizale preko [[Ivanjica|Ivanjice]]. Iz tog razloga [[Sjenica]] je bila česta meta savezničkog bombardovanja od kojih su Nemci i četnici imali znatne gubitke, ali su i civili teško stradali.<ref>Radomir Milošević - Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd 1996 - strane 81-83</ref> Pošto su se neprijateljske namere jasno iskazale, došlo je i do koncentrisanja snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Sve raspoložive snage obe strane angažovane su na malom prostoru od [[Sjenica|Sjenice]] do [[Prijepolje|Prijepolja]]. Prethodnica Šojerlen odmah je nastavila nastupanje prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[27. 10.|27. oktobra]] rano ujutro. Na ovaj pravac štab Drugog korpusa usmerio je [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. proletersku brigadu]], dok je [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorska]] ostala na prostoru između [[Novi Pazar|Novog Pazara]] i [[Sjenica|Sjenice]], sa zadatkom da napada nemačke transporte iz zaseda i onemogući saobraćaj. Kombinovane nemačke snage uspele su da ovladaju putem od [[Sjenica|Sjenice]] do [[Prijepolje|Prijepolja]] energičnim napadom i da [[29. 10.|29. oktobra]] uđu u [[Prijepolje]], uspevši da stvore i manji mostobran na levoj obali [[Lim (rijeka)|Lima]]. {{izdvojeni citat|18000 srpskih boraca na maršu za Čajniče. Prvi ešalon danas ulazi u Prijepolje. Prvog novembra verovatno ćemo stići u Čajniče. Tamo treba da se sastanemo. Treba prikupiti sve što se može od hrane. Nemci idu istim putem, armija maršala Lera.<ref>[https://www.znaci.org/zb/4.php?broj=586&bk=4&vol=14 Depeša Dragoslava Račića Zahariju Ostojiću od 29. X. 1944, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, strana 583]</ref>|Depeša Dragoslava Račića Zahariju Ostojiću od 29. X. 1944}} Međutim, tokom noći [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] odbacila ih je kontranapadom, i borbe za grad su se nastavile. U međuvremenu je [[Peta sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačka brigada]] izvela energičan napad sa pravca severa, od Bistrice, na put [[Sjenica]]-[[Prijepolje]]. U oštrim borbama obe strane imale su znatne gubitke. Među poginulima bio je i [[Živko Džuver]], politički komesar [[Peta sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačke brigade]], [[narodni heroj]]. === Borbe za Prijepolje === [[File:Proboj Armijske grupe E iz Srbije za istočnu Bosnu, decembra 1944.jpg|thumb|Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak, decembra 1944.]] Nemci su uspeli da obnove mostobran na levoj obali [[Lim (rijeka)|Lima]] tokom noći [[30. 10.|30. oktobra]]/[[1. 11.|1. novembra]]. Uprkos gubicima i borbama duž celog puta od Novog Pazara, njima su stalno pristizala jaka pojačanja. Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] je uskoro rokirao [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorsku]] prema jugu, pogrešno procenivši da Nemci pripremaju napad u pravcu [[Berane|Berana]]. Tako je prema [[Prijepolje|Prijepolju]] kao čvornoj tački nemačkog napada ostala orijentisana samo [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. divizija]]. Snažan otpor partizana zabeležen je i u ratnom dnevniku komande [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] od 31. 10. 1944. godine: {{izdvojeni citat| Jače nepr. jedinice, dobro naoružane, na izgrađenim položajima zap. od Prijepolja i na visovima s obe strane doline Lima. Prema verodostojnim izveštajima četnika, u rejonu Nove Varoši nalaze se najmanje 2 brigade 37. divizije, pojačane delovima koji su otišli iz Prijepolja, sa neprekidnim priticanjem iz sev. dela Priboja i tesnaca puta u Bijelom Brdu. U rejonu Sjenice prikupljanje oko 14.000 četnika, koji će krenuti preko Pljevalja i Sarajeva prema zapadu.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} Potpukovnik [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Živojin«) poslao je Istaknutom delu štaba četničke Vrhovne komande 4. novembra depešu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|U Prijepolju mi i broj 11 [šifra za Nijemce — prim.]. Između Prijepolja i Pl[j]ev[a]lja jedna crvena brigada. Prebacili smo na levu obalu Lima 1.000 naših ljudi. Sutra prelazimo ja i [[Dragutin Keserović|Keser]] još sa 3.000 i preduzimamo pokret ka Pljevlju. Oko Bijelog Polja slabe snage crvenih. Nemci još drže Kraljevo, Čačak i Užice. Žurite da se tamo pre sastanemo. Pošalji mi hitno ka Pljevlju Rajlića i Ružića.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_137.htm Izvod iz Knjige primljenih depeša Istaknutog dela štaba četničke Vrhovne komande od 10. septembra 1944. do 12. januara 1945. godine]</ref>}} Nemci su se uz pomoć pristižućih ešelona 22. korpusa tokom [[2. 11.|2. novembra]] učvrstili u okolini [[Prijepolje|Prijepolja]] i stvorili osnovicu za dalje nastupanje. === Proboj ka Višegradu === [[File:Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.jpg|thumb|Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.]] [[Datoteka:Żołnierze niemieccy pchają samochody w trudnym terenie na froncie bałkańskim (2-571).jpg|mini|Njemački vojnici guraju kamione duž nasipa od drvenih blokova postavljenih na glibavoj cesti, u blizini Višegrada, decembra 1944.]] Glavni pravac napredovanja bio je niz [[Lim (rijeka)|Lim]] prema [[Priboj]]u i [[Višegrad]]u, a sporedni od [[Prijepolje|Prijepolja]] prema [[Pljevlja|Pljevljima]]. Na pravcu prema [[Višegrad]]u u odbrani po dubini raspoređene su [[4. sandžačka brigada NOVJ|4.]] i [[5. sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačka brigada]], a na pljevaljskom pravcu [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|Treća]]. Nemački večernji izveštaj od 3.11.1944. javlja o upotrebi četnika u proboju dolinom Lima: {{izdvojeni citat|Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=811 Ic Abendmeldung, 23.10.44, National Archive Washington, arhivska oznaka T311 roll 194, frame 805] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro: Im Brückenkopf W – Ufer Lim 1.000 Cetniks zum Kampf gegen Kommunisten eingesetzt."}})</ref>}} Prethodnica Šojerlen dosegla je [[Višegrad]] nakon iscrpljujućih i krvavih borbi [[11. 11.|11. novembra]]. Međutim, naišla je na znatne probleme i u svom daljem nastupanju prema [[Sarajevo|Sarajevu]]. U ovom periodu komunikaciju [[Višegrad]]-[[Sarajevo]] držala je [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizija NOVJ]], dok je [[37. sandžačka divizija NOVJ|37.]] ostala u zahvatu [[Prijepolje|Prijepolja]] vršeći snažan pritisak na komunikacije u ovoj čvornoj tački. U tom trenutku se [[Armijska grupa E]] našla u neugodnom položaju. Njenih 85.000 ljudi koji su predstavljali središnji ešelon, a pored njih i oko 20.000 glavnine [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], našlo se na malom prostoru na maršu između doline Ibra i Višegrada, izloženo intenzivnim napadima iz vazduha, pritisku [[13. korpus NOVJ|13. korpusa NOVJ]] i Bugara sa istoka i efikasnom otporu na zapadu. {{izdvojeni citat|5. 11. 1944. Grupa armija »E« nastaviće povlačenje prema severu i severozapadu sa najvećim mogućim ubrzanjem, uz jako obezbeđivanje svog istočnog i sev. boka, starajući se o bezuslovnom osiguranju planskog odvijanja kretanja, da bi se po prelasku Drine i uspostavljanju naslona na snage K-de 2. oklopne armije u Hercegovim i u donjem toku Save, mogla grupisati za izvršenje novih zadataka. Za povlačenje stoje na raspolaganju putevi: *plavi: Bitolj — Elbasan — Skadar — Podgorica — Trebinje — Mostar, *ljubičasti: Štimlje — Prizren — Kukes — Skadar, *crveni: Prizren — Peć — Andrijevica — Berane — Pljevlja — Uvac, *zeleni: Mitrovica — Novi Pazar — Prijepolje — Priboj — Višegrad, *smeđi: Uroševac — Raška — Kraljevo, *crni: Kraljevo — Čačak — Užice — Višegrad — Rogatica — Sarajevo.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} === Borbe za Pljevlja === [[File:Sahrana poginulih tokom proboja Armijske grupe E kroz Sandžak, decembra 1944.jpg|thumb|Sahrana poginulih Nemaca tokom proboja kroz Sandžak, decembra 1944.]] Stoga je formirana jača oklopno-motorizovana kolona koja je [[8. 11.|8. novembra]] prodrla u [[Pljevlja]], otvorivši tako alternativni pravac, koji snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] i [[SUK]] nisu bile u stanju da otvore samostalno.<ref name="ReferenceB"/> Na ovaj pravac odmah su usmerene sve snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]]. Time ih je nemačka komanda iskoristila kao levu pobočnicu, raširila zahvat nastupanja smanjivši koncentraciju neprijateljskog pritiska, i ujedno rasteretila pretrpane marševske komunikacije izložene zastojima i napadima iz vazduha. Nemci su bili svesni da, i pored zajedničke borbe i zajedničkih taktičkih ciljeva, uvek mogu očekivati četničke prepade na svoja manja izložena odeljenja, kako to oslikava sledeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 10.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Wehrmacht|Vermaht]], naročito na odvojene grupe.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184.</ref>|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11. novembra 1944.}} Sandžak je predstavljao područje na kome su se sabrala većina srbijanskih četničkih jedinicâ, što se vidi i iz jedne jutarnje obavijesti iz štaba [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] od 17. novembra 1944. godine: {{izdvojeni citat|Crna Gora: Napadi dijelova Bokeljske brigade i [[Divizija Garibaldi|divizije Garibaldi]] na nacionalističke snage jugoistočno od [[Kotor]]a. Četničke jedinice pod Račićem se prebacuju iz Pljevalja u [[Bijelo Polje]]; povlačenje grupe Lukačević iz [[Foča|Foče]] u Pljevlja. Srbi nacionalisti pod komandom generala Trifunovića marširaju ka Prijepolju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000336.] <br /> ({{jez-njem|"Morgenmeldung Okdo.H.Gr.E Ia/Ic vom 17.11.1944. </br> Montenegro: Angriffe Teile Boka–Brig. u. Garibaldi–Div. gegen Nat. SO Kotor (FAT). Cetnik–Verbände Racic aus Plevlja in Verlegung nach Bjelopolje, Abzug Gruppe Lukacevic aus Foca nach Plevlja. Nat. Serben unter Führung Gen. Trifunovic auf dem Marsch nach Prijepolje."}})</ref>}} Nemci su Pljevlja prepustili četnicima, usmerivši ih prema Čajniču i Goraždu. Međutim, već narednog dana, [[18. 11.|18]]/[[19. 11.|19. novembra]] [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] je energičnim naletom razbila četnike i oslobodila [[Pljevlja]]. Tom prilikom poginuo je komandant Moravičkog korpusa JVuO Gordić. Glavnina [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] prešla je preko Boljanića u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. Suštinu njemačko-četničke taktičke saradnje precizno je u svojim kasnijim sjećanjima opisao Milenko Solarić, tada oficir SUK-a: {{izdvojeni citat|Nemci, pak, imaju koristi od naših obezbeđenja, jer mi, obezbeđujući sebe, štitimo i njih. Zapravo, omogućujemo im da se sigurnije kreću... Zanimljivo je da Nemci nisu pošli istim pravcem kojim i mi, već za Rudo. A most su za nas gradili – rezonovao sam – zato što im je trebalo levo bočno obezbeđenje.<ref>Milenko Solarić: Naličje "Bosanske golgote" ili kako sam postao pripadnik SDK, Zapisi iz dobrovoljačke borbe, I, Minhen, 1955, str. 26</ref>}} == Posledice == {{main|Operacija Zeleni put II|Drinski front}} [[File:Evakuacija Armijske grupe E iz Srbije, decembra 1944.jpg|thumb|Deo mehanizacije Armijske grupe E evakuisane vozovima, decembra 1944.]] {{izdvojeni citat|Upotreba četnika u različitim područjima je je dala dobre rezultate. Pogotovo je njihovo poznavanje terena i izviđačka aktivnost protiv Titovih bandi od koristi Wehrmachtu. Naslanjanje četnika na Wehrmacht je ipak samo posljedica njihove slabosti u odnosu na Titove snage. Oružana intervencija Anglo-amerikanaca bi sigurno izazvala njihov trenutačni prelazak u neprijateljski tabor.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000770: Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“. (decembar 1944)</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“. (decembar 1944)}} Nakon konačnog oslobođenja [[Pljevlja|Pljevalja]], i [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] usmerila je pritisak na komunikaciju [[Prijepolje]] - [[Priboj]] i okolne zaštitnice. Ovim putem prošla je tokom tri nedelje u gustom marševskom poretku glavnina nemačkog 22. i 91. korpusa, što je predstavljalo priliku za postavljanje uspešnih zaseda i nanošenje teških gubitaka. {{izdvojeni citat|Kao odmazdu za napad kod sela Halinovići i Karaula od 29. novembra 1944, naređeno paljenje sela Donji Goračići, Miševići i Muškovina, konfiskacija stoke i namirnica, te hapšenje muških stanovnika. Sela Halinovići i Karaula, koja jako simpatišu sa gerilcima, će biti kažnjena sa konfiskacijom trećine tamošnjeg stočnog fonda.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000293-4: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 30. novembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. nemačkog armijskog korpusa za 30. novembar 1944.}} Novi Pazar oslobođen je [[30. 11.|30. novembra]] kad su u grad sa istoka ušle 22. srpska i 9. bugarska divizija, potiskujući nemačke zaštitnice. [[Prijepolje]] će međutim biti poprište još jedne dramatične epizode - [[Proboj nemačkog 21. korpusa 1944/45|proboja nemačkog 21. korpusa]] iz okruženja, tako da je [[Prijepolje]] konačno oslobođeno tek [[10. 1.|10. januara]] [[1945]]. Taktički, ova operacija može se smatrati pobedom osovinskih snaga. Međutim, nemačke i [[četnici|četničke]] snage pretrpele su prilikom proboja znatne gubitke. Verovatno najvažniji taktički rezultat predstavlja tronedeljno zadržavanje ove jake gorbene grupacije u periodu krize nemačke odbrane severno od Save i Drave i onemogućavanje njenog uticaja (više informacija u člancima [[Ofanziva Trećeg ukrajinskog fronta u južnoj Mađarskoj]] i [[Sremski front]]). == Suđenje Mihailoviću == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na beogradskom procesu.]] Na [[Beogradski proces|posleratnom suđenju]] u [[Beograd]]u [[1946]]. godine suđeno je generalu Mihailoviću i ostalim kolaboracionistima zbog saradnje sa okupatorom tokom rata. Tokom suđenja je bilo reči i o zajedničkom maršu četnika sa Vermahtom: :Pretsednik: Jeste li u to vreme povlačeći se susreli nemačke jedinice pošto su se i one povlačile? :Svedok Marković: Jesmo, na istom drumu su maršovale. :Pretsednik: Kako, maršovali zajedno sa vama? :Svedok Marković: Nemci su maršovali drumom, a mi smo bili levo. :Pretsednik: Jeste li zajedno sa Nemcima išli? :Svedok Marković: Tako je vodio general [[Miroslav Trifunović|Trifunović]]. :Pretsednik: Je li izdao vama naređenje da se povlačite zajedno sa Nemcima? :Svedok Marković: Izdao je da se povlačimo. :Pretsednik: A šta je kazao za Nemce? :Svedok Marković: Da se Nemci ne diraju, a Nemci neće dirati nas.<ref name="Ispitivanje">[https://www.znaci.org/00001/60_2_9.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata]</ref> Četnički vođa Dragoljub Mihailović u Jugoslaviji je osuđen na smrt streljanjem zbog saradnje sa okupatorom i ratnih zločina. Nakon 2000-ih je u Srbiji rehabilitovan. == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen (Gebundene Ausgabe - 1970). {{de}} * [https://www.znaci.org/00001/289.htm Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN], Vowinckel (Gebundene Ausgabe - 1955). {{de}} * [https://www.znaci.org/00001/228.htm Vojni istorijski institut: ZAVRŠNE OPERACIJE ZA OSLOBOĐENjE JUGOSLAVIJE 1944-45], Beograd 1957. * [https://www.znaci.org/00001/153.htm OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2], prepravljeno i dopunjeno izdanje, Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik komande Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine] - Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Prilog 1, Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine] - Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Prilog 2, Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, četnički dokumenti], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_1_14.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I (borbe u Srbiji), knjiga 14 - 15-31. oktobar 1944.], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_1_16.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I (borbe u Srbiji), knjiga 16 - borbe u Sandžaku 1942 - 1944.], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/272.htm Čedo Drulović: 37. SANDžAČKA DIVIZIJA], Vojnoistorijski institut, Beograd 1983. * [https://www.znaci.org/00001/235.htm Živojin Nikolić Brka: 22. DIVIZIJA], Narodna knjiga, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/237.htm Petar Višnjić; Bitka za Srbiju 2], Beogradska knjiga, Beograd 1984. * [https://www.znaci.org/00001/64.htm Mitar Đurišić: SEDMA OMLADINSKA], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1973. == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Operacija Zeleni put II]] * [[Proboj Nijemaca i četnika iz Crne Gore]] * [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)]] * [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke]] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Proboj Armijske grupe E iz Grčke]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslovenska vojska u otadžbini]] [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Saradnja NOVJ i Saveznika]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] oxv2v3b9im6xomaje3a11h32tmx4vgy 42710884 42710800 2026-10-14T06:44:09Z ~2026-52047-51 396422 /* Borbe za Pljevlja */ 42710884 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije<br>(Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak) |deo = [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|Proboja Armijske grupe E iz Grčke]] |slika = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije za istočnu Bosnu, decembra 1944.jpg |opis_slike = Proboj Nemaca i četnika iz Srbije, preko Sandžaka, za istočnu Bosnu, decembra 1944. |datum = [[22. 10.|22. oktobar]]-[[1. 12.|1. decembar]] [[1944]]. |mesto = [[Sandžak]] - [[Istočna Bosna]] |uzrok = |teritorija = |rezultat = Pobeda [[Wehrmacht|Vermahta]] * uspešan proboj Nemaca i četnika u Bosnu * uspostavljanje [[Drinski front|Drinskog fronta]] |strana1 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Wehrmacht|Vermaht]] <br /> {{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Četnici u drugom svjetskom ratu|Četnici]] |strana2 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] <br /> {{flagicon|UK}} [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo|Savezničko vazduhoplovstvo]] |jedinice1 = {{flagicon|Treći Reich}} Prethodnica Scheuerlen<br />{{flagicon|Treći Reich}} [[22. korpus (Nemačka)|22. nemački korpus]]<br />{{flagicon|Treći Reich}} [[91. korpus za specijalnu upotrebu (Nemačka)|91. nemački korpus za specijalnu upotrebu]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} glavnina [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] iz [[Srbija|Srbije]] (14.000<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/> - 18.000<ref name="Četničke depeše od 10.9.1944. do 12.1.1945.">[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_137.htm Izvod iz knjige primljenih depeša Istaknutog dela štaba Četničke vrhovne komande od 10. septembra 1944. do 12. januara 1945. godine]</ref>) |jedinice2 = {{flagicon|DFJ}} [[37. sandžačka divizija]]<br />{{flagicon|DFJ}} [[7. crnogorska omladinska brigada]]<br />{{flagicon|UK}} [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo]] |komandant1 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Alexander Löhr]], komandant [[Armijska grupa E|Armije E]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Miroslav Trifunović]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragoslav Račić]]<br />{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragutin Keserović]] |komandant2 = {{flagicon|DFJ}} [[Radovan Vukanović]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] |snaga1 = 105.000 |snaga2 = 4.000 |gubici1 = |gubici2 = |gubici3 = }} '''Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak''' (kodno ime '''operacija Zeleni put'''<ref>https://znaci.org/zb/4_12_4_219.htm</ref>, poznato kao '''povlačenje Nemaca i četnika iz Srbije''', '''proboj Nijemaca i četnika iz Srbije''' i slično) je bila operacija proboja nemačke [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] kroz [[Sandžak]], kroz neprijateljsku partizansku teritoriju, u kojoj su kao pomoćne trupe koristili četnike pod njihovom komandom. Usled [[Bitka za Srbiju 1944.|poraza četničkih i nemačkih snaga prikupljenih u Srbiji]] tokom septembra i oktobra [[1944]], za Armijsku grupe E je zatvoren pravac manevra prema Beogradu, pa je ona bila prisiljena da izbori za sebe alternativni pravac preko Sandžaka i istočne Bosne. Zeleni put ({{jez-nem|Strasse Grün}}) je predstavljao liniju [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|izvlačenja nemačke vojske iz Grčke]] na pravcu: [[Kosovska Mitrovica]] – [[Novi Pazar]] – [[Prijepolje]] – [[Priboj]] – [[Višegrad]].<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/> U ovom proboju kroz [[NOVJ|partizansku]] teritoriju, Vermahtu su se pridružili i [[četnici]]. Nakon [[bitka za Srbiju 1944.|oslobođenja Srbije]], nemačka [[Armijska grupa E]] bila je prinuđena na proboj preko [[Sandžak]]a prema [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Komande Armijske grupe E], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2</ref> Jedini raspoloživ put vodio je preko [[Sjenica|Sjenice]] i [[Prijepolje|Prijepolja]]. Na isti pravac bila je orijentisana i glavnina snaga [[JVuO]] koje su se povlačile iz centralne Srbije, izbegavajući sukob sa neprijateljski nastrojenom sovjetskom [[Crvena armija|Crvenom armijom]].<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_87.htm Direktiva Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 21. oktobra 1944. komandantima jurišnih grupa za prodor u Sandžak], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 87</ref> Na tom području bile su prisutne slabije snage NOVJ (oko 4.000 boraca). Stoga je Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] postigla sporazum sa ovom grupom JVuO o sadejstvu u borbi protiv NOVJ.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_171.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E komandantu Jugoistoka o postignutom sporazumu sa četnicima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 171</ref> Koncentrični napad nemačke grupe Šojerlen, [[Srpska državna straža|Srpskog udarnog korpusa]] i ojačane [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]] na izlazni pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] počeo je [[22. 10.|22. oktobra]] [[1944]]. Borbena grupa Šojerlen je, koristeći ojačanja, nakon oštrih borbi uspela da ovlada Sjenicom [[24. 10.|24. oktobra]], Prijepoljem [[1. 11.|1. novembra]] i [[Višegrad]]om [[11. 11.|11. novembra]]. Radi razvijanja u širinu i smanjivanja marševske gustine, snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] su, nakon savladavanja deonice [[Sjenica]] - [[Prijepolje]], usmerene preko [[Pljevlja|Pljevalja]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]].<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_95.htm Zapovest Dragutina Keserovića od 3. novembra 1944. komandantima potčinjenih jedinica za grupisanje snaga i dejstva u dolini Lima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 95</ref> Ovim marševskim putem izvuklo se u istočnu [[Bosna|Bosnu]] oko 85.000 Nemaca<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E o brojnom stanju], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 174</ref> i oko 20.000 četnika. Umešnim korišćenjem terena i znatnim borbenim angažovanjem, [[37. sandžačka divizija NOVJ|37.]] i zatim [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizija NOVJ]] (tokom [[operacija Zeleni put II|proboja od Višegrada do Sarajeva]]) uspele su da zadrže ovu grupaciju preko mesec dana. Tokom tog proboja i marša Nemci i njihovi saputnici bili su izloženi frontalnim i bočnim napadima, kao i intenzivnim savezničkim vazdušnim dejstvima, od čega su pretrpeli ozbiljne gubitke u ljudstvu i tehnici. == Pozadina == === Oslobođenje Srbije === {{main|Bitka za Srbiju 1944.}} Tokom jula i avgusta [[1944]]. [[Sandžak]] je bio žarište najintenzivnijih operacija i najveće koncentracije njemačkih trupa i [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] ([[operacija Rübezahl|operacija Ribecal]], [[operacija Draufgänger|operacija Draufgenger]]). [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] je vršila koncentraciju za prodor u [[Srbija|Srbiju]], a nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] preduzela je niz krupnih operacija da to spreči. Kako su te operacije okončane nemačkim neuspehom i snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] prodrle u [[Srbija|Srbiju]], a tokom septembra došlo do pojave Crvene armije na istočnoj granici, došlo je do nagle dekoncentracije snaga iz [[Sandžak]]a. Kad je početkom septembra 2. puk [[Divizija Brandenburg|Brandenburg]], koji je bio osovina okupacionih snaga, premešten na sever, lokalne snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] su u kratkom roku izbacile preostale slabije snage, četnike i muslimansku miliciju iz svih gradova u [[Sandžak]]u, velikog dela istočne [[Bosna|Bosne]] i [[Srbija|Srbije]], sve do [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]]. Vrlo skromne snage NOVJ ([[37. sandžačka divizija NOVJ|37. divizija]], [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorska (omladinska) brigada]] i nekoliko teritorijalnih odreda, oko 4.000 ljudi) držale su pod svojom kontrolom prostor od linije [[Goražde]] - [[Višegrad]] - [[Užice]] - [[Požega]] na severu, do [[tara (rijeka)|reke Tare]] na jugu. Ove snage oslobodile su [[Bijelo Polje]] [[9. 9.|9. septembra]], [[Mojkovac]] [[13. 9.|13. septembra]], [[Berane]] [[15. 9.|15. septembra]], [[Prijepolje]] [[29. 9.|29. septembra]], [[Pljevlja]] [[1. 10.|1. oktobra]], [[Goražde]] [[7. 10.|7. oktobra]], [[Višegrad]] [[9. 10.|9. oktobra]], [[Ivanjica|Ivanjicu]] i [[Arilje]] početkom oktobra, [[Sjenica|Sjenicu]] [[15. 10.|15. oktobra]]. {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma... Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Polovinom oktobra 1944. godine, situaciju u centralnoj Srbiji pred sâm [[Beogradska operacija|pad Beograda]] na sljedeći način opisuje general-major [[Erich Schmidt-Richberg]], tada u svojstvu načelnika štaba Armijske grupe »E«: {{izdvojeni citat|Istovremeno, Vrhovna komanda je saznala da je 34. armijski korpus (pod komandom generala Milera) vodio teške borbe kod [[Kragujevac|Kragujevca]] i da se razmak između njega i [[Beograd]]a povećavao. U [[Kruševac|Kruševcu]] su se, prema izveštajima, nalazili nemačka terenska komanda i bataljon [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog korpusa]] (»[[Bijela garda (Rusija)|beli Rusi]]« koji su se borili na nemačkoj strani), dok je izvan grada bila stacionirana jedna neutralna četnička grupa. Duž železničke pruge [[Mitrovica]]–[[Raška]]–[[Kraljevo]] bile su raspoređene slične ruske jedinice radi obezbeđenja pruge; isto tako, neutralni četnici i nekoliko manjih [[Srpska državna straža|Nedićevih grupa]] u okolini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/289.htm Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN], strana 44. <br /> ({{jez-njem|"Gleichzeitig erfuhr das Oberkommando, daß das XXXIV. A.K., General Müller, bei Kragujevac in schwerem Kampf stehe, die Lücke zwischen ihm und Belgrad im Wachsen sei. In Kruševac solle noch eine deutsche Feldkommandantur und ein Bataillon vom russischen Korps (auf deutscher Seite kämpfende Weißrussen), außerhalb der Stadt eine neutrale Četnikgruppe stehen. An der Bahn Mitrovica–Raška–Kraljevo standen ebenfalls solche Russen als Eisenbahnsicherung, im Gelände gleichfalls neutrale Četniks und einige kleine Nedićgruppen."}})</ref>}} === Dolazak Nemaca iz Grčke === {{main|Proboj Armijske grupe E iz Grčke}} [[Datoteka:Proboj 21 AK okt dec 1944.png|mini|[[Proboj Armijske grupe E iz Grčke|Proboj Armije E iz Grčke]], kojoj su se usput pridruživale nemačke i četničke snage.]] Međutim, razvoj ratnih operacija učinio je u drugoj polovini oktobra [[1944]]. ovo područje još jednom pozornicom odlučujućih zbivanja. Naime, [[Armijska grupa E]] iz [[Grčka|Grčke]], budući da joj je presečen moravski pravac, bila je prinuđena da orijentiše svoj proboj na pravac od [[Novi Pazar|Novog Pazara]] preko [[Sandžak]]a prema [[Sarajevo|Sarajevu]]. {{izdvojeni citat|18. 10. 1944 Naša namera je da, dovlačenjem preostalih snaga, osposobimo Milera da u rejonu sev. i ist. od Kraljeva bezuslovno spreči prodor protivnika iz Kraljeva. Sa drugim snagama [treba] otvoriti put preko Novog Pazara ka Višegradu. Na teritoriji k-ta oruž. snaga u Makedoniji situacija se danas stabilizovala. Lanc će tamo sutra preuzeti komandu. Cilj ove naše operacije je od sada da se celokupne snage Jugoistoka prikupe na teritoriji zapadne Hrvatske, da bi se odavde mogla povesti odbrana jug. ist. granice Rajha i to po mogućstvu ofanzivno. Za ovo, Grupa armija »E« mora za sebe da oslobodi borbom i drži otvorenim sledeće pravce puteva koji vode na prostoriju Mostar — Sarajevo: *Put A: Uroševac — Prizren — Kukes — Skadar — Podgorica — Nikšić — Trebinje — Mostar. *Put B: Raška, odnosno Mitrovica — Novi Pazar — Sjenica — Prijepolje — Višegrad, odnosno Prijepolje — Pljevlja — Goražde — Rogatica — Sarajevo: *Put C: Kraljevo — Čačak — Užice a odavde, kao C1, dalje vodi preko Višegrada — Rogatice za Sarajevo. Kao C2 dalje vodi preko Zvornik — Tuzla za Doboj. Dok će se za putne pravce A i C izboriti k-de 21. korpusa, odnosno Korpusa »Miler«, uz raspored sopstvenih snaga po dubini, dotle će se za otvaranje putnog pravca B upotrebiti Specijalni štab »Šojerlen«. Posle dostizanja rejona Višegrad, Specijalni štab »Šojerlen« ima za zadatak da, u povezanosti sa snagama K-de 2. okl. arm., izgradi novu pozadinsku bazu Grupe armija »E« uz držanje otvorenim puteva koji vode prema Višegradu.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} === Sabiranje četnika i Nemaca u Kraljevu === {{main|Borbe za Kraljevački mostobran}} [[File:Četnički predstavnici kod Armijske grupe E stižu u Kraljevo, septembra 1944.jpg|thumb|Četnički predstavnici kod Armije E stižu u Kraljevo, septembra 1944.]] [[File:Kraljevo, ispraćaj regruta, septembra 1944.jpg|thumb|Žene ispraćaju regrute u JVuO na centralnom gradskom trgu u Kraljevu.]] {{izdvojeni citat|Držanje četnika u celoj Srbiji sve više neprijateljsko, sa učestalim prepadima na nem. jedinice i naseljena mesta; izuzetak je južna [sic] Srbija gde se Račić, pod njemačkom komandom, tuče protiv komunista.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=193&broj=433 National Archive Washington, arhivska oznaka T311, Roll 193, frame no. 000430.]</ref>|Savetovanje kod načelnika štaba Armijske grupe F (11.9.44).}} I pored mestimičnih akata neprijateljstva raznih četničkih grupa prema Nemcima, glavne snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] tokom septembra i prvih dana oktobra borile su se protiv NOVJ u saradnji sa Nemcima i pod nemačkim rukovodstvom. Glavna mobilna formacija bila je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]. {{izdvojeni citat|Uprkos svojoj slabosti, Račićeve jedinice nastavljaju borbu protiv partizana. Usled jakog partizanskog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz Istočne Srbije, izrazile su spremnost za daljnu borbu protiv komunizma u saradnji sa Wehrmachtom... Akcije četnika u Istočnoj Bosni i Hercegovini su, izgleda, izvedene bez saglasnosti Vrhovne komande.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=101 National Archive Washington, arhivska oznaka T311, Roll 194, frame no. 000095.]</ref>|Dodatak za savetovanje kod načelnika štaba Armijske grupe F (2.10.44).}} Četvrta grupa jurišnih korpusa sa pridruženim jedinicama bila je, nakon [[Bitka na Jelovoj gori|poraza kod Jelove gore]], [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|gubitka Valjeva]] i [[Oslobođenje Aranđelovca septembra 1944.|Aranđelovca]], a zatim i poraza u okolini Krupnja, potisnuta prema Šapcu i Beogradu. Odatle su je Nemci transportovali u okolinu Kraljeva počev od 3. oktobra. Najviše nemačko vojno, političko, policijsko i rukovodstvo SS-s na Balkanu održalo je 8. oktobra savetovanje na kojem su doneli odluku da glavninu JVuO upotrebe u prethodnici i kao bočnu zaštitnicu prilikom proboja Armijske grupe E prema Bosni (tj. na teritoriju NDH). {{izdvojeni citat| (prim: [[Hermann Neubacher|Neubacher]]ovo izlaganje) c) Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju delomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmeštanja nemačkih trupa iz Srbije... Na kraju je (prim: Viši SS i policijski vođa za Srbiju Behrends) skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspeo ubaciti dovoljno jake grupe [[Sicherheitsdienst|Službe bezbednosti]], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući ([[Maximilian von Weichs|von Weichs]]) primetio da je već i to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo poveriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=51&roll=194 Memorandum sa savetovanja visokih nemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, održanog 8. oktobra 1944, National Archive Washington, T311, Roll 194, frames no. 000045-00047.]</ref>}} Na taj način, snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] koncentrisane su sredinom oktobra u oblasti [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]], usmerene na isti pravac proboja.<ref name="ReferenceA"/> Ključna deonica koju je trebalo savladati bio je put [[Sjenica]] - [[Prijepolje]]. == Naređenja za operaciju == [[File:Četnički predstavnik i avijatičar Luftwaffe-a u Kraljevu, septembra 1944.jpg|thumb|Četnički predstavnik (moguće [[Dragoslav Račić]]) i neimenovani podoficir njemačkog [[Luftwaffe]]a u [[Kraljevo|Kraljevu]], nakon [[Operacija Nedelja pacova|operacije Ratweek]], septembar 1944. godine.]] Početak nemačkog proboja planiran je za [[22. 10.|22. oktobar]] [[1944]]. Tog dana je general Šojerlen pokrenuo svoju borbenu grupu iz [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. U dnevniku Komande armijske grupe za dan 21. 10. 1944. postoji zabeleška o tome: {{izdvojeni citat| Spec. štab »Šojerlen« dobija sledeći zadatak: a) raščišćavanje i obezbeđenje puta Novi Pazar — Sjenica — Prijepolje — Višegrad. Po uspostavljanju veze sa snagama koje Komanda 2. okl. armije upućuje iz Sarajeva, sa delom snaga što pre očistiti i obezbediti i put Višegrad — Užice — Kraljevo, da bi se ovde pomoglo rasterećenju Milerovog korpusa...<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} Na osnovu ovoga je pukovnik Dragutin Redić izdao zapovest [[Srpski udarni korpus|Srpskom udarnom korpusu]], nekadašnjoj Nedićevoj jedinici stavljenoj pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|Na osnovu naknadno prikupljenih podataka u toku vođenih borbi 21 i 22. oktobra između Duge Poljane i Sjenice i južno od iste nalaze se jače komunističke snage jačine oko 1000— 1500 ljudi. Ove komunističke snage raspolažu sa šest bacača i dosta automatskog oružja. U cilju izvršenja dobivenog zadatka Srpski udarni korpus mora da ovlada Sjenicom. Ovaj zadatak korpus će izvršiti u sadejstvu sa nemačkim jedinicama koje nastupaju istim pravcem kao i Srpski Udarni korpus. Zbog toga što jedinice SUK ne raspolažu sa potrebnim teškim pešadiskim i artileriskim naoružanjem, to će nemačke jedinice svojim artiljerijskim naoružanjem, bacačima i artiljerijom, uništavati komunističke centre otpora na pravcu nadiranja jedinica SUK.<ref>[https://www.znaci.org/zb/4.php?broj=356&vol=14&bk=4 Zapovest Štaba 2. divizije Srpskog udarnog korpusa od 24. oktobra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na jedinice NOVJ u rejonu Sjenice], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 91</ref>}} Potpukovnik [[Dragoslav Račić]] izdao je direktivu i zapovest svojoj grupi korpusa: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Prva jurišna grupa polazi u napad 23. oktobra u 7 časova sa koncentraciske prostorije opštim pravcem drum za Sjenicu...}} == Tok operacije == === Borbe za Sjenicu === [[File:Zarobljeni Nemci u Sjenici 1944.jpg|thumb|Zarobljeni Nemci u Sjenici od boraca 8. srpske brigade, 1944. godine.]] 23. oktobra 1944. godine dokumenti Armijske grupe F beleže zajedničku borbu Nemaca i četnika protiv partizana.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=656 Ic Abendmeldung, 23.10.44, National Archive Washington, arhivska oznaka T311 roll 194, frame 650]</ref> [[25. 10.|25. oktobra]] prethodnica nemačke grupe Šojerlen uspela je da odbaci delove [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorske]] i [[Četvrta sandžačka brigada NOVJ|4. sandžačke brigade NOVJ]], te su njeni oklopno-motorizovani delovi pred veče ušli u [[Sjenica|Sjenicu]]. [[Sjenica]] je postala centar koncentracije snaga [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] koje su pristizale preko [[Novi Pazar|Novog Pazara]], i glavnine snaga [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], koje su pristizale preko [[Ivanjica|Ivanjice]]. Iz tog razloga [[Sjenica]] je bila česta meta savezničkog bombardovanja od kojih su Nemci i četnici imali znatne gubitke, ali su i civili teško stradali.<ref>Radomir Milošević - Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd 1996 - strane 81-83</ref> Pošto su se neprijateljske namere jasno iskazale, došlo je i do koncentrisanja snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Sve raspoložive snage obe strane angažovane su na malom prostoru od [[Sjenica|Sjenice]] do [[Prijepolje|Prijepolja]]. Prethodnica Šojerlen odmah je nastavila nastupanje prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[27. 10.|27. oktobra]] rano ujutro. Na ovaj pravac štab Drugog korpusa usmerio je [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. proletersku brigadu]], dok je [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorska]] ostala na prostoru između [[Novi Pazar|Novog Pazara]] i [[Sjenica|Sjenice]], sa zadatkom da napada nemačke transporte iz zaseda i onemogući saobraćaj. Kombinovane nemačke snage uspele su da ovladaju putem od [[Sjenica|Sjenice]] do [[Prijepolje|Prijepolja]] energičnim napadom i da [[29. 10.|29. oktobra]] uđu u [[Prijepolje]], uspevši da stvore i manji mostobran na levoj obali [[Lim (rijeka)|Lima]]. {{izdvojeni citat|18000 srpskih boraca na maršu za Čajniče. Prvi ešalon danas ulazi u Prijepolje. Prvog novembra verovatno ćemo stići u Čajniče. Tamo treba da se sastanemo. Treba prikupiti sve što se može od hrane. Nemci idu istim putem, armija maršala Lera.<ref>[https://www.znaci.org/zb/4.php?broj=586&bk=4&vol=14 Depeša Dragoslava Račića Zahariju Ostojiću od 29. X. 1944, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, strana 583]</ref>|Depeša Dragoslava Račića Zahariju Ostojiću od 29. X. 1944}} Međutim, tokom noći [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] odbacila ih je kontranapadom, i borbe za grad su se nastavile. U međuvremenu je [[Peta sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačka brigada]] izvela energičan napad sa pravca severa, od Bistrice, na put [[Sjenica]]-[[Prijepolje]]. U oštrim borbama obe strane imale su znatne gubitke. Među poginulima bio je i [[Živko Džuver]], politički komesar [[Peta sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačke brigade]], [[narodni heroj]]. === Borbe za Prijepolje === [[File:Proboj Armijske grupe E iz Srbije za istočnu Bosnu, decembra 1944.jpg|thumb|Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak, decembra 1944.]] Nemci su uspeli da obnove mostobran na levoj obali [[Lim (rijeka)|Lima]] tokom noći [[30. 10.|30. oktobra]]/[[1. 11.|1. novembra]]. Uprkos gubicima i borbama duž celog puta od Novog Pazara, njima su stalno pristizala jaka pojačanja. Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] je uskoro rokirao [[Sedma crnogorska omladinska brigada NOVJ|7. crnogorsku]] prema jugu, pogrešno procenivši da Nemci pripremaju napad u pravcu [[Berane|Berana]]. Tako je prema [[Prijepolje|Prijepolju]] kao čvornoj tački nemačkog napada ostala orijentisana samo [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. divizija]]. Snažan otpor partizana zabeležen je i u ratnom dnevniku komande [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] od 31. 10. 1944. godine: {{izdvojeni citat| Jače nepr. jedinice, dobro naoružane, na izgrađenim položajima zap. od Prijepolja i na visovima s obe strane doline Lima. Prema verodostojnim izveštajima četnika, u rejonu Nove Varoši nalaze se najmanje 2 brigade 37. divizije, pojačane delovima koji su otišli iz Prijepolja, sa neprekidnim priticanjem iz sev. dela Priboja i tesnaca puta u Bijelom Brdu. U rejonu Sjenice prikupljanje oko 14.000 četnika, koji će krenuti preko Pljevalja i Sarajeva prema zapadu.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} Potpukovnik [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Živojin«) poslao je Istaknutom delu štaba četničke Vrhovne komande 4. novembra depešu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|U Prijepolju mi i broj 11 [šifra za Nijemce — prim.]. Između Prijepolja i Pl[j]ev[a]lja jedna crvena brigada. Prebacili smo na levu obalu Lima 1.000 naših ljudi. Sutra prelazimo ja i [[Dragutin Keserović|Keser]] još sa 3.000 i preduzimamo pokret ka Pljevlju. Oko Bijelog Polja slabe snage crvenih. Nemci još drže Kraljevo, Čačak i Užice. Žurite da se tamo pre sastanemo. Pošalji mi hitno ka Pljevlju Rajlića i Ružića.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_137.htm Izvod iz Knjige primljenih depeša Istaknutog dela štaba četničke Vrhovne komande od 10. septembra 1944. do 12. januara 1945. godine]</ref>}} Nemci su se uz pomoć pristižućih ešelona 22. korpusa tokom [[2. 11.|2. novembra]] učvrstili u okolini [[Prijepolje|Prijepolja]] i stvorili osnovicu za dalje nastupanje. === Proboj ka Višegradu === [[File:Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.jpg|thumb|Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.]] [[Datoteka:Żołnierze niemieccy pchają samochody w trudnym terenie na froncie bałkańskim (2-571).jpg|mini|Njemački vojnici guraju kamione duž nasipa od drvenih blokova postavljenih na glibavoj cesti, u blizini Višegrada, decembra 1944.]] Glavni pravac napredovanja bio je niz [[Lim (rijeka)|Lim]] prema [[Priboj]]u i [[Višegrad]]u, a sporedni od [[Prijepolje|Prijepolja]] prema [[Pljevlja|Pljevljima]]. Na pravcu prema [[Višegrad]]u u odbrani po dubini raspoređene su [[4. sandžačka brigada NOVJ|4.]] i [[5. sandžačka brigada NOVJ|5. sandžačka brigada]], a na pljevaljskom pravcu [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|Treća]]. Nemački večernji izveštaj od 3.11.1944. javlja o upotrebi četnika u proboju dolinom Lima: {{izdvojeni citat|Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.<ref>[https://www.znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=811 Ic Abendmeldung, 23.10.44, National Archive Washington, arhivska oznaka T311 roll 194, frame 805] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro: Im Brückenkopf W – Ufer Lim 1.000 Cetniks zum Kampf gegen Kommunisten eingesetzt."}})</ref>}} Prethodnica Šojerlen dosegla je [[Višegrad]] nakon iscrpljujućih i krvavih borbi [[11. 11.|11. novembra]]. Međutim, naišla je na znatne probleme i u svom daljem nastupanju prema [[Sarajevo|Sarajevu]]. U ovom periodu komunikaciju [[Višegrad]]-[[Sarajevo]] držala je [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizija NOVJ]], dok je [[37. sandžačka divizija NOVJ|37.]] ostala u zahvatu [[Prijepolje|Prijepolja]] vršeći snažan pritisak na komunikacije u ovoj čvornoj tački. U tom trenutku se [[Armijska grupa E]] našla u neugodnom položaju. Njenih 85.000 ljudi koji su predstavljali središnji ešelon, a pored njih i oko 20.000 glavnine [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], našlo se na malom prostoru na maršu između doline Ibra i Višegrada, izloženo intenzivnim napadima iz vazduha, pritisku [[13. korpus NOVJ|13. korpusa NOVJ]] i Bugara sa istoka i efikasnom otporu na zapadu. {{izdvojeni citat|5. 11. 1944. Grupa armija »E« nastaviće povlačenje prema severu i severozapadu sa najvećim mogućim ubrzanjem, uz jako obezbeđivanje svog istočnog i sev. boka, starajući se o bezuslovnom osiguranju planskog odvijanja kretanja, da bi se po prelasku Drine i uspostavljanju naslona na snage K-de 2. oklopne armije u Hercegovim i u donjem toku Save, mogla grupisati za izvršenje novih zadataka. Za povlačenje stoje na raspolaganju putevi: *plavi: Bitolj — Elbasan — Skadar — Podgorica — Trebinje — Mostar, *ljubičasti: Štimlje — Prizren — Kukes — Skadar, *crveni: Prizren — Peć — Andrijevica — Berane — Pljevlja — Uvac, *zeleni: Mitrovica — Novi Pazar — Prijepolje — Priboj — Višegrad, *smeđi: Uroševac — Raška — Kraljevo, *crni: Kraljevo — Čačak — Užice — Višegrad — Rogatica — Sarajevo.<ref name="Ratni dnevnik Armijske grupe E"/>}} === Borbe za Pljevlja === [[File:Sahrana poginulih tokom proboja Armijske grupe E kroz Sandžak, decembra 1944.jpg|thumb|Sahrana poginulih Nemaca tokom proboja kroz Sandžak, decembra 1944.]] Stoga je formirana jača oklopno-motorizovana kolona koja je [[8. 11.|8. novembra]] prodrla u [[Pljevlja]], otvorivši tako alternativni pravac, koji snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] i [[SUK]] nisu bile u stanju da otvore samostalno.<ref name="ReferenceB"/> Na ovaj pravac odmah su usmerene sve snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]]. Time ih je nemačka komanda iskoristila kao levu pobočnicu, raširila zahvat nastupanja smanjivši koncentraciju neprijateljskog pritiska, i ujedno rasteretila pretrpane marševske komunikacije izložene zastojima i napadima iz vazduha. Nemci su bili svesni da, i pored zajedničke borbe i zajedničkih taktičkih ciljeva, uvek mogu očekivati četničke prepade na svoja manja izložena odeljenja, kako to oslikava sledeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 10.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Wehrmacht|Vermaht]], naročito na odvojene grupe.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184.</ref>|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11. novembra 1944.}} Sandžak je predstavljao područje na kome su se sabrala većina srbijanskih četničkih jedinicâ, što se vidi i iz jedne jutarnje obavijesti poslate 17. novembra 1944. godine iz štaba [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]]: {{izdvojeni citat|Crna Gora: Napadi dijelova Bokeljske brigade i [[Divizija Garibaldi|divizije Garibaldi]] na nacionalističke snage jugoistočno od [[Kotor]]a. Četničke jedinice pod Račićem se prebacuju iz Pljevalja u [[Bijelo Polje]]; povlačenje grupe Lukačević iz [[Foča|Foče]] u Pljevlja. Srbi nacionalisti pod komandom generala Trifunovića marširaju ka Prijepolju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000336.] <br /> ({{jez-njem|"Morgenmeldung Okdo.H.Gr.E Ia/Ic vom 17.11.1944. </br> Montenegro: Angriffe Teile Boka–Brig. u. Garibaldi–Div. gegen Nat. SO Kotor (FAT). Cetnik–Verbände Racic aus Plevlja in Verlegung nach Bjelopolje, Abzug Gruppe Lukacevic aus Foca nach Plevlja. Nat. Serben unter Führung Gen. Trifunovic auf dem Marsch nach Prijepolje."}})</ref>}} Nemci su Pljevlja prepustili četnicima, usmerivši ih prema Čajniču i Goraždu. Međutim, već narednog dana, [[18. 11.|18]]/[[19. 11.|19. novembra]] [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] je energičnim naletom razbila četnike i oslobodila [[Pljevlja]]. Tom prilikom poginuo je komandant Moravičkog korpusa JVuO Gordić. Glavnina [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] prešla je preko Boljanića u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. Suštinu njemačko-četničke taktičke saradnje precizno je u svojim kasnijim sjećanjima opisao Milenko Solarić, tada oficir SUK-a: {{izdvojeni citat|Nemci, pak, imaju koristi od naših obezbeđenja, jer mi, obezbeđujući sebe, štitimo i njih. Zapravo, omogućujemo im da se sigurnije kreću... Zanimljivo je da Nemci nisu pošli istim pravcem kojim i mi, već za Rudo. A most su za nas gradili – rezonovao sam – zato što im je trebalo levo bočno obezbeđenje.<ref>Milenko Solarić: Naličje "Bosanske golgote" ili kako sam postao pripadnik SDK, Zapisi iz dobrovoljačke borbe, I, Minhen, 1955, str. 26</ref>}} == Posledice == {{main|Operacija Zeleni put II|Drinski front}} [[File:Evakuacija Armijske grupe E iz Srbije, decembra 1944.jpg|thumb|Deo mehanizacije Armijske grupe E evakuisane vozovima, decembra 1944.]] {{izdvojeni citat|Upotreba četnika u različitim područjima je je dala dobre rezultate. Pogotovo je njihovo poznavanje terena i izviđačka aktivnost protiv Titovih bandi od koristi Wehrmachtu. Naslanjanje četnika na Wehrmacht je ipak samo posljedica njihove slabosti u odnosu na Titove snage. Oružana intervencija Anglo-amerikanaca bi sigurno izazvala njihov trenutačni prelazak u neprijateljski tabor.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000770: Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“. (decembar 1944)</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“. (decembar 1944)}} Nakon konačnog oslobođenja [[Pljevlja|Pljevalja]], i [[Treća proleterska sandžačka udarna brigada|3. sandžačka brigada]] usmerila je pritisak na komunikaciju [[Prijepolje]] - [[Priboj]] i okolne zaštitnice. Ovim putem prošla je tokom tri nedelje u gustom marševskom poretku glavnina nemačkog 22. i 91. korpusa, što je predstavljalo priliku za postavljanje uspešnih zaseda i nanošenje teških gubitaka. {{izdvojeni citat|Kao odmazdu za napad kod sela Halinovići i Karaula od 29. novembra 1944, naređeno paljenje sela Donji Goračići, Miševići i Muškovina, konfiskacija stoke i namirnica, te hapšenje muških stanovnika. Sela Halinovići i Karaula, koja jako simpatišu sa gerilcima, će biti kažnjena sa konfiskacijom trećine tamošnjeg stočnog fonda.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000293-4: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 30. novembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. nemačkog armijskog korpusa za 30. novembar 1944.}} Novi Pazar oslobođen je [[30. 11.|30. novembra]] kad su u grad sa istoka ušle 22. srpska i 9. bugarska divizija, potiskujući nemačke zaštitnice. [[Prijepolje]] će međutim biti poprište još jedne dramatične epizode - [[Proboj nemačkog 21. korpusa 1944/45|proboja nemačkog 21. korpusa]] iz okruženja, tako da je [[Prijepolje]] konačno oslobođeno tek [[10. 1.|10. januara]] [[1945]]. Taktički, ova operacija može se smatrati pobedom osovinskih snaga. Međutim, nemačke i [[četnici|četničke]] snage pretrpele su prilikom proboja znatne gubitke. Verovatno najvažniji taktički rezultat predstavlja tronedeljno zadržavanje ove jake gorbene grupacije u periodu krize nemačke odbrane severno od Save i Drave i onemogućavanje njenog uticaja (više informacija u člancima [[Ofanziva Trećeg ukrajinskog fronta u južnoj Mađarskoj]] i [[Sremski front]]). == Suđenje Mihailoviću == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na beogradskom procesu.]] Na [[Beogradski proces|posleratnom suđenju]] u [[Beograd]]u [[1946]]. godine suđeno je generalu Mihailoviću i ostalim kolaboracionistima zbog saradnje sa okupatorom tokom rata. Tokom suđenja je bilo reči i o zajedničkom maršu četnika sa Vermahtom: :Pretsednik: Jeste li u to vreme povlačeći se susreli nemačke jedinice pošto su se i one povlačile? :Svedok Marković: Jesmo, na istom drumu su maršovale. :Pretsednik: Kako, maršovali zajedno sa vama? :Svedok Marković: Nemci su maršovali drumom, a mi smo bili levo. :Pretsednik: Jeste li zajedno sa Nemcima išli? :Svedok Marković: Tako je vodio general [[Miroslav Trifunović|Trifunović]]. :Pretsednik: Je li izdao vama naređenje da se povlačite zajedno sa Nemcima? :Svedok Marković: Izdao je da se povlačimo. :Pretsednik: A šta je kazao za Nemce? :Svedok Marković: Da se Nemci ne diraju, a Nemci neće dirati nas.<ref name="Ispitivanje">[https://www.znaci.org/00001/60_2_9.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata]</ref> Četnički vođa Dragoljub Mihailović u Jugoslaviji je osuđen na smrt streljanjem zbog saradnje sa okupatorom i ratnih zločina. Nakon 2000-ih je u Srbiji rehabilitovan. == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen (Gebundene Ausgabe - 1970). {{de}} * [https://www.znaci.org/00001/289.htm Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN], Vowinckel (Gebundene Ausgabe - 1955). {{de}} * [https://www.znaci.org/00001/228.htm Vojni istorijski institut: ZAVRŠNE OPERACIJE ZA OSLOBOĐENjE JUGOSLAVIJE 1944-45], Beograd 1957. * [https://www.znaci.org/00001/153.htm OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2], prepravljeno i dopunjeno izdanje, Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik komande Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine] - Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Prilog 1, Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine] - Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Prilog 2, Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, četnički dokumenti], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_1_14.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I (borbe u Srbiji), knjiga 14 - 15-31. oktobar 1944.], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_1_16.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom I (borbe u Srbiji), knjiga 16 - borbe u Sandžaku 1942 - 1944.], Vojnoistorijski institut Beograd * [https://www.znaci.org/00001/272.htm Čedo Drulović: 37. SANDžAČKA DIVIZIJA], Vojnoistorijski institut, Beograd 1983. * [https://www.znaci.org/00001/235.htm Živojin Nikolić Brka: 22. DIVIZIJA], Narodna knjiga, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/237.htm Petar Višnjić; Bitka za Srbiju 2], Beogradska knjiga, Beograd 1984. * [https://www.znaci.org/00001/64.htm Mitar Đurišić: SEDMA OMLADINSKA], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1973. == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Operacija Zeleni put II]] * [[Proboj Nijemaca i četnika iz Crne Gore]] * [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)]] * [[Proboj Armijske grupe E iz Grčke]] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Proboj Armijske grupe E iz Grčke]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslovenska vojska u otadžbini]] [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Saradnja NOVJ i Saveznika]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] 2g5bugvumv0455zy4ngc61v9cpxat1g Andrijevička operacija 0 174645 42710851 42606052 2026-10-13T19:46:19Z ~2026-52047-51 396422 /* Zločin u selu Velika */ 42710851 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] [[Datoteka:Flag of SFR Yugoslavia.svg|40px]] |strana1 = [[Datoteka:Flag of SFR Yugoslavia.svg|40px]] [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]] |strana2 = [[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|40px]] Nemačka vojska |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref><ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] 3yhtfb8u4w1ouq4b8jcoiwgai0jb7nz 42710854 42710851 2026-10-13T20:01:17Z J-1000101 399823 Stavio {{flagicon}} i {{flagicon image}}, stavio SS u sukobljene strane 42710854 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref><ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] m7vlhxcsccbuxvpcwbs461usikglyft 42710856 42710854 2026-10-13T20:20:33Z ~2026-52047-51 396422 42710856 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, pritom odajući rijetko priznanje protivniku: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.<ref name="znaci.net"/>}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref><ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] soy6g3odm6i9a18ru4ocgtmr9vt5imx 42710859 42710856 2026-10-13T20:55:26Z ~2026-52047-51 396422 42710859 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ u toku rata: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref><ref name="znaci.net"/>}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref><ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] 3np740bnmgw67vei3b0j2oj2vzxzrnt 42710860 42710859 2026-10-13T20:56:29Z ~2026-52047-51 396422 42710860 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref><ref name="znaci.net"/> zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ u toku okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref><ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] 1qt3rmo7ct4s8keg3vf4hg1pn2tm384 42710861 42710860 2026-10-13T20:57:33Z ~2026-52047-51 396422 42710861 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref><ref name="znaci.net"/> zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ u toku okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] 9q39zn1bmgcr8emjafxu9jzb5oukv0v 42710862 42710861 2026-10-13T21:00:18Z ~2026-52047-51 396422 42710862 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja<ref name="znaci.net"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref> zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ tokom okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru.<ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro."}})</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] f7f78fjg8wa91nrdfavfv46cofgutsy 42710863 42710862 2026-10-13T21:07:54Z ~2026-52047-51 396422 42710863 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja<ref name="znaci.net"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref> zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ tokom okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru. U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro. </br> In der Abwehr kämpfte Feind zäh und verbissen und versuchte, verlorengegangenes Gelände immer wieder durch Gegenstösse zurückgewinnen."}})</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] mocbsm7husp23yhqnv0hnh5bw2r5fat 42710864 42710863 2026-10-13T21:11:25Z ~2026-52047-51 396422 42710864 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja<ref name="znaci.net"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref> zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ tokom okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovaj je zločin komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]] pravdao na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru. U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro. </br> In der Abwehr kämpfte Feind zäh und verbissen und versuchte, verlorengegangenes Gelände immer wieder durch Gegenstösse zurückzugewinnen."}})</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] 9la3zz14hv8c8ll5sb0f5xzlni8rk94 42710865 42710864 2026-10-13T21:12:24Z ~2026-52047-51 396422 42710865 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber na kraju izvještaja<ref name="znaci.net"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref> zaključuje koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ tokom okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovako je zločin pravdao komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]]: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru. U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro. </br> In der Abwehr kämpfte Feind zäh und verbissen und versuchte, verlorengegangenes Gelände immer wieder durch Gegenstösse zurückzugewinnen."}})</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] sfxccba1b5lqkz60am28a7gu8l4kz0b 42710866 42710865 2026-10-13T21:14:41Z ~2026-52047-51 396422 42710866 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob= <span style="font-size: medium;">'''Andrijevička operacija''' |deo= [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] |slika= Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944).jpg |opis_slike = Andrijevička operacija (18.-26. avgusta 1944). |datum = [[18. juli]]-[[1. avgust]] [[1944]]. |mesto= [[Crna Gora]] i [[Sandžak]] |uzrok= |teritorija= |rezultat = Pobeda [[NOVJ]] {{flagicon|DFJ}} |strana1 = {{flagicon|DFJ}} [[NOVJ]] |strana2 = {{flagicon image|War ensign of Germany (1938–1945).svg}}[[Wehrmacht|Nemačka vojska]]<br>{{flagicon image|Flag of the Schutzstaffel.svg}}[[Schutzstaffel|SS]] |jedinice1 = delovi ojačanog [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |jedinice2 = delovi [[21. korpus (Nemačka)]]<br />delovi [[7. SS divizija|7. SS divizije]] |komandant1= general [[Peko Dapčević]], komandant [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]] |komandant2= Oberfirer [[Artur Phleps]], komandant [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] |snaga1 = 10.000 |snaga2 = 25.000 |gubici1= |gubici2= |gubici3 = oko 500}} '''Operacija Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}} - Drznik), ili u jugoslovenskoj istoriografiji '''Andrijevička operacija''' preduzeta je od strane nemačke Komande Jugoistoka između [[18. juli|18. jula]] i [[1. avgust]]a [[1944]]. protiv mostobrana [[NOVJ]] na [[Lim (reka)|Limu]] između [[Andrijevica|Andrijevice]] i [[Brodarevo|Brodareva]]. Ovaj mostobran otvarao je mogućnost prodora u [[Srbija|Srbiju]], što je Komanda Jugoistoka nameravala da otkloni. Umesto likvidiranja snaga i položaja snaga [[NOVJ]] u dolini Lima, nemačke snage pretrpele su težak poraz. Njihova glavnina nakon 8 dana borbe bila je opkoljena, a od potpunog uništenja spasila ih je neophodnost upućivanja Operativne grupe NOVJ u [[Jablanica (pritoka Južne Morave)|Jablanicu]] i [[Toplica|Toplicu]] radi pomoći tamošnjim snagama [[NOVJ]] ugroženim nepovoljnim razvojem [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]]. Nakon proboja iz okruženja, nemačke snage osvetile su se za poraz civilnom stanovništvu, ubivši u selu [[Velika (Plav)|Velika]] u opštini [[Plav]] oko 500 stanovnika. Nakon pristizanja [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prve brdske divizije]], na nešto širem području pokrenuta je [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacija Ribecal]], ključna u nemačkom planu aktivne odbrane [[Srbija|Srbije]]. == Okolnosti, ciljevi i plan ofanzive == Nakon [[Operacija Frilingservahen aprila 1944.|operacije Frilingservahen]] [[NOVJ]] je zadržala kontrolu nad dolinom [[Lim (reka)|Lima]] od [[Andrijevica|Andrijevice]] do [[Brodarevo|Brodareva]]. Protiv ove značajne teritorije snage nemačkog [[21. korpus (Nemački)|21. korpusa]] preduzimali su neuspešne napade krajem maja, tokom juna i početkom jula [[1944]]. U kontekstu ispoljene namere [[NOVJ]] da prikupi snage i izvrši prodor u [[Srbija|Srbiju]], kontrola ovog područja značila je otvorena vrata za upad u [[Srbija|Srbiju]], a široka posednuta teritorija na desnoj obali [[Lim (reka)|Lima]] predstavljala je značajan mostobran. Zbog toga je Komanda Jugoistoka (AgF) naložila štabu [[V SS brdski korpus|V SS korpusa]] da preduzme odlučne i radikalne ofanzivne akcije za likvidaciju ovog mostobrana. Za prvu fazu operacija pod kodnim nazivom '''Draufgenger''' ({{jez-nem|Draufgänger}}), imao je na raspolaganju, pored snaga [[21. korpus (Nemačka)|21. korpusa]] i kvislinga, ojačanu pukovsku grupu iz [[7. SS divizija|7. SS divizije]] i neke borbene grupe iz rezerve Armijske grupe. Opšti plan operacije predviđao je grupisanje glavnih snaga za napad iz dva pravca na [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle bi nakon zauzimanja [[Andrijevica|Andrijevice]] ove snage nastavile nastupanje niz [[Lim (reka)|Lima]] sa obe strane, dok bi pomoćne snage izvršile bočni pritisak iz [[Sjenica|Sjenice]] i sa [[Pešter]]a prema [[Berane|Beranama]] i dolini [[Lim (reka)|Lima]]. Cilj je bio: tučenje snaga [[NOVJ]], likvidiranje mostobrana sa desne strane [[Lim (reka)|Lima]] i izbacivanje snaga [[NOVJ]] iz limske doline. Posoban značaj pridat je zauzimanju [[Berane|Berana]] i tamošnjeg aerodroma. Ovaj plan koincidirao je sa planom [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] Prema zapovesti [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] trebalo je da, uz asistenciju [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]], nastupajući iz limske doline, zaposednu oblast planina Javor i Golija, čime bi omogućili nastupni marš [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. divizije]], sa kojom je trebalo da formiraju operativnu grupu i forsiraju [[Ibar]]. Na ostvarenju ovog plana [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovni štab]] je više puta insistirao nakon otpočinjanja [[Operacija Trumpf|operacije Trumpf]] i njenog nepovoljnog razvoja. Tako je na ovom području došlo do obostrane koncentracije snaga i kolizije dva suprotstavljena operativna plana. == Upotrebljene snage == Osovinske snage: * [[21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)|21. SS divizija Skenderbeg]] * 14. SS puk [[7. SS divizija|7. SS divizije]] ojačan artiljerijskim i inžinjerijskim delovima * [[Divizija Brandenburg|2. puk Brandenburg]] * [[Legija Krempler]] * deo 201. brigade jurišnih topova * borbena grupa Stripel (Ojačani bataljon 363. puka [[181. divizija (Nemačka)|181. divizije]]) ({{jez-nem|Strippel}}) * borbena grupa Bendl ({{jez-nem|Bendel}}) (albanska milicija pod nemačkim rukovodstvom) * delovi 5. policijskog puka * četnici (izvori ne specifikuju o kojim se formacijama radi) [[File:Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.jpg|thumb|Kolona 1. krajiške brigade na putu ka Andrijevici, jula 1944.]] Snage [[NOVJ]]: * delovi [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa NOVJ]]: ** [[Druga proleterska divizija NOVJ]] ** [[Treća udarna divizija NOVJ]] ** [[Peta krajiška divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) ** [[17. istočnobosanska divizija NOVJ]] (taktički potčinjena [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusu]]) == Tok operacije == {{Operacije NOVJ}} [[File:Razbijanje divizije Skenderbeg.jpg|thumb|Razbijanje divizije Skenderbeg 1944.]] Nemački napad počeo je [[18. juli|18. jula]] ujutro. Glavna grupacija: [[21. SS divizija|21. SS divizija Skenderbeg]], 14. puk [[7. SS divizija|7. SS divizije Princ Eugen]] i borbena grupa Stripel ({{jez-nem|Strippel}}), sa prostorije [[Gusinje]] - [[Plav]] - [[Čakor]], obuhvatnim napadom krenula je prema [[Andrijevica|Andrijevici]]. Jednovremeno su u nastupanje pokrenute: borbena grupa Bendl sa prostorije [[Kacuber]] - [[Turjak]] u pravcu [[Berane|Berana]]; [[legija Krempler]] sa prostorije Bioča - desna obala Lešnice u pravcu Bijelog Polja i [[Berane|Berana]]. Dva bataljona [[Divizija Brandenburg|puka Brandenburg]] i delovi 5. policijskog puka sa desne obale [[Lim (reka)|Lima]] usmerili su napad u pravcu [[Brodarevo|Brodareva]] i [[Prijepolje|Prijepolja]], a delovi bugarske 24. divizije iz rejona [[Nova Varoš|Nove Varoši]] u pravcu [[Priboj]]a radi vezivanja snaga [[37. sandžačka divizija NOVJ]]. U prvom naletu napadači su uspeli da potisnu delove [[Druga proleterska udarna brigada|Druge proleterske udarne]] i [[Treća srpska proleterska brigada|Treće srpske udarne brigade]]. [[19. juli|19. jula]] u zoru Nemci su ušli u [[Andrijevica|Andrijevicu]], odakle su odmah nastavili nastupanje. Međutim, uskoro se pokazalo da nemačke kombinovane snage na terenu nisu bile dorasle snagama [[NOVJ]]. Samoinicijativom štabova na terenu, brigade [[NOVJ]] nanele su ozbiljne gubitke napadačima i preuzeli inicijativu u svoje ruke. Uočivši priliku da opkoli i uništi naprijatelja, štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] razradio je i izdao [[23. juli|23. jula]] operativnu zapovest za opšti napad sa ciljem opkoljavanja i uništenja neprijateljske grupacije. U toku [[24. juli|24. jula]] jedinice [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa NOVJ]] na levoj obali [[Lim (reka)|Lima]] prodrle su u istureni klin neprijatelja severno od [[Andrijevica|Andrijevice]], a 4. proleterska brigada izbila je u oblast prevoja [[Čakor]], ključne nemačke veze. Sa druge strane, [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. divizija]] probile su se [[24. juli|24. jula]] u dubinu i zauzele [[Čakor]] i oblast istočno od njega, spojivši se sa [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterskom]]. Nemci su bili prisiljeni da odustanu od prodora prema Beranama i da se noću [[24. juli|24]]/[[25. juli|25. jula]] povuku iz Andrijevice prema Murinu. Sutradan, pred veče, [[Prva krajiška proleterska udrana brigada|1. krajiška]] i [[Četvrta proleterska brigada|4. proleterska brigada]] izbile su do [[Murino]], spojile se sa [[Četvrta krajiška udrana brigada|4. krajiškom brigadom]] i, u toku noći, zajedno sa [[Peta proleterska crnogorska brigada|5. brigadom]] [[Treća udarna divizija NOVJ|3. divizije]], ušle u [[Plav]]. Okružavanje neprijatelja u široj oblasti [[Murino|Murina]] bilo je završeno. Stvoreni su preduslovi za potpuno uništenje nemačke grupacije. Nemački general [[August Šmithuber|Šmithuber]], komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]], u svom izveštaju kaže: {{izdvojeni citat|Neprijateljsko rukovodstvo pravilno je uočilo da mi nemamo dovoljno snaga za osiguranje puteva za dotur. Koristeći zemljište, koje je bilo naročito pogodno za to, neprijatelj je preduzimao, pravilno ceneći te okolnosti, sa težištem na prevoj Čakor, masivan udar u naše duboko zaleđe, sa ciljem, da se put kojim se vrši snabdevanje, rušenjem mnogobrojnih mostova, trajno onesposobi za saobraćaj...<ref name="znaci.net">Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref>}} Međutim, nastupanjem na oblast [[Murino|Murina]] štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|Drugog udarnog korpusa]] postupio je suprotno zahtevu [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba]], koji je [[20. juli|20. jula]], upozorio Štab [[Drugi udarni korpus NOVJ|2. korpusa]] da ne angažuje [[Druga proleterska divizija NOVJ|2. proletersku]], [[Peta krajiška divizija NOVJ|5.]] i [[17. istočnobosanska divizija NOVJ|17. diviziju]] u borbi i naredio mu da se odmah izvrši planirani pokret preko [[Ibar|Ibra]]. [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] intervenisao je [[25. juli|25. jula]] i naredio da se zbog pogoršane situacije u [[Toplica|Toplici]] sve tri divizije Operativne grupe odmah bezuslovno upute na [[Kopaonik]], a da front kod [[Andrijevica|Andrijevice]] preuzmu crnogorske jedinice. S obzirom na ovo naređenje, ove tri divizije izvučene iz kontakta sa neprijateljem i [[28. juli|28. jula]] krenuli na marš prema [[Ibar|Ibru]]. Jedinice [[Treća udarna divizija NOVJ|Treće divizije]] nisu bile u stanju da dovrše uništenje opkoljenog neprijatelja, pa se borbena grupa 14. SS puka [[1. avgust]]a probila iz [[Murino|Murina]] preko [[Čakor]]a za [[Peć]]. Dobar deo [[21. SS divizija|21. SS divizije]] se raspao i mnogi vojnici-Albanci su dezertirali. Uskoro je divizija rasformirana. Nemačka operacija tako je doživela potpun neuspeh. Snage [[NOVJ]] izborile su sebi prostor za nastupanje u Srbiju, a nemačke snage su teško potučene. Komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] [[August Šmithuber|Šmithuber]] u svom izveštaju priznao je gubitke od 857 izbačenih iz stroja u formaciji kojom je komandovao. On je težak poraz objasnio vatrenom nadmoći, dobrom disciplinom i dobrim rukovođenjem u jedinicama [[NOVJ]]: {{izdvojeni citat|... nego se radilo o trupi, jedinstveno uniformisanoj na engleski način, vrlo dobro opremljenoj i obučenoj, pod upadljivo dobrim rukovodstvom. U automatskom naoružanju neprijatelj je bio daleko nadmoćniji u poređenju sa našim jedinicama. Na 4-5 njihovih boraca dolazio je jedan engleski mitraljez, dok je velika većina bila naoružana automatima. Neprijatelj je malo upotrebljavao puščanu vatru i ova je većinom bila karakteristična za naše jedinice... U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref name="znaci.net"/>}} General Šmithuber zaključuje na kraju izvještaja<ref name="znaci.net"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frames no. 000293—000294.] <br /> ({{jez-njem|"Nach übereinstimmenden Aussagen von Führern, Unterführern und Männern des im Bandenkampf bewährten SS–Rgt.14 und das Panz.Gren.Sturm–Btl. waren die Kampfe im Unternehmen "Draufgänger" die bisher härtesten und beispielweise nicht vergleichbar mit denen des Unternehmens "Rösselsprung". Man kann annehmen, dass die Aliierten auf dem besten Wege sind, in montenegrinischen Raum eine schlagkräftige und operationsfähige Landungs–Unterstützungstruppe im Rücken der deutschen Küstenverteidigung aufzubauen. Der Ausbildungsstand und der Gefechtswert dieser militarisierten Banditen hat sich als überraschend gut erwiesen. Truppen und Führung müssen einer vollwertigen europäischen Kampftruppe gleichgestellt werden. Nur dem Einsatz im Bandenkampf bewährten Truppen war es zu verdanken, dass 3 1/2 Btl. die Masse von 6 Feinddivisionen binden und ihnen hohe Verluste zufügen konnten."}})</ref> koliko su borbe sa snagama NOVJ bile teške, odajući pritom visoko priznanje protivniku, ne toliko često kod njemačkih oficirâ tokom okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Prema podudarnim izjavama oficira, podoficira i vojnika 14. SS-puka i Okl. gren. jurišnog bataljona, koji su se naročito istakli u borbama sa bandama, borbe u toku operacije »Draufgenger« bile su dosad najžešće i ne mogu se uporediti sa onima u [[Desant na Drvar|operaciji »Reselšprung«]]. Može se slobodno uzeti, da su zapadni saveznici bili na najboljem putu da na teritoriji Crne Gore organizuju efikasnu i operativno sposobnu trupu za potpomaganje njihovog iskrcavanja u zaleđu nemačke obalske odbrane. Stepen obučenosti i borbena vrednost ovih militarizovanih bandita pokazala se iznenađujuće dobra. Jedinice i njihove starešine mogu se izjednačiti sa najboljim evropskim trupama. Samo angažovanju jedinica koje su se istakle u borbama sa bandama može se zahvaliti što su 3 1/2 bataljona uspela da vezuju masu od 6 nepr. divizija i da im nanesu velike gubitke.}} I pored priznavanja vojničke vrednosti i disciplinovanosti snaga [[NOVJ]], njene pripadnike on u svom izveštaju, u skladu sa nemačkim propagandnim instrukcijama, on i dalje naziva "banditima", a žene-borce u [[NOVJ]] "prostitutkama". == Razvoj dejstava nakon operacije == [[Datoteka:Zbor u oslobođenoj Andrijevici 1943.jpg|minijatura|Prvi veliki narodni zbor u oslobođenoj Andrijevici, 15. oktobra 1943. godine.]] Prodor tri divizije [[NOVJ]] u dolinu [[Ibar|Ibra]] izazvao je hitnu interenciju nemačke Komande Jugoistoka. [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] je, iako nije okončala operaciju, hitno prebačena iz [[Grčka|Grčke]] u dolinu Ibra sa naređenjem da spreči prebacivanje snaga [[NOVJ]] preko reke. Njeno nastupanje u dolini [[Ibar|Ibra]] počelo je [[3. avgust]]a i završilo se potpunim neuspehom - Operativna grupa NOVJ u noći [[3. avgust|3]]/[[4. avgust]]a prebacila se na desnu obalu [[Ibar|Ibra]]. Nakon toga, [[Prva brdska divizija (Nemačka)|Prva brdska divizija]] okrenula se frontom prema zapadu, potiskujući delove [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]] prema dolini [[Lim (reka)|Lima]]. To je predstavljalo pripremnu fazu [[Operacija Ribecal avgusta 1944.|operacije Ribecal]]. Na Operativnu grupu divizija koja je prešla [[Ibar]], upućena je [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]]. {{izdvojeni citat|Upotreba glavnih snaga četničkih grupa iz prostora Brusa protiv neprijatelja koji je prodro preko Ibra.<ref name="ReferenceA">Ratni dnevnik Komande Jugoistoka, 6. 8. 1944: - https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm</ref>}} {{izdvojeni citat|Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničkih grupa »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik.<ref name="ReferenceA"/>}} == Zločin u selu Velika == SS-trupe pod komandom [[August Šmithuber|Šmithubera]], nastupajući prema [[Andrijevica|Andrijevici]], teroristički su postupale prema civilima. Nekoliko stotina je pohvatano i zatočeno u improvizovane logore u selima [[Gornja Ržanica]] i [[Velika (Plav)|Velika]]. Ove zatočenike oslobodila je [[Četvrta proleterska brigada]] kad je zauzela ova mesta [[24. juli|24. jula]]. Nakon [[1. avgust]]a, kad su esesovci ponovo ovladali ovim krajem, u selu Velika izvršili su masovan zločin nad meštanima, ubivši oko 500 civila. Ovako je zločin pravdao komandant [[August Šmithuber|Šmithuber]]: {{izdvojeni citat|Očevidno je da je selo Velika, naseljeno Crnogorcima, na odgovarajući način neprijatelju pružalo pomoć. Prema izjavi jednog zarobljenika iz Velike, tamo su ponovo boravila propagandna odeljenja bandita i zavrbovali su 20 mladih Crnogoraca. Stanovništvo nije nikada izveštavalo o dolasku ovih crvenih propagandnih odeljenja. Tako isto nisu obaveštavali o prelasku mladića na stranu bandita i odlasku u Crnu Goru. U odbrani, neprijatelj se borio žilavo i ogorčeno i stalno pokušavao da izgubljeno zemljište povrati protivudarima.<ref>Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame no. 000293.] <br /> ({{jez-njem|"Offensichtlich wurde der Gegner durch die Einwohner des von Montenegrinern bewohnten Dorfes VELIKA entsprechend unterstützt. Nach Aussagen aus VELIKA stammenden Gefangene waren dort wiederholt Propagandatrupps der Banditen gewesen und hatten 20 junge Montenegriner angeworben. Das Auftreten dieser roten Propagandatrupps war von den Einwohnern nie gemeldet worden. Ebenfalls nicht das Einrücken junge Männer zu den Banditen nach Montenegro. </br> In der Abwehr kämpfte Feind zäh und verbissen und versuchte, verlorengegangenes Gelände immer wieder durch Gegenstösse zurückzugewinnen."}})</ref>}} General [[August Šmithuber]], zloglasni nacista, pripadnik SA-odreda od [[1933]]. a [[SS]] od [[1935]], pred Vojnim sudom u [[Beograd]]u je u procesu od [[5. februar|5.]] do [[13. februar]]a [[1947]]. proglašen krivim za ratne zločine i osuđen na smrt. Streljan je [[27. februar]]a [[1947]]. == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/153.htm Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knjiga 2], Vojnoistorijski institut, Beograd 1963. * Jovo Vukotić: Druga proleterska divizija, Beograd 1972. * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_103.htm Izveštaj 21. SS-brdske divizije Skenderbeg od 1. avgusta 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa o toku i rezultatima operacije Draufgenger na prostoru Andrijevica - Berane - Murino] * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - dokumenti jedinica i ustanova nemačkog Rajha, knjiga 4], Vojnoistirijski institut, Beograd: [https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm Ratni dnevnik Komande Jugoistoka] * [https://www.znaci.org/00001/148.htm Blažo Janković: Četvrta proleterska brigada], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975: [https://www.znaci.org/00001/148_10.pdf BORBE U DOLINI LIMA (22. maj - 28. jul 1944)] * [https://www.znaci.org/00001/55.htm Druga proleterska brigada 1942-1992 - ilustrovana monografija], Beograd 1992 [https://www.znaci.org/00001/55_4.pdf 1944: Prodor u Srbiju] * [https://www.znaci.org/00001/209.htm Radovan Vukanović: RATNI PUT TREĆE DIVIZIJE], Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970 [https://www.znaci.org/00001/209_3.pdf Drugi dio - DEJSTVA DIVIZIJE U SASTAVU 2. NOU KORPUSA — stvaranje i odbrana slobodne teritorije u Crnoj Gori] * [https://www.znaci.org/00001/61.htm Radovan Vukanović: Drugi udarni korpus], Vojnoizdavački zavod, Beograd 1982: [https://www.znaci.org/00001/61_6.pdf Glava IV - STVARANjE I OBEZBJEĐENjE OPERATIVNE OSNOVE ZA PRIKUPLjANjE JEDINICA NOVJ I NjIHOV PRODOR U SRBIJU] {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Bitke Drugog svjetskog rata na jugoslavenskom ratištu]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i Nemaca]] [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Zajedničke borbe JVUO i Nemaca]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Andrijevica|Operacija]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba u 1944.]] b2wchtv059tgvq0ryoz10dd0atujelc Laon 0 206875 42710910 42397994 2026-10-14T11:35:15Z Kontributor 2K 192569 42710910 wikitext text/x-wiki {{Infobox French commune |name = Laon |image coat of arms = Blason ville fr Laon (Aisne).svg |image = Laon.JPG |caption = Pogled sa željezničke stanice, sa katedralom u pozadini |region = Picardy |department = Aisne |arrondissement = Laon |canton = |INSEE = 02408 |postal code = 02000 |mayor = Antoine Lefèvre |term = 2008–2014 |intercommunality = Laon |longitude = 3.6244 |latitude = 49.5639 |elevation m = 83 |elevation min m = 63 |elevation max m = 183 |area km2 = 42.00 |population = 26175 |population date = 2008 }} '''Laon''' ({{IPA-fr|lɑ̃}}) je grad u sjevernoj [[Francuska|Francuskoj]] i sjedište [[Departmani Francuske|departmana]] [[Aisne (departman)|Aisne]] u regiji [[Pikardija]]. Nastao na strateški važnoj uzvisini, imao je dugu i bogatu historiju koja seže u [[antički Rim|rimska]] vremena. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Laon|Laon}} * {{en}} [http://www.laon-ville.net/accueilEN.html Unofficial site] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070319172352/http://www.laon-ville.net/accueilEN.html |date=2007-03-19 }} * [http://www.ville-laon.fr Official site] * [http://www.insee.fr/en/home/home_page.asp INSEE] [[Kategorija:Gradovi u Francuskoj]] 527562cyah9mtbnzkb6fh5jgiwthoh8 1200. 0 223607 42710867 42710684 2026-10-13T21:20:13Z Alekol 2231 42710867 wikitext text/x-wiki {{godina}} [[Datoteka:East-Hem 1200ad.jpg|mini|280px|Istočna hemisfera 1200.]] {{godina u drugim kalendarima|1200}} {{commonscat|1200}} == Događaji == * januar - Ugovor iz Péronnea je mir između kralja [[Philippe II od Francuske|Philippea II od Francuske]] i flandrijsko-hainautskog grofa [[Balduin I od Konstatinopola|Balduina]] - on je vazal francuskog kralja ali dobio je neke teritorije. * [[13. 2.]] (ili 1199) - U [[Hilandar]]u je umro [[Stefan Nemanja]], monah Simeon. Sledeće godine je kanonizovan, prenesen u Srbiju 1208. * [[17. 2.]] - [[Ajubidi|Ajubidski]] emir Damaska [[Al-Adil I]], [[Saladin]]ov mlađi brat, proglasio se za sultana Egipta, umesto sinovca Al-Afdala (do 1218). Adilov sin [[Al-Kamil]] ima efektivnu vlast. * 22. 5. - Ugovor sa Le Gouleta: [[John od Engleske]] je priznat za kralja te zemlje, priznaje [[Philippe II od Francuske|Philippea II od Francuske]] za feudalnog sizerena na francuskim posedima. Johnova nećaka [[Blanka Kastiljska]] će se udati za [[Louis VIII od Francuske|Louisa VIII]]. Novi rat dolazi već za dve godine (već kasnije ove godine dolazi do pobune u Johnovoj Akvitaniji). * jun? - Pobunjeni bugarski bojar Ivanko, vladar Rodopa i centralne Trakije, uhvaćen je na prevaru i pogubljen od Vizantinaca. * [[3. 7.]] - Umro je [[Horezmijska Monarhija|horezmijski]] šah [[Ala al-Din Tekiš]], nasleđuje ga sin [[Alaudin Muhamad]] (do 1220). Njegov nećak Hindu-kan se pobunio u [[Merv]]u, na istoku, a zatim su se pobunili i svi vazali u zapadnoj Persiji, npr. Ardašir I Bavandid u [[Mazandaran]]u. * ljeto - Pomirenje između ugarskog kralja [[Imre, kralj Ugarske|Emerika]] i brata [[András II, kralj Ugarske|Andrije]], koji opet dobiva Hrvatsku i Dalmaciju. * [[7. 9.]] - Pošto je francuski kralj Filip pristao na rastavu od [[Agneza Meranska|Agneze Meranske]], papa [[Inocent III]] skida interdikt sa Francuske. Filip se formalno vraća [[Ingeborg Danska|Ingeborg Danskoj]]. * oktobar - Papa poziva ugarskog kralja Emerika da prisili bosanskog bana Kulina da protera jeretike i oduzme im imanja. ** Ranije ove godine, splitski nadbiskup Bernard protjeruje jeretike iz Splita i Trogira, oni odlaze u Bosnu. Među njima je i [[Djed Rastudije]] (→ [[Crkva bosanska]]). === Kroz godinu === * 1199/1200 - Sava Nemanjić je napisao [[Hilandarski tipik]]. * [[Domald]] je knez u Šibeniku. * [[Univerzitet u Parizu]], koji postoji već pedesetak godina, i formalno je priznat kao takav kraljevim ediktom (nakon što je pet studenata poginulo u okršajima sa seržanima pariskog provosta). * Pripreme [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]]: odlučeno je da će se ići morem. * {{circa}} Napušteni i srušeni crkva i samostan u uvali Banve na [[Olib]]u. * {{circa}} Ročki glagoljski abecedarij (azbuka) u crkvi sv. Antuna u [[Roč]]u u Istri. * {{circa}} [[Ljubljana|Ljubljanski]] Stari trg dobija tržišna prava. * {{circa}} Vrijeme nastanka ''[[Nibelungenlied]]''. * 1200-1201 - [[Raška|Raški]] veliki župan [[Stefan Nemanjić]] se razvodi od žene [[Evdokija Anđel|Evdokije Angel]]. Stefanov brat [[Vukan Nemanjić|Vukan]], vladar u [[Zeta (država)|Zeti]], ispraća je do Drača. Početak sukoba između braće.<ref>''Istorija s. n. I'', 268</ref> * 1200-02 - [[Hilandarska povelja Stefana Nemanjića]] (ili 1207-08). == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1200.}} * [[26. 1.]] - [[Dōgen]], osnivač Sōtō škole Zena u Japanu († [[1253]]) * {{circa}} [[Toma Arhiđakon]], splitski klerik i povjesničar († [[1268]]) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1200.}} * [[13. 2.]] (ili 1199) - [[Stefan Nemanja]], monah Simeon (* ca. 1113) * [[23. 4.]] - [[Zhu Xi]], filozof neokonfučijanizma (* [[1130]]) * [[3. 7.]] - [[Ala al-Din Tekiš]], horezmijski šah [[Kategorija:1200.| ]] [[Kategorija:1200-e]] [[Kategorija:Godine]] 20xg7pmutqjpy9dhse7q9wfav3mnj16 Germaine Dulac 0 226739 42710911 41913386 2026-10-14T11:35:39Z Kontributor 2K 192569 42710911 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Filmska biografija | ime = Germaine Dulac | ime_po_rođenju = Charlotte Elisabeth Germaine Saisset-Schneider | datum_rođenja = {{Birth date|1882|11|17|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Amiens]], [[Somme (departman)|Departman Somme]], [[Pikardija]], [[Francuska]] | datum_smrti = {{Death date and age|1942|07|20|1882|11|17|df=y}} | mjesto_smrti = [[Pariz]], Francuska | zanimanje = [[filmski scenarist]], [[scenarist]], [[Filmski producent|producent]], kazališni i [[filmski kritičar]] | period = 1915&ndash;o.1934 | supružnik = Louis-Albert Dulac (1906&ndash;1920) | znameniti_filmovi=[[La souriante Madame Beudet]] (1923) |slika =|opis = Germaine Dulac o. 1920.}} '''Germaine Dulac''' (rođena kao '''Charlotte Elisabeth Germaine Saisset-Schneider'''; 17. novembar 1882 &ndash; 20. jul 1942)<ref name="fli96">Flitterman-Lewis 1996</ref> bila [[francuska]] sineastica, [[Filmska teorija|filmska teoretičarka]], novinarka i kritičarka. U mladosti se bavila novinarstvom radeći za [[socijalizam|socijalističke]] i [[feminizam|feminističke]] časopise, te povremeno bavila fotografijom. Za film se zainteresirala 1910-ih, te je uz pomoć prijatelja i supruga osnovala vlastiti filmski studio. 1920-ih je postala poznata zahvaljujući svojim [[Francuski impresionistički film|impresionističkim]] i [[nadrealizam|nadrealističkim]] filmovima kao što su ''[[La Souriante Madame Beudet]]'' i ''[[La Coquille et le Clergyman]]''. Dolazak [[zvučni film|zvučnog filma]] je označio kraj njene karijere, iako je neko vrijeme snimala žurnale za [[Pathé]] i [[Gaumont Film Company|Gaumont]]. == Filmografija == [[Datoteka:La coquille et le clergyman 4.jpg|thumb|upright=1.3|''La Coquille et le Clergyman'' (1928)]] ;režija * [[1915 na filmu|1915]] : ''[[Les Sœurs ennemies]]'' (kratkometražni) * [[1917 na filmu|1917]] : ''[[Venus Victrix]]'' (kratkometražni) * [[1917 na filmu|1917]] : ''[[Dans l'ouragan de la vie]]'' (''Vénus victrix'') (kratkometražni) * [[1917 na filmu|1917]] : ''[[Géo, le mystérieux]]'' (kratkometražni) * [[1918 na filmu|1918]] : ''[[La Jeune Fille la plus méritante de France]]'' (kratkometražni) * [[1918 na filmu|1918]] : ''[[Âmes de fous]]'' (film u nastavcima) * [[1919 na filmu|1919]] : ''[[Le Bonheur des autres (film, 1919)|Le Bonheur des autres]]'' (kratkometražni) * [[1919 na filmu|1919]] : ''[[La Cigarette]]'' (srednjemetražni) * [[1920 na filmu|1920]] : ''[[Malencontre]]'' (kratkometražni) * [[1920 na filmu|1920]] : ''[[La Fête espagnole (film, 1920)|La Fête espagnole]]'' * [[1921 na filmu|1921]] : ''[[La Belle Dame sans merci (film, 1921)|La Belle Dame sans merci]]'' * [[1921 na filmu|1921]] : ''[[La Mort du soleil]]'' * [[1922 na filmu|1922]] : ''[[Werther (film)|Werther]]'' (kratkometražni) * [[1923 na filmu|1923]] : ''[[La Souriante Madame Beudet]]'' * [[1923 na filmu|1923]] : ''[[Gossette]]'' (film à épisodes) * [[1924 na filmu|1924]] : ''[[Le Diable dans la ville]]'' * [[1924 na filmu|1924]] : ''[[Âme d'artiste]]'' * [[1926 na filmu|1926]] : ''[[La Folie des vaillants]]'' * [[1927 na filmu|1927]] : ''[[Le Cinéma au service de l'histoire]]'' (documentaire) * [[1927 na filmu|1927]] : ''[[Antoinette Sabrier]]'' * [[1927 na filmu|1927]] : ''[[L'Invitation au voyage (film)|L'Invitation au voyage]]'' (srednjemetražni) * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[Thèmes et variations]]'' (kratkometražni) * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[La Princesse Mandane]]'' * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[La Germination d'un haricot]]'' (kratkometražni) * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[Disque 957]]'' (kratkometražni) * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[Danses espagnoles]]'' (kratkometražni) * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[Ceux qui ne s'en font pas]]'' (kratkometražni) * [[1928 na filmu|1928]] : ''[[La Coquille et le Clergyman]]'' (srednjemetražni) * [[1929 na filmu|1929]] : ''[[Étude cinégraphique sur une arabesque]]'' (kratkometražni) * [[1930 na filmu|1930]] : ''[[Celles qui s'en font]]'' (kratkometražni sa dvije pjesme [[Fréhel (pjevačica)|Fréhel]]); ul. Lilian Constantini, Georges Vallée * [[1934 na filmu|1934]] : ''[[Je n'ai plus rien]]'' (kratkometražni) ;scenariji * [[1924 na filmu|1924]] : ''[[Âme d'artiste]]'' * [[1927 na filmu|1927]] : ''[[L'Invitation au voyage (film)|L'Invitation au voyage]]'' * [[1927 na filmu|1927]] : ''[[Antoinette Sabrier]]'' == Izvori == {{Reflist}} == Literatura == * {{cite book|last=Flitterman-Lewis|first=Sandy|year=1996|title= To Desire Differently: Feminism and the French Cinema|url=https://archive.org/details/todesiredifferen0000flit|publisher= Columbia University Press|isbn=978-0-231-10497-5|ref=flit96}} * {{cite book|last=Pallister|first=Janis L.|year=1997|title=French-Speaking Women Film Directors: A Guide|url=https://archive.org/details/frenchspeakingwo0000pall|publisher=Fairleigh Dickinson University Press|isbn=978-0-8386-3736-4|ref=pal97}} * {{cite book|last=Williams|first=Alan Larson|year=1992|title=Republic of Images: A History of French Filmmaking|url=https://archive.org/details/republicofimages0000will|publisher=Harvard University Press|isbn=978-0-674-76268-8|ref=wil92}} * {{cite journal|last=Williams|first=Tami Michelle|title=Beyond Impressions: The Life and Films of Germaine Dulac from Aesthetics to Politics||publisher=University of California Los Angeles|year=2007|pages=366}} * Dozoretz, Wendy. 1982. ''Germaine Dulac : Filmmaker, Polemicist, Theoretician''. Diss., New York University, 362 pp. * Flitterman-Lewis, Sandy. 1996. ''To Desire Differently: Feminism and the French Cinema''. Columbia University Press. {{ISBN|978-0-231-10497-5}} * Ford, Charles. ''Germaine Dulac : 1882 - 1942'', Paris : Avant-Scène du Cinéma, 1968, 48 p. (Serie: Anthologie du cinéma ; 31) * Katz, Ephraim; Fred Klein, Ronald Dean Nolan (2005). The Film Encyclopedia (5th Edition ed.). New York: HarperPerennial. {{ISBN|0-06-074214-3}}. == Vanjske veze == * {{IMDb name|0241273}} * [http://www.latrobe.edu.au/screeningthepast/classics/cl0301/srcl12a.htm Reynolds, Siân. ''Introduction'' to ''Germaine Dulac and newsreel''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120330162503/http://www.latrobe.edu.au/screeningthepast/classics/cl0301/srcl12a.htm |date=2012-03-30 }} * [http://www.ubu.com/film/dulac_coquille.html The Seashell and the Clergyman at UbuWeb] * {{Find a Grave|9368682}} * [http://www.virtual-history.com/movie/person/9486/germaine-dulac Literature on Germaine Dulac] {{Lifetime|1882|1942|Dulac, Germaine}} [[Kategorija:Francuski filmski režiseri]] [[Kategorija:Francuski filmski kritičari]] q5x6v72tsxo1yrweuq8g1bni155r3ts Korisnik:Duma/U radu4 2 232970 42710821 42709724 2026-10-13T16:13:31Z Duma 16555 42710821 wikitext text/x-wiki [[File:Cymothoa exigua parassita Lithognathus mormyrus.JPG|thumb|upright=1.35|[[Riblji parazit]], jednakonožac ''[[Cymothoa exigua]]'', zamijenio je jezik ribe iz roda ''[[Lithognathus]]'']] '''Parazitizam''' je [[simbioza|blizak odnos]] između [[vrsta]], gdje jedan organizam, '''parazit''', živi (barem neko vrijeme) [[ektoparazitska zaraza|na]] drugom [[domaćin (biologija)|organizmu]] ili unutar njega, stvarajući mu određenu štetu,<ref name="ParasiteDefinition">{{cite web |url=https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |date=14 November 2024 |title=About Parasites |website=Parasites |publisher=Centers for Disease Control |access-date=7 July 2024 |quote=A parasite is an organism that lives on or in a host organism and gets its food from or at the expense of its host. |archive-date=21 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240621090029/https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |url-status=live }}</ref> i strukturno je [[adaptacija|prilagođen]] takvom načinu života.{{sfn|Poulin|2007|pages=4–5}} Paraziti uključuju jednoćelijske [[protozoa|protozoe]] poput uzročnika [[malarija|malarije]], [[bolest spavanja|bolesti spavanja]] i [[amebijaza|amebne dizenterije]]; životinje poput [[ankilostoma]], [[vaš|ušiju]], [[komarac]]a i [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]]; [[gljive]] poput ''[[Armillaria mellea]]'' i uzročnika [[dermatofitoza|dermatofitoze]]; i biljke poput [[imela|imele]], [[Cuscuta|viline kosice]] i [[Orobanchaceae|volovotke]]. Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]] eksploatacije životinjskih domaćina, a to su [[parazitska kastracija]], parazitizam direktnim prijenosom (dodirom), parazitizam [[wikt:trophic|trofičkim prijenosom]] (jedenjem), parazitizam [[Vektorske zarazne bolesti|vektorskim prijenosom]], [[parazitoid]]izam i mikropredacija. Jedna glavna os klasifikacije tiče se invazivnosti: endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi vani, na površini domaćina. Kao što je i slučaj sa [[predator]]ima, parazitizam je vrsta [[interakcije potrošača i resursa]],<ref name="pmid21199247">{{cite journal |last=Getz |first=W. M. |title=Biomass transformation webs provide a unified approach to consumer-resource modelling |journal=Ecology Letters |volume=14 |issue=2 |pages=113–124 |year=2011 |pmid=21199247 |pmc=3032891 |doi=10.1111/j.1461-0248.2010.01566.x|bibcode=2011EcolL..14..113G }}</ref> ali za razliku od predatora, paraziti, s izuzetkom parazitoida, su mnogo manji od svojih domaćina, ne ubijaju ih i često žive u ili na njima duži period. Životinjski paraziti su visoko [[Generalističke i specijalističke vrste|specijalizirani]], svaka vrsta parazita živi na jednoj datoj životinjskoj vrsti i [[razmnožavanje|razmnožava]] se brže od svojih domaćina. Klasični primjeri uključuju interakcije između [[kičmenjak]]a domaćina i [[Eucestoda|pantljičara]], [[Trematoda|metilja]], te one između vrsta roda ''[[Plasmodium]]'' koje uzrokuju malariju i [[buha]]. Paraziti smanjuju [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina općom ili specijaliziranom [[patologija|patologijom]], koja se kreće od [[parazitska kastracija|parazitske kastracije]] do [[parazit koji mijenja ponašanje|modificiranja ponašanja domaćina]]. Paraziti povećavaju vlastitu adaptivnu vrijednost iskorištavanjem domaćina za resurse neophodne za njihov opstanak, naročito hranjenjem njima i korištenjem posrednih (sekundarnih) domaćina koji pomažu u njihovom [[Prijenos patogena|prenošenju]] s jednog konačnog (primarnog) domaćina na drugog. Iako je parazitizam često nedvosmislen, on je dio spektra interakcija između [[vrsta]], koje se preko parazitoidizma gradiraju u [[predator|predaciju]], kroz evoluciju u [[mutualizam]], a kod nekih gljiva prelaze u [[saprofit]]izam. Ljudsko znanje o parazitima poput [[Nematoda|valjkastih crva]] i [[Eucestoda|pantljičara]] datira još iz [[Stari Egipat|starog Egipta]], [[Antička Grčka|Grčke]] i [[Antički Rim|Rima]]. U [[Rani novi vijek|ranom novom vijeku]], [[Antonie van Leeuwenhoek]] je 1681. godine svojim mikroskopom posmatrao protozou ''[[Giardia lamblia]]'', dok je [[Francesco Redi]] opisao unutrašnje i vanjske parazite, uključujući [[Fasciola hepatica|ovčjeg metilja]] i [[krpelj]]e. Moderna [[parazitologija]] razvila se u 19. vijeku. U ljudskoj kulturi, parazitizam ima negativne konotacije. One su iskorištene u [[satira|satirične]] svrhe u pjesmi [[Jonathan Swift|Jonathana Swifta]] iz 1733. godine "O poeziji: Rapsodija", u kojoj su pjesnici upoređeni sa [[hiperparazit]]skom "gamadi". U fikciji, [[Bram Stoker|Bram Stokerov]] [[gotička fantastika|gotički horor]] roman ''[[Dracula (roman)|Drakula]]'' iz 1897. godine i njegove brojne kasnije adaptacije prikazivale su parazita koji [[hematofagija|pije krv]]. [[Ridley Scott]]ov film ''[[Alien (film)|Alien]]'' iz 1979. bio je jedno od mnogih djela [[naučna fantastika|naučne fantastike]] u kojima se pojavljuje parazitska vanzemaljska vrsta.<ref name=Guardian2009/> == Etimologija == Riječ ''parazit'', prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1539. godine, potiče od [[starofrancuski jezik|srednjovjekovne francuske]] riječi ''parasite'', od [[latinizacija imena|latiniziranog]] oblika ''parasitus'', od [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''παράσιτος''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2Fsitos παράσιτος], Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''parasitos'', "onaj koji jede za tuđim stolom"), a zatim od ''παρά''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F παρά] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210227044414/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F |date=27 February 2021 }}, Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''para'', "pored, uz") i ''σῖτος'' (''sitos'', "pšenica, hrana").<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsi%3Dtos σῖτος] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210226151551/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0057:entry=si=tos |date=26 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> Srodni termin ''parasitism'' javlja se u engleskom jeziku od 1611. godine.<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs σιτισμός] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210224154216/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs |date=24 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> {{anchor|Ectoparasite|Endoparasite|Macroparasite|Microparasite}} == Evolutivne strategije == {{see also|Parazitologija}} {{anchor|Endoparasite|Ectoparasite|Semiparasite}} === Osnovni koncepti === {{further|Parazitski životni ciklus}} [[File:Taenia solium tapeworm scolex with its four suckers and two rows of hooks 5262 lores.jpg|thumb|Glava (scolex) pantljičare ''[[Taenia solium]]'', [[Infekcija crijevnim parazitima|crijevnog parazita]], ima kuke i [[sisaljka (biologija)|sisaljke]] kojima se pričvršćuje za svog [[domaćin (biologija)|domaćina]]]] Parazitizam je vrsta [[simbioza|simbioze]], bliske i trajne dugoročne biološke interakcije između parazita i njegovog domaćina. Za razliku od [[saprotrof]]a, paraziti se hrane živim domaćinima, iako se neke parazitske gljive, na primjer, mogu nastaviti hraniti domaćinima koje su ubili. Za razliku od [[komensalizam|komenzalizma]] i [[mutualizam|mutualizma]], parazitski odnos šteti domaćinu, bilo da se hrani njime ili, kao u slučaju crijevnih parazita, konzumira dio njegove hrane. Budući da paraziti imaju interakcije s drugim vrstama, oni lako mogu djelovati kao [[Vektorske zarazne bolesti|prenosioci]] patogena, uzrokujući [[bolest]]i.<ref>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |quote=Parazitizam je oblik simbioze, bliskog odnosa između dvije različite vrste. Postoji biohemijska interakcija između domaćina i parazita; tj. oni se prepoznaju, u konačnici na molekularnom nivou, a tkiva domaćina su stimulirana da reaguju na određeni način. To objašnjava zašto parazitizam može dovesti do bolesti, ali ne uvijek. |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref><ref name="SuzukiSasaki2019">{{cite journal |last1=Suzuki |first1=Sayaki U. |last2=Sasaki |first2=Akira |title=Ecological and Evolutionary Stabilities of Biotrophism, Necrotrophism, and Saprotrophism |journal=The American Naturalist |volume=194 |issue=1 |year=2019 |pages=90–103 |issn=0003-0147 |doi=10.1086/703485|pmid=31251653 |bibcode=2019ANat..194...90S |s2cid=133349792 |url=http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20200306065231/http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-date=6 March 2020 |url-status=live }}</ref><ref name="pmid37458178">{{cite journal |last1=Rozsa |first1=L. | last2=Garay |first2=J. |title= Definitions of parasitism, considering its potentially opposing effects at different levels of hierarchical organization| journal=Parasitology|volume=150 |issue=9 |pages= 761–768|year=2023 |pmid=37458178 |pmc=10478066 |doi=10.1017/S0031182023000598 }}</ref> [[predator|Predatorstvo]] po definiciji nije simbioza, jer je interakcija kratka, ali entomolog [[E. O. Wilson]] je okarakterizirao parazite kao "predatore koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedne".<ref name=Wilson2014>{{cite book |last=Wilson |first=Edward O. |author-link=E. O. Wilson |title=The Meaning of Human Existence |year=2014 |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=978-0-87140-480-0 |page=112 |quote=Paraziti su, u jednoj frazi, grabežljivci koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedan. Tolerantni paraziti su oni koji su evoluirali kako bi osigurali vlastiti opstanak i reprodukciju, ali u isto vrijeme uz minimalan bol i troškove za domaćina.}}</ref> U tom okviru postoji mnogo mogućih strategija. [[Taksonom]]i klasificiraju parazite u različite preklapajuće šeme na osnovu njihovih interakcija sa domaćinima i njihovih [[životni ciklus|životnih ciklusa]], koji mogu biti složeni. [[Obligatni parazit]] u potpunosti zavisi od domaćina kako bi završio svoj životni ciklus, dok kod [[fakultativni parazit|fakultativnog parazita]] to nije slučaj. Životni ciklusi parazita koji uključuju samo jednog domaćina nazivaju se "direktni"; oni sa konačnim domaćinom (gdje se parazit razmnožava spolno) i najmanje jednim međudomaćinom nazivaju se "indirektni".<ref>{{cite web |url=http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm |title=A Classification of Animal-Parasitic Nematodes |work=plpnemweb.ucdavis.edu |access-date=25 February 2016 |archive-date=6 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171006152348/http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm }}</ref><ref>{{cite journal |last=Garcia |first=L. S. |title=Classification of Human Parasites, Vectors, and Similar Organisms |journal=Clinical Infectious Diseases |year=1999 |volume=29 |issue=4 |pages=734–746 |pmid=10589879 |doi=10.1086/520425|doi-access=free}}</ref> Endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi izvan njega, na njegovoj površini.<ref name=Para-Site>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref> Mezoparaziti - poput nekih [[copepoda|veslonožaca]], na primjer - ulaze u otvor u tijelu domaćina i ostaju djelimično ugrađeni tamo.<ref>{{cite journal |last1=Vecchione |first1=Anna |last2=Aznar |first2=Francisco Javier |title=The mesoparasitic copepod Pennella balaenopterae and its significance as a visible indicator of health status in dolphins (Delphinidae): a review |journal=Journal of Marine Animals and Their Ecology |date=2008 |volume=7 |issue=1 |pages=4–11 |url=http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf |access-date=11 April 2018 |archive-date=10 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180410051646/http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf }}</ref> Neki paraziti mogu biti generalisti, hraneći se širokim spektrom domaćina, ali mnogi paraziti, kao i većina protozoa i [[parazitski crv|helminta]] koji parazitiraju na životinjama, su specijalisti i izuzetno specifični što se tiče domaćina.<ref name=Para-Site/> Rana osnovna, funkcionalna podjela parazita razlikovala je mikroparazite i makroparazite. Svakom od njih dodijeljen je [[matematički model]] kako bi se analiziralo kretanje populacije grupa domaćina i parazita.<ref name="Rollinson"/> Mikroorganizmi i virusi koji se mogu razmnožavati i završiti svoj životni ciklus unutar domaćina poznati su kao mikroparaziti. Makroparaziti su višećelijski organizmi koji se razmnožavaju i završavaju svoj životni ciklus izvan domaćina ili na tijelu domaćina.<ref name="Rollinson"/><ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism {{!}} The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management |encyclopedia=The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management, Blackwell Science |location=Oxford, United Kingdom |year=1998 |edition=1 |isbn=0632055464 |editor=Calow, Peter |via=[[Credo Reference]] |publisher=Blackwell Science }}</ref> Veliki dio razmišljanja o vrstama parazitizma fokusirao se na kopnene životinjske parazite, poput helminta. Oni u drugim okruženjima i sa drugim domaćinima često imaju analogne strategije. Na primjer, jegulja vrste ''[[Simenchelys parasitica]]'' je vjerojatno fakultativni endoparazit koji se oportunistički ukopava i jede bolesne i umiruće ribe.<ref name=Caira1997>{{cite journal |journal=Environmental Biology of Fishes |volume=49 |pages=139–144 |year=1997 |url=https://www.researchgate.net/publication/226076003 |title=Pugnose eels, ''Simenchelys parasiticus'' (Synaphobranchidae) from the heart of a shortfin mako, ''Isurus oxyrinchus'' (Lamnidae) |last1=Caira |first1=J. N. |last2=Benz |first2=G. W. |last3=Borucinska |first3=J. |last4=Kohler |first4=N. E.|issue=1 |doi=10.1023/a:1007398609346 |bibcode=1997EnvBF..49..139C |s2cid=37865366 }}</ref> Insekti koji [[biljojed|jedu biljke]], poput [[štitaste uši|štitastih uši]], [[Aphidoidea|lisnih uši]] i [[gusjenica]], vrlo su slični ektoparazitima, zato što napadaju mnogo veće biljke; služe kao prenosioci bakterija, gljivica i virusa koji uzrokuju [[biljne bolesti]]. Budući da se ženke štitastih ušiju ne mogu kretati, one su obligatni paraziti, trajno pričvršćeni za svoje domaćine.<ref name="Rollinson"/> Senzorni signali koje parazit koristi za identificiranje i približavanje potencijalnom domaćinu poznati su kao "znakovi domaćina". Takvi znakovi mogu uključivati, na primjer, vibracije,<ref>{{cite journal |last=Lawrence |first=P. O. |year=1981 |title=Host vibration—a cue to host location by the parasite, ''Biosteres longicaudatus'' |journal=Oecologia |volume=48 |issue=2 |pages=249–251 |pmid=28309807 |doi=10.1007/BF00347971 |bibcode=1981Oecol..48..249L |s2cid=6182657 }}</ref> izdahnuti [[ugljen dioksid]], mirise kože, vizualne i toplinske znakove i vlagu.<ref>{{cite journal |last=Cardé |first=R. T. |year=2015 |title=Multi-cue integration: how female mosquitoes locate a human host|journal=Current Biology |volume=25 |issue=18 |pages=R793–R795 |doi=10.1016/j.cub.2015.07.057 |pmid=26394099 |doi-access=free |bibcode=2015CBio...25.R793C }} {{open access}}</ref> [[Parazitske biljke]] mogu koristiti, na primjer, svjetlost, fiziohemiju domaćina i isparljive tvari za prepoznavanje potencijalnih domaćina.<ref>{{cite journal |last1=Randle |first1=C. P. |last2=Cannon |first2=B. C. |last3=Faust |first3=A. L. |display-authors=etal |year=2018 |title=Host Cues Mediate Growth and Establishment of Oak Mistletoe (Phoradendron leucarpum, Viscaceae), an Aerial Parasitic Plant |journal=Castanea |volume=83 |issue=2 |pages=249–262 |doi=10.2179/18-173 |s2cid=92178009 }}</ref> === Glavne strategije === Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]], i to [[parazitska kastracija]]; direktno prenosivi parazitizam; [[wikt:trophic|trofički]] prenosivi parazitizam; [[prenosilac bolesti|vektorski]] prenosivi parazitizam; [[parazitoid]]izam; i mikropredacija. One se primjenjuju na parazite čiji su domaćini biljke, kao i životinje.<ref name=Rollinson>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |editor1=Rollinson, D. |editor2=Hay, S. I. |title=The Many Roads to Parasitism: A Tale of Convergence |journal=Advances in Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=9y4AlXka7t0C&pg=PA28 |year=2011 |volume=74 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-385897-9 |pages=27–28 |doi=10.1016/B978-0-12-385897-9.00001-X |pmid=21295676 |url-access=subscription }}</ref><ref name=PoulinRandhawa2015>{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=Randhawa |first2=Haseeb S. |title=Evolution of parasitism along convergent lines: from ecology to genomics |journal=Parasitology |date=February 2015 |volume=142 |issue=Suppl 1 |pages=S6–S15 |doi=10.1017/S0031182013001674 |pmc=4413784 |pmid=24229807}} {{open access}}</ref> Ove strategije predstavljaju [[adaptacija|adaptivne vrhunce]]; moguće su i međustrategije, ali organizmi u mnogim različitim skupinama su se dosljedno [[konvergentna evolucija|ograničili]] na ovih šest, koje su evolutivno stabilne.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Perspektiva o evolucijskim opcijama može se dobiti razmatranjem četiri ključna pitanja: utjecaj na [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina parazita; broj domaćina koje imaju po životnoj fazi; da li je domaćin spriječen u razmnožavanju; i da li učinak zavisi od intenziteta (broj parazita po domaćinu). Iz ove analize, pojavljuju se glavne evolucijske strategije parazitizma, uz predatorstvo.<ref name=LaffertyKuris2002>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Kuris |first2=A. M. |date=2002 |url=http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |title=Trophic strategies, animal diversity and body size |journal=Trends in Ecology and Evolution |volume=17 |issue=11 |pages=507–513 |doi=10.1016/s0169-5347(02)02615-0 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003124738/http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |archive-date=3 October 2019}}</ref> {|class="wikitable" |+ Evolucijske strategije u parazitizmu i predatorstvu<ref name=LaffertyKuris2002/><br/>({{font color|green|Zavisno od intenziteta: zelena, normalan tekst}};<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Nezavisno od intenziteta: ljubičasta, kurziv}}'') ! [[Adaptivna vrijednost]] domaćina !! Jedan domaćin, preživljava !! Jedan domaćin, umire !! Više domaćina |- |'''Može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost > 0)''' ||{{font color|green|Normalni parazit}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Patogen}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosiv parazit}}{{efn|Trofički prenosivi paraziti prenose se na svog konačnog domaćina, predatora, kada on pojede njihovog međudomaćina. Ovi paraziti često mijenjaju ponašanje svojih međudomaćina na takav način da povećavaju šansu da on bude pojeden, npr. navode ih na penjanje na vidljivo mjesto: ovo dovodi do prenosa parazita po cijenu života međudomaćina.}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Trofički prenosiv patogen}}'' ||{{font color|green|Mikropredator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Mikropredator}}'' |- |'''Ne može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost = 0)''' ||{{font color|green|----- }}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazit-kastrator}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosivi parazit-kastrator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazitoid}}'' ||{{font color|green|Društveni predator}}{{efn|[[Vuk]] je društveni predator koji lovi u čoporima; [[puma]] je samotni predator i lovi sama. Ni jedna od te dvije strategije se konvencionalno ne smatra parazitskom.<ref name=LaffertyKuris2002/>}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Samotni predator}}'' |} ==== Parazitska kastracija ==== {{main|Parazitska kastracija}} [[File:Sacculina carcini.jpg|thumb|Parazitski kastrator ''[[Sacculina carcini]]'' (osvijetljen) pričvršćen za [[Liocarcinus holsatus|svog raka-domaćina]]]] [[parazitska kastracija|Parazitski kastratori]] djelimično ili potpuno uništavaju sposobnost razmnožavanja svog domaćina, preusmjeravajući energiju koja bi otišla u razmnožavanje u rast domaćina i parazita, ponekad uzrokujući gigantizam domaćina. Ostali sistemi domaćina ostaju netaknuti, što mu omogućava da preživi i održi parazita.<ref name=PoulinRandhawa2015/>{{sfn|Poulin|2007|p=111}} Parazitski [[rak]]ovi kao što su oni iz specijaliziranog roda [[Cirripedia|vitičara]] roda ''[[Sacculina]]'' posebno uzrokuju oštećenja na gonadama svojih mnogobrojnih vrsta<ref name="Elumalai Viswanathan Pravinkumar Raffi">{{cite journal |last1=Elumalai |first1=V. |last2=Viswanathan |first2=C. |last3=Pravinkumar |first3=M. |last4=Raffi |first4=S. M. |title=Infestation of parasitic barnacle Sacculina spp. in commercial marine crabs |journal=Journal of Parasitic Diseases |volume=38 |issue=3 |date=2013 |doi=10.1007/s12639-013-0247-z |pmid=25035598 |pages=337–339|pmc=4087306 }}</ref> rakova-domaćina. U slučaju ''Sacculina'', testisi više od dvije trećine njihovih domaćina dovoljno degeneriraju da takvi mužjaci razviju [[sekundarne spolne karakteristike]] ženki kao što su širi trbuh, manja [[kliješta (rak)|kliješta]] i udovi za hvatanje jaja. Različite vrste helminta kastriraju svoje domaćine (kao što su insekti i puževi). To se može desiti direktno, bilo mehanički, hraneći se njihovim gonadama, ili izlučivanjem hemikalije koja uništava reproduktivne ćelije; ili indirektno, bilo lučenjem hormona ili preusmjeravanjem nutrijenata. Na primjer, [[trematoda]] ''[[Zoogonus lasius]]'', čije [[Faze životnog ciklusa trematoda|sporociste]] nemaju usta, hemijski kastrira međuplimnog morskog puža ''[[Tritia obsoleta]]'', razvijajući se u njegovim gonadama i ubijajući njegove reproduktivne ćelije.{{sfn|Poulin|2007|p=111}}<ref name=Cheng13>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=d4GQlYzode8C&pg=PA13 |year=2012 |publisher=Elsevier Science |isbn=978-0-323-14010-2 |pages=13–15}}</ref> ==== Direktni prenos ==== [[File:Male human head louse.jpg|thumb|[[Pediculus humanus capitis|Uši glave]] su direktno prenosivi [[obligatni parazit|obligatni ektoparaziti]]]] U direktno prenosive parazite, kojima nije potreban vektor da bi dospjeli do novih domaćina, spadaju paraziti kopnenih kičmenjaka poput ušiju i grinja, morski paraziti poput [[Copepoda|veslonožaca]] i [[Cyamidae|cijamoidnih]] [[Amphipoda|amfipoda]], [[Monogenea|jednorodni metilji]], kao i mnoge vrste valjkastih crva, gljivica, protozoa, bakterija i virusa. Bilo da se radi o endo- ili ektoparazitima, svaki ima samo jednu vrstu-domaćina. Unutar te vrste, većina jedinki je slobodna ili gotovo slobodna od parazita, dok manjina nosi veliki broj parazita; to je poznato kao [[agregirana distribucija]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> {{anchor|Autoinfection}} ==== Trofički prenos ==== [[File:Clonorchis sinensis 2.png|thumb|''[[Clonorchis sinensis]]'', kineski jetreni metilj, prenosi se trofički]] [[wikt:trophic|Trofički]] prenosivi paraziti se prenose tako što ih domaćin pojede. Uključuju [[trematoda|metilje]] (sve osim [[Schistosoma|šiztosoma]]), [[Cestoda|trakavice]], [[acanthocephala|akantocefalane]], [[Pentastomida|pentastomide]], mnoge [[Nematoda|valjkaste crve]] i mnoge protozoe kao što je ''[[Toxoplasma]]''.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Imaju složene životne cikluse koji uključuju domaćine u vidu dvije ili više različitih vrsta. U svom juvenilnom stadiju inficiraju i često se [[cista|encistiraju]] u međudomaćinu. Kada životinju-međudomaćina pojede predator - konačni domaćin - parazit preživljava proces probave i sazrijeva u odraslu jedinku; neki žive kao [[crijevni parazit]]i. Mnogi trofički prenosivi paraziti [[neuroparazit|mijenjaju ponašanje]] svojih posrednih domaćina, povećavajući šanse da ih grabežljivac pojede. Kao i kod direktno prenosivih parazita, distribucija trofički prenosivih parazita među jedinkama-domaćinima je agregirana.<ref name=PoulinRandhawa2015/> [[Koinfekcija]] više parazita je česta.<ref>{{cite journal |last1=Cox |first1=F. E. |url=https://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20171202083654/http://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-date=2 December 2017 |url-status=live |title=Concomitant infections, parasites and immune responses |series=122 |journal=Parasitology |volume=Supplement |pages=S23–38 |year=2001 |pmid=11442193 |doi =10.1017/s003118200001698x |s2cid=150432 }}</ref> [[Strongyloides stercoralis|Autoinfekcija]], gdje se (izuzetno) cijeli [[reproduktivni ciklus|životni ciklus]] parazita odvija u jednom primarnom domaćinu, ponekad se može javiti kod helminta kao što je ''[[Strongyloides stercoralis]]''.<ref name=ASP>{{cite web |title=Helminth Parasites |url=http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |publisher=Australian Society of Parasitology |access-date=9 October 2017 |archive-date=19 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171019032143/http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |url-status=live }}</ref> ==== Prenos vektorom ==== {{further|Vektorske zarazne bolesti}} [[File:Trypanosoma sp. PHIL 613 lores.jpg|thumb|[[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi]] protozojski endoparazit ''[[Trypanosoma]]'' među ljudskim [[crvena krvna zrnca|crvenim krvnim zrncima]]]] [[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi paraziti]] se za prenos sa jednog konačnog domaćina na drugog oslanjaju na treću stranu - međudomaćina - pri čemu se parazit ne razmnožava spolno.<ref name=Para-Site/><ref name=PoulinRandhawa2015/> Ovi paraziti su mikroorganizmi, odnosno [[protozoa|protozoe]], [[bakterije]] ili [[virus]]i, često unutarćelijski [[patogen]]i (uzročnici bolesti).<ref name=PoulinRandhawa2015/> Njihovi prenosnici su uglavnom [[hematofagija|hematofagni]] člankonošci poput buha, ušiju, krpelja i komaraca.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref>{{cite web |url=http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |title=Pathogenic Parasitic Infections |publisher=PEOI |access-date=18 July 2013 |archive-date=29 October 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131029193623/http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |url-status=live }}</ref> Na primjer, jelenski krpelj ''[[Ixodes scapularis]]'' djeluje kao prenosnik bolesti uključujući [[lajmska bolest|lajmsku bolest]], [[babezioza|babeziozu]] i [[humana granulocitna anaplazmoza|anaplazmozu]].<ref name=pmid11450660>{{cite journal |last=Steere |first=A. C. |title=Lyme disease |journal=[[New England Journal of Medicine]] |volume=345 |issue=2 |pages=115–125 |date=July 2001 |pmid=11450660 |doi=10.1056/NEJM200107123450207 }}</ref> Protozojski endoparaziti, poput [[malarija|malarijskih]] parazita iz roda ''[[Plasmodium]]'' i parazita bolesti spavanja iz roda ''[[Trypanosoma]]'', imaju infektivne stadije u krvi domaćina, a prenose se na nove domaćine ugrizima insekata.<ref name="PollittMacGregor2011">{{cite journal |last1=Pollitt |first1=Laura C. |last2=MacGregor |first2=Paula |last3=Matthews |first3=Keith |last4=Reece |first4=Sarah E. |title=Malaria and trypanosome transmission: different parasites, same rules? |journal=Trends in Parasitology |volume=27 |issue=5 |year=2011 |pages=197–203 |doi=10.1016/j.pt.2011.01.004|pmid=21345732 |pmc=3087881 }}</ref> ==== Parazitoidi ==== {{main|Parazitoid|parazitska osa}} [[Parazitoidi]] su insekti koji prije ili kasnije ubijaju svoje domaćine, što njihov odnos dovodi u blizak odnos s [[predator]]stvom.<ref>{{cite journal |last1=Stevens |first1=Alison N. P. |title=Predation, Herbivory, and Parasitism |journal=Nature Education Knowledge |date=2010 |volume=3 |issue=10 |page=36 |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |access-date=12 February 2018 |quote=Predatorstvo, biljojedstvo i parazitizam postoje duž kontinuuma težine u smislu stepena u kojem negativno utiču na sposobnost organizma da se nosi sa zdravljem. ... U većini slučajeva, paraziti ne ubijaju svoje domaćine. Međutim, izuzetak se javlja kod parazitoida, koji zamagljuju granicu između parazitizma i predatorstva. |archive-date=30 September 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170930230324/http://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |url-status=live }}</ref> Većina parazitoida su [[parazitska osa|parazitoidne ose]] ili drugi [[opnokrilci]]; drugi uključuju [[dvokrilci|dvokrilce]] poput [[Phoridae|određenih]] muha. Mogu se podijeliti u dvije skupine, idiobionte i koinobionte, koji se razlikuju u ishodu za domaćina.<ref name=GullanCranston2010>{{cite book |last1=Gullan |first1=P. J. |last2=Cranston |first2=P. S. |date=2010 |title=The Insects: An Outline of Entomology |url=https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu |url-access=limited |publisher=Wiley |edition=4th |isbn=978-1-118-84615-5 |pages=[https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu/page/n332 308], 365–367, 375, 440–441}}</ref> [[Parazitoid|Idiobiontski]] parazitoidi ubadaju svoj često velik plijen prilikom hvatanja, ubijajući ga odmah ili ga paralizirajući. Imobilizirani plijen se zatim odnosi u gnijezdo, ponekad zajedno s drugim plijenom ako nije dovoljno velik da podrži parazitoida tokom njegovog razvoja. [[leglica|Jaje se polaže]] na vrh plijena, a gnijezdo se zatim zatvara. Parazitoid se brzo razvija kroz svoje larvalne i pupalne faze, [[masovno opskrbljivanje|hraneći se hranom]] koja mu je ostavljena.<ref name=GullanCranston2010/> [[Parazitoid|Koinobiontski]] parazitoidi, među koje spadaju [[Diptera|muhe]] i ose, polažu svoja jaja u domaćine-mladunce, obično ličinke. Omogućeno im je da nastave da rastu, tako da se domaćin i parazitoid razvijaju zajedno tokom dužeg perioda, koji završava kada se parazitoidi pojave u odraslom obliku, ostavljajući plijen mrtav, pojeden iznutra. Neki koinobionti reguliraju razvoj svog domaćina, na primjer, sprečavaju ga da se [[kukuljica|ukukulji]] ili ga tjeraju da [[ekdizis|odbacuje ljušturu]] kad god je parazitoid spreman za odbacivanje ljušture. Oni to mogu učiniti tako što stvaraju hormone koji oponašaju odgovarajuće hormone domaćina ([[ekdisteroid]]e) ili regulirajući endokrini sistem domaćina.<ref name=GullanCranston2010/> <gallery mode="packed"> File:Live Tetragnatha montana (RMNH.ARA.14127) parasitized by Acrodactyla quadrisculpta larva (RMNH.INS.593867) - BDJ.1.e992.jpg |[[parazitoid|Idiobiontske]] [[parazitska osa|parazitoidne ose]] odmah paraliziraju svoje domaćine kako bi ih njihove larve ([[Pimplinae]], na slici) pojele.<ref name=PoulinRandhawa2015/> File:CSIRO ScienceImage 2357 Spotted alfalfa aphid being attacked by parasitic wasp.jpg|[[parazitoid|Koinobiontske]] parazitoidne ose poput [[Braconidae|brakonida]] prikazanog na slici polažu jaja u svoje domaćine putem [[leglica|leglice]], nakon čega oni nastavljaju rasti i odbacivati ljušturu. File:Female Apocephalus borealis ovipositing into the abdomen of a worker honey bee.png|Muha iz porodice [[Phoridae]] (u sredini lijevo) [[leglica|polaže jaja]] u trbuh [[medonosna pčela|medonosne pčele]]-radilice, [[Parazit koji mijenja ponašanje|mijenjajući njeno ponašanje]]. </gallery> {{anchor|Micropredator}} ==== Mikropredatori ==== [[File:Anopheles minimus.jpg|thumb|[[komarac|Komarci]] su mikropredatori i značajni prenosioci bolesti]] Mikropredator napada više od jednog domaćina, smanjujući adaptivnu vrijednost svakog domaćina za barem malu količinu, i u kontaktu je s jednim domaćinom samo povremeno. Ovo ponašanje čini mikropredatore pogodnim prenosiocima, zato što mogu prenositi manje parazite s jednog domaćina na drugog.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=LaffertyKuris2002/><ref name="Wilson2017">{{cite journal |last1=Wilson |first1=Anthony J. |display-authors=etal |title =What is a vector? |journal=Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=372 |issue=1719 |date=March 2017 |doi=10.1098/rstb.2016.0085 |pmid=28289253 |article-number=20160085 |pmc=5352812}}</ref> Većina mikropredatora su [[hematofagija|hematofagni]], što znači da se hrane krvlju. To obuhvata crve poput [[pijavica]], rakove poput pripadnika [[Branchiura]] i jednakonošce iz porodice [[Gnathiidae]], razne [[dvokrilci|dvokrilce]] poput komaraca i [[cece muva|ce-ce muha]], druge člankonošce poput buha i krpelja, kičmenjake poput [[paklara]] i sisare poput [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> === Strategije prenosa === [[File:Entamoeba histolytica life cycle-en.svg|thumb|upright=1.7<!--format for legibility of multi-image diagram-->|[[Životni ciklus]] ''[[Entamoeba histolytica]]'', anaerobne parazitske protozoe koja se prenosi [[fekalno-oralni put|fekalno-oralnim putem]].]] Paraziti koriste različite metode za inficiranje životinjskih domaćina, uključujući fizički kontakt, [[fekalno-oralni put]], slobodnoživeće zarazne stadije i prenosnike, što odgovara njihovim različitim domaćinima, životnim ciklusima i ekološkim kontekstima.<ref name=Godfrey2013>{{cite journal |last=Godfrey |first=Stephanie S. |title=Networks and the ecology of parasite transmission: A framework for wildlife parasitology |journal=Wildlife |date=December 2013 |volume=2 |pages=235–245 |doi=10.1016/j.ijppaw.2013.09.001 |pmid=24533342 |pmc=3862525|bibcode=2013IJPPW...2..235G }}</ref> Primjeri koji prikazuju neke od mnogih mogućih kombinacija dati su u tabeli. {|class="wikitable sortable" |+ Primjeri metoda prenošenja u različitim ekološkim kontekstima<ref name=Godfrey2013/> ! Parazit !! Domaćin !! Način prijenosa !! Ekološki kontekst |- |''[[Gyrodactylus turnbulli]]''<br/>([[Monogenea|jednorodni metilj]]) ||''[[Poecilia reticulata]]''<br/>(riba) ||fizički kontakt ||društveno ponašanje |- |[[Valjkasti crv]]i<br/>npr. ''[[Strongyloides]]'' ||''[[Macaca fuscata]]''<br/>(japanski makaki) ||fekalno-oralno || društveno ponašanje<br/>(čišćenje) |- |''[[Heligmosomoides polygyrus]]''<br/>(valjkasti crv) ||''[[Apodemus flavicollis]]''<br/>(žutogrli miš) ||fekalno-oralno ||prijenos putem spolnih odnosa <br/>(većinom na mužjake) |- |''[[Amblyomma]]''<br/>(krpelj) ||''[[Sphenodon punctatus]]''<br/>(tuatara) ||slobodnoživeći infektivni stadiji ||društveno ponašanje |- |''[[Plasmodium]]''<br/>([[malarija|malarični]] parazit) ||[[Ptice]], [[sisari]]<br/>(uklj. ljude) ||''[[Anopheles]]'' (prijenos komarcima,<br/>koje privlači miris<br/>inficiranog ljudskog domaćina<ref name="de Boer2017">{{cite journal |last1=de Boer |first1=Jetske G. |last2=Robinson |first2=Ailie |last3=Powers |first3=Stephen J. |last4=Burgers |first4=Saskia L. G. E. |last5=Caulfield |first5=John C. |last6=Birkett |first6=Michael A. |last7=Smallegange |first7=Renate C. |last8=van Genderen |first8=Perry J. J. |last9=Bousema |first9=Teun |last10=Sauerwein |first10=Robert W. |last11=Pickett |first11=John A. |last12=Takken |first12=Willem |last13=Logan |first13=James G. |title=Odours of Plasmodium falciparum-infected participants influence mosquito–host interactions |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=9283 |date=August 2017 |doi=10.1038/s41598-017-08978-9 |doi-access=free|pmid=28839251 |pmc=5570919 |bibcode=2017NatSR...7.9283D }}</ref> ||— |} === Varijante === Među mnogim varijantama parazitskih strategija su hiperparazitizam,<ref name=Dissanaike1957/> društveni parazitizam,<ref name=Thomas2010/> parazitizam legla,<ref name=Payne1997/> kleptoparazitizam,<ref name=SlaterRosenblatt2005/> spolni parazitizam<ref name=Pietsch2005/> i adelfoparazitizam.<ref name=Rochat2001/> ==== Hiperparazitizam ==== {{main|Hiperparazit}} [[Hiperparazit]]i se hrane drugim parazitima, kao što su protozoe koje žive u parazitskim helmintima,<ref name=Dissanaike1957>{{cite journal |last1=Dissanaike |first1=A. S. |title=On Protozoa hyperparasitic in Helminth, with some observations on ''Nosema helminthorum'' Moniez, 1887 |journal=Journal of Helminthology |date=1957 |volume=31 |issue=1–2 |pages=47–64 |pmid=13429025 |doi=10.1017/s0022149x00033290|s2cid=35487084 }}</ref> ili su fakultativni ili obligatni parazitoidi čiji su domaćini drugi paraziti ili parazitoidi.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=GullanCranston2010/> Javljaju se i nivoi parazitizma koji prelaze sekundarne, naročito među fakultativnim parazitoidima. U sistemima [[šiška|hrastovih šiški]] može postojati do četiri nivoa parazitizma.<ref>{{cite journal |last=Askew |first=R. R. |url=https://www.researchgate.net/publication/238289888 |title=On the Biology of the Inhabitants of Oak Galls of Cynipidae (Hymenoptera) in Britain |journal=Transactions of the Society for British Entomology |date=1961 |volume=14 |pages=237–268}}</ref> Hiperparaziti mogu kontrolirati populacije svojih domaćina i koriste se u tu svrhu [[biološko suzbijanje štetočina|u poljoprivredi]], a donekle i u [[medicina|medicini]]. Kontrolni efekti mogu se vidjeti u načinu na koji [[hipovirus|virus CHV1]] pomaže u kontroli štete koju [[Cryphonectria parasitica|kestenova palež]] (''Cryphonectria parasitica'') nanosi [[Castanea dentata|američkim kestenima]], te u načinu na koji [[bakteriofag]]i mogu ograničiti bakterijske infekcije. Vjerojatno je, iako slabo istraženo, da većina patogenih mikroparazita ima hiperparazite koji bi se mogli pokazati kao veoma korisni i u poljoprivredi i u medicini.<ref name="ParrattLaine2016">{{cite journal |last1=Parratt |first1=Steven R. |last2=Laine |first2=Anna-Liisa |title=The role of hyperparasitism in microbial pathogen ecology and evolution |journal=The ISME Journal |volume=10 |issue=8 |date=January 2016|doi=10.1038/ismej.2015.247 |pmid=26784356 |pages=1815–1822|pmc=5029149 |bibcode=2016ISMEJ..10.1815P }}</ref> ==== Društveni parazitizam ==== {{further|Mirmekomorfija|kukavičja pčela|Emeryjevo pravilo}} Društveni paraziti koriste prednosti interspecijskih interakcija između pripadnika [[eusocijalnih]] životinja poput [[mrav]]a, [[termit]]a i [[bumbar]]a. Primjeri uključuju velikog plavog leptira, ''[[Phengaris arion]]'', čije larve koriste [[Mirmekomorfija|mirmekomorfiju]] (imitiranje mrava) za parazitiranje na određenim mravima,<ref name="Thomas2010">{{cite journal |last1=Thomas |first1=J. A. |last2=Schönrogge |first2=K. |author3=Bonelli, S. |author4=Barbero, F. |author5=Balletto, E. |title=Corruption of ant acoustical signals by mimetic social parasites: ''Maculinea'' butterflies achieve elevated status in host societies by mimicking the acoustics of queen ants |journal=Commun Integr Biol |volume=3 |issue=2 |pages=169–171 |year=2010 |pmid=20585513 |pmc=2889977 |doi=10.4161/cib.3.2.10603}}</ref> ''[[Bombus bohemicus]]'', bumbara koji napada košnice drugih pčela i preuzima razmnožavanje dok njihove mlade odgajaju radnici-domaćini, i ''[[Melipona scutellaris]]'', eusocijalnu pčelu čije matice bježe od radnika-ubica i napadaju drugu koloniju bez matice.<ref>{{Cite journal |first1=Annette |last1=Van Oystaeyen |first2=Denise |last2=Araujo Alves |first3=Ricardo |last3=Caliari Oliveira |first4=Daniela |last4=Lima do Nascimento |first5=Fábio |last5=Santos do Nascimento |first6=Johan |last6=Billen |first7=Tom |last7=Wenseleers |title=Sneaky queens in ''Melipona'' bees selectively detect and infiltrate queenless colonies |journal=Animal Behaviour |date=September 2013 |volume=86 |issue=3 |pages=603–609 |doi=10.1016/j.anbehav.2013.07.001 |bibcode=2013AnBeh..86..603V |citeseerx=10.1.1.309.6081 |s2cid=12921696 }}</ref> Ekstreman primjer interspecijskog društvenog parazitizma uočen je kod mrava vrste ''[[Tetramorium inquilinum]]'', obligatnih parazita koji žive isključivo na leđima drugih mrava roda ''[[Tetramorium]]''.<ref>{{cite web |url=https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |title=Social Parasites in the Ant Colony |publisher=Antkeepers |access-date=4 April 2016 |archive-date=24 April 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160424122522/https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |url-status=live }}</ref> Mehanizam za evoluciju društvenog parazitizma prvi je predložio Carlo Emery 1909. godine.<ref>{{Cite journal |last=Emery |first=Carlo |date=1909 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen un myrmekophilen Ameisen |journal=Biologischen Centralblatt |volume=29 |pages=352–362}}</ref> Sada poznat kao "[[Emeryjevo pravilo]]", ono navodi da društveni paraziti imaju tendenciju da budu u bliskom srodstvu sa svojim domaćinima i da su često pripadnici istog roda.<ref name="RD">{{cite web |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421 |title=Social Parasitism in Ants |last=Deslippe |first=Richard |publisher=Nature Education Knowledge |year=2010 |access-date=29 October 2010 |archive-date=18 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200518111632/https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421/ |url-status=live }}</ref><ref name="Emery_1909">{{cite journal |last=Emery |first=C. |url=https://archive.org/details/ants_11715/page/n1 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen und myrmekophilen Ameisen |journal=Biologisches Centralblatt |date=1909 |volume=29 |pages=352–362}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Bourke |first1=Andrew F. G. |last2=Franks |first2=Nigel R. |date=July 1991 |title=Alternative adaptations, sympatric speciation and the evolution of parasitic, inquiline ants |journal=Biological Journal of the Linnean Society |volume=43 |issue=3 |pages=157–178 |doi=10.1111/j.1095-8312.1991.tb00591.x |bibcode=1991BJLS...43..157B |issn=0024-4066}}</ref> Intraspecijski društveni parazitizam se javlja kod parazitskog dojenja, gdje neke mlade jedinke uzimaju mlijeko od ženki s kojima nisu u srodstvu. Kod kapucina vrste ''[[Cebus olivaceus]]'', ženke višeg ranga ponekad uzimaju mlijeko od ženki nižeg ranga bez ikakve recipročne koristi.<ref name=obrien5>{{cite journal |last=O'Brien |first=Timothy G. |title=Parasitic nursing behavior in the wedge-capped capuchin monkey (''Cebus olivaceus'') |journal=American Journal of Primatology |year=1988 |volume=16 |issue=4 |pages=341–344 |doi =10.1002/ajp.1350160406 |pmid=32079372 |s2cid=86176932 }}</ref> ==== Parazitizam legla ==== {{further|Parazitizam legla}} Kod [[Parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćini pate od povećanih roditeljskih ulaganja i potrošnje energije u svrhu hranjenja parazitskih mladunaca, koji su obično veći od mladunaca domaćina. Stopa rasta mladunaca domaćina je usporena, što smanjuje adaptivnu vrijednost domaćina. Paraziti legla uključuju ptice iz različitih porodica kao što su [[Molothrus|kravarke]], [[Viduidae|udovice]], [[Cuculidae|kukavice]] i [[Heteronetta atricapilla|crnoglave patke]]. One ne grade vlastita gnijezda, već polažu jaja u gnijezdima drugih vrsta. U porodici [[Cuculidae]], preko 40% [[vrsta]] kukavica su obligatni paraziti legla, dok su drugi ili fakultativni paraziti legla ili pružaju roditeljsku brigu.<ref>{{Cite book |last=Payne |first=R. B. |title=The Cuckoos |date=September 15, 2005 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-850213-5 |edition=1st |location=Oxford |language=en}}</ref> Jaja nekih parazita legla [[mimikrija|liče]] na jaja domaćina, dok jaja nekih kravarica imaju čvrste ljuske, što otežava domaćinima da ih unište kljucanjem, a oba mehanizma impliciraju selekciju domaćina protiv parazitskih jaja.<ref name=Payne1997>{{cite book |last=Payne |first=R. B. |date=1997 |chapter=Avian brood parasitism |editor1=Clayton, D. H. |editor2=Moore, J. |title=Host–parasite evolution: General principles and avian models |pages=[https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 338–369] |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-854892-8 |chapter-url=https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Rothstein |first1=S. I. |year=1990 |title=A model system for coevolution: avian brood parasitism |journal=Annual Review of Ecology and Systematics |volume=21 |pages=481–508 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.21.1.481}}</ref><ref name="DeMarsico2013">{{cite journal |last1=De Marsico |first1=M. C. |last2=Gloag |first2=R. |last3=Ursino |first3=C. A. |last4=Reboreda |first4=J. C. |title=A novel method of rejection of brood parasitic eggs reduces parasitism intensity in a cowbird host |journal=Biology Letters |volume=9 |issue=3 |date=March 2013 |doi=10.1098/rsbl.2013.0076 |pmid=23485877 |article-number=20130076|pmc=3645041 }}</ref> Odrasla ženka [[Cuculus canorus|evropske kukavice]] također imitira predatora, [[Accipiter nisus|evropskog kobca]], što joj daje vremena da neopaženo položi jaja u gnijezdo domaćina.<ref name=Welbergen2011>{{cite journal |last1=Welbergen |first1=J. |last2=Davies |first2=N. B. |year=2011 |title=A parasite in wolf's clothing: hawk mimicry reduces mobbing of cuckoos by hosts |journal=[[Behavioral Ecology (journal)|Behavioral Ecology]] |volume=22 |issue=3 |pages=574–579 |doi=10.1093/beheco/arr008|doi-access=free }}</ref> Domaćinske vrste se često bore protiv mimikrije parazitskih jaja [[Polimorfizam (biologija)|polimorfizmom]] jaja, što znači da imaju dva ili više [[fenotip]]ova jaja unutar jedne populacije. Višestruki fenotipovi jaja domaćina smanjuju vjerojatnoću da parazitska vrsta precizno "uskladi" svoja jaja s jajima domaćina.<ref>{{Cite journal |last=Yang |first=C. |first2=X. |last2=Si |first3=W. |last3=Liang |first4=A. P. |last4=Møller |title=Spatial variation in egg polymorphism among cuckoo hosts across 4 continents |journal=Current Zoology |date=2020 |volume=66 |issue=5 |pages=477–483 |doi=10.1093/cz/zoaa011 |pmid=33293928 |pmc=7705517 |via=Oxford Academic}}</ref> ==== Kleptoparazitizam ==== {{further|Kleptoparazitizam}} U slučaju [[Kleptoparazitizam|kleptoparazitizma]] (od grčkog κλέπτης (''kleptēs''), "lopov"), paraziti kradu hranu koju domaćin prikupi. Parazitizam se često vrši na bliskim srodnicima, bilo unutar iste vrste ili između različitih vrsta unutar istog roda ili porodice. Na primjer, mnoge loze [[kukavičje pčele|kukavičjih pčela]] polažu jaja u ćelijama košnica drugih [[pčela]] iz iste porodice.<ref name="SlaterRosenblatt2005">{{cite book |last1=Slater |first1=Peter J. B. |last2=Rosenblatt |first2=Jay S. |author3=Snowdon, Charles T. |author4=Roper, Timothy J. |author5=Brockmann, H. Jane |author-link5=H. Jane Brockmann |author6=Naguib, Marc |title=Advances in the Study of Behavior |url=https://books.google.com/books?id=WQl2s_xwfagC&pg=PA365 |date=30 January 2005 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-08-049015-1 |page=365}}</ref> Kleptoparazitizam je generalno rijedak, ali uočljiv kod ptica; neke, poput [[pomornici|pomornika]], specijalizirane su za krađu hrane od drugih morskih ptica, neumoljivo ih progoneći dok ne povrate svoj ulov.<ref name="Furness1978">{{cite journal |last=Furness |first=R. W. |title=Kleptoparasitism by great skuas (''Catharacta skua'' Brünn.) and Arctic skuas (''Stercorarius parasiticus'' L.) at a Shetland seabird colony |journal=Animal Behaviour |volume=26 |year=1978 |doi=10.1016/0003-3472(78)90107-0 |pages=1167–1177|bibcode=1978AnBeh..26.1167F |s2cid=53155057 }}</ref> ==== Spolni parazitizam ==== {{main|Spolni parazitizam}} Jedinstven pristup se vidi kod nekih vrsta [[Lophiiformes|grdobina]], kao što je ''[[Ceratias holboelli]]'', gdje su mužjaci svedeni na sitne [[Spolni parazitizam|spolne parazite]], potpuno ovisne o ženkama vlastite vrste za preživljavanje, i žive trajno pričvršćeni ispod tijela ženke i nesposobni su da se sami brinu o sebi. Ženka hrani mužjaka i štiti ga od predatora, dok mužjak ne daje ništa zauzvrat osim sperme koja je ženki potrebna za stvaranje sljedeće generacije.<ref name=Pietsch2005>{{cite journal |last=Pietsch |first=Theodore W. |title=Dimorphism, parasitism, and sex revisited: modes of reproduction among deep-sea ceratioid anglerfishes (Teleostei: Lophiiformes) |journal=Ichthyological Research |date=25 August 2005 |volume=52 |issue=3 |pages=207–236 |doi=10.1007/s10228-005-0286-2|bibcode=2005IchtR..52..207P |s2cid=24768783 }}</ref> ==== Adelfoparazitizam ==== Adelfoparazitizam (od grčkog ἀδελφός (''adelphós''), brat<ref>{{cite book |last1=Maggenti |first1=Armand R. |last2=Maggenti |first2=Mary Ann |last3=Gardner |first3=Scott Lyell |title=Online Dictionary of Invertebrate Zoology |url=http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180418031907/http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-date=18 April 2018 |publisher=University of Nebraska |page=22 |date=2005}}</ref>), također poznat kao parazitizam među srodnicima, javlja se kada je domaćinska vrsta u bliskom srodstvu s parazitom, koji je često iz iste porodice ili roda.<ref name=Rochat2001>{{cite journal |last1=Rochat |first1=Jacques |last2=Gutierrez |first2=Andrew Paul |title=Weather-mediated regulation of olive scale by two parasitoids |journal=Journal of Animal Ecology |date=May 2001 |volume=70 |issue=3 |pages=476–490 |doi=10.1046/j.1365-2656.2001.00505.x|bibcode=2001JAnEc..70..476R |s2cid=73607283 |doi-access=free }}</ref> Kod parazitoida mušice vrste ''[[Encarsia perplexa]]'', nesparene ženke mogu polagati [[ploidija|haploidna]] jaja u potpuno razvijene larve vlastite vrste, stvarajući muško potomstvo,<ref>{{cite web |title=Featured Creatures. ''Encarsia perplexa'' |url=http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |publisher=University of Florida |access-date=6 January 2018 |archive-date=5 January 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180105061019/http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |url-status=live }}</ref> dok morski crv vrste ''[[Bonellia viridis]]'' ima sličnu reproduktivnu strategiju, iako su larve [[plankton]]ske.<ref name="BerecSchembri2005">{{cite journal |last1=Berec |first1=Ludek |last2=Schembri |first2=Patrick J. |last3=Boukal |first3=David S. |url=https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003131349/https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Sex determination in ''Bonellia viridis'' (Echiura: Bonelliidae): population dynamics and evolution |journal=Oikos |volume=108 |issue=3 |year=2005 |pages=473–484 |doi=10.1111/j.0030-1299.2005.13350.x|bibcode=2005Oikos.108..473B }}</ref> ==== Ilustracije ==== Na ilustracijama su prikazani primjeri glavnih strategija parazitizma. <gallery class="center" mode="nolines" widths="180px"> File:Pteromalid hyperparasitoid.jpg|Hiperparazitoidna [[Pteromalidae|pteromalidna osa]] na čahurama svog domaćina, koja je i sama parazitoidna [[Braconidae|brakonidna osa]]. File:Maculinea arion Large Blue Upperside SFrance 2009-07-18.jpg|[[Phengaris arion|Pjegavi mravnik]] [[mirmekomorfija|imitira mrave]] i društveni je parazit. File:Eastern Phoebe-nest-Brown-headed-Cowbird-egg.jpg|Kod [[parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćin odhranjuje mladunce druge vrste: na slici jaje [[Molothrus|kravarke]] u gnijezdu ''[[Sayornis phoebe]]''. File:Great Skua (cropped).jpg|[[Veliki pomornik]] je moćan [[kleptoparazit]] koji neumorno progoni druge morske ptice sve dok ne povrate svoj ulov. File:Северная церапия (cropped).jpg|Mužjak vrste [[Lophiiformes|grdobine]] ''[[Ceratias holboelli]]'' živi kao sićušni [[spolni parazitizam|spolni parazit]] trajno pričvršćen ispod tijela ženke. File:Encarsia perplexa.jpg|''[[Encarsia perplexa]]'' (u sredini), parazitoid mušice ''[[Aleurocanthus woglumi]]'' (dolje lijevo), također je adelfoparazit koji polaže jaja u larve vlastite vrste. </gallery> == Taksonomski raspon == Parazitizam ima izuzetno širok taksonomski raspon, uključujući životinje, biljke, gljive, protozoe, bakterije i viruse.<ref name="Rollinson2">{{cite book |last1=Rollinson |first1=D. |last2=Hay |first2=S. I. |title=Advances in parasitology |date=2011 |publisher=Elsevier Science |location=Oxford |isbn=978-0-12-385897-9|pages=4–7}}</ref> === Životinje === {{further|Spisak parazitskih organizama}} {|class="wikitable sortable <!--collapsible collapsed-->" |+ Glavne parazitske životinjske skupine{{sfn|Poulin|2007|page=6}} ! Koljeno !! Razred/<br/>Red ! style="width: 60px;" |Br.<br/>vrsta ! Endo-<br/>paraz. ||Ekto-<br/>paraz. !! [[Beskičmenjaci|Beskič.]]<br/>kon. domaćin !! [[Kičmenjaci|Kič.]]<br/>kon. domaćin !! Br.<br/>domaćina !! Morski !! Vodeni<br/>!! Kopneni<br/> |- |[[Cnidaria]] ||[[Myxozoa]] ||1.350 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da || |- |[[Cnidaria]] ||[[Polypodium hydriforme|Polypodiozoa]] ||1 ||Da ||||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Trematoda]] ||15.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Monogenea]] ||20.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Cestoda]] ||5.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Nematomorpha]] ||<!--Class--> ||350 ||Da ||||Da ||||1 ili više ||||Da ||Da |- |[[Nematoda]] ||<!--Class--> ||10.500 ||Da ||||Da ||Da ||1 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Acanthocephala]] ||<!--Class--> ||1.200 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Annelida]] ||[[Hirudinea]] ||400 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Bivalvia]] ||600 ||||Da ||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Gastropoda]] ||5.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da |||| |- |[[Arthropoda]] ||[[Ixodida]] ||800 ||||Da ||||Da ||1 ili više ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Acari]] ||30.000 ||Da ||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da ||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Copepoda]] ||4.000 ||||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Arthropoda]] ||[[Phthiraptera]] ||4.000 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Siphonaptera]] ||2.500 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Diptera]] ||2.300 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Strepsiptera]]||600 ||Da ||||Da ||||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Hymenoptera]] ||130.000<ref>{{cite journal |last1=Polaszek |first1=Andrew |last2=Vilhemsen |first2=Lars |title=Biodiversity of hymenopteran parasitoids |journal=Current Opinion in Insect Science |date=2023 |volume=56 |article-number=101026 |doi=10.1016/j.cois.2023.101026 |pmid=36966863 |s2cid=257756440 |doi-access=free |bibcode=2023COIS...5601026P }}</ref> - 1.100.000<ref name="Forbes Bagley Beer Hippee 2018">{{cite journal | last1=Forbes | first1=Andrew A. | last2=Bagley | first2=Robin K. | last3=Beer | first3=Marc A. | last4=Hippee | first4=Alaine C. | last5=Widmayer | first5=Heather A. | display-authors=3 | title=Quantifying the unquantifiable: why Hymenoptera, not Coleoptera, is the most speciose animal order | journal=BMC Ecology | volume=18 | issue=1 | date=12 July 2018 | page=21 | issn=1472-6785 | doi=10.1186/s12898-018-0176-x| pmid=30001194 | pmc=6042248 | doi-access=free | bibcode=2018BMCE...18...21F }}</ref> ||Da ||Da ||Da ||||1 ||||||Da |} Parazitizam je široko rasprostranjen u životinjskom carstvu<ref>{{cite book |last1=Morand |first1=Serge |last2=Krasnov |first2=Boris R. |last3=Littlewood |first3=D. Timothy J. |title=Parasite Diversity and Diversification |url=https://books.google.com/books?id=o2t2BgAAQBAJ&pg=PA44 |year=2015 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-1-107-03765-6 |page=44}}</ref> i evoluirao je nezavisno od slobodnoživućih oblika stotine puta.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Mnoge vrste [[parazitski crv|parazitskih crva]], uključujući [[Trematoda|metilje]] i [[trakavice]], imaju čitave životne cikluse koji uključuju dva ili više domaćina. Daleko najveća skupina su parazitoidne ose iz reda Hymenoptera.<ref name=PoulinRandhawa2015/> U tabeli su navedena [[Koljeno (taksonomija)|koljena]] i [[Razred (taksonomija)|razredi]] s najvećim brojem parazitskih vrsta, uz konzervativne minimalne brojčane procjene. Stupci za endo- i ektoparazitizam odnose se na konačnog domaćina, kao što je prikazano u kolonama Kičmenjaci i Beskičmenjaci.{{sfn|Poulin|2007|page=6}} === Biljke === {{main|Parasitic plant}} [[File:Cuscuta parasite plant.JPG|thumb|left|upright|''[[Cuscuta]]'' (a dodder), a stem [[holoparasite]], on an [[acacia]] tree]] A [[hemiparasite]] or ''partial parasite'' such as [[mistletoe]] derives some of its nutrients from another living plant, whereas a [[obligate parasite|holoparasite]] such as ''[[Cuscuta]]'' derives all of its nutrients from another plant.<ref name="Rastogi">{{cite book |last1=Rastogi |first1=V. B. |title=Modern Biology |url=https://books.google.com/books?id=D-85x6Jhji0C&q=partial+parasite&pg=SA1-PA115 |publisher=Pitambar Publishing |date=1997 |isbn=978-81-209-0496-5 |page=115}}</ref> [[Parasitic plant]]s make up about one per cent of [[angiosperms]] and are in almost every [[biome]] in the world.<ref name="Kokla Melnyk 2010">{{Cite journal |last1=Kokla |first1=Anna |last2=Melnyk |first2=Charles W. |date=1 October 2018 |title=Developing a thief: Haustoria formation in parasitic plants |journal=Developmental Biology |language=en |volume=442 |issue=1 |pages=53–59 |doi=10.1016/j.ydbio.2018.06.013 |pmid=29935146 |s2cid=49394142 |issn=0012-1606|doi-access= }}</ref><ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008">{{cite book |last=Heide-Jørgensen |first=Henning S. |year=2008 |title=Parasitic flowering plants |publisher=Brill |isbn=978-90-04-16750-6}}</ref><ref name=Nickrent2002>{{cite web |last1=Nickrent |first1=Daniel L. |author-link1=Daniel Lee Nickrent |title=Parasitic Plants of the World |url=http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |date=2002 |access-date=10 April 2018 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306062557/http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |archive-date=6 March 2016}} which appeared in Spanish as Chapter 2, pp. 7–27 in: J. A. López-Sáez, P. Catalán and L. Sáez [eds.], ''Parasitic Plants of the Iberian Peninsula and Balearic Islands''.</ref> All these plants have modified roots, [[haustorium|haustoria]], which penetrate the host plants, connecting them to the conductive system—either the [[xylem]], the [[phloem]], or both. This provides them with the ability to extract water and nutrients from the host. A parasitic plant is classified depending on where it latches onto the host, either the stem or the root, and the amount of nutrients it requires. Since holoparasites have no [[chlorophyll]] and therefore cannot make food for themselves by [[photosynthesis]], they are always obligate parasites, deriving all their food from their hosts.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/> Some parasitic plants can locate their [[host (biology)|host]] plants by detecting [[Chemical substance|chemicals]] in the air or soil given off by host [[Shoot (botany)|shoot]]s or [[root]]s, respectively. About 4,500 [[species]] of parasitic plant in approximately 20 [[Family (taxonomy)|families]] of [[flowering plant]]s are known.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/><ref name="NickrentMusselman2004">{{cite journal |last1=Nickrent |first1=D. L. |last2=Musselman |first2=L. J. |title=Introduction to Parasitic Flowering Plants |journal=The Plant Health Instructor |year=2004 |doi=10.1094/PHI-I-2004-0330-01}}</ref> Species within the ''[[Orobanchaceae]]'' (broomrapes) are among the most economically destructive of all plants. Species of ''[[Striga]]'' (witchweeds) are estimated to cost billions of dollars a year in crop yield loss, infesting over 50&nbsp;million hectares of cultivated land within Sub-Saharan Africa alone. ''Striga'' infects both grasses and grains, including [[Zea mays|corn]], [[Oryza sativa|rice]], and [[sorghum]], which are among the world's most important food crops. ''[[Orobanche]]'' also threatens a wide range of other important crops, including [[peas]], [[Cicer arietinum|chickpeas]], [[Solanum lycopersicum|tomatoes]], [[carrot]]s, and varieties of [[cabbage]]. Yield loss from ''Orobanche'' can be total; despite extensive research, no method of control has been entirely successful.<ref name="WestwoodYoder2010">{{cite journal |last1=Westwood |first1=James H. |last2=Yoder |first2=John I. |last3=Timko |first3=Michael P. |last4=dePamphilis |first4=Claude W. |title=The evolution of parasitism in plants |journal=Trends in Plant Science |volume=15 |issue=4 |year=2010 |pages=227–235 |doi=10.1016/j.tplants.2010.01.004|pmid=20153240 |bibcode=2010TPS....15..227W }}</ref> Many [[plants]] and [[fungi]] exchange carbon and nutrients in mutualistic [[mycorrhizal]] relationships. Some 400 species of [[myco-heterotrophy|myco-heterotrophic]] plants, mostly in the tropics, however effectively [[Cheating (biology)|cheat]] by taking carbon from a fungus rather than exchanging it for minerals. They have much reduced roots, as they do not need to absorb water from the soil; their stems are slender with few [[vascular bundle]]s, and their leaves are reduced to small scales, as they do not photosynthesize. Their seeds are small and numerous, so they appear to rely on being infected by a suitable fungus soon after germinating.<ref>{{cite journal |last=Leake |first=J. R. |date=1994 |title=The biology of myco-heterotrophic ('saprophytic') plants |journal=New Phytologist |volume=127 |issue=2 |pages=171–216 |doi=10.1111/j.1469-8137.1994.tb04272.x|pmid=33874520 |bibcode=1994NewPh.127..171L |s2cid=85142620 }}</ref> [[File:Armillaria mellea, Honey Fungus, UK 1.jpg|thumb|The honey fungus, ''[[Armillaria mellea]]'', is a parasite of trees, and a [[saprophyte]] feeding on the trees it has killed.]] === Gljive === {{further|Pathogenic fungus|Plant pathology}} Parasitic [[fungi]] derive some or all of their nutritional requirements from plants, other fungi, or animals. Plant pathogenic fungi are classified into three categories depending on their mode of nutrition: biotrophs, [[hemibiotrophs]] and necrotrophs. Biotrophic fungi derive nutrients from living plant cells, and during the course of infection they colonise their plant host in such a way as to keep it alive for a maximally long time.<ref>{{Cite journal |last1=Fei |first1=Wang |last2=Liu |first2=Ye |date=11 August 2022 |title=Biotrophic Fungal Pathogens: a Critical Overview |journal=Applied Biochemistry and Biotechnology |volume=195 |issue=1 |pages=1–16 |doi=10.1007/s12010-022-04087-0 |pmid=35951248 |s2cid=251474576 |issn=0273-2289}}</ref> One well-known example of a biotrophic pathogen is [[Corn smut|''Ustilago maydis'']], causative agent of the corn smut disease. Necrotrophic pathogens on the other hand, kill host cells and feed [[saprophytic]]ally, an example being the root-colonising honey fungi in the genus ''[[Armillaria]].''<ref name="RHS">{{cite web |title=What is honey fungus? |url=https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |publisher=[[Royal Horticultural Society]] |access-date=12 October 2017 |archive-date=8 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201108093722/https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |url-status=live }}</ref> Hemibiotrophic pathogens begin their colonising their hosts as biotrophs, and subsequently killing off host cells and feeding as necrotrophs, a phenomenon termed the [[biotrophy-necrotrophy switch]].<ref>{{Cite journal |last1=Chowdhury |first1=Supriyo |last2=Basu |first2=Arpita |last3=Kundu |first3=Surekha |date=8 December 2017 |title=Biotrophy-necrotrophy switch in pathogen evoke differential response in resistant and susceptible sesame involving multiple signaling pathways at different phases |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=17251 |doi=10.1038/s41598-017-17248-7 |doi-access=free|pmid=29222513 |pmc=5722813 |bibcode=2017NatSR...717251C |issn=2045-2322}}</ref> Pathogenic fungi are well-known causative agents of diseases on animals as well as humans. Fungal infections ([[Fungal infection|mycosis]]) are estimated to kill 1.6&nbsp;million people each year.<ref>{{cite journal |title=Stop neglecting fungi |journal=Nature Microbiology |date=25 July 2017 |volume=2 |issue=8 |article-number=17120 |doi=10.1038/nmicrobiol.2017.120 |pmid=28741610 |bibcode=2017NatMb...217120. |doi-access=free}}</ref> One example of a potent fungal animal pathogen are [[Microsporidia]] - obligate [[Intracellular parasite|intracellular parasitic]] fungi that largely affect insects, but may also affect vertebrates including humans, causing the intestinal infection [[microsporidiosis]].<ref name="Didier">{{cite journal |last1=Didier |first1=E. S. |last2=Stovall |first2=M. E. |last3=Green |first3=L. C. |last4=Brindley |first4=P. J. |last5=Sestak |first5=K. |last6=Didier |first6=P. J. |url=https://www.researchgate.net/publication/8159085 |title=Epidemiology of microsporidiosis: sources and modes of transmission |journal=Veterinary Parasitology |date=9 December 2004 |volume=126 |issue=1–2 |pages=145–166 |doi=10.1016/j.vetpar.2004.09.006 |pmid=15567583}}</ref> [[File:Borrelia burgdorferi-cropped.jpg|thumb|upright|''[[Borrelia burgdorferi]]'', the bacterium that causes [[Lyme disease]], is transmitted by ''[[Ixodes]]'' ticks.]] === Protozoe === {{further|Human parasite#Protozoa}} Protozoe poput ''[[Plasmodium]]a'', ''[[Trypanosoma|Trypanosome]]'' i ''[[Entamoeba|Entamoebe]]''<ref name=Esch2013>{{cite journal |last1=Esch |first1=K. J. |last2=Petersen |first2=C. A. |title=Transmission and epidemiology of zoonotic protozoal diseases of companion animals |journal=Clinical Microbiology Reviews |volume=26 |issue=1 |pages=58–85 |date=January 2013 |pmid=23297259 |pmc=3553666 |doi=10.1128/CMR.00067-12}}</ref> su endoparaziti. Uzrokuju ozbiljne bolesti kod kičmenjaka, uključujući ljude - u ovim primjerima, [[malarija|malariju]], [[bolest spavanja]] i [[Amebijaza|amebnu dizenteriju]] - i imaju složene životne cikluse.<ref name="PollittMacGregor2011"/> === Bakterije === {{main|Patogene bakterije}} Mnoge bakterije su parazitske, iako se općenito smatraju [[Patogene bakterije|patogenima]] koji uzrokuju bolesti.<ref name=McFall-Ngai2007>{{Cite journal |last=McFall-Ngai |first=Margaret |date=January 2007 |title=Adaptive Immunity: Care for the community |journal=Nature |volume=445 |issue=7124 |page=153 |doi=10.1038/445153a|pmid=17215830 |bibcode=2007Natur.445..153M |s2cid=9273396 |doi-access=free }}</ref> Parazitske bakterije su izuzetno raznolike i inficiraju svoje domaćine na različite načine. Na primjer, ''[[Bacillus anthracis]]'', uzročnik [[antraks]]a, širi se dodirom sa zaraženim [[domaća životinja|domaćim životinjama]]; njegove [[spora|spore]], koje mogu preživjeti godinama izvan tijela, mogu ući u domaćina putem ogrebotine ili se udahnuti. ''[[Borrelia]]'', uzročnik [[lajmska bolest|lajmske bolesti]] i [[povratni tifus|povratnog tifusa]], prenosi se vektorima, krpeljima iz roda ''[[Ixodes]]'', iz rezervoara bolesti kod životinja poput [[jelen]]a. ''[[Campylobacter jejuni]]'', uzročnik [[gastroenteritis]]a, širi se fekalno-oralnim putem od životinja, konzumiranjem nedovoljno termički obrađene [[živina|perad]]i ili kontaminiranom vodom. ''[[Haemophilus influenzae]]'', uzročnik [[meningitis|bakterijskog meningitisa]] i infekcija respiratornog trakta poput [[influenca|influence]] i [[bronhitis]]a, prenosi se kapljičnim kontaktom. ''[[Treponema pallidum]]'', uzročnik [[sifilis]]a, [[spolno prenosiva bolest|širi se]] [[Ljudska seksualna aktivnost|spolnim odnosom]].<ref name=Lippincott>{{cite book |last1=Fisher |first1=Bruce |last2=Harvey |first2=Richard P. |last3=Champe |first3=Pamela C. |title=Lippincott's Illustrated Reviews: Microbiology (Lippincott's Illustrated Reviews Series) |publisher=Lippincott Williams & Wilkins |year=2007|pages=332–353 |isbn=978-0-7817-8215-9 }}</ref> [[File:Tevenphage.svg|thumb|[[Enterobakterijski fag T4]] je [[bakteriofag]]ni virus. Inficira svog domaćina, ''[[Escherichia coli|E. coli]]'', ubrizgavanjem vlastite DNK kroz svoj rep, kojim se pričvršćuje za površinu bakterije.]] === Virusi === {{main|Virus|bakteriofag}} [[Virusi]] su obligatni [[intracelularni parazit]]i, karakterizirani izuzetno ograničenom biološkom funkcijom, do te mjere da, iako su očigledno sposobni zaraziti sve ostale organizme, od bakterija i [[archaea|arheja]] do životinja, biljaka i gljiva, nije jasno mogu li se sami opisati kao živi organizmi. Mogu biti [[Orthornavirae|RNK]] ili [[DNK-virus|DNK virusi]] koji se sastoje od jednostrukog ili dvostrukog lanca [[Nukleinska kiselina|genetskog materijala]] ([[RNK]] ili [[DNK]], respektivno), prekrivenog [[protein]]skim omotačem, a ponekad i [[lipid]]nom ovojnicom. Stoga im nedostaju svi uobičajeni mehanizmi [[ćelija (biologija)|ćelije]], poput [[enzim]]a, te se u potpunosti oslanjaju na sposobnost ćelije-domaćina da replicira DNK i sintetizira proteine. Većina virusa su [[bakteriofag]]i, koji inficiraju bakterije.<ref name=Koonin2006>{{cite journal |last1=Koonin |first1=E. V. |last2=Senkevich |first2=T. G. |author3=Dolja, V. V. |title=The ancient Virus World and evolution of cells |journal=Biology Direct |volume=1 |page=29 |year=2006 |pmid=16984643 |pmc=1594570 |doi=10.1186/1745-6150-1-29 |doi-access=free }}</ref><ref name="Breitbart M, Rohwer F 2005 278–84">{{cite journal|author-link1=Mya Breitbart |author1=Breitbart, M. |author2=Rohwer, F. |title=Here a virus, there a virus, everywhere the same virus? |journal=Trends in Microbiology |volume=13 |issue=6 |pages=278–284 |year=2005 |pmid=15936660 |doi=10.1016/j.tim.2005.04.003}}</ref><ref name="Lawrence">{{cite journal|author1=Lawrence, C. M. |author2=Menon, S. |author3=Eilers, B. J. |display-authors=etal |title=Structural and functional studies of archaeal viruses |journal=The Journal of Biological Chemistry |volume=284 |issue=19 |pages=12599–603 |year=2009 |pmid=19158076 |doi=10.1074/jbc.R800078200 |pmc=2675988|doi-access=free }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Edwards |first1=R. A. |last2=Rohwer |first2=F. |url=https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003133000/https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Viral metagenomics |journal=Nature Reviews Microbiology |volume=3 |issue=6 |pages=504–510 |year=2005 |pmid=15886693 |doi=10.1038/nrmicro1163|s2cid=8059643 }}</ref> == Evolucijska ekologija == [[File:Tyrannosaurus with infection.jpg|thumb|Restauracija ''[[Tyrannosaurus]]a'' s rupama koje je možda prouzrokovao parazit sličan ''[[Trichomonas]]u'']] {{further|Evolucijska ekologija}} Parazitizam je glavni aspekt evolucijske ekologije; na primjer, gotovo sve slobodnoživeće životinje domaćini su barem jednoj vrsti parazita. Kičmenjaci, najbolje proučena skupina, domaćini su između 75.000 i 300.000 vrsta helminta i nebrojenog broja parazitskih mikroorganizama. U prosjeku, jedna vrsta sisara domaćin je za četiri vrste [[nematoda|valjkastih crva]], dvije vrste [[trematoda|metilja]] i dvije [[trakavice|trakavica]].<ref name="Dobson2008">{{cite journal |last1=Dobson |first1=A. |last2=Lafferty |first2=K. D. |last3=Kuris |first3=A. M. |last4=Hechinger |first4=R. F. |last5=Jetz |first5=W. |title=Homage to Linnaeus: How many parasites? How many hosts? |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=105 |issue=Supplement 1 |date=2008 |doi=10.1073/pnas.0803232105 |pmid=18695218 |pages=11482–11489|pmc=2556407 |bibcode=2008PNAS..10511482D |doi-access=free }}</ref> Ljudi imaju 342 vrste helmintskih parazita i 70 vrsta protozojskih parazita.<ref name="Sukhdeo2012"/> Oko tri četvrtine karika u [[lanac ishrane|lancima ishrane]] uključuje parazite, koji su važni u regulaciji broja domaćina. Smatra se da je oko 40 posto opisanih vrsta parazitsko.<ref name="Dobson2008"/> === Fosilni zapis === {{further|Paleoparazitologija}} Parazitizam je teško dokazati na osnovu [[fosil|fosilnih zapisa]], ali rupe u [[donja vilica|donjim vilicama]] nekoliko primjeraka ''[[Tyrannosaurus]]a'' možda su uzrokovane parazitima sličnim ''[[Trichomonas]]u''.<ref>{{cite journal |volume=4 |issue=9 |article-number=e7288 |last=Wolff |first=Ewan D. S. |author2=Salisbury, Steven W. |author3=Horner, John R. |author4=Varrichio, David J. |title=Common Avian Infection Plagued the Tyrant Dinosaurs |journal=PLOS ONE |year=2009 |pmid=19789646 |pmc=2748709 |doi=10.1371/journal.pone.0007288|bibcode=2009PLoSO...4.7288W |doi-access=free }}</ref> ''[[Saurophthirus]]'', [[buha]] iz rane krede, parazitirala je na [[pterosauri]]ma.<ref>Ponomarenko, A.G. (1976) A new insect from the Cretaceous of Transbaikalia, a possible parasite of pterosaurians. ''Paleontological Journal'' 10(3):339-343 (English) / ''Paleontologicheskii Zhurnal'' 1976(3):102-106 (Russian)</ref><ref>{{Cite journal|last1=Zhang|first1=Yanjie|last2=Shih|first2=Chungkun|last3=Rasnitsyn|first3=Alexandr|last4=Ren|first4=Dong|last5=Gao|first5=Taiping|date=2020|title=A new flea from the Early Cretaceous of China|url=https://www.app.pan.pl/article/item/app006802019.html|journal=Acta Palaeontologica Polonica|volume=65|doi=10.4202/app.00680.2019|doi-access=free|archive-date=25 February 2020|access-date=2 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20200225040619/http://app.pan.pl/article/item/app006802019.html|url-status=live}}</ref> Jaja [[nematoda|valjkastih crva]] i ono što su vjerojatno [[cista (medicina)|ciste]] koje su stvorili pripadnici [[Protozoa]] pronađeni su u [[koprolit]]u kasnotrijaskog [[Phytosauria|fitosaura]]. Taj rijetki fosil na [[Tajland]]u pruža informacije o ekologiji prethistorijskih parazita.<ref>{{cite journal|author=Thanit Nonsrirach|author2=Serge Morand|author3=Alexis Ribas|author4=Sita Manitkoon|author5=Komsorn Lauprasert|author6=Julien Claude|date=9 August 2023|title=First discovery of parasite eggs in a vertebrate coprolite of the Late Triassic in Thailand|journal=PLOS ONE|volume=18 |issue=8 |article-number=e0287891 |doi=10.1371/journal.pone.0287891|pmid=37556448|pmc=10411797 |bibcode=2023PLoSO..1887891N |doi-access=free }}</ref> === Koevolucija === {{further|Koevolucija domaćina i parazita}} Kako se domaćini i paraziti razvijaju zajedno, njihovi odnosi se često mijenjaju. Kada je parazit u isključivom odnosu s domaćinom, selekcija čini da odnos postane benigniji, čak i mutualistički, jer se parazit može reproducirati duže ako njegov domaćin duže živi.<ref name=Rook2007/> Međutim, u slučajevima gdje se paraziti takmiče, selekcija favorizira parazita koji se najbrže razmnožava, što dovodi do povećane virulencije. U [[Koevolucija domaćina i parazita|koevoluciji domaćina i parazita]] stoga postoje različite mogućnosti.<ref name=MasseyBuckling2004/> [[Evolucijska epidemiologija]] analizira kako se paraziti šire i evoluiraju, dok [[Evolucijska medicina|darvinistička medicina]] primjenjuje slično evolucijsko razmišljanje na neparazitske bolesti poput [[Rak (medicina)|rak]]a i [[Autoimune bolesti|autoimunih stanja]].<ref name="Ewald1994">{{cite book |last=Ewald |first=Paul W. |title=Evolution of Infectious Disease |url=https://archive.org/details/evolutionofinfec0000ewal|url-access=registration |year=1994 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-534519-3 |page=8}}</ref> ==== Dugoročna partnerstva u korist mutualizma ==== [[File:Wolbachia.png|thumb|left|Bakterija ''[[Wolbachia]]'' unutar ćelije insekta]] Dugoročna partnerstva mogu dovesti do relativno stabilnog odnosa koji teži [[komensalizam|komensalizmu]] ili [[mutualizam|mutualizmu]], jer, pod jednakim uvjetima, u evolucijskom je interesu parazita da njegov domaćin napreduje. Parazit se može razviti tako da postane manje štetan za svog domaćina ili se domaćin može razviti tako da se nosi s neizbježnim prisustvom parazita - do te mjere da odsustvo parazita stvara štetu domaćinu. Na primjer, iako su životinje parazitirane [[parazitski crv|crvima]] često očito nezdrave, takve infekcije mogu također smanjiti prevalenciju i učinke [[Autoimunost|autoimunih poremećaja]] kod životinjskih domaćina i ljudi.<ref name=Rook2007>{{cite journal |last=Rook |first=G. A. |url=https://www.academia.edu/580118 |title=The hygiene hypothesis and the increasing prevalence of chronic inflammatory disorders |journal=Transactions of the Royal Society of Tropical Medicine and Hygiene |year=2007 |volume=101 |issue=11 |pages=1072–1074 |pmid=17619029 |doi=10.1016/j.trstmh.2007.05.014 |archive-date=26 March 2023 |access-date=3 October 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326032901/https://www.academia.edu/580118 |url-status=live }}</ref> U ekstremnijem primjeru, neki [[valjkasti crvi]] ne mogu se razmnožavati, pa čak ni preživjeti, bez infekcije bakterijom iz roda ''[[Wolbachia]]''.<ref>{{cite journal |last1=Hoerauf |first1=Achim |last2=Mand |first2=Sabine |last3=Fischer |first3=Kerstin |last4=Kruppa |first4=Thomas |last5=Marfo-Debrekyei |first5=Yeboah |last6=Debrah |first6=Alexander Yaw |last7=Pfarr |first7=Kenneth M. |last8=Adjei |first8=Ohene |last9=Büttner |first9=Dietrich W. |display-authors=3 |title=Doxycycline as a novel strategy against bancroftian filariasis?depletion of Wolbachia endosymbionts from Wuchereria bancrofti and stop of microfilaria production |journal=Medical Microbiology and Immunology |volume=192 |issue=4 |date=1 November 2003 |doi=10.1007/s00430-002-0174-6 |pages=211–216}}</ref> [[Lynn Margulis]] i drugi su tvrdili, slijedeći djelo [[Petar Kropotkin|Petra Kropotkina]] iz 1902. godine pod nazivom ''[[Mutual Aid: A Factor of Evolution|Uzajamna pomoć: Faktor evolucije]]'', da prirodna selekcija pokreće odnose od parazitizma do mutualizma kada su resursi ograničeni. Ovaj proces je možda bio uključen u [[simbiogeneza|simbiogenezu]] koja je formirala [[eukariot]]e iz unutarćelijskog odnosa između [[arheja]] i bakterija, iako slijed događaja ostaje većinom nedefiniran.<ref>{{cite book |last1=Margulis |first1=Lynn |author1-link=Lynn Margulis |last2=Sagan |first2=Dorion |author2-link=Dorion Sagan |last3=Eldredge |first3=Niles |author3-link=Niles Eldredge |year=1995 |url=https://books.google.com/books?id=4IIpAQAAMAAJ |title=What Is Life? |publisher=Simon and Schuster |isbn=978-0-684-81087-4}}</ref><ref>{{cite book |last1=Sarkar |first1=Sahotra |last2=Plutynski |first2=Anya |title=A Companion to the Philosophy of Biology |url=https://books.google.com/books?id=iN7UYNjbxsYC&pg=PA358 |year=2008 |publisher=John Wiley & Sons |isbn=978-0-470-69584-5 |page=358}}</ref> ==== Konkurencija u korist virulencije ==== Competition between parasites can be expected to favour faster reproducing and therefore more [[Virulence|virulent]] parasites, by [[natural selection]].<ref name=MasseyBuckling2004>{{cite journal |last1=Massey |first1=R. C. |last2=Buckling |first2=A. |last3=ffrench-Constant |first3=R.|author1-link=Ruth Massey |title=Interference competition and parasite virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=271 |issue=1541 |year=2004 |pages=785–788 |doi=10.1098/rspb.2004.2676 |pmc=1691666 |pmid=15255095 |bibcode=2004PBioS.271..785M }}</ref><ref name=Rigaud2010>{{cite journal |last1=Rigaud |first1=T. |last2=Perrot-Minnot |first2=M.-J. |last3=Brown |first3=M. J. F. |title=Parasite and host assemblages: embracing the reality will improve our knowledge of parasite transmission and virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=277 |issue=1701 |year=2010 |pages=3693–3702 |doi=10.1098/rspb.2010.1163|pmid=20667874 |pmc=2992712 }}</ref> [[File:Pink Flamingos with Duck - Camargue, France - April 2007 (cropped).jpg|thumb|Biologists long suspected [[cospeciation]] of [[flamingo]]s and [[duck]]s with their parasitic [[louse|lice]], which were similar in the two families. Cospeciation did occur, but it led to flamingos and [[grebe]]s, with a later [[host switch]] of flamingo lice to ducks.]] Among competing parasitic insect-killing bacteria of the genera ''[[Photorhabdus]]'' and ''[[Xenorhabdus]]'', virulence depended on the relative potency of the antimicrobial [[toxin]]s ([[bacteriocins]]) produced by the two strains involved. When only one bacterium could kill the other, the other strain was excluded by the competition. But when [[caterpillar]]s were infected with bacteria both of which had toxins able to kill the other strain, neither strain was excluded, and their virulence was less than when the insect was infected by a single strain.<ref name=MasseyBuckling2004/> ==== Kospecijacija ==== A parasite sometimes undergoes [[cospeciation]] with its host, resulting in the pattern described in [[Fahrenholz's rule]], that the phylogenies of the host and parasite come to mirror each other.<ref name=Page>{{cite book |last=Page |first=Roderic D. M. |publisher=John Wiley |date=27 January 2006 |isbn=978-0-470-01617-6 |doi=10.1038/npg.els.0004124|title=Encyclopedia of Life Sciences |chapter=Cospeciation }}</ref> An example is between the [[simian foamy virus]] (SFV) and its primate hosts. The phylogenies of SFV polymerase and the mitochondrial [[cytochrome c oxidase subunit II]] from African and Asian primates were found to be closely congruent in branching order and divergence times, implying that the simian foamy viruses cospeciated with Old World primates for at least 30&nbsp;million years.<ref name="SwitzerSalemi2005">{{cite journal |last1=Switzer |first1=William M. |last2=Salemi |first2=Marco |last3=Shanmugam |first3=Vedapuri |last4=Gao |first4=Feng |last5=Cong |first5=Mian-er |last6=Kuiken |first6=Carla |last7=Bhullar |first7=Vinod |last8=Beer |first8=Brigitte E. |last9=Vallet |first9=Dominique |last10=Gautier-Hion |first10=Annie |last11=Tooze |first11=Zena |last12=Villinger |first12=Francois |last13=Holmes |first13=Edward C. |last14=Heneine |first14=Walid |display-authors=3 |title=Ancient co-speciation of simian foamy viruses and primates |journal=Nature |volume=434 |issue=7031 |year=2005 |pages=376–380 |doi=10.1038/nature03341 |pmid=15772660 |bibcode=2005Natur.434..376S |s2cid=4326578 |url=https://zenodo.org/record/1233279 |archive-date=7 November 2019 |access-date=7 November 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191107064156/https://zenodo.org/record/1233279 |url-status=live }}</ref> The presumption of a shared evolutionary history between parasites and hosts can help elucidate how host taxa are related. For instance, there has been a dispute about whether [[Phoenicopteriformes|flamingos]] are more closely related to [[Ciconiiformes|storks]] or [[Anseriformes|ducks]]. The fact that flamingos share parasites with ducks and geese was initially taken as evidence that these groups were more closely related to each other than either is to storks. However, evolutionary events such as the duplication, or the extinction of parasite species (without similar events on the host phylogeny) often erode similarities between host and parasite phylogenies. In the case of flamingos, they have similar lice to those of [[grebe]]s. Flamingos and grebes do have a common ancestor, implying cospeciation of birds and lice in these groups. Flamingo lice then [[host switch|switched hosts]] to ducks, creating the situation which had confused biologists.<ref name=JohnsonKennedy2006>{{cite journal|last1=Johnson|first1=K. P.|last2=Kennedy|first2=M.|last3=McCracken|first3=K. G|title=Reinterpreting the origins of flamingo lice: cospeciation or host-switching?|journal=Biology Letters|volume=2|issue=2|year=2006|pages=275–278|doi=10.1098/rsbl.2005.0427|pmc=1618896|pmid=17148381}}</ref> [[File:Toxoplasma gondii (2).jpg|thumb|The protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'' facilitates its transmission by [[Behavior-altering parasites|inducing behavioral changes]] in rats through infection of neurons in their [[central nervous system]].]] Parasites infect [[sympatry|sympatric]] hosts (those within their same geographical area) more effectively, as has been shown with [[Digenea|digenetic trematodes]] infecting lake snails.<ref name="Lively00"/> This is in line with the [[Red Queen hypothesis]], which states that interactions between species lead to constant natural selection for coadaptation. Parasites track the locally common hosts' phenotypes, so the parasites are less infective to [[allopatric speciation|allopatric]] hosts, those from different geographical regions.<ref name="Lively00">{{cite journal |last1=Lively |first1=C. M. |last2=Dybdahl |first2=M. F. |url=https://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20160607131917/http://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-date=7 June 2016 |url-status=live |title=Parasite adaptation to locally common host genotypes |journal=Nature |volume=405 |issue=6787 |pages=679–81 |year=2000 |pmid=10864323 |doi=10.1038/35015069 |bibcode=2000Natur.405..679L |s2cid=4387547 }}</ref> === Modificiranje ponašanja domaćina === {{further|Behavior-altering parasites}} <!-- [[File:Reclinervellus nielseni.jpg|thumb|left|A larva of ''[[Reclinervellus nielseni]]'' parasitizing ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' in Japan]]--> Some parasites [[Behavior-altering parasites|modify host behaviour]] in order to increase their transmission between hosts, often in relation to predator and prey ([[parasite increased trophic transmission]]). For example, in the [[California coastal salt marsh]], the fluke ''[[Euhaplorchis californiensis]]'' reduces the ability of its [[killifish]] host to avoid predators.<ref>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Morris |first2=A. K. |year=1996 |url=http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20190303123301/http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-date=3 March 2019 |url-status=live |title=Altered behavior of parasitized killifish increases susceptibility to predation by bird final hosts |journal=Ecology |volume=77 |issue=5 |pages=1390–1397 |doi=10.2307/2265536 |jstor=2265536 |bibcode=1996Ecol...77.1390L }}</ref> This parasite matures in [[egret]]s, which are more likely to feed on infected killifish than on uninfected fish. Another example is the protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'', a parasite that matures in [[Felis silvestris catus|cats]] but can be carried by many other [[Mammalia|mammals]]. Uninfected [[Rattus rattus|rats]] avoid cat odors, but rats infected with ''T. gondii'' are drawn to this scent, which may increase transmission to feline hosts.<ref>{{cite journal |last1=Berdoy |first1=M. |last2=Webster |first2=J. P. |last3=Macdonald |first3=D. W. |title=Fatal attraction in rats infected with ''Toxoplasma gondii'' |journal=Proc. Biol. Sci. |volume=267 |issue=1452 |pages=1591–4 |year=2000 |pmid=11007336 |pmc=1690701 |doi=10.1098/rspb.2000.1182 }}</ref> The malaria parasite modifies the skin odour of its human hosts, increasing their attractiveness to mosquitoes and hence improving the chance for the parasite to be transmitted.<ref name="de Boer2017"/> The spider ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' often have parasitoid wasp larvae attached to them which alter their web-building behavior. Instead of producing their normal sticky spiral shaped webs, they made simplified webs when the parasites were attached. This manipulated behavior lasted longer and was more prominent the longer the parasites were left on the spiders.<ref>{{cite journal |last=Takasuka |first=Keizo |date=16 September 2019 |title=Evaluation of manipulative effects by an ichneumonid spider-ectoparasitoid larva upon an orb-weaving spider host (Araneidae: Cyclosa argenteoalba) by means of surgical removal and transplantation |journal=The Journal of Arachnology |volume=47 |issue=2 |page=181 |doi=10.1636/joa-s-18-082|s2cid=202579182 |issn=0161-8202}}</ref> [[File:Bed bug, Cimex lectularius.jpg|thumb|Trait loss: bedbug ''[[Cimex lectularius]]'' is flightless, like many insect ectoparasites.]] === Gubitak osobina === Paraziti mogu iskoristiti svoje domaćine za obavljanje niza funkcija koje bi inače morali sami vršiti. Paraziti koji izgube te funkcije tada imaju selektivnu prednost, jer mogu preusmjeriti resurse na reprodukciju. Mnogi insekti-ektoparaziti, uključujući [[Cimex|stjenice]], [[Polyctenidae]], [[vaš|uši]] i [[buhe]], izgubili su sposobnost letenja, oslanjajući se umjesto toga na svoje domaćine za prijenos.<ref>{{cite book |last=Alexander |first=David E. |title=On the Wing: Insects, Pterosaurs, Birds, Bats and the Evolution of Animal Flight |url=https://books.google.com/books?id=H6xUCgAAQBAJ&pg=PT119 |year=2015 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-999679-7 |page=119}}</ref> Gubitak osobina općenito je široko rasprostranjen među parazitima.<ref>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |url=http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |title=Evolution of parasite life history traits: myths and reality |journal=Parasitology Today |date=September 1995 |volume=11 |issue=9 |pages=342–345 |pmid=15275316 |doi=10.1016/0169-4758(95)80187-1|archive-url=https://web.archive.org/web/20120216194337/http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |archive-date=16 February 2012 }}</ref> Ekstreman primjer je [[Myxosporea|miksospora]] ''[[Henneguya zschokkei]]'', ektoparazit riba i jedina životinja za koju se zna da je izgubila sposobnost [[aerobna respiracija|aerobne respiracije]]: njene ćelije nemaju [[mitohondrije]].<ref name="PNAS">{{Cite journal |last1=Yahalom |first1=Dayana |last2=Atkinson |first2=Stephen D.|last3=Neuhof |first3=Moran |last4=Chang |first4=E. Sally |last5=Philippe |first5=Hervé |last6=Cartwright |first6=Paulyn |last7=Bartholomew |first7=Jerri L. |last8=Huchon |first8=Dorothée |date=19 February 2020 |title=A cnidarian parasite of salmon (Myxozoa: Henneguya) lacks a mitochondrial genome |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=117 |issue=10 |pages=5358–5363 |doi=10.1073/pnas.1909907117 |pmid=32094163|pmc=7071853 |bibcode=2020PNAS..117.5358Y |doi-access=free }}</ref> === Odbrane domaćina === Hosts have evolved a variety of defensive measures against their parasites, including physical barriers like the skin of vertebrates,<ref name=Colorado/> the immune system of mammals,<ref name=Maizels2009/> insects actively removing parasites,<ref name=Jeanne1979/> and defensive chemicals in plants.<ref name=Runyon2010/> The evolutionary biologist [[W. D. Hamilton]] suggested that [[sexual reproduction]] could have evolved to help to defeat multiple parasites by enabling [[genetic recombination]], the shuffling of genes to create varied combinations. Hamilton showed by mathematical modelling that sexual reproduction would be evolutionarily stable in different situations, and that the theory's predictions matched the actual ecology of sexual reproduction.<ref name="Hamilton1990">{{cite journal |last1=Hamilton |first1=W. D. |author1-link=W. D. Hamilton|last2=Axelrod |first2=R. |last3=Tanese |first3=R. |title=Sexual reproduction as an adaptation to resist parasites (a review). |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=87 |issue=9 |date=May 1990 |doi=10.1073/pnas.87.9.3566 |pmid=2185476 |pmc=53943 |pages=3566–3573 |bibcode=1990PNAS...87.3566H |doi-access=free }}</ref><ref name="EbertHamilton1996">{{cite journal |last1=Ebert |first1=Dieter |last2=Hamilton |first2=William D. |author2-link=W. D. Hamilton |title=Sex against virulence: the coevolution of parasitic diseases |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=11 |issue=2 |year=1996 |doi=10.1016/0169-5347(96)81047-0 |pmid=21237766 |pages=79–82|bibcode=1996TEcoE..11...79E }}</ref> However, there may be a trade-off between [[immunocompetence]] and breeding male vertebrate hosts' [[secondary sex characteristic]]s, such as the plumage of [[peacock]]s and the manes of [[lion]]s. This is because the male hormone [[testosterone]] encourages the growth of secondary sex characteristics, favouring such males in [[sexual selection]], at the price of reducing their immune defences.<ref name="FolstadKarter1992">{{cite journal |last1=Folstad |first1=Ivar |last2=Karter |first2=Andrew John |url=https://www.academia.edu/17248251 |title=Parasites, Bright Males, and the Immunocompetence Handicap |journal=The American Naturalist |volume=139 |issue=3 |year=1992 |pages=603–622 |doi=10.1086/285346 |bibcode=1992ANat..139..603F |s2cid=85266542 }}{{Dead link|date=July 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ==== Kičmenjaci ==== [[File:Short Horned Lizard (4457945238).jpg|thumb|left|The dry [[skin]] of vertebrates such as the [[short-horned lizard]] prevents the entry of many parasites.]] The physical barrier of the tough and often dry and waterproof [[skin]] of reptiles, birds and mammals keeps invading microorganisms from entering the body. [[Human skin]] also secretes [[sebum]], which is toxic to most microorganisms.<ref name=Colorado>{{cite web |title=Host–Parasite Interactions Innate Defenses of the Host |publisher=University of Colorado |url=http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |access-date=7 May 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304000852/http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |archive-date=4 March 2016 }}</ref> On the other hand, larger parasites such as [[trematode]]s detect chemicals produced by the skin to locate their hosts when they enter the water. Vertebrate [[saliva]] and tears contain [[lysozyme]], an enzyme that breaks down the [[Bacterial cell structure#Cell wall|cell walls]] of invading bacteria.<ref name=Colorado/> Should the organism pass the mouth, the [[stomach]] with its [[hydrochloric acid]], toxic to most microorganisms, is the next line of defence.<ref name=Colorado/> Some intestinal parasites have a thick, tough outer coating which is digested slowly or not at all, allowing the parasite to pass through the stomach alive, at which point they enter the intestine and begin the next stage of their life. Once inside the body, parasites must overcome the [[immune system]]'s [[serum proteins]] and [[pattern recognition receptor]]s, intracellular and cellular, that trigger the adaptive immune system's [[lymphocyte]]s such as [[T cell]]s and antibody-producing [[B cell]]s. These have receptors that recognise parasites.<ref name=Maizels2009>{{cite journal |last=Maizels |first=R. M. |title=Parasite immunomodulation and polymorphisms of the immune system |journal=J. Biol. |year=2009 |volume=8 |issue=7 |page=62 |pmid=19664200 |pmc=2736671 |doi=10.1186/jbiol166 |doi-access=free }}</ref> ==== Insekti ==== [[File:Leaf Spot on Oak in Gunnersbury Triangle.jpg|thumb|[[Leaf spot]] on [[oak]]. The spread of the parasitic fungus is limited by defensive chemicals produced by the tree, resulting in circular patches of damaged tissue.]] Insects often adapt their nests to reduce parasitism. For example, one of the key reasons why the wasp ''[[Polistes canadensis]]'' nests across multiple [[honeycomb|combs]], rather than building a single comb like much of the rest of its genus, is to avoid infestation by [[tineid moth]]s. The tineid moth lays its eggs within the wasps' nests and then these eggs hatch into larvae that can burrow from cell to cell and prey on wasp pupae. Adult wasps attempt to remove and kill moth eggs and larvae by chewing down the edges of cells, coating the cells with an oral secretion that gives the nest a dark brownish appearance.<ref name=Jeanne1979>{{cite journal |last=Jeanne |first=Robert L. |year=1979 |url=https://www.researchgate.net/publication/226226828 |title=Construction and Utilization of Multiple Combs in Polistes canadensis in Relation to the Biology of a Predaceous Moth |journal=Behavioral Ecology and Sociobiology |volume=4 |issue=3|pages=293–310 |doi=10.1007/bf00297649|bibcode=1979BEcoS...4..293J |s2cid=36132488 }}</ref> ==== Biljke ==== Plants respond to parasite attack with a series of chemical defences, such as [[polyphenol oxidase]], under the control of the [[jasmonic acid]]-insensitive (JA) and [[salicylic acid]] (SA) signalling pathways.<ref name=Runyon2010>{{cite journal |last=Runyon |first=J. B. |author2=Mescher, M. C. |author3=De Moraes, C. M. |title=Plant defenses against parasitic plants show similarities to those induced by herbivores and pathogens |journal=Plant Signal Behav |volume=5 |issue=8 |pages=929–31 |year=2010 |pmid=20495380 |pmc=3115164 |doi=10.4161/psb.5.8.11772|bibcode=2010PlSiB...5..929R }}</ref><ref name=Thaler2002>{{cite journal |last1=Thaler |first1=Jennifer S. |last2=Karban |first2=Richard |last3=Ullman |first3=Diane E. |last4=Boege |first4=Karina |last5=Bostock |first5=Richard M. |url=https://www.researchgate.net/publication/226325654 |title=Cross-talk between jasmonate and salicylate plant defense pathways: effects on several plant parasites |journal=Oecologia |volume=131 |issue=2 |year=2002 |doi=10.1007/s00442-002-0885-9 |pmid=28547690 |pages=227–235|bibcode=2002Oecol.131..227T |s2cid=25912204 }}</ref> The different biochemical pathways are activated by different attacks, and the two pathways can interact positively or negatively. In general, plants can either initiate a specific or a non-specific response.<ref name=Thaler2002/><ref name="Frank_2000">{{cite journal |last=Frank |first=S. A. |url=https://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20010614080530/http://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-date=14 June 2001 |url-status=live |title=Specific and non-specific defense against parasitic attack |journal=J. Theor. Biol. |volume=202 |issue=4 |pages=283–304 |year=2000 |pmid=10666361 |doi=10.1006/jtbi.1999.1054|bibcode=2000JThBi.202..283F |citeseerx=10.1.1.212.7024 }}</ref> Specific responses involve recognition of a parasite by the plant's cellular receptors, leading to a strong but localised response: defensive chemicals are produced around the area where the parasite was detected, blocking its spread, and avoiding wasting defensive production where it is not needed.<ref name="Frank_2000"/> Non-specific defensive responses are systemic, meaning that the responses are not confined to an area of the plant, but spread throughout the plant, making them costly in energy. These are effective against a wide range of parasites.<ref name="Frank_2000"/> When damaged, such as by [[lepidoptera]]n [[caterpillar]]s, leaves of plants including [[maize]] and [[cotton]] release increased amounts of volatile chemicals such as [[terpene]]s that signal they are being attacked; one effect of this is to attract parasitoid wasps, which in turn attack the caterpillars.<ref name="Paré Tumlinson pp. 325–332">{{cite journal |last1=Paré |first1=Paul W. |last2=Tumlinson |first2=James H. |title=Plant Volatiles as a Defense against Insect Herbivores |journal=Plant Physiology |volume=121 |issue=2 |date=1 October 1999|doi=10.1104/pp.121.2.325 |pmid=10517823 |pages=325–332|pmc=1539229 }}</ref> {{anchor|Ecology|Evolution}} == Biologija i očuvanje == === Ekologija i parazitologija === [[File:Condor in flight.JPG|thumb|upright|Spašavanje [[Gymnogyps californianus|kalifornijskog kondora]] od izumiranja bio je uspješan i skup projekat, ali njegov ektoparazit, uš ''[[Colpocephalum californici]]'', je izumrla.]] Parazitizam i evoluciju parazita su do 21. vijeka proučavali [[parazitologija|parazitolozi]], u nauci kojom je dominirala medicina, a ne [[ekologija|ekolozi]] ili [[evolucijska biologija|evolucijski biolozi]]. Iako su interakcije parazita i domaćina bile očito ekološke i značajne za evoluciju, historija parazitologije prouzrokovala je ono što je evolucijski ekolog Robert Poulin nazvao "preuzimanjem parazitizma od strane parazitologa", zbog čega su ekolozi ignorirali to područje. To je po njegovom mišljenju bila "nesreća", jer su paraziti "sveprisutni agenti prirodne selekcije" i značajna snaga u evoluciji i ekologiji.{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Po njegovom mišljenju, dugogodišnja podjela između nauka ograničila je razmjenu ideja, s odvojenim konferencijama i odvojenim časopisima. U tehničkim jezicima ekologije i parazitologije ponekad su se javljala različita značenja za iste riječi. Postojale su i filozofske razlike: Poulin primjećuje da su, pod utjecajem medicine, "mnogi parazitolozi prihvatili da evolucija dovodi do smanjenja virulencije parazita, dok bi moderna evolucijska teorija predvidjela širi raspon ishoda".{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Njihovi složeni odnosi otežavaju precizno smještanje parazita unutar lanaca ishrane: trematoda s više domaćina za različite faze svog životnog ciklusa istovremeno bi zauzimala više pozicija u [[lanac ishrane|lancu ishrane]] i uspostavljala bi petlje protoka energije, što bi dovodilo do zabuna u analizi. Nadalje, budući da gotovo svaka životinja ima (više) parazita, paraziti bi prema tome zauzimali najviše nivoe svakog lanca ishrane.<ref name="Sukhdeo2012">{{cite journal |last=Sukhdeo |first=Michael V.K. |title=Where are the parasites in food webs? |journal=Parasites & Vectors |volume=5 |issue=1 |year=2012 |doi=10.1186/1756-3305-5-239 |pmid=23092160 |pmc=3523981 |article-number=239 |bibcode=2012PVec....5..239S |doi-access=free }}</ref> Paraziti mogu igrati ulogu u širenju stranih vrsta. Na primjer, invazivni rakovi vrste ''[[Carcinus maenas]]'' minimalno su pogođeni domaćim [[trematoda]]ma na istočnoj obali Atlantika. To im pomaže da nadmaše domaće rakove poput vrsta ''[[Cancer irroratus]]'' i ''[[Cancer borealis]]''.<ref>{{cite journal |last1=Blakeslee |first1=April M. H. |last2=Keogh |first2=Carolyn L. |last3=Fowler |first3=Amy E. |last4=Griffen |first4=Blaine D. |last5=Todd |first5=Peter Alan |title=Assessing the Effects of Trematode Infection on Invasive Green Crabs in Eastern North America |journal=PLOS ONE |date=1 June 2015 |volume=10 |issue=6 |article-number=e0128674 |doi=10.1371/journal.pone.0128674|pmid=26030816 |pmc=4451766 |bibcode=2015PLoSO..1028674B |doi-access=free }} {{open access}}</ref> Ekološka parazitologija može biti važna za pokušaje kontrole, kao što je to bio slučaj tokom [[Iskorenjivanje drakunkulijaze|kampanje za iskorjenjivanje gvinejskog crva]]. Iako je parazit iskorijenjen u svim zemljama osim četiri, crv je počeo koristiti žabe kao posrednog domaćina prije nego što je prešao na pse, učinivši kontrolu težom nego što bi bila da su ti odnosi prvobitno bili bolje shvaćeni.<ref>{{cite journal |last=Eberhard |first=M. L. |title=Possible Role of Fish and Frogs as Paratenic Hosts of Dracunculus medinensis, Chad |volume=22 |issue=8 |pages=1428–1430 |date=August 2016 |journal=Emerging Infectious Diseases |doi=10.3201/eid2208.160043|pmid=27434418 |pmc=4982183 }}</ref> === Obrazloženje za očuvanje === {{further|Conservation biology of parasites}} {{external media |width = 210px |float = right |headerimage= |video1 = [https://knowablemagazine.org/article/living-world/2018/why-you-should-care-about-parasites "Why you should care about parasites"], 14 December 2018, ''[[Knowable Magazine]]'' }} Although parasites are widely considered to be harmful, the eradication of all parasites would not be beneficial. Parasites account for at least half of life's diversity; they perform important ecological roles; and without parasites, organisms might tend to asexual reproduction, diminishing the diversity of traits brought about by sexual reproduction.<ref name="Holt2010">{{cite journal |last=Holt |first=R. D. |url=https://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20150908060622/http://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-date=8 September 2015 |url-status=live |title=IJEE Soapbox: World free of parasites and vectors: Would it be heaven, or would it be hell? |journal=Israel Journal of Ecology and Evolution |volume=56 |issue=3 |pages=239–250 |year=2010 |doi=10.1560/IJEE.56.3-4.239 |bibcode=2010IsJEE..56..239H }}</ref> Parasites provide an opportunity for the transfer of genetic material between species, facilitating evolutionary change.<ref name="Combes">{{cite book |last=Combes |first=Claude |title=The Art of being a Parasite |publisher=University of Chicago Press |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5}}</ref> Many parasites require multiple hosts of different species to complete their life cycles and rely on predator-prey or other stable ecological interactions to get from one host to another. The presence of parasites thus indicates that an ecosystem is healthy.<ref name="HudsonDobson2006">{{cite journal |last1=Hudson |first1=Peter J. |last2=Dobson |first2=Andrew P. |last3=Lafferty |first3=Kevin D. |url=http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |title=Is a healthy ecosystem one that is rich in parasites? |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=21 |issue=7 |year=2006 |pages=381–385 |doi=10.1016/j.tree.2006.04.007|pmid=16713014 |bibcode=2006TEcoE..21..381H |archive-url=https://web.archive.org/web/20170810105426/http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |archive-date=10 August 2017 }}</ref> An ectoparasite, the California condor louse, ''[[Colpocephalum californici]]'', became a well-known conservation issue. A large and costly captive breeding program was run in the United States to rescue the [[California condor]]. It was host to a louse, which lived only on it. Any lice found were "deliberately killed" during the program, to keep the condors in the best possible health. The result was that one species, the condor, was saved and returned to the wild, while another species, the parasite, became extinct.<ref name="Stringer2014">{{cite journal |last1=Stringer |first1=Andrew Paul |last2=Linklater |first2=Wayne |title=Everything in Moderation: Principles of Parasite Control for Wildlife Conservation |journal=BioScience |date=2014 |volume=64 |issue=10 |pages=932–937 |doi=10.1093/biosci/biu135 |doi-access=free }}</ref> Although parasites are often omitted in depictions of [[food web]]s, they usually occupy the top position. Parasites can function like [[keystone species]], reducing the dominance of superior competitors and allowing [[competition (biology)|competing species]] to co-exist.<ref name="Sukhdeo2012"/><ref name="LaffertyAllesina2008">{{cite journal |last1=Lafferty |first1=Kevin D. |last2=Allesina |first2=Stefano |last3=Arim |first3=Matias |last4=Briggs |first4=Cherie J. |display-authors=etal |title=Parasites in food webs: the ultimate missing links |journal=Ecology Letters |volume=11 |issue=6|year=2008 |pages=533–546 |doi=10.1111/j.1461-0248.2008.01174.x|pmid=18462196 |pmc=2408649 |bibcode=2008EcolL..11..533L }}</ref><ref name="Chase2013">{{cite journal |last1=Chase |first1=Jonathan |title=Parasites in Food Webs: Untangling the Entangled Bank |journal=PLOS Biology |volume=11 |issue=6 |year=2013 |article-number=e1001580 |doi=10.1371/journal.pbio.1001580|pmid=23776405 |pmc=3678997 |doi-access=free }}</ref> [[File:Aggregated distribution of parasites on hosts.svg|thumb|upright=1.35|Parasites are [[Aggregated distribution|distributed unevenly]] among their hosts, most hosts having no parasites, and a few hosts harbouring most of the parasite population. This distribution makes sampling difficult and requires careful use of statistics.]] === Kvantitativna ekologija === {{further|Aggregated distribution}} A single parasite species usually has an aggregated distribution across host animals, which means that most hosts carry few parasites, while a few hosts carry the vast majority of parasite individuals. This poses considerable problems for students of parasite ecology, as it renders [[parametric statistics]] as commonly used by biologists invalid. [[Data transformation (statistics)|Log-transformation]] of data before the application of parametric test, or the use of [[non-parametric statistics]] is recommended by several authors, but this can give rise to further problems, so quantitative parasitology is based on more advanced biostatistical methods.<ref name="pmid10780537">{{cite journal |last1=Rózsa |first1=L. |last2=Reiczigel |first2=J. |last3=Majoros |first3=G. |url=http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |title=Quantifying parasites in samples of hosts |journal=J. Parasitol. |volume=86 |issue=2 |pages=228–32 |year=2000 |pmid=10780537 |doi =10.1645/0022-3395(2000)086[0228:QPISOH]2.0.CO;2 |s2cid=16228008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180619111223/http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |archive-date=19 June 2018 }}</ref> == Historija == === Antika === {{further|Human parasite}} [[Human parasite]]s including roundworms, the [[Guinea worm]], [[Pinworm (parasite)|threadworms]] and tapeworms are mentioned in Egyptian papyrus records from 3000 BC onwards; the [[Ebers Papyrus]] describes [[hookworm]]. In [[ancient Greece]], parasites including the [[bladder worm]] are described in the [[Hippocratic Corpus]], while the comic playwright [[Aristophanes]] called tapeworms "hailstones". The Roman physicians Celsus and [[Galen]] documented the roundworms ''[[Ascaris lumbricoides]]'' and ''[[Enterobius vermicularis]]''.<ref name=Cox2004>{{cite journal |last=Cox |first=Francis E. G. |title=History of human parasitic diseases |journal=Infectious Disease Clinics of North America |date=June 2004 |volume=18 |issue=2 |pages=173–174 |pmid=15145374 |doi=10.1016/j.idc.2004.01.001 }}</ref> === Srednji vijek === [[File:Francesco Redi Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi Plate 14.jpg|thumb|upright|A plate from [[Francesco Redi]]'s ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (Observations on living animals found inside living animals), 1684]] In his ''[[The Canon of Medicine|Canon of Medicine]]'', completed in 1025, the Persian physician [[Avicenna]] recorded human and animal parasites including roundworms, threadworms, the Guinea worm and tapeworms.<ref name=Cox2004/> In his 1397 book ''Traité de l'état, science et pratique de l'art de la Bergerie'' (Account of the state, science and practice of the art of shepherding), {{ill|Jehan de Brie|fr|Jean de Brie}} wrote the first description of a trematode endoparasite, the sheep liver fluke ''[[Fasciola hepatica]]''.<ref name=ChengHistory/><ref>{{cite book |editor=Humphrey-Smith, Ian |title=Sept siècles de parasitologie en France |trans-title=The French School of Parasitology |language=fr |pages=26–29 |publisher=Société Française de Parasitologie |date=1993}}</ref> === Rano moderno doba === In the [[early modern period]], [[Francesco Redi]]'s 1668 book ''Esperienze Intorno alla Generazione degl'Insetti'' (''Experiences of the Generation of Insects''), explicitly described ecto- and endoparasites, illustrating [[ticks]], the larvae of [[Cephenemyiinae|nasal flies of deer]], and [[Fasciola hepatica|sheep liver fluke]].<ref name=Ioli1997>{{cite journal |last1=Ioli |first1=A. |last2=Petithory |first2=J. C. |last3=Theodorides |first3=J. |title=Francesco Redi and the birth of experimental parasitology|journal=Hist Sci Med |year=1997|volume=31 |issue=1 |pages=61–66 |pmid=11625103}}</ref> Redi noted that parasites develop from eggs, contradicting the theory of [[spontaneous generation]].<ref name=Bush2001>{{cite book |last1=Bush |first1=A. O. |author2=Fernández, J. C. |author3=Esch, G. W. |author4=Seed, J. R. |title=Parasitism: The Diversity and Ecology of Animal Parasites |year=2001 |publisher=Cambridge University Press |page=[https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 4] |isbn=978-0-521-66447-9 |url=https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 }}</ref> In his 1684 book ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (''Observations on Living Animals found in Living Animals''), Redi described and illustrated over 100 parasites including the [[Ascaris lumbricoides|large roundworm]] in humans that causes [[ascariasis]].<ref name=Ioli1997/> Redi was the first to name the cysts of ''[[Echinococcus granulosus]]'' seen in dogs and sheep as parasitic; a century later, in 1760, [[Peter Simon Pallas]] correctly suggested that these were the larvae of tapeworms.<ref name=Cox2004/> In 1681, [[Antonie van Leeuwenhoek]] observed and illustrated the protozoan parasite ''[[Giardia lamblia]]'', and linked it to "his own loose stools". This was the first protozoan parasite of humans to be seen under a microscope.<ref name=Cox2004/> A few years later, in 1687, the Italian biologists [[Giovanni Cosimo Bonomo]] and [[Diacinto Cestoni]] described [[scabies]] as caused by the parasitic mite ''[[Sarcoptes scabiei]]'', marking it as the first disease of humans with a known microscopic causative agent.<ref>{{cite web |url=http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm |title=Acarus as the cause of scabies |publisher=University of Cagliari |access-date=11 April 2018 |archive-date=3 July 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170703205914/http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm }}</ref> [[File:Ross, 20.Aug.1897.jpg|thumb|upright|[[Ronald Ross]] won the 1902 [[Nobel Prize]] for showing that the [[malaria parasite]] is transmitted by mosquitoes. This 1897 notebook page records his first observations of the parasite in mosquitoes.]] === Parazitologija === {{main|Parasitology}} Modern [[parasitology]] developed in the 19th century with accurate observations and experiments by many researchers and clinicians;<ref name=ChengHistory>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |year=1973 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-170750-7 |pages=120–134|quote=The 19th century might be thought of as the genesis of modern parasitology.}}</ref> the term was first used in 1870.<ref>{{cite encyclopedia|title=Parasitology|url=https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|dictionary=Merriam-Webster|access-date=13 April 2018|archive-date=23 October 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241023200535/https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|url-status=live}}</ref> In 1828, James Annersley described [[amoebiasis]], protozoal infections of the intestines and the liver, though the pathogen, ''[[Entamoeba histolytica]]'', was not discovered until 1873 by Friedrich Lösch. [[James Paget]] discovered the intestinal nematode ''[[Trichinella spiralis]]'' in humans in 1835. James McConnell described the human liver fluke, ''[[Clonorchis sinensis]]'', in 1875.<ref name=Cox2004/> [[Algernon Thomas]] and [[Rudolf Leuckart]] independently made the first discovery of the life cycle of a trematode, the sheep liver fluke, by experiment in 1881–1883.<ref name=ChengHistory/> In 1877 [[Patrick Manson]] discovered the life cycle of the [[filarioidea|filarial worms]]<!--no comma, please!--> that cause [[lymphatic filariasis|elephantiasis]] transmitted by mosquitoes. Manson further predicted that the [[malaria]] parasite, ''[[Plasmodium]]'', had a mosquito vector, and persuaded [[Ronald Ross]] to investigate. Ross confirmed that the prediction was correct in 1897–1898. At the same time, [[Giovanni Battista Grassi]] and others described the malaria parasite's life cycle stages in ''[[Anopheles]]'' mosquitoes. Ross was [[Nobel Prize controversies#Physiology or medicine|controversially awarded the 1902 Nobel prize]] for his work, while Grassi was not.<ref name=Cox2004/> In 1903, [[David Bruce (microbiologist)|David Bruce]] identified the protozoan parasite and the [[tsetse fly]] vector of [[African trypanosomiasis]].<ref>{{cite journal |last=Ellis |first=Harold |author-link=Harold Ellis (surgeon) |title=Sir David Bruce, a pioneer of tropical medicine |journal=British Journal of Hospital Medicine |volume=67 |issue=3 |page=158 |date=March 2006 |pmid=16562450 |doi=10.12968/hmed.2006.67.3.20624}}</ref> === Vakcina === {{further|Malaria vaccine}} Given the importance of malaria, with some 220&nbsp;million people infected annually, many attempts have been made to interrupt its transmission. Various methods of [[malaria prophylaxis]] have been tried including the use of [[antimalarial drug]]s to kill off the parasites in the blood, the eradication of its mosquito vectors with [[insecticide|organochlorine and other insecticides]], and the development of a [[malaria vaccine]]. All of these have proven problematic, with [[drug resistance]], [[insecticide resistance]] among mosquitoes, and repeated failure of vaccines as the parasite mutates.<ref>{{cite web |title=Malaria and Malaria Vaccine Candidates |url=https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |publisher=The College of Physicians of Philadelphia |access-date=11 February 2018 |date=19 April 2017 |archive-date=12 February 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180212083219/https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |url-status=live }}</ref> The first and as of 2015 the only licensed vaccine for any parasitic disease of humans is [[RTS,S]] for ''[[Plasmodium falciparum]]'' malaria.<ref name=BBC2015>{{cite news |last=Walsh |first=Fergus |author-link=Fergus Walsh |date=24 July 2015 |title=Malaria vaccine gets 'green light' |url=https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |newspaper=[[BBC]] |access-date=25 July 2015 |archive-date=5 June 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250605015223/https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |url-status=live }}</ref> === Biološko suzbijanje štetočina === {{further|Biološko suzbijanje štetočina}} [[File:Encarsia formosa, an endoparasitic wasp, is used for whitefly control.jpg|thumb|''[[Encarsia formosa]]'', koja se široko koristi u [[staklenik|stakleničkoj]] hortikulturi, bila je jedno od prvih razvijenih [[Biološko suzbijanje štetočina|bioloških sredstava za suzbijanje štetočina]].<ref name="Hoddle 1998">{{cite journal |title=Biology and Use of the Whitefly Parasitoid Encarsia Formosa |author1=Hoddle, M. S. |author2=Van Driesche, R. G. |author3=Sanderson, J. P. |date=1998 |journal=Annual Review of Entomology |volume=43 |issue=1 |pages=645–669 |doi=10.1146/annurev.ento.43.1.645 |pmid=15012401 |bibcode=1998AREnt..43..645H }}</ref>]] Nekoliko grupa parazita, uključujući mikrobne patogene i parazitoidne ose, koristi se kao [[Biološko suzbijanje štetočina|biološko sredstvo za suzbijanje štetočina]] u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[hortikultura|hortikulturi]].<ref>{{cite web|title=Parasitoid Wasps (Hymenoptera) |url=https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |publisher=University of Maryland |access-date=6 June 2016 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160827072031/https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |archive-date=27 August 2016}}</ref><ref>[http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf Encouraging innovation in biopesticide development.] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20120515143828/http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf |date=15 May 2012}} European Commission (2008). Accessed on 9 January 2017</ref> === Otpornost === {{further|Otpornost na lijek}} Poulin primjećuje da široko rasprostranjena [[Preventivna zdravstvena zaštita|profilaktička]] upotreba [[Antihelmintik|antihelmintskih lijekova]] kod domaćih ovaca i goveda predstavlja svjetski ne[[Naučna kontrola|kontrolirani eksperiment]] u evoluciji životnog ciklusa njihovih parazita. Ishodi će zavisiti od toga da li lijekovi smanjuju vjerovatnoću da larva [[parazitski crv|parazitskog crva]] dostigne odraslu dob. Ako je tako, može se očekivati ​​da će prirodna selekcija favorizirati stvaranje jaja u ranijoj dobi. S druge strane, ako lijekovi uglavnom utiču na odrasle jedinke, selekcija bi mogla uzrokovati odgođeno sazrijevanje i povećanu [[virulencija|virulenciju]]. Čini se da su takve promjene u toku: valjkasti crv ''[[Teladorsagia circumcincta]]'' mijenja svoju veličinu u odraslom stadiju i stopu reprodukcije kao odgovor na lijekove.{{sfn|Poulin|2007|pages=265–266}} == Kulturološki značaj == [[File:THE CRINOLETTA DISFIGURANS AnOldParasite in aNewForm.png|thumb|upright|"An Old Parasite in a New Form": an 1881 ''[[Punch (magazine)|Punch]]'' cartoon by [[Edward Linley Sambourne]] compares a [[crinoline|crinoletta]] bustle to a parasitic insect's [[exoskeleton]]]] === Klasično doba === In the [[classical era]], the concept of the parasite was not strictly pejorative: the ''parasitus'' was an [[patronage in ancient Rome|accepted role in Roman society]], in which a person could live off the hospitality of others, in return for "flattery, simple services, and a willingness to endure humiliation".<ref>{{cite book |last=Matyszak |first=Philip |title=24 Hours in Ancient Rome: A Day in the Life of the People Who Lived There |url=https://books.google.com/books?id=gJY4DwAAQBAJ&pg=PT252 |year=2017 |publisher=Michael O'Mara |isbn=978-1-78243-857-1 |page=252}}</ref><ref>{{cite book |last1=Damon |first1=Cynthia |chapter=5 |title=The Mask of the Parasite: A Pathology of Roman Patronage|chapter-url=https://books.google.com/books?id=mEJ-aA_XQQQC |publisher=University of Michigan Press |year=1997 |page=148 |isbn=978-0-472-10760-5 |quote=A satirist seeking to portray client misery naturally focuses on the relationship with the greatest dependency, that in which a client gets his food from his patron, and for this the prefabricated persona of the parasite proved itself extremely useful.}}</ref> === Društvo === {{further|Parasitism (social offense)}} Parasitism has [[Parasitism (social offense)|a derogatory sense]] in popular usage. According to the immunologist John Playfair,<ref name=Playfair2007>{{cite book |last=Playfair |first=John |title=Living with Germs: In health and disease |url=https://books.google.com/books?id=kSyDYxLPtDoC&pg=PT19 |year=2007 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-157934-9 |page=19}} Playfair is comparing the popular usage to a biologist's view of parasitism, which he calls (heading the same page) "an ancient and respectable view of life".</ref> {{blockquote|In everyday speech, the term 'parasite' is loaded with derogatory meaning. A parasite is a sponger, a lazy profiteer, a drain on society.<ref name=Playfair2007/>}} The [[satirical]] cleric [[Jonathan Swift]] alludes to hyperparasitism in his 1733 poem "On Poetry: A Rhapsody", comparing poets to "vermin" who "teaze and pinch their foes":<ref>{{cite journal |last1=Haelewaters |first1=Danny |last2=Hiller |first2=Thomas |last3=Dick |first3=Carl W. |title=Bats, Bat Flies, and Fungi: A Case of Hyperparasitism |journal=Trends in Parasitology |volume=34 |issue=9 |date=2018 |doi=10.1016/j.pt.2018.06.006 |pages=784–799}}</ref><ref name="Swift1733">{{cite book |last=Swift |first=Jonathan |author-link=Jonathan Swift |title=On Poetry: A Rapsody |url=https://books.google.com/books?id=GmIJAAAAQAAJ |year=1733 |publisher=And sold by J. Huggonson, next to Kent's Coffee-house, near Serjeant's-inn, in Chancery-lane; [and] at the bookseller's and pamphletshops}}</ref> {{poemquote|The vermin only teaze and pinch Their foes superior by an inch. So nat'ralists observe, a flea Hath smaller fleas that on him prey; And these have smaller fleas to bite 'em. And so proceeds ''[[ad infinitum]]''. Thus every poet, in his kind, Is bit by him that comes behind:}} A 2022 study examined the naming of some 3000 parasite species discovered in the previous two decades. Of those named after scientists, over 80% were named for men, whereas about a third of authors of papers on parasites were women. The study found that the percentage of parasite species named for relatives or friends of the author has risen sharply in the same period.<ref name="Poulin McDougall Presswell 2022">{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=McDougall |first2=Cameron |last3=Presswell |first3=Bronwen |title=What's in a name? Taxonomic and gender biases in the etymology of new species names |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=289 |issue=1974 |date=11 May 2022 |article-number=20212708 |doi=10.1098/rspb.2021.2708 |pmid=35538778 |pmc=9091844 }}</ref> === Fikcija === {{further|List of fictional parasites|Parasites in fiction}} [[File:Parasites Katrin Alvarez.jpg|thumb|Fictional parasitism: oil painting ''Parasites'' by Katrin Alvarez, 2011]] In [[Bram Stoker]]'s 1897 [[Gothic fiction|Gothic horror]] novel ''[[Dracula]]'', and [[Dracula in popular culture|its many film adaptations]], the eponymous [[Count Dracula]] is a [[hematophagy|blood-drinking]] parasite (a vampire). The critic [[Laura Otis]] argues that as a "thief, seducer, creator, and mimic, Dracula is the ultimate parasite. The whole point of vampirism is sucking other people's blood—living at other people's expense."<ref>{{cite book |last=Otis |first=Laura |title=Networking: Communicating with Bodies and Machines in the Nineteenth Century |url=https://books.google.com/books?id=VEimJkOmW1kC&pg=PA216 |year=2001 |publisher=University of Michigan Press |isbn=978-0-472-11213-5 |page=216}}</ref> Disgusting and terrifying [[Parasites in fiction|parasitic alien species]] are widespread in [[science fiction]],<ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism and Symbiosis |url=http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |encyclopedia=The Encyclopedia of Science Fiction |date=10 January 2016 |access-date=11 February 2018 |archive-date=25 October 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111025053813/http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |url-status=live }}</ref><ref name="Dove2011">{{cite web |last1=Dove |first1=Alistair |title=This is clearly an important species we're dealing with |url=https://www.deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |publisher=Deep Sea News |date=9 May 2011 |access-date=11 February 2018 |archive-date=3 May 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230503000458/https://deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |url-status=live }}</ref> as for instance in [[Ridley Scott]]'s 1979 film ''[[Alien (film)|Alien]]''.<ref name="Pappas2012">{{cite web |last1=Pappas |first1=Stephanie |title=5 Alien Parasites and Their Real-World Counterparts |url=https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |publisher=Live Science |date=29 May 2012 |access-date=12 October 2017 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033845/https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |url-status=live }}</ref><ref name=Sercel2017>{{cite web |last1=Sercel |first1=Alex |title=Parasitism in the Alien Movies |url=http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |publisher=Signal to Noise Magazine |date=19 May 2017 |access-date=11 February 2018 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033850/http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |url-status=usurped }}</ref> In one scene, a [[Alien (creature in Alien franchise)|Xenomorph]] bursts out of the chest of a man, with blood squirting out under high pressure assisted by [[bullet hit squib|explosive squibs]]. [[Organ (anatomy)|Animal organs]] were used to reinforce the shock effect. The scene was filmed in a single take, and the startled reactions of the actors were genuine.<ref name=Guardian2009>{{cite news |title=The Making of Alien's Chestburster Scene |date=13 October 2009 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |access-date=29 May 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100430221033/http://www.guardian.co.uk/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |archive-date=30 April 2010 |url-status=live }}</ref><ref name=Nordine2017>{{cite news |last=Nordine |first=Michael |title='Alien' Evolution: Explore Every Stage in the Xenomorph's Gruesome Life Cycle. Celebrate Alien Day with a look at the past, present and future of cinema's most terrifying extraterrestrial |url=http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |work=IndieWire |date=25 April 2017 |archive-date=21 October 2017 |access-date=21 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171021164323/http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |url-status=live }}</ref> The [[entomopathogenic fungus]] ''[[Cordyceps]]'' is represented culturally as a deadly threat to the human race. The video game series ''[[The Last of Us]]'' (2013–present) and its [[The Last of Us (TV series)|television adaptation]] present ''Cordyceps'' as a parasite of humans, causing a [[zombie apocalypse]].<ref name="Hill 2013 SciAm"/> Its human hosts initially become violent "infected" beings, before turning into blind zombie "clickers", complete with fruiting bodies growing out from their faces.<ref name="Hill 2013 SciAm">{{cite magazine |last=Hill |first=Kyle |title=The Fungus that Reduced Humanity to The Last of Us |url=https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |magazine=[[Scientific American]] |access-date=4 May 2021 |date=25 June 2013 <!--subscription required--> |archive-date=28 May 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150528022901/https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |url-status=live }}</ref> == Povezano == * [[Antiparazitik]] * [[Kancerogeni parazit]] * [[Uticaj parazitskih crva na imunološki sistem]] * [[Spisak ljudskih parazita]] == Bilješke == {{Notelist}} == Reference == {{Reflist}} == Izvori == * {{cite book |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |title=Evolutionary Ecology of Parasites |publisher=[[Princeton University Press]] |year=2007 |isbn=978-0-691-12085-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/evolutionaryecol0000poul}} == Daljnje čitanje == * {{cite book |last=Combes |first=Claude |author-link=Claude Combes |title=The Art of Being a Parasite |publisher=[[The University of Chicago Press]] |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5 |ref=none}} * {{cite book |last=Desowitz |first=Robert |author-link=Robert Desowitz |title=Who Gave Pinta to the Santa Maria? |publisher=Harvest Books |year=1998 |isbn=978-0-15-600585-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/whogavepintatosa00deso |ref=none}} * {{cite book |last=Zimmer |first=Carl |author-link=Carl Zimmer|title=Parasite Rex |publisher=[[Free Press (publisher)|Free Press]] |year=2001 |isbn=978-0-7432-0011-0 |title-link=Parasite Rex |ref=none}} == Vanjske poveznice == {{Commons category|Parasites}} * [https://web.archive.org/web/20110801045926/http://www.aber.ac.uk/~mpgwww/Edu/EduIndex.html Univerzitet Aberystwyth: Parazitologija] — plan nastave s linkovima na članke u punom tekstu o parazitizmu i parazitologiji. * [https://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ Odjel za parazitske bolesti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101014121942/http://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ |date=14 October 2010 }}, [[Centers for Disease Control and Prevention]] * [http://www.k-state.edu/parasitology KSU: Parazitološko istraživanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100528063241/http://www.k-state.edu/parasitology/ |date=28 May 2010 }} — članci i linkovi na temu parazitologije * [https://academic.oup.com/cid/article/37/5/694/311910 Parazitološki resursi na World Wide Webu: Moćan alat za stručnjake za zarazne bolesti] (Oxford University Press) {{načini ishrane}} sjkyawnnowi298vxl588bjcc9befzzz 42710885 42710821 2026-10-14T07:35:52Z Duma 16555 /* Konkurencija u korist virulencije */ 42710885 wikitext text/x-wiki [[File:Cymothoa exigua parassita Lithognathus mormyrus.JPG|thumb|upright=1.35|[[Riblji parazit]], jednakonožac ''[[Cymothoa exigua]]'', zamijenio je jezik ribe iz roda ''[[Lithognathus]]'']] '''Parazitizam''' je [[simbioza|blizak odnos]] između [[vrsta]], gdje jedan organizam, '''parazit''', živi (barem neko vrijeme) [[ektoparazitska zaraza|na]] drugom [[domaćin (biologija)|organizmu]] ili unutar njega, stvarajući mu određenu štetu,<ref name="ParasiteDefinition">{{cite web |url=https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |date=14 November 2024 |title=About Parasites |website=Parasites |publisher=Centers for Disease Control |access-date=7 July 2024 |quote=A parasite is an organism that lives on or in a host organism and gets its food from or at the expense of its host. |archive-date=21 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240621090029/https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |url-status=live }}</ref> i strukturno je [[adaptacija|prilagođen]] takvom načinu života.{{sfn|Poulin|2007|pages=4–5}} Paraziti uključuju jednoćelijske [[protozoa|protozoe]] poput uzročnika [[malarija|malarije]], [[bolest spavanja|bolesti spavanja]] i [[amebijaza|amebne dizenterije]]; životinje poput [[ankilostoma]], [[vaš|ušiju]], [[komarac]]a i [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]]; [[gljive]] poput ''[[Armillaria mellea]]'' i uzročnika [[dermatofitoza|dermatofitoze]]; i biljke poput [[imela|imele]], [[Cuscuta|viline kosice]] i [[Orobanchaceae|volovotke]]. Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]] eksploatacije životinjskih domaćina, a to su [[parazitska kastracija]], parazitizam direktnim prijenosom (dodirom), parazitizam [[wikt:trophic|trofičkim prijenosom]] (jedenjem), parazitizam [[Vektorske zarazne bolesti|vektorskim prijenosom]], [[parazitoid]]izam i mikropredacija. Jedna glavna os klasifikacije tiče se invazivnosti: endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi vani, na površini domaćina. Kao što je i slučaj sa [[predator]]ima, parazitizam je vrsta [[interakcije potrošača i resursa]],<ref name="pmid21199247">{{cite journal |last=Getz |first=W. M. |title=Biomass transformation webs provide a unified approach to consumer-resource modelling |journal=Ecology Letters |volume=14 |issue=2 |pages=113–124 |year=2011 |pmid=21199247 |pmc=3032891 |doi=10.1111/j.1461-0248.2010.01566.x|bibcode=2011EcolL..14..113G }}</ref> ali za razliku od predatora, paraziti, s izuzetkom parazitoida, su mnogo manji od svojih domaćina, ne ubijaju ih i često žive u ili na njima duži period. Životinjski paraziti su visoko [[Generalističke i specijalističke vrste|specijalizirani]], svaka vrsta parazita živi na jednoj datoj životinjskoj vrsti i [[razmnožavanje|razmnožava]] se brže od svojih domaćina. Klasični primjeri uključuju interakcije između [[kičmenjak]]a domaćina i [[Eucestoda|pantljičara]], [[Trematoda|metilja]], te one između vrsta roda ''[[Plasmodium]]'' koje uzrokuju malariju i [[buha]]. Paraziti smanjuju [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina općom ili specijaliziranom [[patologija|patologijom]], koja se kreće od [[parazitska kastracija|parazitske kastracije]] do [[parazit koji mijenja ponašanje|modificiranja ponašanja domaćina]]. Paraziti povećavaju vlastitu adaptivnu vrijednost iskorištavanjem domaćina za resurse neophodne za njihov opstanak, naročito hranjenjem njima i korištenjem posrednih (sekundarnih) domaćina koji pomažu u njihovom [[Prijenos patogena|prenošenju]] s jednog konačnog (primarnog) domaćina na drugog. Iako je parazitizam često nedvosmislen, on je dio spektra interakcija između [[vrsta]], koje se preko parazitoidizma gradiraju u [[predator|predaciju]], kroz evoluciju u [[mutualizam]], a kod nekih gljiva prelaze u [[saprofit]]izam. Ljudsko znanje o parazitima poput [[Nematoda|valjkastih crva]] i [[Eucestoda|pantljičara]] datira još iz [[Stari Egipat|starog Egipta]], [[Antička Grčka|Grčke]] i [[Antički Rim|Rima]]. U [[Rani novi vijek|ranom novom vijeku]], [[Antonie van Leeuwenhoek]] je 1681. godine svojim mikroskopom posmatrao protozou ''[[Giardia lamblia]]'', dok je [[Francesco Redi]] opisao unutrašnje i vanjske parazite, uključujući [[Fasciola hepatica|ovčjeg metilja]] i [[krpelj]]e. Moderna [[parazitologija]] razvila se u 19. vijeku. U ljudskoj kulturi, parazitizam ima negativne konotacije. One su iskorištene u [[satira|satirične]] svrhe u pjesmi [[Jonathan Swift|Jonathana Swifta]] iz 1733. godine "O poeziji: Rapsodija", u kojoj su pjesnici upoređeni sa [[hiperparazit]]skom "gamadi". U fikciji, [[Bram Stoker|Bram Stokerov]] [[gotička fantastika|gotički horor]] roman ''[[Dracula (roman)|Drakula]]'' iz 1897. godine i njegove brojne kasnije adaptacije prikazivale su parazita koji [[hematofagija|pije krv]]. [[Ridley Scott]]ov film ''[[Alien (film)|Alien]]'' iz 1979. bio je jedno od mnogih djela [[naučna fantastika|naučne fantastike]] u kojima se pojavljuje parazitska vanzemaljska vrsta.<ref name=Guardian2009/> == Etimologija == Riječ ''parazit'', prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1539. godine, potiče od [[starofrancuski jezik|srednjovjekovne francuske]] riječi ''parasite'', od [[latinizacija imena|latiniziranog]] oblika ''parasitus'', od [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''παράσιτος''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2Fsitos παράσιτος], Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''parasitos'', "onaj koji jede za tuđim stolom"), a zatim od ''παρά''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F παρά] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210227044414/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F |date=27 February 2021 }}, Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''para'', "pored, uz") i ''σῖτος'' (''sitos'', "pšenica, hrana").<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsi%3Dtos σῖτος] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210226151551/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0057:entry=si=tos |date=26 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> Srodni termin ''parasitism'' javlja se u engleskom jeziku od 1611. godine.<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs σιτισμός] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210224154216/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs |date=24 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> {{anchor|Ectoparasite|Endoparasite|Macroparasite|Microparasite}} == Evolutivne strategije == {{see also|Parazitologija}} {{anchor|Endoparasite|Ectoparasite|Semiparasite}} === Osnovni koncepti === {{further|Parazitski životni ciklus}} [[File:Taenia solium tapeworm scolex with its four suckers and two rows of hooks 5262 lores.jpg|thumb|Glava (scolex) pantljičare ''[[Taenia solium]]'', [[Infekcija crijevnim parazitima|crijevnog parazita]], ima kuke i [[sisaljka (biologija)|sisaljke]] kojima se pričvršćuje za svog [[domaćin (biologija)|domaćina]]]] Parazitizam je vrsta [[simbioza|simbioze]], bliske i trajne dugoročne biološke interakcije između parazita i njegovog domaćina. Za razliku od [[saprotrof]]a, paraziti se hrane živim domaćinima, iako se neke parazitske gljive, na primjer, mogu nastaviti hraniti domaćinima koje su ubili. Za razliku od [[komensalizam|komenzalizma]] i [[mutualizam|mutualizma]], parazitski odnos šteti domaćinu, bilo da se hrani njime ili, kao u slučaju crijevnih parazita, konzumira dio njegove hrane. Budući da paraziti imaju interakcije s drugim vrstama, oni lako mogu djelovati kao [[Vektorske zarazne bolesti|prenosioci]] patogena, uzrokujući [[bolest]]i.<ref>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |quote=Parazitizam je oblik simbioze, bliskog odnosa između dvije različite vrste. Postoji biohemijska interakcija između domaćina i parazita; tj. oni se prepoznaju, u konačnici na molekularnom nivou, a tkiva domaćina su stimulirana da reaguju na određeni način. To objašnjava zašto parazitizam može dovesti do bolesti, ali ne uvijek. |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref><ref name="SuzukiSasaki2019">{{cite journal |last1=Suzuki |first1=Sayaki U. |last2=Sasaki |first2=Akira |title=Ecological and Evolutionary Stabilities of Biotrophism, Necrotrophism, and Saprotrophism |journal=The American Naturalist |volume=194 |issue=1 |year=2019 |pages=90–103 |issn=0003-0147 |doi=10.1086/703485|pmid=31251653 |bibcode=2019ANat..194...90S |s2cid=133349792 |url=http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20200306065231/http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-date=6 March 2020 |url-status=live }}</ref><ref name="pmid37458178">{{cite journal |last1=Rozsa |first1=L. | last2=Garay |first2=J. |title= Definitions of parasitism, considering its potentially opposing effects at different levels of hierarchical organization| journal=Parasitology|volume=150 |issue=9 |pages= 761–768|year=2023 |pmid=37458178 |pmc=10478066 |doi=10.1017/S0031182023000598 }}</ref> [[predator|Predatorstvo]] po definiciji nije simbioza, jer je interakcija kratka, ali entomolog [[E. O. Wilson]] je okarakterizirao parazite kao "predatore koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedne".<ref name=Wilson2014>{{cite book |last=Wilson |first=Edward O. |author-link=E. O. Wilson |title=The Meaning of Human Existence |year=2014 |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=978-0-87140-480-0 |page=112 |quote=Paraziti su, u jednoj frazi, grabežljivci koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedan. Tolerantni paraziti su oni koji su evoluirali kako bi osigurali vlastiti opstanak i reprodukciju, ali u isto vrijeme uz minimalan bol i troškove za domaćina.}}</ref> U tom okviru postoji mnogo mogućih strategija. [[Taksonom]]i klasificiraju parazite u različite preklapajuće šeme na osnovu njihovih interakcija sa domaćinima i njihovih [[životni ciklus|životnih ciklusa]], koji mogu biti složeni. [[Obligatni parazit]] u potpunosti zavisi od domaćina kako bi završio svoj životni ciklus, dok kod [[fakultativni parazit|fakultativnog parazita]] to nije slučaj. Životni ciklusi parazita koji uključuju samo jednog domaćina nazivaju se "direktni"; oni sa konačnim domaćinom (gdje se parazit razmnožava spolno) i najmanje jednim međudomaćinom nazivaju se "indirektni".<ref>{{cite web |url=http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm |title=A Classification of Animal-Parasitic Nematodes |work=plpnemweb.ucdavis.edu |access-date=25 February 2016 |archive-date=6 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171006152348/http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm }}</ref><ref>{{cite journal |last=Garcia |first=L. S. |title=Classification of Human Parasites, Vectors, and Similar Organisms |journal=Clinical Infectious Diseases |year=1999 |volume=29 |issue=4 |pages=734–746 |pmid=10589879 |doi=10.1086/520425|doi-access=free}}</ref> Endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi izvan njega, na njegovoj površini.<ref name=Para-Site>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref> Mezoparaziti - poput nekih [[copepoda|veslonožaca]], na primjer - ulaze u otvor u tijelu domaćina i ostaju djelimično ugrađeni tamo.<ref>{{cite journal |last1=Vecchione |first1=Anna |last2=Aznar |first2=Francisco Javier |title=The mesoparasitic copepod Pennella balaenopterae and its significance as a visible indicator of health status in dolphins (Delphinidae): a review |journal=Journal of Marine Animals and Their Ecology |date=2008 |volume=7 |issue=1 |pages=4–11 |url=http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf |access-date=11 April 2018 |archive-date=10 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180410051646/http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf }}</ref> Neki paraziti mogu biti generalisti, hraneći se širokim spektrom domaćina, ali mnogi paraziti, kao i većina protozoa i [[parazitski crv|helminta]] koji parazitiraju na životinjama, su specijalisti i izuzetno specifični što se tiče domaćina.<ref name=Para-Site/> Rana osnovna, funkcionalna podjela parazita razlikovala je mikroparazite i makroparazite. Svakom od njih dodijeljen je [[matematički model]] kako bi se analiziralo kretanje populacije grupa domaćina i parazita.<ref name="Rollinson"/> Mikroorganizmi i virusi koji se mogu razmnožavati i završiti svoj životni ciklus unutar domaćina poznati su kao mikroparaziti. Makroparaziti su višećelijski organizmi koji se razmnožavaju i završavaju svoj životni ciklus izvan domaćina ili na tijelu domaćina.<ref name="Rollinson"/><ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism {{!}} The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management |encyclopedia=The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management, Blackwell Science |location=Oxford, United Kingdom |year=1998 |edition=1 |isbn=0632055464 |editor=Calow, Peter |via=[[Credo Reference]] |publisher=Blackwell Science }}</ref> Veliki dio razmišljanja o vrstama parazitizma fokusirao se na kopnene životinjske parazite, poput helminta. Oni u drugim okruženjima i sa drugim domaćinima često imaju analogne strategije. Na primjer, jegulja vrste ''[[Simenchelys parasitica]]'' je vjerojatno fakultativni endoparazit koji se oportunistički ukopava i jede bolesne i umiruće ribe.<ref name=Caira1997>{{cite journal |journal=Environmental Biology of Fishes |volume=49 |pages=139–144 |year=1997 |url=https://www.researchgate.net/publication/226076003 |title=Pugnose eels, ''Simenchelys parasiticus'' (Synaphobranchidae) from the heart of a shortfin mako, ''Isurus oxyrinchus'' (Lamnidae) |last1=Caira |first1=J. N. |last2=Benz |first2=G. W. |last3=Borucinska |first3=J. |last4=Kohler |first4=N. E.|issue=1 |doi=10.1023/a:1007398609346 |bibcode=1997EnvBF..49..139C |s2cid=37865366 }}</ref> Insekti koji [[biljojed|jedu biljke]], poput [[štitaste uši|štitastih uši]], [[Aphidoidea|lisnih uši]] i [[gusjenica]], vrlo su slični ektoparazitima, zato što napadaju mnogo veće biljke; služe kao prenosioci bakterija, gljivica i virusa koji uzrokuju [[biljne bolesti]]. Budući da se ženke štitastih ušiju ne mogu kretati, one su obligatni paraziti, trajno pričvršćeni za svoje domaćine.<ref name="Rollinson"/> Senzorni signali koje parazit koristi za identificiranje i približavanje potencijalnom domaćinu poznati su kao "znakovi domaćina". Takvi znakovi mogu uključivati, na primjer, vibracije,<ref>{{cite journal |last=Lawrence |first=P. O. |year=1981 |title=Host vibration—a cue to host location by the parasite, ''Biosteres longicaudatus'' |journal=Oecologia |volume=48 |issue=2 |pages=249–251 |pmid=28309807 |doi=10.1007/BF00347971 |bibcode=1981Oecol..48..249L |s2cid=6182657 }}</ref> izdahnuti [[ugljen dioksid]], mirise kože, vizualne i toplinske znakove i vlagu.<ref>{{cite journal |last=Cardé |first=R. T. |year=2015 |title=Multi-cue integration: how female mosquitoes locate a human host|journal=Current Biology |volume=25 |issue=18 |pages=R793–R795 |doi=10.1016/j.cub.2015.07.057 |pmid=26394099 |doi-access=free |bibcode=2015CBio...25.R793C }} {{open access}}</ref> [[Parazitske biljke]] mogu koristiti, na primjer, svjetlost, fiziohemiju domaćina i isparljive tvari za prepoznavanje potencijalnih domaćina.<ref>{{cite journal |last1=Randle |first1=C. P. |last2=Cannon |first2=B. C. |last3=Faust |first3=A. L. |display-authors=etal |year=2018 |title=Host Cues Mediate Growth and Establishment of Oak Mistletoe (Phoradendron leucarpum, Viscaceae), an Aerial Parasitic Plant |journal=Castanea |volume=83 |issue=2 |pages=249–262 |doi=10.2179/18-173 |s2cid=92178009 }}</ref> === Glavne strategije === Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]], i to [[parazitska kastracija]]; direktno prenosivi parazitizam; [[wikt:trophic|trofički]] prenosivi parazitizam; [[prenosilac bolesti|vektorski]] prenosivi parazitizam; [[parazitoid]]izam; i mikropredacija. One se primjenjuju na parazite čiji su domaćini biljke, kao i životinje.<ref name=Rollinson>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |editor1=Rollinson, D. |editor2=Hay, S. I. |title=The Many Roads to Parasitism: A Tale of Convergence |journal=Advances in Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=9y4AlXka7t0C&pg=PA28 |year=2011 |volume=74 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-385897-9 |pages=27–28 |doi=10.1016/B978-0-12-385897-9.00001-X |pmid=21295676 |url-access=subscription }}</ref><ref name=PoulinRandhawa2015>{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=Randhawa |first2=Haseeb S. |title=Evolution of parasitism along convergent lines: from ecology to genomics |journal=Parasitology |date=February 2015 |volume=142 |issue=Suppl 1 |pages=S6–S15 |doi=10.1017/S0031182013001674 |pmc=4413784 |pmid=24229807}} {{open access}}</ref> Ove strategije predstavljaju [[adaptacija|adaptivne vrhunce]]; moguće su i međustrategije, ali organizmi u mnogim različitim skupinama su se dosljedno [[konvergentna evolucija|ograničili]] na ovih šest, koje su evolutivno stabilne.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Perspektiva o evolucijskim opcijama može se dobiti razmatranjem četiri ključna pitanja: utjecaj na [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina parazita; broj domaćina koje imaju po životnoj fazi; da li je domaćin spriječen u razmnožavanju; i da li učinak zavisi od intenziteta (broj parazita po domaćinu). Iz ove analize, pojavljuju se glavne evolucijske strategije parazitizma, uz predatorstvo.<ref name=LaffertyKuris2002>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Kuris |first2=A. M. |date=2002 |url=http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |title=Trophic strategies, animal diversity and body size |journal=Trends in Ecology and Evolution |volume=17 |issue=11 |pages=507–513 |doi=10.1016/s0169-5347(02)02615-0 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003124738/http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |archive-date=3 October 2019}}</ref> {|class="wikitable" |+ Evolucijske strategije u parazitizmu i predatorstvu<ref name=LaffertyKuris2002/><br/>({{font color|green|Zavisno od intenziteta: zelena, normalan tekst}};<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Nezavisno od intenziteta: ljubičasta, kurziv}}'') ! [[Adaptivna vrijednost]] domaćina !! Jedan domaćin, preživljava !! Jedan domaćin, umire !! Više domaćina |- |'''Može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost > 0)''' ||{{font color|green|Normalni parazit}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Patogen}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosiv parazit}}{{efn|Trofički prenosivi paraziti prenose se na svog konačnog domaćina, predatora, kada on pojede njihovog međudomaćina. Ovi paraziti često mijenjaju ponašanje svojih međudomaćina na takav način da povećavaju šansu da on bude pojeden, npr. navode ih na penjanje na vidljivo mjesto: ovo dovodi do prenosa parazita po cijenu života međudomaćina.}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Trofički prenosiv patogen}}'' ||{{font color|green|Mikropredator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Mikropredator}}'' |- |'''Ne može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost = 0)''' ||{{font color|green|----- }}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazit-kastrator}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosivi parazit-kastrator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazitoid}}'' ||{{font color|green|Društveni predator}}{{efn|[[Vuk]] je društveni predator koji lovi u čoporima; [[puma]] je samotni predator i lovi sama. Ni jedna od te dvije strategije se konvencionalno ne smatra parazitskom.<ref name=LaffertyKuris2002/>}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Samotni predator}}'' |} ==== Parazitska kastracija ==== {{main|Parazitska kastracija}} [[File:Sacculina carcini.jpg|thumb|Parazitski kastrator ''[[Sacculina carcini]]'' (osvijetljen) pričvršćen za [[Liocarcinus holsatus|svog raka-domaćina]]]] [[parazitska kastracija|Parazitski kastratori]] djelimično ili potpuno uništavaju sposobnost razmnožavanja svog domaćina, preusmjeravajući energiju koja bi otišla u razmnožavanje u rast domaćina i parazita, ponekad uzrokujući gigantizam domaćina. Ostali sistemi domaćina ostaju netaknuti, što mu omogućava da preživi i održi parazita.<ref name=PoulinRandhawa2015/>{{sfn|Poulin|2007|p=111}} Parazitski [[rak]]ovi kao što su oni iz specijaliziranog roda [[Cirripedia|vitičara]] roda ''[[Sacculina]]'' posebno uzrokuju oštećenja na gonadama svojih mnogobrojnih vrsta<ref name="Elumalai Viswanathan Pravinkumar Raffi">{{cite journal |last1=Elumalai |first1=V. |last2=Viswanathan |first2=C. |last3=Pravinkumar |first3=M. |last4=Raffi |first4=S. M. |title=Infestation of parasitic barnacle Sacculina spp. in commercial marine crabs |journal=Journal of Parasitic Diseases |volume=38 |issue=3 |date=2013 |doi=10.1007/s12639-013-0247-z |pmid=25035598 |pages=337–339|pmc=4087306 }}</ref> rakova-domaćina. U slučaju ''Sacculina'', testisi više od dvije trećine njihovih domaćina dovoljno degeneriraju da takvi mužjaci razviju [[sekundarne spolne karakteristike]] ženki kao što su širi trbuh, manja [[kliješta (rak)|kliješta]] i udovi za hvatanje jaja. Različite vrste helminta kastriraju svoje domaćine (kao što su insekti i puževi). To se može desiti direktno, bilo mehanički, hraneći se njihovim gonadama, ili izlučivanjem hemikalije koja uništava reproduktivne ćelije; ili indirektno, bilo lučenjem hormona ili preusmjeravanjem nutrijenata. Na primjer, [[trematoda]] ''[[Zoogonus lasius]]'', čije [[Faze životnog ciklusa trematoda|sporociste]] nemaju usta, hemijski kastrira međuplimnog morskog puža ''[[Tritia obsoleta]]'', razvijajući se u njegovim gonadama i ubijajući njegove reproduktivne ćelije.{{sfn|Poulin|2007|p=111}}<ref name=Cheng13>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=d4GQlYzode8C&pg=PA13 |year=2012 |publisher=Elsevier Science |isbn=978-0-323-14010-2 |pages=13–15}}</ref> ==== Direktni prenos ==== [[File:Male human head louse.jpg|thumb|[[Pediculus humanus capitis|Uši glave]] su direktno prenosivi [[obligatni parazit|obligatni ektoparaziti]]]] U direktno prenosive parazite, kojima nije potreban vektor da bi dospjeli do novih domaćina, spadaju paraziti kopnenih kičmenjaka poput ušiju i grinja, morski paraziti poput [[Copepoda|veslonožaca]] i [[Cyamidae|cijamoidnih]] [[Amphipoda|amfipoda]], [[Monogenea|jednorodni metilji]], kao i mnoge vrste valjkastih crva, gljivica, protozoa, bakterija i virusa. Bilo da se radi o endo- ili ektoparazitima, svaki ima samo jednu vrstu-domaćina. Unutar te vrste, većina jedinki je slobodna ili gotovo slobodna od parazita, dok manjina nosi veliki broj parazita; to je poznato kao [[agregirana distribucija]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> {{anchor|Autoinfection}} ==== Trofički prenos ==== [[File:Clonorchis sinensis 2.png|thumb|''[[Clonorchis sinensis]]'', kineski jetreni metilj, prenosi se trofički]] [[wikt:trophic|Trofički]] prenosivi paraziti se prenose tako što ih domaćin pojede. Uključuju [[trematoda|metilje]] (sve osim [[Schistosoma|šiztosoma]]), [[Cestoda|trakavice]], [[acanthocephala|akantocefalane]], [[Pentastomida|pentastomide]], mnoge [[Nematoda|valjkaste crve]] i mnoge protozoe kao što je ''[[Toxoplasma]]''.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Imaju složene životne cikluse koji uključuju domaćine u vidu dvije ili više različitih vrsta. U svom juvenilnom stadiju inficiraju i često se [[cista|encistiraju]] u međudomaćinu. Kada životinju-međudomaćina pojede predator - konačni domaćin - parazit preživljava proces probave i sazrijeva u odraslu jedinku; neki žive kao [[crijevni parazit]]i. Mnogi trofički prenosivi paraziti [[neuroparazit|mijenjaju ponašanje]] svojih posrednih domaćina, povećavajući šanse da ih grabežljivac pojede. Kao i kod direktno prenosivih parazita, distribucija trofički prenosivih parazita među jedinkama-domaćinima je agregirana.<ref name=PoulinRandhawa2015/> [[Koinfekcija]] više parazita je česta.<ref>{{cite journal |last1=Cox |first1=F. E. |url=https://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20171202083654/http://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-date=2 December 2017 |url-status=live |title=Concomitant infections, parasites and immune responses |series=122 |journal=Parasitology |volume=Supplement |pages=S23–38 |year=2001 |pmid=11442193 |doi =10.1017/s003118200001698x |s2cid=150432 }}</ref> [[Strongyloides stercoralis|Autoinfekcija]], gdje se (izuzetno) cijeli [[reproduktivni ciklus|životni ciklus]] parazita odvija u jednom primarnom domaćinu, ponekad se može javiti kod helminta kao što je ''[[Strongyloides stercoralis]]''.<ref name=ASP>{{cite web |title=Helminth Parasites |url=http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |publisher=Australian Society of Parasitology |access-date=9 October 2017 |archive-date=19 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171019032143/http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |url-status=live }}</ref> ==== Prenos vektorom ==== {{further|Vektorske zarazne bolesti}} [[File:Trypanosoma sp. PHIL 613 lores.jpg|thumb|[[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi]] protozojski endoparazit ''[[Trypanosoma]]'' među ljudskim [[crvena krvna zrnca|crvenim krvnim zrncima]]]] [[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi paraziti]] se za prenos sa jednog konačnog domaćina na drugog oslanjaju na treću stranu - međudomaćina - pri čemu se parazit ne razmnožava spolno.<ref name=Para-Site/><ref name=PoulinRandhawa2015/> Ovi paraziti su mikroorganizmi, odnosno [[protozoa|protozoe]], [[bakterije]] ili [[virus]]i, često unutarćelijski [[patogen]]i (uzročnici bolesti).<ref name=PoulinRandhawa2015/> Njihovi prenosnici su uglavnom [[hematofagija|hematofagni]] člankonošci poput buha, ušiju, krpelja i komaraca.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref>{{cite web |url=http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |title=Pathogenic Parasitic Infections |publisher=PEOI |access-date=18 July 2013 |archive-date=29 October 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131029193623/http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |url-status=live }}</ref> Na primjer, jelenski krpelj ''[[Ixodes scapularis]]'' djeluje kao prenosnik bolesti uključujući [[lajmska bolest|lajmsku bolest]], [[babezioza|babeziozu]] i [[humana granulocitna anaplazmoza|anaplazmozu]].<ref name=pmid11450660>{{cite journal |last=Steere |first=A. C. |title=Lyme disease |journal=[[New England Journal of Medicine]] |volume=345 |issue=2 |pages=115–125 |date=July 2001 |pmid=11450660 |doi=10.1056/NEJM200107123450207 }}</ref> Protozojski endoparaziti, poput [[malarija|malarijskih]] parazita iz roda ''[[Plasmodium]]'' i parazita bolesti spavanja iz roda ''[[Trypanosoma]]'', imaju infektivne stadije u krvi domaćina, a prenose se na nove domaćine ugrizima insekata.<ref name="PollittMacGregor2011">{{cite journal |last1=Pollitt |first1=Laura C. |last2=MacGregor |first2=Paula |last3=Matthews |first3=Keith |last4=Reece |first4=Sarah E. |title=Malaria and trypanosome transmission: different parasites, same rules? |journal=Trends in Parasitology |volume=27 |issue=5 |year=2011 |pages=197–203 |doi=10.1016/j.pt.2011.01.004|pmid=21345732 |pmc=3087881 }}</ref> ==== Parazitoidi ==== {{main|Parazitoid|parazitska osa}} [[Parazitoidi]] su insekti koji prije ili kasnije ubijaju svoje domaćine, što njihov odnos dovodi u blizak odnos s [[predator]]stvom.<ref>{{cite journal |last1=Stevens |first1=Alison N. P. |title=Predation, Herbivory, and Parasitism |journal=Nature Education Knowledge |date=2010 |volume=3 |issue=10 |page=36 |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |access-date=12 February 2018 |quote=Predatorstvo, biljojedstvo i parazitizam postoje duž kontinuuma težine u smislu stepena u kojem negativno utiču na sposobnost organizma da se nosi sa zdravljem. ... U većini slučajeva, paraziti ne ubijaju svoje domaćine. Međutim, izuzetak se javlja kod parazitoida, koji zamagljuju granicu između parazitizma i predatorstva. |archive-date=30 September 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170930230324/http://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |url-status=live }}</ref> Većina parazitoida su [[parazitska osa|parazitoidne ose]] ili drugi [[opnokrilci]]; drugi uključuju [[dvokrilci|dvokrilce]] poput [[Phoridae|određenih]] muha. Mogu se podijeliti u dvije skupine, idiobionte i koinobionte, koji se razlikuju u ishodu za domaćina.<ref name=GullanCranston2010>{{cite book |last1=Gullan |first1=P. J. |last2=Cranston |first2=P. S. |date=2010 |title=The Insects: An Outline of Entomology |url=https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu |url-access=limited |publisher=Wiley |edition=4th |isbn=978-1-118-84615-5 |pages=[https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu/page/n332 308], 365–367, 375, 440–441}}</ref> [[Parazitoid|Idiobiontski]] parazitoidi ubadaju svoj često velik plijen prilikom hvatanja, ubijajući ga odmah ili ga paralizirajući. Imobilizirani plijen se zatim odnosi u gnijezdo, ponekad zajedno s drugim plijenom ako nije dovoljno velik da podrži parazitoida tokom njegovog razvoja. [[leglica|Jaje se polaže]] na vrh plijena, a gnijezdo se zatim zatvara. Parazitoid se brzo razvija kroz svoje larvalne i pupalne faze, [[masovno opskrbljivanje|hraneći se hranom]] koja mu je ostavljena.<ref name=GullanCranston2010/> [[Parazitoid|Koinobiontski]] parazitoidi, među koje spadaju [[Diptera|muhe]] i ose, polažu svoja jaja u domaćine-mladunce, obično ličinke. Omogućeno im je da nastave da rastu, tako da se domaćin i parazitoid razvijaju zajedno tokom dužeg perioda, koji završava kada se parazitoidi pojave u odraslom obliku, ostavljajući plijen mrtav, pojeden iznutra. Neki koinobionti reguliraju razvoj svog domaćina, na primjer, sprečavaju ga da se [[kukuljica|ukukulji]] ili ga tjeraju da [[ekdizis|odbacuje ljušturu]] kad god je parazitoid spreman za odbacivanje ljušture. Oni to mogu učiniti tako što stvaraju hormone koji oponašaju odgovarajuće hormone domaćina ([[ekdisteroid]]e) ili regulirajući endokrini sistem domaćina.<ref name=GullanCranston2010/> <gallery mode="packed"> File:Live Tetragnatha montana (RMNH.ARA.14127) parasitized by Acrodactyla quadrisculpta larva (RMNH.INS.593867) - BDJ.1.e992.jpg |[[parazitoid|Idiobiontske]] [[parazitska osa|parazitoidne ose]] odmah paraliziraju svoje domaćine kako bi ih njihove larve ([[Pimplinae]], na slici) pojele.<ref name=PoulinRandhawa2015/> File:CSIRO ScienceImage 2357 Spotted alfalfa aphid being attacked by parasitic wasp.jpg|[[parazitoid|Koinobiontske]] parazitoidne ose poput [[Braconidae|brakonida]] prikazanog na slici polažu jaja u svoje domaćine putem [[leglica|leglice]], nakon čega oni nastavljaju rasti i odbacivati ljušturu. File:Female Apocephalus borealis ovipositing into the abdomen of a worker honey bee.png|Muha iz porodice [[Phoridae]] (u sredini lijevo) [[leglica|polaže jaja]] u trbuh [[medonosna pčela|medonosne pčele]]-radilice, [[Parazit koji mijenja ponašanje|mijenjajući njeno ponašanje]]. </gallery> {{anchor|Micropredator}} ==== Mikropredatori ==== [[File:Anopheles minimus.jpg|thumb|[[komarac|Komarci]] su mikropredatori i značajni prenosioci bolesti]] Mikropredator napada više od jednog domaćina, smanjujući adaptivnu vrijednost svakog domaćina za barem malu količinu, i u kontaktu je s jednim domaćinom samo povremeno. Ovo ponašanje čini mikropredatore pogodnim prenosiocima, zato što mogu prenositi manje parazite s jednog domaćina na drugog.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=LaffertyKuris2002/><ref name="Wilson2017">{{cite journal |last1=Wilson |first1=Anthony J. |display-authors=etal |title =What is a vector? |journal=Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=372 |issue=1719 |date=March 2017 |doi=10.1098/rstb.2016.0085 |pmid=28289253 |article-number=20160085 |pmc=5352812}}</ref> Većina mikropredatora su [[hematofagija|hematofagni]], što znači da se hrane krvlju. To obuhvata crve poput [[pijavica]], rakove poput pripadnika [[Branchiura]] i jednakonošce iz porodice [[Gnathiidae]], razne [[dvokrilci|dvokrilce]] poput komaraca i [[cece muva|ce-ce muha]], druge člankonošce poput buha i krpelja, kičmenjake poput [[paklara]] i sisare poput [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> === Strategije prenosa === [[File:Entamoeba histolytica life cycle-en.svg|thumb|upright=1.7<!--format for legibility of multi-image diagram-->|[[Životni ciklus]] ''[[Entamoeba histolytica]]'', anaerobne parazitske protozoe koja se prenosi [[fekalno-oralni put|fekalno-oralnim putem]].]] Paraziti koriste različite metode za inficiranje životinjskih domaćina, uključujući fizički kontakt, [[fekalno-oralni put]], slobodnoživeće zarazne stadije i prenosnike, što odgovara njihovim različitim domaćinima, životnim ciklusima i ekološkim kontekstima.<ref name=Godfrey2013>{{cite journal |last=Godfrey |first=Stephanie S. |title=Networks and the ecology of parasite transmission: A framework for wildlife parasitology |journal=Wildlife |date=December 2013 |volume=2 |pages=235–245 |doi=10.1016/j.ijppaw.2013.09.001 |pmid=24533342 |pmc=3862525|bibcode=2013IJPPW...2..235G }}</ref> Primjeri koji prikazuju neke od mnogih mogućih kombinacija dati su u tabeli. {|class="wikitable sortable" |+ Primjeri metoda prenošenja u različitim ekološkim kontekstima<ref name=Godfrey2013/> ! Parazit !! Domaćin !! Način prijenosa !! Ekološki kontekst |- |''[[Gyrodactylus turnbulli]]''<br/>([[Monogenea|jednorodni metilj]]) ||''[[Poecilia reticulata]]''<br/>(riba) ||fizički kontakt ||društveno ponašanje |- |[[Valjkasti crv]]i<br/>npr. ''[[Strongyloides]]'' ||''[[Macaca fuscata]]''<br/>(japanski makaki) ||fekalno-oralno || društveno ponašanje<br/>(čišćenje) |- |''[[Heligmosomoides polygyrus]]''<br/>(valjkasti crv) ||''[[Apodemus flavicollis]]''<br/>(žutogrli miš) ||fekalno-oralno ||prijenos putem spolnih odnosa <br/>(većinom na mužjake) |- |''[[Amblyomma]]''<br/>(krpelj) ||''[[Sphenodon punctatus]]''<br/>(tuatara) ||slobodnoživeći infektivni stadiji ||društveno ponašanje |- |''[[Plasmodium]]''<br/>([[malarija|malarični]] parazit) ||[[Ptice]], [[sisari]]<br/>(uklj. ljude) ||''[[Anopheles]]'' (prijenos komarcima,<br/>koje privlači miris<br/>inficiranog ljudskog domaćina<ref name="de Boer2017">{{cite journal |last1=de Boer |first1=Jetske G. |last2=Robinson |first2=Ailie |last3=Powers |first3=Stephen J. |last4=Burgers |first4=Saskia L. G. E. |last5=Caulfield |first5=John C. |last6=Birkett |first6=Michael A. |last7=Smallegange |first7=Renate C. |last8=van Genderen |first8=Perry J. J. |last9=Bousema |first9=Teun |last10=Sauerwein |first10=Robert W. |last11=Pickett |first11=John A. |last12=Takken |first12=Willem |last13=Logan |first13=James G. |title=Odours of Plasmodium falciparum-infected participants influence mosquito–host interactions |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=9283 |date=August 2017 |doi=10.1038/s41598-017-08978-9 |doi-access=free|pmid=28839251 |pmc=5570919 |bibcode=2017NatSR...7.9283D }}</ref> ||— |} === Varijante === Među mnogim varijantama parazitskih strategija su hiperparazitizam,<ref name=Dissanaike1957/> društveni parazitizam,<ref name=Thomas2010/> parazitizam legla,<ref name=Payne1997/> kleptoparazitizam,<ref name=SlaterRosenblatt2005/> spolni parazitizam<ref name=Pietsch2005/> i adelfoparazitizam.<ref name=Rochat2001/> ==== Hiperparazitizam ==== {{main|Hiperparazit}} [[Hiperparazit]]i se hrane drugim parazitima, kao što su protozoe koje žive u parazitskim helmintima,<ref name=Dissanaike1957>{{cite journal |last1=Dissanaike |first1=A. S. |title=On Protozoa hyperparasitic in Helminth, with some observations on ''Nosema helminthorum'' Moniez, 1887 |journal=Journal of Helminthology |date=1957 |volume=31 |issue=1–2 |pages=47–64 |pmid=13429025 |doi=10.1017/s0022149x00033290|s2cid=35487084 }}</ref> ili su fakultativni ili obligatni parazitoidi čiji su domaćini drugi paraziti ili parazitoidi.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=GullanCranston2010/> Javljaju se i nivoi parazitizma koji prelaze sekundarne, naročito među fakultativnim parazitoidima. U sistemima [[šiška|hrastovih šiški]] može postojati do četiri nivoa parazitizma.<ref>{{cite journal |last=Askew |first=R. R. |url=https://www.researchgate.net/publication/238289888 |title=On the Biology of the Inhabitants of Oak Galls of Cynipidae (Hymenoptera) in Britain |journal=Transactions of the Society for British Entomology |date=1961 |volume=14 |pages=237–268}}</ref> Hiperparaziti mogu kontrolirati populacije svojih domaćina i koriste se u tu svrhu [[biološko suzbijanje štetočina|u poljoprivredi]], a donekle i u [[medicina|medicini]]. Kontrolni efekti mogu se vidjeti u načinu na koji [[hipovirus|virus CHV1]] pomaže u kontroli štete koju [[Cryphonectria parasitica|kestenova palež]] (''Cryphonectria parasitica'') nanosi [[Castanea dentata|američkim kestenima]], te u načinu na koji [[bakteriofag]]i mogu ograničiti bakterijske infekcije. Vjerojatno je, iako slabo istraženo, da većina patogenih mikroparazita ima hiperparazite koji bi se mogli pokazati kao veoma korisni i u poljoprivredi i u medicini.<ref name="ParrattLaine2016">{{cite journal |last1=Parratt |first1=Steven R. |last2=Laine |first2=Anna-Liisa |title=The role of hyperparasitism in microbial pathogen ecology and evolution |journal=The ISME Journal |volume=10 |issue=8 |date=January 2016|doi=10.1038/ismej.2015.247 |pmid=26784356 |pages=1815–1822|pmc=5029149 |bibcode=2016ISMEJ..10.1815P }}</ref> ==== Društveni parazitizam ==== {{further|Mirmekomorfija|kukavičja pčela|Emeryjevo pravilo}} Društveni paraziti koriste prednosti interspecijskih interakcija između pripadnika [[eusocijalnih]] životinja poput [[mrav]]a, [[termit]]a i [[bumbar]]a. Primjeri uključuju velikog plavog leptira, ''[[Phengaris arion]]'', čije larve koriste [[Mirmekomorfija|mirmekomorfiju]] (imitiranje mrava) za parazitiranje na određenim mravima,<ref name="Thomas2010">{{cite journal |last1=Thomas |first1=J. A. |last2=Schönrogge |first2=K. |author3=Bonelli, S. |author4=Barbero, F. |author5=Balletto, E. |title=Corruption of ant acoustical signals by mimetic social parasites: ''Maculinea'' butterflies achieve elevated status in host societies by mimicking the acoustics of queen ants |journal=Commun Integr Biol |volume=3 |issue=2 |pages=169–171 |year=2010 |pmid=20585513 |pmc=2889977 |doi=10.4161/cib.3.2.10603}}</ref> ''[[Bombus bohemicus]]'', bumbara koji napada košnice drugih pčela i preuzima razmnožavanje dok njihove mlade odgajaju radnici-domaćini, i ''[[Melipona scutellaris]]'', eusocijalnu pčelu čije matice bježe od radnika-ubica i napadaju drugu koloniju bez matice.<ref>{{Cite journal |first1=Annette |last1=Van Oystaeyen |first2=Denise |last2=Araujo Alves |first3=Ricardo |last3=Caliari Oliveira |first4=Daniela |last4=Lima do Nascimento |first5=Fábio |last5=Santos do Nascimento |first6=Johan |last6=Billen |first7=Tom |last7=Wenseleers |title=Sneaky queens in ''Melipona'' bees selectively detect and infiltrate queenless colonies |journal=Animal Behaviour |date=September 2013 |volume=86 |issue=3 |pages=603–609 |doi=10.1016/j.anbehav.2013.07.001 |bibcode=2013AnBeh..86..603V |citeseerx=10.1.1.309.6081 |s2cid=12921696 }}</ref> Ekstreman primjer interspecijskog društvenog parazitizma uočen je kod mrava vrste ''[[Tetramorium inquilinum]]'', obligatnih parazita koji žive isključivo na leđima drugih mrava roda ''[[Tetramorium]]''.<ref>{{cite web |url=https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |title=Social Parasites in the Ant Colony |publisher=Antkeepers |access-date=4 April 2016 |archive-date=24 April 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160424122522/https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |url-status=live }}</ref> Mehanizam za evoluciju društvenog parazitizma prvi je predložio Carlo Emery 1909. godine.<ref>{{Cite journal |last=Emery |first=Carlo |date=1909 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen un myrmekophilen Ameisen |journal=Biologischen Centralblatt |volume=29 |pages=352–362}}</ref> Sada poznat kao "[[Emeryjevo pravilo]]", ono navodi da društveni paraziti imaju tendenciju da budu u bliskom srodstvu sa svojim domaćinima i da su često pripadnici istog roda.<ref name="RD">{{cite web |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421 |title=Social Parasitism in Ants |last=Deslippe |first=Richard |publisher=Nature Education Knowledge |year=2010 |access-date=29 October 2010 |archive-date=18 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200518111632/https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421/ |url-status=live }}</ref><ref name="Emery_1909">{{cite journal |last=Emery |first=C. |url=https://archive.org/details/ants_11715/page/n1 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen und myrmekophilen Ameisen |journal=Biologisches Centralblatt |date=1909 |volume=29 |pages=352–362}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Bourke |first1=Andrew F. G. |last2=Franks |first2=Nigel R. |date=July 1991 |title=Alternative adaptations, sympatric speciation and the evolution of parasitic, inquiline ants |journal=Biological Journal of the Linnean Society |volume=43 |issue=3 |pages=157–178 |doi=10.1111/j.1095-8312.1991.tb00591.x |bibcode=1991BJLS...43..157B |issn=0024-4066}}</ref> Intraspecijski društveni parazitizam se javlja kod parazitskog dojenja, gdje neke mlade jedinke uzimaju mlijeko od ženki s kojima nisu u srodstvu. Kod kapucina vrste ''[[Cebus olivaceus]]'', ženke višeg ranga ponekad uzimaju mlijeko od ženki nižeg ranga bez ikakve recipročne koristi.<ref name=obrien5>{{cite journal |last=O'Brien |first=Timothy G. |title=Parasitic nursing behavior in the wedge-capped capuchin monkey (''Cebus olivaceus'') |journal=American Journal of Primatology |year=1988 |volume=16 |issue=4 |pages=341–344 |doi =10.1002/ajp.1350160406 |pmid=32079372 |s2cid=86176932 }}</ref> ==== Parazitizam legla ==== {{further|Parazitizam legla}} Kod [[Parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćini pate od povećanih roditeljskih ulaganja i potrošnje energije u svrhu hranjenja parazitskih mladunaca, koji su obično veći od mladunaca domaćina. Stopa rasta mladunaca domaćina je usporena, što smanjuje adaptivnu vrijednost domaćina. Paraziti legla uključuju ptice iz različitih porodica kao što su [[Molothrus|kravarke]], [[Viduidae|udovice]], [[Cuculidae|kukavice]] i [[Heteronetta atricapilla|crnoglave patke]]. One ne grade vlastita gnijezda, već polažu jaja u gnijezdima drugih vrsta. U porodici [[Cuculidae]], preko 40% [[vrsta]] kukavica su obligatni paraziti legla, dok su drugi ili fakultativni paraziti legla ili pružaju roditeljsku brigu.<ref>{{Cite book |last=Payne |first=R. B. |title=The Cuckoos |date=September 15, 2005 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-850213-5 |edition=1st |location=Oxford |language=en}}</ref> Jaja nekih parazita legla [[mimikrija|liče]] na jaja domaćina, dok jaja nekih kravarica imaju čvrste ljuske, što otežava domaćinima da ih unište kljucanjem, a oba mehanizma impliciraju selekciju domaćina protiv parazitskih jaja.<ref name=Payne1997>{{cite book |last=Payne |first=R. B. |date=1997 |chapter=Avian brood parasitism |editor1=Clayton, D. H. |editor2=Moore, J. |title=Host–parasite evolution: General principles and avian models |pages=[https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 338–369] |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-854892-8 |chapter-url=https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Rothstein |first1=S. I. |year=1990 |title=A model system for coevolution: avian brood parasitism |journal=Annual Review of Ecology and Systematics |volume=21 |pages=481–508 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.21.1.481}}</ref><ref name="DeMarsico2013">{{cite journal |last1=De Marsico |first1=M. C. |last2=Gloag |first2=R. |last3=Ursino |first3=C. A. |last4=Reboreda |first4=J. C. |title=A novel method of rejection of brood parasitic eggs reduces parasitism intensity in a cowbird host |journal=Biology Letters |volume=9 |issue=3 |date=March 2013 |doi=10.1098/rsbl.2013.0076 |pmid=23485877 |article-number=20130076|pmc=3645041 }}</ref> Odrasla ženka [[Cuculus canorus|evropske kukavice]] također imitira predatora, [[Accipiter nisus|evropskog kobca]], što joj daje vremena da neopaženo položi jaja u gnijezdo domaćina.<ref name=Welbergen2011>{{cite journal |last1=Welbergen |first1=J. |last2=Davies |first2=N. B. |year=2011 |title=A parasite in wolf's clothing: hawk mimicry reduces mobbing of cuckoos by hosts |journal=[[Behavioral Ecology (journal)|Behavioral Ecology]] |volume=22 |issue=3 |pages=574–579 |doi=10.1093/beheco/arr008|doi-access=free }}</ref> Domaćinske vrste se često bore protiv mimikrije parazitskih jaja [[Polimorfizam (biologija)|polimorfizmom]] jaja, što znači da imaju dva ili više [[fenotip]]ova jaja unutar jedne populacije. Višestruki fenotipovi jaja domaćina smanjuju vjerojatnoću da parazitska vrsta precizno "uskladi" svoja jaja s jajima domaćina.<ref>{{Cite journal |last=Yang |first=C. |first2=X. |last2=Si |first3=W. |last3=Liang |first4=A. P. |last4=Møller |title=Spatial variation in egg polymorphism among cuckoo hosts across 4 continents |journal=Current Zoology |date=2020 |volume=66 |issue=5 |pages=477–483 |doi=10.1093/cz/zoaa011 |pmid=33293928 |pmc=7705517 |via=Oxford Academic}}</ref> ==== Kleptoparazitizam ==== {{further|Kleptoparazitizam}} U slučaju [[Kleptoparazitizam|kleptoparazitizma]] (od grčkog κλέπτης (''kleptēs''), "lopov"), paraziti kradu hranu koju domaćin prikupi. Parazitizam se često vrši na bliskim srodnicima, bilo unutar iste vrste ili između različitih vrsta unutar istog roda ili porodice. Na primjer, mnoge loze [[kukavičje pčele|kukavičjih pčela]] polažu jaja u ćelijama košnica drugih [[pčela]] iz iste porodice.<ref name="SlaterRosenblatt2005">{{cite book |last1=Slater |first1=Peter J. B. |last2=Rosenblatt |first2=Jay S. |author3=Snowdon, Charles T. |author4=Roper, Timothy J. |author5=Brockmann, H. Jane |author-link5=H. Jane Brockmann |author6=Naguib, Marc |title=Advances in the Study of Behavior |url=https://books.google.com/books?id=WQl2s_xwfagC&pg=PA365 |date=30 January 2005 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-08-049015-1 |page=365}}</ref> Kleptoparazitizam je generalno rijedak, ali uočljiv kod ptica; neke, poput [[pomornici|pomornika]], specijalizirane su za krađu hrane od drugih morskih ptica, neumoljivo ih progoneći dok ne povrate svoj ulov.<ref name="Furness1978">{{cite journal |last=Furness |first=R. W. |title=Kleptoparasitism by great skuas (''Catharacta skua'' Brünn.) and Arctic skuas (''Stercorarius parasiticus'' L.) at a Shetland seabird colony |journal=Animal Behaviour |volume=26 |year=1978 |doi=10.1016/0003-3472(78)90107-0 |pages=1167–1177|bibcode=1978AnBeh..26.1167F |s2cid=53155057 }}</ref> ==== Spolni parazitizam ==== {{main|Spolni parazitizam}} Jedinstven pristup se vidi kod nekih vrsta [[Lophiiformes|grdobina]], kao što je ''[[Ceratias holboelli]]'', gdje su mužjaci svedeni na sitne [[Spolni parazitizam|spolne parazite]], potpuno ovisne o ženkama vlastite vrste za preživljavanje, i žive trajno pričvršćeni ispod tijela ženke i nesposobni su da se sami brinu o sebi. Ženka hrani mužjaka i štiti ga od predatora, dok mužjak ne daje ništa zauzvrat osim sperme koja je ženki potrebna za stvaranje sljedeće generacije.<ref name=Pietsch2005>{{cite journal |last=Pietsch |first=Theodore W. |title=Dimorphism, parasitism, and sex revisited: modes of reproduction among deep-sea ceratioid anglerfishes (Teleostei: Lophiiformes) |journal=Ichthyological Research |date=25 August 2005 |volume=52 |issue=3 |pages=207–236 |doi=10.1007/s10228-005-0286-2|bibcode=2005IchtR..52..207P |s2cid=24768783 }}</ref> ==== Adelfoparazitizam ==== Adelfoparazitizam (od grčkog ἀδελφός (''adelphós''), brat<ref>{{cite book |last1=Maggenti |first1=Armand R. |last2=Maggenti |first2=Mary Ann |last3=Gardner |first3=Scott Lyell |title=Online Dictionary of Invertebrate Zoology |url=http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180418031907/http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-date=18 April 2018 |publisher=University of Nebraska |page=22 |date=2005}}</ref>), također poznat kao parazitizam među srodnicima, javlja se kada je domaćinska vrsta u bliskom srodstvu s parazitom, koji je često iz iste porodice ili roda.<ref name=Rochat2001>{{cite journal |last1=Rochat |first1=Jacques |last2=Gutierrez |first2=Andrew Paul |title=Weather-mediated regulation of olive scale by two parasitoids |journal=Journal of Animal Ecology |date=May 2001 |volume=70 |issue=3 |pages=476–490 |doi=10.1046/j.1365-2656.2001.00505.x|bibcode=2001JAnEc..70..476R |s2cid=73607283 |doi-access=free }}</ref> Kod parazitoida mušice vrste ''[[Encarsia perplexa]]'', nesparene ženke mogu polagati [[ploidija|haploidna]] jaja u potpuno razvijene larve vlastite vrste, stvarajući muško potomstvo,<ref>{{cite web |title=Featured Creatures. ''Encarsia perplexa'' |url=http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |publisher=University of Florida |access-date=6 January 2018 |archive-date=5 January 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180105061019/http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |url-status=live }}</ref> dok morski crv vrste ''[[Bonellia viridis]]'' ima sličnu reproduktivnu strategiju, iako su larve [[plankton]]ske.<ref name="BerecSchembri2005">{{cite journal |last1=Berec |first1=Ludek |last2=Schembri |first2=Patrick J. |last3=Boukal |first3=David S. |url=https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003131349/https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Sex determination in ''Bonellia viridis'' (Echiura: Bonelliidae): population dynamics and evolution |journal=Oikos |volume=108 |issue=3 |year=2005 |pages=473–484 |doi=10.1111/j.0030-1299.2005.13350.x|bibcode=2005Oikos.108..473B }}</ref> ==== Ilustracije ==== Na ilustracijama su prikazani primjeri glavnih strategija parazitizma. <gallery class="center" mode="nolines" widths="180px"> File:Pteromalid hyperparasitoid.jpg|Hiperparazitoidna [[Pteromalidae|pteromalidna osa]] na čahurama svog domaćina, koja je i sama parazitoidna [[Braconidae|brakonidna osa]]. File:Maculinea arion Large Blue Upperside SFrance 2009-07-18.jpg|[[Phengaris arion|Pjegavi mravnik]] [[mirmekomorfija|imitira mrave]] i društveni je parazit. File:Eastern Phoebe-nest-Brown-headed-Cowbird-egg.jpg|Kod [[parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćin odhranjuje mladunce druge vrste: na slici jaje [[Molothrus|kravarke]] u gnijezdu ''[[Sayornis phoebe]]''. File:Great Skua (cropped).jpg|[[Veliki pomornik]] je moćan [[kleptoparazit]] koji neumorno progoni druge morske ptice sve dok ne povrate svoj ulov. File:Северная церапия (cropped).jpg|Mužjak vrste [[Lophiiformes|grdobine]] ''[[Ceratias holboelli]]'' živi kao sićušni [[spolni parazitizam|spolni parazit]] trajno pričvršćen ispod tijela ženke. File:Encarsia perplexa.jpg|''[[Encarsia perplexa]]'' (u sredini), parazitoid mušice ''[[Aleurocanthus woglumi]]'' (dolje lijevo), također je adelfoparazit koji polaže jaja u larve vlastite vrste. </gallery> == Taksonomski raspon == Parazitizam ima izuzetno širok taksonomski raspon, uključujući životinje, biljke, gljive, protozoe, bakterije i viruse.<ref name="Rollinson2">{{cite book |last1=Rollinson |first1=D. |last2=Hay |first2=S. I. |title=Advances in parasitology |date=2011 |publisher=Elsevier Science |location=Oxford |isbn=978-0-12-385897-9|pages=4–7}}</ref> === Životinje === {{further|Spisak parazitskih organizama}} {|class="wikitable sortable <!--collapsible collapsed-->" |+ Glavne parazitske životinjske skupine{{sfn|Poulin|2007|page=6}} ! Koljeno !! Razred/<br/>Red ! style="width: 60px;" |Br.<br/>vrsta ! Endo-<br/>paraz. ||Ekto-<br/>paraz. !! [[Beskičmenjaci|Beskič.]]<br/>kon. domaćin !! [[Kičmenjaci|Kič.]]<br/>kon. domaćin !! Br.<br/>domaćina !! Morski !! Vodeni<br/>!! Kopneni<br/> |- |[[Cnidaria]] ||[[Myxozoa]] ||1.350 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da || |- |[[Cnidaria]] ||[[Polypodium hydriforme|Polypodiozoa]] ||1 ||Da ||||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Trematoda]] ||15.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Monogenea]] ||20.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Cestoda]] ||5.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Nematomorpha]] ||<!--Class--> ||350 ||Da ||||Da ||||1 ili više ||||Da ||Da |- |[[Nematoda]] ||<!--Class--> ||10.500 ||Da ||||Da ||Da ||1 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Acanthocephala]] ||<!--Class--> ||1.200 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Annelida]] ||[[Hirudinea]] ||400 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Bivalvia]] ||600 ||||Da ||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Gastropoda]] ||5.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da |||| |- |[[Arthropoda]] ||[[Ixodida]] ||800 ||||Da ||||Da ||1 ili više ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Acari]] ||30.000 ||Da ||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da ||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Copepoda]] ||4.000 ||||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Arthropoda]] ||[[Phthiraptera]] ||4.000 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Siphonaptera]] ||2.500 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Diptera]] ||2.300 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Strepsiptera]]||600 ||Da ||||Da ||||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Hymenoptera]] ||130.000<ref>{{cite journal |last1=Polaszek |first1=Andrew |last2=Vilhemsen |first2=Lars |title=Biodiversity of hymenopteran parasitoids |journal=Current Opinion in Insect Science |date=2023 |volume=56 |article-number=101026 |doi=10.1016/j.cois.2023.101026 |pmid=36966863 |s2cid=257756440 |doi-access=free |bibcode=2023COIS...5601026P }}</ref> - 1.100.000<ref name="Forbes Bagley Beer Hippee 2018">{{cite journal | last1=Forbes | first1=Andrew A. | last2=Bagley | first2=Robin K. | last3=Beer | first3=Marc A. | last4=Hippee | first4=Alaine C. | last5=Widmayer | first5=Heather A. | display-authors=3 | title=Quantifying the unquantifiable: why Hymenoptera, not Coleoptera, is the most speciose animal order | journal=BMC Ecology | volume=18 | issue=1 | date=12 July 2018 | page=21 | issn=1472-6785 | doi=10.1186/s12898-018-0176-x| pmid=30001194 | pmc=6042248 | doi-access=free | bibcode=2018BMCE...18...21F }}</ref> ||Da ||Da ||Da ||||1 ||||||Da |} Parazitizam je široko rasprostranjen u životinjskom carstvu<ref>{{cite book |last1=Morand |first1=Serge |last2=Krasnov |first2=Boris R. |last3=Littlewood |first3=D. Timothy J. |title=Parasite Diversity and Diversification |url=https://books.google.com/books?id=o2t2BgAAQBAJ&pg=PA44 |year=2015 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-1-107-03765-6 |page=44}}</ref> i evoluirao je nezavisno od slobodnoživućih oblika stotine puta.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Mnoge vrste [[parazitski crv|parazitskih crva]], uključujući [[Trematoda|metilje]] i [[trakavice]], imaju čitave životne cikluse koji uključuju dva ili više domaćina. Daleko najveća skupina su parazitoidne ose iz reda Hymenoptera.<ref name=PoulinRandhawa2015/> U tabeli su navedena [[Koljeno (taksonomija)|koljena]] i [[Razred (taksonomija)|razredi]] s najvećim brojem parazitskih vrsta, uz konzervativne minimalne brojčane procjene. Stupci za endo- i ektoparazitizam odnose se na konačnog domaćina, kao što je prikazano u kolonama Kičmenjaci i Beskičmenjaci.{{sfn|Poulin|2007|page=6}} === Biljke === {{main|Parasitic plant}} [[File:Cuscuta parasite plant.JPG|thumb|left|upright|''[[Cuscuta]]'' (a dodder), a stem [[holoparasite]], on an [[acacia]] tree]] A [[hemiparasite]] or ''partial parasite'' such as [[mistletoe]] derives some of its nutrients from another living plant, whereas a [[obligate parasite|holoparasite]] such as ''[[Cuscuta]]'' derives all of its nutrients from another plant.<ref name="Rastogi">{{cite book |last1=Rastogi |first1=V. B. |title=Modern Biology |url=https://books.google.com/books?id=D-85x6Jhji0C&q=partial+parasite&pg=SA1-PA115 |publisher=Pitambar Publishing |date=1997 |isbn=978-81-209-0496-5 |page=115}}</ref> [[Parasitic plant]]s make up about one per cent of [[angiosperms]] and are in almost every [[biome]] in the world.<ref name="Kokla Melnyk 2010">{{Cite journal |last1=Kokla |first1=Anna |last2=Melnyk |first2=Charles W. |date=1 October 2018 |title=Developing a thief: Haustoria formation in parasitic plants |journal=Developmental Biology |language=en |volume=442 |issue=1 |pages=53–59 |doi=10.1016/j.ydbio.2018.06.013 |pmid=29935146 |s2cid=49394142 |issn=0012-1606|doi-access= }}</ref><ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008">{{cite book |last=Heide-Jørgensen |first=Henning S. |year=2008 |title=Parasitic flowering plants |publisher=Brill |isbn=978-90-04-16750-6}}</ref><ref name=Nickrent2002>{{cite web |last1=Nickrent |first1=Daniel L. |author-link1=Daniel Lee Nickrent |title=Parasitic Plants of the World |url=http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |date=2002 |access-date=10 April 2018 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306062557/http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |archive-date=6 March 2016}} which appeared in Spanish as Chapter 2, pp. 7–27 in: J. A. López-Sáez, P. Catalán and L. Sáez [eds.], ''Parasitic Plants of the Iberian Peninsula and Balearic Islands''.</ref> All these plants have modified roots, [[haustorium|haustoria]], which penetrate the host plants, connecting them to the conductive system—either the [[xylem]], the [[phloem]], or both. This provides them with the ability to extract water and nutrients from the host. A parasitic plant is classified depending on where it latches onto the host, either the stem or the root, and the amount of nutrients it requires. Since holoparasites have no [[chlorophyll]] and therefore cannot make food for themselves by [[photosynthesis]], they are always obligate parasites, deriving all their food from their hosts.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/> Some parasitic plants can locate their [[host (biology)|host]] plants by detecting [[Chemical substance|chemicals]] in the air or soil given off by host [[Shoot (botany)|shoot]]s or [[root]]s, respectively. About 4,500 [[species]] of parasitic plant in approximately 20 [[Family (taxonomy)|families]] of [[flowering plant]]s are known.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/><ref name="NickrentMusselman2004">{{cite journal |last1=Nickrent |first1=D. L. |last2=Musselman |first2=L. J. |title=Introduction to Parasitic Flowering Plants |journal=The Plant Health Instructor |year=2004 |doi=10.1094/PHI-I-2004-0330-01}}</ref> Species within the ''[[Orobanchaceae]]'' (broomrapes) are among the most economically destructive of all plants. Species of ''[[Striga]]'' (witchweeds) are estimated to cost billions of dollars a year in crop yield loss, infesting over 50&nbsp;million hectares of cultivated land within Sub-Saharan Africa alone. ''Striga'' infects both grasses and grains, including [[Zea mays|corn]], [[Oryza sativa|rice]], and [[sorghum]], which are among the world's most important food crops. ''[[Orobanche]]'' also threatens a wide range of other important crops, including [[peas]], [[Cicer arietinum|chickpeas]], [[Solanum lycopersicum|tomatoes]], [[carrot]]s, and varieties of [[cabbage]]. Yield loss from ''Orobanche'' can be total; despite extensive research, no method of control has been entirely successful.<ref name="WestwoodYoder2010">{{cite journal |last1=Westwood |first1=James H. |last2=Yoder |first2=John I. |last3=Timko |first3=Michael P. |last4=dePamphilis |first4=Claude W. |title=The evolution of parasitism in plants |journal=Trends in Plant Science |volume=15 |issue=4 |year=2010 |pages=227–235 |doi=10.1016/j.tplants.2010.01.004|pmid=20153240 |bibcode=2010TPS....15..227W }}</ref> Many [[plants]] and [[fungi]] exchange carbon and nutrients in mutualistic [[mycorrhizal]] relationships. Some 400 species of [[myco-heterotrophy|myco-heterotrophic]] plants, mostly in the tropics, however effectively [[Cheating (biology)|cheat]] by taking carbon from a fungus rather than exchanging it for minerals. They have much reduced roots, as they do not need to absorb water from the soil; their stems are slender with few [[vascular bundle]]s, and their leaves are reduced to small scales, as they do not photosynthesize. Their seeds are small and numerous, so they appear to rely on being infected by a suitable fungus soon after germinating.<ref>{{cite journal |last=Leake |first=J. R. |date=1994 |title=The biology of myco-heterotrophic ('saprophytic') plants |journal=New Phytologist |volume=127 |issue=2 |pages=171–216 |doi=10.1111/j.1469-8137.1994.tb04272.x|pmid=33874520 |bibcode=1994NewPh.127..171L |s2cid=85142620 }}</ref> [[File:Armillaria mellea, Honey Fungus, UK 1.jpg|thumb|The honey fungus, ''[[Armillaria mellea]]'', is a parasite of trees, and a [[saprophyte]] feeding on the trees it has killed.]] === Gljive === {{further|Pathogenic fungus|Plant pathology}} Parasitic [[fungi]] derive some or all of their nutritional requirements from plants, other fungi, or animals. Plant pathogenic fungi are classified into three categories depending on their mode of nutrition: biotrophs, [[hemibiotrophs]] and necrotrophs. Biotrophic fungi derive nutrients from living plant cells, and during the course of infection they colonise their plant host in such a way as to keep it alive for a maximally long time.<ref>{{Cite journal |last1=Fei |first1=Wang |last2=Liu |first2=Ye |date=11 August 2022 |title=Biotrophic Fungal Pathogens: a Critical Overview |journal=Applied Biochemistry and Biotechnology |volume=195 |issue=1 |pages=1–16 |doi=10.1007/s12010-022-04087-0 |pmid=35951248 |s2cid=251474576 |issn=0273-2289}}</ref> One well-known example of a biotrophic pathogen is [[Corn smut|''Ustilago maydis'']], causative agent of the corn smut disease. Necrotrophic pathogens on the other hand, kill host cells and feed [[saprophytic]]ally, an example being the root-colonising honey fungi in the genus ''[[Armillaria]].''<ref name="RHS">{{cite web |title=What is honey fungus? |url=https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |publisher=[[Royal Horticultural Society]] |access-date=12 October 2017 |archive-date=8 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201108093722/https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |url-status=live }}</ref> Hemibiotrophic pathogens begin their colonising their hosts as biotrophs, and subsequently killing off host cells and feeding as necrotrophs, a phenomenon termed the [[biotrophy-necrotrophy switch]].<ref>{{Cite journal |last1=Chowdhury |first1=Supriyo |last2=Basu |first2=Arpita |last3=Kundu |first3=Surekha |date=8 December 2017 |title=Biotrophy-necrotrophy switch in pathogen evoke differential response in resistant and susceptible sesame involving multiple signaling pathways at different phases |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=17251 |doi=10.1038/s41598-017-17248-7 |doi-access=free|pmid=29222513 |pmc=5722813 |bibcode=2017NatSR...717251C |issn=2045-2322}}</ref> Pathogenic fungi are well-known causative agents of diseases on animals as well as humans. Fungal infections ([[Fungal infection|mycosis]]) are estimated to kill 1.6&nbsp;million people each year.<ref>{{cite journal |title=Stop neglecting fungi |journal=Nature Microbiology |date=25 July 2017 |volume=2 |issue=8 |article-number=17120 |doi=10.1038/nmicrobiol.2017.120 |pmid=28741610 |bibcode=2017NatMb...217120. |doi-access=free}}</ref> One example of a potent fungal animal pathogen are [[Microsporidia]] - obligate [[Intracellular parasite|intracellular parasitic]] fungi that largely affect insects, but may also affect vertebrates including humans, causing the intestinal infection [[microsporidiosis]].<ref name="Didier">{{cite journal |last1=Didier |first1=E. S. |last2=Stovall |first2=M. E. |last3=Green |first3=L. C. |last4=Brindley |first4=P. J. |last5=Sestak |first5=K. |last6=Didier |first6=P. J. |url=https://www.researchgate.net/publication/8159085 |title=Epidemiology of microsporidiosis: sources and modes of transmission |journal=Veterinary Parasitology |date=9 December 2004 |volume=126 |issue=1–2 |pages=145–166 |doi=10.1016/j.vetpar.2004.09.006 |pmid=15567583}}</ref> [[File:Borrelia burgdorferi-cropped.jpg|thumb|upright|''[[Borrelia burgdorferi]]'', the bacterium that causes [[Lyme disease]], is transmitted by ''[[Ixodes]]'' ticks.]] === Protozoe === {{further|Human parasite#Protozoa}} Protozoe poput ''[[Plasmodium]]a'', ''[[Trypanosoma|Trypanosome]]'' i ''[[Entamoeba|Entamoebe]]''<ref name=Esch2013>{{cite journal |last1=Esch |first1=K. J. |last2=Petersen |first2=C. A. |title=Transmission and epidemiology of zoonotic protozoal diseases of companion animals |journal=Clinical Microbiology Reviews |volume=26 |issue=1 |pages=58–85 |date=January 2013 |pmid=23297259 |pmc=3553666 |doi=10.1128/CMR.00067-12}}</ref> su endoparaziti. Uzrokuju ozbiljne bolesti kod kičmenjaka, uključujući ljude - u ovim primjerima, [[malarija|malariju]], [[bolest spavanja]] i [[Amebijaza|amebnu dizenteriju]] - i imaju složene životne cikluse.<ref name="PollittMacGregor2011"/> === Bakterije === {{main|Patogene bakterije}} Mnoge bakterije su parazitske, iako se općenito smatraju [[Patogene bakterije|patogenima]] koji uzrokuju bolesti.<ref name=McFall-Ngai2007>{{Cite journal |last=McFall-Ngai |first=Margaret |date=January 2007 |title=Adaptive Immunity: Care for the community |journal=Nature |volume=445 |issue=7124 |page=153 |doi=10.1038/445153a|pmid=17215830 |bibcode=2007Natur.445..153M |s2cid=9273396 |doi-access=free }}</ref> Parazitske bakterije su izuzetno raznolike i inficiraju svoje domaćine na različite načine. Na primjer, ''[[Bacillus anthracis]]'', uzročnik [[antraks]]a, širi se dodirom sa zaraženim [[domaća životinja|domaćim životinjama]]; njegove [[spora|spore]], koje mogu preživjeti godinama izvan tijela, mogu ući u domaćina putem ogrebotine ili se udahnuti. ''[[Borrelia]]'', uzročnik [[lajmska bolest|lajmske bolesti]] i [[povratni tifus|povratnog tifusa]], prenosi se vektorima, krpeljima iz roda ''[[Ixodes]]'', iz rezervoara bolesti kod životinja poput [[jelen]]a. ''[[Campylobacter jejuni]]'', uzročnik [[gastroenteritis]]a, širi se fekalno-oralnim putem od životinja, konzumiranjem nedovoljno termički obrađene [[živina|perad]]i ili kontaminiranom vodom. ''[[Haemophilus influenzae]]'', uzročnik [[meningitis|bakterijskog meningitisa]] i infekcija respiratornog trakta poput [[influenca|influence]] i [[bronhitis]]a, prenosi se kapljičnim kontaktom. ''[[Treponema pallidum]]'', uzročnik [[sifilis]]a, [[spolno prenosiva bolest|širi se]] [[Ljudska seksualna aktivnost|spolnim odnosom]].<ref name=Lippincott>{{cite book |last1=Fisher |first1=Bruce |last2=Harvey |first2=Richard P. |last3=Champe |first3=Pamela C. |title=Lippincott's Illustrated Reviews: Microbiology (Lippincott's Illustrated Reviews Series) |publisher=Lippincott Williams & Wilkins |year=2007|pages=332–353 |isbn=978-0-7817-8215-9 }}</ref> [[File:Tevenphage.svg|thumb|[[Enterobakterijski fag T4]] je [[bakteriofag]]ni virus. Inficira svog domaćina, ''[[Escherichia coli|E. coli]]'', ubrizgavanjem vlastite DNK kroz svoj rep, kojim se pričvršćuje za površinu bakterije.]] === Virusi === {{main|Virus|bakteriofag}} [[Virusi]] su obligatni [[intracelularni parazit]]i, karakterizirani izuzetno ograničenom biološkom funkcijom, do te mjere da, iako su očigledno sposobni zaraziti sve ostale organizme, od bakterija i [[archaea|arheja]] do životinja, biljaka i gljiva, nije jasno mogu li se sami opisati kao živi organizmi. Mogu biti [[Orthornavirae|RNK]] ili [[DNK-virus|DNK virusi]] koji se sastoje od jednostrukog ili dvostrukog lanca [[Nukleinska kiselina|genetskog materijala]] ([[RNK]] ili [[DNK]], respektivno), prekrivenog [[protein]]skim omotačem, a ponekad i [[lipid]]nom ovojnicom. Stoga im nedostaju svi uobičajeni mehanizmi [[ćelija (biologija)|ćelije]], poput [[enzim]]a, te se u potpunosti oslanjaju na sposobnost ćelije-domaćina da replicira DNK i sintetizira proteine. Većina virusa su [[bakteriofag]]i, koji inficiraju bakterije.<ref name=Koonin2006>{{cite journal |last1=Koonin |first1=E. V. |last2=Senkevich |first2=T. G. |author3=Dolja, V. V. |title=The ancient Virus World and evolution of cells |journal=Biology Direct |volume=1 |page=29 |year=2006 |pmid=16984643 |pmc=1594570 |doi=10.1186/1745-6150-1-29 |doi-access=free }}</ref><ref name="Breitbart M, Rohwer F 2005 278–84">{{cite journal|author-link1=Mya Breitbart |author1=Breitbart, M. |author2=Rohwer, F. |title=Here a virus, there a virus, everywhere the same virus? |journal=Trends in Microbiology |volume=13 |issue=6 |pages=278–284 |year=2005 |pmid=15936660 |doi=10.1016/j.tim.2005.04.003}}</ref><ref name="Lawrence">{{cite journal|author1=Lawrence, C. M. |author2=Menon, S. |author3=Eilers, B. J. |display-authors=etal |title=Structural and functional studies of archaeal viruses |journal=The Journal of Biological Chemistry |volume=284 |issue=19 |pages=12599–603 |year=2009 |pmid=19158076 |doi=10.1074/jbc.R800078200 |pmc=2675988|doi-access=free }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Edwards |first1=R. A. |last2=Rohwer |first2=F. |url=https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003133000/https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Viral metagenomics |journal=Nature Reviews Microbiology |volume=3 |issue=6 |pages=504–510 |year=2005 |pmid=15886693 |doi=10.1038/nrmicro1163|s2cid=8059643 }}</ref> == Evolucijska ekologija == [[File:Tyrannosaurus with infection.jpg|thumb|Restauracija ''[[Tyrannosaurus]]a'' s rupama koje je možda prouzrokovao parazit sličan ''[[Trichomonas]]u'']] {{further|Evolucijska ekologija}} Parazitizam je glavni aspekt evolucijske ekologije; na primjer, gotovo sve slobodnoživeće životinje domaćini su barem jednoj vrsti parazita. Kičmenjaci, najbolje proučena skupina, domaćini su između 75.000 i 300.000 vrsta helminta i nebrojenog broja parazitskih mikroorganizama. U prosjeku, jedna vrsta sisara domaćin je za četiri vrste [[nematoda|valjkastih crva]], dvije vrste [[trematoda|metilja]] i dvije [[trakavice|trakavica]].<ref name="Dobson2008">{{cite journal |last1=Dobson |first1=A. |last2=Lafferty |first2=K. D. |last3=Kuris |first3=A. M. |last4=Hechinger |first4=R. F. |last5=Jetz |first5=W. |title=Homage to Linnaeus: How many parasites? How many hosts? |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=105 |issue=Supplement 1 |date=2008 |doi=10.1073/pnas.0803232105 |pmid=18695218 |pages=11482–11489|pmc=2556407 |bibcode=2008PNAS..10511482D |doi-access=free }}</ref> Ljudi imaju 342 vrste helmintskih parazita i 70 vrsta protozojskih parazita.<ref name="Sukhdeo2012"/> Oko tri četvrtine karika u [[lanac ishrane|lancima ishrane]] uključuje parazite, koji su važni u regulaciji broja domaćina. Smatra se da je oko 40 posto opisanih vrsta parazitsko.<ref name="Dobson2008"/> === Fosilni zapis === {{further|Paleoparazitologija}} Parazitizam je teško dokazati na osnovu [[fosil|fosilnih zapisa]], ali rupe u [[donja vilica|donjim vilicama]] nekoliko primjeraka ''[[Tyrannosaurus]]a'' možda su uzrokovane parazitima sličnim ''[[Trichomonas]]u''.<ref>{{cite journal |volume=4 |issue=9 |article-number=e7288 |last=Wolff |first=Ewan D. S. |author2=Salisbury, Steven W. |author3=Horner, John R. |author4=Varrichio, David J. |title=Common Avian Infection Plagued the Tyrant Dinosaurs |journal=PLOS ONE |year=2009 |pmid=19789646 |pmc=2748709 |doi=10.1371/journal.pone.0007288|bibcode=2009PLoSO...4.7288W |doi-access=free }}</ref> ''[[Saurophthirus]]'', [[buha]] iz rane krede, parazitirala je na [[pterosauri]]ma.<ref>Ponomarenko, A.G. (1976) A new insect from the Cretaceous of Transbaikalia, a possible parasite of pterosaurians. ''Paleontological Journal'' 10(3):339-343 (English) / ''Paleontologicheskii Zhurnal'' 1976(3):102-106 (Russian)</ref><ref>{{Cite journal|last1=Zhang|first1=Yanjie|last2=Shih|first2=Chungkun|last3=Rasnitsyn|first3=Alexandr|last4=Ren|first4=Dong|last5=Gao|first5=Taiping|date=2020|title=A new flea from the Early Cretaceous of China|url=https://www.app.pan.pl/article/item/app006802019.html|journal=Acta Palaeontologica Polonica|volume=65|doi=10.4202/app.00680.2019|doi-access=free|archive-date=25 February 2020|access-date=2 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20200225040619/http://app.pan.pl/article/item/app006802019.html|url-status=live}}</ref> Jaja [[nematoda|valjkastih crva]] i ono što su vjerojatno [[cista (medicina)|ciste]] koje su stvorili pripadnici [[Protozoa]] pronađeni su u [[koprolit]]u kasnotrijaskog [[Phytosauria|fitosaura]]. Taj rijetki fosil na [[Tajland]]u pruža informacije o ekologiji prethistorijskih parazita.<ref>{{cite journal|author=Thanit Nonsrirach|author2=Serge Morand|author3=Alexis Ribas|author4=Sita Manitkoon|author5=Komsorn Lauprasert|author6=Julien Claude|date=9 August 2023|title=First discovery of parasite eggs in a vertebrate coprolite of the Late Triassic in Thailand|journal=PLOS ONE|volume=18 |issue=8 |article-number=e0287891 |doi=10.1371/journal.pone.0287891|pmid=37556448|pmc=10411797 |bibcode=2023PLoSO..1887891N |doi-access=free }}</ref> === Koevolucija === {{further|Koevolucija domaćina i parazita}} Kako se domaćini i paraziti razvijaju zajedno, njihovi odnosi se često mijenjaju. Kada je parazit u isključivom odnosu s domaćinom, selekcija čini da odnos postane benigniji, čak i mutualistički, jer se parazit može reproducirati duže ako njegov domaćin duže živi.<ref name=Rook2007/> Međutim, u slučajevima gdje se paraziti takmiče, selekcija favorizira parazita koji se najbrže razmnožava, što dovodi do povećane virulencije. U [[Koevolucija domaćina i parazita|koevoluciji domaćina i parazita]] stoga postoje različite mogućnosti.<ref name=MasseyBuckling2004/> [[Evolucijska epidemiologija]] analizira kako se paraziti šire i evoluiraju, dok [[Evolucijska medicina|darvinistička medicina]] primjenjuje slično evolucijsko razmišljanje na neparazitske bolesti poput [[Rak (medicina)|rak]]a i [[Autoimune bolesti|autoimunih stanja]].<ref name="Ewald1994">{{cite book |last=Ewald |first=Paul W. |title=Evolution of Infectious Disease |url=https://archive.org/details/evolutionofinfec0000ewal|url-access=registration |year=1994 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-534519-3 |page=8}}</ref> ==== Dugoročna partnerstva u korist mutualizma ==== [[File:Wolbachia.png|thumb|left|Bakterija ''[[Wolbachia]]'' unutar ćelije insekta]] Dugoročna partnerstva mogu dovesti do relativno stabilnog odnosa koji teži [[komensalizam|komensalizmu]] ili [[mutualizam|mutualizmu]], jer, pod jednakim uvjetima, u evolucijskom je interesu parazita da njegov domaćin napreduje. Parazit se može razviti tako da postane manje štetan za svog domaćina ili se domaćin može razviti tako da se nosi s neizbježnim prisustvom parazita - do te mjere da odsustvo parazita stvara štetu domaćinu. Na primjer, iako su životinje parazitirane [[parazitski crv|crvima]] često očito nezdrave, takve infekcije mogu također smanjiti prevalenciju i učinke [[Autoimunost|autoimunih poremećaja]] kod životinjskih domaćina i ljudi.<ref name=Rook2007>{{cite journal |last=Rook |first=G. A. |url=https://www.academia.edu/580118 |title=The hygiene hypothesis and the increasing prevalence of chronic inflammatory disorders |journal=Transactions of the Royal Society of Tropical Medicine and Hygiene |year=2007 |volume=101 |issue=11 |pages=1072–1074 |pmid=17619029 |doi=10.1016/j.trstmh.2007.05.014 |archive-date=26 March 2023 |access-date=3 October 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326032901/https://www.academia.edu/580118 |url-status=live }}</ref> U ekstremnijem primjeru, neki [[valjkasti crvi]] ne mogu se razmnožavati, pa čak ni preživjeti, bez infekcije bakterijom iz roda ''[[Wolbachia]]''.<ref>{{cite journal |last1=Hoerauf |first1=Achim |last2=Mand |first2=Sabine |last3=Fischer |first3=Kerstin |last4=Kruppa |first4=Thomas |last5=Marfo-Debrekyei |first5=Yeboah |last6=Debrah |first6=Alexander Yaw |last7=Pfarr |first7=Kenneth M. |last8=Adjei |first8=Ohene |last9=Büttner |first9=Dietrich W. |display-authors=3 |title=Doxycycline as a novel strategy against bancroftian filariasis?depletion of Wolbachia endosymbionts from Wuchereria bancrofti and stop of microfilaria production |journal=Medical Microbiology and Immunology |volume=192 |issue=4 |date=1 November 2003 |doi=10.1007/s00430-002-0174-6 |pages=211–216}}</ref> [[Lynn Margulis]] i drugi su tvrdili, slijedeći djelo [[Petar Kropotkin|Petra Kropotkina]] iz 1902. godine pod nazivom ''[[Mutual Aid: A Factor of Evolution|Uzajamna pomoć: Faktor evolucije]]'', da prirodna selekcija pokreće odnose od parazitizma do mutualizma kada su resursi ograničeni. Ovaj proces je možda bio uključen u [[simbiogeneza|simbiogenezu]] koja je formirala [[eukariot]]e iz unutarćelijskog odnosa između [[arheja]] i bakterija, iako slijed događaja ostaje većinom nedefiniran.<ref>{{cite book |last1=Margulis |first1=Lynn |author1-link=Lynn Margulis |last2=Sagan |first2=Dorion |author2-link=Dorion Sagan |last3=Eldredge |first3=Niles |author3-link=Niles Eldredge |year=1995 |url=https://books.google.com/books?id=4IIpAQAAMAAJ |title=What Is Life? |publisher=Simon and Schuster |isbn=978-0-684-81087-4}}</ref><ref>{{cite book |last1=Sarkar |first1=Sahotra |last2=Plutynski |first2=Anya |title=A Companion to the Philosophy of Biology |url=https://books.google.com/books?id=iN7UYNjbxsYC&pg=PA358 |year=2008 |publisher=John Wiley & Sons |isbn=978-0-470-69584-5 |page=358}}</ref> ==== Konkurencija u korist virulencije ==== Može se očekivati ​​da će konkurencija između parazita, putem [[prirodna selekcija|prirodne selekcije]], favorizirati one koji se brže razmnožavaju i koji su samim tim [[virulencija|virulentniji]].<ref name=MasseyBuckling2004>{{cite journal |last1=Massey |first1=R. C. |last2=Buckling |first2=A. |last3=ffrench-Constant |first3=R.|author1-link=Ruth Massey |title=Interference competition and parasite virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=271 |issue=1541 |year=2004 |pages=785–788 |doi=10.1098/rspb.2004.2676 |pmc=1691666 |pmid=15255095 |bibcode=2004PBioS.271..785M }}</ref><ref name=Rigaud2010>{{cite journal |last1=Rigaud |first1=T. |last2=Perrot-Minnot |first2=M.-J. |last3=Brown |first3=M. J. F. |title=Parasite and host assemblages: embracing the reality will improve our knowledge of parasite transmission and virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=277 |issue=1701 |year=2010 |pages=3693–3702 |doi=10.1098/rspb.2010.1163|pmid=20667874 |pmc=2992712 }}</ref> [[File:Pink Flamingos with Duck - Camargue, France - April 2007 (cropped).jpg|thumb|Biolozi su dugo sumnjali na [[kospecijacija|kospecijaciju]] [[flamingo|flaminga]] i [[patka|pataka]] s njihovim parazitskim [[vaš|ušima]], koje su u obje te porodice bile slične. Kospecijacija se zaista dogodila, ali je dovela do flaminga i [[gnjurac]]a, s kasnijom [[promjena domaćina|promjenom domaćina]] s flaminga na patke.]] Među konkurentnim parazitskim bakterijama koje ubijaju insekte iz rodova ''[[Photorhabdus]]'' i ''[[Xenorhabdus]]'', virulencija je zavisila od relativne jačine antimikrobnih [[toksin]]a ([[bakteriocin]]a) koje dva uključena soja stvaraju. Kada je samo jedna bakterija mogla ubiti drugu, drugi soj bi bio isključen iz konkurencije. Međutim, kada su [[gusjenice]] bile zaražene bakterijama od kojih su obje imale toksine sposobne za ubijanje drugog soja, ni jedan soj nije bio isključen, a njihova virulencija je bila manja nego kada je insekt bio zaražen samo jednim sojem.<ref name=MasseyBuckling2004/> ==== Kospecijacija ==== A parasite sometimes undergoes [[cospeciation]] with its host, resulting in the pattern described in [[Fahrenholz's rule]], that the phylogenies of the host and parasite come to mirror each other.<ref name=Page>{{cite book |last=Page |first=Roderic D. M. |publisher=John Wiley |date=27 January 2006 |isbn=978-0-470-01617-6 |doi=10.1038/npg.els.0004124|title=Encyclopedia of Life Sciences |chapter=Cospeciation }}</ref> An example is between the [[simian foamy virus]] (SFV) and its primate hosts. The phylogenies of SFV polymerase and the mitochondrial [[cytochrome c oxidase subunit II]] from African and Asian primates were found to be closely congruent in branching order and divergence times, implying that the simian foamy viruses cospeciated with Old World primates for at least 30&nbsp;million years.<ref name="SwitzerSalemi2005">{{cite journal |last1=Switzer |first1=William M. |last2=Salemi |first2=Marco |last3=Shanmugam |first3=Vedapuri |last4=Gao |first4=Feng |last5=Cong |first5=Mian-er |last6=Kuiken |first6=Carla |last7=Bhullar |first7=Vinod |last8=Beer |first8=Brigitte E. |last9=Vallet |first9=Dominique |last10=Gautier-Hion |first10=Annie |last11=Tooze |first11=Zena |last12=Villinger |first12=Francois |last13=Holmes |first13=Edward C. |last14=Heneine |first14=Walid |display-authors=3 |title=Ancient co-speciation of simian foamy viruses and primates |journal=Nature |volume=434 |issue=7031 |year=2005 |pages=376–380 |doi=10.1038/nature03341 |pmid=15772660 |bibcode=2005Natur.434..376S |s2cid=4326578 |url=https://zenodo.org/record/1233279 |archive-date=7 November 2019 |access-date=7 November 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191107064156/https://zenodo.org/record/1233279 |url-status=live }}</ref> The presumption of a shared evolutionary history between parasites and hosts can help elucidate how host taxa are related. For instance, there has been a dispute about whether [[Phoenicopteriformes|flamingos]] are more closely related to [[Ciconiiformes|storks]] or [[Anseriformes|ducks]]. The fact that flamingos share parasites with ducks and geese was initially taken as evidence that these groups were more closely related to each other than either is to storks. However, evolutionary events such as the duplication, or the extinction of parasite species (without similar events on the host phylogeny) often erode similarities between host and parasite phylogenies. In the case of flamingos, they have similar lice to those of [[grebe]]s. Flamingos and grebes do have a common ancestor, implying cospeciation of birds and lice in these groups. Flamingo lice then [[host switch|switched hosts]] to ducks, creating the situation which had confused biologists.<ref name=JohnsonKennedy2006>{{cite journal|last1=Johnson|first1=K. P.|last2=Kennedy|first2=M.|last3=McCracken|first3=K. G|title=Reinterpreting the origins of flamingo lice: cospeciation or host-switching?|journal=Biology Letters|volume=2|issue=2|year=2006|pages=275–278|doi=10.1098/rsbl.2005.0427|pmc=1618896|pmid=17148381}}</ref> [[File:Toxoplasma gondii (2).jpg|thumb|The protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'' facilitates its transmission by [[Behavior-altering parasites|inducing behavioral changes]] in rats through infection of neurons in their [[central nervous system]].]] Parasites infect [[sympatry|sympatric]] hosts (those within their same geographical area) more effectively, as has been shown with [[Digenea|digenetic trematodes]] infecting lake snails.<ref name="Lively00"/> This is in line with the [[Red Queen hypothesis]], which states that interactions between species lead to constant natural selection for coadaptation. Parasites track the locally common hosts' phenotypes, so the parasites are less infective to [[allopatric speciation|allopatric]] hosts, those from different geographical regions.<ref name="Lively00">{{cite journal |last1=Lively |first1=C. M. |last2=Dybdahl |first2=M. F. |url=https://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20160607131917/http://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-date=7 June 2016 |url-status=live |title=Parasite adaptation to locally common host genotypes |journal=Nature |volume=405 |issue=6787 |pages=679–81 |year=2000 |pmid=10864323 |doi=10.1038/35015069 |bibcode=2000Natur.405..679L |s2cid=4387547 }}</ref> === Modificiranje ponašanja domaćina === {{further|Behavior-altering parasites}} <!-- [[File:Reclinervellus nielseni.jpg|thumb|left|A larva of ''[[Reclinervellus nielseni]]'' parasitizing ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' in Japan]]--> Some parasites [[Behavior-altering parasites|modify host behaviour]] in order to increase their transmission between hosts, often in relation to predator and prey ([[parasite increased trophic transmission]]). For example, in the [[California coastal salt marsh]], the fluke ''[[Euhaplorchis californiensis]]'' reduces the ability of its [[killifish]] host to avoid predators.<ref>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Morris |first2=A. K. |year=1996 |url=http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20190303123301/http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-date=3 March 2019 |url-status=live |title=Altered behavior of parasitized killifish increases susceptibility to predation by bird final hosts |journal=Ecology |volume=77 |issue=5 |pages=1390–1397 |doi=10.2307/2265536 |jstor=2265536 |bibcode=1996Ecol...77.1390L }}</ref> This parasite matures in [[egret]]s, which are more likely to feed on infected killifish than on uninfected fish. Another example is the protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'', a parasite that matures in [[Felis silvestris catus|cats]] but can be carried by many other [[Mammalia|mammals]]. Uninfected [[Rattus rattus|rats]] avoid cat odors, but rats infected with ''T. gondii'' are drawn to this scent, which may increase transmission to feline hosts.<ref>{{cite journal |last1=Berdoy |first1=M. |last2=Webster |first2=J. P. |last3=Macdonald |first3=D. W. |title=Fatal attraction in rats infected with ''Toxoplasma gondii'' |journal=Proc. Biol. Sci. |volume=267 |issue=1452 |pages=1591–4 |year=2000 |pmid=11007336 |pmc=1690701 |doi=10.1098/rspb.2000.1182 }}</ref> The malaria parasite modifies the skin odour of its human hosts, increasing their attractiveness to mosquitoes and hence improving the chance for the parasite to be transmitted.<ref name="de Boer2017"/> The spider ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' often have parasitoid wasp larvae attached to them which alter their web-building behavior. Instead of producing their normal sticky spiral shaped webs, they made simplified webs when the parasites were attached. This manipulated behavior lasted longer and was more prominent the longer the parasites were left on the spiders.<ref>{{cite journal |last=Takasuka |first=Keizo |date=16 September 2019 |title=Evaluation of manipulative effects by an ichneumonid spider-ectoparasitoid larva upon an orb-weaving spider host (Araneidae: Cyclosa argenteoalba) by means of surgical removal and transplantation |journal=The Journal of Arachnology |volume=47 |issue=2 |page=181 |doi=10.1636/joa-s-18-082|s2cid=202579182 |issn=0161-8202}}</ref> [[File:Bed bug, Cimex lectularius.jpg|thumb|Trait loss: bedbug ''[[Cimex lectularius]]'' is flightless, like many insect ectoparasites.]] === Gubitak osobina === Paraziti mogu iskoristiti svoje domaćine za obavljanje niza funkcija koje bi inače morali sami vršiti. Paraziti koji izgube te funkcije tada imaju selektivnu prednost, jer mogu preusmjeriti resurse na reprodukciju. Mnogi insekti-ektoparaziti, uključujući [[Cimex|stjenice]], [[Polyctenidae]], [[vaš|uši]] i [[buhe]], izgubili su sposobnost letenja, oslanjajući se umjesto toga na svoje domaćine za prijenos.<ref>{{cite book |last=Alexander |first=David E. |title=On the Wing: Insects, Pterosaurs, Birds, Bats and the Evolution of Animal Flight |url=https://books.google.com/books?id=H6xUCgAAQBAJ&pg=PT119 |year=2015 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-999679-7 |page=119}}</ref> Gubitak osobina općenito je široko rasprostranjen među parazitima.<ref>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |url=http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |title=Evolution of parasite life history traits: myths and reality |journal=Parasitology Today |date=September 1995 |volume=11 |issue=9 |pages=342–345 |pmid=15275316 |doi=10.1016/0169-4758(95)80187-1|archive-url=https://web.archive.org/web/20120216194337/http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |archive-date=16 February 2012 }}</ref> Ekstreman primjer je [[Myxosporea|miksospora]] ''[[Henneguya zschokkei]]'', ektoparazit riba i jedina životinja za koju se zna da je izgubila sposobnost [[aerobna respiracija|aerobne respiracije]]: njene ćelije nemaju [[mitohondrije]].<ref name="PNAS">{{Cite journal |last1=Yahalom |first1=Dayana |last2=Atkinson |first2=Stephen D.|last3=Neuhof |first3=Moran |last4=Chang |first4=E. Sally |last5=Philippe |first5=Hervé |last6=Cartwright |first6=Paulyn |last7=Bartholomew |first7=Jerri L. |last8=Huchon |first8=Dorothée |date=19 February 2020 |title=A cnidarian parasite of salmon (Myxozoa: Henneguya) lacks a mitochondrial genome |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=117 |issue=10 |pages=5358–5363 |doi=10.1073/pnas.1909907117 |pmid=32094163|pmc=7071853 |bibcode=2020PNAS..117.5358Y |doi-access=free }}</ref> === Odbrane domaćina === Hosts have evolved a variety of defensive measures against their parasites, including physical barriers like the skin of vertebrates,<ref name=Colorado/> the immune system of mammals,<ref name=Maizels2009/> insects actively removing parasites,<ref name=Jeanne1979/> and defensive chemicals in plants.<ref name=Runyon2010/> The evolutionary biologist [[W. D. Hamilton]] suggested that [[sexual reproduction]] could have evolved to help to defeat multiple parasites by enabling [[genetic recombination]], the shuffling of genes to create varied combinations. Hamilton showed by mathematical modelling that sexual reproduction would be evolutionarily stable in different situations, and that the theory's predictions matched the actual ecology of sexual reproduction.<ref name="Hamilton1990">{{cite journal |last1=Hamilton |first1=W. D. |author1-link=W. D. Hamilton|last2=Axelrod |first2=R. |last3=Tanese |first3=R. |title=Sexual reproduction as an adaptation to resist parasites (a review). |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=87 |issue=9 |date=May 1990 |doi=10.1073/pnas.87.9.3566 |pmid=2185476 |pmc=53943 |pages=3566–3573 |bibcode=1990PNAS...87.3566H |doi-access=free }}</ref><ref name="EbertHamilton1996">{{cite journal |last1=Ebert |first1=Dieter |last2=Hamilton |first2=William D. |author2-link=W. D. Hamilton |title=Sex against virulence: the coevolution of parasitic diseases |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=11 |issue=2 |year=1996 |doi=10.1016/0169-5347(96)81047-0 |pmid=21237766 |pages=79–82|bibcode=1996TEcoE..11...79E }}</ref> However, there may be a trade-off between [[immunocompetence]] and breeding male vertebrate hosts' [[secondary sex characteristic]]s, such as the plumage of [[peacock]]s and the manes of [[lion]]s. This is because the male hormone [[testosterone]] encourages the growth of secondary sex characteristics, favouring such males in [[sexual selection]], at the price of reducing their immune defences.<ref name="FolstadKarter1992">{{cite journal |last1=Folstad |first1=Ivar |last2=Karter |first2=Andrew John |url=https://www.academia.edu/17248251 |title=Parasites, Bright Males, and the Immunocompetence Handicap |journal=The American Naturalist |volume=139 |issue=3 |year=1992 |pages=603–622 |doi=10.1086/285346 |bibcode=1992ANat..139..603F |s2cid=85266542 }}{{Dead link|date=July 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ==== Kičmenjaci ==== [[File:Short Horned Lizard (4457945238).jpg|thumb|left|The dry [[skin]] of vertebrates such as the [[short-horned lizard]] prevents the entry of many parasites.]] The physical barrier of the tough and often dry and waterproof [[skin]] of reptiles, birds and mammals keeps invading microorganisms from entering the body. [[Human skin]] also secretes [[sebum]], which is toxic to most microorganisms.<ref name=Colorado>{{cite web |title=Host–Parasite Interactions Innate Defenses of the Host |publisher=University of Colorado |url=http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |access-date=7 May 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304000852/http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |archive-date=4 March 2016 }}</ref> On the other hand, larger parasites such as [[trematode]]s detect chemicals produced by the skin to locate their hosts when they enter the water. Vertebrate [[saliva]] and tears contain [[lysozyme]], an enzyme that breaks down the [[Bacterial cell structure#Cell wall|cell walls]] of invading bacteria.<ref name=Colorado/> Should the organism pass the mouth, the [[stomach]] with its [[hydrochloric acid]], toxic to most microorganisms, is the next line of defence.<ref name=Colorado/> Some intestinal parasites have a thick, tough outer coating which is digested slowly or not at all, allowing the parasite to pass through the stomach alive, at which point they enter the intestine and begin the next stage of their life. Once inside the body, parasites must overcome the [[immune system]]'s [[serum proteins]] and [[pattern recognition receptor]]s, intracellular and cellular, that trigger the adaptive immune system's [[lymphocyte]]s such as [[T cell]]s and antibody-producing [[B cell]]s. These have receptors that recognise parasites.<ref name=Maizels2009>{{cite journal |last=Maizels |first=R. M. |title=Parasite immunomodulation and polymorphisms of the immune system |journal=J. Biol. |year=2009 |volume=8 |issue=7 |page=62 |pmid=19664200 |pmc=2736671 |doi=10.1186/jbiol166 |doi-access=free }}</ref> ==== Insekti ==== [[File:Leaf Spot on Oak in Gunnersbury Triangle.jpg|thumb|[[Leaf spot]] on [[oak]]. The spread of the parasitic fungus is limited by defensive chemicals produced by the tree, resulting in circular patches of damaged tissue.]] Insects often adapt their nests to reduce parasitism. For example, one of the key reasons why the wasp ''[[Polistes canadensis]]'' nests across multiple [[honeycomb|combs]], rather than building a single comb like much of the rest of its genus, is to avoid infestation by [[tineid moth]]s. The tineid moth lays its eggs within the wasps' nests and then these eggs hatch into larvae that can burrow from cell to cell and prey on wasp pupae. Adult wasps attempt to remove and kill moth eggs and larvae by chewing down the edges of cells, coating the cells with an oral secretion that gives the nest a dark brownish appearance.<ref name=Jeanne1979>{{cite journal |last=Jeanne |first=Robert L. |year=1979 |url=https://www.researchgate.net/publication/226226828 |title=Construction and Utilization of Multiple Combs in Polistes canadensis in Relation to the Biology of a Predaceous Moth |journal=Behavioral Ecology and Sociobiology |volume=4 |issue=3|pages=293–310 |doi=10.1007/bf00297649|bibcode=1979BEcoS...4..293J |s2cid=36132488 }}</ref> ==== Biljke ==== Plants respond to parasite attack with a series of chemical defences, such as [[polyphenol oxidase]], under the control of the [[jasmonic acid]]-insensitive (JA) and [[salicylic acid]] (SA) signalling pathways.<ref name=Runyon2010>{{cite journal |last=Runyon |first=J. B. |author2=Mescher, M. C. |author3=De Moraes, C. M. |title=Plant defenses against parasitic plants show similarities to those induced by herbivores and pathogens |journal=Plant Signal Behav |volume=5 |issue=8 |pages=929–31 |year=2010 |pmid=20495380 |pmc=3115164 |doi=10.4161/psb.5.8.11772|bibcode=2010PlSiB...5..929R }}</ref><ref name=Thaler2002>{{cite journal |last1=Thaler |first1=Jennifer S. |last2=Karban |first2=Richard |last3=Ullman |first3=Diane E. |last4=Boege |first4=Karina |last5=Bostock |first5=Richard M. |url=https://www.researchgate.net/publication/226325654 |title=Cross-talk between jasmonate and salicylate plant defense pathways: effects on several plant parasites |journal=Oecologia |volume=131 |issue=2 |year=2002 |doi=10.1007/s00442-002-0885-9 |pmid=28547690 |pages=227–235|bibcode=2002Oecol.131..227T |s2cid=25912204 }}</ref> The different biochemical pathways are activated by different attacks, and the two pathways can interact positively or negatively. In general, plants can either initiate a specific or a non-specific response.<ref name=Thaler2002/><ref name="Frank_2000">{{cite journal |last=Frank |first=S. A. |url=https://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20010614080530/http://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-date=14 June 2001 |url-status=live |title=Specific and non-specific defense against parasitic attack |journal=J. Theor. Biol. |volume=202 |issue=4 |pages=283–304 |year=2000 |pmid=10666361 |doi=10.1006/jtbi.1999.1054|bibcode=2000JThBi.202..283F |citeseerx=10.1.1.212.7024 }}</ref> Specific responses involve recognition of a parasite by the plant's cellular receptors, leading to a strong but localised response: defensive chemicals are produced around the area where the parasite was detected, blocking its spread, and avoiding wasting defensive production where it is not needed.<ref name="Frank_2000"/> Non-specific defensive responses are systemic, meaning that the responses are not confined to an area of the plant, but spread throughout the plant, making them costly in energy. These are effective against a wide range of parasites.<ref name="Frank_2000"/> When damaged, such as by [[lepidoptera]]n [[caterpillar]]s, leaves of plants including [[maize]] and [[cotton]] release increased amounts of volatile chemicals such as [[terpene]]s that signal they are being attacked; one effect of this is to attract parasitoid wasps, which in turn attack the caterpillars.<ref name="Paré Tumlinson pp. 325–332">{{cite journal |last1=Paré |first1=Paul W. |last2=Tumlinson |first2=James H. |title=Plant Volatiles as a Defense against Insect Herbivores |journal=Plant Physiology |volume=121 |issue=2 |date=1 October 1999|doi=10.1104/pp.121.2.325 |pmid=10517823 |pages=325–332|pmc=1539229 }}</ref> {{anchor|Ecology|Evolution}} == Biologija i očuvanje == === Ekologija i parazitologija === [[File:Condor in flight.JPG|thumb|upright|Spašavanje [[Gymnogyps californianus|kalifornijskog kondora]] od izumiranja bio je uspješan i skup projekat, ali njegov ektoparazit, uš ''[[Colpocephalum californici]]'', je izumrla.]] Parazitizam i evoluciju parazita su do 21. vijeka proučavali [[parazitologija|parazitolozi]], u nauci kojom je dominirala medicina, a ne [[ekologija|ekolozi]] ili [[evolucijska biologija|evolucijski biolozi]]. Iako su interakcije parazita i domaćina bile očito ekološke i značajne za evoluciju, historija parazitologije prouzrokovala je ono što je evolucijski ekolog Robert Poulin nazvao "preuzimanjem parazitizma od strane parazitologa", zbog čega su ekolozi ignorirali to područje. To je po njegovom mišljenju bila "nesreća", jer su paraziti "sveprisutni agenti prirodne selekcije" i značajna snaga u evoluciji i ekologiji.{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Po njegovom mišljenju, dugogodišnja podjela između nauka ograničila je razmjenu ideja, s odvojenim konferencijama i odvojenim časopisima. U tehničkim jezicima ekologije i parazitologije ponekad su se javljala različita značenja za iste riječi. Postojale su i filozofske razlike: Poulin primjećuje da su, pod utjecajem medicine, "mnogi parazitolozi prihvatili da evolucija dovodi do smanjenja virulencije parazita, dok bi moderna evolucijska teorija predvidjela širi raspon ishoda".{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Njihovi složeni odnosi otežavaju precizno smještanje parazita unutar lanaca ishrane: trematoda s više domaćina za različite faze svog životnog ciklusa istovremeno bi zauzimala više pozicija u [[lanac ishrane|lancu ishrane]] i uspostavljala bi petlje protoka energije, što bi dovodilo do zabuna u analizi. Nadalje, budući da gotovo svaka životinja ima (više) parazita, paraziti bi prema tome zauzimali najviše nivoe svakog lanca ishrane.<ref name="Sukhdeo2012">{{cite journal |last=Sukhdeo |first=Michael V.K. |title=Where are the parasites in food webs? |journal=Parasites & Vectors |volume=5 |issue=1 |year=2012 |doi=10.1186/1756-3305-5-239 |pmid=23092160 |pmc=3523981 |article-number=239 |bibcode=2012PVec....5..239S |doi-access=free }}</ref> Paraziti mogu igrati ulogu u širenju stranih vrsta. Na primjer, invazivni rakovi vrste ''[[Carcinus maenas]]'' minimalno su pogođeni domaćim [[trematoda]]ma na istočnoj obali Atlantika. To im pomaže da nadmaše domaće rakove poput vrsta ''[[Cancer irroratus]]'' i ''[[Cancer borealis]]''.<ref>{{cite journal |last1=Blakeslee |first1=April M. H. |last2=Keogh |first2=Carolyn L. |last3=Fowler |first3=Amy E. |last4=Griffen |first4=Blaine D. |last5=Todd |first5=Peter Alan |title=Assessing the Effects of Trematode Infection on Invasive Green Crabs in Eastern North America |journal=PLOS ONE |date=1 June 2015 |volume=10 |issue=6 |article-number=e0128674 |doi=10.1371/journal.pone.0128674|pmid=26030816 |pmc=4451766 |bibcode=2015PLoSO..1028674B |doi-access=free }} {{open access}}</ref> Ekološka parazitologija može biti važna za pokušaje kontrole, kao što je to bio slučaj tokom [[Iskorenjivanje drakunkulijaze|kampanje za iskorjenjivanje gvinejskog crva]]. Iako je parazit iskorijenjen u svim zemljama osim četiri, crv je počeo koristiti žabe kao posrednog domaćina prije nego što je prešao na pse, učinivši kontrolu težom nego što bi bila da su ti odnosi prvobitno bili bolje shvaćeni.<ref>{{cite journal |last=Eberhard |first=M. L. |title=Possible Role of Fish and Frogs as Paratenic Hosts of Dracunculus medinensis, Chad |volume=22 |issue=8 |pages=1428–1430 |date=August 2016 |journal=Emerging Infectious Diseases |doi=10.3201/eid2208.160043|pmid=27434418 |pmc=4982183 }}</ref> === Obrazloženje za očuvanje === {{further|Conservation biology of parasites}} {{external media |width = 210px |float = right |headerimage= |video1 = [https://knowablemagazine.org/article/living-world/2018/why-you-should-care-about-parasites "Why you should care about parasites"], 14 December 2018, ''[[Knowable Magazine]]'' }} Although parasites are widely considered to be harmful, the eradication of all parasites would not be beneficial. Parasites account for at least half of life's diversity; they perform important ecological roles; and without parasites, organisms might tend to asexual reproduction, diminishing the diversity of traits brought about by sexual reproduction.<ref name="Holt2010">{{cite journal |last=Holt |first=R. D. |url=https://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20150908060622/http://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-date=8 September 2015 |url-status=live |title=IJEE Soapbox: World free of parasites and vectors: Would it be heaven, or would it be hell? |journal=Israel Journal of Ecology and Evolution |volume=56 |issue=3 |pages=239–250 |year=2010 |doi=10.1560/IJEE.56.3-4.239 |bibcode=2010IsJEE..56..239H }}</ref> Parasites provide an opportunity for the transfer of genetic material between species, facilitating evolutionary change.<ref name="Combes">{{cite book |last=Combes |first=Claude |title=The Art of being a Parasite |publisher=University of Chicago Press |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5}}</ref> Many parasites require multiple hosts of different species to complete their life cycles and rely on predator-prey or other stable ecological interactions to get from one host to another. The presence of parasites thus indicates that an ecosystem is healthy.<ref name="HudsonDobson2006">{{cite journal |last1=Hudson |first1=Peter J. |last2=Dobson |first2=Andrew P. |last3=Lafferty |first3=Kevin D. |url=http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |title=Is a healthy ecosystem one that is rich in parasites? |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=21 |issue=7 |year=2006 |pages=381–385 |doi=10.1016/j.tree.2006.04.007|pmid=16713014 |bibcode=2006TEcoE..21..381H |archive-url=https://web.archive.org/web/20170810105426/http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |archive-date=10 August 2017 }}</ref> An ectoparasite, the California condor louse, ''[[Colpocephalum californici]]'', became a well-known conservation issue. A large and costly captive breeding program was run in the United States to rescue the [[California condor]]. It was host to a louse, which lived only on it. Any lice found were "deliberately killed" during the program, to keep the condors in the best possible health. The result was that one species, the condor, was saved and returned to the wild, while another species, the parasite, became extinct.<ref name="Stringer2014">{{cite journal |last1=Stringer |first1=Andrew Paul |last2=Linklater |first2=Wayne |title=Everything in Moderation: Principles of Parasite Control for Wildlife Conservation |journal=BioScience |date=2014 |volume=64 |issue=10 |pages=932–937 |doi=10.1093/biosci/biu135 |doi-access=free }}</ref> Although parasites are often omitted in depictions of [[food web]]s, they usually occupy the top position. Parasites can function like [[keystone species]], reducing the dominance of superior competitors and allowing [[competition (biology)|competing species]] to co-exist.<ref name="Sukhdeo2012"/><ref name="LaffertyAllesina2008">{{cite journal |last1=Lafferty |first1=Kevin D. |last2=Allesina |first2=Stefano |last3=Arim |first3=Matias |last4=Briggs |first4=Cherie J. |display-authors=etal |title=Parasites in food webs: the ultimate missing links |journal=Ecology Letters |volume=11 |issue=6|year=2008 |pages=533–546 |doi=10.1111/j.1461-0248.2008.01174.x|pmid=18462196 |pmc=2408649 |bibcode=2008EcolL..11..533L }}</ref><ref name="Chase2013">{{cite journal |last1=Chase |first1=Jonathan |title=Parasites in Food Webs: Untangling the Entangled Bank |journal=PLOS Biology |volume=11 |issue=6 |year=2013 |article-number=e1001580 |doi=10.1371/journal.pbio.1001580|pmid=23776405 |pmc=3678997 |doi-access=free }}</ref> [[File:Aggregated distribution of parasites on hosts.svg|thumb|upright=1.35|Parasites are [[Aggregated distribution|distributed unevenly]] among their hosts, most hosts having no parasites, and a few hosts harbouring most of the parasite population. This distribution makes sampling difficult and requires careful use of statistics.]] === Kvantitativna ekologija === {{further|Aggregated distribution}} A single parasite species usually has an aggregated distribution across host animals, which means that most hosts carry few parasites, while a few hosts carry the vast majority of parasite individuals. This poses considerable problems for students of parasite ecology, as it renders [[parametric statistics]] as commonly used by biologists invalid. [[Data transformation (statistics)|Log-transformation]] of data before the application of parametric test, or the use of [[non-parametric statistics]] is recommended by several authors, but this can give rise to further problems, so quantitative parasitology is based on more advanced biostatistical methods.<ref name="pmid10780537">{{cite journal |last1=Rózsa |first1=L. |last2=Reiczigel |first2=J. |last3=Majoros |first3=G. |url=http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |title=Quantifying parasites in samples of hosts |journal=J. Parasitol. |volume=86 |issue=2 |pages=228–32 |year=2000 |pmid=10780537 |doi =10.1645/0022-3395(2000)086[0228:QPISOH]2.0.CO;2 |s2cid=16228008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180619111223/http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |archive-date=19 June 2018 }}</ref> == Historija == === Antika === {{further|Human parasite}} [[Human parasite]]s including roundworms, the [[Guinea worm]], [[Pinworm (parasite)|threadworms]] and tapeworms are mentioned in Egyptian papyrus records from 3000 BC onwards; the [[Ebers Papyrus]] describes [[hookworm]]. In [[ancient Greece]], parasites including the [[bladder worm]] are described in the [[Hippocratic Corpus]], while the comic playwright [[Aristophanes]] called tapeworms "hailstones". The Roman physicians Celsus and [[Galen]] documented the roundworms ''[[Ascaris lumbricoides]]'' and ''[[Enterobius vermicularis]]''.<ref name=Cox2004>{{cite journal |last=Cox |first=Francis E. G. |title=History of human parasitic diseases |journal=Infectious Disease Clinics of North America |date=June 2004 |volume=18 |issue=2 |pages=173–174 |pmid=15145374 |doi=10.1016/j.idc.2004.01.001 }}</ref> === Srednji vijek === [[File:Francesco Redi Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi Plate 14.jpg|thumb|upright|A plate from [[Francesco Redi]]'s ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (Observations on living animals found inside living animals), 1684]] In his ''[[The Canon of Medicine|Canon of Medicine]]'', completed in 1025, the Persian physician [[Avicenna]] recorded human and animal parasites including roundworms, threadworms, the Guinea worm and tapeworms.<ref name=Cox2004/> In his 1397 book ''Traité de l'état, science et pratique de l'art de la Bergerie'' (Account of the state, science and practice of the art of shepherding), {{ill|Jehan de Brie|fr|Jean de Brie}} wrote the first description of a trematode endoparasite, the sheep liver fluke ''[[Fasciola hepatica]]''.<ref name=ChengHistory/><ref>{{cite book |editor=Humphrey-Smith, Ian |title=Sept siècles de parasitologie en France |trans-title=The French School of Parasitology |language=fr |pages=26–29 |publisher=Société Française de Parasitologie |date=1993}}</ref> === Rano moderno doba === In the [[early modern period]], [[Francesco Redi]]'s 1668 book ''Esperienze Intorno alla Generazione degl'Insetti'' (''Experiences of the Generation of Insects''), explicitly described ecto- and endoparasites, illustrating [[ticks]], the larvae of [[Cephenemyiinae|nasal flies of deer]], and [[Fasciola hepatica|sheep liver fluke]].<ref name=Ioli1997>{{cite journal |last1=Ioli |first1=A. |last2=Petithory |first2=J. C. |last3=Theodorides |first3=J. |title=Francesco Redi and the birth of experimental parasitology|journal=Hist Sci Med |year=1997|volume=31 |issue=1 |pages=61–66 |pmid=11625103}}</ref> Redi noted that parasites develop from eggs, contradicting the theory of [[spontaneous generation]].<ref name=Bush2001>{{cite book |last1=Bush |first1=A. O. |author2=Fernández, J. C. |author3=Esch, G. W. |author4=Seed, J. R. |title=Parasitism: The Diversity and Ecology of Animal Parasites |year=2001 |publisher=Cambridge University Press |page=[https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 4] |isbn=978-0-521-66447-9 |url=https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 }}</ref> In his 1684 book ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (''Observations on Living Animals found in Living Animals''), Redi described and illustrated over 100 parasites including the [[Ascaris lumbricoides|large roundworm]] in humans that causes [[ascariasis]].<ref name=Ioli1997/> Redi was the first to name the cysts of ''[[Echinococcus granulosus]]'' seen in dogs and sheep as parasitic; a century later, in 1760, [[Peter Simon Pallas]] correctly suggested that these were the larvae of tapeworms.<ref name=Cox2004/> In 1681, [[Antonie van Leeuwenhoek]] observed and illustrated the protozoan parasite ''[[Giardia lamblia]]'', and linked it to "his own loose stools". This was the first protozoan parasite of humans to be seen under a microscope.<ref name=Cox2004/> A few years later, in 1687, the Italian biologists [[Giovanni Cosimo Bonomo]] and [[Diacinto Cestoni]] described [[scabies]] as caused by the parasitic mite ''[[Sarcoptes scabiei]]'', marking it as the first disease of humans with a known microscopic causative agent.<ref>{{cite web |url=http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm |title=Acarus as the cause of scabies |publisher=University of Cagliari |access-date=11 April 2018 |archive-date=3 July 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170703205914/http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm }}</ref> [[File:Ross, 20.Aug.1897.jpg|thumb|upright|[[Ronald Ross]] won the 1902 [[Nobel Prize]] for showing that the [[malaria parasite]] is transmitted by mosquitoes. This 1897 notebook page records his first observations of the parasite in mosquitoes.]] === Parazitologija === {{main|Parasitology}} Modern [[parasitology]] developed in the 19th century with accurate observations and experiments by many researchers and clinicians;<ref name=ChengHistory>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |year=1973 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-170750-7 |pages=120–134|quote=The 19th century might be thought of as the genesis of modern parasitology.}}</ref> the term was first used in 1870.<ref>{{cite encyclopedia|title=Parasitology|url=https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|dictionary=Merriam-Webster|access-date=13 April 2018|archive-date=23 October 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241023200535/https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|url-status=live}}</ref> In 1828, James Annersley described [[amoebiasis]], protozoal infections of the intestines and the liver, though the pathogen, ''[[Entamoeba histolytica]]'', was not discovered until 1873 by Friedrich Lösch. [[James Paget]] discovered the intestinal nematode ''[[Trichinella spiralis]]'' in humans in 1835. James McConnell described the human liver fluke, ''[[Clonorchis sinensis]]'', in 1875.<ref name=Cox2004/> [[Algernon Thomas]] and [[Rudolf Leuckart]] independently made the first discovery of the life cycle of a trematode, the sheep liver fluke, by experiment in 1881–1883.<ref name=ChengHistory/> In 1877 [[Patrick Manson]] discovered the life cycle of the [[filarioidea|filarial worms]]<!--no comma, please!--> that cause [[lymphatic filariasis|elephantiasis]] transmitted by mosquitoes. Manson further predicted that the [[malaria]] parasite, ''[[Plasmodium]]'', had a mosquito vector, and persuaded [[Ronald Ross]] to investigate. Ross confirmed that the prediction was correct in 1897–1898. At the same time, [[Giovanni Battista Grassi]] and others described the malaria parasite's life cycle stages in ''[[Anopheles]]'' mosquitoes. Ross was [[Nobel Prize controversies#Physiology or medicine|controversially awarded the 1902 Nobel prize]] for his work, while Grassi was not.<ref name=Cox2004/> In 1903, [[David Bruce (microbiologist)|David Bruce]] identified the protozoan parasite and the [[tsetse fly]] vector of [[African trypanosomiasis]].<ref>{{cite journal |last=Ellis |first=Harold |author-link=Harold Ellis (surgeon) |title=Sir David Bruce, a pioneer of tropical medicine |journal=British Journal of Hospital Medicine |volume=67 |issue=3 |page=158 |date=March 2006 |pmid=16562450 |doi=10.12968/hmed.2006.67.3.20624}}</ref> === Vakcina === {{further|Malaria vaccine}} Given the importance of malaria, with some 220&nbsp;million people infected annually, many attempts have been made to interrupt its transmission. Various methods of [[malaria prophylaxis]] have been tried including the use of [[antimalarial drug]]s to kill off the parasites in the blood, the eradication of its mosquito vectors with [[insecticide|organochlorine and other insecticides]], and the development of a [[malaria vaccine]]. All of these have proven problematic, with [[drug resistance]], [[insecticide resistance]] among mosquitoes, and repeated failure of vaccines as the parasite mutates.<ref>{{cite web |title=Malaria and Malaria Vaccine Candidates |url=https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |publisher=The College of Physicians of Philadelphia |access-date=11 February 2018 |date=19 April 2017 |archive-date=12 February 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180212083219/https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |url-status=live }}</ref> The first and as of 2015 the only licensed vaccine for any parasitic disease of humans is [[RTS,S]] for ''[[Plasmodium falciparum]]'' malaria.<ref name=BBC2015>{{cite news |last=Walsh |first=Fergus |author-link=Fergus Walsh |date=24 July 2015 |title=Malaria vaccine gets 'green light' |url=https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |newspaper=[[BBC]] |access-date=25 July 2015 |archive-date=5 June 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250605015223/https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |url-status=live }}</ref> === Biološko suzbijanje štetočina === {{further|Biološko suzbijanje štetočina}} [[File:Encarsia formosa, an endoparasitic wasp, is used for whitefly control.jpg|thumb|''[[Encarsia formosa]]'', koja se široko koristi u [[staklenik|stakleničkoj]] hortikulturi, bila je jedno od prvih razvijenih [[Biološko suzbijanje štetočina|bioloških sredstava za suzbijanje štetočina]].<ref name="Hoddle 1998">{{cite journal |title=Biology and Use of the Whitefly Parasitoid Encarsia Formosa |author1=Hoddle, M. S. |author2=Van Driesche, R. G. |author3=Sanderson, J. P. |date=1998 |journal=Annual Review of Entomology |volume=43 |issue=1 |pages=645–669 |doi=10.1146/annurev.ento.43.1.645 |pmid=15012401 |bibcode=1998AREnt..43..645H }}</ref>]] Nekoliko grupa parazita, uključujući mikrobne patogene i parazitoidne ose, koristi se kao [[Biološko suzbijanje štetočina|biološko sredstvo za suzbijanje štetočina]] u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[hortikultura|hortikulturi]].<ref>{{cite web|title=Parasitoid Wasps (Hymenoptera) |url=https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |publisher=University of Maryland |access-date=6 June 2016 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160827072031/https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |archive-date=27 August 2016}}</ref><ref>[http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf Encouraging innovation in biopesticide development.] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20120515143828/http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf |date=15 May 2012}} European Commission (2008). Accessed on 9 January 2017</ref> === Otpornost === {{further|Otpornost na lijek}} Poulin primjećuje da široko rasprostranjena [[Preventivna zdravstvena zaštita|profilaktička]] upotreba [[Antihelmintik|antihelmintskih lijekova]] kod domaćih ovaca i goveda predstavlja svjetski ne[[Naučna kontrola|kontrolirani eksperiment]] u evoluciji životnog ciklusa njihovih parazita. Ishodi će zavisiti od toga da li lijekovi smanjuju vjerovatnoću da larva [[parazitski crv|parazitskog crva]] dostigne odraslu dob. Ako je tako, može se očekivati ​​da će prirodna selekcija favorizirati stvaranje jaja u ranijoj dobi. S druge strane, ako lijekovi uglavnom utiču na odrasle jedinke, selekcija bi mogla uzrokovati odgođeno sazrijevanje i povećanu [[virulencija|virulenciju]]. Čini se da su takve promjene u toku: valjkasti crv ''[[Teladorsagia circumcincta]]'' mijenja svoju veličinu u odraslom stadiju i stopu reprodukcije kao odgovor na lijekove.{{sfn|Poulin|2007|pages=265–266}} == Kulturološki značaj == [[File:THE CRINOLETTA DISFIGURANS AnOldParasite in aNewForm.png|thumb|upright|"An Old Parasite in a New Form": an 1881 ''[[Punch (magazine)|Punch]]'' cartoon by [[Edward Linley Sambourne]] compares a [[crinoline|crinoletta]] bustle to a parasitic insect's [[exoskeleton]]]] === Klasično doba === In the [[classical era]], the concept of the parasite was not strictly pejorative: the ''parasitus'' was an [[patronage in ancient Rome|accepted role in Roman society]], in which a person could live off the hospitality of others, in return for "flattery, simple services, and a willingness to endure humiliation".<ref>{{cite book |last=Matyszak |first=Philip |title=24 Hours in Ancient Rome: A Day in the Life of the People Who Lived There |url=https://books.google.com/books?id=gJY4DwAAQBAJ&pg=PT252 |year=2017 |publisher=Michael O'Mara |isbn=978-1-78243-857-1 |page=252}}</ref><ref>{{cite book |last1=Damon |first1=Cynthia |chapter=5 |title=The Mask of the Parasite: A Pathology of Roman Patronage|chapter-url=https://books.google.com/books?id=mEJ-aA_XQQQC |publisher=University of Michigan Press |year=1997 |page=148 |isbn=978-0-472-10760-5 |quote=A satirist seeking to portray client misery naturally focuses on the relationship with the greatest dependency, that in which a client gets his food from his patron, and for this the prefabricated persona of the parasite proved itself extremely useful.}}</ref> === Društvo === {{further|Parasitism (social offense)}} Parasitism has [[Parasitism (social offense)|a derogatory sense]] in popular usage. According to the immunologist John Playfair,<ref name=Playfair2007>{{cite book |last=Playfair |first=John |title=Living with Germs: In health and disease |url=https://books.google.com/books?id=kSyDYxLPtDoC&pg=PT19 |year=2007 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-157934-9 |page=19}} Playfair is comparing the popular usage to a biologist's view of parasitism, which he calls (heading the same page) "an ancient and respectable view of life".</ref> {{blockquote|In everyday speech, the term 'parasite' is loaded with derogatory meaning. A parasite is a sponger, a lazy profiteer, a drain on society.<ref name=Playfair2007/>}} The [[satirical]] cleric [[Jonathan Swift]] alludes to hyperparasitism in his 1733 poem "On Poetry: A Rhapsody", comparing poets to "vermin" who "teaze and pinch their foes":<ref>{{cite journal |last1=Haelewaters |first1=Danny |last2=Hiller |first2=Thomas |last3=Dick |first3=Carl W. |title=Bats, Bat Flies, and Fungi: A Case of Hyperparasitism |journal=Trends in Parasitology |volume=34 |issue=9 |date=2018 |doi=10.1016/j.pt.2018.06.006 |pages=784–799}}</ref><ref name="Swift1733">{{cite book |last=Swift |first=Jonathan |author-link=Jonathan Swift |title=On Poetry: A Rapsody |url=https://books.google.com/books?id=GmIJAAAAQAAJ |year=1733 |publisher=And sold by J. Huggonson, next to Kent's Coffee-house, near Serjeant's-inn, in Chancery-lane; [and] at the bookseller's and pamphletshops}}</ref> {{poemquote|The vermin only teaze and pinch Their foes superior by an inch. So nat'ralists observe, a flea Hath smaller fleas that on him prey; And these have smaller fleas to bite 'em. And so proceeds ''[[ad infinitum]]''. Thus every poet, in his kind, Is bit by him that comes behind:}} A 2022 study examined the naming of some 3000 parasite species discovered in the previous two decades. Of those named after scientists, over 80% were named for men, whereas about a third of authors of papers on parasites were women. The study found that the percentage of parasite species named for relatives or friends of the author has risen sharply in the same period.<ref name="Poulin McDougall Presswell 2022">{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=McDougall |first2=Cameron |last3=Presswell |first3=Bronwen |title=What's in a name? Taxonomic and gender biases in the etymology of new species names |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=289 |issue=1974 |date=11 May 2022 |article-number=20212708 |doi=10.1098/rspb.2021.2708 |pmid=35538778 |pmc=9091844 }}</ref> === Fikcija === {{further|List of fictional parasites|Parasites in fiction}} [[File:Parasites Katrin Alvarez.jpg|thumb|Fictional parasitism: oil painting ''Parasites'' by Katrin Alvarez, 2011]] In [[Bram Stoker]]'s 1897 [[Gothic fiction|Gothic horror]] novel ''[[Dracula]]'', and [[Dracula in popular culture|its many film adaptations]], the eponymous [[Count Dracula]] is a [[hematophagy|blood-drinking]] parasite (a vampire). The critic [[Laura Otis]] argues that as a "thief, seducer, creator, and mimic, Dracula is the ultimate parasite. The whole point of vampirism is sucking other people's blood—living at other people's expense."<ref>{{cite book |last=Otis |first=Laura |title=Networking: Communicating with Bodies and Machines in the Nineteenth Century |url=https://books.google.com/books?id=VEimJkOmW1kC&pg=PA216 |year=2001 |publisher=University of Michigan Press |isbn=978-0-472-11213-5 |page=216}}</ref> Disgusting and terrifying [[Parasites in fiction|parasitic alien species]] are widespread in [[science fiction]],<ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism and Symbiosis |url=http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |encyclopedia=The Encyclopedia of Science Fiction |date=10 January 2016 |access-date=11 February 2018 |archive-date=25 October 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111025053813/http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |url-status=live }}</ref><ref name="Dove2011">{{cite web |last1=Dove |first1=Alistair |title=This is clearly an important species we're dealing with |url=https://www.deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |publisher=Deep Sea News |date=9 May 2011 |access-date=11 February 2018 |archive-date=3 May 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230503000458/https://deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |url-status=live }}</ref> as for instance in [[Ridley Scott]]'s 1979 film ''[[Alien (film)|Alien]]''.<ref name="Pappas2012">{{cite web |last1=Pappas |first1=Stephanie |title=5 Alien Parasites and Their Real-World Counterparts |url=https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |publisher=Live Science |date=29 May 2012 |access-date=12 October 2017 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033845/https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |url-status=live }}</ref><ref name=Sercel2017>{{cite web |last1=Sercel |first1=Alex |title=Parasitism in the Alien Movies |url=http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |publisher=Signal to Noise Magazine |date=19 May 2017 |access-date=11 February 2018 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033850/http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |url-status=usurped }}</ref> In one scene, a [[Alien (creature in Alien franchise)|Xenomorph]] bursts out of the chest of a man, with blood squirting out under high pressure assisted by [[bullet hit squib|explosive squibs]]. [[Organ (anatomy)|Animal organs]] were used to reinforce the shock effect. The scene was filmed in a single take, and the startled reactions of the actors were genuine.<ref name=Guardian2009>{{cite news |title=The Making of Alien's Chestburster Scene |date=13 October 2009 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |access-date=29 May 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100430221033/http://www.guardian.co.uk/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |archive-date=30 April 2010 |url-status=live }}</ref><ref name=Nordine2017>{{cite news |last=Nordine |first=Michael |title='Alien' Evolution: Explore Every Stage in the Xenomorph's Gruesome Life Cycle. Celebrate Alien Day with a look at the past, present and future of cinema's most terrifying extraterrestrial |url=http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |work=IndieWire |date=25 April 2017 |archive-date=21 October 2017 |access-date=21 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171021164323/http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |url-status=live }}</ref> The [[entomopathogenic fungus]] ''[[Cordyceps]]'' is represented culturally as a deadly threat to the human race. The video game series ''[[The Last of Us]]'' (2013–present) and its [[The Last of Us (TV series)|television adaptation]] present ''Cordyceps'' as a parasite of humans, causing a [[zombie apocalypse]].<ref name="Hill 2013 SciAm"/> Its human hosts initially become violent "infected" beings, before turning into blind zombie "clickers", complete with fruiting bodies growing out from their faces.<ref name="Hill 2013 SciAm">{{cite magazine |last=Hill |first=Kyle |title=The Fungus that Reduced Humanity to The Last of Us |url=https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |magazine=[[Scientific American]] |access-date=4 May 2021 |date=25 June 2013 <!--subscription required--> |archive-date=28 May 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150528022901/https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |url-status=live }}</ref> == Povezano == * [[Antiparazitik]] * [[Kancerogeni parazit]] * [[Uticaj parazitskih crva na imunološki sistem]] * [[Spisak ljudskih parazita]] == Bilješke == {{Notelist}} == Reference == {{Reflist}} == Izvori == * {{cite book |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |title=Evolutionary Ecology of Parasites |publisher=[[Princeton University Press]] |year=2007 |isbn=978-0-691-12085-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/evolutionaryecol0000poul}} == Daljnje čitanje == * {{cite book |last=Combes |first=Claude |author-link=Claude Combes |title=The Art of Being a Parasite |publisher=[[The University of Chicago Press]] |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5 |ref=none}} * {{cite book |last=Desowitz |first=Robert |author-link=Robert Desowitz |title=Who Gave Pinta to the Santa Maria? |publisher=Harvest Books |year=1998 |isbn=978-0-15-600585-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/whogavepintatosa00deso |ref=none}} * {{cite book |last=Zimmer |first=Carl |author-link=Carl Zimmer|title=Parasite Rex |publisher=[[Free Press (publisher)|Free Press]] |year=2001 |isbn=978-0-7432-0011-0 |title-link=Parasite Rex |ref=none}} == Vanjske poveznice == {{Commons category|Parasites}} * [https://web.archive.org/web/20110801045926/http://www.aber.ac.uk/~mpgwww/Edu/EduIndex.html Univerzitet Aberystwyth: Parazitologija] — plan nastave s linkovima na članke u punom tekstu o parazitizmu i parazitologiji. * [https://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ Odjel za parazitske bolesti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101014121942/http://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ |date=14 October 2010 }}, [[Centers for Disease Control and Prevention]] * [http://www.k-state.edu/parasitology KSU: Parazitološko istraživanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100528063241/http://www.k-state.edu/parasitology/ |date=28 May 2010 }} — članci i linkovi na temu parazitologije * [https://academic.oup.com/cid/article/37/5/694/311910 Parazitološki resursi na World Wide Webu: Moćan alat za stručnjake za zarazne bolesti] (Oxford University Press) {{načini ishrane}} 2a4jt87n4f79gfqa1cvhvi3bdf2lh5f 42710886 42710885 2026-10-14T07:37:13Z Duma 16555 /* Konkurencija u korist virulencije */ 42710886 wikitext text/x-wiki [[File:Cymothoa exigua parassita Lithognathus mormyrus.JPG|thumb|upright=1.35|[[Riblji parazit]], jednakonožac ''[[Cymothoa exigua]]'', zamijenio je jezik ribe iz roda ''[[Lithognathus]]'']] '''Parazitizam''' je [[simbioza|blizak odnos]] između [[vrsta]], gdje jedan organizam, '''parazit''', živi (barem neko vrijeme) [[ektoparazitska zaraza|na]] drugom [[domaćin (biologija)|organizmu]] ili unutar njega, stvarajući mu određenu štetu,<ref name="ParasiteDefinition">{{cite web |url=https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |date=14 November 2024 |title=About Parasites |website=Parasites |publisher=Centers for Disease Control |access-date=7 July 2024 |quote=A parasite is an organism that lives on or in a host organism and gets its food from or at the expense of its host. |archive-date=21 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240621090029/https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |url-status=live }}</ref> i strukturno je [[adaptacija|prilagođen]] takvom načinu života.{{sfn|Poulin|2007|pages=4–5}} Paraziti uključuju jednoćelijske [[protozoa|protozoe]] poput uzročnika [[malarija|malarije]], [[bolest spavanja|bolesti spavanja]] i [[amebijaza|amebne dizenterije]]; životinje poput [[ankilostoma]], [[vaš|ušiju]], [[komarac]]a i [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]]; [[gljive]] poput ''[[Armillaria mellea]]'' i uzročnika [[dermatofitoza|dermatofitoze]]; i biljke poput [[imela|imele]], [[Cuscuta|viline kosice]] i [[Orobanchaceae|volovotke]]. Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]] eksploatacije životinjskih domaćina, a to su [[parazitska kastracija]], parazitizam direktnim prijenosom (dodirom), parazitizam [[wikt:trophic|trofičkim prijenosom]] (jedenjem), parazitizam [[Vektorske zarazne bolesti|vektorskim prijenosom]], [[parazitoid]]izam i mikropredacija. Jedna glavna os klasifikacije tiče se invazivnosti: endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi vani, na površini domaćina. Kao što je i slučaj sa [[predator]]ima, parazitizam je vrsta [[interakcije potrošača i resursa]],<ref name="pmid21199247">{{cite journal |last=Getz |first=W. M. |title=Biomass transformation webs provide a unified approach to consumer-resource modelling |journal=Ecology Letters |volume=14 |issue=2 |pages=113–124 |year=2011 |pmid=21199247 |pmc=3032891 |doi=10.1111/j.1461-0248.2010.01566.x|bibcode=2011EcolL..14..113G }}</ref> ali za razliku od predatora, paraziti, s izuzetkom parazitoida, su mnogo manji od svojih domaćina, ne ubijaju ih i često žive u ili na njima duži period. Životinjski paraziti su visoko [[Generalističke i specijalističke vrste|specijalizirani]], svaka vrsta parazita živi na jednoj datoj životinjskoj vrsti i [[razmnožavanje|razmnožava]] se brže od svojih domaćina. Klasični primjeri uključuju interakcije između [[kičmenjak]]a domaćina i [[Eucestoda|pantljičara]], [[Trematoda|metilja]], te one između vrsta roda ''[[Plasmodium]]'' koje uzrokuju malariju i [[buha]]. Paraziti smanjuju [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina općom ili specijaliziranom [[patologija|patologijom]], koja se kreće od [[parazitska kastracija|parazitske kastracije]] do [[parazit koji mijenja ponašanje|modificiranja ponašanja domaćina]]. Paraziti povećavaju vlastitu adaptivnu vrijednost iskorištavanjem domaćina za resurse neophodne za njihov opstanak, naročito hranjenjem njima i korištenjem posrednih (sekundarnih) domaćina koji pomažu u njihovom [[Prijenos patogena|prenošenju]] s jednog konačnog (primarnog) domaćina na drugog. Iako je parazitizam često nedvosmislen, on je dio spektra interakcija između [[vrsta]], koje se preko parazitoidizma gradiraju u [[predator|predaciju]], kroz evoluciju u [[mutualizam]], a kod nekih gljiva prelaze u [[saprofit]]izam. Ljudsko znanje o parazitima poput [[Nematoda|valjkastih crva]] i [[Eucestoda|pantljičara]] datira još iz [[Stari Egipat|starog Egipta]], [[Antička Grčka|Grčke]] i [[Antički Rim|Rima]]. U [[Rani novi vijek|ranom novom vijeku]], [[Antonie van Leeuwenhoek]] je 1681. godine svojim mikroskopom posmatrao protozou ''[[Giardia lamblia]]'', dok je [[Francesco Redi]] opisao unutrašnje i vanjske parazite, uključujući [[Fasciola hepatica|ovčjeg metilja]] i [[krpelj]]e. Moderna [[parazitologija]] razvila se u 19. vijeku. U ljudskoj kulturi, parazitizam ima negativne konotacije. One su iskorištene u [[satira|satirične]] svrhe u pjesmi [[Jonathan Swift|Jonathana Swifta]] iz 1733. godine "O poeziji: Rapsodija", u kojoj su pjesnici upoređeni sa [[hiperparazit]]skom "gamadi". U fikciji, [[Bram Stoker|Bram Stokerov]] [[gotička fantastika|gotički horor]] roman ''[[Dracula (roman)|Drakula]]'' iz 1897. godine i njegove brojne kasnije adaptacije prikazivale su parazita koji [[hematofagija|pije krv]]. [[Ridley Scott]]ov film ''[[Alien (film)|Alien]]'' iz 1979. bio je jedno od mnogih djela [[naučna fantastika|naučne fantastike]] u kojima se pojavljuje parazitska vanzemaljska vrsta.<ref name=Guardian2009/> == Etimologija == Riječ ''parazit'', prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1539. godine, potiče od [[starofrancuski jezik|srednjovjekovne francuske]] riječi ''parasite'', od [[latinizacija imena|latiniziranog]] oblika ''parasitus'', od [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''παράσιτος''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2Fsitos παράσιτος], Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''parasitos'', "onaj koji jede za tuđim stolom"), a zatim od ''παρά''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F παρά] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210227044414/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F |date=27 February 2021 }}, Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''para'', "pored, uz") i ''σῖτος'' (''sitos'', "pšenica, hrana").<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsi%3Dtos σῖτος] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210226151551/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0057:entry=si=tos |date=26 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> Srodni termin ''parasitism'' javlja se u engleskom jeziku od 1611. godine.<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs σιτισμός] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210224154216/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs |date=24 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> {{anchor|Ectoparasite|Endoparasite|Macroparasite|Microparasite}} == Evolutivne strategije == {{see also|Parazitologija}} {{anchor|Endoparasite|Ectoparasite|Semiparasite}} === Osnovni koncepti === {{further|Parazitski životni ciklus}} [[File:Taenia solium tapeworm scolex with its four suckers and two rows of hooks 5262 lores.jpg|thumb|Glava (scolex) pantljičare ''[[Taenia solium]]'', [[Infekcija crijevnim parazitima|crijevnog parazita]], ima kuke i [[sisaljka (biologija)|sisaljke]] kojima se pričvršćuje za svog [[domaćin (biologija)|domaćina]]]] Parazitizam je vrsta [[simbioza|simbioze]], bliske i trajne dugoročne biološke interakcije između parazita i njegovog domaćina. Za razliku od [[saprotrof]]a, paraziti se hrane živim domaćinima, iako se neke parazitske gljive, na primjer, mogu nastaviti hraniti domaćinima koje su ubili. Za razliku od [[komensalizam|komenzalizma]] i [[mutualizam|mutualizma]], parazitski odnos šteti domaćinu, bilo da se hrani njime ili, kao u slučaju crijevnih parazita, konzumira dio njegove hrane. Budući da paraziti imaju interakcije s drugim vrstama, oni lako mogu djelovati kao [[Vektorske zarazne bolesti|prenosioci]] patogena, uzrokujući [[bolest]]i.<ref>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |quote=Parazitizam je oblik simbioze, bliskog odnosa između dvije različite vrste. Postoji biohemijska interakcija između domaćina i parazita; tj. oni se prepoznaju, u konačnici na molekularnom nivou, a tkiva domaćina su stimulirana da reaguju na određeni način. To objašnjava zašto parazitizam može dovesti do bolesti, ali ne uvijek. |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref><ref name="SuzukiSasaki2019">{{cite journal |last1=Suzuki |first1=Sayaki U. |last2=Sasaki |first2=Akira |title=Ecological and Evolutionary Stabilities of Biotrophism, Necrotrophism, and Saprotrophism |journal=The American Naturalist |volume=194 |issue=1 |year=2019 |pages=90–103 |issn=0003-0147 |doi=10.1086/703485|pmid=31251653 |bibcode=2019ANat..194...90S |s2cid=133349792 |url=http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20200306065231/http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-date=6 March 2020 |url-status=live }}</ref><ref name="pmid37458178">{{cite journal |last1=Rozsa |first1=L. | last2=Garay |first2=J. |title= Definitions of parasitism, considering its potentially opposing effects at different levels of hierarchical organization| journal=Parasitology|volume=150 |issue=9 |pages= 761–768|year=2023 |pmid=37458178 |pmc=10478066 |doi=10.1017/S0031182023000598 }}</ref> [[predator|Predatorstvo]] po definiciji nije simbioza, jer je interakcija kratka, ali entomolog [[E. O. Wilson]] je okarakterizirao parazite kao "predatore koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedne".<ref name=Wilson2014>{{cite book |last=Wilson |first=Edward O. |author-link=E. O. Wilson |title=The Meaning of Human Existence |year=2014 |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=978-0-87140-480-0 |page=112 |quote=Paraziti su, u jednoj frazi, grabežljivci koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedan. Tolerantni paraziti su oni koji su evoluirali kako bi osigurali vlastiti opstanak i reprodukciju, ali u isto vrijeme uz minimalan bol i troškove za domaćina.}}</ref> U tom okviru postoji mnogo mogućih strategija. [[Taksonom]]i klasificiraju parazite u različite preklapajuće šeme na osnovu njihovih interakcija sa domaćinima i njihovih [[životni ciklus|životnih ciklusa]], koji mogu biti složeni. [[Obligatni parazit]] u potpunosti zavisi od domaćina kako bi završio svoj životni ciklus, dok kod [[fakultativni parazit|fakultativnog parazita]] to nije slučaj. Životni ciklusi parazita koji uključuju samo jednog domaćina nazivaju se "direktni"; oni sa konačnim domaćinom (gdje se parazit razmnožava spolno) i najmanje jednim međudomaćinom nazivaju se "indirektni".<ref>{{cite web |url=http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm |title=A Classification of Animal-Parasitic Nematodes |work=plpnemweb.ucdavis.edu |access-date=25 February 2016 |archive-date=6 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171006152348/http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm }}</ref><ref>{{cite journal |last=Garcia |first=L. S. |title=Classification of Human Parasites, Vectors, and Similar Organisms |journal=Clinical Infectious Diseases |year=1999 |volume=29 |issue=4 |pages=734–746 |pmid=10589879 |doi=10.1086/520425|doi-access=free}}</ref> Endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi izvan njega, na njegovoj površini.<ref name=Para-Site>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref> Mezoparaziti - poput nekih [[copepoda|veslonožaca]], na primjer - ulaze u otvor u tijelu domaćina i ostaju djelimično ugrađeni tamo.<ref>{{cite journal |last1=Vecchione |first1=Anna |last2=Aznar |first2=Francisco Javier |title=The mesoparasitic copepod Pennella balaenopterae and its significance as a visible indicator of health status in dolphins (Delphinidae): a review |journal=Journal of Marine Animals and Their Ecology |date=2008 |volume=7 |issue=1 |pages=4–11 |url=http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf |access-date=11 April 2018 |archive-date=10 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180410051646/http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf }}</ref> Neki paraziti mogu biti generalisti, hraneći se širokim spektrom domaćina, ali mnogi paraziti, kao i većina protozoa i [[parazitski crv|helminta]] koji parazitiraju na životinjama, su specijalisti i izuzetno specifični što se tiče domaćina.<ref name=Para-Site/> Rana osnovna, funkcionalna podjela parazita razlikovala je mikroparazite i makroparazite. Svakom od njih dodijeljen je [[matematički model]] kako bi se analiziralo kretanje populacije grupa domaćina i parazita.<ref name="Rollinson"/> Mikroorganizmi i virusi koji se mogu razmnožavati i završiti svoj životni ciklus unutar domaćina poznati su kao mikroparaziti. Makroparaziti su višećelijski organizmi koji se razmnožavaju i završavaju svoj životni ciklus izvan domaćina ili na tijelu domaćina.<ref name="Rollinson"/><ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism {{!}} The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management |encyclopedia=The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management, Blackwell Science |location=Oxford, United Kingdom |year=1998 |edition=1 |isbn=0632055464 |editor=Calow, Peter |via=[[Credo Reference]] |publisher=Blackwell Science }}</ref> Veliki dio razmišljanja o vrstama parazitizma fokusirao se na kopnene životinjske parazite, poput helminta. Oni u drugim okruženjima i sa drugim domaćinima često imaju analogne strategije. Na primjer, jegulja vrste ''[[Simenchelys parasitica]]'' je vjerojatno fakultativni endoparazit koji se oportunistički ukopava i jede bolesne i umiruće ribe.<ref name=Caira1997>{{cite journal |journal=Environmental Biology of Fishes |volume=49 |pages=139–144 |year=1997 |url=https://www.researchgate.net/publication/226076003 |title=Pugnose eels, ''Simenchelys parasiticus'' (Synaphobranchidae) from the heart of a shortfin mako, ''Isurus oxyrinchus'' (Lamnidae) |last1=Caira |first1=J. N. |last2=Benz |first2=G. W. |last3=Borucinska |first3=J. |last4=Kohler |first4=N. E.|issue=1 |doi=10.1023/a:1007398609346 |bibcode=1997EnvBF..49..139C |s2cid=37865366 }}</ref> Insekti koji [[biljojed|jedu biljke]], poput [[štitaste uši|štitastih uši]], [[Aphidoidea|lisnih uši]] i [[gusjenica]], vrlo su slični ektoparazitima, zato što napadaju mnogo veće biljke; služe kao prenosioci bakterija, gljivica i virusa koji uzrokuju [[biljne bolesti]]. Budući da se ženke štitastih ušiju ne mogu kretati, one su obligatni paraziti, trajno pričvršćeni za svoje domaćine.<ref name="Rollinson"/> Senzorni signali koje parazit koristi za identificiranje i približavanje potencijalnom domaćinu poznati su kao "znakovi domaćina". Takvi znakovi mogu uključivati, na primjer, vibracije,<ref>{{cite journal |last=Lawrence |first=P. O. |year=1981 |title=Host vibration—a cue to host location by the parasite, ''Biosteres longicaudatus'' |journal=Oecologia |volume=48 |issue=2 |pages=249–251 |pmid=28309807 |doi=10.1007/BF00347971 |bibcode=1981Oecol..48..249L |s2cid=6182657 }}</ref> izdahnuti [[ugljen dioksid]], mirise kože, vizualne i toplinske znakove i vlagu.<ref>{{cite journal |last=Cardé |first=R. T. |year=2015 |title=Multi-cue integration: how female mosquitoes locate a human host|journal=Current Biology |volume=25 |issue=18 |pages=R793–R795 |doi=10.1016/j.cub.2015.07.057 |pmid=26394099 |doi-access=free |bibcode=2015CBio...25.R793C }} {{open access}}</ref> [[Parazitske biljke]] mogu koristiti, na primjer, svjetlost, fiziohemiju domaćina i isparljive tvari za prepoznavanje potencijalnih domaćina.<ref>{{cite journal |last1=Randle |first1=C. P. |last2=Cannon |first2=B. C. |last3=Faust |first3=A. L. |display-authors=etal |year=2018 |title=Host Cues Mediate Growth and Establishment of Oak Mistletoe (Phoradendron leucarpum, Viscaceae), an Aerial Parasitic Plant |journal=Castanea |volume=83 |issue=2 |pages=249–262 |doi=10.2179/18-173 |s2cid=92178009 }}</ref> === Glavne strategije === Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]], i to [[parazitska kastracija]]; direktno prenosivi parazitizam; [[wikt:trophic|trofički]] prenosivi parazitizam; [[prenosilac bolesti|vektorski]] prenosivi parazitizam; [[parazitoid]]izam; i mikropredacija. One se primjenjuju na parazite čiji su domaćini biljke, kao i životinje.<ref name=Rollinson>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |editor1=Rollinson, D. |editor2=Hay, S. I. |title=The Many Roads to Parasitism: A Tale of Convergence |journal=Advances in Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=9y4AlXka7t0C&pg=PA28 |year=2011 |volume=74 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-385897-9 |pages=27–28 |doi=10.1016/B978-0-12-385897-9.00001-X |pmid=21295676 |url-access=subscription }}</ref><ref name=PoulinRandhawa2015>{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=Randhawa |first2=Haseeb S. |title=Evolution of parasitism along convergent lines: from ecology to genomics |journal=Parasitology |date=February 2015 |volume=142 |issue=Suppl 1 |pages=S6–S15 |doi=10.1017/S0031182013001674 |pmc=4413784 |pmid=24229807}} {{open access}}</ref> Ove strategije predstavljaju [[adaptacija|adaptivne vrhunce]]; moguće su i međustrategije, ali organizmi u mnogim različitim skupinama su se dosljedno [[konvergentna evolucija|ograničili]] na ovih šest, koje su evolutivno stabilne.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Perspektiva o evolucijskim opcijama može se dobiti razmatranjem četiri ključna pitanja: utjecaj na [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina parazita; broj domaćina koje imaju po životnoj fazi; da li je domaćin spriječen u razmnožavanju; i da li učinak zavisi od intenziteta (broj parazita po domaćinu). Iz ove analize, pojavljuju se glavne evolucijske strategije parazitizma, uz predatorstvo.<ref name=LaffertyKuris2002>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Kuris |first2=A. M. |date=2002 |url=http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |title=Trophic strategies, animal diversity and body size |journal=Trends in Ecology and Evolution |volume=17 |issue=11 |pages=507–513 |doi=10.1016/s0169-5347(02)02615-0 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003124738/http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |archive-date=3 October 2019}}</ref> {|class="wikitable" |+ Evolucijske strategije u parazitizmu i predatorstvu<ref name=LaffertyKuris2002/><br/>({{font color|green|Zavisno od intenziteta: zelena, normalan tekst}};<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Nezavisno od intenziteta: ljubičasta, kurziv}}'') ! [[Adaptivna vrijednost]] domaćina !! Jedan domaćin, preživljava !! Jedan domaćin, umire !! Više domaćina |- |'''Može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost > 0)''' ||{{font color|green|Normalni parazit}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Patogen}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosiv parazit}}{{efn|Trofički prenosivi paraziti prenose se na svog konačnog domaćina, predatora, kada on pojede njihovog međudomaćina. Ovi paraziti često mijenjaju ponašanje svojih međudomaćina na takav način da povećavaju šansu da on bude pojeden, npr. navode ih na penjanje na vidljivo mjesto: ovo dovodi do prenosa parazita po cijenu života međudomaćina.}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Trofički prenosiv patogen}}'' ||{{font color|green|Mikropredator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Mikropredator}}'' |- |'''Ne može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost = 0)''' ||{{font color|green|----- }}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazit-kastrator}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosivi parazit-kastrator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazitoid}}'' ||{{font color|green|Društveni predator}}{{efn|[[Vuk]] je društveni predator koji lovi u čoporima; [[puma]] je samotni predator i lovi sama. Ni jedna od te dvije strategije se konvencionalno ne smatra parazitskom.<ref name=LaffertyKuris2002/>}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Samotni predator}}'' |} ==== Parazitska kastracija ==== {{main|Parazitska kastracija}} [[File:Sacculina carcini.jpg|thumb|Parazitski kastrator ''[[Sacculina carcini]]'' (osvijetljen) pričvršćen za [[Liocarcinus holsatus|svog raka-domaćina]]]] [[parazitska kastracija|Parazitski kastratori]] djelimično ili potpuno uništavaju sposobnost razmnožavanja svog domaćina, preusmjeravajući energiju koja bi otišla u razmnožavanje u rast domaćina i parazita, ponekad uzrokujući gigantizam domaćina. Ostali sistemi domaćina ostaju netaknuti, što mu omogućava da preživi i održi parazita.<ref name=PoulinRandhawa2015/>{{sfn|Poulin|2007|p=111}} Parazitski [[rak]]ovi kao što su oni iz specijaliziranog roda [[Cirripedia|vitičara]] roda ''[[Sacculina]]'' posebno uzrokuju oštećenja na gonadama svojih mnogobrojnih vrsta<ref name="Elumalai Viswanathan Pravinkumar Raffi">{{cite journal |last1=Elumalai |first1=V. |last2=Viswanathan |first2=C. |last3=Pravinkumar |first3=M. |last4=Raffi |first4=S. M. |title=Infestation of parasitic barnacle Sacculina spp. in commercial marine crabs |journal=Journal of Parasitic Diseases |volume=38 |issue=3 |date=2013 |doi=10.1007/s12639-013-0247-z |pmid=25035598 |pages=337–339|pmc=4087306 }}</ref> rakova-domaćina. U slučaju ''Sacculina'', testisi više od dvije trećine njihovih domaćina dovoljno degeneriraju da takvi mužjaci razviju [[sekundarne spolne karakteristike]] ženki kao što su širi trbuh, manja [[kliješta (rak)|kliješta]] i udovi za hvatanje jaja. Različite vrste helminta kastriraju svoje domaćine (kao što su insekti i puževi). To se može desiti direktno, bilo mehanički, hraneći se njihovim gonadama, ili izlučivanjem hemikalije koja uništava reproduktivne ćelije; ili indirektno, bilo lučenjem hormona ili preusmjeravanjem nutrijenata. Na primjer, [[trematoda]] ''[[Zoogonus lasius]]'', čije [[Faze životnog ciklusa trematoda|sporociste]] nemaju usta, hemijski kastrira međuplimnog morskog puža ''[[Tritia obsoleta]]'', razvijajući se u njegovim gonadama i ubijajući njegove reproduktivne ćelije.{{sfn|Poulin|2007|p=111}}<ref name=Cheng13>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=d4GQlYzode8C&pg=PA13 |year=2012 |publisher=Elsevier Science |isbn=978-0-323-14010-2 |pages=13–15}}</ref> ==== Direktni prenos ==== [[File:Male human head louse.jpg|thumb|[[Pediculus humanus capitis|Uši glave]] su direktno prenosivi [[obligatni parazit|obligatni ektoparaziti]]]] U direktno prenosive parazite, kojima nije potreban vektor da bi dospjeli do novih domaćina, spadaju paraziti kopnenih kičmenjaka poput ušiju i grinja, morski paraziti poput [[Copepoda|veslonožaca]] i [[Cyamidae|cijamoidnih]] [[Amphipoda|amfipoda]], [[Monogenea|jednorodni metilji]], kao i mnoge vrste valjkastih crva, gljivica, protozoa, bakterija i virusa. Bilo da se radi o endo- ili ektoparazitima, svaki ima samo jednu vrstu-domaćina. Unutar te vrste, većina jedinki je slobodna ili gotovo slobodna od parazita, dok manjina nosi veliki broj parazita; to je poznato kao [[agregirana distribucija]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> {{anchor|Autoinfection}} ==== Trofički prenos ==== [[File:Clonorchis sinensis 2.png|thumb|''[[Clonorchis sinensis]]'', kineski jetreni metilj, prenosi se trofički]] [[wikt:trophic|Trofički]] prenosivi paraziti se prenose tako što ih domaćin pojede. Uključuju [[trematoda|metilje]] (sve osim [[Schistosoma|šiztosoma]]), [[Cestoda|trakavice]], [[acanthocephala|akantocefalane]], [[Pentastomida|pentastomide]], mnoge [[Nematoda|valjkaste crve]] i mnoge protozoe kao što je ''[[Toxoplasma]]''.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Imaju složene životne cikluse koji uključuju domaćine u vidu dvije ili više različitih vrsta. U svom juvenilnom stadiju inficiraju i često se [[cista|encistiraju]] u međudomaćinu. Kada životinju-međudomaćina pojede predator - konačni domaćin - parazit preživljava proces probave i sazrijeva u odraslu jedinku; neki žive kao [[crijevni parazit]]i. Mnogi trofički prenosivi paraziti [[neuroparazit|mijenjaju ponašanje]] svojih posrednih domaćina, povećavajući šanse da ih grabežljivac pojede. Kao i kod direktno prenosivih parazita, distribucija trofički prenosivih parazita među jedinkama-domaćinima je agregirana.<ref name=PoulinRandhawa2015/> [[Koinfekcija]] više parazita je česta.<ref>{{cite journal |last1=Cox |first1=F. E. |url=https://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20171202083654/http://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-date=2 December 2017 |url-status=live |title=Concomitant infections, parasites and immune responses |series=122 |journal=Parasitology |volume=Supplement |pages=S23–38 |year=2001 |pmid=11442193 |doi =10.1017/s003118200001698x |s2cid=150432 }}</ref> [[Strongyloides stercoralis|Autoinfekcija]], gdje se (izuzetno) cijeli [[reproduktivni ciklus|životni ciklus]] parazita odvija u jednom primarnom domaćinu, ponekad se može javiti kod helminta kao što je ''[[Strongyloides stercoralis]]''.<ref name=ASP>{{cite web |title=Helminth Parasites |url=http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |publisher=Australian Society of Parasitology |access-date=9 October 2017 |archive-date=19 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171019032143/http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |url-status=live }}</ref> ==== Prenos vektorom ==== {{further|Vektorske zarazne bolesti}} [[File:Trypanosoma sp. PHIL 613 lores.jpg|thumb|[[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi]] protozojski endoparazit ''[[Trypanosoma]]'' među ljudskim [[crvena krvna zrnca|crvenim krvnim zrncima]]]] [[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi paraziti]] se za prenos sa jednog konačnog domaćina na drugog oslanjaju na treću stranu - međudomaćina - pri čemu se parazit ne razmnožava spolno.<ref name=Para-Site/><ref name=PoulinRandhawa2015/> Ovi paraziti su mikroorganizmi, odnosno [[protozoa|protozoe]], [[bakterije]] ili [[virus]]i, često unutarćelijski [[patogen]]i (uzročnici bolesti).<ref name=PoulinRandhawa2015/> Njihovi prenosnici su uglavnom [[hematofagija|hematofagni]] člankonošci poput buha, ušiju, krpelja i komaraca.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref>{{cite web |url=http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |title=Pathogenic Parasitic Infections |publisher=PEOI |access-date=18 July 2013 |archive-date=29 October 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131029193623/http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |url-status=live }}</ref> Na primjer, jelenski krpelj ''[[Ixodes scapularis]]'' djeluje kao prenosnik bolesti uključujući [[lajmska bolest|lajmsku bolest]], [[babezioza|babeziozu]] i [[humana granulocitna anaplazmoza|anaplazmozu]].<ref name=pmid11450660>{{cite journal |last=Steere |first=A. C. |title=Lyme disease |journal=[[New England Journal of Medicine]] |volume=345 |issue=2 |pages=115–125 |date=July 2001 |pmid=11450660 |doi=10.1056/NEJM200107123450207 }}</ref> Protozojski endoparaziti, poput [[malarija|malarijskih]] parazita iz roda ''[[Plasmodium]]'' i parazita bolesti spavanja iz roda ''[[Trypanosoma]]'', imaju infektivne stadije u krvi domaćina, a prenose se na nove domaćine ugrizima insekata.<ref name="PollittMacGregor2011">{{cite journal |last1=Pollitt |first1=Laura C. |last2=MacGregor |first2=Paula |last3=Matthews |first3=Keith |last4=Reece |first4=Sarah E. |title=Malaria and trypanosome transmission: different parasites, same rules? |journal=Trends in Parasitology |volume=27 |issue=5 |year=2011 |pages=197–203 |doi=10.1016/j.pt.2011.01.004|pmid=21345732 |pmc=3087881 }}</ref> ==== Parazitoidi ==== {{main|Parazitoid|parazitska osa}} [[Parazitoidi]] su insekti koji prije ili kasnije ubijaju svoje domaćine, što njihov odnos dovodi u blizak odnos s [[predator]]stvom.<ref>{{cite journal |last1=Stevens |first1=Alison N. P. |title=Predation, Herbivory, and Parasitism |journal=Nature Education Knowledge |date=2010 |volume=3 |issue=10 |page=36 |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |access-date=12 February 2018 |quote=Predatorstvo, biljojedstvo i parazitizam postoje duž kontinuuma težine u smislu stepena u kojem negativno utiču na sposobnost organizma da se nosi sa zdravljem. ... U većini slučajeva, paraziti ne ubijaju svoje domaćine. Međutim, izuzetak se javlja kod parazitoida, koji zamagljuju granicu između parazitizma i predatorstva. |archive-date=30 September 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170930230324/http://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |url-status=live }}</ref> Većina parazitoida su [[parazitska osa|parazitoidne ose]] ili drugi [[opnokrilci]]; drugi uključuju [[dvokrilci|dvokrilce]] poput [[Phoridae|određenih]] muha. Mogu se podijeliti u dvije skupine, idiobionte i koinobionte, koji se razlikuju u ishodu za domaćina.<ref name=GullanCranston2010>{{cite book |last1=Gullan |first1=P. J. |last2=Cranston |first2=P. S. |date=2010 |title=The Insects: An Outline of Entomology |url=https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu |url-access=limited |publisher=Wiley |edition=4th |isbn=978-1-118-84615-5 |pages=[https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu/page/n332 308], 365–367, 375, 440–441}}</ref> [[Parazitoid|Idiobiontski]] parazitoidi ubadaju svoj često velik plijen prilikom hvatanja, ubijajući ga odmah ili ga paralizirajući. Imobilizirani plijen se zatim odnosi u gnijezdo, ponekad zajedno s drugim plijenom ako nije dovoljno velik da podrži parazitoida tokom njegovog razvoja. [[leglica|Jaje se polaže]] na vrh plijena, a gnijezdo se zatim zatvara. Parazitoid se brzo razvija kroz svoje larvalne i pupalne faze, [[masovno opskrbljivanje|hraneći se hranom]] koja mu je ostavljena.<ref name=GullanCranston2010/> [[Parazitoid|Koinobiontski]] parazitoidi, među koje spadaju [[Diptera|muhe]] i ose, polažu svoja jaja u domaćine-mladunce, obično ličinke. Omogućeno im je da nastave da rastu, tako da se domaćin i parazitoid razvijaju zajedno tokom dužeg perioda, koji završava kada se parazitoidi pojave u odraslom obliku, ostavljajući plijen mrtav, pojeden iznutra. Neki koinobionti reguliraju razvoj svog domaćina, na primjer, sprečavaju ga da se [[kukuljica|ukukulji]] ili ga tjeraju da [[ekdizis|odbacuje ljušturu]] kad god je parazitoid spreman za odbacivanje ljušture. Oni to mogu učiniti tako što stvaraju hormone koji oponašaju odgovarajuće hormone domaćina ([[ekdisteroid]]e) ili regulirajući endokrini sistem domaćina.<ref name=GullanCranston2010/> <gallery mode="packed"> File:Live Tetragnatha montana (RMNH.ARA.14127) parasitized by Acrodactyla quadrisculpta larva (RMNH.INS.593867) - BDJ.1.e992.jpg |[[parazitoid|Idiobiontske]] [[parazitska osa|parazitoidne ose]] odmah paraliziraju svoje domaćine kako bi ih njihove larve ([[Pimplinae]], na slici) pojele.<ref name=PoulinRandhawa2015/> File:CSIRO ScienceImage 2357 Spotted alfalfa aphid being attacked by parasitic wasp.jpg|[[parazitoid|Koinobiontske]] parazitoidne ose poput [[Braconidae|brakonida]] prikazanog na slici polažu jaja u svoje domaćine putem [[leglica|leglice]], nakon čega oni nastavljaju rasti i odbacivati ljušturu. File:Female Apocephalus borealis ovipositing into the abdomen of a worker honey bee.png|Muha iz porodice [[Phoridae]] (u sredini lijevo) [[leglica|polaže jaja]] u trbuh [[medonosna pčela|medonosne pčele]]-radilice, [[Parazit koji mijenja ponašanje|mijenjajući njeno ponašanje]]. </gallery> {{anchor|Micropredator}} ==== Mikropredatori ==== [[File:Anopheles minimus.jpg|thumb|[[komarac|Komarci]] su mikropredatori i značajni prenosioci bolesti]] Mikropredator napada više od jednog domaćina, smanjujući adaptivnu vrijednost svakog domaćina za barem malu količinu, i u kontaktu je s jednim domaćinom samo povremeno. Ovo ponašanje čini mikropredatore pogodnim prenosiocima, zato što mogu prenositi manje parazite s jednog domaćina na drugog.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=LaffertyKuris2002/><ref name="Wilson2017">{{cite journal |last1=Wilson |first1=Anthony J. |display-authors=etal |title =What is a vector? |journal=Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=372 |issue=1719 |date=March 2017 |doi=10.1098/rstb.2016.0085 |pmid=28289253 |article-number=20160085 |pmc=5352812}}</ref> Većina mikropredatora su [[hematofagija|hematofagni]], što znači da se hrane krvlju. To obuhvata crve poput [[pijavica]], rakove poput pripadnika [[Branchiura]] i jednakonošce iz porodice [[Gnathiidae]], razne [[dvokrilci|dvokrilce]] poput komaraca i [[cece muva|ce-ce muha]], druge člankonošce poput buha i krpelja, kičmenjake poput [[paklara]] i sisare poput [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> === Strategije prenosa === [[File:Entamoeba histolytica life cycle-en.svg|thumb|upright=1.7<!--format for legibility of multi-image diagram-->|[[Životni ciklus]] ''[[Entamoeba histolytica]]'', anaerobne parazitske protozoe koja se prenosi [[fekalno-oralni put|fekalno-oralnim putem]].]] Paraziti koriste različite metode za inficiranje životinjskih domaćina, uključujući fizički kontakt, [[fekalno-oralni put]], slobodnoživeće zarazne stadije i prenosnike, što odgovara njihovim različitim domaćinima, životnim ciklusima i ekološkim kontekstima.<ref name=Godfrey2013>{{cite journal |last=Godfrey |first=Stephanie S. |title=Networks and the ecology of parasite transmission: A framework for wildlife parasitology |journal=Wildlife |date=December 2013 |volume=2 |pages=235–245 |doi=10.1016/j.ijppaw.2013.09.001 |pmid=24533342 |pmc=3862525|bibcode=2013IJPPW...2..235G }}</ref> Primjeri koji prikazuju neke od mnogih mogućih kombinacija dati su u tabeli. {|class="wikitable sortable" |+ Primjeri metoda prenošenja u različitim ekološkim kontekstima<ref name=Godfrey2013/> ! Parazit !! Domaćin !! Način prijenosa !! Ekološki kontekst |- |''[[Gyrodactylus turnbulli]]''<br/>([[Monogenea|jednorodni metilj]]) ||''[[Poecilia reticulata]]''<br/>(riba) ||fizički kontakt ||društveno ponašanje |- |[[Valjkasti crv]]i<br/>npr. ''[[Strongyloides]]'' ||''[[Macaca fuscata]]''<br/>(japanski makaki) ||fekalno-oralno || društveno ponašanje<br/>(čišćenje) |- |''[[Heligmosomoides polygyrus]]''<br/>(valjkasti crv) ||''[[Apodemus flavicollis]]''<br/>(žutogrli miš) ||fekalno-oralno ||prijenos putem spolnih odnosa <br/>(većinom na mužjake) |- |''[[Amblyomma]]''<br/>(krpelj) ||''[[Sphenodon punctatus]]''<br/>(tuatara) ||slobodnoživeći infektivni stadiji ||društveno ponašanje |- |''[[Plasmodium]]''<br/>([[malarija|malarični]] parazit) ||[[Ptice]], [[sisari]]<br/>(uklj. ljude) ||''[[Anopheles]]'' (prijenos komarcima,<br/>koje privlači miris<br/>inficiranog ljudskog domaćina<ref name="de Boer2017">{{cite journal |last1=de Boer |first1=Jetske G. |last2=Robinson |first2=Ailie |last3=Powers |first3=Stephen J. |last4=Burgers |first4=Saskia L. G. E. |last5=Caulfield |first5=John C. |last6=Birkett |first6=Michael A. |last7=Smallegange |first7=Renate C. |last8=van Genderen |first8=Perry J. J. |last9=Bousema |first9=Teun |last10=Sauerwein |first10=Robert W. |last11=Pickett |first11=John A. |last12=Takken |first12=Willem |last13=Logan |first13=James G. |title=Odours of Plasmodium falciparum-infected participants influence mosquito–host interactions |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=9283 |date=August 2017 |doi=10.1038/s41598-017-08978-9 |doi-access=free|pmid=28839251 |pmc=5570919 |bibcode=2017NatSR...7.9283D }}</ref> ||— |} === Varijante === Među mnogim varijantama parazitskih strategija su hiperparazitizam,<ref name=Dissanaike1957/> društveni parazitizam,<ref name=Thomas2010/> parazitizam legla,<ref name=Payne1997/> kleptoparazitizam,<ref name=SlaterRosenblatt2005/> spolni parazitizam<ref name=Pietsch2005/> i adelfoparazitizam.<ref name=Rochat2001/> ==== Hiperparazitizam ==== {{main|Hiperparazit}} [[Hiperparazit]]i se hrane drugim parazitima, kao što su protozoe koje žive u parazitskim helmintima,<ref name=Dissanaike1957>{{cite journal |last1=Dissanaike |first1=A. S. |title=On Protozoa hyperparasitic in Helminth, with some observations on ''Nosema helminthorum'' Moniez, 1887 |journal=Journal of Helminthology |date=1957 |volume=31 |issue=1–2 |pages=47–64 |pmid=13429025 |doi=10.1017/s0022149x00033290|s2cid=35487084 }}</ref> ili su fakultativni ili obligatni parazitoidi čiji su domaćini drugi paraziti ili parazitoidi.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=GullanCranston2010/> Javljaju se i nivoi parazitizma koji prelaze sekundarne, naročito među fakultativnim parazitoidima. U sistemima [[šiška|hrastovih šiški]] može postojati do četiri nivoa parazitizma.<ref>{{cite journal |last=Askew |first=R. R. |url=https://www.researchgate.net/publication/238289888 |title=On the Biology of the Inhabitants of Oak Galls of Cynipidae (Hymenoptera) in Britain |journal=Transactions of the Society for British Entomology |date=1961 |volume=14 |pages=237–268}}</ref> Hiperparaziti mogu kontrolirati populacije svojih domaćina i koriste se u tu svrhu [[biološko suzbijanje štetočina|u poljoprivredi]], a donekle i u [[medicina|medicini]]. Kontrolni efekti mogu se vidjeti u načinu na koji [[hipovirus|virus CHV1]] pomaže u kontroli štete koju [[Cryphonectria parasitica|kestenova palež]] (''Cryphonectria parasitica'') nanosi [[Castanea dentata|američkim kestenima]], te u načinu na koji [[bakteriofag]]i mogu ograničiti bakterijske infekcije. Vjerojatno je, iako slabo istraženo, da većina patogenih mikroparazita ima hiperparazite koji bi se mogli pokazati kao veoma korisni i u poljoprivredi i u medicini.<ref name="ParrattLaine2016">{{cite journal |last1=Parratt |first1=Steven R. |last2=Laine |first2=Anna-Liisa |title=The role of hyperparasitism in microbial pathogen ecology and evolution |journal=The ISME Journal |volume=10 |issue=8 |date=January 2016|doi=10.1038/ismej.2015.247 |pmid=26784356 |pages=1815–1822|pmc=5029149 |bibcode=2016ISMEJ..10.1815P }}</ref> ==== Društveni parazitizam ==== {{further|Mirmekomorfija|kukavičja pčela|Emeryjevo pravilo}} Društveni paraziti koriste prednosti interspecijskih interakcija između pripadnika [[eusocijalnih]] životinja poput [[mrav]]a, [[termit]]a i [[bumbar]]a. Primjeri uključuju velikog plavog leptira, ''[[Phengaris arion]]'', čije larve koriste [[Mirmekomorfija|mirmekomorfiju]] (imitiranje mrava) za parazitiranje na određenim mravima,<ref name="Thomas2010">{{cite journal |last1=Thomas |first1=J. A. |last2=Schönrogge |first2=K. |author3=Bonelli, S. |author4=Barbero, F. |author5=Balletto, E. |title=Corruption of ant acoustical signals by mimetic social parasites: ''Maculinea'' butterflies achieve elevated status in host societies by mimicking the acoustics of queen ants |journal=Commun Integr Biol |volume=3 |issue=2 |pages=169–171 |year=2010 |pmid=20585513 |pmc=2889977 |doi=10.4161/cib.3.2.10603}}</ref> ''[[Bombus bohemicus]]'', bumbara koji napada košnice drugih pčela i preuzima razmnožavanje dok njihove mlade odgajaju radnici-domaćini, i ''[[Melipona scutellaris]]'', eusocijalnu pčelu čije matice bježe od radnika-ubica i napadaju drugu koloniju bez matice.<ref>{{Cite journal |first1=Annette |last1=Van Oystaeyen |first2=Denise |last2=Araujo Alves |first3=Ricardo |last3=Caliari Oliveira |first4=Daniela |last4=Lima do Nascimento |first5=Fábio |last5=Santos do Nascimento |first6=Johan |last6=Billen |first7=Tom |last7=Wenseleers |title=Sneaky queens in ''Melipona'' bees selectively detect and infiltrate queenless colonies |journal=Animal Behaviour |date=September 2013 |volume=86 |issue=3 |pages=603–609 |doi=10.1016/j.anbehav.2013.07.001 |bibcode=2013AnBeh..86..603V |citeseerx=10.1.1.309.6081 |s2cid=12921696 }}</ref> Ekstreman primjer interspecijskog društvenog parazitizma uočen je kod mrava vrste ''[[Tetramorium inquilinum]]'', obligatnih parazita koji žive isključivo na leđima drugih mrava roda ''[[Tetramorium]]''.<ref>{{cite web |url=https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |title=Social Parasites in the Ant Colony |publisher=Antkeepers |access-date=4 April 2016 |archive-date=24 April 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160424122522/https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |url-status=live }}</ref> Mehanizam za evoluciju društvenog parazitizma prvi je predložio Carlo Emery 1909. godine.<ref>{{Cite journal |last=Emery |first=Carlo |date=1909 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen un myrmekophilen Ameisen |journal=Biologischen Centralblatt |volume=29 |pages=352–362}}</ref> Sada poznat kao "[[Emeryjevo pravilo]]", ono navodi da društveni paraziti imaju tendenciju da budu u bliskom srodstvu sa svojim domaćinima i da su često pripadnici istog roda.<ref name="RD">{{cite web |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421 |title=Social Parasitism in Ants |last=Deslippe |first=Richard |publisher=Nature Education Knowledge |year=2010 |access-date=29 October 2010 |archive-date=18 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200518111632/https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421/ |url-status=live }}</ref><ref name="Emery_1909">{{cite journal |last=Emery |first=C. |url=https://archive.org/details/ants_11715/page/n1 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen und myrmekophilen Ameisen |journal=Biologisches Centralblatt |date=1909 |volume=29 |pages=352–362}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Bourke |first1=Andrew F. G. |last2=Franks |first2=Nigel R. |date=July 1991 |title=Alternative adaptations, sympatric speciation and the evolution of parasitic, inquiline ants |journal=Biological Journal of the Linnean Society |volume=43 |issue=3 |pages=157–178 |doi=10.1111/j.1095-8312.1991.tb00591.x |bibcode=1991BJLS...43..157B |issn=0024-4066}}</ref> Intraspecijski društveni parazitizam se javlja kod parazitskog dojenja, gdje neke mlade jedinke uzimaju mlijeko od ženki s kojima nisu u srodstvu. Kod kapucina vrste ''[[Cebus olivaceus]]'', ženke višeg ranga ponekad uzimaju mlijeko od ženki nižeg ranga bez ikakve recipročne koristi.<ref name=obrien5>{{cite journal |last=O'Brien |first=Timothy G. |title=Parasitic nursing behavior in the wedge-capped capuchin monkey (''Cebus olivaceus'') |journal=American Journal of Primatology |year=1988 |volume=16 |issue=4 |pages=341–344 |doi =10.1002/ajp.1350160406 |pmid=32079372 |s2cid=86176932 }}</ref> ==== Parazitizam legla ==== {{further|Parazitizam legla}} Kod [[Parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćini pate od povećanih roditeljskih ulaganja i potrošnje energije u svrhu hranjenja parazitskih mladunaca, koji su obično veći od mladunaca domaćina. Stopa rasta mladunaca domaćina je usporena, što smanjuje adaptivnu vrijednost domaćina. Paraziti legla uključuju ptice iz različitih porodica kao što su [[Molothrus|kravarke]], [[Viduidae|udovice]], [[Cuculidae|kukavice]] i [[Heteronetta atricapilla|crnoglave patke]]. One ne grade vlastita gnijezda, već polažu jaja u gnijezdima drugih vrsta. U porodici [[Cuculidae]], preko 40% [[vrsta]] kukavica su obligatni paraziti legla, dok su drugi ili fakultativni paraziti legla ili pružaju roditeljsku brigu.<ref>{{Cite book |last=Payne |first=R. B. |title=The Cuckoos |date=September 15, 2005 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-850213-5 |edition=1st |location=Oxford |language=en}}</ref> Jaja nekih parazita legla [[mimikrija|liče]] na jaja domaćina, dok jaja nekih kravarica imaju čvrste ljuske, što otežava domaćinima da ih unište kljucanjem, a oba mehanizma impliciraju selekciju domaćina protiv parazitskih jaja.<ref name=Payne1997>{{cite book |last=Payne |first=R. B. |date=1997 |chapter=Avian brood parasitism |editor1=Clayton, D. H. |editor2=Moore, J. |title=Host–parasite evolution: General principles and avian models |pages=[https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 338–369] |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-854892-8 |chapter-url=https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Rothstein |first1=S. I. |year=1990 |title=A model system for coevolution: avian brood parasitism |journal=Annual Review of Ecology and Systematics |volume=21 |pages=481–508 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.21.1.481}}</ref><ref name="DeMarsico2013">{{cite journal |last1=De Marsico |first1=M. C. |last2=Gloag |first2=R. |last3=Ursino |first3=C. A. |last4=Reboreda |first4=J. C. |title=A novel method of rejection of brood parasitic eggs reduces parasitism intensity in a cowbird host |journal=Biology Letters |volume=9 |issue=3 |date=March 2013 |doi=10.1098/rsbl.2013.0076 |pmid=23485877 |article-number=20130076|pmc=3645041 }}</ref> Odrasla ženka [[Cuculus canorus|evropske kukavice]] također imitira predatora, [[Accipiter nisus|evropskog kobca]], što joj daje vremena da neopaženo položi jaja u gnijezdo domaćina.<ref name=Welbergen2011>{{cite journal |last1=Welbergen |first1=J. |last2=Davies |first2=N. B. |year=2011 |title=A parasite in wolf's clothing: hawk mimicry reduces mobbing of cuckoos by hosts |journal=[[Behavioral Ecology (journal)|Behavioral Ecology]] |volume=22 |issue=3 |pages=574–579 |doi=10.1093/beheco/arr008|doi-access=free }}</ref> Domaćinske vrste se često bore protiv mimikrije parazitskih jaja [[Polimorfizam (biologija)|polimorfizmom]] jaja, što znači da imaju dva ili više [[fenotip]]ova jaja unutar jedne populacije. Višestruki fenotipovi jaja domaćina smanjuju vjerojatnoću da parazitska vrsta precizno "uskladi" svoja jaja s jajima domaćina.<ref>{{Cite journal |last=Yang |first=C. |first2=X. |last2=Si |first3=W. |last3=Liang |first4=A. P. |last4=Møller |title=Spatial variation in egg polymorphism among cuckoo hosts across 4 continents |journal=Current Zoology |date=2020 |volume=66 |issue=5 |pages=477–483 |doi=10.1093/cz/zoaa011 |pmid=33293928 |pmc=7705517 |via=Oxford Academic}}</ref> ==== Kleptoparazitizam ==== {{further|Kleptoparazitizam}} U slučaju [[Kleptoparazitizam|kleptoparazitizma]] (od grčkog κλέπτης (''kleptēs''), "lopov"), paraziti kradu hranu koju domaćin prikupi. Parazitizam se često vrši na bliskim srodnicima, bilo unutar iste vrste ili između različitih vrsta unutar istog roda ili porodice. Na primjer, mnoge loze [[kukavičje pčele|kukavičjih pčela]] polažu jaja u ćelijama košnica drugih [[pčela]] iz iste porodice.<ref name="SlaterRosenblatt2005">{{cite book |last1=Slater |first1=Peter J. B. |last2=Rosenblatt |first2=Jay S. |author3=Snowdon, Charles T. |author4=Roper, Timothy J. |author5=Brockmann, H. Jane |author-link5=H. Jane Brockmann |author6=Naguib, Marc |title=Advances in the Study of Behavior |url=https://books.google.com/books?id=WQl2s_xwfagC&pg=PA365 |date=30 January 2005 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-08-049015-1 |page=365}}</ref> Kleptoparazitizam je generalno rijedak, ali uočljiv kod ptica; neke, poput [[pomornici|pomornika]], specijalizirane su za krađu hrane od drugih morskih ptica, neumoljivo ih progoneći dok ne povrate svoj ulov.<ref name="Furness1978">{{cite journal |last=Furness |first=R. W. |title=Kleptoparasitism by great skuas (''Catharacta skua'' Brünn.) and Arctic skuas (''Stercorarius parasiticus'' L.) at a Shetland seabird colony |journal=Animal Behaviour |volume=26 |year=1978 |doi=10.1016/0003-3472(78)90107-0 |pages=1167–1177|bibcode=1978AnBeh..26.1167F |s2cid=53155057 }}</ref> ==== Spolni parazitizam ==== {{main|Spolni parazitizam}} Jedinstven pristup se vidi kod nekih vrsta [[Lophiiformes|grdobina]], kao što je ''[[Ceratias holboelli]]'', gdje su mužjaci svedeni na sitne [[Spolni parazitizam|spolne parazite]], potpuno ovisne o ženkama vlastite vrste za preživljavanje, i žive trajno pričvršćeni ispod tijela ženke i nesposobni su da se sami brinu o sebi. Ženka hrani mužjaka i štiti ga od predatora, dok mužjak ne daje ništa zauzvrat osim sperme koja je ženki potrebna za stvaranje sljedeće generacije.<ref name=Pietsch2005>{{cite journal |last=Pietsch |first=Theodore W. |title=Dimorphism, parasitism, and sex revisited: modes of reproduction among deep-sea ceratioid anglerfishes (Teleostei: Lophiiformes) |journal=Ichthyological Research |date=25 August 2005 |volume=52 |issue=3 |pages=207–236 |doi=10.1007/s10228-005-0286-2|bibcode=2005IchtR..52..207P |s2cid=24768783 }}</ref> ==== Adelfoparazitizam ==== Adelfoparazitizam (od grčkog ἀδελφός (''adelphós''), brat<ref>{{cite book |last1=Maggenti |first1=Armand R. |last2=Maggenti |first2=Mary Ann |last3=Gardner |first3=Scott Lyell |title=Online Dictionary of Invertebrate Zoology |url=http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180418031907/http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-date=18 April 2018 |publisher=University of Nebraska |page=22 |date=2005}}</ref>), također poznat kao parazitizam među srodnicima, javlja se kada je domaćinska vrsta u bliskom srodstvu s parazitom, koji je često iz iste porodice ili roda.<ref name=Rochat2001>{{cite journal |last1=Rochat |first1=Jacques |last2=Gutierrez |first2=Andrew Paul |title=Weather-mediated regulation of olive scale by two parasitoids |journal=Journal of Animal Ecology |date=May 2001 |volume=70 |issue=3 |pages=476–490 |doi=10.1046/j.1365-2656.2001.00505.x|bibcode=2001JAnEc..70..476R |s2cid=73607283 |doi-access=free }}</ref> Kod parazitoida mušice vrste ''[[Encarsia perplexa]]'', nesparene ženke mogu polagati [[ploidija|haploidna]] jaja u potpuno razvijene larve vlastite vrste, stvarajući muško potomstvo,<ref>{{cite web |title=Featured Creatures. ''Encarsia perplexa'' |url=http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |publisher=University of Florida |access-date=6 January 2018 |archive-date=5 January 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180105061019/http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |url-status=live }}</ref> dok morski crv vrste ''[[Bonellia viridis]]'' ima sličnu reproduktivnu strategiju, iako su larve [[plankton]]ske.<ref name="BerecSchembri2005">{{cite journal |last1=Berec |first1=Ludek |last2=Schembri |first2=Patrick J. |last3=Boukal |first3=David S. |url=https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003131349/https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Sex determination in ''Bonellia viridis'' (Echiura: Bonelliidae): population dynamics and evolution |journal=Oikos |volume=108 |issue=3 |year=2005 |pages=473–484 |doi=10.1111/j.0030-1299.2005.13350.x|bibcode=2005Oikos.108..473B }}</ref> ==== Ilustracije ==== Na ilustracijama su prikazani primjeri glavnih strategija parazitizma. <gallery class="center" mode="nolines" widths="180px"> File:Pteromalid hyperparasitoid.jpg|Hiperparazitoidna [[Pteromalidae|pteromalidna osa]] na čahurama svog domaćina, koja je i sama parazitoidna [[Braconidae|brakonidna osa]]. File:Maculinea arion Large Blue Upperside SFrance 2009-07-18.jpg|[[Phengaris arion|Pjegavi mravnik]] [[mirmekomorfija|imitira mrave]] i društveni je parazit. File:Eastern Phoebe-nest-Brown-headed-Cowbird-egg.jpg|Kod [[parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćin odhranjuje mladunce druge vrste: na slici jaje [[Molothrus|kravarke]] u gnijezdu ''[[Sayornis phoebe]]''. File:Great Skua (cropped).jpg|[[Veliki pomornik]] je moćan [[kleptoparazit]] koji neumorno progoni druge morske ptice sve dok ne povrate svoj ulov. File:Северная церапия (cropped).jpg|Mužjak vrste [[Lophiiformes|grdobine]] ''[[Ceratias holboelli]]'' živi kao sićušni [[spolni parazitizam|spolni parazit]] trajno pričvršćen ispod tijela ženke. File:Encarsia perplexa.jpg|''[[Encarsia perplexa]]'' (u sredini), parazitoid mušice ''[[Aleurocanthus woglumi]]'' (dolje lijevo), također je adelfoparazit koji polaže jaja u larve vlastite vrste. </gallery> == Taksonomski raspon == Parazitizam ima izuzetno širok taksonomski raspon, uključujući životinje, biljke, gljive, protozoe, bakterije i viruse.<ref name="Rollinson2">{{cite book |last1=Rollinson |first1=D. |last2=Hay |first2=S. I. |title=Advances in parasitology |date=2011 |publisher=Elsevier Science |location=Oxford |isbn=978-0-12-385897-9|pages=4–7}}</ref> === Životinje === {{further|Spisak parazitskih organizama}} {|class="wikitable sortable <!--collapsible collapsed-->" |+ Glavne parazitske životinjske skupine{{sfn|Poulin|2007|page=6}} ! Koljeno !! Razred/<br/>Red ! style="width: 60px;" |Br.<br/>vrsta ! Endo-<br/>paraz. ||Ekto-<br/>paraz. !! [[Beskičmenjaci|Beskič.]]<br/>kon. domaćin !! [[Kičmenjaci|Kič.]]<br/>kon. domaćin !! Br.<br/>domaćina !! Morski !! Vodeni<br/>!! Kopneni<br/> |- |[[Cnidaria]] ||[[Myxozoa]] ||1.350 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da || |- |[[Cnidaria]] ||[[Polypodium hydriforme|Polypodiozoa]] ||1 ||Da ||||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Trematoda]] ||15.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Monogenea]] ||20.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Cestoda]] ||5.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Nematomorpha]] ||<!--Class--> ||350 ||Da ||||Da ||||1 ili više ||||Da ||Da |- |[[Nematoda]] ||<!--Class--> ||10.500 ||Da ||||Da ||Da ||1 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Acanthocephala]] ||<!--Class--> ||1.200 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Annelida]] ||[[Hirudinea]] ||400 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Bivalvia]] ||600 ||||Da ||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Gastropoda]] ||5.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da |||| |- |[[Arthropoda]] ||[[Ixodida]] ||800 ||||Da ||||Da ||1 ili više ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Acari]] ||30.000 ||Da ||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da ||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Copepoda]] ||4.000 ||||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Arthropoda]] ||[[Phthiraptera]] ||4.000 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Siphonaptera]] ||2.500 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Diptera]] ||2.300 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Strepsiptera]]||600 ||Da ||||Da ||||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Hymenoptera]] ||130.000<ref>{{cite journal |last1=Polaszek |first1=Andrew |last2=Vilhemsen |first2=Lars |title=Biodiversity of hymenopteran parasitoids |journal=Current Opinion in Insect Science |date=2023 |volume=56 |article-number=101026 |doi=10.1016/j.cois.2023.101026 |pmid=36966863 |s2cid=257756440 |doi-access=free |bibcode=2023COIS...5601026P }}</ref> - 1.100.000<ref name="Forbes Bagley Beer Hippee 2018">{{cite journal | last1=Forbes | first1=Andrew A. | last2=Bagley | first2=Robin K. | last3=Beer | first3=Marc A. | last4=Hippee | first4=Alaine C. | last5=Widmayer | first5=Heather A. | display-authors=3 | title=Quantifying the unquantifiable: why Hymenoptera, not Coleoptera, is the most speciose animal order | journal=BMC Ecology | volume=18 | issue=1 | date=12 July 2018 | page=21 | issn=1472-6785 | doi=10.1186/s12898-018-0176-x| pmid=30001194 | pmc=6042248 | doi-access=free | bibcode=2018BMCE...18...21F }}</ref> ||Da ||Da ||Da ||||1 ||||||Da |} Parazitizam je široko rasprostranjen u životinjskom carstvu<ref>{{cite book |last1=Morand |first1=Serge |last2=Krasnov |first2=Boris R. |last3=Littlewood |first3=D. Timothy J. |title=Parasite Diversity and Diversification |url=https://books.google.com/books?id=o2t2BgAAQBAJ&pg=PA44 |year=2015 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-1-107-03765-6 |page=44}}</ref> i evoluirao je nezavisno od slobodnoživućih oblika stotine puta.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Mnoge vrste [[parazitski crv|parazitskih crva]], uključujući [[Trematoda|metilje]] i [[trakavice]], imaju čitave životne cikluse koji uključuju dva ili više domaćina. Daleko najveća skupina su parazitoidne ose iz reda Hymenoptera.<ref name=PoulinRandhawa2015/> U tabeli su navedena [[Koljeno (taksonomija)|koljena]] i [[Razred (taksonomija)|razredi]] s najvećim brojem parazitskih vrsta, uz konzervativne minimalne brojčane procjene. Stupci za endo- i ektoparazitizam odnose se na konačnog domaćina, kao što je prikazano u kolonama Kičmenjaci i Beskičmenjaci.{{sfn|Poulin|2007|page=6}} === Biljke === {{main|Parasitic plant}} [[File:Cuscuta parasite plant.JPG|thumb|left|upright|''[[Cuscuta]]'' (a dodder), a stem [[holoparasite]], on an [[acacia]] tree]] A [[hemiparasite]] or ''partial parasite'' such as [[mistletoe]] derives some of its nutrients from another living plant, whereas a [[obligate parasite|holoparasite]] such as ''[[Cuscuta]]'' derives all of its nutrients from another plant.<ref name="Rastogi">{{cite book |last1=Rastogi |first1=V. B. |title=Modern Biology |url=https://books.google.com/books?id=D-85x6Jhji0C&q=partial+parasite&pg=SA1-PA115 |publisher=Pitambar Publishing |date=1997 |isbn=978-81-209-0496-5 |page=115}}</ref> [[Parasitic plant]]s make up about one per cent of [[angiosperms]] and are in almost every [[biome]] in the world.<ref name="Kokla Melnyk 2010">{{Cite journal |last1=Kokla |first1=Anna |last2=Melnyk |first2=Charles W. |date=1 October 2018 |title=Developing a thief: Haustoria formation in parasitic plants |journal=Developmental Biology |language=en |volume=442 |issue=1 |pages=53–59 |doi=10.1016/j.ydbio.2018.06.013 |pmid=29935146 |s2cid=49394142 |issn=0012-1606|doi-access= }}</ref><ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008">{{cite book |last=Heide-Jørgensen |first=Henning S. |year=2008 |title=Parasitic flowering plants |publisher=Brill |isbn=978-90-04-16750-6}}</ref><ref name=Nickrent2002>{{cite web |last1=Nickrent |first1=Daniel L. |author-link1=Daniel Lee Nickrent |title=Parasitic Plants of the World |url=http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |date=2002 |access-date=10 April 2018 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306062557/http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |archive-date=6 March 2016}} which appeared in Spanish as Chapter 2, pp. 7–27 in: J. A. López-Sáez, P. Catalán and L. Sáez [eds.], ''Parasitic Plants of the Iberian Peninsula and Balearic Islands''.</ref> All these plants have modified roots, [[haustorium|haustoria]], which penetrate the host plants, connecting them to the conductive system—either the [[xylem]], the [[phloem]], or both. This provides them with the ability to extract water and nutrients from the host. A parasitic plant is classified depending on where it latches onto the host, either the stem or the root, and the amount of nutrients it requires. Since holoparasites have no [[chlorophyll]] and therefore cannot make food for themselves by [[photosynthesis]], they are always obligate parasites, deriving all their food from their hosts.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/> Some parasitic plants can locate their [[host (biology)|host]] plants by detecting [[Chemical substance|chemicals]] in the air or soil given off by host [[Shoot (botany)|shoot]]s or [[root]]s, respectively. About 4,500 [[species]] of parasitic plant in approximately 20 [[Family (taxonomy)|families]] of [[flowering plant]]s are known.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/><ref name="NickrentMusselman2004">{{cite journal |last1=Nickrent |first1=D. L. |last2=Musselman |first2=L. J. |title=Introduction to Parasitic Flowering Plants |journal=The Plant Health Instructor |year=2004 |doi=10.1094/PHI-I-2004-0330-01}}</ref> Species within the ''[[Orobanchaceae]]'' (broomrapes) are among the most economically destructive of all plants. Species of ''[[Striga]]'' (witchweeds) are estimated to cost billions of dollars a year in crop yield loss, infesting over 50&nbsp;million hectares of cultivated land within Sub-Saharan Africa alone. ''Striga'' infects both grasses and grains, including [[Zea mays|corn]], [[Oryza sativa|rice]], and [[sorghum]], which are among the world's most important food crops. ''[[Orobanche]]'' also threatens a wide range of other important crops, including [[peas]], [[Cicer arietinum|chickpeas]], [[Solanum lycopersicum|tomatoes]], [[carrot]]s, and varieties of [[cabbage]]. Yield loss from ''Orobanche'' can be total; despite extensive research, no method of control has been entirely successful.<ref name="WestwoodYoder2010">{{cite journal |last1=Westwood |first1=James H. |last2=Yoder |first2=John I. |last3=Timko |first3=Michael P. |last4=dePamphilis |first4=Claude W. |title=The evolution of parasitism in plants |journal=Trends in Plant Science |volume=15 |issue=4 |year=2010 |pages=227–235 |doi=10.1016/j.tplants.2010.01.004|pmid=20153240 |bibcode=2010TPS....15..227W }}</ref> Many [[plants]] and [[fungi]] exchange carbon and nutrients in mutualistic [[mycorrhizal]] relationships. Some 400 species of [[myco-heterotrophy|myco-heterotrophic]] plants, mostly in the tropics, however effectively [[Cheating (biology)|cheat]] by taking carbon from a fungus rather than exchanging it for minerals. They have much reduced roots, as they do not need to absorb water from the soil; their stems are slender with few [[vascular bundle]]s, and their leaves are reduced to small scales, as they do not photosynthesize. Their seeds are small and numerous, so they appear to rely on being infected by a suitable fungus soon after germinating.<ref>{{cite journal |last=Leake |first=J. R. |date=1994 |title=The biology of myco-heterotrophic ('saprophytic') plants |journal=New Phytologist |volume=127 |issue=2 |pages=171–216 |doi=10.1111/j.1469-8137.1994.tb04272.x|pmid=33874520 |bibcode=1994NewPh.127..171L |s2cid=85142620 }}</ref> [[File:Armillaria mellea, Honey Fungus, UK 1.jpg|thumb|The honey fungus, ''[[Armillaria mellea]]'', is a parasite of trees, and a [[saprophyte]] feeding on the trees it has killed.]] === Gljive === {{further|Pathogenic fungus|Plant pathology}} Parasitic [[fungi]] derive some or all of their nutritional requirements from plants, other fungi, or animals. Plant pathogenic fungi are classified into three categories depending on their mode of nutrition: biotrophs, [[hemibiotrophs]] and necrotrophs. Biotrophic fungi derive nutrients from living plant cells, and during the course of infection they colonise their plant host in such a way as to keep it alive for a maximally long time.<ref>{{Cite journal |last1=Fei |first1=Wang |last2=Liu |first2=Ye |date=11 August 2022 |title=Biotrophic Fungal Pathogens: a Critical Overview |journal=Applied Biochemistry and Biotechnology |volume=195 |issue=1 |pages=1–16 |doi=10.1007/s12010-022-04087-0 |pmid=35951248 |s2cid=251474576 |issn=0273-2289}}</ref> One well-known example of a biotrophic pathogen is [[Corn smut|''Ustilago maydis'']], causative agent of the corn smut disease. Necrotrophic pathogens on the other hand, kill host cells and feed [[saprophytic]]ally, an example being the root-colonising honey fungi in the genus ''[[Armillaria]].''<ref name="RHS">{{cite web |title=What is honey fungus? |url=https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |publisher=[[Royal Horticultural Society]] |access-date=12 October 2017 |archive-date=8 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201108093722/https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |url-status=live }}</ref> Hemibiotrophic pathogens begin their colonising their hosts as biotrophs, and subsequently killing off host cells and feeding as necrotrophs, a phenomenon termed the [[biotrophy-necrotrophy switch]].<ref>{{Cite journal |last1=Chowdhury |first1=Supriyo |last2=Basu |first2=Arpita |last3=Kundu |first3=Surekha |date=8 December 2017 |title=Biotrophy-necrotrophy switch in pathogen evoke differential response in resistant and susceptible sesame involving multiple signaling pathways at different phases |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=17251 |doi=10.1038/s41598-017-17248-7 |doi-access=free|pmid=29222513 |pmc=5722813 |bibcode=2017NatSR...717251C |issn=2045-2322}}</ref> Pathogenic fungi are well-known causative agents of diseases on animals as well as humans. Fungal infections ([[Fungal infection|mycosis]]) are estimated to kill 1.6&nbsp;million people each year.<ref>{{cite journal |title=Stop neglecting fungi |journal=Nature Microbiology |date=25 July 2017 |volume=2 |issue=8 |article-number=17120 |doi=10.1038/nmicrobiol.2017.120 |pmid=28741610 |bibcode=2017NatMb...217120. |doi-access=free}}</ref> One example of a potent fungal animal pathogen are [[Microsporidia]] - obligate [[Intracellular parasite|intracellular parasitic]] fungi that largely affect insects, but may also affect vertebrates including humans, causing the intestinal infection [[microsporidiosis]].<ref name="Didier">{{cite journal |last1=Didier |first1=E. S. |last2=Stovall |first2=M. E. |last3=Green |first3=L. C. |last4=Brindley |first4=P. J. |last5=Sestak |first5=K. |last6=Didier |first6=P. J. |url=https://www.researchgate.net/publication/8159085 |title=Epidemiology of microsporidiosis: sources and modes of transmission |journal=Veterinary Parasitology |date=9 December 2004 |volume=126 |issue=1–2 |pages=145–166 |doi=10.1016/j.vetpar.2004.09.006 |pmid=15567583}}</ref> [[File:Borrelia burgdorferi-cropped.jpg|thumb|upright|''[[Borrelia burgdorferi]]'', the bacterium that causes [[Lyme disease]], is transmitted by ''[[Ixodes]]'' ticks.]] === Protozoe === {{further|Human parasite#Protozoa}} Protozoe poput ''[[Plasmodium]]a'', ''[[Trypanosoma|Trypanosome]]'' i ''[[Entamoeba|Entamoebe]]''<ref name=Esch2013>{{cite journal |last1=Esch |first1=K. J. |last2=Petersen |first2=C. A. |title=Transmission and epidemiology of zoonotic protozoal diseases of companion animals |journal=Clinical Microbiology Reviews |volume=26 |issue=1 |pages=58–85 |date=January 2013 |pmid=23297259 |pmc=3553666 |doi=10.1128/CMR.00067-12}}</ref> su endoparaziti. Uzrokuju ozbiljne bolesti kod kičmenjaka, uključujući ljude - u ovim primjerima, [[malarija|malariju]], [[bolest spavanja]] i [[Amebijaza|amebnu dizenteriju]] - i imaju složene životne cikluse.<ref name="PollittMacGregor2011"/> === Bakterije === {{main|Patogene bakterije}} Mnoge bakterije su parazitske, iako se općenito smatraju [[Patogene bakterije|patogenima]] koji uzrokuju bolesti.<ref name=McFall-Ngai2007>{{Cite journal |last=McFall-Ngai |first=Margaret |date=January 2007 |title=Adaptive Immunity: Care for the community |journal=Nature |volume=445 |issue=7124 |page=153 |doi=10.1038/445153a|pmid=17215830 |bibcode=2007Natur.445..153M |s2cid=9273396 |doi-access=free }}</ref> Parazitske bakterije su izuzetno raznolike i inficiraju svoje domaćine na različite načine. Na primjer, ''[[Bacillus anthracis]]'', uzročnik [[antraks]]a, širi se dodirom sa zaraženim [[domaća životinja|domaćim životinjama]]; njegove [[spora|spore]], koje mogu preživjeti godinama izvan tijela, mogu ući u domaćina putem ogrebotine ili se udahnuti. ''[[Borrelia]]'', uzročnik [[lajmska bolest|lajmske bolesti]] i [[povratni tifus|povratnog tifusa]], prenosi se vektorima, krpeljima iz roda ''[[Ixodes]]'', iz rezervoara bolesti kod životinja poput [[jelen]]a. ''[[Campylobacter jejuni]]'', uzročnik [[gastroenteritis]]a, širi se fekalno-oralnim putem od životinja, konzumiranjem nedovoljno termički obrađene [[živina|perad]]i ili kontaminiranom vodom. ''[[Haemophilus influenzae]]'', uzročnik [[meningitis|bakterijskog meningitisa]] i infekcija respiratornog trakta poput [[influenca|influence]] i [[bronhitis]]a, prenosi se kapljičnim kontaktom. ''[[Treponema pallidum]]'', uzročnik [[sifilis]]a, [[spolno prenosiva bolest|širi se]] [[Ljudska seksualna aktivnost|spolnim odnosom]].<ref name=Lippincott>{{cite book |last1=Fisher |first1=Bruce |last2=Harvey |first2=Richard P. |last3=Champe |first3=Pamela C. |title=Lippincott's Illustrated Reviews: Microbiology (Lippincott's Illustrated Reviews Series) |publisher=Lippincott Williams & Wilkins |year=2007|pages=332–353 |isbn=978-0-7817-8215-9 }}</ref> [[File:Tevenphage.svg|thumb|[[Enterobakterijski fag T4]] je [[bakteriofag]]ni virus. Inficira svog domaćina, ''[[Escherichia coli|E. coli]]'', ubrizgavanjem vlastite DNK kroz svoj rep, kojim se pričvršćuje za površinu bakterije.]] === Virusi === {{main|Virus|bakteriofag}} [[Virusi]] su obligatni [[intracelularni parazit]]i, karakterizirani izuzetno ograničenom biološkom funkcijom, do te mjere da, iako su očigledno sposobni zaraziti sve ostale organizme, od bakterija i [[archaea|arheja]] do životinja, biljaka i gljiva, nije jasno mogu li se sami opisati kao živi organizmi. Mogu biti [[Orthornavirae|RNK]] ili [[DNK-virus|DNK virusi]] koji se sastoje od jednostrukog ili dvostrukog lanca [[Nukleinska kiselina|genetskog materijala]] ([[RNK]] ili [[DNK]], respektivno), prekrivenog [[protein]]skim omotačem, a ponekad i [[lipid]]nom ovojnicom. Stoga im nedostaju svi uobičajeni mehanizmi [[ćelija (biologija)|ćelije]], poput [[enzim]]a, te se u potpunosti oslanjaju na sposobnost ćelije-domaćina da replicira DNK i sintetizira proteine. Većina virusa su [[bakteriofag]]i, koji inficiraju bakterije.<ref name=Koonin2006>{{cite journal |last1=Koonin |first1=E. V. |last2=Senkevich |first2=T. G. |author3=Dolja, V. V. |title=The ancient Virus World and evolution of cells |journal=Biology Direct |volume=1 |page=29 |year=2006 |pmid=16984643 |pmc=1594570 |doi=10.1186/1745-6150-1-29 |doi-access=free }}</ref><ref name="Breitbart M, Rohwer F 2005 278–84">{{cite journal|author-link1=Mya Breitbart |author1=Breitbart, M. |author2=Rohwer, F. |title=Here a virus, there a virus, everywhere the same virus? |journal=Trends in Microbiology |volume=13 |issue=6 |pages=278–284 |year=2005 |pmid=15936660 |doi=10.1016/j.tim.2005.04.003}}</ref><ref name="Lawrence">{{cite journal|author1=Lawrence, C. M. |author2=Menon, S. |author3=Eilers, B. J. |display-authors=etal |title=Structural and functional studies of archaeal viruses |journal=The Journal of Biological Chemistry |volume=284 |issue=19 |pages=12599–603 |year=2009 |pmid=19158076 |doi=10.1074/jbc.R800078200 |pmc=2675988|doi-access=free }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Edwards |first1=R. A. |last2=Rohwer |first2=F. |url=https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003133000/https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Viral metagenomics |journal=Nature Reviews Microbiology |volume=3 |issue=6 |pages=504–510 |year=2005 |pmid=15886693 |doi=10.1038/nrmicro1163|s2cid=8059643 }}</ref> == Evolucijska ekologija == [[File:Tyrannosaurus with infection.jpg|thumb|Restauracija ''[[Tyrannosaurus]]a'' s rupama koje je možda prouzrokovao parazit sličan ''[[Trichomonas]]u'']] {{further|Evolucijska ekologija}} Parazitizam je glavni aspekt evolucijske ekologije; na primjer, gotovo sve slobodnoživeće životinje domaćini su barem jednoj vrsti parazita. Kičmenjaci, najbolje proučena skupina, domaćini su između 75.000 i 300.000 vrsta helminta i nebrojenog broja parazitskih mikroorganizama. U prosjeku, jedna vrsta sisara domaćin je za četiri vrste [[nematoda|valjkastih crva]], dvije vrste [[trematoda|metilja]] i dvije [[trakavice|trakavica]].<ref name="Dobson2008">{{cite journal |last1=Dobson |first1=A. |last2=Lafferty |first2=K. D. |last3=Kuris |first3=A. M. |last4=Hechinger |first4=R. F. |last5=Jetz |first5=W. |title=Homage to Linnaeus: How many parasites? How many hosts? |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=105 |issue=Supplement 1 |date=2008 |doi=10.1073/pnas.0803232105 |pmid=18695218 |pages=11482–11489|pmc=2556407 |bibcode=2008PNAS..10511482D |doi-access=free }}</ref> Ljudi imaju 342 vrste helmintskih parazita i 70 vrsta protozojskih parazita.<ref name="Sukhdeo2012"/> Oko tri četvrtine karika u [[lanac ishrane|lancima ishrane]] uključuje parazite, koji su važni u regulaciji broja domaćina. Smatra se da je oko 40 posto opisanih vrsta parazitsko.<ref name="Dobson2008"/> === Fosilni zapis === {{further|Paleoparazitologija}} Parazitizam je teško dokazati na osnovu [[fosil|fosilnih zapisa]], ali rupe u [[donja vilica|donjim vilicama]] nekoliko primjeraka ''[[Tyrannosaurus]]a'' možda su uzrokovane parazitima sličnim ''[[Trichomonas]]u''.<ref>{{cite journal |volume=4 |issue=9 |article-number=e7288 |last=Wolff |first=Ewan D. S. |author2=Salisbury, Steven W. |author3=Horner, John R. |author4=Varrichio, David J. |title=Common Avian Infection Plagued the Tyrant Dinosaurs |journal=PLOS ONE |year=2009 |pmid=19789646 |pmc=2748709 |doi=10.1371/journal.pone.0007288|bibcode=2009PLoSO...4.7288W |doi-access=free }}</ref> ''[[Saurophthirus]]'', [[buha]] iz rane krede, parazitirala je na [[pterosauri]]ma.<ref>Ponomarenko, A.G. (1976) A new insect from the Cretaceous of Transbaikalia, a possible parasite of pterosaurians. ''Paleontological Journal'' 10(3):339-343 (English) / ''Paleontologicheskii Zhurnal'' 1976(3):102-106 (Russian)</ref><ref>{{Cite journal|last1=Zhang|first1=Yanjie|last2=Shih|first2=Chungkun|last3=Rasnitsyn|first3=Alexandr|last4=Ren|first4=Dong|last5=Gao|first5=Taiping|date=2020|title=A new flea from the Early Cretaceous of China|url=https://www.app.pan.pl/article/item/app006802019.html|journal=Acta Palaeontologica Polonica|volume=65|doi=10.4202/app.00680.2019|doi-access=free|archive-date=25 February 2020|access-date=2 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20200225040619/http://app.pan.pl/article/item/app006802019.html|url-status=live}}</ref> Jaja [[nematoda|valjkastih crva]] i ono što su vjerojatno [[cista (medicina)|ciste]] koje su stvorili pripadnici [[Protozoa]] pronađeni su u [[koprolit]]u kasnotrijaskog [[Phytosauria|fitosaura]]. Taj rijetki fosil na [[Tajland]]u pruža informacije o ekologiji prethistorijskih parazita.<ref>{{cite journal|author=Thanit Nonsrirach|author2=Serge Morand|author3=Alexis Ribas|author4=Sita Manitkoon|author5=Komsorn Lauprasert|author6=Julien Claude|date=9 August 2023|title=First discovery of parasite eggs in a vertebrate coprolite of the Late Triassic in Thailand|journal=PLOS ONE|volume=18 |issue=8 |article-number=e0287891 |doi=10.1371/journal.pone.0287891|pmid=37556448|pmc=10411797 |bibcode=2023PLoSO..1887891N |doi-access=free }}</ref> === Koevolucija === {{further|Koevolucija domaćina i parazita}} Kako se domaćini i paraziti razvijaju zajedno, njihovi odnosi se često mijenjaju. Kada je parazit u isključivom odnosu s domaćinom, selekcija čini da odnos postane benigniji, čak i mutualistički, jer se parazit može reproducirati duže ako njegov domaćin duže živi.<ref name=Rook2007/> Međutim, u slučajevima gdje se paraziti takmiče, selekcija favorizira parazita koji se najbrže razmnožava, što dovodi do povećane virulencije. U [[Koevolucija domaćina i parazita|koevoluciji domaćina i parazita]] stoga postoje različite mogućnosti.<ref name=MasseyBuckling2004/> [[Evolucijska epidemiologija]] analizira kako se paraziti šire i evoluiraju, dok [[Evolucijska medicina|darvinistička medicina]] primjenjuje slično evolucijsko razmišljanje na neparazitske bolesti poput [[Rak (medicina)|rak]]a i [[Autoimune bolesti|autoimunih stanja]].<ref name="Ewald1994">{{cite book |last=Ewald |first=Paul W. |title=Evolution of Infectious Disease |url=https://archive.org/details/evolutionofinfec0000ewal|url-access=registration |year=1994 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-534519-3 |page=8}}</ref> ==== Dugoročna partnerstva u korist mutualizma ==== [[File:Wolbachia.png|thumb|left|Bakterija ''[[Wolbachia]]'' unutar ćelije insekta]] Dugoročna partnerstva mogu dovesti do relativno stabilnog odnosa koji teži [[komensalizam|komensalizmu]] ili [[mutualizam|mutualizmu]], jer, pod jednakim uvjetima, u evolucijskom je interesu parazita da njegov domaćin napreduje. Parazit se može razviti tako da postane manje štetan za svog domaćina ili se domaćin može razviti tako da se nosi s neizbježnim prisustvom parazita - do te mjere da odsustvo parazita stvara štetu domaćinu. Na primjer, iako su životinje parazitirane [[parazitski crv|crvima]] često očito nezdrave, takve infekcije mogu također smanjiti prevalenciju i učinke [[Autoimunost|autoimunih poremećaja]] kod životinjskih domaćina i ljudi.<ref name=Rook2007>{{cite journal |last=Rook |first=G. A. |url=https://www.academia.edu/580118 |title=The hygiene hypothesis and the increasing prevalence of chronic inflammatory disorders |journal=Transactions of the Royal Society of Tropical Medicine and Hygiene |year=2007 |volume=101 |issue=11 |pages=1072–1074 |pmid=17619029 |doi=10.1016/j.trstmh.2007.05.014 |archive-date=26 March 2023 |access-date=3 October 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326032901/https://www.academia.edu/580118 |url-status=live }}</ref> U ekstremnijem primjeru, neki [[valjkasti crvi]] ne mogu se razmnožavati, pa čak ni preživjeti, bez infekcije bakterijom iz roda ''[[Wolbachia]]''.<ref>{{cite journal |last1=Hoerauf |first1=Achim |last2=Mand |first2=Sabine |last3=Fischer |first3=Kerstin |last4=Kruppa |first4=Thomas |last5=Marfo-Debrekyei |first5=Yeboah |last6=Debrah |first6=Alexander Yaw |last7=Pfarr |first7=Kenneth M. |last8=Adjei |first8=Ohene |last9=Büttner |first9=Dietrich W. |display-authors=3 |title=Doxycycline as a novel strategy against bancroftian filariasis?depletion of Wolbachia endosymbionts from Wuchereria bancrofti and stop of microfilaria production |journal=Medical Microbiology and Immunology |volume=192 |issue=4 |date=1 November 2003 |doi=10.1007/s00430-002-0174-6 |pages=211–216}}</ref> [[Lynn Margulis]] i drugi su tvrdili, slijedeći djelo [[Petar Kropotkin|Petra Kropotkina]] iz 1902. godine pod nazivom ''[[Mutual Aid: A Factor of Evolution|Uzajamna pomoć: Faktor evolucije]]'', da prirodna selekcija pokreće odnose od parazitizma do mutualizma kada su resursi ograničeni. Ovaj proces je možda bio uključen u [[simbiogeneza|simbiogenezu]] koja je formirala [[eukariot]]e iz unutarćelijskog odnosa između [[arheja]] i bakterija, iako slijed događaja ostaje većinom nedefiniran.<ref>{{cite book |last1=Margulis |first1=Lynn |author1-link=Lynn Margulis |last2=Sagan |first2=Dorion |author2-link=Dorion Sagan |last3=Eldredge |first3=Niles |author3-link=Niles Eldredge |year=1995 |url=https://books.google.com/books?id=4IIpAQAAMAAJ |title=What Is Life? |publisher=Simon and Schuster |isbn=978-0-684-81087-4}}</ref><ref>{{cite book |last1=Sarkar |first1=Sahotra |last2=Plutynski |first2=Anya |title=A Companion to the Philosophy of Biology |url=https://books.google.com/books?id=iN7UYNjbxsYC&pg=PA358 |year=2008 |publisher=John Wiley & Sons |isbn=978-0-470-69584-5 |page=358}}</ref> ==== Konkurencija u korist virulencije ==== Može se očekivati ​​da će konkurencija između parazita, putem [[prirodna selekcija|prirodne selekcije]], favorizirati one koji se brže razmnožavaju i koji su samim tim [[virulencija|virulentniji]].<ref name=MasseyBuckling2004>{{cite journal |last1=Massey |first1=R. C. |last2=Buckling |first2=A. |last3=ffrench-Constant |first3=R.|author1-link=Ruth Massey |title=Interference competition and parasite virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=271 |issue=1541 |year=2004 |pages=785–788 |doi=10.1098/rspb.2004.2676 |pmc=1691666 |pmid=15255095 |bibcode=2004PBioS.271..785M }}</ref><ref name=Rigaud2010>{{cite journal |last1=Rigaud |first1=T. |last2=Perrot-Minnot |first2=M.-J. |last3=Brown |first3=M. J. F. |title=Parasite and host assemblages: embracing the reality will improve our knowledge of parasite transmission and virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=277 |issue=1701 |year=2010 |pages=3693–3702 |doi=10.1098/rspb.2010.1163|pmid=20667874 |pmc=2992712 }}</ref> [[File:Pink Flamingos with Duck - Camargue, France - April 2007 (cropped).jpg|thumb|Biolozi su dugo sumnjali na [[kospecijacija|kospecijaciju]] [[flamingo|flaminga]] i [[patka|pataka]] s njihovim parazitskim [[vaš|ušima]], koje su slične kod obje te porodice. Kospecijacija se zaista dogodila, ali je dovela do flaminga i [[gnjurac]]a, s kasnijom [[promjena domaćina|promjenom domaćina]] s flaminga na patke.]] Među konkurentnim parazitskim bakterijama koje ubijaju insekte iz rodova ''[[Photorhabdus]]'' i ''[[Xenorhabdus]]'', virulencija je zavisila od relativne jačine antimikrobnih [[toksin]]a ([[bakteriocin]]a) koje dva uključena soja stvaraju. Kada je samo jedna bakterija mogla ubiti drugu, drugi soj bi bio isključen iz konkurencije. Međutim, kada su [[gusjenice]] bile zaražene bakterijama od kojih su obje imale toksine sposobne za ubijanje drugog soja, ni jedan soj nije bio isključen, a njihova virulencija je bila manja nego kada je insekt bio zaražen samo jednim sojem.<ref name=MasseyBuckling2004/> ==== Kospecijacija ==== A parasite sometimes undergoes [[cospeciation]] with its host, resulting in the pattern described in [[Fahrenholz's rule]], that the phylogenies of the host and parasite come to mirror each other.<ref name=Page>{{cite book |last=Page |first=Roderic D. M. |publisher=John Wiley |date=27 January 2006 |isbn=978-0-470-01617-6 |doi=10.1038/npg.els.0004124|title=Encyclopedia of Life Sciences |chapter=Cospeciation }}</ref> An example is between the [[simian foamy virus]] (SFV) and its primate hosts. The phylogenies of SFV polymerase and the mitochondrial [[cytochrome c oxidase subunit II]] from African and Asian primates were found to be closely congruent in branching order and divergence times, implying that the simian foamy viruses cospeciated with Old World primates for at least 30&nbsp;million years.<ref name="SwitzerSalemi2005">{{cite journal |last1=Switzer |first1=William M. |last2=Salemi |first2=Marco |last3=Shanmugam |first3=Vedapuri |last4=Gao |first4=Feng |last5=Cong |first5=Mian-er |last6=Kuiken |first6=Carla |last7=Bhullar |first7=Vinod |last8=Beer |first8=Brigitte E. |last9=Vallet |first9=Dominique |last10=Gautier-Hion |first10=Annie |last11=Tooze |first11=Zena |last12=Villinger |first12=Francois |last13=Holmes |first13=Edward C. |last14=Heneine |first14=Walid |display-authors=3 |title=Ancient co-speciation of simian foamy viruses and primates |journal=Nature |volume=434 |issue=7031 |year=2005 |pages=376–380 |doi=10.1038/nature03341 |pmid=15772660 |bibcode=2005Natur.434..376S |s2cid=4326578 |url=https://zenodo.org/record/1233279 |archive-date=7 November 2019 |access-date=7 November 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191107064156/https://zenodo.org/record/1233279 |url-status=live }}</ref> The presumption of a shared evolutionary history between parasites and hosts can help elucidate how host taxa are related. For instance, there has been a dispute about whether [[Phoenicopteriformes|flamingos]] are more closely related to [[Ciconiiformes|storks]] or [[Anseriformes|ducks]]. The fact that flamingos share parasites with ducks and geese was initially taken as evidence that these groups were more closely related to each other than either is to storks. However, evolutionary events such as the duplication, or the extinction of parasite species (without similar events on the host phylogeny) often erode similarities between host and parasite phylogenies. In the case of flamingos, they have similar lice to those of [[grebe]]s. Flamingos and grebes do have a common ancestor, implying cospeciation of birds and lice in these groups. Flamingo lice then [[host switch|switched hosts]] to ducks, creating the situation which had confused biologists.<ref name=JohnsonKennedy2006>{{cite journal|last1=Johnson|first1=K. P.|last2=Kennedy|first2=M.|last3=McCracken|first3=K. G|title=Reinterpreting the origins of flamingo lice: cospeciation or host-switching?|journal=Biology Letters|volume=2|issue=2|year=2006|pages=275–278|doi=10.1098/rsbl.2005.0427|pmc=1618896|pmid=17148381}}</ref> [[File:Toxoplasma gondii (2).jpg|thumb|The protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'' facilitates its transmission by [[Behavior-altering parasites|inducing behavioral changes]] in rats through infection of neurons in their [[central nervous system]].]] Parasites infect [[sympatry|sympatric]] hosts (those within their same geographical area) more effectively, as has been shown with [[Digenea|digenetic trematodes]] infecting lake snails.<ref name="Lively00"/> This is in line with the [[Red Queen hypothesis]], which states that interactions between species lead to constant natural selection for coadaptation. Parasites track the locally common hosts' phenotypes, so the parasites are less infective to [[allopatric speciation|allopatric]] hosts, those from different geographical regions.<ref name="Lively00">{{cite journal |last1=Lively |first1=C. M. |last2=Dybdahl |first2=M. F. |url=https://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20160607131917/http://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-date=7 June 2016 |url-status=live |title=Parasite adaptation to locally common host genotypes |journal=Nature |volume=405 |issue=6787 |pages=679–81 |year=2000 |pmid=10864323 |doi=10.1038/35015069 |bibcode=2000Natur.405..679L |s2cid=4387547 }}</ref> === Modificiranje ponašanja domaćina === {{further|Behavior-altering parasites}} <!-- [[File:Reclinervellus nielseni.jpg|thumb|left|A larva of ''[[Reclinervellus nielseni]]'' parasitizing ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' in Japan]]--> Some parasites [[Behavior-altering parasites|modify host behaviour]] in order to increase their transmission between hosts, often in relation to predator and prey ([[parasite increased trophic transmission]]). For example, in the [[California coastal salt marsh]], the fluke ''[[Euhaplorchis californiensis]]'' reduces the ability of its [[killifish]] host to avoid predators.<ref>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Morris |first2=A. K. |year=1996 |url=http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20190303123301/http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-date=3 March 2019 |url-status=live |title=Altered behavior of parasitized killifish increases susceptibility to predation by bird final hosts |journal=Ecology |volume=77 |issue=5 |pages=1390–1397 |doi=10.2307/2265536 |jstor=2265536 |bibcode=1996Ecol...77.1390L }}</ref> This parasite matures in [[egret]]s, which are more likely to feed on infected killifish than on uninfected fish. Another example is the protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'', a parasite that matures in [[Felis silvestris catus|cats]] but can be carried by many other [[Mammalia|mammals]]. Uninfected [[Rattus rattus|rats]] avoid cat odors, but rats infected with ''T. gondii'' are drawn to this scent, which may increase transmission to feline hosts.<ref>{{cite journal |last1=Berdoy |first1=M. |last2=Webster |first2=J. P. |last3=Macdonald |first3=D. W. |title=Fatal attraction in rats infected with ''Toxoplasma gondii'' |journal=Proc. Biol. Sci. |volume=267 |issue=1452 |pages=1591–4 |year=2000 |pmid=11007336 |pmc=1690701 |doi=10.1098/rspb.2000.1182 }}</ref> The malaria parasite modifies the skin odour of its human hosts, increasing their attractiveness to mosquitoes and hence improving the chance for the parasite to be transmitted.<ref name="de Boer2017"/> The spider ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' often have parasitoid wasp larvae attached to them which alter their web-building behavior. Instead of producing their normal sticky spiral shaped webs, they made simplified webs when the parasites were attached. This manipulated behavior lasted longer and was more prominent the longer the parasites were left on the spiders.<ref>{{cite journal |last=Takasuka |first=Keizo |date=16 September 2019 |title=Evaluation of manipulative effects by an ichneumonid spider-ectoparasitoid larva upon an orb-weaving spider host (Araneidae: Cyclosa argenteoalba) by means of surgical removal and transplantation |journal=The Journal of Arachnology |volume=47 |issue=2 |page=181 |doi=10.1636/joa-s-18-082|s2cid=202579182 |issn=0161-8202}}</ref> [[File:Bed bug, Cimex lectularius.jpg|thumb|Trait loss: bedbug ''[[Cimex lectularius]]'' is flightless, like many insect ectoparasites.]] === Gubitak osobina === Paraziti mogu iskoristiti svoje domaćine za obavljanje niza funkcija koje bi inače morali sami vršiti. Paraziti koji izgube te funkcije tada imaju selektivnu prednost, jer mogu preusmjeriti resurse na reprodukciju. Mnogi insekti-ektoparaziti, uključujući [[Cimex|stjenice]], [[Polyctenidae]], [[vaš|uši]] i [[buhe]], izgubili su sposobnost letenja, oslanjajući se umjesto toga na svoje domaćine za prijenos.<ref>{{cite book |last=Alexander |first=David E. |title=On the Wing: Insects, Pterosaurs, Birds, Bats and the Evolution of Animal Flight |url=https://books.google.com/books?id=H6xUCgAAQBAJ&pg=PT119 |year=2015 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-999679-7 |page=119}}</ref> Gubitak osobina općenito je široko rasprostranjen među parazitima.<ref>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |url=http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |title=Evolution of parasite life history traits: myths and reality |journal=Parasitology Today |date=September 1995 |volume=11 |issue=9 |pages=342–345 |pmid=15275316 |doi=10.1016/0169-4758(95)80187-1|archive-url=https://web.archive.org/web/20120216194337/http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |archive-date=16 February 2012 }}</ref> Ekstreman primjer je [[Myxosporea|miksospora]] ''[[Henneguya zschokkei]]'', ektoparazit riba i jedina životinja za koju se zna da je izgubila sposobnost [[aerobna respiracija|aerobne respiracije]]: njene ćelije nemaju [[mitohondrije]].<ref name="PNAS">{{Cite journal |last1=Yahalom |first1=Dayana |last2=Atkinson |first2=Stephen D.|last3=Neuhof |first3=Moran |last4=Chang |first4=E. Sally |last5=Philippe |first5=Hervé |last6=Cartwright |first6=Paulyn |last7=Bartholomew |first7=Jerri L. |last8=Huchon |first8=Dorothée |date=19 February 2020 |title=A cnidarian parasite of salmon (Myxozoa: Henneguya) lacks a mitochondrial genome |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=117 |issue=10 |pages=5358–5363 |doi=10.1073/pnas.1909907117 |pmid=32094163|pmc=7071853 |bibcode=2020PNAS..117.5358Y |doi-access=free }}</ref> === Odbrane domaćina === Hosts have evolved a variety of defensive measures against their parasites, including physical barriers like the skin of vertebrates,<ref name=Colorado/> the immune system of mammals,<ref name=Maizels2009/> insects actively removing parasites,<ref name=Jeanne1979/> and defensive chemicals in plants.<ref name=Runyon2010/> The evolutionary biologist [[W. D. Hamilton]] suggested that [[sexual reproduction]] could have evolved to help to defeat multiple parasites by enabling [[genetic recombination]], the shuffling of genes to create varied combinations. Hamilton showed by mathematical modelling that sexual reproduction would be evolutionarily stable in different situations, and that the theory's predictions matched the actual ecology of sexual reproduction.<ref name="Hamilton1990">{{cite journal |last1=Hamilton |first1=W. D. |author1-link=W. D. Hamilton|last2=Axelrod |first2=R. |last3=Tanese |first3=R. |title=Sexual reproduction as an adaptation to resist parasites (a review). |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=87 |issue=9 |date=May 1990 |doi=10.1073/pnas.87.9.3566 |pmid=2185476 |pmc=53943 |pages=3566–3573 |bibcode=1990PNAS...87.3566H |doi-access=free }}</ref><ref name="EbertHamilton1996">{{cite journal |last1=Ebert |first1=Dieter |last2=Hamilton |first2=William D. |author2-link=W. D. Hamilton |title=Sex against virulence: the coevolution of parasitic diseases |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=11 |issue=2 |year=1996 |doi=10.1016/0169-5347(96)81047-0 |pmid=21237766 |pages=79–82|bibcode=1996TEcoE..11...79E }}</ref> However, there may be a trade-off between [[immunocompetence]] and breeding male vertebrate hosts' [[secondary sex characteristic]]s, such as the plumage of [[peacock]]s and the manes of [[lion]]s. This is because the male hormone [[testosterone]] encourages the growth of secondary sex characteristics, favouring such males in [[sexual selection]], at the price of reducing their immune defences.<ref name="FolstadKarter1992">{{cite journal |last1=Folstad |first1=Ivar |last2=Karter |first2=Andrew John |url=https://www.academia.edu/17248251 |title=Parasites, Bright Males, and the Immunocompetence Handicap |journal=The American Naturalist |volume=139 |issue=3 |year=1992 |pages=603–622 |doi=10.1086/285346 |bibcode=1992ANat..139..603F |s2cid=85266542 }}{{Dead link|date=July 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ==== Kičmenjaci ==== [[File:Short Horned Lizard (4457945238).jpg|thumb|left|The dry [[skin]] of vertebrates such as the [[short-horned lizard]] prevents the entry of many parasites.]] The physical barrier of the tough and often dry and waterproof [[skin]] of reptiles, birds and mammals keeps invading microorganisms from entering the body. [[Human skin]] also secretes [[sebum]], which is toxic to most microorganisms.<ref name=Colorado>{{cite web |title=Host–Parasite Interactions Innate Defenses of the Host |publisher=University of Colorado |url=http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |access-date=7 May 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304000852/http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |archive-date=4 March 2016 }}</ref> On the other hand, larger parasites such as [[trematode]]s detect chemicals produced by the skin to locate their hosts when they enter the water. Vertebrate [[saliva]] and tears contain [[lysozyme]], an enzyme that breaks down the [[Bacterial cell structure#Cell wall|cell walls]] of invading bacteria.<ref name=Colorado/> Should the organism pass the mouth, the [[stomach]] with its [[hydrochloric acid]], toxic to most microorganisms, is the next line of defence.<ref name=Colorado/> Some intestinal parasites have a thick, tough outer coating which is digested slowly or not at all, allowing the parasite to pass through the stomach alive, at which point they enter the intestine and begin the next stage of their life. Once inside the body, parasites must overcome the [[immune system]]'s [[serum proteins]] and [[pattern recognition receptor]]s, intracellular and cellular, that trigger the adaptive immune system's [[lymphocyte]]s such as [[T cell]]s and antibody-producing [[B cell]]s. These have receptors that recognise parasites.<ref name=Maizels2009>{{cite journal |last=Maizels |first=R. M. |title=Parasite immunomodulation and polymorphisms of the immune system |journal=J. Biol. |year=2009 |volume=8 |issue=7 |page=62 |pmid=19664200 |pmc=2736671 |doi=10.1186/jbiol166 |doi-access=free }}</ref> ==== Insekti ==== [[File:Leaf Spot on Oak in Gunnersbury Triangle.jpg|thumb|[[Leaf spot]] on [[oak]]. The spread of the parasitic fungus is limited by defensive chemicals produced by the tree, resulting in circular patches of damaged tissue.]] Insects often adapt their nests to reduce parasitism. For example, one of the key reasons why the wasp ''[[Polistes canadensis]]'' nests across multiple [[honeycomb|combs]], rather than building a single comb like much of the rest of its genus, is to avoid infestation by [[tineid moth]]s. The tineid moth lays its eggs within the wasps' nests and then these eggs hatch into larvae that can burrow from cell to cell and prey on wasp pupae. Adult wasps attempt to remove and kill moth eggs and larvae by chewing down the edges of cells, coating the cells with an oral secretion that gives the nest a dark brownish appearance.<ref name=Jeanne1979>{{cite journal |last=Jeanne |first=Robert L. |year=1979 |url=https://www.researchgate.net/publication/226226828 |title=Construction and Utilization of Multiple Combs in Polistes canadensis in Relation to the Biology of a Predaceous Moth |journal=Behavioral Ecology and Sociobiology |volume=4 |issue=3|pages=293–310 |doi=10.1007/bf00297649|bibcode=1979BEcoS...4..293J |s2cid=36132488 }}</ref> ==== Biljke ==== Plants respond to parasite attack with a series of chemical defences, such as [[polyphenol oxidase]], under the control of the [[jasmonic acid]]-insensitive (JA) and [[salicylic acid]] (SA) signalling pathways.<ref name=Runyon2010>{{cite journal |last=Runyon |first=J. B. |author2=Mescher, M. C. |author3=De Moraes, C. M. |title=Plant defenses against parasitic plants show similarities to those induced by herbivores and pathogens |journal=Plant Signal Behav |volume=5 |issue=8 |pages=929–31 |year=2010 |pmid=20495380 |pmc=3115164 |doi=10.4161/psb.5.8.11772|bibcode=2010PlSiB...5..929R }}</ref><ref name=Thaler2002>{{cite journal |last1=Thaler |first1=Jennifer S. |last2=Karban |first2=Richard |last3=Ullman |first3=Diane E. |last4=Boege |first4=Karina |last5=Bostock |first5=Richard M. |url=https://www.researchgate.net/publication/226325654 |title=Cross-talk between jasmonate and salicylate plant defense pathways: effects on several plant parasites |journal=Oecologia |volume=131 |issue=2 |year=2002 |doi=10.1007/s00442-002-0885-9 |pmid=28547690 |pages=227–235|bibcode=2002Oecol.131..227T |s2cid=25912204 }}</ref> The different biochemical pathways are activated by different attacks, and the two pathways can interact positively or negatively. In general, plants can either initiate a specific or a non-specific response.<ref name=Thaler2002/><ref name="Frank_2000">{{cite journal |last=Frank |first=S. A. |url=https://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20010614080530/http://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-date=14 June 2001 |url-status=live |title=Specific and non-specific defense against parasitic attack |journal=J. Theor. Biol. |volume=202 |issue=4 |pages=283–304 |year=2000 |pmid=10666361 |doi=10.1006/jtbi.1999.1054|bibcode=2000JThBi.202..283F |citeseerx=10.1.1.212.7024 }}</ref> Specific responses involve recognition of a parasite by the plant's cellular receptors, leading to a strong but localised response: defensive chemicals are produced around the area where the parasite was detected, blocking its spread, and avoiding wasting defensive production where it is not needed.<ref name="Frank_2000"/> Non-specific defensive responses are systemic, meaning that the responses are not confined to an area of the plant, but spread throughout the plant, making them costly in energy. These are effective against a wide range of parasites.<ref name="Frank_2000"/> When damaged, such as by [[lepidoptera]]n [[caterpillar]]s, leaves of plants including [[maize]] and [[cotton]] release increased amounts of volatile chemicals such as [[terpene]]s that signal they are being attacked; one effect of this is to attract parasitoid wasps, which in turn attack the caterpillars.<ref name="Paré Tumlinson pp. 325–332">{{cite journal |last1=Paré |first1=Paul W. |last2=Tumlinson |first2=James H. |title=Plant Volatiles as a Defense against Insect Herbivores |journal=Plant Physiology |volume=121 |issue=2 |date=1 October 1999|doi=10.1104/pp.121.2.325 |pmid=10517823 |pages=325–332|pmc=1539229 }}</ref> {{anchor|Ecology|Evolution}} == Biologija i očuvanje == === Ekologija i parazitologija === [[File:Condor in flight.JPG|thumb|upright|Spašavanje [[Gymnogyps californianus|kalifornijskog kondora]] od izumiranja bio je uspješan i skup projekat, ali njegov ektoparazit, uš ''[[Colpocephalum californici]]'', je izumrla.]] Parazitizam i evoluciju parazita su do 21. vijeka proučavali [[parazitologija|parazitolozi]], u nauci kojom je dominirala medicina, a ne [[ekologija|ekolozi]] ili [[evolucijska biologija|evolucijski biolozi]]. Iako su interakcije parazita i domaćina bile očito ekološke i značajne za evoluciju, historija parazitologije prouzrokovala je ono što je evolucijski ekolog Robert Poulin nazvao "preuzimanjem parazitizma od strane parazitologa", zbog čega su ekolozi ignorirali to područje. To je po njegovom mišljenju bila "nesreća", jer su paraziti "sveprisutni agenti prirodne selekcije" i značajna snaga u evoluciji i ekologiji.{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Po njegovom mišljenju, dugogodišnja podjela između nauka ograničila je razmjenu ideja, s odvojenim konferencijama i odvojenim časopisima. U tehničkim jezicima ekologije i parazitologije ponekad su se javljala različita značenja za iste riječi. Postojale su i filozofske razlike: Poulin primjećuje da su, pod utjecajem medicine, "mnogi parazitolozi prihvatili da evolucija dovodi do smanjenja virulencije parazita, dok bi moderna evolucijska teorija predvidjela širi raspon ishoda".{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Njihovi složeni odnosi otežavaju precizno smještanje parazita unutar lanaca ishrane: trematoda s više domaćina za različite faze svog životnog ciklusa istovremeno bi zauzimala više pozicija u [[lanac ishrane|lancu ishrane]] i uspostavljala bi petlje protoka energije, što bi dovodilo do zabuna u analizi. Nadalje, budući da gotovo svaka životinja ima (više) parazita, paraziti bi prema tome zauzimali najviše nivoe svakog lanca ishrane.<ref name="Sukhdeo2012">{{cite journal |last=Sukhdeo |first=Michael V.K. |title=Where are the parasites in food webs? |journal=Parasites & Vectors |volume=5 |issue=1 |year=2012 |doi=10.1186/1756-3305-5-239 |pmid=23092160 |pmc=3523981 |article-number=239 |bibcode=2012PVec....5..239S |doi-access=free }}</ref> Paraziti mogu igrati ulogu u širenju stranih vrsta. Na primjer, invazivni rakovi vrste ''[[Carcinus maenas]]'' minimalno su pogođeni domaćim [[trematoda]]ma na istočnoj obali Atlantika. To im pomaže da nadmaše domaće rakove poput vrsta ''[[Cancer irroratus]]'' i ''[[Cancer borealis]]''.<ref>{{cite journal |last1=Blakeslee |first1=April M. H. |last2=Keogh |first2=Carolyn L. |last3=Fowler |first3=Amy E. |last4=Griffen |first4=Blaine D. |last5=Todd |first5=Peter Alan |title=Assessing the Effects of Trematode Infection on Invasive Green Crabs in Eastern North America |journal=PLOS ONE |date=1 June 2015 |volume=10 |issue=6 |article-number=e0128674 |doi=10.1371/journal.pone.0128674|pmid=26030816 |pmc=4451766 |bibcode=2015PLoSO..1028674B |doi-access=free }} {{open access}}</ref> Ekološka parazitologija može biti važna za pokušaje kontrole, kao što je to bio slučaj tokom [[Iskorenjivanje drakunkulijaze|kampanje za iskorjenjivanje gvinejskog crva]]. Iako je parazit iskorijenjen u svim zemljama osim četiri, crv je počeo koristiti žabe kao posrednog domaćina prije nego što je prešao na pse, učinivši kontrolu težom nego što bi bila da su ti odnosi prvobitno bili bolje shvaćeni.<ref>{{cite journal |last=Eberhard |first=M. L. |title=Possible Role of Fish and Frogs as Paratenic Hosts of Dracunculus medinensis, Chad |volume=22 |issue=8 |pages=1428–1430 |date=August 2016 |journal=Emerging Infectious Diseases |doi=10.3201/eid2208.160043|pmid=27434418 |pmc=4982183 }}</ref> === Obrazloženje za očuvanje === {{further|Conservation biology of parasites}} {{external media |width = 210px |float = right |headerimage= |video1 = [https://knowablemagazine.org/article/living-world/2018/why-you-should-care-about-parasites "Why you should care about parasites"], 14 December 2018, ''[[Knowable Magazine]]'' }} Although parasites are widely considered to be harmful, the eradication of all parasites would not be beneficial. Parasites account for at least half of life's diversity; they perform important ecological roles; and without parasites, organisms might tend to asexual reproduction, diminishing the diversity of traits brought about by sexual reproduction.<ref name="Holt2010">{{cite journal |last=Holt |first=R. D. |url=https://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20150908060622/http://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-date=8 September 2015 |url-status=live |title=IJEE Soapbox: World free of parasites and vectors: Would it be heaven, or would it be hell? |journal=Israel Journal of Ecology and Evolution |volume=56 |issue=3 |pages=239–250 |year=2010 |doi=10.1560/IJEE.56.3-4.239 |bibcode=2010IsJEE..56..239H }}</ref> Parasites provide an opportunity for the transfer of genetic material between species, facilitating evolutionary change.<ref name="Combes">{{cite book |last=Combes |first=Claude |title=The Art of being a Parasite |publisher=University of Chicago Press |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5}}</ref> Many parasites require multiple hosts of different species to complete their life cycles and rely on predator-prey or other stable ecological interactions to get from one host to another. The presence of parasites thus indicates that an ecosystem is healthy.<ref name="HudsonDobson2006">{{cite journal |last1=Hudson |first1=Peter J. |last2=Dobson |first2=Andrew P. |last3=Lafferty |first3=Kevin D. |url=http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |title=Is a healthy ecosystem one that is rich in parasites? |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=21 |issue=7 |year=2006 |pages=381–385 |doi=10.1016/j.tree.2006.04.007|pmid=16713014 |bibcode=2006TEcoE..21..381H |archive-url=https://web.archive.org/web/20170810105426/http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |archive-date=10 August 2017 }}</ref> An ectoparasite, the California condor louse, ''[[Colpocephalum californici]]'', became a well-known conservation issue. A large and costly captive breeding program was run in the United States to rescue the [[California condor]]. It was host to a louse, which lived only on it. Any lice found were "deliberately killed" during the program, to keep the condors in the best possible health. The result was that one species, the condor, was saved and returned to the wild, while another species, the parasite, became extinct.<ref name="Stringer2014">{{cite journal |last1=Stringer |first1=Andrew Paul |last2=Linklater |first2=Wayne |title=Everything in Moderation: Principles of Parasite Control for Wildlife Conservation |journal=BioScience |date=2014 |volume=64 |issue=10 |pages=932–937 |doi=10.1093/biosci/biu135 |doi-access=free }}</ref> Although parasites are often omitted in depictions of [[food web]]s, they usually occupy the top position. Parasites can function like [[keystone species]], reducing the dominance of superior competitors and allowing [[competition (biology)|competing species]] to co-exist.<ref name="Sukhdeo2012"/><ref name="LaffertyAllesina2008">{{cite journal |last1=Lafferty |first1=Kevin D. |last2=Allesina |first2=Stefano |last3=Arim |first3=Matias |last4=Briggs |first4=Cherie J. |display-authors=etal |title=Parasites in food webs: the ultimate missing links |journal=Ecology Letters |volume=11 |issue=6|year=2008 |pages=533–546 |doi=10.1111/j.1461-0248.2008.01174.x|pmid=18462196 |pmc=2408649 |bibcode=2008EcolL..11..533L }}</ref><ref name="Chase2013">{{cite journal |last1=Chase |first1=Jonathan |title=Parasites in Food Webs: Untangling the Entangled Bank |journal=PLOS Biology |volume=11 |issue=6 |year=2013 |article-number=e1001580 |doi=10.1371/journal.pbio.1001580|pmid=23776405 |pmc=3678997 |doi-access=free }}</ref> [[File:Aggregated distribution of parasites on hosts.svg|thumb|upright=1.35|Parasites are [[Aggregated distribution|distributed unevenly]] among their hosts, most hosts having no parasites, and a few hosts harbouring most of the parasite population. This distribution makes sampling difficult and requires careful use of statistics.]] === Kvantitativna ekologija === {{further|Aggregated distribution}} A single parasite species usually has an aggregated distribution across host animals, which means that most hosts carry few parasites, while a few hosts carry the vast majority of parasite individuals. This poses considerable problems for students of parasite ecology, as it renders [[parametric statistics]] as commonly used by biologists invalid. [[Data transformation (statistics)|Log-transformation]] of data before the application of parametric test, or the use of [[non-parametric statistics]] is recommended by several authors, but this can give rise to further problems, so quantitative parasitology is based on more advanced biostatistical methods.<ref name="pmid10780537">{{cite journal |last1=Rózsa |first1=L. |last2=Reiczigel |first2=J. |last3=Majoros |first3=G. |url=http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |title=Quantifying parasites in samples of hosts |journal=J. Parasitol. |volume=86 |issue=2 |pages=228–32 |year=2000 |pmid=10780537 |doi =10.1645/0022-3395(2000)086[0228:QPISOH]2.0.CO;2 |s2cid=16228008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180619111223/http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |archive-date=19 June 2018 }}</ref> == Historija == === Antika === {{further|Human parasite}} [[Human parasite]]s including roundworms, the [[Guinea worm]], [[Pinworm (parasite)|threadworms]] and tapeworms are mentioned in Egyptian papyrus records from 3000 BC onwards; the [[Ebers Papyrus]] describes [[hookworm]]. In [[ancient Greece]], parasites including the [[bladder worm]] are described in the [[Hippocratic Corpus]], while the comic playwright [[Aristophanes]] called tapeworms "hailstones". The Roman physicians Celsus and [[Galen]] documented the roundworms ''[[Ascaris lumbricoides]]'' and ''[[Enterobius vermicularis]]''.<ref name=Cox2004>{{cite journal |last=Cox |first=Francis E. G. |title=History of human parasitic diseases |journal=Infectious Disease Clinics of North America |date=June 2004 |volume=18 |issue=2 |pages=173–174 |pmid=15145374 |doi=10.1016/j.idc.2004.01.001 }}</ref> === Srednji vijek === [[File:Francesco Redi Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi Plate 14.jpg|thumb|upright|A plate from [[Francesco Redi]]'s ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (Observations on living animals found inside living animals), 1684]] In his ''[[The Canon of Medicine|Canon of Medicine]]'', completed in 1025, the Persian physician [[Avicenna]] recorded human and animal parasites including roundworms, threadworms, the Guinea worm and tapeworms.<ref name=Cox2004/> In his 1397 book ''Traité de l'état, science et pratique de l'art de la Bergerie'' (Account of the state, science and practice of the art of shepherding), {{ill|Jehan de Brie|fr|Jean de Brie}} wrote the first description of a trematode endoparasite, the sheep liver fluke ''[[Fasciola hepatica]]''.<ref name=ChengHistory/><ref>{{cite book |editor=Humphrey-Smith, Ian |title=Sept siècles de parasitologie en France |trans-title=The French School of Parasitology |language=fr |pages=26–29 |publisher=Société Française de Parasitologie |date=1993}}</ref> === Rano moderno doba === In the [[early modern period]], [[Francesco Redi]]'s 1668 book ''Esperienze Intorno alla Generazione degl'Insetti'' (''Experiences of the Generation of Insects''), explicitly described ecto- and endoparasites, illustrating [[ticks]], the larvae of [[Cephenemyiinae|nasal flies of deer]], and [[Fasciola hepatica|sheep liver fluke]].<ref name=Ioli1997>{{cite journal |last1=Ioli |first1=A. |last2=Petithory |first2=J. C. |last3=Theodorides |first3=J. |title=Francesco Redi and the birth of experimental parasitology|journal=Hist Sci Med |year=1997|volume=31 |issue=1 |pages=61–66 |pmid=11625103}}</ref> Redi noted that parasites develop from eggs, contradicting the theory of [[spontaneous generation]].<ref name=Bush2001>{{cite book |last1=Bush |first1=A. O. |author2=Fernández, J. C. |author3=Esch, G. W. |author4=Seed, J. R. |title=Parasitism: The Diversity and Ecology of Animal Parasites |year=2001 |publisher=Cambridge University Press |page=[https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 4] |isbn=978-0-521-66447-9 |url=https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 }}</ref> In his 1684 book ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (''Observations on Living Animals found in Living Animals''), Redi described and illustrated over 100 parasites including the [[Ascaris lumbricoides|large roundworm]] in humans that causes [[ascariasis]].<ref name=Ioli1997/> Redi was the first to name the cysts of ''[[Echinococcus granulosus]]'' seen in dogs and sheep as parasitic; a century later, in 1760, [[Peter Simon Pallas]] correctly suggested that these were the larvae of tapeworms.<ref name=Cox2004/> In 1681, [[Antonie van Leeuwenhoek]] observed and illustrated the protozoan parasite ''[[Giardia lamblia]]'', and linked it to "his own loose stools". This was the first protozoan parasite of humans to be seen under a microscope.<ref name=Cox2004/> A few years later, in 1687, the Italian biologists [[Giovanni Cosimo Bonomo]] and [[Diacinto Cestoni]] described [[scabies]] as caused by the parasitic mite ''[[Sarcoptes scabiei]]'', marking it as the first disease of humans with a known microscopic causative agent.<ref>{{cite web |url=http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm |title=Acarus as the cause of scabies |publisher=University of Cagliari |access-date=11 April 2018 |archive-date=3 July 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170703205914/http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm }}</ref> [[File:Ross, 20.Aug.1897.jpg|thumb|upright|[[Ronald Ross]] won the 1902 [[Nobel Prize]] for showing that the [[malaria parasite]] is transmitted by mosquitoes. This 1897 notebook page records his first observations of the parasite in mosquitoes.]] === Parazitologija === {{main|Parasitology}} Modern [[parasitology]] developed in the 19th century with accurate observations and experiments by many researchers and clinicians;<ref name=ChengHistory>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |year=1973 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-170750-7 |pages=120–134|quote=The 19th century might be thought of as the genesis of modern parasitology.}}</ref> the term was first used in 1870.<ref>{{cite encyclopedia|title=Parasitology|url=https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|dictionary=Merriam-Webster|access-date=13 April 2018|archive-date=23 October 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241023200535/https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|url-status=live}}</ref> In 1828, James Annersley described [[amoebiasis]], protozoal infections of the intestines and the liver, though the pathogen, ''[[Entamoeba histolytica]]'', was not discovered until 1873 by Friedrich Lösch. [[James Paget]] discovered the intestinal nematode ''[[Trichinella spiralis]]'' in humans in 1835. James McConnell described the human liver fluke, ''[[Clonorchis sinensis]]'', in 1875.<ref name=Cox2004/> [[Algernon Thomas]] and [[Rudolf Leuckart]] independently made the first discovery of the life cycle of a trematode, the sheep liver fluke, by experiment in 1881–1883.<ref name=ChengHistory/> In 1877 [[Patrick Manson]] discovered the life cycle of the [[filarioidea|filarial worms]]<!--no comma, please!--> that cause [[lymphatic filariasis|elephantiasis]] transmitted by mosquitoes. Manson further predicted that the [[malaria]] parasite, ''[[Plasmodium]]'', had a mosquito vector, and persuaded [[Ronald Ross]] to investigate. Ross confirmed that the prediction was correct in 1897–1898. At the same time, [[Giovanni Battista Grassi]] and others described the malaria parasite's life cycle stages in ''[[Anopheles]]'' mosquitoes. Ross was [[Nobel Prize controversies#Physiology or medicine|controversially awarded the 1902 Nobel prize]] for his work, while Grassi was not.<ref name=Cox2004/> In 1903, [[David Bruce (microbiologist)|David Bruce]] identified the protozoan parasite and the [[tsetse fly]] vector of [[African trypanosomiasis]].<ref>{{cite journal |last=Ellis |first=Harold |author-link=Harold Ellis (surgeon) |title=Sir David Bruce, a pioneer of tropical medicine |journal=British Journal of Hospital Medicine |volume=67 |issue=3 |page=158 |date=March 2006 |pmid=16562450 |doi=10.12968/hmed.2006.67.3.20624}}</ref> === Vakcina === {{further|Malaria vaccine}} Given the importance of malaria, with some 220&nbsp;million people infected annually, many attempts have been made to interrupt its transmission. Various methods of [[malaria prophylaxis]] have been tried including the use of [[antimalarial drug]]s to kill off the parasites in the blood, the eradication of its mosquito vectors with [[insecticide|organochlorine and other insecticides]], and the development of a [[malaria vaccine]]. All of these have proven problematic, with [[drug resistance]], [[insecticide resistance]] among mosquitoes, and repeated failure of vaccines as the parasite mutates.<ref>{{cite web |title=Malaria and Malaria Vaccine Candidates |url=https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |publisher=The College of Physicians of Philadelphia |access-date=11 February 2018 |date=19 April 2017 |archive-date=12 February 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180212083219/https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |url-status=live }}</ref> The first and as of 2015 the only licensed vaccine for any parasitic disease of humans is [[RTS,S]] for ''[[Plasmodium falciparum]]'' malaria.<ref name=BBC2015>{{cite news |last=Walsh |first=Fergus |author-link=Fergus Walsh |date=24 July 2015 |title=Malaria vaccine gets 'green light' |url=https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |newspaper=[[BBC]] |access-date=25 July 2015 |archive-date=5 June 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250605015223/https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |url-status=live }}</ref> === Biološko suzbijanje štetočina === {{further|Biološko suzbijanje štetočina}} [[File:Encarsia formosa, an endoparasitic wasp, is used for whitefly control.jpg|thumb|''[[Encarsia formosa]]'', koja se široko koristi u [[staklenik|stakleničkoj]] hortikulturi, bila je jedno od prvih razvijenih [[Biološko suzbijanje štetočina|bioloških sredstava za suzbijanje štetočina]].<ref name="Hoddle 1998">{{cite journal |title=Biology and Use of the Whitefly Parasitoid Encarsia Formosa |author1=Hoddle, M. S. |author2=Van Driesche, R. G. |author3=Sanderson, J. P. |date=1998 |journal=Annual Review of Entomology |volume=43 |issue=1 |pages=645–669 |doi=10.1146/annurev.ento.43.1.645 |pmid=15012401 |bibcode=1998AREnt..43..645H }}</ref>]] Nekoliko grupa parazita, uključujući mikrobne patogene i parazitoidne ose, koristi se kao [[Biološko suzbijanje štetočina|biološko sredstvo za suzbijanje štetočina]] u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[hortikultura|hortikulturi]].<ref>{{cite web|title=Parasitoid Wasps (Hymenoptera) |url=https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |publisher=University of Maryland |access-date=6 June 2016 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160827072031/https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |archive-date=27 August 2016}}</ref><ref>[http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf Encouraging innovation in biopesticide development.] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20120515143828/http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf |date=15 May 2012}} European Commission (2008). Accessed on 9 January 2017</ref> === Otpornost === {{further|Otpornost na lijek}} Poulin primjećuje da široko rasprostranjena [[Preventivna zdravstvena zaštita|profilaktička]] upotreba [[Antihelmintik|antihelmintskih lijekova]] kod domaćih ovaca i goveda predstavlja svjetski ne[[Naučna kontrola|kontrolirani eksperiment]] u evoluciji životnog ciklusa njihovih parazita. Ishodi će zavisiti od toga da li lijekovi smanjuju vjerovatnoću da larva [[parazitski crv|parazitskog crva]] dostigne odraslu dob. Ako je tako, može se očekivati ​​da će prirodna selekcija favorizirati stvaranje jaja u ranijoj dobi. S druge strane, ako lijekovi uglavnom utiču na odrasle jedinke, selekcija bi mogla uzrokovati odgođeno sazrijevanje i povećanu [[virulencija|virulenciju]]. Čini se da su takve promjene u toku: valjkasti crv ''[[Teladorsagia circumcincta]]'' mijenja svoju veličinu u odraslom stadiju i stopu reprodukcije kao odgovor na lijekove.{{sfn|Poulin|2007|pages=265–266}} == Kulturološki značaj == [[File:THE CRINOLETTA DISFIGURANS AnOldParasite in aNewForm.png|thumb|upright|"An Old Parasite in a New Form": an 1881 ''[[Punch (magazine)|Punch]]'' cartoon by [[Edward Linley Sambourne]] compares a [[crinoline|crinoletta]] bustle to a parasitic insect's [[exoskeleton]]]] === Klasično doba === In the [[classical era]], the concept of the parasite was not strictly pejorative: the ''parasitus'' was an [[patronage in ancient Rome|accepted role in Roman society]], in which a person could live off the hospitality of others, in return for "flattery, simple services, and a willingness to endure humiliation".<ref>{{cite book |last=Matyszak |first=Philip |title=24 Hours in Ancient Rome: A Day in the Life of the People Who Lived There |url=https://books.google.com/books?id=gJY4DwAAQBAJ&pg=PT252 |year=2017 |publisher=Michael O'Mara |isbn=978-1-78243-857-1 |page=252}}</ref><ref>{{cite book |last1=Damon |first1=Cynthia |chapter=5 |title=The Mask of the Parasite: A Pathology of Roman Patronage|chapter-url=https://books.google.com/books?id=mEJ-aA_XQQQC |publisher=University of Michigan Press |year=1997 |page=148 |isbn=978-0-472-10760-5 |quote=A satirist seeking to portray client misery naturally focuses on the relationship with the greatest dependency, that in which a client gets his food from his patron, and for this the prefabricated persona of the parasite proved itself extremely useful.}}</ref> === Društvo === {{further|Parasitism (social offense)}} Parasitism has [[Parasitism (social offense)|a derogatory sense]] in popular usage. According to the immunologist John Playfair,<ref name=Playfair2007>{{cite book |last=Playfair |first=John |title=Living with Germs: In health and disease |url=https://books.google.com/books?id=kSyDYxLPtDoC&pg=PT19 |year=2007 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-157934-9 |page=19}} Playfair is comparing the popular usage to a biologist's view of parasitism, which he calls (heading the same page) "an ancient and respectable view of life".</ref> {{blockquote|In everyday speech, the term 'parasite' is loaded with derogatory meaning. A parasite is a sponger, a lazy profiteer, a drain on society.<ref name=Playfair2007/>}} The [[satirical]] cleric [[Jonathan Swift]] alludes to hyperparasitism in his 1733 poem "On Poetry: A Rhapsody", comparing poets to "vermin" who "teaze and pinch their foes":<ref>{{cite journal |last1=Haelewaters |first1=Danny |last2=Hiller |first2=Thomas |last3=Dick |first3=Carl W. |title=Bats, Bat Flies, and Fungi: A Case of Hyperparasitism |journal=Trends in Parasitology |volume=34 |issue=9 |date=2018 |doi=10.1016/j.pt.2018.06.006 |pages=784–799}}</ref><ref name="Swift1733">{{cite book |last=Swift |first=Jonathan |author-link=Jonathan Swift |title=On Poetry: A Rapsody |url=https://books.google.com/books?id=GmIJAAAAQAAJ |year=1733 |publisher=And sold by J. Huggonson, next to Kent's Coffee-house, near Serjeant's-inn, in Chancery-lane; [and] at the bookseller's and pamphletshops}}</ref> {{poemquote|The vermin only teaze and pinch Their foes superior by an inch. So nat'ralists observe, a flea Hath smaller fleas that on him prey; And these have smaller fleas to bite 'em. And so proceeds ''[[ad infinitum]]''. Thus every poet, in his kind, Is bit by him that comes behind:}} A 2022 study examined the naming of some 3000 parasite species discovered in the previous two decades. Of those named after scientists, over 80% were named for men, whereas about a third of authors of papers on parasites were women. The study found that the percentage of parasite species named for relatives or friends of the author has risen sharply in the same period.<ref name="Poulin McDougall Presswell 2022">{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=McDougall |first2=Cameron |last3=Presswell |first3=Bronwen |title=What's in a name? Taxonomic and gender biases in the etymology of new species names |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=289 |issue=1974 |date=11 May 2022 |article-number=20212708 |doi=10.1098/rspb.2021.2708 |pmid=35538778 |pmc=9091844 }}</ref> === Fikcija === {{further|List of fictional parasites|Parasites in fiction}} [[File:Parasites Katrin Alvarez.jpg|thumb|Fictional parasitism: oil painting ''Parasites'' by Katrin Alvarez, 2011]] In [[Bram Stoker]]'s 1897 [[Gothic fiction|Gothic horror]] novel ''[[Dracula]]'', and [[Dracula in popular culture|its many film adaptations]], the eponymous [[Count Dracula]] is a [[hematophagy|blood-drinking]] parasite (a vampire). The critic [[Laura Otis]] argues that as a "thief, seducer, creator, and mimic, Dracula is the ultimate parasite. The whole point of vampirism is sucking other people's blood—living at other people's expense."<ref>{{cite book |last=Otis |first=Laura |title=Networking: Communicating with Bodies and Machines in the Nineteenth Century |url=https://books.google.com/books?id=VEimJkOmW1kC&pg=PA216 |year=2001 |publisher=University of Michigan Press |isbn=978-0-472-11213-5 |page=216}}</ref> Disgusting and terrifying [[Parasites in fiction|parasitic alien species]] are widespread in [[science fiction]],<ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism and Symbiosis |url=http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |encyclopedia=The Encyclopedia of Science Fiction |date=10 January 2016 |access-date=11 February 2018 |archive-date=25 October 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111025053813/http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |url-status=live }}</ref><ref name="Dove2011">{{cite web |last1=Dove |first1=Alistair |title=This is clearly an important species we're dealing with |url=https://www.deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |publisher=Deep Sea News |date=9 May 2011 |access-date=11 February 2018 |archive-date=3 May 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230503000458/https://deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |url-status=live }}</ref> as for instance in [[Ridley Scott]]'s 1979 film ''[[Alien (film)|Alien]]''.<ref name="Pappas2012">{{cite web |last1=Pappas |first1=Stephanie |title=5 Alien Parasites and Their Real-World Counterparts |url=https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |publisher=Live Science |date=29 May 2012 |access-date=12 October 2017 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033845/https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |url-status=live }}</ref><ref name=Sercel2017>{{cite web |last1=Sercel |first1=Alex |title=Parasitism in the Alien Movies |url=http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |publisher=Signal to Noise Magazine |date=19 May 2017 |access-date=11 February 2018 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033850/http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |url-status=usurped }}</ref> In one scene, a [[Alien (creature in Alien franchise)|Xenomorph]] bursts out of the chest of a man, with blood squirting out under high pressure assisted by [[bullet hit squib|explosive squibs]]. [[Organ (anatomy)|Animal organs]] were used to reinforce the shock effect. The scene was filmed in a single take, and the startled reactions of the actors were genuine.<ref name=Guardian2009>{{cite news |title=The Making of Alien's Chestburster Scene |date=13 October 2009 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |access-date=29 May 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100430221033/http://www.guardian.co.uk/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |archive-date=30 April 2010 |url-status=live }}</ref><ref name=Nordine2017>{{cite news |last=Nordine |first=Michael |title='Alien' Evolution: Explore Every Stage in the Xenomorph's Gruesome Life Cycle. Celebrate Alien Day with a look at the past, present and future of cinema's most terrifying extraterrestrial |url=http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |work=IndieWire |date=25 April 2017 |archive-date=21 October 2017 |access-date=21 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171021164323/http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |url-status=live }}</ref> The [[entomopathogenic fungus]] ''[[Cordyceps]]'' is represented culturally as a deadly threat to the human race. The video game series ''[[The Last of Us]]'' (2013–present) and its [[The Last of Us (TV series)|television adaptation]] present ''Cordyceps'' as a parasite of humans, causing a [[zombie apocalypse]].<ref name="Hill 2013 SciAm"/> Its human hosts initially become violent "infected" beings, before turning into blind zombie "clickers", complete with fruiting bodies growing out from their faces.<ref name="Hill 2013 SciAm">{{cite magazine |last=Hill |first=Kyle |title=The Fungus that Reduced Humanity to The Last of Us |url=https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |magazine=[[Scientific American]] |access-date=4 May 2021 |date=25 June 2013 <!--subscription required--> |archive-date=28 May 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150528022901/https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |url-status=live }}</ref> == Povezano == * [[Antiparazitik]] * [[Kancerogeni parazit]] * [[Uticaj parazitskih crva na imunološki sistem]] * [[Spisak ljudskih parazita]] == Bilješke == {{Notelist}} == Reference == {{Reflist}} == Izvori == * {{cite book |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |title=Evolutionary Ecology of Parasites |publisher=[[Princeton University Press]] |year=2007 |isbn=978-0-691-12085-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/evolutionaryecol0000poul}} == Daljnje čitanje == * {{cite book |last=Combes |first=Claude |author-link=Claude Combes |title=The Art of Being a Parasite |publisher=[[The University of Chicago Press]] |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5 |ref=none}} * {{cite book |last=Desowitz |first=Robert |author-link=Robert Desowitz |title=Who Gave Pinta to the Santa Maria? |publisher=Harvest Books |year=1998 |isbn=978-0-15-600585-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/whogavepintatosa00deso |ref=none}} * {{cite book |last=Zimmer |first=Carl |author-link=Carl Zimmer|title=Parasite Rex |publisher=[[Free Press (publisher)|Free Press]] |year=2001 |isbn=978-0-7432-0011-0 |title-link=Parasite Rex |ref=none}} == Vanjske poveznice == {{Commons category|Parasites}} * [https://web.archive.org/web/20110801045926/http://www.aber.ac.uk/~mpgwww/Edu/EduIndex.html Univerzitet Aberystwyth: Parazitologija] — plan nastave s linkovima na članke u punom tekstu o parazitizmu i parazitologiji. * [https://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ Odjel za parazitske bolesti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101014121942/http://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ |date=14 October 2010 }}, [[Centers for Disease Control and Prevention]] * [http://www.k-state.edu/parasitology KSU: Parazitološko istraživanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100528063241/http://www.k-state.edu/parasitology/ |date=28 May 2010 }} — članci i linkovi na temu parazitologije * [https://academic.oup.com/cid/article/37/5/694/311910 Parazitološki resursi na World Wide Webu: Moćan alat za stručnjake za zarazne bolesti] (Oxford University Press) {{načini ishrane}} 3g86qlgs1j3ewl8tzqyvmsbza6fv0by 42710887 42710886 2026-10-14T07:41:52Z Duma 16555 /* Kvantitativna ekologija */ 42710887 wikitext text/x-wiki [[File:Cymothoa exigua parassita Lithognathus mormyrus.JPG|thumb|upright=1.35|[[Riblji parazit]], jednakonožac ''[[Cymothoa exigua]]'', zamijenio je jezik ribe iz roda ''[[Lithognathus]]'']] '''Parazitizam''' je [[simbioza|blizak odnos]] između [[vrsta]], gdje jedan organizam, '''parazit''', živi (barem neko vrijeme) [[ektoparazitska zaraza|na]] drugom [[domaćin (biologija)|organizmu]] ili unutar njega, stvarajući mu određenu štetu,<ref name="ParasiteDefinition">{{cite web |url=https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |date=14 November 2024 |title=About Parasites |website=Parasites |publisher=Centers for Disease Control |access-date=7 July 2024 |quote=A parasite is an organism that lives on or in a host organism and gets its food from or at the expense of its host. |archive-date=21 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240621090029/https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |url-status=live }}</ref> i strukturno je [[adaptacija|prilagođen]] takvom načinu života.{{sfn|Poulin|2007|pages=4–5}} Paraziti uključuju jednoćelijske [[protozoa|protozoe]] poput uzročnika [[malarija|malarije]], [[bolest spavanja|bolesti spavanja]] i [[amebijaza|amebne dizenterije]]; životinje poput [[ankilostoma]], [[vaš|ušiju]], [[komarac]]a i [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]]; [[gljive]] poput ''[[Armillaria mellea]]'' i uzročnika [[dermatofitoza|dermatofitoze]]; i biljke poput [[imela|imele]], [[Cuscuta|viline kosice]] i [[Orobanchaceae|volovotke]]. Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]] eksploatacije životinjskih domaćina, a to su [[parazitska kastracija]], parazitizam direktnim prijenosom (dodirom), parazitizam [[wikt:trophic|trofičkim prijenosom]] (jedenjem), parazitizam [[Vektorske zarazne bolesti|vektorskim prijenosom]], [[parazitoid]]izam i mikropredacija. Jedna glavna os klasifikacije tiče se invazivnosti: endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi vani, na površini domaćina. Kao što je i slučaj sa [[predator]]ima, parazitizam je vrsta [[interakcije potrošača i resursa]],<ref name="pmid21199247">{{cite journal |last=Getz |first=W. M. |title=Biomass transformation webs provide a unified approach to consumer-resource modelling |journal=Ecology Letters |volume=14 |issue=2 |pages=113–124 |year=2011 |pmid=21199247 |pmc=3032891 |doi=10.1111/j.1461-0248.2010.01566.x|bibcode=2011EcolL..14..113G }}</ref> ali za razliku od predatora, paraziti, s izuzetkom parazitoida, su mnogo manji od svojih domaćina, ne ubijaju ih i često žive u ili na njima duži period. Životinjski paraziti su visoko [[Generalističke i specijalističke vrste|specijalizirani]], svaka vrsta parazita živi na jednoj datoj životinjskoj vrsti i [[razmnožavanje|razmnožava]] se brže od svojih domaćina. Klasični primjeri uključuju interakcije između [[kičmenjak]]a domaćina i [[Eucestoda|pantljičara]], [[Trematoda|metilja]], te one između vrsta roda ''[[Plasmodium]]'' koje uzrokuju malariju i [[buha]]. Paraziti smanjuju [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina općom ili specijaliziranom [[patologija|patologijom]], koja se kreće od [[parazitska kastracija|parazitske kastracije]] do [[parazit koji mijenja ponašanje|modificiranja ponašanja domaćina]]. Paraziti povećavaju vlastitu adaptivnu vrijednost iskorištavanjem domaćina za resurse neophodne za njihov opstanak, naročito hranjenjem njima i korištenjem posrednih (sekundarnih) domaćina koji pomažu u njihovom [[Prijenos patogena|prenošenju]] s jednog konačnog (primarnog) domaćina na drugog. Iako je parazitizam često nedvosmislen, on je dio spektra interakcija između [[vrsta]], koje se preko parazitoidizma gradiraju u [[predator|predaciju]], kroz evoluciju u [[mutualizam]], a kod nekih gljiva prelaze u [[saprofit]]izam. Ljudsko znanje o parazitima poput [[Nematoda|valjkastih crva]] i [[Eucestoda|pantljičara]] datira još iz [[Stari Egipat|starog Egipta]], [[Antička Grčka|Grčke]] i [[Antički Rim|Rima]]. U [[Rani novi vijek|ranom novom vijeku]], [[Antonie van Leeuwenhoek]] je 1681. godine svojim mikroskopom posmatrao protozou ''[[Giardia lamblia]]'', dok je [[Francesco Redi]] opisao unutrašnje i vanjske parazite, uključujući [[Fasciola hepatica|ovčjeg metilja]] i [[krpelj]]e. Moderna [[parazitologija]] razvila se u 19. vijeku. U ljudskoj kulturi, parazitizam ima negativne konotacije. One su iskorištene u [[satira|satirične]] svrhe u pjesmi [[Jonathan Swift|Jonathana Swifta]] iz 1733. godine "O poeziji: Rapsodija", u kojoj su pjesnici upoređeni sa [[hiperparazit]]skom "gamadi". U fikciji, [[Bram Stoker|Bram Stokerov]] [[gotička fantastika|gotički horor]] roman ''[[Dracula (roman)|Drakula]]'' iz 1897. godine i njegove brojne kasnije adaptacije prikazivale su parazita koji [[hematofagija|pije krv]]. [[Ridley Scott]]ov film ''[[Alien (film)|Alien]]'' iz 1979. bio je jedno od mnogih djela [[naučna fantastika|naučne fantastike]] u kojima se pojavljuje parazitska vanzemaljska vrsta.<ref name=Guardian2009/> == Etimologija == Riječ ''parazit'', prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1539. godine, potiče od [[starofrancuski jezik|srednjovjekovne francuske]] riječi ''parasite'', od [[latinizacija imena|latiniziranog]] oblika ''parasitus'', od [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''παράσιτος''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2Fsitos παράσιτος], Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''parasitos'', "onaj koji jede za tuđim stolom"), a zatim od ''παρά''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F παρά] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210227044414/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F |date=27 February 2021 }}, Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''para'', "pored, uz") i ''σῖτος'' (''sitos'', "pšenica, hrana").<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsi%3Dtos σῖτος] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210226151551/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0057:entry=si=tos |date=26 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> Srodni termin ''parasitism'' javlja se u engleskom jeziku od 1611. godine.<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs σιτισμός] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210224154216/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs |date=24 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> {{anchor|Ectoparasite|Endoparasite|Macroparasite|Microparasite}} == Evolutivne strategije == {{see also|Parazitologija}} {{anchor|Endoparasite|Ectoparasite|Semiparasite}} === Osnovni koncepti === {{further|Parazitski životni ciklus}} [[File:Taenia solium tapeworm scolex with its four suckers and two rows of hooks 5262 lores.jpg|thumb|Glava (scolex) pantljičare ''[[Taenia solium]]'', [[Infekcija crijevnim parazitima|crijevnog parazita]], ima kuke i [[sisaljka (biologija)|sisaljke]] kojima se pričvršćuje za svog [[domaćin (biologija)|domaćina]]]] Parazitizam je vrsta [[simbioza|simbioze]], bliske i trajne dugoročne biološke interakcije između parazita i njegovog domaćina. Za razliku od [[saprotrof]]a, paraziti se hrane živim domaćinima, iako se neke parazitske gljive, na primjer, mogu nastaviti hraniti domaćinima koje su ubili. Za razliku od [[komensalizam|komenzalizma]] i [[mutualizam|mutualizma]], parazitski odnos šteti domaćinu, bilo da se hrani njime ili, kao u slučaju crijevnih parazita, konzumira dio njegove hrane. Budući da paraziti imaju interakcije s drugim vrstama, oni lako mogu djelovati kao [[Vektorske zarazne bolesti|prenosioci]] patogena, uzrokujući [[bolest]]i.<ref>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |quote=Parazitizam je oblik simbioze, bliskog odnosa između dvije različite vrste. Postoji biohemijska interakcija između domaćina i parazita; tj. oni se prepoznaju, u konačnici na molekularnom nivou, a tkiva domaćina su stimulirana da reaguju na određeni način. To objašnjava zašto parazitizam može dovesti do bolesti, ali ne uvijek. |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref><ref name="SuzukiSasaki2019">{{cite journal |last1=Suzuki |first1=Sayaki U. |last2=Sasaki |first2=Akira |title=Ecological and Evolutionary Stabilities of Biotrophism, Necrotrophism, and Saprotrophism |journal=The American Naturalist |volume=194 |issue=1 |year=2019 |pages=90–103 |issn=0003-0147 |doi=10.1086/703485|pmid=31251653 |bibcode=2019ANat..194...90S |s2cid=133349792 |url=http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20200306065231/http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-date=6 March 2020 |url-status=live }}</ref><ref name="pmid37458178">{{cite journal |last1=Rozsa |first1=L. | last2=Garay |first2=J. |title= Definitions of parasitism, considering its potentially opposing effects at different levels of hierarchical organization| journal=Parasitology|volume=150 |issue=9 |pages= 761–768|year=2023 |pmid=37458178 |pmc=10478066 |doi=10.1017/S0031182023000598 }}</ref> [[predator|Predatorstvo]] po definiciji nije simbioza, jer je interakcija kratka, ali entomolog [[E. O. Wilson]] je okarakterizirao parazite kao "predatore koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedne".<ref name=Wilson2014>{{cite book |last=Wilson |first=Edward O. |author-link=E. O. Wilson |title=The Meaning of Human Existence |year=2014 |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=978-0-87140-480-0 |page=112 |quote=Paraziti su, u jednoj frazi, grabežljivci koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedan. Tolerantni paraziti su oni koji su evoluirali kako bi osigurali vlastiti opstanak i reprodukciju, ali u isto vrijeme uz minimalan bol i troškove za domaćina.}}</ref> U tom okviru postoji mnogo mogućih strategija. [[Taksonom]]i klasificiraju parazite u različite preklapajuće šeme na osnovu njihovih interakcija sa domaćinima i njihovih [[životni ciklus|životnih ciklusa]], koji mogu biti složeni. [[Obligatni parazit]] u potpunosti zavisi od domaćina kako bi završio svoj životni ciklus, dok kod [[fakultativni parazit|fakultativnog parazita]] to nije slučaj. Životni ciklusi parazita koji uključuju samo jednog domaćina nazivaju se "direktni"; oni sa konačnim domaćinom (gdje se parazit razmnožava spolno) i najmanje jednim međudomaćinom nazivaju se "indirektni".<ref>{{cite web |url=http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm |title=A Classification of Animal-Parasitic Nematodes |work=plpnemweb.ucdavis.edu |access-date=25 February 2016 |archive-date=6 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171006152348/http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm }}</ref><ref>{{cite journal |last=Garcia |first=L. S. |title=Classification of Human Parasites, Vectors, and Similar Organisms |journal=Clinical Infectious Diseases |year=1999 |volume=29 |issue=4 |pages=734–746 |pmid=10589879 |doi=10.1086/520425|doi-access=free}}</ref> Endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi izvan njega, na njegovoj površini.<ref name=Para-Site>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref> Mezoparaziti - poput nekih [[copepoda|veslonožaca]], na primjer - ulaze u otvor u tijelu domaćina i ostaju djelimično ugrađeni tamo.<ref>{{cite journal |last1=Vecchione |first1=Anna |last2=Aznar |first2=Francisco Javier |title=The mesoparasitic copepod Pennella balaenopterae and its significance as a visible indicator of health status in dolphins (Delphinidae): a review |journal=Journal of Marine Animals and Their Ecology |date=2008 |volume=7 |issue=1 |pages=4–11 |url=http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf |access-date=11 April 2018 |archive-date=10 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180410051646/http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf }}</ref> Neki paraziti mogu biti generalisti, hraneći se širokim spektrom domaćina, ali mnogi paraziti, kao i većina protozoa i [[parazitski crv|helminta]] koji parazitiraju na životinjama, su specijalisti i izuzetno specifični što se tiče domaćina.<ref name=Para-Site/> Rana osnovna, funkcionalna podjela parazita razlikovala je mikroparazite i makroparazite. Svakom od njih dodijeljen je [[matematički model]] kako bi se analiziralo kretanje populacije grupa domaćina i parazita.<ref name="Rollinson"/> Mikroorganizmi i virusi koji se mogu razmnožavati i završiti svoj životni ciklus unutar domaćina poznati su kao mikroparaziti. Makroparaziti su višećelijski organizmi koji se razmnožavaju i završavaju svoj životni ciklus izvan domaćina ili na tijelu domaćina.<ref name="Rollinson"/><ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism {{!}} The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management |encyclopedia=The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management, Blackwell Science |location=Oxford, United Kingdom |year=1998 |edition=1 |isbn=0632055464 |editor=Calow, Peter |via=[[Credo Reference]] |publisher=Blackwell Science }}</ref> Veliki dio razmišljanja o vrstama parazitizma fokusirao se na kopnene životinjske parazite, poput helminta. Oni u drugim okruženjima i sa drugim domaćinima često imaju analogne strategije. Na primjer, jegulja vrste ''[[Simenchelys parasitica]]'' je vjerojatno fakultativni endoparazit koji se oportunistički ukopava i jede bolesne i umiruće ribe.<ref name=Caira1997>{{cite journal |journal=Environmental Biology of Fishes |volume=49 |pages=139–144 |year=1997 |url=https://www.researchgate.net/publication/226076003 |title=Pugnose eels, ''Simenchelys parasiticus'' (Synaphobranchidae) from the heart of a shortfin mako, ''Isurus oxyrinchus'' (Lamnidae) |last1=Caira |first1=J. N. |last2=Benz |first2=G. W. |last3=Borucinska |first3=J. |last4=Kohler |first4=N. E.|issue=1 |doi=10.1023/a:1007398609346 |bibcode=1997EnvBF..49..139C |s2cid=37865366 }}</ref> Insekti koji [[biljojed|jedu biljke]], poput [[štitaste uši|štitastih uši]], [[Aphidoidea|lisnih uši]] i [[gusjenica]], vrlo su slični ektoparazitima, zato što napadaju mnogo veće biljke; služe kao prenosioci bakterija, gljivica i virusa koji uzrokuju [[biljne bolesti]]. Budući da se ženke štitastih ušiju ne mogu kretati, one su obligatni paraziti, trajno pričvršćeni za svoje domaćine.<ref name="Rollinson"/> Senzorni signali koje parazit koristi za identificiranje i približavanje potencijalnom domaćinu poznati su kao "znakovi domaćina". Takvi znakovi mogu uključivati, na primjer, vibracije,<ref>{{cite journal |last=Lawrence |first=P. O. |year=1981 |title=Host vibration—a cue to host location by the parasite, ''Biosteres longicaudatus'' |journal=Oecologia |volume=48 |issue=2 |pages=249–251 |pmid=28309807 |doi=10.1007/BF00347971 |bibcode=1981Oecol..48..249L |s2cid=6182657 }}</ref> izdahnuti [[ugljen dioksid]], mirise kože, vizualne i toplinske znakove i vlagu.<ref>{{cite journal |last=Cardé |first=R. T. |year=2015 |title=Multi-cue integration: how female mosquitoes locate a human host|journal=Current Biology |volume=25 |issue=18 |pages=R793–R795 |doi=10.1016/j.cub.2015.07.057 |pmid=26394099 |doi-access=free |bibcode=2015CBio...25.R793C }} {{open access}}</ref> [[Parazitske biljke]] mogu koristiti, na primjer, svjetlost, fiziohemiju domaćina i isparljive tvari za prepoznavanje potencijalnih domaćina.<ref>{{cite journal |last1=Randle |first1=C. P. |last2=Cannon |first2=B. C. |last3=Faust |first3=A. L. |display-authors=etal |year=2018 |title=Host Cues Mediate Growth and Establishment of Oak Mistletoe (Phoradendron leucarpum, Viscaceae), an Aerial Parasitic Plant |journal=Castanea |volume=83 |issue=2 |pages=249–262 |doi=10.2179/18-173 |s2cid=92178009 }}</ref> === Glavne strategije === Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]], i to [[parazitska kastracija]]; direktno prenosivi parazitizam; [[wikt:trophic|trofički]] prenosivi parazitizam; [[prenosilac bolesti|vektorski]] prenosivi parazitizam; [[parazitoid]]izam; i mikropredacija. One se primjenjuju na parazite čiji su domaćini biljke, kao i životinje.<ref name=Rollinson>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |editor1=Rollinson, D. |editor2=Hay, S. I. |title=The Many Roads to Parasitism: A Tale of Convergence |journal=Advances in Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=9y4AlXka7t0C&pg=PA28 |year=2011 |volume=74 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-385897-9 |pages=27–28 |doi=10.1016/B978-0-12-385897-9.00001-X |pmid=21295676 |url-access=subscription }}</ref><ref name=PoulinRandhawa2015>{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=Randhawa |first2=Haseeb S. |title=Evolution of parasitism along convergent lines: from ecology to genomics |journal=Parasitology |date=February 2015 |volume=142 |issue=Suppl 1 |pages=S6–S15 |doi=10.1017/S0031182013001674 |pmc=4413784 |pmid=24229807}} {{open access}}</ref> Ove strategije predstavljaju [[adaptacija|adaptivne vrhunce]]; moguće su i međustrategije, ali organizmi u mnogim različitim skupinama su se dosljedno [[konvergentna evolucija|ograničili]] na ovih šest, koje su evolutivno stabilne.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Perspektiva o evolucijskim opcijama može se dobiti razmatranjem četiri ključna pitanja: utjecaj na [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina parazita; broj domaćina koje imaju po životnoj fazi; da li je domaćin spriječen u razmnožavanju; i da li učinak zavisi od intenziteta (broj parazita po domaćinu). Iz ove analize, pojavljuju se glavne evolucijske strategije parazitizma, uz predatorstvo.<ref name=LaffertyKuris2002>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Kuris |first2=A. M. |date=2002 |url=http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |title=Trophic strategies, animal diversity and body size |journal=Trends in Ecology and Evolution |volume=17 |issue=11 |pages=507–513 |doi=10.1016/s0169-5347(02)02615-0 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003124738/http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |archive-date=3 October 2019}}</ref> {|class="wikitable" |+ Evolucijske strategije u parazitizmu i predatorstvu<ref name=LaffertyKuris2002/><br/>({{font color|green|Zavisno od intenziteta: zelena, normalan tekst}};<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Nezavisno od intenziteta: ljubičasta, kurziv}}'') ! [[Adaptivna vrijednost]] domaćina !! Jedan domaćin, preživljava !! Jedan domaćin, umire !! Više domaćina |- |'''Može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost > 0)''' ||{{font color|green|Normalni parazit}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Patogen}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosiv parazit}}{{efn|Trofički prenosivi paraziti prenose se na svog konačnog domaćina, predatora, kada on pojede njihovog međudomaćina. Ovi paraziti često mijenjaju ponašanje svojih međudomaćina na takav način da povećavaju šansu da on bude pojeden, npr. navode ih na penjanje na vidljivo mjesto: ovo dovodi do prenosa parazita po cijenu života međudomaćina.}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Trofički prenosiv patogen}}'' ||{{font color|green|Mikropredator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Mikropredator}}'' |- |'''Ne može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost = 0)''' ||{{font color|green|----- }}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazit-kastrator}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosivi parazit-kastrator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazitoid}}'' ||{{font color|green|Društveni predator}}{{efn|[[Vuk]] je društveni predator koji lovi u čoporima; [[puma]] je samotni predator i lovi sama. Ni jedna od te dvije strategije se konvencionalno ne smatra parazitskom.<ref name=LaffertyKuris2002/>}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Samotni predator}}'' |} ==== Parazitska kastracija ==== {{main|Parazitska kastracija}} [[File:Sacculina carcini.jpg|thumb|Parazitski kastrator ''[[Sacculina carcini]]'' (osvijetljen) pričvršćen za [[Liocarcinus holsatus|svog raka-domaćina]]]] [[parazitska kastracija|Parazitski kastratori]] djelimično ili potpuno uništavaju sposobnost razmnožavanja svog domaćina, preusmjeravajući energiju koja bi otišla u razmnožavanje u rast domaćina i parazita, ponekad uzrokujući gigantizam domaćina. Ostali sistemi domaćina ostaju netaknuti, što mu omogućava da preživi i održi parazita.<ref name=PoulinRandhawa2015/>{{sfn|Poulin|2007|p=111}} Parazitski [[rak]]ovi kao što su oni iz specijaliziranog roda [[Cirripedia|vitičara]] roda ''[[Sacculina]]'' posebno uzrokuju oštećenja na gonadama svojih mnogobrojnih vrsta<ref name="Elumalai Viswanathan Pravinkumar Raffi">{{cite journal |last1=Elumalai |first1=V. |last2=Viswanathan |first2=C. |last3=Pravinkumar |first3=M. |last4=Raffi |first4=S. M. |title=Infestation of parasitic barnacle Sacculina spp. in commercial marine crabs |journal=Journal of Parasitic Diseases |volume=38 |issue=3 |date=2013 |doi=10.1007/s12639-013-0247-z |pmid=25035598 |pages=337–339|pmc=4087306 }}</ref> rakova-domaćina. U slučaju ''Sacculina'', testisi više od dvije trećine njihovih domaćina dovoljno degeneriraju da takvi mužjaci razviju [[sekundarne spolne karakteristike]] ženki kao što su širi trbuh, manja [[kliješta (rak)|kliješta]] i udovi za hvatanje jaja. Različite vrste helminta kastriraju svoje domaćine (kao što su insekti i puževi). To se može desiti direktno, bilo mehanički, hraneći se njihovim gonadama, ili izlučivanjem hemikalije koja uništava reproduktivne ćelije; ili indirektno, bilo lučenjem hormona ili preusmjeravanjem nutrijenata. Na primjer, [[trematoda]] ''[[Zoogonus lasius]]'', čije [[Faze životnog ciklusa trematoda|sporociste]] nemaju usta, hemijski kastrira međuplimnog morskog puža ''[[Tritia obsoleta]]'', razvijajući se u njegovim gonadama i ubijajući njegove reproduktivne ćelije.{{sfn|Poulin|2007|p=111}}<ref name=Cheng13>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=d4GQlYzode8C&pg=PA13 |year=2012 |publisher=Elsevier Science |isbn=978-0-323-14010-2 |pages=13–15}}</ref> ==== Direktni prenos ==== [[File:Male human head louse.jpg|thumb|[[Pediculus humanus capitis|Uši glave]] su direktno prenosivi [[obligatni parazit|obligatni ektoparaziti]]]] U direktno prenosive parazite, kojima nije potreban vektor da bi dospjeli do novih domaćina, spadaju paraziti kopnenih kičmenjaka poput ušiju i grinja, morski paraziti poput [[Copepoda|veslonožaca]] i [[Cyamidae|cijamoidnih]] [[Amphipoda|amfipoda]], [[Monogenea|jednorodni metilji]], kao i mnoge vrste valjkastih crva, gljivica, protozoa, bakterija i virusa. Bilo da se radi o endo- ili ektoparazitima, svaki ima samo jednu vrstu-domaćina. Unutar te vrste, većina jedinki je slobodna ili gotovo slobodna od parazita, dok manjina nosi veliki broj parazita; to je poznato kao [[agregirana distribucija]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> {{anchor|Autoinfection}} ==== Trofički prenos ==== [[File:Clonorchis sinensis 2.png|thumb|''[[Clonorchis sinensis]]'', kineski jetreni metilj, prenosi se trofički]] [[wikt:trophic|Trofički]] prenosivi paraziti se prenose tako što ih domaćin pojede. Uključuju [[trematoda|metilje]] (sve osim [[Schistosoma|šiztosoma]]), [[Cestoda|trakavice]], [[acanthocephala|akantocefalane]], [[Pentastomida|pentastomide]], mnoge [[Nematoda|valjkaste crve]] i mnoge protozoe kao što je ''[[Toxoplasma]]''.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Imaju složene životne cikluse koji uključuju domaćine u vidu dvije ili više različitih vrsta. U svom juvenilnom stadiju inficiraju i često se [[cista|encistiraju]] u međudomaćinu. Kada životinju-međudomaćina pojede predator - konačni domaćin - parazit preživljava proces probave i sazrijeva u odraslu jedinku; neki žive kao [[crijevni parazit]]i. Mnogi trofički prenosivi paraziti [[neuroparazit|mijenjaju ponašanje]] svojih posrednih domaćina, povećavajući šanse da ih grabežljivac pojede. Kao i kod direktno prenosivih parazita, distribucija trofički prenosivih parazita među jedinkama-domaćinima je agregirana.<ref name=PoulinRandhawa2015/> [[Koinfekcija]] više parazita je česta.<ref>{{cite journal |last1=Cox |first1=F. E. |url=https://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20171202083654/http://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-date=2 December 2017 |url-status=live |title=Concomitant infections, parasites and immune responses |series=122 |journal=Parasitology |volume=Supplement |pages=S23–38 |year=2001 |pmid=11442193 |doi =10.1017/s003118200001698x |s2cid=150432 }}</ref> [[Strongyloides stercoralis|Autoinfekcija]], gdje se (izuzetno) cijeli [[reproduktivni ciklus|životni ciklus]] parazita odvija u jednom primarnom domaćinu, ponekad se može javiti kod helminta kao što je ''[[Strongyloides stercoralis]]''.<ref name=ASP>{{cite web |title=Helminth Parasites |url=http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |publisher=Australian Society of Parasitology |access-date=9 October 2017 |archive-date=19 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171019032143/http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |url-status=live }}</ref> ==== Prenos vektorom ==== {{further|Vektorske zarazne bolesti}} [[File:Trypanosoma sp. PHIL 613 lores.jpg|thumb|[[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi]] protozojski endoparazit ''[[Trypanosoma]]'' među ljudskim [[crvena krvna zrnca|crvenim krvnim zrncima]]]] [[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi paraziti]] se za prenos sa jednog konačnog domaćina na drugog oslanjaju na treću stranu - međudomaćina - pri čemu se parazit ne razmnožava spolno.<ref name=Para-Site/><ref name=PoulinRandhawa2015/> Ovi paraziti su mikroorganizmi, odnosno [[protozoa|protozoe]], [[bakterije]] ili [[virus]]i, često unutarćelijski [[patogen]]i (uzročnici bolesti).<ref name=PoulinRandhawa2015/> Njihovi prenosnici su uglavnom [[hematofagija|hematofagni]] člankonošci poput buha, ušiju, krpelja i komaraca.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref>{{cite web |url=http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |title=Pathogenic Parasitic Infections |publisher=PEOI |access-date=18 July 2013 |archive-date=29 October 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131029193623/http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |url-status=live }}</ref> Na primjer, jelenski krpelj ''[[Ixodes scapularis]]'' djeluje kao prenosnik bolesti uključujući [[lajmska bolest|lajmsku bolest]], [[babezioza|babeziozu]] i [[humana granulocitna anaplazmoza|anaplazmozu]].<ref name=pmid11450660>{{cite journal |last=Steere |first=A. C. |title=Lyme disease |journal=[[New England Journal of Medicine]] |volume=345 |issue=2 |pages=115–125 |date=July 2001 |pmid=11450660 |doi=10.1056/NEJM200107123450207 }}</ref> Protozojski endoparaziti, poput [[malarija|malarijskih]] parazita iz roda ''[[Plasmodium]]'' i parazita bolesti spavanja iz roda ''[[Trypanosoma]]'', imaju infektivne stadije u krvi domaćina, a prenose se na nove domaćine ugrizima insekata.<ref name="PollittMacGregor2011">{{cite journal |last1=Pollitt |first1=Laura C. |last2=MacGregor |first2=Paula |last3=Matthews |first3=Keith |last4=Reece |first4=Sarah E. |title=Malaria and trypanosome transmission: different parasites, same rules? |journal=Trends in Parasitology |volume=27 |issue=5 |year=2011 |pages=197–203 |doi=10.1016/j.pt.2011.01.004|pmid=21345732 |pmc=3087881 }}</ref> ==== Parazitoidi ==== {{main|Parazitoid|parazitska osa}} [[Parazitoidi]] su insekti koji prije ili kasnije ubijaju svoje domaćine, što njihov odnos dovodi u blizak odnos s [[predator]]stvom.<ref>{{cite journal |last1=Stevens |first1=Alison N. P. |title=Predation, Herbivory, and Parasitism |journal=Nature Education Knowledge |date=2010 |volume=3 |issue=10 |page=36 |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |access-date=12 February 2018 |quote=Predatorstvo, biljojedstvo i parazitizam postoje duž kontinuuma težine u smislu stepena u kojem negativno utiču na sposobnost organizma da se nosi sa zdravljem. ... U većini slučajeva, paraziti ne ubijaju svoje domaćine. Međutim, izuzetak se javlja kod parazitoida, koji zamagljuju granicu između parazitizma i predatorstva. |archive-date=30 September 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170930230324/http://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |url-status=live }}</ref> Većina parazitoida su [[parazitska osa|parazitoidne ose]] ili drugi [[opnokrilci]]; drugi uključuju [[dvokrilci|dvokrilce]] poput [[Phoridae|određenih]] muha. Mogu se podijeliti u dvije skupine, idiobionte i koinobionte, koji se razlikuju u ishodu za domaćina.<ref name=GullanCranston2010>{{cite book |last1=Gullan |first1=P. J. |last2=Cranston |first2=P. S. |date=2010 |title=The Insects: An Outline of Entomology |url=https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu |url-access=limited |publisher=Wiley |edition=4th |isbn=978-1-118-84615-5 |pages=[https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu/page/n332 308], 365–367, 375, 440–441}}</ref> [[Parazitoid|Idiobiontski]] parazitoidi ubadaju svoj često velik plijen prilikom hvatanja, ubijajući ga odmah ili ga paralizirajući. Imobilizirani plijen se zatim odnosi u gnijezdo, ponekad zajedno s drugim plijenom ako nije dovoljno velik da podrži parazitoida tokom njegovog razvoja. [[leglica|Jaje se polaže]] na vrh plijena, a gnijezdo se zatim zatvara. Parazitoid se brzo razvija kroz svoje larvalne i pupalne faze, [[masovno opskrbljivanje|hraneći se hranom]] koja mu je ostavljena.<ref name=GullanCranston2010/> [[Parazitoid|Koinobiontski]] parazitoidi, među koje spadaju [[Diptera|muhe]] i ose, polažu svoja jaja u domaćine-mladunce, obično ličinke. Omogućeno im je da nastave da rastu, tako da se domaćin i parazitoid razvijaju zajedno tokom dužeg perioda, koji završava kada se parazitoidi pojave u odraslom obliku, ostavljajući plijen mrtav, pojeden iznutra. Neki koinobionti reguliraju razvoj svog domaćina, na primjer, sprečavaju ga da se [[kukuljica|ukukulji]] ili ga tjeraju da [[ekdizis|odbacuje ljušturu]] kad god je parazitoid spreman za odbacivanje ljušture. Oni to mogu učiniti tako što stvaraju hormone koji oponašaju odgovarajuće hormone domaćina ([[ekdisteroid]]e) ili regulirajući endokrini sistem domaćina.<ref name=GullanCranston2010/> <gallery mode="packed"> File:Live Tetragnatha montana (RMNH.ARA.14127) parasitized by Acrodactyla quadrisculpta larva (RMNH.INS.593867) - BDJ.1.e992.jpg |[[parazitoid|Idiobiontske]] [[parazitska osa|parazitoidne ose]] odmah paraliziraju svoje domaćine kako bi ih njihove larve ([[Pimplinae]], na slici) pojele.<ref name=PoulinRandhawa2015/> File:CSIRO ScienceImage 2357 Spotted alfalfa aphid being attacked by parasitic wasp.jpg|[[parazitoid|Koinobiontske]] parazitoidne ose poput [[Braconidae|brakonida]] prikazanog na slici polažu jaja u svoje domaćine putem [[leglica|leglice]], nakon čega oni nastavljaju rasti i odbacivati ljušturu. File:Female Apocephalus borealis ovipositing into the abdomen of a worker honey bee.png|Muha iz porodice [[Phoridae]] (u sredini lijevo) [[leglica|polaže jaja]] u trbuh [[medonosna pčela|medonosne pčele]]-radilice, [[Parazit koji mijenja ponašanje|mijenjajući njeno ponašanje]]. </gallery> {{anchor|Micropredator}} ==== Mikropredatori ==== [[File:Anopheles minimus.jpg|thumb|[[komarac|Komarci]] su mikropredatori i značajni prenosioci bolesti]] Mikropredator napada više od jednog domaćina, smanjujući adaptivnu vrijednost svakog domaćina za barem malu količinu, i u kontaktu je s jednim domaćinom samo povremeno. Ovo ponašanje čini mikropredatore pogodnim prenosiocima, zato što mogu prenositi manje parazite s jednog domaćina na drugog.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=LaffertyKuris2002/><ref name="Wilson2017">{{cite journal |last1=Wilson |first1=Anthony J. |display-authors=etal |title =What is a vector? |journal=Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=372 |issue=1719 |date=March 2017 |doi=10.1098/rstb.2016.0085 |pmid=28289253 |article-number=20160085 |pmc=5352812}}</ref> Većina mikropredatora su [[hematofagija|hematofagni]], što znači da se hrane krvlju. To obuhvata crve poput [[pijavica]], rakove poput pripadnika [[Branchiura]] i jednakonošce iz porodice [[Gnathiidae]], razne [[dvokrilci|dvokrilce]] poput komaraca i [[cece muva|ce-ce muha]], druge člankonošce poput buha i krpelja, kičmenjake poput [[paklara]] i sisare poput [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> === Strategije prenosa === [[File:Entamoeba histolytica life cycle-en.svg|thumb|upright=1.7<!--format for legibility of multi-image diagram-->|[[Životni ciklus]] ''[[Entamoeba histolytica]]'', anaerobne parazitske protozoe koja se prenosi [[fekalno-oralni put|fekalno-oralnim putem]].]] Paraziti koriste različite metode za inficiranje životinjskih domaćina, uključujući fizički kontakt, [[fekalno-oralni put]], slobodnoživeće zarazne stadije i prenosnike, što odgovara njihovim različitim domaćinima, životnim ciklusima i ekološkim kontekstima.<ref name=Godfrey2013>{{cite journal |last=Godfrey |first=Stephanie S. |title=Networks and the ecology of parasite transmission: A framework for wildlife parasitology |journal=Wildlife |date=December 2013 |volume=2 |pages=235–245 |doi=10.1016/j.ijppaw.2013.09.001 |pmid=24533342 |pmc=3862525|bibcode=2013IJPPW...2..235G }}</ref> Primjeri koji prikazuju neke od mnogih mogućih kombinacija dati su u tabeli. {|class="wikitable sortable" |+ Primjeri metoda prenošenja u različitim ekološkim kontekstima<ref name=Godfrey2013/> ! Parazit !! Domaćin !! Način prijenosa !! Ekološki kontekst |- |''[[Gyrodactylus turnbulli]]''<br/>([[Monogenea|jednorodni metilj]]) ||''[[Poecilia reticulata]]''<br/>(riba) ||fizički kontakt ||društveno ponašanje |- |[[Valjkasti crv]]i<br/>npr. ''[[Strongyloides]]'' ||''[[Macaca fuscata]]''<br/>(japanski makaki) ||fekalno-oralno || društveno ponašanje<br/>(čišćenje) |- |''[[Heligmosomoides polygyrus]]''<br/>(valjkasti crv) ||''[[Apodemus flavicollis]]''<br/>(žutogrli miš) ||fekalno-oralno ||prijenos putem spolnih odnosa <br/>(većinom na mužjake) |- |''[[Amblyomma]]''<br/>(krpelj) ||''[[Sphenodon punctatus]]''<br/>(tuatara) ||slobodnoživeći infektivni stadiji ||društveno ponašanje |- |''[[Plasmodium]]''<br/>([[malarija|malarični]] parazit) ||[[Ptice]], [[sisari]]<br/>(uklj. ljude) ||''[[Anopheles]]'' (prijenos komarcima,<br/>koje privlači miris<br/>inficiranog ljudskog domaćina<ref name="de Boer2017">{{cite journal |last1=de Boer |first1=Jetske G. |last2=Robinson |first2=Ailie |last3=Powers |first3=Stephen J. |last4=Burgers |first4=Saskia L. G. E. |last5=Caulfield |first5=John C. |last6=Birkett |first6=Michael A. |last7=Smallegange |first7=Renate C. |last8=van Genderen |first8=Perry J. J. |last9=Bousema |first9=Teun |last10=Sauerwein |first10=Robert W. |last11=Pickett |first11=John A. |last12=Takken |first12=Willem |last13=Logan |first13=James G. |title=Odours of Plasmodium falciparum-infected participants influence mosquito–host interactions |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=9283 |date=August 2017 |doi=10.1038/s41598-017-08978-9 |doi-access=free|pmid=28839251 |pmc=5570919 |bibcode=2017NatSR...7.9283D }}</ref> ||— |} === Varijante === Među mnogim varijantama parazitskih strategija su hiperparazitizam,<ref name=Dissanaike1957/> društveni parazitizam,<ref name=Thomas2010/> parazitizam legla,<ref name=Payne1997/> kleptoparazitizam,<ref name=SlaterRosenblatt2005/> spolni parazitizam<ref name=Pietsch2005/> i adelfoparazitizam.<ref name=Rochat2001/> ==== Hiperparazitizam ==== {{main|Hiperparazit}} [[Hiperparazit]]i se hrane drugim parazitima, kao što su protozoe koje žive u parazitskim helmintima,<ref name=Dissanaike1957>{{cite journal |last1=Dissanaike |first1=A. S. |title=On Protozoa hyperparasitic in Helminth, with some observations on ''Nosema helminthorum'' Moniez, 1887 |journal=Journal of Helminthology |date=1957 |volume=31 |issue=1–2 |pages=47–64 |pmid=13429025 |doi=10.1017/s0022149x00033290|s2cid=35487084 }}</ref> ili su fakultativni ili obligatni parazitoidi čiji su domaćini drugi paraziti ili parazitoidi.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=GullanCranston2010/> Javljaju se i nivoi parazitizma koji prelaze sekundarne, naročito među fakultativnim parazitoidima. U sistemima [[šiška|hrastovih šiški]] može postojati do četiri nivoa parazitizma.<ref>{{cite journal |last=Askew |first=R. R. |url=https://www.researchgate.net/publication/238289888 |title=On the Biology of the Inhabitants of Oak Galls of Cynipidae (Hymenoptera) in Britain |journal=Transactions of the Society for British Entomology |date=1961 |volume=14 |pages=237–268}}</ref> Hiperparaziti mogu kontrolirati populacije svojih domaćina i koriste se u tu svrhu [[biološko suzbijanje štetočina|u poljoprivredi]], a donekle i u [[medicina|medicini]]. Kontrolni efekti mogu se vidjeti u načinu na koji [[hipovirus|virus CHV1]] pomaže u kontroli štete koju [[Cryphonectria parasitica|kestenova palež]] (''Cryphonectria parasitica'') nanosi [[Castanea dentata|američkim kestenima]], te u načinu na koji [[bakteriofag]]i mogu ograničiti bakterijske infekcije. Vjerojatno je, iako slabo istraženo, da većina patogenih mikroparazita ima hiperparazite koji bi se mogli pokazati kao veoma korisni i u poljoprivredi i u medicini.<ref name="ParrattLaine2016">{{cite journal |last1=Parratt |first1=Steven R. |last2=Laine |first2=Anna-Liisa |title=The role of hyperparasitism in microbial pathogen ecology and evolution |journal=The ISME Journal |volume=10 |issue=8 |date=January 2016|doi=10.1038/ismej.2015.247 |pmid=26784356 |pages=1815–1822|pmc=5029149 |bibcode=2016ISMEJ..10.1815P }}</ref> ==== Društveni parazitizam ==== {{further|Mirmekomorfija|kukavičja pčela|Emeryjevo pravilo}} Društveni paraziti koriste prednosti interspecijskih interakcija između pripadnika [[eusocijalnih]] životinja poput [[mrav]]a, [[termit]]a i [[bumbar]]a. Primjeri uključuju velikog plavog leptira, ''[[Phengaris arion]]'', čije larve koriste [[Mirmekomorfija|mirmekomorfiju]] (imitiranje mrava) za parazitiranje na određenim mravima,<ref name="Thomas2010">{{cite journal |last1=Thomas |first1=J. A. |last2=Schönrogge |first2=K. |author3=Bonelli, S. |author4=Barbero, F. |author5=Balletto, E. |title=Corruption of ant acoustical signals by mimetic social parasites: ''Maculinea'' butterflies achieve elevated status in host societies by mimicking the acoustics of queen ants |journal=Commun Integr Biol |volume=3 |issue=2 |pages=169–171 |year=2010 |pmid=20585513 |pmc=2889977 |doi=10.4161/cib.3.2.10603}}</ref> ''[[Bombus bohemicus]]'', bumbara koji napada košnice drugih pčela i preuzima razmnožavanje dok njihove mlade odgajaju radnici-domaćini, i ''[[Melipona scutellaris]]'', eusocijalnu pčelu čije matice bježe od radnika-ubica i napadaju drugu koloniju bez matice.<ref>{{Cite journal |first1=Annette |last1=Van Oystaeyen |first2=Denise |last2=Araujo Alves |first3=Ricardo |last3=Caliari Oliveira |first4=Daniela |last4=Lima do Nascimento |first5=Fábio |last5=Santos do Nascimento |first6=Johan |last6=Billen |first7=Tom |last7=Wenseleers |title=Sneaky queens in ''Melipona'' bees selectively detect and infiltrate queenless colonies |journal=Animal Behaviour |date=September 2013 |volume=86 |issue=3 |pages=603–609 |doi=10.1016/j.anbehav.2013.07.001 |bibcode=2013AnBeh..86..603V |citeseerx=10.1.1.309.6081 |s2cid=12921696 }}</ref> Ekstreman primjer interspecijskog društvenog parazitizma uočen je kod mrava vrste ''[[Tetramorium inquilinum]]'', obligatnih parazita koji žive isključivo na leđima drugih mrava roda ''[[Tetramorium]]''.<ref>{{cite web |url=https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |title=Social Parasites in the Ant Colony |publisher=Antkeepers |access-date=4 April 2016 |archive-date=24 April 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160424122522/https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |url-status=live }}</ref> Mehanizam za evoluciju društvenog parazitizma prvi je predložio Carlo Emery 1909. godine.<ref>{{Cite journal |last=Emery |first=Carlo |date=1909 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen un myrmekophilen Ameisen |journal=Biologischen Centralblatt |volume=29 |pages=352–362}}</ref> Sada poznat kao "[[Emeryjevo pravilo]]", ono navodi da društveni paraziti imaju tendenciju da budu u bliskom srodstvu sa svojim domaćinima i da su često pripadnici istog roda.<ref name="RD">{{cite web |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421 |title=Social Parasitism in Ants |last=Deslippe |first=Richard |publisher=Nature Education Knowledge |year=2010 |access-date=29 October 2010 |archive-date=18 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200518111632/https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421/ |url-status=live }}</ref><ref name="Emery_1909">{{cite journal |last=Emery |first=C. |url=https://archive.org/details/ants_11715/page/n1 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen und myrmekophilen Ameisen |journal=Biologisches Centralblatt |date=1909 |volume=29 |pages=352–362}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Bourke |first1=Andrew F. G. |last2=Franks |first2=Nigel R. |date=July 1991 |title=Alternative adaptations, sympatric speciation and the evolution of parasitic, inquiline ants |journal=Biological Journal of the Linnean Society |volume=43 |issue=3 |pages=157–178 |doi=10.1111/j.1095-8312.1991.tb00591.x |bibcode=1991BJLS...43..157B |issn=0024-4066}}</ref> Intraspecijski društveni parazitizam se javlja kod parazitskog dojenja, gdje neke mlade jedinke uzimaju mlijeko od ženki s kojima nisu u srodstvu. Kod kapucina vrste ''[[Cebus olivaceus]]'', ženke višeg ranga ponekad uzimaju mlijeko od ženki nižeg ranga bez ikakve recipročne koristi.<ref name=obrien5>{{cite journal |last=O'Brien |first=Timothy G. |title=Parasitic nursing behavior in the wedge-capped capuchin monkey (''Cebus olivaceus'') |journal=American Journal of Primatology |year=1988 |volume=16 |issue=4 |pages=341–344 |doi =10.1002/ajp.1350160406 |pmid=32079372 |s2cid=86176932 }}</ref> ==== Parazitizam legla ==== {{further|Parazitizam legla}} Kod [[Parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćini pate od povećanih roditeljskih ulaganja i potrošnje energije u svrhu hranjenja parazitskih mladunaca, koji su obično veći od mladunaca domaćina. Stopa rasta mladunaca domaćina je usporena, što smanjuje adaptivnu vrijednost domaćina. Paraziti legla uključuju ptice iz različitih porodica kao što su [[Molothrus|kravarke]], [[Viduidae|udovice]], [[Cuculidae|kukavice]] i [[Heteronetta atricapilla|crnoglave patke]]. One ne grade vlastita gnijezda, već polažu jaja u gnijezdima drugih vrsta. U porodici [[Cuculidae]], preko 40% [[vrsta]] kukavica su obligatni paraziti legla, dok su drugi ili fakultativni paraziti legla ili pružaju roditeljsku brigu.<ref>{{Cite book |last=Payne |first=R. B. |title=The Cuckoos |date=September 15, 2005 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-850213-5 |edition=1st |location=Oxford |language=en}}</ref> Jaja nekih parazita legla [[mimikrija|liče]] na jaja domaćina, dok jaja nekih kravarica imaju čvrste ljuske, što otežava domaćinima da ih unište kljucanjem, a oba mehanizma impliciraju selekciju domaćina protiv parazitskih jaja.<ref name=Payne1997>{{cite book |last=Payne |first=R. B. |date=1997 |chapter=Avian brood parasitism |editor1=Clayton, D. H. |editor2=Moore, J. |title=Host–parasite evolution: General principles and avian models |pages=[https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 338–369] |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-854892-8 |chapter-url=https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Rothstein |first1=S. I. |year=1990 |title=A model system for coevolution: avian brood parasitism |journal=Annual Review of Ecology and Systematics |volume=21 |pages=481–508 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.21.1.481}}</ref><ref name="DeMarsico2013">{{cite journal |last1=De Marsico |first1=M. C. |last2=Gloag |first2=R. |last3=Ursino |first3=C. A. |last4=Reboreda |first4=J. C. |title=A novel method of rejection of brood parasitic eggs reduces parasitism intensity in a cowbird host |journal=Biology Letters |volume=9 |issue=3 |date=March 2013 |doi=10.1098/rsbl.2013.0076 |pmid=23485877 |article-number=20130076|pmc=3645041 }}</ref> Odrasla ženka [[Cuculus canorus|evropske kukavice]] također imitira predatora, [[Accipiter nisus|evropskog kobca]], što joj daje vremena da neopaženo položi jaja u gnijezdo domaćina.<ref name=Welbergen2011>{{cite journal |last1=Welbergen |first1=J. |last2=Davies |first2=N. B. |year=2011 |title=A parasite in wolf's clothing: hawk mimicry reduces mobbing of cuckoos by hosts |journal=[[Behavioral Ecology (journal)|Behavioral Ecology]] |volume=22 |issue=3 |pages=574–579 |doi=10.1093/beheco/arr008|doi-access=free }}</ref> Domaćinske vrste se često bore protiv mimikrije parazitskih jaja [[Polimorfizam (biologija)|polimorfizmom]] jaja, što znači da imaju dva ili više [[fenotip]]ova jaja unutar jedne populacije. Višestruki fenotipovi jaja domaćina smanjuju vjerojatnoću da parazitska vrsta precizno "uskladi" svoja jaja s jajima domaćina.<ref>{{Cite journal |last=Yang |first=C. |first2=X. |last2=Si |first3=W. |last3=Liang |first4=A. P. |last4=Møller |title=Spatial variation in egg polymorphism among cuckoo hosts across 4 continents |journal=Current Zoology |date=2020 |volume=66 |issue=5 |pages=477–483 |doi=10.1093/cz/zoaa011 |pmid=33293928 |pmc=7705517 |via=Oxford Academic}}</ref> ==== Kleptoparazitizam ==== {{further|Kleptoparazitizam}} U slučaju [[Kleptoparazitizam|kleptoparazitizma]] (od grčkog κλέπτης (''kleptēs''), "lopov"), paraziti kradu hranu koju domaćin prikupi. Parazitizam se često vrši na bliskim srodnicima, bilo unutar iste vrste ili između različitih vrsta unutar istog roda ili porodice. Na primjer, mnoge loze [[kukavičje pčele|kukavičjih pčela]] polažu jaja u ćelijama košnica drugih [[pčela]] iz iste porodice.<ref name="SlaterRosenblatt2005">{{cite book |last1=Slater |first1=Peter J. B. |last2=Rosenblatt |first2=Jay S. |author3=Snowdon, Charles T. |author4=Roper, Timothy J. |author5=Brockmann, H. Jane |author-link5=H. Jane Brockmann |author6=Naguib, Marc |title=Advances in the Study of Behavior |url=https://books.google.com/books?id=WQl2s_xwfagC&pg=PA365 |date=30 January 2005 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-08-049015-1 |page=365}}</ref> Kleptoparazitizam je generalno rijedak, ali uočljiv kod ptica; neke, poput [[pomornici|pomornika]], specijalizirane su za krađu hrane od drugih morskih ptica, neumoljivo ih progoneći dok ne povrate svoj ulov.<ref name="Furness1978">{{cite journal |last=Furness |first=R. W. |title=Kleptoparasitism by great skuas (''Catharacta skua'' Brünn.) and Arctic skuas (''Stercorarius parasiticus'' L.) at a Shetland seabird colony |journal=Animal Behaviour |volume=26 |year=1978 |doi=10.1016/0003-3472(78)90107-0 |pages=1167–1177|bibcode=1978AnBeh..26.1167F |s2cid=53155057 }}</ref> ==== Spolni parazitizam ==== {{main|Spolni parazitizam}} Jedinstven pristup se vidi kod nekih vrsta [[Lophiiformes|grdobina]], kao što je ''[[Ceratias holboelli]]'', gdje su mužjaci svedeni na sitne [[Spolni parazitizam|spolne parazite]], potpuno ovisne o ženkama vlastite vrste za preživljavanje, i žive trajno pričvršćeni ispod tijela ženke i nesposobni su da se sami brinu o sebi. Ženka hrani mužjaka i štiti ga od predatora, dok mužjak ne daje ništa zauzvrat osim sperme koja je ženki potrebna za stvaranje sljedeće generacije.<ref name=Pietsch2005>{{cite journal |last=Pietsch |first=Theodore W. |title=Dimorphism, parasitism, and sex revisited: modes of reproduction among deep-sea ceratioid anglerfishes (Teleostei: Lophiiformes) |journal=Ichthyological Research |date=25 August 2005 |volume=52 |issue=3 |pages=207–236 |doi=10.1007/s10228-005-0286-2|bibcode=2005IchtR..52..207P |s2cid=24768783 }}</ref> ==== Adelfoparazitizam ==== Adelfoparazitizam (od grčkog ἀδελφός (''adelphós''), brat<ref>{{cite book |last1=Maggenti |first1=Armand R. |last2=Maggenti |first2=Mary Ann |last3=Gardner |first3=Scott Lyell |title=Online Dictionary of Invertebrate Zoology |url=http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180418031907/http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-date=18 April 2018 |publisher=University of Nebraska |page=22 |date=2005}}</ref>), također poznat kao parazitizam među srodnicima, javlja se kada je domaćinska vrsta u bliskom srodstvu s parazitom, koji je često iz iste porodice ili roda.<ref name=Rochat2001>{{cite journal |last1=Rochat |first1=Jacques |last2=Gutierrez |first2=Andrew Paul |title=Weather-mediated regulation of olive scale by two parasitoids |journal=Journal of Animal Ecology |date=May 2001 |volume=70 |issue=3 |pages=476–490 |doi=10.1046/j.1365-2656.2001.00505.x|bibcode=2001JAnEc..70..476R |s2cid=73607283 |doi-access=free }}</ref> Kod parazitoida mušice vrste ''[[Encarsia perplexa]]'', nesparene ženke mogu polagati [[ploidija|haploidna]] jaja u potpuno razvijene larve vlastite vrste, stvarajući muško potomstvo,<ref>{{cite web |title=Featured Creatures. ''Encarsia perplexa'' |url=http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |publisher=University of Florida |access-date=6 January 2018 |archive-date=5 January 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180105061019/http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |url-status=live }}</ref> dok morski crv vrste ''[[Bonellia viridis]]'' ima sličnu reproduktivnu strategiju, iako su larve [[plankton]]ske.<ref name="BerecSchembri2005">{{cite journal |last1=Berec |first1=Ludek |last2=Schembri |first2=Patrick J. |last3=Boukal |first3=David S. |url=https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003131349/https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Sex determination in ''Bonellia viridis'' (Echiura: Bonelliidae): population dynamics and evolution |journal=Oikos |volume=108 |issue=3 |year=2005 |pages=473–484 |doi=10.1111/j.0030-1299.2005.13350.x|bibcode=2005Oikos.108..473B }}</ref> ==== Ilustracije ==== Na ilustracijama su prikazani primjeri glavnih strategija parazitizma. <gallery class="center" mode="nolines" widths="180px"> File:Pteromalid hyperparasitoid.jpg|Hiperparazitoidna [[Pteromalidae|pteromalidna osa]] na čahurama svog domaćina, koja je i sama parazitoidna [[Braconidae|brakonidna osa]]. File:Maculinea arion Large Blue Upperside SFrance 2009-07-18.jpg|[[Phengaris arion|Pjegavi mravnik]] [[mirmekomorfija|imitira mrave]] i društveni je parazit. File:Eastern Phoebe-nest-Brown-headed-Cowbird-egg.jpg|Kod [[parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćin odhranjuje mladunce druge vrste: na slici jaje [[Molothrus|kravarke]] u gnijezdu ''[[Sayornis phoebe]]''. File:Great Skua (cropped).jpg|[[Veliki pomornik]] je moćan [[kleptoparazit]] koji neumorno progoni druge morske ptice sve dok ne povrate svoj ulov. File:Северная церапия (cropped).jpg|Mužjak vrste [[Lophiiformes|grdobine]] ''[[Ceratias holboelli]]'' živi kao sićušni [[spolni parazitizam|spolni parazit]] trajno pričvršćen ispod tijela ženke. File:Encarsia perplexa.jpg|''[[Encarsia perplexa]]'' (u sredini), parazitoid mušice ''[[Aleurocanthus woglumi]]'' (dolje lijevo), također je adelfoparazit koji polaže jaja u larve vlastite vrste. </gallery> == Taksonomski raspon == Parazitizam ima izuzetno širok taksonomski raspon, uključujući životinje, biljke, gljive, protozoe, bakterije i viruse.<ref name="Rollinson2">{{cite book |last1=Rollinson |first1=D. |last2=Hay |first2=S. I. |title=Advances in parasitology |date=2011 |publisher=Elsevier Science |location=Oxford |isbn=978-0-12-385897-9|pages=4–7}}</ref> === Životinje === {{further|Spisak parazitskih organizama}} {|class="wikitable sortable <!--collapsible collapsed-->" |+ Glavne parazitske životinjske skupine{{sfn|Poulin|2007|page=6}} ! Koljeno !! Razred/<br/>Red ! style="width: 60px;" |Br.<br/>vrsta ! Endo-<br/>paraz. ||Ekto-<br/>paraz. !! [[Beskičmenjaci|Beskič.]]<br/>kon. domaćin !! [[Kičmenjaci|Kič.]]<br/>kon. domaćin !! Br.<br/>domaćina !! Morski !! Vodeni<br/>!! Kopneni<br/> |- |[[Cnidaria]] ||[[Myxozoa]] ||1.350 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da || |- |[[Cnidaria]] ||[[Polypodium hydriforme|Polypodiozoa]] ||1 ||Da ||||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Trematoda]] ||15.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Monogenea]] ||20.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Cestoda]] ||5.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Nematomorpha]] ||<!--Class--> ||350 ||Da ||||Da ||||1 ili više ||||Da ||Da |- |[[Nematoda]] ||<!--Class--> ||10.500 ||Da ||||Da ||Da ||1 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Acanthocephala]] ||<!--Class--> ||1.200 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Annelida]] ||[[Hirudinea]] ||400 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Bivalvia]] ||600 ||||Da ||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Gastropoda]] ||5.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da |||| |- |[[Arthropoda]] ||[[Ixodida]] ||800 ||||Da ||||Da ||1 ili više ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Acari]] ||30.000 ||Da ||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da ||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Copepoda]] ||4.000 ||||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Arthropoda]] ||[[Phthiraptera]] ||4.000 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Siphonaptera]] ||2.500 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Diptera]] ||2.300 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Strepsiptera]]||600 ||Da ||||Da ||||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Hymenoptera]] ||130.000<ref>{{cite journal |last1=Polaszek |first1=Andrew |last2=Vilhemsen |first2=Lars |title=Biodiversity of hymenopteran parasitoids |journal=Current Opinion in Insect Science |date=2023 |volume=56 |article-number=101026 |doi=10.1016/j.cois.2023.101026 |pmid=36966863 |s2cid=257756440 |doi-access=free |bibcode=2023COIS...5601026P }}</ref> - 1.100.000<ref name="Forbes Bagley Beer Hippee 2018">{{cite journal | last1=Forbes | first1=Andrew A. | last2=Bagley | first2=Robin K. | last3=Beer | first3=Marc A. | last4=Hippee | first4=Alaine C. | last5=Widmayer | first5=Heather A. | display-authors=3 | title=Quantifying the unquantifiable: why Hymenoptera, not Coleoptera, is the most speciose animal order | journal=BMC Ecology | volume=18 | issue=1 | date=12 July 2018 | page=21 | issn=1472-6785 | doi=10.1186/s12898-018-0176-x| pmid=30001194 | pmc=6042248 | doi-access=free | bibcode=2018BMCE...18...21F }}</ref> ||Da ||Da ||Da ||||1 ||||||Da |} Parazitizam je široko rasprostranjen u životinjskom carstvu<ref>{{cite book |last1=Morand |first1=Serge |last2=Krasnov |first2=Boris R. |last3=Littlewood |first3=D. Timothy J. |title=Parasite Diversity and Diversification |url=https://books.google.com/books?id=o2t2BgAAQBAJ&pg=PA44 |year=2015 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-1-107-03765-6 |page=44}}</ref> i evoluirao je nezavisno od slobodnoživućih oblika stotine puta.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Mnoge vrste [[parazitski crv|parazitskih crva]], uključujući [[Trematoda|metilje]] i [[trakavice]], imaju čitave životne cikluse koji uključuju dva ili više domaćina. Daleko najveća skupina su parazitoidne ose iz reda Hymenoptera.<ref name=PoulinRandhawa2015/> U tabeli su navedena [[Koljeno (taksonomija)|koljena]] i [[Razred (taksonomija)|razredi]] s najvećim brojem parazitskih vrsta, uz konzervativne minimalne brojčane procjene. Stupci za endo- i ektoparazitizam odnose se na konačnog domaćina, kao što je prikazano u kolonama Kičmenjaci i Beskičmenjaci.{{sfn|Poulin|2007|page=6}} === Biljke === {{main|Parasitic plant}} [[File:Cuscuta parasite plant.JPG|thumb|left|upright|''[[Cuscuta]]'' (a dodder), a stem [[holoparasite]], on an [[acacia]] tree]] A [[hemiparasite]] or ''partial parasite'' such as [[mistletoe]] derives some of its nutrients from another living plant, whereas a [[obligate parasite|holoparasite]] such as ''[[Cuscuta]]'' derives all of its nutrients from another plant.<ref name="Rastogi">{{cite book |last1=Rastogi |first1=V. B. |title=Modern Biology |url=https://books.google.com/books?id=D-85x6Jhji0C&q=partial+parasite&pg=SA1-PA115 |publisher=Pitambar Publishing |date=1997 |isbn=978-81-209-0496-5 |page=115}}</ref> [[Parasitic plant]]s make up about one per cent of [[angiosperms]] and are in almost every [[biome]] in the world.<ref name="Kokla Melnyk 2010">{{Cite journal |last1=Kokla |first1=Anna |last2=Melnyk |first2=Charles W. |date=1 October 2018 |title=Developing a thief: Haustoria formation in parasitic plants |journal=Developmental Biology |language=en |volume=442 |issue=1 |pages=53–59 |doi=10.1016/j.ydbio.2018.06.013 |pmid=29935146 |s2cid=49394142 |issn=0012-1606|doi-access= }}</ref><ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008">{{cite book |last=Heide-Jørgensen |first=Henning S. |year=2008 |title=Parasitic flowering plants |publisher=Brill |isbn=978-90-04-16750-6}}</ref><ref name=Nickrent2002>{{cite web |last1=Nickrent |first1=Daniel L. |author-link1=Daniel Lee Nickrent |title=Parasitic Plants of the World |url=http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |date=2002 |access-date=10 April 2018 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306062557/http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |archive-date=6 March 2016}} which appeared in Spanish as Chapter 2, pp. 7–27 in: J. A. López-Sáez, P. Catalán and L. Sáez [eds.], ''Parasitic Plants of the Iberian Peninsula and Balearic Islands''.</ref> All these plants have modified roots, [[haustorium|haustoria]], which penetrate the host plants, connecting them to the conductive system—either the [[xylem]], the [[phloem]], or both. This provides them with the ability to extract water and nutrients from the host. A parasitic plant is classified depending on where it latches onto the host, either the stem or the root, and the amount of nutrients it requires. Since holoparasites have no [[chlorophyll]] and therefore cannot make food for themselves by [[photosynthesis]], they are always obligate parasites, deriving all their food from their hosts.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/> Some parasitic plants can locate their [[host (biology)|host]] plants by detecting [[Chemical substance|chemicals]] in the air or soil given off by host [[Shoot (botany)|shoot]]s or [[root]]s, respectively. About 4,500 [[species]] of parasitic plant in approximately 20 [[Family (taxonomy)|families]] of [[flowering plant]]s are known.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/><ref name="NickrentMusselman2004">{{cite journal |last1=Nickrent |first1=D. L. |last2=Musselman |first2=L. J. |title=Introduction to Parasitic Flowering Plants |journal=The Plant Health Instructor |year=2004 |doi=10.1094/PHI-I-2004-0330-01}}</ref> Species within the ''[[Orobanchaceae]]'' (broomrapes) are among the most economically destructive of all plants. Species of ''[[Striga]]'' (witchweeds) are estimated to cost billions of dollars a year in crop yield loss, infesting over 50&nbsp;million hectares of cultivated land within Sub-Saharan Africa alone. ''Striga'' infects both grasses and grains, including [[Zea mays|corn]], [[Oryza sativa|rice]], and [[sorghum]], which are among the world's most important food crops. ''[[Orobanche]]'' also threatens a wide range of other important crops, including [[peas]], [[Cicer arietinum|chickpeas]], [[Solanum lycopersicum|tomatoes]], [[carrot]]s, and varieties of [[cabbage]]. Yield loss from ''Orobanche'' can be total; despite extensive research, no method of control has been entirely successful.<ref name="WestwoodYoder2010">{{cite journal |last1=Westwood |first1=James H. |last2=Yoder |first2=John I. |last3=Timko |first3=Michael P. |last4=dePamphilis |first4=Claude W. |title=The evolution of parasitism in plants |journal=Trends in Plant Science |volume=15 |issue=4 |year=2010 |pages=227–235 |doi=10.1016/j.tplants.2010.01.004|pmid=20153240 |bibcode=2010TPS....15..227W }}</ref> Many [[plants]] and [[fungi]] exchange carbon and nutrients in mutualistic [[mycorrhizal]] relationships. Some 400 species of [[myco-heterotrophy|myco-heterotrophic]] plants, mostly in the tropics, however effectively [[Cheating (biology)|cheat]] by taking carbon from a fungus rather than exchanging it for minerals. They have much reduced roots, as they do not need to absorb water from the soil; their stems are slender with few [[vascular bundle]]s, and their leaves are reduced to small scales, as they do not photosynthesize. Their seeds are small and numerous, so they appear to rely on being infected by a suitable fungus soon after germinating.<ref>{{cite journal |last=Leake |first=J. R. |date=1994 |title=The biology of myco-heterotrophic ('saprophytic') plants |journal=New Phytologist |volume=127 |issue=2 |pages=171–216 |doi=10.1111/j.1469-8137.1994.tb04272.x|pmid=33874520 |bibcode=1994NewPh.127..171L |s2cid=85142620 }}</ref> [[File:Armillaria mellea, Honey Fungus, UK 1.jpg|thumb|The honey fungus, ''[[Armillaria mellea]]'', is a parasite of trees, and a [[saprophyte]] feeding on the trees it has killed.]] === Gljive === {{further|Pathogenic fungus|Plant pathology}} Parasitic [[fungi]] derive some or all of their nutritional requirements from plants, other fungi, or animals. Plant pathogenic fungi are classified into three categories depending on their mode of nutrition: biotrophs, [[hemibiotrophs]] and necrotrophs. Biotrophic fungi derive nutrients from living plant cells, and during the course of infection they colonise their plant host in such a way as to keep it alive for a maximally long time.<ref>{{Cite journal |last1=Fei |first1=Wang |last2=Liu |first2=Ye |date=11 August 2022 |title=Biotrophic Fungal Pathogens: a Critical Overview |journal=Applied Biochemistry and Biotechnology |volume=195 |issue=1 |pages=1–16 |doi=10.1007/s12010-022-04087-0 |pmid=35951248 |s2cid=251474576 |issn=0273-2289}}</ref> One well-known example of a biotrophic pathogen is [[Corn smut|''Ustilago maydis'']], causative agent of the corn smut disease. Necrotrophic pathogens on the other hand, kill host cells and feed [[saprophytic]]ally, an example being the root-colonising honey fungi in the genus ''[[Armillaria]].''<ref name="RHS">{{cite web |title=What is honey fungus? |url=https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |publisher=[[Royal Horticultural Society]] |access-date=12 October 2017 |archive-date=8 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201108093722/https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |url-status=live }}</ref> Hemibiotrophic pathogens begin their colonising their hosts as biotrophs, and subsequently killing off host cells and feeding as necrotrophs, a phenomenon termed the [[biotrophy-necrotrophy switch]].<ref>{{Cite journal |last1=Chowdhury |first1=Supriyo |last2=Basu |first2=Arpita |last3=Kundu |first3=Surekha |date=8 December 2017 |title=Biotrophy-necrotrophy switch in pathogen evoke differential response in resistant and susceptible sesame involving multiple signaling pathways at different phases |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=17251 |doi=10.1038/s41598-017-17248-7 |doi-access=free|pmid=29222513 |pmc=5722813 |bibcode=2017NatSR...717251C |issn=2045-2322}}</ref> Pathogenic fungi are well-known causative agents of diseases on animals as well as humans. Fungal infections ([[Fungal infection|mycosis]]) are estimated to kill 1.6&nbsp;million people each year.<ref>{{cite journal |title=Stop neglecting fungi |journal=Nature Microbiology |date=25 July 2017 |volume=2 |issue=8 |article-number=17120 |doi=10.1038/nmicrobiol.2017.120 |pmid=28741610 |bibcode=2017NatMb...217120. |doi-access=free}}</ref> One example of a potent fungal animal pathogen are [[Microsporidia]] - obligate [[Intracellular parasite|intracellular parasitic]] fungi that largely affect insects, but may also affect vertebrates including humans, causing the intestinal infection [[microsporidiosis]].<ref name="Didier">{{cite journal |last1=Didier |first1=E. S. |last2=Stovall |first2=M. E. |last3=Green |first3=L. C. |last4=Brindley |first4=P. J. |last5=Sestak |first5=K. |last6=Didier |first6=P. J. |url=https://www.researchgate.net/publication/8159085 |title=Epidemiology of microsporidiosis: sources and modes of transmission |journal=Veterinary Parasitology |date=9 December 2004 |volume=126 |issue=1–2 |pages=145–166 |doi=10.1016/j.vetpar.2004.09.006 |pmid=15567583}}</ref> [[File:Borrelia burgdorferi-cropped.jpg|thumb|upright|''[[Borrelia burgdorferi]]'', the bacterium that causes [[Lyme disease]], is transmitted by ''[[Ixodes]]'' ticks.]] === Protozoe === {{further|Human parasite#Protozoa}} Protozoe poput ''[[Plasmodium]]a'', ''[[Trypanosoma|Trypanosome]]'' i ''[[Entamoeba|Entamoebe]]''<ref name=Esch2013>{{cite journal |last1=Esch |first1=K. J. |last2=Petersen |first2=C. A. |title=Transmission and epidemiology of zoonotic protozoal diseases of companion animals |journal=Clinical Microbiology Reviews |volume=26 |issue=1 |pages=58–85 |date=January 2013 |pmid=23297259 |pmc=3553666 |doi=10.1128/CMR.00067-12}}</ref> su endoparaziti. Uzrokuju ozbiljne bolesti kod kičmenjaka, uključujući ljude - u ovim primjerima, [[malarija|malariju]], [[bolest spavanja]] i [[Amebijaza|amebnu dizenteriju]] - i imaju složene životne cikluse.<ref name="PollittMacGregor2011"/> === Bakterije === {{main|Patogene bakterije}} Mnoge bakterije su parazitske, iako se općenito smatraju [[Patogene bakterije|patogenima]] koji uzrokuju bolesti.<ref name=McFall-Ngai2007>{{Cite journal |last=McFall-Ngai |first=Margaret |date=January 2007 |title=Adaptive Immunity: Care for the community |journal=Nature |volume=445 |issue=7124 |page=153 |doi=10.1038/445153a|pmid=17215830 |bibcode=2007Natur.445..153M |s2cid=9273396 |doi-access=free }}</ref> Parazitske bakterije su izuzetno raznolike i inficiraju svoje domaćine na različite načine. Na primjer, ''[[Bacillus anthracis]]'', uzročnik [[antraks]]a, širi se dodirom sa zaraženim [[domaća životinja|domaćim životinjama]]; njegove [[spora|spore]], koje mogu preživjeti godinama izvan tijela, mogu ući u domaćina putem ogrebotine ili se udahnuti. ''[[Borrelia]]'', uzročnik [[lajmska bolest|lajmske bolesti]] i [[povratni tifus|povratnog tifusa]], prenosi se vektorima, krpeljima iz roda ''[[Ixodes]]'', iz rezervoara bolesti kod životinja poput [[jelen]]a. ''[[Campylobacter jejuni]]'', uzročnik [[gastroenteritis]]a, širi se fekalno-oralnim putem od životinja, konzumiranjem nedovoljno termički obrađene [[živina|perad]]i ili kontaminiranom vodom. ''[[Haemophilus influenzae]]'', uzročnik [[meningitis|bakterijskog meningitisa]] i infekcija respiratornog trakta poput [[influenca|influence]] i [[bronhitis]]a, prenosi se kapljičnim kontaktom. ''[[Treponema pallidum]]'', uzročnik [[sifilis]]a, [[spolno prenosiva bolest|širi se]] [[Ljudska seksualna aktivnost|spolnim odnosom]].<ref name=Lippincott>{{cite book |last1=Fisher |first1=Bruce |last2=Harvey |first2=Richard P. |last3=Champe |first3=Pamela C. |title=Lippincott's Illustrated Reviews: Microbiology (Lippincott's Illustrated Reviews Series) |publisher=Lippincott Williams & Wilkins |year=2007|pages=332–353 |isbn=978-0-7817-8215-9 }}</ref> [[File:Tevenphage.svg|thumb|[[Enterobakterijski fag T4]] je [[bakteriofag]]ni virus. Inficira svog domaćina, ''[[Escherichia coli|E. coli]]'', ubrizgavanjem vlastite DNK kroz svoj rep, kojim se pričvršćuje za površinu bakterije.]] === Virusi === {{main|Virus|bakteriofag}} [[Virusi]] su obligatni [[intracelularni parazit]]i, karakterizirani izuzetno ograničenom biološkom funkcijom, do te mjere da, iako su očigledno sposobni zaraziti sve ostale organizme, od bakterija i [[archaea|arheja]] do životinja, biljaka i gljiva, nije jasno mogu li se sami opisati kao živi organizmi. Mogu biti [[Orthornavirae|RNK]] ili [[DNK-virus|DNK virusi]] koji se sastoje od jednostrukog ili dvostrukog lanca [[Nukleinska kiselina|genetskog materijala]] ([[RNK]] ili [[DNK]], respektivno), prekrivenog [[protein]]skim omotačem, a ponekad i [[lipid]]nom ovojnicom. Stoga im nedostaju svi uobičajeni mehanizmi [[ćelija (biologija)|ćelije]], poput [[enzim]]a, te se u potpunosti oslanjaju na sposobnost ćelije-domaćina da replicira DNK i sintetizira proteine. Većina virusa su [[bakteriofag]]i, koji inficiraju bakterije.<ref name=Koonin2006>{{cite journal |last1=Koonin |first1=E. V. |last2=Senkevich |first2=T. G. |author3=Dolja, V. V. |title=The ancient Virus World and evolution of cells |journal=Biology Direct |volume=1 |page=29 |year=2006 |pmid=16984643 |pmc=1594570 |doi=10.1186/1745-6150-1-29 |doi-access=free }}</ref><ref name="Breitbart M, Rohwer F 2005 278–84">{{cite journal|author-link1=Mya Breitbart |author1=Breitbart, M. |author2=Rohwer, F. |title=Here a virus, there a virus, everywhere the same virus? |journal=Trends in Microbiology |volume=13 |issue=6 |pages=278–284 |year=2005 |pmid=15936660 |doi=10.1016/j.tim.2005.04.003}}</ref><ref name="Lawrence">{{cite journal|author1=Lawrence, C. M. |author2=Menon, S. |author3=Eilers, B. J. |display-authors=etal |title=Structural and functional studies of archaeal viruses |journal=The Journal of Biological Chemistry |volume=284 |issue=19 |pages=12599–603 |year=2009 |pmid=19158076 |doi=10.1074/jbc.R800078200 |pmc=2675988|doi-access=free }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Edwards |first1=R. A. |last2=Rohwer |first2=F. |url=https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003133000/https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Viral metagenomics |journal=Nature Reviews Microbiology |volume=3 |issue=6 |pages=504–510 |year=2005 |pmid=15886693 |doi=10.1038/nrmicro1163|s2cid=8059643 }}</ref> == Evolucijska ekologija == [[File:Tyrannosaurus with infection.jpg|thumb|Restauracija ''[[Tyrannosaurus]]a'' s rupama koje je možda prouzrokovao parazit sličan ''[[Trichomonas]]u'']] {{further|Evolucijska ekologija}} Parazitizam je glavni aspekt evolucijske ekologije; na primjer, gotovo sve slobodnoživeće životinje domaćini su barem jednoj vrsti parazita. Kičmenjaci, najbolje proučena skupina, domaćini su između 75.000 i 300.000 vrsta helminta i nebrojenog broja parazitskih mikroorganizama. U prosjeku, jedna vrsta sisara domaćin je za četiri vrste [[nematoda|valjkastih crva]], dvije vrste [[trematoda|metilja]] i dvije [[trakavice|trakavica]].<ref name="Dobson2008">{{cite journal |last1=Dobson |first1=A. |last2=Lafferty |first2=K. D. |last3=Kuris |first3=A. M. |last4=Hechinger |first4=R. F. |last5=Jetz |first5=W. |title=Homage to Linnaeus: How many parasites? How many hosts? |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=105 |issue=Supplement 1 |date=2008 |doi=10.1073/pnas.0803232105 |pmid=18695218 |pages=11482–11489|pmc=2556407 |bibcode=2008PNAS..10511482D |doi-access=free }}</ref> Ljudi imaju 342 vrste helmintskih parazita i 70 vrsta protozojskih parazita.<ref name="Sukhdeo2012"/> Oko tri četvrtine karika u [[lanac ishrane|lancima ishrane]] uključuje parazite, koji su važni u regulaciji broja domaćina. Smatra se da je oko 40 posto opisanih vrsta parazitsko.<ref name="Dobson2008"/> === Fosilni zapis === {{further|Paleoparazitologija}} Parazitizam je teško dokazati na osnovu [[fosil|fosilnih zapisa]], ali rupe u [[donja vilica|donjim vilicama]] nekoliko primjeraka ''[[Tyrannosaurus]]a'' možda su uzrokovane parazitima sličnim ''[[Trichomonas]]u''.<ref>{{cite journal |volume=4 |issue=9 |article-number=e7288 |last=Wolff |first=Ewan D. S. |author2=Salisbury, Steven W. |author3=Horner, John R. |author4=Varrichio, David J. |title=Common Avian Infection Plagued the Tyrant Dinosaurs |journal=PLOS ONE |year=2009 |pmid=19789646 |pmc=2748709 |doi=10.1371/journal.pone.0007288|bibcode=2009PLoSO...4.7288W |doi-access=free }}</ref> ''[[Saurophthirus]]'', [[buha]] iz rane krede, parazitirala je na [[pterosauri]]ma.<ref>Ponomarenko, A.G. (1976) A new insect from the Cretaceous of Transbaikalia, a possible parasite of pterosaurians. ''Paleontological Journal'' 10(3):339-343 (English) / ''Paleontologicheskii Zhurnal'' 1976(3):102-106 (Russian)</ref><ref>{{Cite journal|last1=Zhang|first1=Yanjie|last2=Shih|first2=Chungkun|last3=Rasnitsyn|first3=Alexandr|last4=Ren|first4=Dong|last5=Gao|first5=Taiping|date=2020|title=A new flea from the Early Cretaceous of China|url=https://www.app.pan.pl/article/item/app006802019.html|journal=Acta Palaeontologica Polonica|volume=65|doi=10.4202/app.00680.2019|doi-access=free|archive-date=25 February 2020|access-date=2 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20200225040619/http://app.pan.pl/article/item/app006802019.html|url-status=live}}</ref> Jaja [[nematoda|valjkastih crva]] i ono što su vjerojatno [[cista (medicina)|ciste]] koje su stvorili pripadnici [[Protozoa]] pronađeni su u [[koprolit]]u kasnotrijaskog [[Phytosauria|fitosaura]]. Taj rijetki fosil na [[Tajland]]u pruža informacije o ekologiji prethistorijskih parazita.<ref>{{cite journal|author=Thanit Nonsrirach|author2=Serge Morand|author3=Alexis Ribas|author4=Sita Manitkoon|author5=Komsorn Lauprasert|author6=Julien Claude|date=9 August 2023|title=First discovery of parasite eggs in a vertebrate coprolite of the Late Triassic in Thailand|journal=PLOS ONE|volume=18 |issue=8 |article-number=e0287891 |doi=10.1371/journal.pone.0287891|pmid=37556448|pmc=10411797 |bibcode=2023PLoSO..1887891N |doi-access=free }}</ref> === Koevolucija === {{further|Koevolucija domaćina i parazita}} Kako se domaćini i paraziti razvijaju zajedno, njihovi odnosi se često mijenjaju. Kada je parazit u isključivom odnosu s domaćinom, selekcija čini da odnos postane benigniji, čak i mutualistički, jer se parazit može reproducirati duže ako njegov domaćin duže živi.<ref name=Rook2007/> Međutim, u slučajevima gdje se paraziti takmiče, selekcija favorizira parazita koji se najbrže razmnožava, što dovodi do povećane virulencije. U [[Koevolucija domaćina i parazita|koevoluciji domaćina i parazita]] stoga postoje različite mogućnosti.<ref name=MasseyBuckling2004/> [[Evolucijska epidemiologija]] analizira kako se paraziti šire i evoluiraju, dok [[Evolucijska medicina|darvinistička medicina]] primjenjuje slično evolucijsko razmišljanje na neparazitske bolesti poput [[Rak (medicina)|rak]]a i [[Autoimune bolesti|autoimunih stanja]].<ref name="Ewald1994">{{cite book |last=Ewald |first=Paul W. |title=Evolution of Infectious Disease |url=https://archive.org/details/evolutionofinfec0000ewal|url-access=registration |year=1994 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-534519-3 |page=8}}</ref> ==== Dugoročna partnerstva u korist mutualizma ==== [[File:Wolbachia.png|thumb|left|Bakterija ''[[Wolbachia]]'' unutar ćelije insekta]] Dugoročna partnerstva mogu dovesti do relativno stabilnog odnosa koji teži [[komensalizam|komensalizmu]] ili [[mutualizam|mutualizmu]], jer, pod jednakim uvjetima, u evolucijskom je interesu parazita da njegov domaćin napreduje. Parazit se može razviti tako da postane manje štetan za svog domaćina ili se domaćin može razviti tako da se nosi s neizbježnim prisustvom parazita - do te mjere da odsustvo parazita stvara štetu domaćinu. Na primjer, iako su životinje parazitirane [[parazitski crv|crvima]] često očito nezdrave, takve infekcije mogu također smanjiti prevalenciju i učinke [[Autoimunost|autoimunih poremećaja]] kod životinjskih domaćina i ljudi.<ref name=Rook2007>{{cite journal |last=Rook |first=G. A. |url=https://www.academia.edu/580118 |title=The hygiene hypothesis and the increasing prevalence of chronic inflammatory disorders |journal=Transactions of the Royal Society of Tropical Medicine and Hygiene |year=2007 |volume=101 |issue=11 |pages=1072–1074 |pmid=17619029 |doi=10.1016/j.trstmh.2007.05.014 |archive-date=26 March 2023 |access-date=3 October 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326032901/https://www.academia.edu/580118 |url-status=live }}</ref> U ekstremnijem primjeru, neki [[valjkasti crvi]] ne mogu se razmnožavati, pa čak ni preživjeti, bez infekcije bakterijom iz roda ''[[Wolbachia]]''.<ref>{{cite journal |last1=Hoerauf |first1=Achim |last2=Mand |first2=Sabine |last3=Fischer |first3=Kerstin |last4=Kruppa |first4=Thomas |last5=Marfo-Debrekyei |first5=Yeboah |last6=Debrah |first6=Alexander Yaw |last7=Pfarr |first7=Kenneth M. |last8=Adjei |first8=Ohene |last9=Büttner |first9=Dietrich W. |display-authors=3 |title=Doxycycline as a novel strategy against bancroftian filariasis?depletion of Wolbachia endosymbionts from Wuchereria bancrofti and stop of microfilaria production |journal=Medical Microbiology and Immunology |volume=192 |issue=4 |date=1 November 2003 |doi=10.1007/s00430-002-0174-6 |pages=211–216}}</ref> [[Lynn Margulis]] i drugi su tvrdili, slijedeći djelo [[Petar Kropotkin|Petra Kropotkina]] iz 1902. godine pod nazivom ''[[Mutual Aid: A Factor of Evolution|Uzajamna pomoć: Faktor evolucije]]'', da prirodna selekcija pokreće odnose od parazitizma do mutualizma kada su resursi ograničeni. Ovaj proces je možda bio uključen u [[simbiogeneza|simbiogenezu]] koja je formirala [[eukariot]]e iz unutarćelijskog odnosa između [[arheja]] i bakterija, iako slijed događaja ostaje većinom nedefiniran.<ref>{{cite book |last1=Margulis |first1=Lynn |author1-link=Lynn Margulis |last2=Sagan |first2=Dorion |author2-link=Dorion Sagan |last3=Eldredge |first3=Niles |author3-link=Niles Eldredge |year=1995 |url=https://books.google.com/books?id=4IIpAQAAMAAJ |title=What Is Life? |publisher=Simon and Schuster |isbn=978-0-684-81087-4}}</ref><ref>{{cite book |last1=Sarkar |first1=Sahotra |last2=Plutynski |first2=Anya |title=A Companion to the Philosophy of Biology |url=https://books.google.com/books?id=iN7UYNjbxsYC&pg=PA358 |year=2008 |publisher=John Wiley & Sons |isbn=978-0-470-69584-5 |page=358}}</ref> ==== Konkurencija u korist virulencije ==== Može se očekivati ​​da će konkurencija između parazita, putem [[prirodna selekcija|prirodne selekcije]], favorizirati one koji se brže razmnožavaju i koji su samim tim [[virulencija|virulentniji]].<ref name=MasseyBuckling2004>{{cite journal |last1=Massey |first1=R. C. |last2=Buckling |first2=A. |last3=ffrench-Constant |first3=R.|author1-link=Ruth Massey |title=Interference competition and parasite virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=271 |issue=1541 |year=2004 |pages=785–788 |doi=10.1098/rspb.2004.2676 |pmc=1691666 |pmid=15255095 |bibcode=2004PBioS.271..785M }}</ref><ref name=Rigaud2010>{{cite journal |last1=Rigaud |first1=T. |last2=Perrot-Minnot |first2=M.-J. |last3=Brown |first3=M. J. F. |title=Parasite and host assemblages: embracing the reality will improve our knowledge of parasite transmission and virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=277 |issue=1701 |year=2010 |pages=3693–3702 |doi=10.1098/rspb.2010.1163|pmid=20667874 |pmc=2992712 }}</ref> [[File:Pink Flamingos with Duck - Camargue, France - April 2007 (cropped).jpg|thumb|Biolozi su dugo sumnjali na [[kospecijacija|kospecijaciju]] [[flamingo|flaminga]] i [[patka|pataka]] s njihovim parazitskim [[vaš|ušima]], koje su slične kod obje te porodice. Kospecijacija se zaista dogodila, ali je dovela do flaminga i [[gnjurac]]a, s kasnijom [[promjena domaćina|promjenom domaćina]] s flaminga na patke.]] Među konkurentnim parazitskim bakterijama koje ubijaju insekte iz rodova ''[[Photorhabdus]]'' i ''[[Xenorhabdus]]'', virulencija je zavisila od relativne jačine antimikrobnih [[toksin]]a ([[bakteriocin]]a) koje dva uključena soja stvaraju. Kada je samo jedna bakterija mogla ubiti drugu, drugi soj bi bio isključen iz konkurencije. Međutim, kada su [[gusjenice]] bile zaražene bakterijama od kojih su obje imale toksine sposobne za ubijanje drugog soja, ni jedan soj nije bio isključen, a njihova virulencija je bila manja nego kada je insekt bio zaražen samo jednim sojem.<ref name=MasseyBuckling2004/> ==== Kospecijacija ==== A parasite sometimes undergoes [[cospeciation]] with its host, resulting in the pattern described in [[Fahrenholz's rule]], that the phylogenies of the host and parasite come to mirror each other.<ref name=Page>{{cite book |last=Page |first=Roderic D. M. |publisher=John Wiley |date=27 January 2006 |isbn=978-0-470-01617-6 |doi=10.1038/npg.els.0004124|title=Encyclopedia of Life Sciences |chapter=Cospeciation }}</ref> An example is between the [[simian foamy virus]] (SFV) and its primate hosts. The phylogenies of SFV polymerase and the mitochondrial [[cytochrome c oxidase subunit II]] from African and Asian primates were found to be closely congruent in branching order and divergence times, implying that the simian foamy viruses cospeciated with Old World primates for at least 30&nbsp;million years.<ref name="SwitzerSalemi2005">{{cite journal |last1=Switzer |first1=William M. |last2=Salemi |first2=Marco |last3=Shanmugam |first3=Vedapuri |last4=Gao |first4=Feng |last5=Cong |first5=Mian-er |last6=Kuiken |first6=Carla |last7=Bhullar |first7=Vinod |last8=Beer |first8=Brigitte E. |last9=Vallet |first9=Dominique |last10=Gautier-Hion |first10=Annie |last11=Tooze |first11=Zena |last12=Villinger |first12=Francois |last13=Holmes |first13=Edward C. |last14=Heneine |first14=Walid |display-authors=3 |title=Ancient co-speciation of simian foamy viruses and primates |journal=Nature |volume=434 |issue=7031 |year=2005 |pages=376–380 |doi=10.1038/nature03341 |pmid=15772660 |bibcode=2005Natur.434..376S |s2cid=4326578 |url=https://zenodo.org/record/1233279 |archive-date=7 November 2019 |access-date=7 November 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191107064156/https://zenodo.org/record/1233279 |url-status=live }}</ref> The presumption of a shared evolutionary history between parasites and hosts can help elucidate how host taxa are related. For instance, there has been a dispute about whether [[Phoenicopteriformes|flamingos]] are more closely related to [[Ciconiiformes|storks]] or [[Anseriformes|ducks]]. The fact that flamingos share parasites with ducks and geese was initially taken as evidence that these groups were more closely related to each other than either is to storks. However, evolutionary events such as the duplication, or the extinction of parasite species (without similar events on the host phylogeny) often erode similarities between host and parasite phylogenies. In the case of flamingos, they have similar lice to those of [[grebe]]s. Flamingos and grebes do have a common ancestor, implying cospeciation of birds and lice in these groups. Flamingo lice then [[host switch|switched hosts]] to ducks, creating the situation which had confused biologists.<ref name=JohnsonKennedy2006>{{cite journal|last1=Johnson|first1=K. P.|last2=Kennedy|first2=M.|last3=McCracken|first3=K. G|title=Reinterpreting the origins of flamingo lice: cospeciation or host-switching?|journal=Biology Letters|volume=2|issue=2|year=2006|pages=275–278|doi=10.1098/rsbl.2005.0427|pmc=1618896|pmid=17148381}}</ref> [[File:Toxoplasma gondii (2).jpg|thumb|The protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'' facilitates its transmission by [[Behavior-altering parasites|inducing behavioral changes]] in rats through infection of neurons in their [[central nervous system]].]] Parasites infect [[sympatry|sympatric]] hosts (those within their same geographical area) more effectively, as has been shown with [[Digenea|digenetic trematodes]] infecting lake snails.<ref name="Lively00"/> This is in line with the [[Red Queen hypothesis]], which states that interactions between species lead to constant natural selection for coadaptation. Parasites track the locally common hosts' phenotypes, so the parasites are less infective to [[allopatric speciation|allopatric]] hosts, those from different geographical regions.<ref name="Lively00">{{cite journal |last1=Lively |first1=C. M. |last2=Dybdahl |first2=M. F. |url=https://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20160607131917/http://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-date=7 June 2016 |url-status=live |title=Parasite adaptation to locally common host genotypes |journal=Nature |volume=405 |issue=6787 |pages=679–81 |year=2000 |pmid=10864323 |doi=10.1038/35015069 |bibcode=2000Natur.405..679L |s2cid=4387547 }}</ref> === Modificiranje ponašanja domaćina === {{further|Behavior-altering parasites}} <!-- [[File:Reclinervellus nielseni.jpg|thumb|left|A larva of ''[[Reclinervellus nielseni]]'' parasitizing ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' in Japan]]--> Some parasites [[Behavior-altering parasites|modify host behaviour]] in order to increase their transmission between hosts, often in relation to predator and prey ([[parasite increased trophic transmission]]). For example, in the [[California coastal salt marsh]], the fluke ''[[Euhaplorchis californiensis]]'' reduces the ability of its [[killifish]] host to avoid predators.<ref>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Morris |first2=A. K. |year=1996 |url=http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20190303123301/http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-date=3 March 2019 |url-status=live |title=Altered behavior of parasitized killifish increases susceptibility to predation by bird final hosts |journal=Ecology |volume=77 |issue=5 |pages=1390–1397 |doi=10.2307/2265536 |jstor=2265536 |bibcode=1996Ecol...77.1390L }}</ref> This parasite matures in [[egret]]s, which are more likely to feed on infected killifish than on uninfected fish. Another example is the protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'', a parasite that matures in [[Felis silvestris catus|cats]] but can be carried by many other [[Mammalia|mammals]]. Uninfected [[Rattus rattus|rats]] avoid cat odors, but rats infected with ''T. gondii'' are drawn to this scent, which may increase transmission to feline hosts.<ref>{{cite journal |last1=Berdoy |first1=M. |last2=Webster |first2=J. P. |last3=Macdonald |first3=D. W. |title=Fatal attraction in rats infected with ''Toxoplasma gondii'' |journal=Proc. Biol. Sci. |volume=267 |issue=1452 |pages=1591–4 |year=2000 |pmid=11007336 |pmc=1690701 |doi=10.1098/rspb.2000.1182 }}</ref> The malaria parasite modifies the skin odour of its human hosts, increasing their attractiveness to mosquitoes and hence improving the chance for the parasite to be transmitted.<ref name="de Boer2017"/> The spider ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' often have parasitoid wasp larvae attached to them which alter their web-building behavior. Instead of producing their normal sticky spiral shaped webs, they made simplified webs when the parasites were attached. This manipulated behavior lasted longer and was more prominent the longer the parasites were left on the spiders.<ref>{{cite journal |last=Takasuka |first=Keizo |date=16 September 2019 |title=Evaluation of manipulative effects by an ichneumonid spider-ectoparasitoid larva upon an orb-weaving spider host (Araneidae: Cyclosa argenteoalba) by means of surgical removal and transplantation |journal=The Journal of Arachnology |volume=47 |issue=2 |page=181 |doi=10.1636/joa-s-18-082|s2cid=202579182 |issn=0161-8202}}</ref> [[File:Bed bug, Cimex lectularius.jpg|thumb|Trait loss: bedbug ''[[Cimex lectularius]]'' is flightless, like many insect ectoparasites.]] === Gubitak osobina === Paraziti mogu iskoristiti svoje domaćine za obavljanje niza funkcija koje bi inače morali sami vršiti. Paraziti koji izgube te funkcije tada imaju selektivnu prednost, jer mogu preusmjeriti resurse na reprodukciju. Mnogi insekti-ektoparaziti, uključujući [[Cimex|stjenice]], [[Polyctenidae]], [[vaš|uši]] i [[buhe]], izgubili su sposobnost letenja, oslanjajući se umjesto toga na svoje domaćine za prijenos.<ref>{{cite book |last=Alexander |first=David E. |title=On the Wing: Insects, Pterosaurs, Birds, Bats and the Evolution of Animal Flight |url=https://books.google.com/books?id=H6xUCgAAQBAJ&pg=PT119 |year=2015 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-999679-7 |page=119}}</ref> Gubitak osobina općenito je široko rasprostranjen među parazitima.<ref>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |url=http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |title=Evolution of parasite life history traits: myths and reality |journal=Parasitology Today |date=September 1995 |volume=11 |issue=9 |pages=342–345 |pmid=15275316 |doi=10.1016/0169-4758(95)80187-1|archive-url=https://web.archive.org/web/20120216194337/http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |archive-date=16 February 2012 }}</ref> Ekstreman primjer je [[Myxosporea|miksospora]] ''[[Henneguya zschokkei]]'', ektoparazit riba i jedina životinja za koju se zna da je izgubila sposobnost [[aerobna respiracija|aerobne respiracije]]: njene ćelije nemaju [[mitohondrije]].<ref name="PNAS">{{Cite journal |last1=Yahalom |first1=Dayana |last2=Atkinson |first2=Stephen D.|last3=Neuhof |first3=Moran |last4=Chang |first4=E. Sally |last5=Philippe |first5=Hervé |last6=Cartwright |first6=Paulyn |last7=Bartholomew |first7=Jerri L. |last8=Huchon |first8=Dorothée |date=19 February 2020 |title=A cnidarian parasite of salmon (Myxozoa: Henneguya) lacks a mitochondrial genome |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=117 |issue=10 |pages=5358–5363 |doi=10.1073/pnas.1909907117 |pmid=32094163|pmc=7071853 |bibcode=2020PNAS..117.5358Y |doi-access=free }}</ref> === Odbrane domaćina === Hosts have evolved a variety of defensive measures against their parasites, including physical barriers like the skin of vertebrates,<ref name=Colorado/> the immune system of mammals,<ref name=Maizels2009/> insects actively removing parasites,<ref name=Jeanne1979/> and defensive chemicals in plants.<ref name=Runyon2010/> The evolutionary biologist [[W. D. Hamilton]] suggested that [[sexual reproduction]] could have evolved to help to defeat multiple parasites by enabling [[genetic recombination]], the shuffling of genes to create varied combinations. Hamilton showed by mathematical modelling that sexual reproduction would be evolutionarily stable in different situations, and that the theory's predictions matched the actual ecology of sexual reproduction.<ref name="Hamilton1990">{{cite journal |last1=Hamilton |first1=W. D. |author1-link=W. D. Hamilton|last2=Axelrod |first2=R. |last3=Tanese |first3=R. |title=Sexual reproduction as an adaptation to resist parasites (a review). |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=87 |issue=9 |date=May 1990 |doi=10.1073/pnas.87.9.3566 |pmid=2185476 |pmc=53943 |pages=3566–3573 |bibcode=1990PNAS...87.3566H |doi-access=free }}</ref><ref name="EbertHamilton1996">{{cite journal |last1=Ebert |first1=Dieter |last2=Hamilton |first2=William D. |author2-link=W. D. Hamilton |title=Sex against virulence: the coevolution of parasitic diseases |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=11 |issue=2 |year=1996 |doi=10.1016/0169-5347(96)81047-0 |pmid=21237766 |pages=79–82|bibcode=1996TEcoE..11...79E }}</ref> However, there may be a trade-off between [[immunocompetence]] and breeding male vertebrate hosts' [[secondary sex characteristic]]s, such as the plumage of [[peacock]]s and the manes of [[lion]]s. This is because the male hormone [[testosterone]] encourages the growth of secondary sex characteristics, favouring such males in [[sexual selection]], at the price of reducing their immune defences.<ref name="FolstadKarter1992">{{cite journal |last1=Folstad |first1=Ivar |last2=Karter |first2=Andrew John |url=https://www.academia.edu/17248251 |title=Parasites, Bright Males, and the Immunocompetence Handicap |journal=The American Naturalist |volume=139 |issue=3 |year=1992 |pages=603–622 |doi=10.1086/285346 |bibcode=1992ANat..139..603F |s2cid=85266542 }}{{Dead link|date=July 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ==== Kičmenjaci ==== [[File:Short Horned Lizard (4457945238).jpg|thumb|left|The dry [[skin]] of vertebrates such as the [[short-horned lizard]] prevents the entry of many parasites.]] The physical barrier of the tough and often dry and waterproof [[skin]] of reptiles, birds and mammals keeps invading microorganisms from entering the body. [[Human skin]] also secretes [[sebum]], which is toxic to most microorganisms.<ref name=Colorado>{{cite web |title=Host–Parasite Interactions Innate Defenses of the Host |publisher=University of Colorado |url=http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |access-date=7 May 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304000852/http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |archive-date=4 March 2016 }}</ref> On the other hand, larger parasites such as [[trematode]]s detect chemicals produced by the skin to locate their hosts when they enter the water. Vertebrate [[saliva]] and tears contain [[lysozyme]], an enzyme that breaks down the [[Bacterial cell structure#Cell wall|cell walls]] of invading bacteria.<ref name=Colorado/> Should the organism pass the mouth, the [[stomach]] with its [[hydrochloric acid]], toxic to most microorganisms, is the next line of defence.<ref name=Colorado/> Some intestinal parasites have a thick, tough outer coating which is digested slowly or not at all, allowing the parasite to pass through the stomach alive, at which point they enter the intestine and begin the next stage of their life. Once inside the body, parasites must overcome the [[immune system]]'s [[serum proteins]] and [[pattern recognition receptor]]s, intracellular and cellular, that trigger the adaptive immune system's [[lymphocyte]]s such as [[T cell]]s and antibody-producing [[B cell]]s. These have receptors that recognise parasites.<ref name=Maizels2009>{{cite journal |last=Maizels |first=R. M. |title=Parasite immunomodulation and polymorphisms of the immune system |journal=J. Biol. |year=2009 |volume=8 |issue=7 |page=62 |pmid=19664200 |pmc=2736671 |doi=10.1186/jbiol166 |doi-access=free }}</ref> ==== Insekti ==== [[File:Leaf Spot on Oak in Gunnersbury Triangle.jpg|thumb|[[Leaf spot]] on [[oak]]. The spread of the parasitic fungus is limited by defensive chemicals produced by the tree, resulting in circular patches of damaged tissue.]] Insects often adapt their nests to reduce parasitism. For example, one of the key reasons why the wasp ''[[Polistes canadensis]]'' nests across multiple [[honeycomb|combs]], rather than building a single comb like much of the rest of its genus, is to avoid infestation by [[tineid moth]]s. The tineid moth lays its eggs within the wasps' nests and then these eggs hatch into larvae that can burrow from cell to cell and prey on wasp pupae. Adult wasps attempt to remove and kill moth eggs and larvae by chewing down the edges of cells, coating the cells with an oral secretion that gives the nest a dark brownish appearance.<ref name=Jeanne1979>{{cite journal |last=Jeanne |first=Robert L. |year=1979 |url=https://www.researchgate.net/publication/226226828 |title=Construction and Utilization of Multiple Combs in Polistes canadensis in Relation to the Biology of a Predaceous Moth |journal=Behavioral Ecology and Sociobiology |volume=4 |issue=3|pages=293–310 |doi=10.1007/bf00297649|bibcode=1979BEcoS...4..293J |s2cid=36132488 }}</ref> ==== Biljke ==== Plants respond to parasite attack with a series of chemical defences, such as [[polyphenol oxidase]], under the control of the [[jasmonic acid]]-insensitive (JA) and [[salicylic acid]] (SA) signalling pathways.<ref name=Runyon2010>{{cite journal |last=Runyon |first=J. B. |author2=Mescher, M. C. |author3=De Moraes, C. M. |title=Plant defenses against parasitic plants show similarities to those induced by herbivores and pathogens |journal=Plant Signal Behav |volume=5 |issue=8 |pages=929–31 |year=2010 |pmid=20495380 |pmc=3115164 |doi=10.4161/psb.5.8.11772|bibcode=2010PlSiB...5..929R }}</ref><ref name=Thaler2002>{{cite journal |last1=Thaler |first1=Jennifer S. |last2=Karban |first2=Richard |last3=Ullman |first3=Diane E. |last4=Boege |first4=Karina |last5=Bostock |first5=Richard M. |url=https://www.researchgate.net/publication/226325654 |title=Cross-talk between jasmonate and salicylate plant defense pathways: effects on several plant parasites |journal=Oecologia |volume=131 |issue=2 |year=2002 |doi=10.1007/s00442-002-0885-9 |pmid=28547690 |pages=227–235|bibcode=2002Oecol.131..227T |s2cid=25912204 }}</ref> The different biochemical pathways are activated by different attacks, and the two pathways can interact positively or negatively. In general, plants can either initiate a specific or a non-specific response.<ref name=Thaler2002/><ref name="Frank_2000">{{cite journal |last=Frank |first=S. A. |url=https://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20010614080530/http://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-date=14 June 2001 |url-status=live |title=Specific and non-specific defense against parasitic attack |journal=J. Theor. Biol. |volume=202 |issue=4 |pages=283–304 |year=2000 |pmid=10666361 |doi=10.1006/jtbi.1999.1054|bibcode=2000JThBi.202..283F |citeseerx=10.1.1.212.7024 }}</ref> Specific responses involve recognition of a parasite by the plant's cellular receptors, leading to a strong but localised response: defensive chemicals are produced around the area where the parasite was detected, blocking its spread, and avoiding wasting defensive production where it is not needed.<ref name="Frank_2000"/> Non-specific defensive responses are systemic, meaning that the responses are not confined to an area of the plant, but spread throughout the plant, making them costly in energy. These are effective against a wide range of parasites.<ref name="Frank_2000"/> When damaged, such as by [[lepidoptera]]n [[caterpillar]]s, leaves of plants including [[maize]] and [[cotton]] release increased amounts of volatile chemicals such as [[terpene]]s that signal they are being attacked; one effect of this is to attract parasitoid wasps, which in turn attack the caterpillars.<ref name="Paré Tumlinson pp. 325–332">{{cite journal |last1=Paré |first1=Paul W. |last2=Tumlinson |first2=James H. |title=Plant Volatiles as a Defense against Insect Herbivores |journal=Plant Physiology |volume=121 |issue=2 |date=1 October 1999|doi=10.1104/pp.121.2.325 |pmid=10517823 |pages=325–332|pmc=1539229 }}</ref> {{anchor|Ecology|Evolution}} == Biologija i očuvanje == === Ekologija i parazitologija === [[File:Condor in flight.JPG|thumb|upright|Spašavanje [[Gymnogyps californianus|kalifornijskog kondora]] od izumiranja bio je uspješan i skup projekat, ali njegov ektoparazit, uš ''[[Colpocephalum californici]]'', je izumrla.]] Parazitizam i evoluciju parazita su do 21. vijeka proučavali [[parazitologija|parazitolozi]], u nauci kojom je dominirala medicina, a ne [[ekologija|ekolozi]] ili [[evolucijska biologija|evolucijski biolozi]]. Iako su interakcije parazita i domaćina bile očito ekološke i značajne za evoluciju, historija parazitologije prouzrokovala je ono što je evolucijski ekolog Robert Poulin nazvao "preuzimanjem parazitizma od strane parazitologa", zbog čega su ekolozi ignorirali to područje. To je po njegovom mišljenju bila "nesreća", jer su paraziti "sveprisutni agenti prirodne selekcije" i značajna snaga u evoluciji i ekologiji.{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Po njegovom mišljenju, dugogodišnja podjela između nauka ograničila je razmjenu ideja, s odvojenim konferencijama i odvojenim časopisima. U tehničkim jezicima ekologije i parazitologije ponekad su se javljala različita značenja za iste riječi. Postojale su i filozofske razlike: Poulin primjećuje da su, pod utjecajem medicine, "mnogi parazitolozi prihvatili da evolucija dovodi do smanjenja virulencije parazita, dok bi moderna evolucijska teorija predvidjela širi raspon ishoda".{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Njihovi složeni odnosi otežavaju precizno smještanje parazita unutar lanaca ishrane: trematoda s više domaćina za različite faze svog životnog ciklusa istovremeno bi zauzimala više pozicija u [[lanac ishrane|lancu ishrane]] i uspostavljala bi petlje protoka energije, što bi dovodilo do zabuna u analizi. Nadalje, budući da gotovo svaka životinja ima (više) parazita, paraziti bi prema tome zauzimali najviše nivoe svakog lanca ishrane.<ref name="Sukhdeo2012">{{cite journal |last=Sukhdeo |first=Michael V.K. |title=Where are the parasites in food webs? |journal=Parasites & Vectors |volume=5 |issue=1 |year=2012 |doi=10.1186/1756-3305-5-239 |pmid=23092160 |pmc=3523981 |article-number=239 |bibcode=2012PVec....5..239S |doi-access=free }}</ref> Paraziti mogu igrati ulogu u širenju stranih vrsta. Na primjer, invazivni rakovi vrste ''[[Carcinus maenas]]'' minimalno su pogođeni domaćim [[trematoda]]ma na istočnoj obali Atlantika. To im pomaže da nadmaše domaće rakove poput vrsta ''[[Cancer irroratus]]'' i ''[[Cancer borealis]]''.<ref>{{cite journal |last1=Blakeslee |first1=April M. H. |last2=Keogh |first2=Carolyn L. |last3=Fowler |first3=Amy E. |last4=Griffen |first4=Blaine D. |last5=Todd |first5=Peter Alan |title=Assessing the Effects of Trematode Infection on Invasive Green Crabs in Eastern North America |journal=PLOS ONE |date=1 June 2015 |volume=10 |issue=6 |article-number=e0128674 |doi=10.1371/journal.pone.0128674|pmid=26030816 |pmc=4451766 |bibcode=2015PLoSO..1028674B |doi-access=free }} {{open access}}</ref> Ekološka parazitologija može biti važna za pokušaje kontrole, kao što je to bio slučaj tokom [[Iskorenjivanje drakunkulijaze|kampanje za iskorjenjivanje gvinejskog crva]]. Iako je parazit iskorijenjen u svim zemljama osim četiri, crv je počeo koristiti žabe kao posrednog domaćina prije nego što je prešao na pse, učinivši kontrolu težom nego što bi bila da su ti odnosi prvobitno bili bolje shvaćeni.<ref>{{cite journal |last=Eberhard |first=M. L. |title=Possible Role of Fish and Frogs as Paratenic Hosts of Dracunculus medinensis, Chad |volume=22 |issue=8 |pages=1428–1430 |date=August 2016 |journal=Emerging Infectious Diseases |doi=10.3201/eid2208.160043|pmid=27434418 |pmc=4982183 }}</ref> === Obrazloženje za očuvanje === {{further|Conservation biology of parasites}} {{external media |width = 210px |float = right |headerimage= |video1 = [https://knowablemagazine.org/article/living-world/2018/why-you-should-care-about-parasites "Why you should care about parasites"], 14 December 2018, ''[[Knowable Magazine]]'' }} Although parasites are widely considered to be harmful, the eradication of all parasites would not be beneficial. Parasites account for at least half of life's diversity; they perform important ecological roles; and without parasites, organisms might tend to asexual reproduction, diminishing the diversity of traits brought about by sexual reproduction.<ref name="Holt2010">{{cite journal |last=Holt |first=R. D. |url=https://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20150908060622/http://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-date=8 September 2015 |url-status=live |title=IJEE Soapbox: World free of parasites and vectors: Would it be heaven, or would it be hell? |journal=Israel Journal of Ecology and Evolution |volume=56 |issue=3 |pages=239–250 |year=2010 |doi=10.1560/IJEE.56.3-4.239 |bibcode=2010IsJEE..56..239H }}</ref> Parasites provide an opportunity for the transfer of genetic material between species, facilitating evolutionary change.<ref name="Combes">{{cite book |last=Combes |first=Claude |title=The Art of being a Parasite |publisher=University of Chicago Press |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5}}</ref> Many parasites require multiple hosts of different species to complete their life cycles and rely on predator-prey or other stable ecological interactions to get from one host to another. The presence of parasites thus indicates that an ecosystem is healthy.<ref name="HudsonDobson2006">{{cite journal |last1=Hudson |first1=Peter J. |last2=Dobson |first2=Andrew P. |last3=Lafferty |first3=Kevin D. |url=http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |title=Is a healthy ecosystem one that is rich in parasites? |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=21 |issue=7 |year=2006 |pages=381–385 |doi=10.1016/j.tree.2006.04.007|pmid=16713014 |bibcode=2006TEcoE..21..381H |archive-url=https://web.archive.org/web/20170810105426/http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |archive-date=10 August 2017 }}</ref> An ectoparasite, the California condor louse, ''[[Colpocephalum californici]]'', became a well-known conservation issue. A large and costly captive breeding program was run in the United States to rescue the [[California condor]]. It was host to a louse, which lived only on it. Any lice found were "deliberately killed" during the program, to keep the condors in the best possible health. The result was that one species, the condor, was saved and returned to the wild, while another species, the parasite, became extinct.<ref name="Stringer2014">{{cite journal |last1=Stringer |first1=Andrew Paul |last2=Linklater |first2=Wayne |title=Everything in Moderation: Principles of Parasite Control for Wildlife Conservation |journal=BioScience |date=2014 |volume=64 |issue=10 |pages=932–937 |doi=10.1093/biosci/biu135 |doi-access=free }}</ref> Although parasites are often omitted in depictions of [[food web]]s, they usually occupy the top position. Parasites can function like [[keystone species]], reducing the dominance of superior competitors and allowing [[competition (biology)|competing species]] to co-exist.<ref name="Sukhdeo2012"/><ref name="LaffertyAllesina2008">{{cite journal |last1=Lafferty |first1=Kevin D. |last2=Allesina |first2=Stefano |last3=Arim |first3=Matias |last4=Briggs |first4=Cherie J. |display-authors=etal |title=Parasites in food webs: the ultimate missing links |journal=Ecology Letters |volume=11 |issue=6|year=2008 |pages=533–546 |doi=10.1111/j.1461-0248.2008.01174.x|pmid=18462196 |pmc=2408649 |bibcode=2008EcolL..11..533L }}</ref><ref name="Chase2013">{{cite journal |last1=Chase |first1=Jonathan |title=Parasites in Food Webs: Untangling the Entangled Bank |journal=PLOS Biology |volume=11 |issue=6 |year=2013 |article-number=e1001580 |doi=10.1371/journal.pbio.1001580|pmid=23776405 |pmc=3678997 |doi-access=free }}</ref> [[File:Aggregated distribution of parasites on hosts.svg|thumb|upright=1.35|Parasites are [[Aggregated distribution|distributed unevenly]] among their hosts, most hosts having no parasites, and a few hosts harbouring most of the parasite population. This distribution makes sampling difficult and requires careful use of statistics.]] === Kvantitativna ekologija === {{further|Agregirana distribucija}} Jedna vrsta parazita obično ima agregiranu distribuciju među životinjama-domaćinima, što znači da većina domaćina nosi mali broj parazita, dok nekoliko domaćina nosi veliku većinu jedinki parazita. To predstavlja značajne probleme za istraživače ekologije parazita, jer čini [[parametrijska statistika|parametrijsku statistiku]], kakvu biolozi obično koriste, nevažećom. Nekoliko autora preporučuje [[transformacija podataka|logaritamsku transformaciju]] podataka prije primjene parametarskog testa ili upotrebu [[Neparametrijska statistika|neparametrijske statistike]], ali to može dovesti do daljnjih problema, pa se kvantitativna parazitologija zasniva na naprednijim biostatističkim metodama.<ref name="pmid10780537">{{cite journal |last1=Rózsa |first1=L. |last2=Reiczigel |first2=J. |last3=Majoros |first3=G. |url=http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |title=Quantifying parasites in samples of hosts |journal=J. Parasitol. |volume=86 |issue=2 |pages=228–32 |year=2000 |pmid=10780537 |doi =10.1645/0022-3395(2000)086[0228:QPISOH]2.0.CO;2 |s2cid=16228008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180619111223/http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |archive-date=19 June 2018 }}</ref> == Historija == === Antika === {{further|Human parasite}} [[Human parasite]]s including roundworms, the [[Guinea worm]], [[Pinworm (parasite)|threadworms]] and tapeworms are mentioned in Egyptian papyrus records from 3000 BC onwards; the [[Ebers Papyrus]] describes [[hookworm]]. In [[ancient Greece]], parasites including the [[bladder worm]] are described in the [[Hippocratic Corpus]], while the comic playwright [[Aristophanes]] called tapeworms "hailstones". The Roman physicians Celsus and [[Galen]] documented the roundworms ''[[Ascaris lumbricoides]]'' and ''[[Enterobius vermicularis]]''.<ref name=Cox2004>{{cite journal |last=Cox |first=Francis E. G. |title=History of human parasitic diseases |journal=Infectious Disease Clinics of North America |date=June 2004 |volume=18 |issue=2 |pages=173–174 |pmid=15145374 |doi=10.1016/j.idc.2004.01.001 }}</ref> === Srednji vijek === [[File:Francesco Redi Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi Plate 14.jpg|thumb|upright|A plate from [[Francesco Redi]]'s ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (Observations on living animals found inside living animals), 1684]] In his ''[[The Canon of Medicine|Canon of Medicine]]'', completed in 1025, the Persian physician [[Avicenna]] recorded human and animal parasites including roundworms, threadworms, the Guinea worm and tapeworms.<ref name=Cox2004/> In his 1397 book ''Traité de l'état, science et pratique de l'art de la Bergerie'' (Account of the state, science and practice of the art of shepherding), {{ill|Jehan de Brie|fr|Jean de Brie}} wrote the first description of a trematode endoparasite, the sheep liver fluke ''[[Fasciola hepatica]]''.<ref name=ChengHistory/><ref>{{cite book |editor=Humphrey-Smith, Ian |title=Sept siècles de parasitologie en France |trans-title=The French School of Parasitology |language=fr |pages=26–29 |publisher=Société Française de Parasitologie |date=1993}}</ref> === Rano moderno doba === In the [[early modern period]], [[Francesco Redi]]'s 1668 book ''Esperienze Intorno alla Generazione degl'Insetti'' (''Experiences of the Generation of Insects''), explicitly described ecto- and endoparasites, illustrating [[ticks]], the larvae of [[Cephenemyiinae|nasal flies of deer]], and [[Fasciola hepatica|sheep liver fluke]].<ref name=Ioli1997>{{cite journal |last1=Ioli |first1=A. |last2=Petithory |first2=J. C. |last3=Theodorides |first3=J. |title=Francesco Redi and the birth of experimental parasitology|journal=Hist Sci Med |year=1997|volume=31 |issue=1 |pages=61–66 |pmid=11625103}}</ref> Redi noted that parasites develop from eggs, contradicting the theory of [[spontaneous generation]].<ref name=Bush2001>{{cite book |last1=Bush |first1=A. O. |author2=Fernández, J. C. |author3=Esch, G. W. |author4=Seed, J. R. |title=Parasitism: The Diversity and Ecology of Animal Parasites |year=2001 |publisher=Cambridge University Press |page=[https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 4] |isbn=978-0-521-66447-9 |url=https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 }}</ref> In his 1684 book ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (''Observations on Living Animals found in Living Animals''), Redi described and illustrated over 100 parasites including the [[Ascaris lumbricoides|large roundworm]] in humans that causes [[ascariasis]].<ref name=Ioli1997/> Redi was the first to name the cysts of ''[[Echinococcus granulosus]]'' seen in dogs and sheep as parasitic; a century later, in 1760, [[Peter Simon Pallas]] correctly suggested that these were the larvae of tapeworms.<ref name=Cox2004/> In 1681, [[Antonie van Leeuwenhoek]] observed and illustrated the protozoan parasite ''[[Giardia lamblia]]'', and linked it to "his own loose stools". This was the first protozoan parasite of humans to be seen under a microscope.<ref name=Cox2004/> A few years later, in 1687, the Italian biologists [[Giovanni Cosimo Bonomo]] and [[Diacinto Cestoni]] described [[scabies]] as caused by the parasitic mite ''[[Sarcoptes scabiei]]'', marking it as the first disease of humans with a known microscopic causative agent.<ref>{{cite web |url=http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm |title=Acarus as the cause of scabies |publisher=University of Cagliari |access-date=11 April 2018 |archive-date=3 July 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170703205914/http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm }}</ref> [[File:Ross, 20.Aug.1897.jpg|thumb|upright|[[Ronald Ross]] won the 1902 [[Nobel Prize]] for showing that the [[malaria parasite]] is transmitted by mosquitoes. This 1897 notebook page records his first observations of the parasite in mosquitoes.]] === Parazitologija === {{main|Parasitology}} Modern [[parasitology]] developed in the 19th century with accurate observations and experiments by many researchers and clinicians;<ref name=ChengHistory>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |year=1973 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-170750-7 |pages=120–134|quote=The 19th century might be thought of as the genesis of modern parasitology.}}</ref> the term was first used in 1870.<ref>{{cite encyclopedia|title=Parasitology|url=https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|dictionary=Merriam-Webster|access-date=13 April 2018|archive-date=23 October 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241023200535/https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|url-status=live}}</ref> In 1828, James Annersley described [[amoebiasis]], protozoal infections of the intestines and the liver, though the pathogen, ''[[Entamoeba histolytica]]'', was not discovered until 1873 by Friedrich Lösch. [[James Paget]] discovered the intestinal nematode ''[[Trichinella spiralis]]'' in humans in 1835. James McConnell described the human liver fluke, ''[[Clonorchis sinensis]]'', in 1875.<ref name=Cox2004/> [[Algernon Thomas]] and [[Rudolf Leuckart]] independently made the first discovery of the life cycle of a trematode, the sheep liver fluke, by experiment in 1881–1883.<ref name=ChengHistory/> In 1877 [[Patrick Manson]] discovered the life cycle of the [[filarioidea|filarial worms]]<!--no comma, please!--> that cause [[lymphatic filariasis|elephantiasis]] transmitted by mosquitoes. Manson further predicted that the [[malaria]] parasite, ''[[Plasmodium]]'', had a mosquito vector, and persuaded [[Ronald Ross]] to investigate. Ross confirmed that the prediction was correct in 1897–1898. At the same time, [[Giovanni Battista Grassi]] and others described the malaria parasite's life cycle stages in ''[[Anopheles]]'' mosquitoes. Ross was [[Nobel Prize controversies#Physiology or medicine|controversially awarded the 1902 Nobel prize]] for his work, while Grassi was not.<ref name=Cox2004/> In 1903, [[David Bruce (microbiologist)|David Bruce]] identified the protozoan parasite and the [[tsetse fly]] vector of [[African trypanosomiasis]].<ref>{{cite journal |last=Ellis |first=Harold |author-link=Harold Ellis (surgeon) |title=Sir David Bruce, a pioneer of tropical medicine |journal=British Journal of Hospital Medicine |volume=67 |issue=3 |page=158 |date=March 2006 |pmid=16562450 |doi=10.12968/hmed.2006.67.3.20624}}</ref> === Vakcina === {{further|Malaria vaccine}} Given the importance of malaria, with some 220&nbsp;million people infected annually, many attempts have been made to interrupt its transmission. Various methods of [[malaria prophylaxis]] have been tried including the use of [[antimalarial drug]]s to kill off the parasites in the blood, the eradication of its mosquito vectors with [[insecticide|organochlorine and other insecticides]], and the development of a [[malaria vaccine]]. All of these have proven problematic, with [[drug resistance]], [[insecticide resistance]] among mosquitoes, and repeated failure of vaccines as the parasite mutates.<ref>{{cite web |title=Malaria and Malaria Vaccine Candidates |url=https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |publisher=The College of Physicians of Philadelphia |access-date=11 February 2018 |date=19 April 2017 |archive-date=12 February 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180212083219/https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |url-status=live }}</ref> The first and as of 2015 the only licensed vaccine for any parasitic disease of humans is [[RTS,S]] for ''[[Plasmodium falciparum]]'' malaria.<ref name=BBC2015>{{cite news |last=Walsh |first=Fergus |author-link=Fergus Walsh |date=24 July 2015 |title=Malaria vaccine gets 'green light' |url=https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |newspaper=[[BBC]] |access-date=25 July 2015 |archive-date=5 June 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250605015223/https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |url-status=live }}</ref> === Biološko suzbijanje štetočina === {{further|Biološko suzbijanje štetočina}} [[File:Encarsia formosa, an endoparasitic wasp, is used for whitefly control.jpg|thumb|''[[Encarsia formosa]]'', koja se široko koristi u [[staklenik|stakleničkoj]] hortikulturi, bila je jedno od prvih razvijenih [[Biološko suzbijanje štetočina|bioloških sredstava za suzbijanje štetočina]].<ref name="Hoddle 1998">{{cite journal |title=Biology and Use of the Whitefly Parasitoid Encarsia Formosa |author1=Hoddle, M. S. |author2=Van Driesche, R. G. |author3=Sanderson, J. P. |date=1998 |journal=Annual Review of Entomology |volume=43 |issue=1 |pages=645–669 |doi=10.1146/annurev.ento.43.1.645 |pmid=15012401 |bibcode=1998AREnt..43..645H }}</ref>]] Nekoliko grupa parazita, uključujući mikrobne patogene i parazitoidne ose, koristi se kao [[Biološko suzbijanje štetočina|biološko sredstvo za suzbijanje štetočina]] u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[hortikultura|hortikulturi]].<ref>{{cite web|title=Parasitoid Wasps (Hymenoptera) |url=https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |publisher=University of Maryland |access-date=6 June 2016 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160827072031/https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |archive-date=27 August 2016}}</ref><ref>[http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf Encouraging innovation in biopesticide development.] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20120515143828/http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf |date=15 May 2012}} European Commission (2008). Accessed on 9 January 2017</ref> === Otpornost === {{further|Otpornost na lijek}} Poulin primjećuje da široko rasprostranjena [[Preventivna zdravstvena zaštita|profilaktička]] upotreba [[Antihelmintik|antihelmintskih lijekova]] kod domaćih ovaca i goveda predstavlja svjetski ne[[Naučna kontrola|kontrolirani eksperiment]] u evoluciji životnog ciklusa njihovih parazita. Ishodi će zavisiti od toga da li lijekovi smanjuju vjerovatnoću da larva [[parazitski crv|parazitskog crva]] dostigne odraslu dob. Ako je tako, može se očekivati ​​da će prirodna selekcija favorizirati stvaranje jaja u ranijoj dobi. S druge strane, ako lijekovi uglavnom utiču na odrasle jedinke, selekcija bi mogla uzrokovati odgođeno sazrijevanje i povećanu [[virulencija|virulenciju]]. Čini se da su takve promjene u toku: valjkasti crv ''[[Teladorsagia circumcincta]]'' mijenja svoju veličinu u odraslom stadiju i stopu reprodukcije kao odgovor na lijekove.{{sfn|Poulin|2007|pages=265–266}} == Kulturološki značaj == [[File:THE CRINOLETTA DISFIGURANS AnOldParasite in aNewForm.png|thumb|upright|"An Old Parasite in a New Form": an 1881 ''[[Punch (magazine)|Punch]]'' cartoon by [[Edward Linley Sambourne]] compares a [[crinoline|crinoletta]] bustle to a parasitic insect's [[exoskeleton]]]] === Klasično doba === In the [[classical era]], the concept of the parasite was not strictly pejorative: the ''parasitus'' was an [[patronage in ancient Rome|accepted role in Roman society]], in which a person could live off the hospitality of others, in return for "flattery, simple services, and a willingness to endure humiliation".<ref>{{cite book |last=Matyszak |first=Philip |title=24 Hours in Ancient Rome: A Day in the Life of the People Who Lived There |url=https://books.google.com/books?id=gJY4DwAAQBAJ&pg=PT252 |year=2017 |publisher=Michael O'Mara |isbn=978-1-78243-857-1 |page=252}}</ref><ref>{{cite book |last1=Damon |first1=Cynthia |chapter=5 |title=The Mask of the Parasite: A Pathology of Roman Patronage|chapter-url=https://books.google.com/books?id=mEJ-aA_XQQQC |publisher=University of Michigan Press |year=1997 |page=148 |isbn=978-0-472-10760-5 |quote=A satirist seeking to portray client misery naturally focuses on the relationship with the greatest dependency, that in which a client gets his food from his patron, and for this the prefabricated persona of the parasite proved itself extremely useful.}}</ref> === Društvo === {{further|Parasitism (social offense)}} Parasitism has [[Parasitism (social offense)|a derogatory sense]] in popular usage. According to the immunologist John Playfair,<ref name=Playfair2007>{{cite book |last=Playfair |first=John |title=Living with Germs: In health and disease |url=https://books.google.com/books?id=kSyDYxLPtDoC&pg=PT19 |year=2007 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-157934-9 |page=19}} Playfair is comparing the popular usage to a biologist's view of parasitism, which he calls (heading the same page) "an ancient and respectable view of life".</ref> {{blockquote|In everyday speech, the term 'parasite' is loaded with derogatory meaning. A parasite is a sponger, a lazy profiteer, a drain on society.<ref name=Playfair2007/>}} The [[satirical]] cleric [[Jonathan Swift]] alludes to hyperparasitism in his 1733 poem "On Poetry: A Rhapsody", comparing poets to "vermin" who "teaze and pinch their foes":<ref>{{cite journal |last1=Haelewaters |first1=Danny |last2=Hiller |first2=Thomas |last3=Dick |first3=Carl W. |title=Bats, Bat Flies, and Fungi: A Case of Hyperparasitism |journal=Trends in Parasitology |volume=34 |issue=9 |date=2018 |doi=10.1016/j.pt.2018.06.006 |pages=784–799}}</ref><ref name="Swift1733">{{cite book |last=Swift |first=Jonathan |author-link=Jonathan Swift |title=On Poetry: A Rapsody |url=https://books.google.com/books?id=GmIJAAAAQAAJ |year=1733 |publisher=And sold by J. Huggonson, next to Kent's Coffee-house, near Serjeant's-inn, in Chancery-lane; [and] at the bookseller's and pamphletshops}}</ref> {{poemquote|The vermin only teaze and pinch Their foes superior by an inch. So nat'ralists observe, a flea Hath smaller fleas that on him prey; And these have smaller fleas to bite 'em. And so proceeds ''[[ad infinitum]]''. Thus every poet, in his kind, Is bit by him that comes behind:}} A 2022 study examined the naming of some 3000 parasite species discovered in the previous two decades. Of those named after scientists, over 80% were named for men, whereas about a third of authors of papers on parasites were women. The study found that the percentage of parasite species named for relatives or friends of the author has risen sharply in the same period.<ref name="Poulin McDougall Presswell 2022">{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=McDougall |first2=Cameron |last3=Presswell |first3=Bronwen |title=What's in a name? Taxonomic and gender biases in the etymology of new species names |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=289 |issue=1974 |date=11 May 2022 |article-number=20212708 |doi=10.1098/rspb.2021.2708 |pmid=35538778 |pmc=9091844 }}</ref> === Fikcija === {{further|List of fictional parasites|Parasites in fiction}} [[File:Parasites Katrin Alvarez.jpg|thumb|Fictional parasitism: oil painting ''Parasites'' by Katrin Alvarez, 2011]] In [[Bram Stoker]]'s 1897 [[Gothic fiction|Gothic horror]] novel ''[[Dracula]]'', and [[Dracula in popular culture|its many film adaptations]], the eponymous [[Count Dracula]] is a [[hematophagy|blood-drinking]] parasite (a vampire). The critic [[Laura Otis]] argues that as a "thief, seducer, creator, and mimic, Dracula is the ultimate parasite. The whole point of vampirism is sucking other people's blood—living at other people's expense."<ref>{{cite book |last=Otis |first=Laura |title=Networking: Communicating with Bodies and Machines in the Nineteenth Century |url=https://books.google.com/books?id=VEimJkOmW1kC&pg=PA216 |year=2001 |publisher=University of Michigan Press |isbn=978-0-472-11213-5 |page=216}}</ref> Disgusting and terrifying [[Parasites in fiction|parasitic alien species]] are widespread in [[science fiction]],<ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism and Symbiosis |url=http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |encyclopedia=The Encyclopedia of Science Fiction |date=10 January 2016 |access-date=11 February 2018 |archive-date=25 October 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111025053813/http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |url-status=live }}</ref><ref name="Dove2011">{{cite web |last1=Dove |first1=Alistair |title=This is clearly an important species we're dealing with |url=https://www.deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |publisher=Deep Sea News |date=9 May 2011 |access-date=11 February 2018 |archive-date=3 May 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230503000458/https://deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |url-status=live }}</ref> as for instance in [[Ridley Scott]]'s 1979 film ''[[Alien (film)|Alien]]''.<ref name="Pappas2012">{{cite web |last1=Pappas |first1=Stephanie |title=5 Alien Parasites and Their Real-World Counterparts |url=https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |publisher=Live Science |date=29 May 2012 |access-date=12 October 2017 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033845/https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |url-status=live }}</ref><ref name=Sercel2017>{{cite web |last1=Sercel |first1=Alex |title=Parasitism in the Alien Movies |url=http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |publisher=Signal to Noise Magazine |date=19 May 2017 |access-date=11 February 2018 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033850/http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |url-status=usurped }}</ref> In one scene, a [[Alien (creature in Alien franchise)|Xenomorph]] bursts out of the chest of a man, with blood squirting out under high pressure assisted by [[bullet hit squib|explosive squibs]]. [[Organ (anatomy)|Animal organs]] were used to reinforce the shock effect. The scene was filmed in a single take, and the startled reactions of the actors were genuine.<ref name=Guardian2009>{{cite news |title=The Making of Alien's Chestburster Scene |date=13 October 2009 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |access-date=29 May 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100430221033/http://www.guardian.co.uk/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |archive-date=30 April 2010 |url-status=live }}</ref><ref name=Nordine2017>{{cite news |last=Nordine |first=Michael |title='Alien' Evolution: Explore Every Stage in the Xenomorph's Gruesome Life Cycle. Celebrate Alien Day with a look at the past, present and future of cinema's most terrifying extraterrestrial |url=http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |work=IndieWire |date=25 April 2017 |archive-date=21 October 2017 |access-date=21 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171021164323/http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |url-status=live }}</ref> The [[entomopathogenic fungus]] ''[[Cordyceps]]'' is represented culturally as a deadly threat to the human race. The video game series ''[[The Last of Us]]'' (2013–present) and its [[The Last of Us (TV series)|television adaptation]] present ''Cordyceps'' as a parasite of humans, causing a [[zombie apocalypse]].<ref name="Hill 2013 SciAm"/> Its human hosts initially become violent "infected" beings, before turning into blind zombie "clickers", complete with fruiting bodies growing out from their faces.<ref name="Hill 2013 SciAm">{{cite magazine |last=Hill |first=Kyle |title=The Fungus that Reduced Humanity to The Last of Us |url=https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |magazine=[[Scientific American]] |access-date=4 May 2021 |date=25 June 2013 <!--subscription required--> |archive-date=28 May 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150528022901/https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |url-status=live }}</ref> == Povezano == * [[Antiparazitik]] * [[Kancerogeni parazit]] * [[Uticaj parazitskih crva na imunološki sistem]] * [[Spisak ljudskih parazita]] == Bilješke == {{Notelist}} == Reference == {{Reflist}} == Izvori == * {{cite book |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |title=Evolutionary Ecology of Parasites |publisher=[[Princeton University Press]] |year=2007 |isbn=978-0-691-12085-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/evolutionaryecol0000poul}} == Daljnje čitanje == * {{cite book |last=Combes |first=Claude |author-link=Claude Combes |title=The Art of Being a Parasite |publisher=[[The University of Chicago Press]] |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5 |ref=none}} * {{cite book |last=Desowitz |first=Robert |author-link=Robert Desowitz |title=Who Gave Pinta to the Santa Maria? |publisher=Harvest Books |year=1998 |isbn=978-0-15-600585-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/whogavepintatosa00deso |ref=none}} * {{cite book |last=Zimmer |first=Carl |author-link=Carl Zimmer|title=Parasite Rex |publisher=[[Free Press (publisher)|Free Press]] |year=2001 |isbn=978-0-7432-0011-0 |title-link=Parasite Rex |ref=none}} == Vanjske poveznice == {{Commons category|Parasites}} * [https://web.archive.org/web/20110801045926/http://www.aber.ac.uk/~mpgwww/Edu/EduIndex.html Univerzitet Aberystwyth: Parazitologija] — plan nastave s linkovima na članke u punom tekstu o parazitizmu i parazitologiji. * [https://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ Odjel za parazitske bolesti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101014121942/http://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ |date=14 October 2010 }}, [[Centers for Disease Control and Prevention]] * [http://www.k-state.edu/parasitology KSU: Parazitološko istraživanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100528063241/http://www.k-state.edu/parasitology/ |date=28 May 2010 }} — članci i linkovi na temu parazitologije * [https://academic.oup.com/cid/article/37/5/694/311910 Parazitološki resursi na World Wide Webu: Moćan alat za stručnjake za zarazne bolesti] (Oxford University Press) {{načini ishrane}} 1mt142gx50vbjibvzkg2xy2fwo7oqjl 42710888 42710887 2026-10-14T07:46:49Z Duma 16555 /* Insekti */ 42710888 wikitext text/x-wiki [[File:Cymothoa exigua parassita Lithognathus mormyrus.JPG|thumb|upright=1.35|[[Riblji parazit]], jednakonožac ''[[Cymothoa exigua]]'', zamijenio je jezik ribe iz roda ''[[Lithognathus]]'']] '''Parazitizam''' je [[simbioza|blizak odnos]] između [[vrsta]], gdje jedan organizam, '''parazit''', živi (barem neko vrijeme) [[ektoparazitska zaraza|na]] drugom [[domaćin (biologija)|organizmu]] ili unutar njega, stvarajući mu određenu štetu,<ref name="ParasiteDefinition">{{cite web |url=https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |date=14 November 2024 |title=About Parasites |website=Parasites |publisher=Centers for Disease Control |access-date=7 July 2024 |quote=A parasite is an organism that lives on or in a host organism and gets its food from or at the expense of its host. |archive-date=21 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240621090029/https://www.cdc.gov/parasites/about/index.html |url-status=live }}</ref> i strukturno je [[adaptacija|prilagođen]] takvom načinu života.{{sfn|Poulin|2007|pages=4–5}} Paraziti uključuju jednoćelijske [[protozoa|protozoe]] poput uzročnika [[malarija|malarije]], [[bolest spavanja|bolesti spavanja]] i [[amebijaza|amebne dizenterije]]; životinje poput [[ankilostoma]], [[vaš|ušiju]], [[komarac]]a i [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]]; [[gljive]] poput ''[[Armillaria mellea]]'' i uzročnika [[dermatofitoza|dermatofitoze]]; i biljke poput [[imela|imele]], [[Cuscuta|viline kosice]] i [[Orobanchaceae|volovotke]]. Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]] eksploatacije životinjskih domaćina, a to su [[parazitska kastracija]], parazitizam direktnim prijenosom (dodirom), parazitizam [[wikt:trophic|trofičkim prijenosom]] (jedenjem), parazitizam [[Vektorske zarazne bolesti|vektorskim prijenosom]], [[parazitoid]]izam i mikropredacija. Jedna glavna os klasifikacije tiče se invazivnosti: endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi vani, na površini domaćina. Kao što je i slučaj sa [[predator]]ima, parazitizam je vrsta [[interakcije potrošača i resursa]],<ref name="pmid21199247">{{cite journal |last=Getz |first=W. M. |title=Biomass transformation webs provide a unified approach to consumer-resource modelling |journal=Ecology Letters |volume=14 |issue=2 |pages=113–124 |year=2011 |pmid=21199247 |pmc=3032891 |doi=10.1111/j.1461-0248.2010.01566.x|bibcode=2011EcolL..14..113G }}</ref> ali za razliku od predatora, paraziti, s izuzetkom parazitoida, su mnogo manji od svojih domaćina, ne ubijaju ih i često žive u ili na njima duži period. Životinjski paraziti su visoko [[Generalističke i specijalističke vrste|specijalizirani]], svaka vrsta parazita živi na jednoj datoj životinjskoj vrsti i [[razmnožavanje|razmnožava]] se brže od svojih domaćina. Klasični primjeri uključuju interakcije između [[kičmenjak]]a domaćina i [[Eucestoda|pantljičara]], [[Trematoda|metilja]], te one između vrsta roda ''[[Plasmodium]]'' koje uzrokuju malariju i [[buha]]. Paraziti smanjuju [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina općom ili specijaliziranom [[patologija|patologijom]], koja se kreće od [[parazitska kastracija|parazitske kastracije]] do [[parazit koji mijenja ponašanje|modificiranja ponašanja domaćina]]. Paraziti povećavaju vlastitu adaptivnu vrijednost iskorištavanjem domaćina za resurse neophodne za njihov opstanak, naročito hranjenjem njima i korištenjem posrednih (sekundarnih) domaćina koji pomažu u njihovom [[Prijenos patogena|prenošenju]] s jednog konačnog (primarnog) domaćina na drugog. Iako je parazitizam često nedvosmislen, on je dio spektra interakcija između [[vrsta]], koje se preko parazitoidizma gradiraju u [[predator|predaciju]], kroz evoluciju u [[mutualizam]], a kod nekih gljiva prelaze u [[saprofit]]izam. Ljudsko znanje o parazitima poput [[Nematoda|valjkastih crva]] i [[Eucestoda|pantljičara]] datira još iz [[Stari Egipat|starog Egipta]], [[Antička Grčka|Grčke]] i [[Antički Rim|Rima]]. U [[Rani novi vijek|ranom novom vijeku]], [[Antonie van Leeuwenhoek]] je 1681. godine svojim mikroskopom posmatrao protozou ''[[Giardia lamblia]]'', dok je [[Francesco Redi]] opisao unutrašnje i vanjske parazite, uključujući [[Fasciola hepatica|ovčjeg metilja]] i [[krpelj]]e. Moderna [[parazitologija]] razvila se u 19. vijeku. U ljudskoj kulturi, parazitizam ima negativne konotacije. One su iskorištene u [[satira|satirične]] svrhe u pjesmi [[Jonathan Swift|Jonathana Swifta]] iz 1733. godine "O poeziji: Rapsodija", u kojoj su pjesnici upoređeni sa [[hiperparazit]]skom "gamadi". U fikciji, [[Bram Stoker|Bram Stokerov]] [[gotička fantastika|gotički horor]] roman ''[[Dracula (roman)|Drakula]]'' iz 1897. godine i njegove brojne kasnije adaptacije prikazivale su parazita koji [[hematofagija|pije krv]]. [[Ridley Scott]]ov film ''[[Alien (film)|Alien]]'' iz 1979. bio je jedno od mnogih djela [[naučna fantastika|naučne fantastike]] u kojima se pojavljuje parazitska vanzemaljska vrsta.<ref name=Guardian2009/> == Etimologija == Riječ ''parazit'', prvi put upotrijebljena u engleskom jeziku 1539. godine, potiče od [[starofrancuski jezik|srednjovjekovne francuske]] riječi ''parasite'', od [[latinizacija imena|latiniziranog]] oblika ''parasitus'', od [[starogrčki jezik|starogrčkog]] ''παράσιτος''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2Fsitos παράσιτος], Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''parasitos'', "onaj koji jede za tuđim stolom"), a zatim od ''παρά''<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F παρά] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210227044414/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dpara%2F |date=27 February 2021 }}, Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> (''para'', "pored, uz") i ''σῖτος'' (''sitos'', "pšenica, hrana").<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsi%3Dtos σῖτος] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210226151551/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus:text:1999.04.0057:entry=si=tos |date=26 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> Srodni termin ''parasitism'' javlja se u engleskom jeziku od 1611. godine.<ref>[https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs σιτισμός] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210224154216/http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsitismo%2Fs |date=24 February 2021 }}, Liddell, Henry George; Scott, Robert, ''A Greek–English Lexicon'', on Perseus Digital Library</ref> {{anchor|Ectoparasite|Endoparasite|Macroparasite|Microparasite}} == Evolutivne strategije == {{see also|Parazitologija}} {{anchor|Endoparasite|Ectoparasite|Semiparasite}} === Osnovni koncepti === {{further|Parazitski životni ciklus}} [[File:Taenia solium tapeworm scolex with its four suckers and two rows of hooks 5262 lores.jpg|thumb|Glava (scolex) pantljičare ''[[Taenia solium]]'', [[Infekcija crijevnim parazitima|crijevnog parazita]], ima kuke i [[sisaljka (biologija)|sisaljke]] kojima se pričvršćuje za svog [[domaćin (biologija)|domaćina]]]] Parazitizam je vrsta [[simbioza|simbioze]], bliske i trajne dugoročne biološke interakcije između parazita i njegovog domaćina. Za razliku od [[saprotrof]]a, paraziti se hrane živim domaćinima, iako se neke parazitske gljive, na primjer, mogu nastaviti hraniti domaćinima koje su ubili. Za razliku od [[komensalizam|komenzalizma]] i [[mutualizam|mutualizma]], parazitski odnos šteti domaćinu, bilo da se hrani njime ili, kao u slučaju crijevnih parazita, konzumira dio njegove hrane. Budući da paraziti imaju interakcije s drugim vrstama, oni lako mogu djelovati kao [[Vektorske zarazne bolesti|prenosioci]] patogena, uzrokujući [[bolest]]i.<ref>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |quote=Parazitizam je oblik simbioze, bliskog odnosa između dvije različite vrste. Postoji biohemijska interakcija između domaćina i parazita; tj. oni se prepoznaju, u konačnici na molekularnom nivou, a tkiva domaćina su stimulirana da reaguju na određeni način. To objašnjava zašto parazitizam može dovesti do bolesti, ali ne uvijek. |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref><ref name="SuzukiSasaki2019">{{cite journal |last1=Suzuki |first1=Sayaki U. |last2=Sasaki |first2=Akira |title=Ecological and Evolutionary Stabilities of Biotrophism, Necrotrophism, and Saprotrophism |journal=The American Naturalist |volume=194 |issue=1 |year=2019 |pages=90–103 |issn=0003-0147 |doi=10.1086/703485|pmid=31251653 |bibcode=2019ANat..194...90S |s2cid=133349792 |url=http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20200306065231/http://pure.iiasa.ac.at/id/eprint/15927/1/703485.pdf |archive-date=6 March 2020 |url-status=live }}</ref><ref name="pmid37458178">{{cite journal |last1=Rozsa |first1=L. | last2=Garay |first2=J. |title= Definitions of parasitism, considering its potentially opposing effects at different levels of hierarchical organization| journal=Parasitology|volume=150 |issue=9 |pages= 761–768|year=2023 |pmid=37458178 |pmc=10478066 |doi=10.1017/S0031182023000598 }}</ref> [[predator|Predatorstvo]] po definiciji nije simbioza, jer je interakcija kratka, ali entomolog [[E. O. Wilson]] je okarakterizirao parazite kao "predatore koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedne".<ref name=Wilson2014>{{cite book |last=Wilson |first=Edward O. |author-link=E. O. Wilson |title=The Meaning of Human Existence |year=2014 |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=978-0-87140-480-0 |page=112 |quote=Paraziti su, u jednoj frazi, grabežljivci koji jedu plijen u jedinicama manjim od jedan. Tolerantni paraziti su oni koji su evoluirali kako bi osigurali vlastiti opstanak i reprodukciju, ali u isto vrijeme uz minimalan bol i troškove za domaćina.}}</ref> U tom okviru postoji mnogo mogućih strategija. [[Taksonom]]i klasificiraju parazite u različite preklapajuće šeme na osnovu njihovih interakcija sa domaćinima i njihovih [[životni ciklus|životnih ciklusa]], koji mogu biti složeni. [[Obligatni parazit]] u potpunosti zavisi od domaćina kako bi završio svoj životni ciklus, dok kod [[fakultativni parazit|fakultativnog parazita]] to nije slučaj. Životni ciklusi parazita koji uključuju samo jednog domaćina nazivaju se "direktni"; oni sa konačnim domaćinom (gdje se parazit razmnožava spolno) i najmanje jednim međudomaćinom nazivaju se "indirektni".<ref>{{cite web |url=http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm |title=A Classification of Animal-Parasitic Nematodes |work=plpnemweb.ucdavis.edu |access-date=25 February 2016 |archive-date=6 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171006152348/http://plpnemweb.ucdavis.edu/nemaplex/General/animpara.htm }}</ref><ref>{{cite journal |last=Garcia |first=L. S. |title=Classification of Human Parasites, Vectors, and Similar Organisms |journal=Clinical Infectious Diseases |year=1999 |volume=29 |issue=4 |pages=734–746 |pmid=10589879 |doi=10.1086/520425|doi-access=free}}</ref> Endoparazit živi unutar tijela domaćina; ektoparazit živi izvan njega, na njegovoj površini.<ref name=Para-Site>{{cite book |title=Overview of Parasitology |url=http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |publisher=Australian Society of Parasitology and Australian Research Council/National Health and Medical Research Council) Research Network for Parasitology |date=July 2010 |isbn=978-1-86499-991-4 |archive-date=24 April 2018 |access-date=9 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180424041358/http://parasite.org.au/para-site/introduction/introduction-essay.html |url-status=live }}</ref> Mezoparaziti - poput nekih [[copepoda|veslonožaca]], na primjer - ulaze u otvor u tijelu domaćina i ostaju djelimično ugrađeni tamo.<ref>{{cite journal |last1=Vecchione |first1=Anna |last2=Aznar |first2=Francisco Javier |title=The mesoparasitic copepod Pennella balaenopterae and its significance as a visible indicator of health status in dolphins (Delphinidae): a review |journal=Journal of Marine Animals and Their Ecology |date=2008 |volume=7 |issue=1 |pages=4–11 |url=http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf |access-date=11 April 2018 |archive-date=10 April 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180410051646/http://www.oers.ca/journal/volume7/issue1/briefCommunication.pdf }}</ref> Neki paraziti mogu biti generalisti, hraneći se širokim spektrom domaćina, ali mnogi paraziti, kao i većina protozoa i [[parazitski crv|helminta]] koji parazitiraju na životinjama, su specijalisti i izuzetno specifični što se tiče domaćina.<ref name=Para-Site/> Rana osnovna, funkcionalna podjela parazita razlikovala je mikroparazite i makroparazite. Svakom od njih dodijeljen je [[matematički model]] kako bi se analiziralo kretanje populacije grupa domaćina i parazita.<ref name="Rollinson"/> Mikroorganizmi i virusi koji se mogu razmnožavati i završiti svoj životni ciklus unutar domaćina poznati su kao mikroparaziti. Makroparaziti su višećelijski organizmi koji se razmnožavaju i završavaju svoj životni ciklus izvan domaćina ili na tijelu domaćina.<ref name="Rollinson"/><ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism {{!}} The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management |encyclopedia=The Encyclopedia of Ecology and Environmental Management, Blackwell Science |location=Oxford, United Kingdom |year=1998 |edition=1 |isbn=0632055464 |editor=Calow, Peter |via=[[Credo Reference]] |publisher=Blackwell Science }}</ref> Veliki dio razmišljanja o vrstama parazitizma fokusirao se na kopnene životinjske parazite, poput helminta. Oni u drugim okruženjima i sa drugim domaćinima često imaju analogne strategije. Na primjer, jegulja vrste ''[[Simenchelys parasitica]]'' je vjerojatno fakultativni endoparazit koji se oportunistički ukopava i jede bolesne i umiruće ribe.<ref name=Caira1997>{{cite journal |journal=Environmental Biology of Fishes |volume=49 |pages=139–144 |year=1997 |url=https://www.researchgate.net/publication/226076003 |title=Pugnose eels, ''Simenchelys parasiticus'' (Synaphobranchidae) from the heart of a shortfin mako, ''Isurus oxyrinchus'' (Lamnidae) |last1=Caira |first1=J. N. |last2=Benz |first2=G. W. |last3=Borucinska |first3=J. |last4=Kohler |first4=N. E.|issue=1 |doi=10.1023/a:1007398609346 |bibcode=1997EnvBF..49..139C |s2cid=37865366 }}</ref> Insekti koji [[biljojed|jedu biljke]], poput [[štitaste uši|štitastih uši]], [[Aphidoidea|lisnih uši]] i [[gusjenica]], vrlo su slični ektoparazitima, zato što napadaju mnogo veće biljke; služe kao prenosioci bakterija, gljivica i virusa koji uzrokuju [[biljne bolesti]]. Budući da se ženke štitastih ušiju ne mogu kretati, one su obligatni paraziti, trajno pričvršćeni za svoje domaćine.<ref name="Rollinson"/> Senzorni signali koje parazit koristi za identificiranje i približavanje potencijalnom domaćinu poznati su kao "znakovi domaćina". Takvi znakovi mogu uključivati, na primjer, vibracije,<ref>{{cite journal |last=Lawrence |first=P. O. |year=1981 |title=Host vibration—a cue to host location by the parasite, ''Biosteres longicaudatus'' |journal=Oecologia |volume=48 |issue=2 |pages=249–251 |pmid=28309807 |doi=10.1007/BF00347971 |bibcode=1981Oecol..48..249L |s2cid=6182657 }}</ref> izdahnuti [[ugljen dioksid]], mirise kože, vizualne i toplinske znakove i vlagu.<ref>{{cite journal |last=Cardé |first=R. T. |year=2015 |title=Multi-cue integration: how female mosquitoes locate a human host|journal=Current Biology |volume=25 |issue=18 |pages=R793–R795 |doi=10.1016/j.cub.2015.07.057 |pmid=26394099 |doi-access=free |bibcode=2015CBio...25.R793C }} {{open access}}</ref> [[Parazitske biljke]] mogu koristiti, na primjer, svjetlost, fiziohemiju domaćina i isparljive tvari za prepoznavanje potencijalnih domaćina.<ref>{{cite journal |last1=Randle |first1=C. P. |last2=Cannon |first2=B. C. |last3=Faust |first3=A. L. |display-authors=etal |year=2018 |title=Host Cues Mediate Growth and Establishment of Oak Mistletoe (Phoradendron leucarpum, Viscaceae), an Aerial Parasitic Plant |journal=Castanea |volume=83 |issue=2 |pages=249–262 |doi=10.2179/18-173 |s2cid=92178009 }}</ref> === Glavne strategije === Postoji šest glavnih parazitskih [[Bihevioralna ekologija|strategija]], i to [[parazitska kastracija]]; direktno prenosivi parazitizam; [[wikt:trophic|trofički]] prenosivi parazitizam; [[prenosilac bolesti|vektorski]] prenosivi parazitizam; [[parazitoid]]izam; i mikropredacija. One se primjenjuju na parazite čiji su domaćini biljke, kao i životinje.<ref name=Rollinson>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |editor1=Rollinson, D. |editor2=Hay, S. I. |title=The Many Roads to Parasitism: A Tale of Convergence |journal=Advances in Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=9y4AlXka7t0C&pg=PA28 |year=2011 |volume=74 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-385897-9 |pages=27–28 |doi=10.1016/B978-0-12-385897-9.00001-X |pmid=21295676 |url-access=subscription }}</ref><ref name=PoulinRandhawa2015>{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=Randhawa |first2=Haseeb S. |title=Evolution of parasitism along convergent lines: from ecology to genomics |journal=Parasitology |date=February 2015 |volume=142 |issue=Suppl 1 |pages=S6–S15 |doi=10.1017/S0031182013001674 |pmc=4413784 |pmid=24229807}} {{open access}}</ref> Ove strategije predstavljaju [[adaptacija|adaptivne vrhunce]]; moguće su i međustrategije, ali organizmi u mnogim različitim skupinama su se dosljedno [[konvergentna evolucija|ograničili]] na ovih šest, koje su evolutivno stabilne.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Perspektiva o evolucijskim opcijama može se dobiti razmatranjem četiri ključna pitanja: utjecaj na [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] domaćina parazita; broj domaćina koje imaju po životnoj fazi; da li je domaćin spriječen u razmnožavanju; i da li učinak zavisi od intenziteta (broj parazita po domaćinu). Iz ove analize, pojavljuju se glavne evolucijske strategije parazitizma, uz predatorstvo.<ref name=LaffertyKuris2002>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Kuris |first2=A. M. |date=2002 |url=http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |title=Trophic strategies, animal diversity and body size |journal=Trends in Ecology and Evolution |volume=17 |issue=11 |pages=507–513 |doi=10.1016/s0169-5347(02)02615-0 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003124738/http://homes.msi.ucsb.edu/~lafferty/Publications/Parasites-evolution_files/Laff%26Kur02TREE.pdf |archive-date=3 October 2019}}</ref> {|class="wikitable" |+ Evolucijske strategije u parazitizmu i predatorstvu<ref name=LaffertyKuris2002/><br/>({{font color|green|Zavisno od intenziteta: zelena, normalan tekst}};<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Nezavisno od intenziteta: ljubičasta, kurziv}}'') ! [[Adaptivna vrijednost]] domaćina !! Jedan domaćin, preživljava !! Jedan domaćin, umire !! Više domaćina |- |'''Može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost > 0)''' ||{{font color|green|Normalni parazit}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Patogen}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosiv parazit}}{{efn|Trofički prenosivi paraziti prenose se na svog konačnog domaćina, predatora, kada on pojede njihovog međudomaćina. Ovi paraziti često mijenjaju ponašanje svojih međudomaćina na takav način da povećavaju šansu da on bude pojeden, npr. navode ih na penjanje na vidljivo mjesto: ovo dovodi do prenosa parazita po cijenu života međudomaćina.}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Trofički prenosiv patogen}}'' ||{{font color|green|Mikropredator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Mikropredator}}'' |- |'''Ne može se<br/>razmnožavati<br/>(adaptivna vrijednost = 0)''' ||{{font color|green|----- }}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazit-kastrator}}'' ||{{font color|green|Trofički prenosivi parazit-kastrator}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Parazitoid}}'' ||{{font color|green|Društveni predator}}{{efn|[[Vuk]] je društveni predator koji lovi u čoporima; [[puma]] je samotni predator i lovi sama. Ni jedna od te dvije strategije se konvencionalno ne smatra parazitskom.<ref name=LaffertyKuris2002/>}}<br/>&nbsp;&nbsp;&nbsp;''{{font color|purple |Samotni predator}}'' |} ==== Parazitska kastracija ==== {{main|Parazitska kastracija}} [[File:Sacculina carcini.jpg|thumb|Parazitski kastrator ''[[Sacculina carcini]]'' (osvijetljen) pričvršćen za [[Liocarcinus holsatus|svog raka-domaćina]]]] [[parazitska kastracija|Parazitski kastratori]] djelimično ili potpuno uništavaju sposobnost razmnožavanja svog domaćina, preusmjeravajući energiju koja bi otišla u razmnožavanje u rast domaćina i parazita, ponekad uzrokujući gigantizam domaćina. Ostali sistemi domaćina ostaju netaknuti, što mu omogućava da preživi i održi parazita.<ref name=PoulinRandhawa2015/>{{sfn|Poulin|2007|p=111}} Parazitski [[rak]]ovi kao što su oni iz specijaliziranog roda [[Cirripedia|vitičara]] roda ''[[Sacculina]]'' posebno uzrokuju oštećenja na gonadama svojih mnogobrojnih vrsta<ref name="Elumalai Viswanathan Pravinkumar Raffi">{{cite journal |last1=Elumalai |first1=V. |last2=Viswanathan |first2=C. |last3=Pravinkumar |first3=M. |last4=Raffi |first4=S. M. |title=Infestation of parasitic barnacle Sacculina spp. in commercial marine crabs |journal=Journal of Parasitic Diseases |volume=38 |issue=3 |date=2013 |doi=10.1007/s12639-013-0247-z |pmid=25035598 |pages=337–339|pmc=4087306 }}</ref> rakova-domaćina. U slučaju ''Sacculina'', testisi više od dvije trećine njihovih domaćina dovoljno degeneriraju da takvi mužjaci razviju [[sekundarne spolne karakteristike]] ženki kao što su širi trbuh, manja [[kliješta (rak)|kliješta]] i udovi za hvatanje jaja. Različite vrste helminta kastriraju svoje domaćine (kao što su insekti i puževi). To se može desiti direktno, bilo mehanički, hraneći se njihovim gonadama, ili izlučivanjem hemikalije koja uništava reproduktivne ćelije; ili indirektno, bilo lučenjem hormona ili preusmjeravanjem nutrijenata. Na primjer, [[trematoda]] ''[[Zoogonus lasius]]'', čije [[Faze životnog ciklusa trematoda|sporociste]] nemaju usta, hemijski kastrira međuplimnog morskog puža ''[[Tritia obsoleta]]'', razvijajući se u njegovim gonadama i ubijajući njegove reproduktivne ćelije.{{sfn|Poulin|2007|p=111}}<ref name=Cheng13>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |url=https://books.google.com/books?id=d4GQlYzode8C&pg=PA13 |year=2012 |publisher=Elsevier Science |isbn=978-0-323-14010-2 |pages=13–15}}</ref> ==== Direktni prenos ==== [[File:Male human head louse.jpg|thumb|[[Pediculus humanus capitis|Uši glave]] su direktno prenosivi [[obligatni parazit|obligatni ektoparaziti]]]] U direktno prenosive parazite, kojima nije potreban vektor da bi dospjeli do novih domaćina, spadaju paraziti kopnenih kičmenjaka poput ušiju i grinja, morski paraziti poput [[Copepoda|veslonožaca]] i [[Cyamidae|cijamoidnih]] [[Amphipoda|amfipoda]], [[Monogenea|jednorodni metilji]], kao i mnoge vrste valjkastih crva, gljivica, protozoa, bakterija i virusa. Bilo da se radi o endo- ili ektoparazitima, svaki ima samo jednu vrstu-domaćina. Unutar te vrste, većina jedinki je slobodna ili gotovo slobodna od parazita, dok manjina nosi veliki broj parazita; to je poznato kao [[agregirana distribucija]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> {{anchor|Autoinfection}} ==== Trofički prenos ==== [[File:Clonorchis sinensis 2.png|thumb|''[[Clonorchis sinensis]]'', kineski jetreni metilj, prenosi se trofički]] [[wikt:trophic|Trofički]] prenosivi paraziti se prenose tako što ih domaćin pojede. Uključuju [[trematoda|metilje]] (sve osim [[Schistosoma|šiztosoma]]), [[Cestoda|trakavice]], [[acanthocephala|akantocefalane]], [[Pentastomida|pentastomide]], mnoge [[Nematoda|valjkaste crve]] i mnoge protozoe kao što je ''[[Toxoplasma]]''.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Imaju složene životne cikluse koji uključuju domaćine u vidu dvije ili više različitih vrsta. U svom juvenilnom stadiju inficiraju i često se [[cista|encistiraju]] u međudomaćinu. Kada životinju-međudomaćina pojede predator - konačni domaćin - parazit preživljava proces probave i sazrijeva u odraslu jedinku; neki žive kao [[crijevni parazit]]i. Mnogi trofički prenosivi paraziti [[neuroparazit|mijenjaju ponašanje]] svojih posrednih domaćina, povećavajući šanse da ih grabežljivac pojede. Kao i kod direktno prenosivih parazita, distribucija trofički prenosivih parazita među jedinkama-domaćinima je agregirana.<ref name=PoulinRandhawa2015/> [[Koinfekcija]] više parazita je česta.<ref>{{cite journal |last1=Cox |first1=F. E. |url=https://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20171202083654/http://researchonline.lshtm.ac.uk/17745/1/Concom.pdf |archive-date=2 December 2017 |url-status=live |title=Concomitant infections, parasites and immune responses |series=122 |journal=Parasitology |volume=Supplement |pages=S23–38 |year=2001 |pmid=11442193 |doi =10.1017/s003118200001698x |s2cid=150432 }}</ref> [[Strongyloides stercoralis|Autoinfekcija]], gdje se (izuzetno) cijeli [[reproduktivni ciklus|životni ciklus]] parazita odvija u jednom primarnom domaćinu, ponekad se može javiti kod helminta kao što je ''[[Strongyloides stercoralis]]''.<ref name=ASP>{{cite web |title=Helminth Parasites |url=http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |publisher=Australian Society of Parasitology |access-date=9 October 2017 |archive-date=19 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171019032143/http://parasite.org.au/para-site/contents/helminth-intoduction.html |url-status=live }}</ref> ==== Prenos vektorom ==== {{further|Vektorske zarazne bolesti}} [[File:Trypanosoma sp. PHIL 613 lores.jpg|thumb|[[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi]] protozojski endoparazit ''[[Trypanosoma]]'' među ljudskim [[crvena krvna zrnca|crvenim krvnim zrncima]]]] [[Vektorske zarazne bolesti|Vektorski prenosivi paraziti]] se za prenos sa jednog konačnog domaćina na drugog oslanjaju na treću stranu - međudomaćina - pri čemu se parazit ne razmnožava spolno.<ref name=Para-Site/><ref name=PoulinRandhawa2015/> Ovi paraziti su mikroorganizmi, odnosno [[protozoa|protozoe]], [[bakterije]] ili [[virus]]i, često unutarćelijski [[patogen]]i (uzročnici bolesti).<ref name=PoulinRandhawa2015/> Njihovi prenosnici su uglavnom [[hematofagija|hematofagni]] člankonošci poput buha, ušiju, krpelja i komaraca.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref>{{cite web |url=http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |title=Pathogenic Parasitic Infections |publisher=PEOI |access-date=18 July 2013 |archive-date=29 October 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131029193623/http://www.peoi.org/Courses/Coursesen/phfoundation/contents/frame3a.html |url-status=live }}</ref> Na primjer, jelenski krpelj ''[[Ixodes scapularis]]'' djeluje kao prenosnik bolesti uključujući [[lajmska bolest|lajmsku bolest]], [[babezioza|babeziozu]] i [[humana granulocitna anaplazmoza|anaplazmozu]].<ref name=pmid11450660>{{cite journal |last=Steere |first=A. C. |title=Lyme disease |journal=[[New England Journal of Medicine]] |volume=345 |issue=2 |pages=115–125 |date=July 2001 |pmid=11450660 |doi=10.1056/NEJM200107123450207 }}</ref> Protozojski endoparaziti, poput [[malarija|malarijskih]] parazita iz roda ''[[Plasmodium]]'' i parazita bolesti spavanja iz roda ''[[Trypanosoma]]'', imaju infektivne stadije u krvi domaćina, a prenose se na nove domaćine ugrizima insekata.<ref name="PollittMacGregor2011">{{cite journal |last1=Pollitt |first1=Laura C. |last2=MacGregor |first2=Paula |last3=Matthews |first3=Keith |last4=Reece |first4=Sarah E. |title=Malaria and trypanosome transmission: different parasites, same rules? |journal=Trends in Parasitology |volume=27 |issue=5 |year=2011 |pages=197–203 |doi=10.1016/j.pt.2011.01.004|pmid=21345732 |pmc=3087881 }}</ref> ==== Parazitoidi ==== {{main|Parazitoid|parazitska osa}} [[Parazitoidi]] su insekti koji prije ili kasnije ubijaju svoje domaćine, što njihov odnos dovodi u blizak odnos s [[predator]]stvom.<ref>{{cite journal |last1=Stevens |first1=Alison N. P. |title=Predation, Herbivory, and Parasitism |journal=Nature Education Knowledge |date=2010 |volume=3 |issue=10 |page=36 |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |access-date=12 February 2018 |quote=Predatorstvo, biljojedstvo i parazitizam postoje duž kontinuuma težine u smislu stepena u kojem negativno utiču na sposobnost organizma da se nosi sa zdravljem. ... U većini slučajeva, paraziti ne ubijaju svoje domaćine. Međutim, izuzetak se javlja kod parazitoida, koji zamagljuju granicu između parazitizma i predatorstva. |archive-date=30 September 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170930230324/http://www.nature.com/scitable/knowledge/library/predation-herbivory-and-parasitism-13261134 |url-status=live }}</ref> Većina parazitoida su [[parazitska osa|parazitoidne ose]] ili drugi [[opnokrilci]]; drugi uključuju [[dvokrilci|dvokrilce]] poput [[Phoridae|određenih]] muha. Mogu se podijeliti u dvije skupine, idiobionte i koinobionte, koji se razlikuju u ishodu za domaćina.<ref name=GullanCranston2010>{{cite book |last1=Gullan |first1=P. J. |last2=Cranston |first2=P. S. |date=2010 |title=The Insects: An Outline of Entomology |url=https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu |url-access=limited |publisher=Wiley |edition=4th |isbn=978-1-118-84615-5 |pages=[https://archive.org/details/insectsoutlineen00pjgu/page/n332 308], 365–367, 375, 440–441}}</ref> [[Parazitoid|Idiobiontski]] parazitoidi ubadaju svoj često velik plijen prilikom hvatanja, ubijajući ga odmah ili ga paralizirajući. Imobilizirani plijen se zatim odnosi u gnijezdo, ponekad zajedno s drugim plijenom ako nije dovoljno velik da podrži parazitoida tokom njegovog razvoja. [[leglica|Jaje se polaže]] na vrh plijena, a gnijezdo se zatim zatvara. Parazitoid se brzo razvija kroz svoje larvalne i pupalne faze, [[masovno opskrbljivanje|hraneći se hranom]] koja mu je ostavljena.<ref name=GullanCranston2010/> [[Parazitoid|Koinobiontski]] parazitoidi, među koje spadaju [[Diptera|muhe]] i ose, polažu svoja jaja u domaćine-mladunce, obično ličinke. Omogućeno im je da nastave da rastu, tako da se domaćin i parazitoid razvijaju zajedno tokom dužeg perioda, koji završava kada se parazitoidi pojave u odraslom obliku, ostavljajući plijen mrtav, pojeden iznutra. Neki koinobionti reguliraju razvoj svog domaćina, na primjer, sprečavaju ga da se [[kukuljica|ukukulji]] ili ga tjeraju da [[ekdizis|odbacuje ljušturu]] kad god je parazitoid spreman za odbacivanje ljušture. Oni to mogu učiniti tako što stvaraju hormone koji oponašaju odgovarajuće hormone domaćina ([[ekdisteroid]]e) ili regulirajući endokrini sistem domaćina.<ref name=GullanCranston2010/> <gallery mode="packed"> File:Live Tetragnatha montana (RMNH.ARA.14127) parasitized by Acrodactyla quadrisculpta larva (RMNH.INS.593867) - BDJ.1.e992.jpg |[[parazitoid|Idiobiontske]] [[parazitska osa|parazitoidne ose]] odmah paraliziraju svoje domaćine kako bi ih njihove larve ([[Pimplinae]], na slici) pojele.<ref name=PoulinRandhawa2015/> File:CSIRO ScienceImage 2357 Spotted alfalfa aphid being attacked by parasitic wasp.jpg|[[parazitoid|Koinobiontske]] parazitoidne ose poput [[Braconidae|brakonida]] prikazanog na slici polažu jaja u svoje domaćine putem [[leglica|leglice]], nakon čega oni nastavljaju rasti i odbacivati ljušturu. File:Female Apocephalus borealis ovipositing into the abdomen of a worker honey bee.png|Muha iz porodice [[Phoridae]] (u sredini lijevo) [[leglica|polaže jaja]] u trbuh [[medonosna pčela|medonosne pčele]]-radilice, [[Parazit koji mijenja ponašanje|mijenjajući njeno ponašanje]]. </gallery> {{anchor|Micropredator}} ==== Mikropredatori ==== [[File:Anopheles minimus.jpg|thumb|[[komarac|Komarci]] su mikropredatori i značajni prenosioci bolesti]] Mikropredator napada više od jednog domaćina, smanjujući adaptivnu vrijednost svakog domaćina za barem malu količinu, i u kontaktu je s jednim domaćinom samo povremeno. Ovo ponašanje čini mikropredatore pogodnim prenosiocima, zato što mogu prenositi manje parazite s jednog domaćina na drugog.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=LaffertyKuris2002/><ref name="Wilson2017">{{cite journal |last1=Wilson |first1=Anthony J. |display-authors=etal |title =What is a vector? |journal=Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=372 |issue=1719 |date=March 2017 |doi=10.1098/rstb.2016.0085 |pmid=28289253 |article-number=20160085 |pmc=5352812}}</ref> Većina mikropredatora su [[hematofagija|hematofagni]], što znači da se hrane krvlju. To obuhvata crve poput [[pijavica]], rakove poput pripadnika [[Branchiura]] i jednakonošce iz porodice [[Gnathiidae]], razne [[dvokrilci|dvokrilce]] poput komaraca i [[cece muva|ce-ce muha]], druge člankonošce poput buha i krpelja, kičmenjake poput [[paklara]] i sisare poput [[Vampirski šišmiši|vampirskih šišmiša]].<ref name=PoulinRandhawa2015/> === Strategije prenosa === [[File:Entamoeba histolytica life cycle-en.svg|thumb|upright=1.7<!--format for legibility of multi-image diagram-->|[[Životni ciklus]] ''[[Entamoeba histolytica]]'', anaerobne parazitske protozoe koja se prenosi [[fekalno-oralni put|fekalno-oralnim putem]].]] Paraziti koriste različite metode za inficiranje životinjskih domaćina, uključujući fizički kontakt, [[fekalno-oralni put]], slobodnoživeće zarazne stadije i prenosnike, što odgovara njihovim različitim domaćinima, životnim ciklusima i ekološkim kontekstima.<ref name=Godfrey2013>{{cite journal |last=Godfrey |first=Stephanie S. |title=Networks and the ecology of parasite transmission: A framework for wildlife parasitology |journal=Wildlife |date=December 2013 |volume=2 |pages=235–245 |doi=10.1016/j.ijppaw.2013.09.001 |pmid=24533342 |pmc=3862525|bibcode=2013IJPPW...2..235G }}</ref> Primjeri koji prikazuju neke od mnogih mogućih kombinacija dati su u tabeli. {|class="wikitable sortable" |+ Primjeri metoda prenošenja u različitim ekološkim kontekstima<ref name=Godfrey2013/> ! Parazit !! Domaćin !! Način prijenosa !! Ekološki kontekst |- |''[[Gyrodactylus turnbulli]]''<br/>([[Monogenea|jednorodni metilj]]) ||''[[Poecilia reticulata]]''<br/>(riba) ||fizički kontakt ||društveno ponašanje |- |[[Valjkasti crv]]i<br/>npr. ''[[Strongyloides]]'' ||''[[Macaca fuscata]]''<br/>(japanski makaki) ||fekalno-oralno || društveno ponašanje<br/>(čišćenje) |- |''[[Heligmosomoides polygyrus]]''<br/>(valjkasti crv) ||''[[Apodemus flavicollis]]''<br/>(žutogrli miš) ||fekalno-oralno ||prijenos putem spolnih odnosa <br/>(većinom na mužjake) |- |''[[Amblyomma]]''<br/>(krpelj) ||''[[Sphenodon punctatus]]''<br/>(tuatara) ||slobodnoživeći infektivni stadiji ||društveno ponašanje |- |''[[Plasmodium]]''<br/>([[malarija|malarični]] parazit) ||[[Ptice]], [[sisari]]<br/>(uklj. ljude) ||''[[Anopheles]]'' (prijenos komarcima,<br/>koje privlači miris<br/>inficiranog ljudskog domaćina<ref name="de Boer2017">{{cite journal |last1=de Boer |first1=Jetske G. |last2=Robinson |first2=Ailie |last3=Powers |first3=Stephen J. |last4=Burgers |first4=Saskia L. G. E. |last5=Caulfield |first5=John C. |last6=Birkett |first6=Michael A. |last7=Smallegange |first7=Renate C. |last8=van Genderen |first8=Perry J. J. |last9=Bousema |first9=Teun |last10=Sauerwein |first10=Robert W. |last11=Pickett |first11=John A. |last12=Takken |first12=Willem |last13=Logan |first13=James G. |title=Odours of Plasmodium falciparum-infected participants influence mosquito–host interactions |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=9283 |date=August 2017 |doi=10.1038/s41598-017-08978-9 |doi-access=free|pmid=28839251 |pmc=5570919 |bibcode=2017NatSR...7.9283D }}</ref> ||— |} === Varijante === Među mnogim varijantama parazitskih strategija su hiperparazitizam,<ref name=Dissanaike1957/> društveni parazitizam,<ref name=Thomas2010/> parazitizam legla,<ref name=Payne1997/> kleptoparazitizam,<ref name=SlaterRosenblatt2005/> spolni parazitizam<ref name=Pietsch2005/> i adelfoparazitizam.<ref name=Rochat2001/> ==== Hiperparazitizam ==== {{main|Hiperparazit}} [[Hiperparazit]]i se hrane drugim parazitima, kao što su protozoe koje žive u parazitskim helmintima,<ref name=Dissanaike1957>{{cite journal |last1=Dissanaike |first1=A. S. |title=On Protozoa hyperparasitic in Helminth, with some observations on ''Nosema helminthorum'' Moniez, 1887 |journal=Journal of Helminthology |date=1957 |volume=31 |issue=1–2 |pages=47–64 |pmid=13429025 |doi=10.1017/s0022149x00033290|s2cid=35487084 }}</ref> ili su fakultativni ili obligatni parazitoidi čiji su domaćini drugi paraziti ili parazitoidi.<ref name=PoulinRandhawa2015/><ref name=GullanCranston2010/> Javljaju se i nivoi parazitizma koji prelaze sekundarne, naročito među fakultativnim parazitoidima. U sistemima [[šiška|hrastovih šiški]] može postojati do četiri nivoa parazitizma.<ref>{{cite journal |last=Askew |first=R. R. |url=https://www.researchgate.net/publication/238289888 |title=On the Biology of the Inhabitants of Oak Galls of Cynipidae (Hymenoptera) in Britain |journal=Transactions of the Society for British Entomology |date=1961 |volume=14 |pages=237–268}}</ref> Hiperparaziti mogu kontrolirati populacije svojih domaćina i koriste se u tu svrhu [[biološko suzbijanje štetočina|u poljoprivredi]], a donekle i u [[medicina|medicini]]. Kontrolni efekti mogu se vidjeti u načinu na koji [[hipovirus|virus CHV1]] pomaže u kontroli štete koju [[Cryphonectria parasitica|kestenova palež]] (''Cryphonectria parasitica'') nanosi [[Castanea dentata|američkim kestenima]], te u načinu na koji [[bakteriofag]]i mogu ograničiti bakterijske infekcije. Vjerojatno je, iako slabo istraženo, da većina patogenih mikroparazita ima hiperparazite koji bi se mogli pokazati kao veoma korisni i u poljoprivredi i u medicini.<ref name="ParrattLaine2016">{{cite journal |last1=Parratt |first1=Steven R. |last2=Laine |first2=Anna-Liisa |title=The role of hyperparasitism in microbial pathogen ecology and evolution |journal=The ISME Journal |volume=10 |issue=8 |date=January 2016|doi=10.1038/ismej.2015.247 |pmid=26784356 |pages=1815–1822|pmc=5029149 |bibcode=2016ISMEJ..10.1815P }}</ref> ==== Društveni parazitizam ==== {{further|Mirmekomorfija|kukavičja pčela|Emeryjevo pravilo}} Društveni paraziti koriste prednosti interspecijskih interakcija između pripadnika [[eusocijalnih]] životinja poput [[mrav]]a, [[termit]]a i [[bumbar]]a. Primjeri uključuju velikog plavog leptira, ''[[Phengaris arion]]'', čije larve koriste [[Mirmekomorfija|mirmekomorfiju]] (imitiranje mrava) za parazitiranje na određenim mravima,<ref name="Thomas2010">{{cite journal |last1=Thomas |first1=J. A. |last2=Schönrogge |first2=K. |author3=Bonelli, S. |author4=Barbero, F. |author5=Balletto, E. |title=Corruption of ant acoustical signals by mimetic social parasites: ''Maculinea'' butterflies achieve elevated status in host societies by mimicking the acoustics of queen ants |journal=Commun Integr Biol |volume=3 |issue=2 |pages=169–171 |year=2010 |pmid=20585513 |pmc=2889977 |doi=10.4161/cib.3.2.10603}}</ref> ''[[Bombus bohemicus]]'', bumbara koji napada košnice drugih pčela i preuzima razmnožavanje dok njihove mlade odgajaju radnici-domaćini, i ''[[Melipona scutellaris]]'', eusocijalnu pčelu čije matice bježe od radnika-ubica i napadaju drugu koloniju bez matice.<ref>{{Cite journal |first1=Annette |last1=Van Oystaeyen |first2=Denise |last2=Araujo Alves |first3=Ricardo |last3=Caliari Oliveira |first4=Daniela |last4=Lima do Nascimento |first5=Fábio |last5=Santos do Nascimento |first6=Johan |last6=Billen |first7=Tom |last7=Wenseleers |title=Sneaky queens in ''Melipona'' bees selectively detect and infiltrate queenless colonies |journal=Animal Behaviour |date=September 2013 |volume=86 |issue=3 |pages=603–609 |doi=10.1016/j.anbehav.2013.07.001 |bibcode=2013AnBeh..86..603V |citeseerx=10.1.1.309.6081 |s2cid=12921696 }}</ref> Ekstreman primjer interspecijskog društvenog parazitizma uočen je kod mrava vrste ''[[Tetramorium inquilinum]]'', obligatnih parazita koji žive isključivo na leđima drugih mrava roda ''[[Tetramorium]]''.<ref>{{cite web |url=https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |title=Social Parasites in the Ant Colony |publisher=Antkeepers |access-date=4 April 2016 |archive-date=24 April 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160424122522/https://www.antkeepers.com/facts/ant-colony/social-parasites/ |url-status=live }}</ref> Mehanizam za evoluciju društvenog parazitizma prvi je predložio Carlo Emery 1909. godine.<ref>{{Cite journal |last=Emery |first=Carlo |date=1909 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen un myrmekophilen Ameisen |journal=Biologischen Centralblatt |volume=29 |pages=352–362}}</ref> Sada poznat kao "[[Emeryjevo pravilo]]", ono navodi da društveni paraziti imaju tendenciju da budu u bliskom srodstvu sa svojim domaćinima i da su često pripadnici istog roda.<ref name="RD">{{cite web |url=https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421 |title=Social Parasitism in Ants |last=Deslippe |first=Richard |publisher=Nature Education Knowledge |year=2010 |access-date=29 October 2010 |archive-date=18 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200518111632/https://www.nature.com/scitable/knowledge/library/social-parasitism-in-ants-13256421/ |url-status=live }}</ref><ref name="Emery_1909">{{cite journal |last=Emery |first=C. |url=https://archive.org/details/ants_11715/page/n1 |title=Über den Ursprung der dulotischen, parasitischen und myrmekophilen Ameisen |journal=Biologisches Centralblatt |date=1909 |volume=29 |pages=352–362}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Bourke |first1=Andrew F. G. |last2=Franks |first2=Nigel R. |date=July 1991 |title=Alternative adaptations, sympatric speciation and the evolution of parasitic, inquiline ants |journal=Biological Journal of the Linnean Society |volume=43 |issue=3 |pages=157–178 |doi=10.1111/j.1095-8312.1991.tb00591.x |bibcode=1991BJLS...43..157B |issn=0024-4066}}</ref> Intraspecijski društveni parazitizam se javlja kod parazitskog dojenja, gdje neke mlade jedinke uzimaju mlijeko od ženki s kojima nisu u srodstvu. Kod kapucina vrste ''[[Cebus olivaceus]]'', ženke višeg ranga ponekad uzimaju mlijeko od ženki nižeg ranga bez ikakve recipročne koristi.<ref name=obrien5>{{cite journal |last=O'Brien |first=Timothy G. |title=Parasitic nursing behavior in the wedge-capped capuchin monkey (''Cebus olivaceus'') |journal=American Journal of Primatology |year=1988 |volume=16 |issue=4 |pages=341–344 |doi =10.1002/ajp.1350160406 |pmid=32079372 |s2cid=86176932 }}</ref> ==== Parazitizam legla ==== {{further|Parazitizam legla}} Kod [[Parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćini pate od povećanih roditeljskih ulaganja i potrošnje energije u svrhu hranjenja parazitskih mladunaca, koji su obično veći od mladunaca domaćina. Stopa rasta mladunaca domaćina je usporena, što smanjuje adaptivnu vrijednost domaćina. Paraziti legla uključuju ptice iz različitih porodica kao što su [[Molothrus|kravarke]], [[Viduidae|udovice]], [[Cuculidae|kukavice]] i [[Heteronetta atricapilla|crnoglave patke]]. One ne grade vlastita gnijezda, već polažu jaja u gnijezdima drugih vrsta. U porodici [[Cuculidae]], preko 40% [[vrsta]] kukavica su obligatni paraziti legla, dok su drugi ili fakultativni paraziti legla ili pružaju roditeljsku brigu.<ref>{{Cite book |last=Payne |first=R. B. |title=The Cuckoos |date=September 15, 2005 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-850213-5 |edition=1st |location=Oxford |language=en}}</ref> Jaja nekih parazita legla [[mimikrija|liče]] na jaja domaćina, dok jaja nekih kravarica imaju čvrste ljuske, što otežava domaćinima da ih unište kljucanjem, a oba mehanizma impliciraju selekciju domaćina protiv parazitskih jaja.<ref name=Payne1997>{{cite book |last=Payne |first=R. B. |date=1997 |chapter=Avian brood parasitism |editor1=Clayton, D. H. |editor2=Moore, J. |title=Host–parasite evolution: General principles and avian models |pages=[https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 338–369] |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-854892-8 |chapter-url=https://archive.org/details/hostparasiteevol1997unse/page/338 }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Rothstein |first1=S. I. |year=1990 |title=A model system for coevolution: avian brood parasitism |journal=Annual Review of Ecology and Systematics |volume=21 |pages=481–508 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.21.1.481}}</ref><ref name="DeMarsico2013">{{cite journal |last1=De Marsico |first1=M. C. |last2=Gloag |first2=R. |last3=Ursino |first3=C. A. |last4=Reboreda |first4=J. C. |title=A novel method of rejection of brood parasitic eggs reduces parasitism intensity in a cowbird host |journal=Biology Letters |volume=9 |issue=3 |date=March 2013 |doi=10.1098/rsbl.2013.0076 |pmid=23485877 |article-number=20130076|pmc=3645041 }}</ref> Odrasla ženka [[Cuculus canorus|evropske kukavice]] također imitira predatora, [[Accipiter nisus|evropskog kobca]], što joj daje vremena da neopaženo položi jaja u gnijezdo domaćina.<ref name=Welbergen2011>{{cite journal |last1=Welbergen |first1=J. |last2=Davies |first2=N. B. |year=2011 |title=A parasite in wolf's clothing: hawk mimicry reduces mobbing of cuckoos by hosts |journal=[[Behavioral Ecology (journal)|Behavioral Ecology]] |volume=22 |issue=3 |pages=574–579 |doi=10.1093/beheco/arr008|doi-access=free }}</ref> Domaćinske vrste se često bore protiv mimikrije parazitskih jaja [[Polimorfizam (biologija)|polimorfizmom]] jaja, što znači da imaju dva ili više [[fenotip]]ova jaja unutar jedne populacije. Višestruki fenotipovi jaja domaćina smanjuju vjerojatnoću da parazitska vrsta precizno "uskladi" svoja jaja s jajima domaćina.<ref>{{Cite journal |last=Yang |first=C. |first2=X. |last2=Si |first3=W. |last3=Liang |first4=A. P. |last4=Møller |title=Spatial variation in egg polymorphism among cuckoo hosts across 4 continents |journal=Current Zoology |date=2020 |volume=66 |issue=5 |pages=477–483 |doi=10.1093/cz/zoaa011 |pmid=33293928 |pmc=7705517 |via=Oxford Academic}}</ref> ==== Kleptoparazitizam ==== {{further|Kleptoparazitizam}} U slučaju [[Kleptoparazitizam|kleptoparazitizma]] (od grčkog κλέπτης (''kleptēs''), "lopov"), paraziti kradu hranu koju domaćin prikupi. Parazitizam se često vrši na bliskim srodnicima, bilo unutar iste vrste ili između različitih vrsta unutar istog roda ili porodice. Na primjer, mnoge loze [[kukavičje pčele|kukavičjih pčela]] polažu jaja u ćelijama košnica drugih [[pčela]] iz iste porodice.<ref name="SlaterRosenblatt2005">{{cite book |last1=Slater |first1=Peter J. B. |last2=Rosenblatt |first2=Jay S. |author3=Snowdon, Charles T. |author4=Roper, Timothy J. |author5=Brockmann, H. Jane |author-link5=H. Jane Brockmann |author6=Naguib, Marc |title=Advances in the Study of Behavior |url=https://books.google.com/books?id=WQl2s_xwfagC&pg=PA365 |date=30 January 2005 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-08-049015-1 |page=365}}</ref> Kleptoparazitizam je generalno rijedak, ali uočljiv kod ptica; neke, poput [[pomornici|pomornika]], specijalizirane su za krađu hrane od drugih morskih ptica, neumoljivo ih progoneći dok ne povrate svoj ulov.<ref name="Furness1978">{{cite journal |last=Furness |first=R. W. |title=Kleptoparasitism by great skuas (''Catharacta skua'' Brünn.) and Arctic skuas (''Stercorarius parasiticus'' L.) at a Shetland seabird colony |journal=Animal Behaviour |volume=26 |year=1978 |doi=10.1016/0003-3472(78)90107-0 |pages=1167–1177|bibcode=1978AnBeh..26.1167F |s2cid=53155057 }}</ref> ==== Spolni parazitizam ==== {{main|Spolni parazitizam}} Jedinstven pristup se vidi kod nekih vrsta [[Lophiiformes|grdobina]], kao što je ''[[Ceratias holboelli]]'', gdje su mužjaci svedeni na sitne [[Spolni parazitizam|spolne parazite]], potpuno ovisne o ženkama vlastite vrste za preživljavanje, i žive trajno pričvršćeni ispod tijela ženke i nesposobni su da se sami brinu o sebi. Ženka hrani mužjaka i štiti ga od predatora, dok mužjak ne daje ništa zauzvrat osim sperme koja je ženki potrebna za stvaranje sljedeće generacije.<ref name=Pietsch2005>{{cite journal |last=Pietsch |first=Theodore W. |title=Dimorphism, parasitism, and sex revisited: modes of reproduction among deep-sea ceratioid anglerfishes (Teleostei: Lophiiformes) |journal=Ichthyological Research |date=25 August 2005 |volume=52 |issue=3 |pages=207–236 |doi=10.1007/s10228-005-0286-2|bibcode=2005IchtR..52..207P |s2cid=24768783 }}</ref> ==== Adelfoparazitizam ==== Adelfoparazitizam (od grčkog ἀδελφός (''adelphós''), brat<ref>{{cite book |last1=Maggenti |first1=Armand R. |last2=Maggenti |first2=Mary Ann |last3=Gardner |first3=Scott Lyell |title=Online Dictionary of Invertebrate Zoology |url=http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180418031907/http://slovarji.info/dictionaries/en_dictionary_of_invertebras.pdf#page=29 |archive-date=18 April 2018 |publisher=University of Nebraska |page=22 |date=2005}}</ref>), također poznat kao parazitizam među srodnicima, javlja se kada je domaćinska vrsta u bliskom srodstvu s parazitom, koji je često iz iste porodice ili roda.<ref name=Rochat2001>{{cite journal |last1=Rochat |first1=Jacques |last2=Gutierrez |first2=Andrew Paul |title=Weather-mediated regulation of olive scale by two parasitoids |journal=Journal of Animal Ecology |date=May 2001 |volume=70 |issue=3 |pages=476–490 |doi=10.1046/j.1365-2656.2001.00505.x|bibcode=2001JAnEc..70..476R |s2cid=73607283 |doi-access=free }}</ref> Kod parazitoida mušice vrste ''[[Encarsia perplexa]]'', nesparene ženke mogu polagati [[ploidija|haploidna]] jaja u potpuno razvijene larve vlastite vrste, stvarajući muško potomstvo,<ref>{{cite web |title=Featured Creatures. ''Encarsia perplexa'' |url=http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |publisher=University of Florida |access-date=6 January 2018 |archive-date=5 January 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180105061019/http://entnemdept.ufl.edu/creatures/beneficial/encarsia_perplexa.htm |url-status=live }}</ref> dok morski crv vrste ''[[Bonellia viridis]]'' ima sličnu reproduktivnu strategiju, iako su larve [[plankton]]ske.<ref name="BerecSchembri2005">{{cite journal |last1=Berec |first1=Ludek |last2=Schembri |first2=Patrick J. |last3=Boukal |first3=David S. |url=https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003131349/https://core.ac.uk/download/pdf/46603451.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Sex determination in ''Bonellia viridis'' (Echiura: Bonelliidae): population dynamics and evolution |journal=Oikos |volume=108 |issue=3 |year=2005 |pages=473–484 |doi=10.1111/j.0030-1299.2005.13350.x|bibcode=2005Oikos.108..473B }}</ref> ==== Ilustracije ==== Na ilustracijama su prikazani primjeri glavnih strategija parazitizma. <gallery class="center" mode="nolines" widths="180px"> File:Pteromalid hyperparasitoid.jpg|Hiperparazitoidna [[Pteromalidae|pteromalidna osa]] na čahurama svog domaćina, koja je i sama parazitoidna [[Braconidae|brakonidna osa]]. File:Maculinea arion Large Blue Upperside SFrance 2009-07-18.jpg|[[Phengaris arion|Pjegavi mravnik]] [[mirmekomorfija|imitira mrave]] i društveni je parazit. File:Eastern Phoebe-nest-Brown-headed-Cowbird-egg.jpg|Kod [[parazitizam legla|parazitizma legla]], domaćin odhranjuje mladunce druge vrste: na slici jaje [[Molothrus|kravarke]] u gnijezdu ''[[Sayornis phoebe]]''. File:Great Skua (cropped).jpg|[[Veliki pomornik]] je moćan [[kleptoparazit]] koji neumorno progoni druge morske ptice sve dok ne povrate svoj ulov. File:Северная церапия (cropped).jpg|Mužjak vrste [[Lophiiformes|grdobine]] ''[[Ceratias holboelli]]'' živi kao sićušni [[spolni parazitizam|spolni parazit]] trajno pričvršćen ispod tijela ženke. File:Encarsia perplexa.jpg|''[[Encarsia perplexa]]'' (u sredini), parazitoid mušice ''[[Aleurocanthus woglumi]]'' (dolje lijevo), također je adelfoparazit koji polaže jaja u larve vlastite vrste. </gallery> == Taksonomski raspon == Parazitizam ima izuzetno širok taksonomski raspon, uključujući životinje, biljke, gljive, protozoe, bakterije i viruse.<ref name="Rollinson2">{{cite book |last1=Rollinson |first1=D. |last2=Hay |first2=S. I. |title=Advances in parasitology |date=2011 |publisher=Elsevier Science |location=Oxford |isbn=978-0-12-385897-9|pages=4–7}}</ref> === Životinje === {{further|Spisak parazitskih organizama}} {|class="wikitable sortable <!--collapsible collapsed-->" |+ Glavne parazitske životinjske skupine{{sfn|Poulin|2007|page=6}} ! Koljeno !! Razred/<br/>Red ! style="width: 60px;" |Br.<br/>vrsta ! Endo-<br/>paraz. ||Ekto-<br/>paraz. !! [[Beskičmenjaci|Beskič.]]<br/>kon. domaćin !! [[Kičmenjaci|Kič.]]<br/>kon. domaćin !! Br.<br/>domaćina !! Morski !! Vodeni<br/>!! Kopneni<br/> |- |[[Cnidaria]] ||[[Myxozoa]] ||1.350 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da || |- |[[Cnidaria]] ||[[Polypodium hydriforme|Polypodiozoa]] ||1 ||Da ||||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Trematoda]] ||15.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Monogenea]] ||20.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Platyhelminthes]] ||[[Cestoda]] ||5.000 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Nematomorpha]] ||<!--Class--> ||350 ||Da ||||Da ||||1 ili više ||||Da ||Da |- |[[Nematoda]] ||<!--Class--> ||10.500 ||Da ||||Da ||Da ||1 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Acanthocephala]] ||<!--Class--> ||1.200 ||Da ||||||Da ||2 ili više ||Da ||Da ||Da |- |[[Annelida]] ||[[Hirudinea]] ||400 ||||Da ||||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Bivalvia]] ||600 ||||Da ||||Da ||1 ||||Da || |- |[[Mollusca]] ||[[Gastropoda]] ||5.000 ||||Da ||||Da ||1 ||Da |||| |- |[[Arthropoda]] ||[[Ixodida]] ||800 ||||Da ||||Da ||1 ili više ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Acari]] ||30.000 ||Da ||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da ||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Copepoda]] ||4.000 ||||Da ||Da ||Da ||1 ||Da ||Da || |- |[[Arthropoda]] ||[[Phthiraptera]] ||4.000 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Siphonaptera]] ||2.500 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Diptera]] ||2.300 ||||Da ||||Da ||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Strepsiptera]]||600 ||Da ||||Da ||||1 ||||||Da |- |[[Arthropoda]] ||[[Hymenoptera]] ||130.000<ref>{{cite journal |last1=Polaszek |first1=Andrew |last2=Vilhemsen |first2=Lars |title=Biodiversity of hymenopteran parasitoids |journal=Current Opinion in Insect Science |date=2023 |volume=56 |article-number=101026 |doi=10.1016/j.cois.2023.101026 |pmid=36966863 |s2cid=257756440 |doi-access=free |bibcode=2023COIS...5601026P }}</ref> - 1.100.000<ref name="Forbes Bagley Beer Hippee 2018">{{cite journal | last1=Forbes | first1=Andrew A. | last2=Bagley | first2=Robin K. | last3=Beer | first3=Marc A. | last4=Hippee | first4=Alaine C. | last5=Widmayer | first5=Heather A. | display-authors=3 | title=Quantifying the unquantifiable: why Hymenoptera, not Coleoptera, is the most speciose animal order | journal=BMC Ecology | volume=18 | issue=1 | date=12 July 2018 | page=21 | issn=1472-6785 | doi=10.1186/s12898-018-0176-x| pmid=30001194 | pmc=6042248 | doi-access=free | bibcode=2018BMCE...18...21F }}</ref> ||Da ||Da ||Da ||||1 ||||||Da |} Parazitizam je široko rasprostranjen u životinjskom carstvu<ref>{{cite book |last1=Morand |first1=Serge |last2=Krasnov |first2=Boris R. |last3=Littlewood |first3=D. Timothy J. |title=Parasite Diversity and Diversification |url=https://books.google.com/books?id=o2t2BgAAQBAJ&pg=PA44 |year=2015 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-1-107-03765-6 |page=44}}</ref> i evoluirao je nezavisno od slobodnoživućih oblika stotine puta.<ref name=PoulinRandhawa2015/> Mnoge vrste [[parazitski crv|parazitskih crva]], uključujući [[Trematoda|metilje]] i [[trakavice]], imaju čitave životne cikluse koji uključuju dva ili više domaćina. Daleko najveća skupina su parazitoidne ose iz reda Hymenoptera.<ref name=PoulinRandhawa2015/> U tabeli su navedena [[Koljeno (taksonomija)|koljena]] i [[Razred (taksonomija)|razredi]] s najvećim brojem parazitskih vrsta, uz konzervativne minimalne brojčane procjene. Stupci za endo- i ektoparazitizam odnose se na konačnog domaćina, kao što je prikazano u kolonama Kičmenjaci i Beskičmenjaci.{{sfn|Poulin|2007|page=6}} === Biljke === {{main|Parasitic plant}} [[File:Cuscuta parasite plant.JPG|thumb|left|upright|''[[Cuscuta]]'' (a dodder), a stem [[holoparasite]], on an [[acacia]] tree]] A [[hemiparasite]] or ''partial parasite'' such as [[mistletoe]] derives some of its nutrients from another living plant, whereas a [[obligate parasite|holoparasite]] such as ''[[Cuscuta]]'' derives all of its nutrients from another plant.<ref name="Rastogi">{{cite book |last1=Rastogi |first1=V. B. |title=Modern Biology |url=https://books.google.com/books?id=D-85x6Jhji0C&q=partial+parasite&pg=SA1-PA115 |publisher=Pitambar Publishing |date=1997 |isbn=978-81-209-0496-5 |page=115}}</ref> [[Parasitic plant]]s make up about one per cent of [[angiosperms]] and are in almost every [[biome]] in the world.<ref name="Kokla Melnyk 2010">{{Cite journal |last1=Kokla |first1=Anna |last2=Melnyk |first2=Charles W. |date=1 October 2018 |title=Developing a thief: Haustoria formation in parasitic plants |journal=Developmental Biology |language=en |volume=442 |issue=1 |pages=53–59 |doi=10.1016/j.ydbio.2018.06.013 |pmid=29935146 |s2cid=49394142 |issn=0012-1606|doi-access= }}</ref><ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008">{{cite book |last=Heide-Jørgensen |first=Henning S. |year=2008 |title=Parasitic flowering plants |publisher=Brill |isbn=978-90-04-16750-6}}</ref><ref name=Nickrent2002>{{cite web |last1=Nickrent |first1=Daniel L. |author-link1=Daniel Lee Nickrent |title=Parasitic Plants of the World |url=http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |date=2002 |access-date=10 April 2018 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160306062557/http://nickrentlab.siu.edu/NickrentPDFs/Chapter2.pdf |archive-date=6 March 2016}} which appeared in Spanish as Chapter 2, pp. 7–27 in: J. A. López-Sáez, P. Catalán and L. Sáez [eds.], ''Parasitic Plants of the Iberian Peninsula and Balearic Islands''.</ref> All these plants have modified roots, [[haustorium|haustoria]], which penetrate the host plants, connecting them to the conductive system—either the [[xylem]], the [[phloem]], or both. This provides them with the ability to extract water and nutrients from the host. A parasitic plant is classified depending on where it latches onto the host, either the stem or the root, and the amount of nutrients it requires. Since holoparasites have no [[chlorophyll]] and therefore cannot make food for themselves by [[photosynthesis]], they are always obligate parasites, deriving all their food from their hosts.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/> Some parasitic plants can locate their [[host (biology)|host]] plants by detecting [[Chemical substance|chemicals]] in the air or soil given off by host [[Shoot (botany)|shoot]]s or [[root]]s, respectively. About 4,500 [[species]] of parasitic plant in approximately 20 [[Family (taxonomy)|families]] of [[flowering plant]]s are known.<ref name="Heide-Jørgensen, H. 2008"/><ref name="NickrentMusselman2004">{{cite journal |last1=Nickrent |first1=D. L. |last2=Musselman |first2=L. J. |title=Introduction to Parasitic Flowering Plants |journal=The Plant Health Instructor |year=2004 |doi=10.1094/PHI-I-2004-0330-01}}</ref> Species within the ''[[Orobanchaceae]]'' (broomrapes) are among the most economically destructive of all plants. Species of ''[[Striga]]'' (witchweeds) are estimated to cost billions of dollars a year in crop yield loss, infesting over 50&nbsp;million hectares of cultivated land within Sub-Saharan Africa alone. ''Striga'' infects both grasses and grains, including [[Zea mays|corn]], [[Oryza sativa|rice]], and [[sorghum]], which are among the world's most important food crops. ''[[Orobanche]]'' also threatens a wide range of other important crops, including [[peas]], [[Cicer arietinum|chickpeas]], [[Solanum lycopersicum|tomatoes]], [[carrot]]s, and varieties of [[cabbage]]. Yield loss from ''Orobanche'' can be total; despite extensive research, no method of control has been entirely successful.<ref name="WestwoodYoder2010">{{cite journal |last1=Westwood |first1=James H. |last2=Yoder |first2=John I. |last3=Timko |first3=Michael P. |last4=dePamphilis |first4=Claude W. |title=The evolution of parasitism in plants |journal=Trends in Plant Science |volume=15 |issue=4 |year=2010 |pages=227–235 |doi=10.1016/j.tplants.2010.01.004|pmid=20153240 |bibcode=2010TPS....15..227W }}</ref> Many [[plants]] and [[fungi]] exchange carbon and nutrients in mutualistic [[mycorrhizal]] relationships. Some 400 species of [[myco-heterotrophy|myco-heterotrophic]] plants, mostly in the tropics, however effectively [[Cheating (biology)|cheat]] by taking carbon from a fungus rather than exchanging it for minerals. They have much reduced roots, as they do not need to absorb water from the soil; their stems are slender with few [[vascular bundle]]s, and their leaves are reduced to small scales, as they do not photosynthesize. Their seeds are small and numerous, so they appear to rely on being infected by a suitable fungus soon after germinating.<ref>{{cite journal |last=Leake |first=J. R. |date=1994 |title=The biology of myco-heterotrophic ('saprophytic') plants |journal=New Phytologist |volume=127 |issue=2 |pages=171–216 |doi=10.1111/j.1469-8137.1994.tb04272.x|pmid=33874520 |bibcode=1994NewPh.127..171L |s2cid=85142620 }}</ref> [[File:Armillaria mellea, Honey Fungus, UK 1.jpg|thumb|The honey fungus, ''[[Armillaria mellea]]'', is a parasite of trees, and a [[saprophyte]] feeding on the trees it has killed.]] === Gljive === {{further|Pathogenic fungus|Plant pathology}} Parasitic [[fungi]] derive some or all of their nutritional requirements from plants, other fungi, or animals. Plant pathogenic fungi are classified into three categories depending on their mode of nutrition: biotrophs, [[hemibiotrophs]] and necrotrophs. Biotrophic fungi derive nutrients from living plant cells, and during the course of infection they colonise their plant host in such a way as to keep it alive for a maximally long time.<ref>{{Cite journal |last1=Fei |first1=Wang |last2=Liu |first2=Ye |date=11 August 2022 |title=Biotrophic Fungal Pathogens: a Critical Overview |journal=Applied Biochemistry and Biotechnology |volume=195 |issue=1 |pages=1–16 |doi=10.1007/s12010-022-04087-0 |pmid=35951248 |s2cid=251474576 |issn=0273-2289}}</ref> One well-known example of a biotrophic pathogen is [[Corn smut|''Ustilago maydis'']], causative agent of the corn smut disease. Necrotrophic pathogens on the other hand, kill host cells and feed [[saprophytic]]ally, an example being the root-colonising honey fungi in the genus ''[[Armillaria]].''<ref name="RHS">{{cite web |title=What is honey fungus? |url=https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |publisher=[[Royal Horticultural Society]] |access-date=12 October 2017 |archive-date=8 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201108093722/https://www.rhs.org.uk/advice/profile?PID=180 |url-status=live }}</ref> Hemibiotrophic pathogens begin their colonising their hosts as biotrophs, and subsequently killing off host cells and feeding as necrotrophs, a phenomenon termed the [[biotrophy-necrotrophy switch]].<ref>{{Cite journal |last1=Chowdhury |first1=Supriyo |last2=Basu |first2=Arpita |last3=Kundu |first3=Surekha |date=8 December 2017 |title=Biotrophy-necrotrophy switch in pathogen evoke differential response in resistant and susceptible sesame involving multiple signaling pathways at different phases |journal=Scientific Reports |volume=7 |issue=1 |page=17251 |doi=10.1038/s41598-017-17248-7 |doi-access=free|pmid=29222513 |pmc=5722813 |bibcode=2017NatSR...717251C |issn=2045-2322}}</ref> Pathogenic fungi are well-known causative agents of diseases on animals as well as humans. Fungal infections ([[Fungal infection|mycosis]]) are estimated to kill 1.6&nbsp;million people each year.<ref>{{cite journal |title=Stop neglecting fungi |journal=Nature Microbiology |date=25 July 2017 |volume=2 |issue=8 |article-number=17120 |doi=10.1038/nmicrobiol.2017.120 |pmid=28741610 |bibcode=2017NatMb...217120. |doi-access=free}}</ref> One example of a potent fungal animal pathogen are [[Microsporidia]] - obligate [[Intracellular parasite|intracellular parasitic]] fungi that largely affect insects, but may also affect vertebrates including humans, causing the intestinal infection [[microsporidiosis]].<ref name="Didier">{{cite journal |last1=Didier |first1=E. S. |last2=Stovall |first2=M. E. |last3=Green |first3=L. C. |last4=Brindley |first4=P. J. |last5=Sestak |first5=K. |last6=Didier |first6=P. J. |url=https://www.researchgate.net/publication/8159085 |title=Epidemiology of microsporidiosis: sources and modes of transmission |journal=Veterinary Parasitology |date=9 December 2004 |volume=126 |issue=1–2 |pages=145–166 |doi=10.1016/j.vetpar.2004.09.006 |pmid=15567583}}</ref> [[File:Borrelia burgdorferi-cropped.jpg|thumb|upright|''[[Borrelia burgdorferi]]'', the bacterium that causes [[Lyme disease]], is transmitted by ''[[Ixodes]]'' ticks.]] === Protozoe === {{further|Human parasite#Protozoa}} Protozoe poput ''[[Plasmodium]]a'', ''[[Trypanosoma|Trypanosome]]'' i ''[[Entamoeba|Entamoebe]]''<ref name=Esch2013>{{cite journal |last1=Esch |first1=K. J. |last2=Petersen |first2=C. A. |title=Transmission and epidemiology of zoonotic protozoal diseases of companion animals |journal=Clinical Microbiology Reviews |volume=26 |issue=1 |pages=58–85 |date=January 2013 |pmid=23297259 |pmc=3553666 |doi=10.1128/CMR.00067-12}}</ref> su endoparaziti. Uzrokuju ozbiljne bolesti kod kičmenjaka, uključujući ljude - u ovim primjerima, [[malarija|malariju]], [[bolest spavanja]] i [[Amebijaza|amebnu dizenteriju]] - i imaju složene životne cikluse.<ref name="PollittMacGregor2011"/> === Bakterije === {{main|Patogene bakterije}} Mnoge bakterije su parazitske, iako se općenito smatraju [[Patogene bakterije|patogenima]] koji uzrokuju bolesti.<ref name=McFall-Ngai2007>{{Cite journal |last=McFall-Ngai |first=Margaret |date=January 2007 |title=Adaptive Immunity: Care for the community |journal=Nature |volume=445 |issue=7124 |page=153 |doi=10.1038/445153a|pmid=17215830 |bibcode=2007Natur.445..153M |s2cid=9273396 |doi-access=free }}</ref> Parazitske bakterije su izuzetno raznolike i inficiraju svoje domaćine na različite načine. Na primjer, ''[[Bacillus anthracis]]'', uzročnik [[antraks]]a, širi se dodirom sa zaraženim [[domaća životinja|domaćim životinjama]]; njegove [[spora|spore]], koje mogu preživjeti godinama izvan tijela, mogu ući u domaćina putem ogrebotine ili se udahnuti. ''[[Borrelia]]'', uzročnik [[lajmska bolest|lajmske bolesti]] i [[povratni tifus|povratnog tifusa]], prenosi se vektorima, krpeljima iz roda ''[[Ixodes]]'', iz rezervoara bolesti kod životinja poput [[jelen]]a. ''[[Campylobacter jejuni]]'', uzročnik [[gastroenteritis]]a, širi se fekalno-oralnim putem od životinja, konzumiranjem nedovoljno termički obrađene [[živina|perad]]i ili kontaminiranom vodom. ''[[Haemophilus influenzae]]'', uzročnik [[meningitis|bakterijskog meningitisa]] i infekcija respiratornog trakta poput [[influenca|influence]] i [[bronhitis]]a, prenosi se kapljičnim kontaktom. ''[[Treponema pallidum]]'', uzročnik [[sifilis]]a, [[spolno prenosiva bolest|širi se]] [[Ljudska seksualna aktivnost|spolnim odnosom]].<ref name=Lippincott>{{cite book |last1=Fisher |first1=Bruce |last2=Harvey |first2=Richard P. |last3=Champe |first3=Pamela C. |title=Lippincott's Illustrated Reviews: Microbiology (Lippincott's Illustrated Reviews Series) |publisher=Lippincott Williams & Wilkins |year=2007|pages=332–353 |isbn=978-0-7817-8215-9 }}</ref> [[File:Tevenphage.svg|thumb|[[Enterobakterijski fag T4]] je [[bakteriofag]]ni virus. Inficira svog domaćina, ''[[Escherichia coli|E. coli]]'', ubrizgavanjem vlastite DNK kroz svoj rep, kojim se pričvršćuje za površinu bakterije.]] === Virusi === {{main|Virus|bakteriofag}} [[Virusi]] su obligatni [[intracelularni parazit]]i, karakterizirani izuzetno ograničenom biološkom funkcijom, do te mjere da, iako su očigledno sposobni zaraziti sve ostale organizme, od bakterija i [[archaea|arheja]] do životinja, biljaka i gljiva, nije jasno mogu li se sami opisati kao živi organizmi. Mogu biti [[Orthornavirae|RNK]] ili [[DNK-virus|DNK virusi]] koji se sastoje od jednostrukog ili dvostrukog lanca [[Nukleinska kiselina|genetskog materijala]] ([[RNK]] ili [[DNK]], respektivno), prekrivenog [[protein]]skim omotačem, a ponekad i [[lipid]]nom ovojnicom. Stoga im nedostaju svi uobičajeni mehanizmi [[ćelija (biologija)|ćelije]], poput [[enzim]]a, te se u potpunosti oslanjaju na sposobnost ćelije-domaćina da replicira DNK i sintetizira proteine. Većina virusa su [[bakteriofag]]i, koji inficiraju bakterije.<ref name=Koonin2006>{{cite journal |last1=Koonin |first1=E. V. |last2=Senkevich |first2=T. G. |author3=Dolja, V. V. |title=The ancient Virus World and evolution of cells |journal=Biology Direct |volume=1 |page=29 |year=2006 |pmid=16984643 |pmc=1594570 |doi=10.1186/1745-6150-1-29 |doi-access=free }}</ref><ref name="Breitbart M, Rohwer F 2005 278–84">{{cite journal|author-link1=Mya Breitbart |author1=Breitbart, M. |author2=Rohwer, F. |title=Here a virus, there a virus, everywhere the same virus? |journal=Trends in Microbiology |volume=13 |issue=6 |pages=278–284 |year=2005 |pmid=15936660 |doi=10.1016/j.tim.2005.04.003}}</ref><ref name="Lawrence">{{cite journal|author1=Lawrence, C. M. |author2=Menon, S. |author3=Eilers, B. J. |display-authors=etal |title=Structural and functional studies of archaeal viruses |journal=The Journal of Biological Chemistry |volume=284 |issue=19 |pages=12599–603 |year=2009 |pmid=19158076 |doi=10.1074/jbc.R800078200 |pmc=2675988|doi-access=free }}</ref><ref>{{cite journal |last1=Edwards |first1=R. A. |last2=Rohwer |first2=F. |url=https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20191003133000/https://www.cbcb.umd.edu/confcour/CMSC828G-materials/Edwards-Rohwer-2005-NatureReviewsMicro.pdf |archive-date=3 October 2019 |url-status=live |title=Viral metagenomics |journal=Nature Reviews Microbiology |volume=3 |issue=6 |pages=504–510 |year=2005 |pmid=15886693 |doi=10.1038/nrmicro1163|s2cid=8059643 }}</ref> == Evolucijska ekologija == [[File:Tyrannosaurus with infection.jpg|thumb|Restauracija ''[[Tyrannosaurus]]a'' s rupama koje je možda prouzrokovao parazit sličan ''[[Trichomonas]]u'']] {{further|Evolucijska ekologija}} Parazitizam je glavni aspekt evolucijske ekologije; na primjer, gotovo sve slobodnoživeće životinje domaćini su barem jednoj vrsti parazita. Kičmenjaci, najbolje proučena skupina, domaćini su između 75.000 i 300.000 vrsta helminta i nebrojenog broja parazitskih mikroorganizama. U prosjeku, jedna vrsta sisara domaćin je za četiri vrste [[nematoda|valjkastih crva]], dvije vrste [[trematoda|metilja]] i dvije [[trakavice|trakavica]].<ref name="Dobson2008">{{cite journal |last1=Dobson |first1=A. |last2=Lafferty |first2=K. D. |last3=Kuris |first3=A. M. |last4=Hechinger |first4=R. F. |last5=Jetz |first5=W. |title=Homage to Linnaeus: How many parasites? How many hosts? |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=105 |issue=Supplement 1 |date=2008 |doi=10.1073/pnas.0803232105 |pmid=18695218 |pages=11482–11489|pmc=2556407 |bibcode=2008PNAS..10511482D |doi-access=free }}</ref> Ljudi imaju 342 vrste helmintskih parazita i 70 vrsta protozojskih parazita.<ref name="Sukhdeo2012"/> Oko tri četvrtine karika u [[lanac ishrane|lancima ishrane]] uključuje parazite, koji su važni u regulaciji broja domaćina. Smatra se da je oko 40 posto opisanih vrsta parazitsko.<ref name="Dobson2008"/> === Fosilni zapis === {{further|Paleoparazitologija}} Parazitizam je teško dokazati na osnovu [[fosil|fosilnih zapisa]], ali rupe u [[donja vilica|donjim vilicama]] nekoliko primjeraka ''[[Tyrannosaurus]]a'' možda su uzrokovane parazitima sličnim ''[[Trichomonas]]u''.<ref>{{cite journal |volume=4 |issue=9 |article-number=e7288 |last=Wolff |first=Ewan D. S. |author2=Salisbury, Steven W. |author3=Horner, John R. |author4=Varrichio, David J. |title=Common Avian Infection Plagued the Tyrant Dinosaurs |journal=PLOS ONE |year=2009 |pmid=19789646 |pmc=2748709 |doi=10.1371/journal.pone.0007288|bibcode=2009PLoSO...4.7288W |doi-access=free }}</ref> ''[[Saurophthirus]]'', [[buha]] iz rane krede, parazitirala je na [[pterosauri]]ma.<ref>Ponomarenko, A.G. (1976) A new insect from the Cretaceous of Transbaikalia, a possible parasite of pterosaurians. ''Paleontological Journal'' 10(3):339-343 (English) / ''Paleontologicheskii Zhurnal'' 1976(3):102-106 (Russian)</ref><ref>{{Cite journal|last1=Zhang|first1=Yanjie|last2=Shih|first2=Chungkun|last3=Rasnitsyn|first3=Alexandr|last4=Ren|first4=Dong|last5=Gao|first5=Taiping|date=2020|title=A new flea from the Early Cretaceous of China|url=https://www.app.pan.pl/article/item/app006802019.html|journal=Acta Palaeontologica Polonica|volume=65|doi=10.4202/app.00680.2019|doi-access=free|archive-date=25 February 2020|access-date=2 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20200225040619/http://app.pan.pl/article/item/app006802019.html|url-status=live}}</ref> Jaja [[nematoda|valjkastih crva]] i ono što su vjerojatno [[cista (medicina)|ciste]] koje su stvorili pripadnici [[Protozoa]] pronađeni su u [[koprolit]]u kasnotrijaskog [[Phytosauria|fitosaura]]. Taj rijetki fosil na [[Tajland]]u pruža informacije o ekologiji prethistorijskih parazita.<ref>{{cite journal|author=Thanit Nonsrirach|author2=Serge Morand|author3=Alexis Ribas|author4=Sita Manitkoon|author5=Komsorn Lauprasert|author6=Julien Claude|date=9 August 2023|title=First discovery of parasite eggs in a vertebrate coprolite of the Late Triassic in Thailand|journal=PLOS ONE|volume=18 |issue=8 |article-number=e0287891 |doi=10.1371/journal.pone.0287891|pmid=37556448|pmc=10411797 |bibcode=2023PLoSO..1887891N |doi-access=free }}</ref> === Koevolucija === {{further|Koevolucija domaćina i parazita}} Kako se domaćini i paraziti razvijaju zajedno, njihovi odnosi se često mijenjaju. Kada je parazit u isključivom odnosu s domaćinom, selekcija čini da odnos postane benigniji, čak i mutualistički, jer se parazit može reproducirati duže ako njegov domaćin duže živi.<ref name=Rook2007/> Međutim, u slučajevima gdje se paraziti takmiče, selekcija favorizira parazita koji se najbrže razmnožava, što dovodi do povećane virulencije. U [[Koevolucija domaćina i parazita|koevoluciji domaćina i parazita]] stoga postoje različite mogućnosti.<ref name=MasseyBuckling2004/> [[Evolucijska epidemiologija]] analizira kako se paraziti šire i evoluiraju, dok [[Evolucijska medicina|darvinistička medicina]] primjenjuje slično evolucijsko razmišljanje na neparazitske bolesti poput [[Rak (medicina)|rak]]a i [[Autoimune bolesti|autoimunih stanja]].<ref name="Ewald1994">{{cite book |last=Ewald |first=Paul W. |title=Evolution of Infectious Disease |url=https://archive.org/details/evolutionofinfec0000ewal|url-access=registration |year=1994 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-534519-3 |page=8}}</ref> ==== Dugoročna partnerstva u korist mutualizma ==== [[File:Wolbachia.png|thumb|left|Bakterija ''[[Wolbachia]]'' unutar ćelije insekta]] Dugoročna partnerstva mogu dovesti do relativno stabilnog odnosa koji teži [[komensalizam|komensalizmu]] ili [[mutualizam|mutualizmu]], jer, pod jednakim uvjetima, u evolucijskom je interesu parazita da njegov domaćin napreduje. Parazit se može razviti tako da postane manje štetan za svog domaćina ili se domaćin može razviti tako da se nosi s neizbježnim prisustvom parazita - do te mjere da odsustvo parazita stvara štetu domaćinu. Na primjer, iako su životinje parazitirane [[parazitski crv|crvima]] često očito nezdrave, takve infekcije mogu također smanjiti prevalenciju i učinke [[Autoimunost|autoimunih poremećaja]] kod životinjskih domaćina i ljudi.<ref name=Rook2007>{{cite journal |last=Rook |first=G. A. |url=https://www.academia.edu/580118 |title=The hygiene hypothesis and the increasing prevalence of chronic inflammatory disorders |journal=Transactions of the Royal Society of Tropical Medicine and Hygiene |year=2007 |volume=101 |issue=11 |pages=1072–1074 |pmid=17619029 |doi=10.1016/j.trstmh.2007.05.014 |archive-date=26 March 2023 |access-date=3 October 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326032901/https://www.academia.edu/580118 |url-status=live }}</ref> U ekstremnijem primjeru, neki [[valjkasti crvi]] ne mogu se razmnožavati, pa čak ni preživjeti, bez infekcije bakterijom iz roda ''[[Wolbachia]]''.<ref>{{cite journal |last1=Hoerauf |first1=Achim |last2=Mand |first2=Sabine |last3=Fischer |first3=Kerstin |last4=Kruppa |first4=Thomas |last5=Marfo-Debrekyei |first5=Yeboah |last6=Debrah |first6=Alexander Yaw |last7=Pfarr |first7=Kenneth M. |last8=Adjei |first8=Ohene |last9=Büttner |first9=Dietrich W. |display-authors=3 |title=Doxycycline as a novel strategy against bancroftian filariasis?depletion of Wolbachia endosymbionts from Wuchereria bancrofti and stop of microfilaria production |journal=Medical Microbiology and Immunology |volume=192 |issue=4 |date=1 November 2003 |doi=10.1007/s00430-002-0174-6 |pages=211–216}}</ref> [[Lynn Margulis]] i drugi su tvrdili, slijedeći djelo [[Petar Kropotkin|Petra Kropotkina]] iz 1902. godine pod nazivom ''[[Mutual Aid: A Factor of Evolution|Uzajamna pomoć: Faktor evolucije]]'', da prirodna selekcija pokreće odnose od parazitizma do mutualizma kada su resursi ograničeni. Ovaj proces je možda bio uključen u [[simbiogeneza|simbiogenezu]] koja je formirala [[eukariot]]e iz unutarćelijskog odnosa između [[arheja]] i bakterija, iako slijed događaja ostaje većinom nedefiniran.<ref>{{cite book |last1=Margulis |first1=Lynn |author1-link=Lynn Margulis |last2=Sagan |first2=Dorion |author2-link=Dorion Sagan |last3=Eldredge |first3=Niles |author3-link=Niles Eldredge |year=1995 |url=https://books.google.com/books?id=4IIpAQAAMAAJ |title=What Is Life? |publisher=Simon and Schuster |isbn=978-0-684-81087-4}}</ref><ref>{{cite book |last1=Sarkar |first1=Sahotra |last2=Plutynski |first2=Anya |title=A Companion to the Philosophy of Biology |url=https://books.google.com/books?id=iN7UYNjbxsYC&pg=PA358 |year=2008 |publisher=John Wiley & Sons |isbn=978-0-470-69584-5 |page=358}}</ref> ==== Konkurencija u korist virulencije ==== Može se očekivati ​​da će konkurencija između parazita, putem [[prirodna selekcija|prirodne selekcije]], favorizirati one koji se brže razmnožavaju i koji su samim tim [[virulencija|virulentniji]].<ref name=MasseyBuckling2004>{{cite journal |last1=Massey |first1=R. C. |last2=Buckling |first2=A. |last3=ffrench-Constant |first3=R.|author1-link=Ruth Massey |title=Interference competition and parasite virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=271 |issue=1541 |year=2004 |pages=785–788 |doi=10.1098/rspb.2004.2676 |pmc=1691666 |pmid=15255095 |bibcode=2004PBioS.271..785M }}</ref><ref name=Rigaud2010>{{cite journal |last1=Rigaud |first1=T. |last2=Perrot-Minnot |first2=M.-J. |last3=Brown |first3=M. J. F. |title=Parasite and host assemblages: embracing the reality will improve our knowledge of parasite transmission and virulence |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=277 |issue=1701 |year=2010 |pages=3693–3702 |doi=10.1098/rspb.2010.1163|pmid=20667874 |pmc=2992712 }}</ref> [[File:Pink Flamingos with Duck - Camargue, France - April 2007 (cropped).jpg|thumb|Biolozi su dugo sumnjali na [[kospecijacija|kospecijaciju]] [[flamingo|flaminga]] i [[patka|pataka]] s njihovim parazitskim [[vaš|ušima]], koje su slične kod obje te porodice. Kospecijacija se zaista dogodila, ali je dovela do flaminga i [[gnjurac]]a, s kasnijom [[promjena domaćina|promjenom domaćina]] s flaminga na patke.]] Među konkurentnim parazitskim bakterijama koje ubijaju insekte iz rodova ''[[Photorhabdus]]'' i ''[[Xenorhabdus]]'', virulencija je zavisila od relativne jačine antimikrobnih [[toksin]]a ([[bakteriocin]]a) koje dva uključena soja stvaraju. Kada je samo jedna bakterija mogla ubiti drugu, drugi soj bi bio isključen iz konkurencije. Međutim, kada su [[gusjenice]] bile zaražene bakterijama od kojih su obje imale toksine sposobne za ubijanje drugog soja, ni jedan soj nije bio isključen, a njihova virulencija je bila manja nego kada je insekt bio zaražen samo jednim sojem.<ref name=MasseyBuckling2004/> ==== Kospecijacija ==== A parasite sometimes undergoes [[cospeciation]] with its host, resulting in the pattern described in [[Fahrenholz's rule]], that the phylogenies of the host and parasite come to mirror each other.<ref name=Page>{{cite book |last=Page |first=Roderic D. M. |publisher=John Wiley |date=27 January 2006 |isbn=978-0-470-01617-6 |doi=10.1038/npg.els.0004124|title=Encyclopedia of Life Sciences |chapter=Cospeciation }}</ref> An example is between the [[simian foamy virus]] (SFV) and its primate hosts. The phylogenies of SFV polymerase and the mitochondrial [[cytochrome c oxidase subunit II]] from African and Asian primates were found to be closely congruent in branching order and divergence times, implying that the simian foamy viruses cospeciated with Old World primates for at least 30&nbsp;million years.<ref name="SwitzerSalemi2005">{{cite journal |last1=Switzer |first1=William M. |last2=Salemi |first2=Marco |last3=Shanmugam |first3=Vedapuri |last4=Gao |first4=Feng |last5=Cong |first5=Mian-er |last6=Kuiken |first6=Carla |last7=Bhullar |first7=Vinod |last8=Beer |first8=Brigitte E. |last9=Vallet |first9=Dominique |last10=Gautier-Hion |first10=Annie |last11=Tooze |first11=Zena |last12=Villinger |first12=Francois |last13=Holmes |first13=Edward C. |last14=Heneine |first14=Walid |display-authors=3 |title=Ancient co-speciation of simian foamy viruses and primates |journal=Nature |volume=434 |issue=7031 |year=2005 |pages=376–380 |doi=10.1038/nature03341 |pmid=15772660 |bibcode=2005Natur.434..376S |s2cid=4326578 |url=https://zenodo.org/record/1233279 |archive-date=7 November 2019 |access-date=7 November 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191107064156/https://zenodo.org/record/1233279 |url-status=live }}</ref> The presumption of a shared evolutionary history between parasites and hosts can help elucidate how host taxa are related. For instance, there has been a dispute about whether [[Phoenicopteriformes|flamingos]] are more closely related to [[Ciconiiformes|storks]] or [[Anseriformes|ducks]]. The fact that flamingos share parasites with ducks and geese was initially taken as evidence that these groups were more closely related to each other than either is to storks. However, evolutionary events such as the duplication, or the extinction of parasite species (without similar events on the host phylogeny) often erode similarities between host and parasite phylogenies. In the case of flamingos, they have similar lice to those of [[grebe]]s. Flamingos and grebes do have a common ancestor, implying cospeciation of birds and lice in these groups. Flamingo lice then [[host switch|switched hosts]] to ducks, creating the situation which had confused biologists.<ref name=JohnsonKennedy2006>{{cite journal|last1=Johnson|first1=K. P.|last2=Kennedy|first2=M.|last3=McCracken|first3=K. G|title=Reinterpreting the origins of flamingo lice: cospeciation or host-switching?|journal=Biology Letters|volume=2|issue=2|year=2006|pages=275–278|doi=10.1098/rsbl.2005.0427|pmc=1618896|pmid=17148381}}</ref> [[File:Toxoplasma gondii (2).jpg|thumb|The protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'' facilitates its transmission by [[Behavior-altering parasites|inducing behavioral changes]] in rats through infection of neurons in their [[central nervous system]].]] Parasites infect [[sympatry|sympatric]] hosts (those within their same geographical area) more effectively, as has been shown with [[Digenea|digenetic trematodes]] infecting lake snails.<ref name="Lively00"/> This is in line with the [[Red Queen hypothesis]], which states that interactions between species lead to constant natural selection for coadaptation. Parasites track the locally common hosts' phenotypes, so the parasites are less infective to [[allopatric speciation|allopatric]] hosts, those from different geographical regions.<ref name="Lively00">{{cite journal |last1=Lively |first1=C. M. |last2=Dybdahl |first2=M. F. |url=https://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20160607131917/http://public.wsu.edu/~dybdahl/nature00.pdf |archive-date=7 June 2016 |url-status=live |title=Parasite adaptation to locally common host genotypes |journal=Nature |volume=405 |issue=6787 |pages=679–81 |year=2000 |pmid=10864323 |doi=10.1038/35015069 |bibcode=2000Natur.405..679L |s2cid=4387547 }}</ref> === Modificiranje ponašanja domaćina === {{further|Behavior-altering parasites}} <!-- [[File:Reclinervellus nielseni.jpg|thumb|left|A larva of ''[[Reclinervellus nielseni]]'' parasitizing ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' in Japan]]--> Some parasites [[Behavior-altering parasites|modify host behaviour]] in order to increase their transmission between hosts, often in relation to predator and prey ([[parasite increased trophic transmission]]). For example, in the [[California coastal salt marsh]], the fluke ''[[Euhaplorchis californiensis]]'' reduces the ability of its [[killifish]] host to avoid predators.<ref>{{cite journal |last1=Lafferty |first1=K. D. |last2=Morris |first2=A. K. |year=1996 |url=http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20190303123301/http://parasitology.msi.ucsb.edu/sites/parasitology.msi.ucsb.edu/files/docs/publications/Altered%20Behavior.pdf |archive-date=3 March 2019 |url-status=live |title=Altered behavior of parasitized killifish increases susceptibility to predation by bird final hosts |journal=Ecology |volume=77 |issue=5 |pages=1390–1397 |doi=10.2307/2265536 |jstor=2265536 |bibcode=1996Ecol...77.1390L }}</ref> This parasite matures in [[egret]]s, which are more likely to feed on infected killifish than on uninfected fish. Another example is the protozoan ''[[Toxoplasma gondii]]'', a parasite that matures in [[Felis silvestris catus|cats]] but can be carried by many other [[Mammalia|mammals]]. Uninfected [[Rattus rattus|rats]] avoid cat odors, but rats infected with ''T. gondii'' are drawn to this scent, which may increase transmission to feline hosts.<ref>{{cite journal |last1=Berdoy |first1=M. |last2=Webster |first2=J. P. |last3=Macdonald |first3=D. W. |title=Fatal attraction in rats infected with ''Toxoplasma gondii'' |journal=Proc. Biol. Sci. |volume=267 |issue=1452 |pages=1591–4 |year=2000 |pmid=11007336 |pmc=1690701 |doi=10.1098/rspb.2000.1182 }}</ref> The malaria parasite modifies the skin odour of its human hosts, increasing their attractiveness to mosquitoes and hence improving the chance for the parasite to be transmitted.<ref name="de Boer2017"/> The spider ''[[Cyclosa argenteoalba]]'' often have parasitoid wasp larvae attached to them which alter their web-building behavior. Instead of producing their normal sticky spiral shaped webs, they made simplified webs when the parasites were attached. This manipulated behavior lasted longer and was more prominent the longer the parasites were left on the spiders.<ref>{{cite journal |last=Takasuka |first=Keizo |date=16 September 2019 |title=Evaluation of manipulative effects by an ichneumonid spider-ectoparasitoid larva upon an orb-weaving spider host (Araneidae: Cyclosa argenteoalba) by means of surgical removal and transplantation |journal=The Journal of Arachnology |volume=47 |issue=2 |page=181 |doi=10.1636/joa-s-18-082|s2cid=202579182 |issn=0161-8202}}</ref> [[File:Bed bug, Cimex lectularius.jpg|thumb|Trait loss: bedbug ''[[Cimex lectularius]]'' is flightless, like many insect ectoparasites.]] === Gubitak osobina === Paraziti mogu iskoristiti svoje domaćine za obavljanje niza funkcija koje bi inače morali sami vršiti. Paraziti koji izgube te funkcije tada imaju selektivnu prednost, jer mogu preusmjeriti resurse na reprodukciju. Mnogi insekti-ektoparaziti, uključujući [[Cimex|stjenice]], [[Polyctenidae]], [[vaš|uši]] i [[buhe]], izgubili su sposobnost letenja, oslanjajući se umjesto toga na svoje domaćine za prijenos.<ref>{{cite book |last=Alexander |first=David E. |title=On the Wing: Insects, Pterosaurs, Birds, Bats and the Evolution of Animal Flight |url=https://books.google.com/books?id=H6xUCgAAQBAJ&pg=PT119 |year=2015 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-999679-7 |page=119}}</ref> Gubitak osobina općenito je široko rasprostranjen među parazitima.<ref>{{cite journal |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |url=http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |title=Evolution of parasite life history traits: myths and reality |journal=Parasitology Today |date=September 1995 |volume=11 |issue=9 |pages=342–345 |pmid=15275316 |doi=10.1016/0169-4758(95)80187-1|archive-url=https://web.archive.org/web/20120216194337/http://faculty.uml.edu/rhochberg/hochberglab/Courses/Parasite/PDF%20Papers/Parasitology%20Papers/Myths-Realities%20Parasite%20life%20histories.pdf |archive-date=16 February 2012 }}</ref> Ekstreman primjer je [[Myxosporea|miksospora]] ''[[Henneguya zschokkei]]'', ektoparazit riba i jedina životinja za koju se zna da je izgubila sposobnost [[aerobna respiracija|aerobne respiracije]]: njene ćelije nemaju [[mitohondrije]].<ref name="PNAS">{{Cite journal |last1=Yahalom |first1=Dayana |last2=Atkinson |first2=Stephen D.|last3=Neuhof |first3=Moran |last4=Chang |first4=E. Sally |last5=Philippe |first5=Hervé |last6=Cartwright |first6=Paulyn |last7=Bartholomew |first7=Jerri L. |last8=Huchon |first8=Dorothée |date=19 February 2020 |title=A cnidarian parasite of salmon (Myxozoa: Henneguya) lacks a mitochondrial genome |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=117 |issue=10 |pages=5358–5363 |doi=10.1073/pnas.1909907117 |pmid=32094163|pmc=7071853 |bibcode=2020PNAS..117.5358Y |doi-access=free }}</ref> === Odbrane domaćina === Hosts have evolved a variety of defensive measures against their parasites, including physical barriers like the skin of vertebrates,<ref name=Colorado/> the immune system of mammals,<ref name=Maizels2009/> insects actively removing parasites,<ref name=Jeanne1979/> and defensive chemicals in plants.<ref name=Runyon2010/> The evolutionary biologist [[W. D. Hamilton]] suggested that [[sexual reproduction]] could have evolved to help to defeat multiple parasites by enabling [[genetic recombination]], the shuffling of genes to create varied combinations. Hamilton showed by mathematical modelling that sexual reproduction would be evolutionarily stable in different situations, and that the theory's predictions matched the actual ecology of sexual reproduction.<ref name="Hamilton1990">{{cite journal |last1=Hamilton |first1=W. D. |author1-link=W. D. Hamilton|last2=Axelrod |first2=R. |last3=Tanese |first3=R. |title=Sexual reproduction as an adaptation to resist parasites (a review). |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=87 |issue=9 |date=May 1990 |doi=10.1073/pnas.87.9.3566 |pmid=2185476 |pmc=53943 |pages=3566–3573 |bibcode=1990PNAS...87.3566H |doi-access=free }}</ref><ref name="EbertHamilton1996">{{cite journal |last1=Ebert |first1=Dieter |last2=Hamilton |first2=William D. |author2-link=W. D. Hamilton |title=Sex against virulence: the coevolution of parasitic diseases |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=11 |issue=2 |year=1996 |doi=10.1016/0169-5347(96)81047-0 |pmid=21237766 |pages=79–82|bibcode=1996TEcoE..11...79E }}</ref> However, there may be a trade-off between [[immunocompetence]] and breeding male vertebrate hosts' [[secondary sex characteristic]]s, such as the plumage of [[peacock]]s and the manes of [[lion]]s. This is because the male hormone [[testosterone]] encourages the growth of secondary sex characteristics, favouring such males in [[sexual selection]], at the price of reducing their immune defences.<ref name="FolstadKarter1992">{{cite journal |last1=Folstad |first1=Ivar |last2=Karter |first2=Andrew John |url=https://www.academia.edu/17248251 |title=Parasites, Bright Males, and the Immunocompetence Handicap |journal=The American Naturalist |volume=139 |issue=3 |year=1992 |pages=603–622 |doi=10.1086/285346 |bibcode=1992ANat..139..603F |s2cid=85266542 }}{{Dead link|date=July 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ==== Kičmenjaci ==== [[File:Short Horned Lizard (4457945238).jpg|thumb|left|The dry [[skin]] of vertebrates such as the [[short-horned lizard]] prevents the entry of many parasites.]] The physical barrier of the tough and often dry and waterproof [[skin]] of reptiles, birds and mammals keeps invading microorganisms from entering the body. [[Human skin]] also secretes [[sebum]], which is toxic to most microorganisms.<ref name=Colorado>{{cite web |title=Host–Parasite Interactions Innate Defenses of the Host |publisher=University of Colorado |url=http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |access-date=7 May 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304000852/http://www.colorado.edu/outreach/BSI/k12activities/interactive/innatedefenses.pdf |archive-date=4 March 2016 }}</ref> On the other hand, larger parasites such as [[trematode]]s detect chemicals produced by the skin to locate their hosts when they enter the water. Vertebrate [[saliva]] and tears contain [[lysozyme]], an enzyme that breaks down the [[Bacterial cell structure#Cell wall|cell walls]] of invading bacteria.<ref name=Colorado/> Should the organism pass the mouth, the [[stomach]] with its [[hydrochloric acid]], toxic to most microorganisms, is the next line of defence.<ref name=Colorado/> Some intestinal parasites have a thick, tough outer coating which is digested slowly or not at all, allowing the parasite to pass through the stomach alive, at which point they enter the intestine and begin the next stage of their life. Once inside the body, parasites must overcome the [[immune system]]'s [[serum proteins]] and [[pattern recognition receptor]]s, intracellular and cellular, that trigger the adaptive immune system's [[lymphocyte]]s such as [[T cell]]s and antibody-producing [[B cell]]s. These have receptors that recognise parasites.<ref name=Maizels2009>{{cite journal |last=Maizels |first=R. M. |title=Parasite immunomodulation and polymorphisms of the immune system |journal=J. Biol. |year=2009 |volume=8 |issue=7 |page=62 |pmid=19664200 |pmc=2736671 |doi=10.1186/jbiol166 |doi-access=free }}</ref> ==== Insekti ==== [[File:Leaf Spot on Oak in Gunnersbury Triangle.jpg|thumb|[[Pjegavost lišća]] na [[hrast]]u. Širenje parazitske gljivice ograničeno je odbrambenim hemikalijama koje drvo stvara, što rezultira kružnim mrljama oštećenog tkiva.]] Insekti često prilagođavaju svoja gnijezda tako da smanje parazitizam. Na primjer, jedan od ključnih razloga zašto osa ''[[Polistes canadensis]]'' gradi gnijezda na više [[saće|saća]], umjesto da gradi jedno saće kao većina ostalih pripadnika svog roda, jeste izbjegavanje zaraze [[Tineidae|tineidskim moljcima]]. Moljac polaže jaja unutar gnijezda osa, a zatim se iz tih jaja izlegu larve koje se mogu ukopavati od ćelije do ćelije i loviti kukuljice osa. Odrasle ose pokušavaju ukloniti i ubiti jaja i larve moljaca žvakanjem rubova ćelija, premazujući ćelije oralnim sekretom koji gnijezdu daje tamnosmeđi izgled.<ref name=Jeanne1979>{{cite journal |last=Jeanne |first=Robert L. |year=1979 |url=https://www.researchgate.net/publication/226226828 |title=Construction and Utilization of Multiple Combs in Polistes canadensis in Relation to the Biology of a Predaceous Moth |journal=Behavioral Ecology and Sociobiology |volume=4 |issue=3|pages=293–310 |doi=10.1007/bf00297649|bibcode=1979BEcoS...4..293J |s2cid=36132488 }}</ref> ==== Biljke ==== Plants respond to parasite attack with a series of chemical defences, such as [[polyphenol oxidase]], under the control of the [[jasmonic acid]]-insensitive (JA) and [[salicylic acid]] (SA) signalling pathways.<ref name=Runyon2010>{{cite journal |last=Runyon |first=J. B. |author2=Mescher, M. C. |author3=De Moraes, C. M. |title=Plant defenses against parasitic plants show similarities to those induced by herbivores and pathogens |journal=Plant Signal Behav |volume=5 |issue=8 |pages=929–31 |year=2010 |pmid=20495380 |pmc=3115164 |doi=10.4161/psb.5.8.11772|bibcode=2010PlSiB...5..929R }}</ref><ref name=Thaler2002>{{cite journal |last1=Thaler |first1=Jennifer S. |last2=Karban |first2=Richard |last3=Ullman |first3=Diane E. |last4=Boege |first4=Karina |last5=Bostock |first5=Richard M. |url=https://www.researchgate.net/publication/226325654 |title=Cross-talk between jasmonate and salicylate plant defense pathways: effects on several plant parasites |journal=Oecologia |volume=131 |issue=2 |year=2002 |doi=10.1007/s00442-002-0885-9 |pmid=28547690 |pages=227–235|bibcode=2002Oecol.131..227T |s2cid=25912204 }}</ref> The different biochemical pathways are activated by different attacks, and the two pathways can interact positively or negatively. In general, plants can either initiate a specific or a non-specific response.<ref name=Thaler2002/><ref name="Frank_2000">{{cite journal |last=Frank |first=S. A. |url=https://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20010614080530/http://stevefrank.org/reprints-pdf/00JTB-Defense.pdf |archive-date=14 June 2001 |url-status=live |title=Specific and non-specific defense against parasitic attack |journal=J. Theor. Biol. |volume=202 |issue=4 |pages=283–304 |year=2000 |pmid=10666361 |doi=10.1006/jtbi.1999.1054|bibcode=2000JThBi.202..283F |citeseerx=10.1.1.212.7024 }}</ref> Specific responses involve recognition of a parasite by the plant's cellular receptors, leading to a strong but localised response: defensive chemicals are produced around the area where the parasite was detected, blocking its spread, and avoiding wasting defensive production where it is not needed.<ref name="Frank_2000"/> Non-specific defensive responses are systemic, meaning that the responses are not confined to an area of the plant, but spread throughout the plant, making them costly in energy. These are effective against a wide range of parasites.<ref name="Frank_2000"/> When damaged, such as by [[lepidoptera]]n [[caterpillar]]s, leaves of plants including [[maize]] and [[cotton]] release increased amounts of volatile chemicals such as [[terpene]]s that signal they are being attacked; one effect of this is to attract parasitoid wasps, which in turn attack the caterpillars.<ref name="Paré Tumlinson pp. 325–332">{{cite journal |last1=Paré |first1=Paul W. |last2=Tumlinson |first2=James H. |title=Plant Volatiles as a Defense against Insect Herbivores |journal=Plant Physiology |volume=121 |issue=2 |date=1 October 1999|doi=10.1104/pp.121.2.325 |pmid=10517823 |pages=325–332|pmc=1539229 }}</ref> {{anchor|Ecology|Evolution}} == Biologija i očuvanje == === Ekologija i parazitologija === [[File:Condor in flight.JPG|thumb|upright|Spašavanje [[Gymnogyps californianus|kalifornijskog kondora]] od izumiranja bio je uspješan i skup projekat, ali njegov ektoparazit, uš ''[[Colpocephalum californici]]'', je izumrla.]] Parazitizam i evoluciju parazita su do 21. vijeka proučavali [[parazitologija|parazitolozi]], u nauci kojom je dominirala medicina, a ne [[ekologija|ekolozi]] ili [[evolucijska biologija|evolucijski biolozi]]. Iako su interakcije parazita i domaćina bile očito ekološke i značajne za evoluciju, historija parazitologije prouzrokovala je ono što je evolucijski ekolog Robert Poulin nazvao "preuzimanjem parazitizma od strane parazitologa", zbog čega su ekolozi ignorirali to područje. To je po njegovom mišljenju bila "nesreća", jer su paraziti "sveprisutni agenti prirodne selekcije" i značajna snaga u evoluciji i ekologiji.{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Po njegovom mišljenju, dugogodišnja podjela između nauka ograničila je razmjenu ideja, s odvojenim konferencijama i odvojenim časopisima. U tehničkim jezicima ekologije i parazitologije ponekad su se javljala različita značenja za iste riječi. Postojale su i filozofske razlike: Poulin primjećuje da su, pod utjecajem medicine, "mnogi parazitolozi prihvatili da evolucija dovodi do smanjenja virulencije parazita, dok bi moderna evolucijska teorija predvidjela širi raspon ishoda".{{sfn|Poulin|2007|pages=x, 1–2}} Njihovi složeni odnosi otežavaju precizno smještanje parazita unutar lanaca ishrane: trematoda s više domaćina za različite faze svog životnog ciklusa istovremeno bi zauzimala više pozicija u [[lanac ishrane|lancu ishrane]] i uspostavljala bi petlje protoka energije, što bi dovodilo do zabuna u analizi. Nadalje, budući da gotovo svaka životinja ima (više) parazita, paraziti bi prema tome zauzimali najviše nivoe svakog lanca ishrane.<ref name="Sukhdeo2012">{{cite journal |last=Sukhdeo |first=Michael V.K. |title=Where are the parasites in food webs? |journal=Parasites & Vectors |volume=5 |issue=1 |year=2012 |doi=10.1186/1756-3305-5-239 |pmid=23092160 |pmc=3523981 |article-number=239 |bibcode=2012PVec....5..239S |doi-access=free }}</ref> Paraziti mogu igrati ulogu u širenju stranih vrsta. Na primjer, invazivni rakovi vrste ''[[Carcinus maenas]]'' minimalno su pogođeni domaćim [[trematoda]]ma na istočnoj obali Atlantika. To im pomaže da nadmaše domaće rakove poput vrsta ''[[Cancer irroratus]]'' i ''[[Cancer borealis]]''.<ref>{{cite journal |last1=Blakeslee |first1=April M. H. |last2=Keogh |first2=Carolyn L. |last3=Fowler |first3=Amy E. |last4=Griffen |first4=Blaine D. |last5=Todd |first5=Peter Alan |title=Assessing the Effects of Trematode Infection on Invasive Green Crabs in Eastern North America |journal=PLOS ONE |date=1 June 2015 |volume=10 |issue=6 |article-number=e0128674 |doi=10.1371/journal.pone.0128674|pmid=26030816 |pmc=4451766 |bibcode=2015PLoSO..1028674B |doi-access=free }} {{open access}}</ref> Ekološka parazitologija može biti važna za pokušaje kontrole, kao što je to bio slučaj tokom [[Iskorenjivanje drakunkulijaze|kampanje za iskorjenjivanje gvinejskog crva]]. Iako je parazit iskorijenjen u svim zemljama osim četiri, crv je počeo koristiti žabe kao posrednog domaćina prije nego što je prešao na pse, učinivši kontrolu težom nego što bi bila da su ti odnosi prvobitno bili bolje shvaćeni.<ref>{{cite journal |last=Eberhard |first=M. L. |title=Possible Role of Fish and Frogs as Paratenic Hosts of Dracunculus medinensis, Chad |volume=22 |issue=8 |pages=1428–1430 |date=August 2016 |journal=Emerging Infectious Diseases |doi=10.3201/eid2208.160043|pmid=27434418 |pmc=4982183 }}</ref> === Obrazloženje za očuvanje === {{further|Conservation biology of parasites}} {{external media |width = 210px |float = right |headerimage= |video1 = [https://knowablemagazine.org/article/living-world/2018/why-you-should-care-about-parasites "Why you should care about parasites"], 14 December 2018, ''[[Knowable Magazine]]'' }} Although parasites are widely considered to be harmful, the eradication of all parasites would not be beneficial. Parasites account for at least half of life's diversity; they perform important ecological roles; and without parasites, organisms might tend to asexual reproduction, diminishing the diversity of traits brought about by sexual reproduction.<ref name="Holt2010">{{cite journal |last=Holt |first=R. D. |url=https://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20150908060622/http://people.clas.ufl.edu/rdholt/files/247c.pdf |archive-date=8 September 2015 |url-status=live |title=IJEE Soapbox: World free of parasites and vectors: Would it be heaven, or would it be hell? |journal=Israel Journal of Ecology and Evolution |volume=56 |issue=3 |pages=239–250 |year=2010 |doi=10.1560/IJEE.56.3-4.239 |bibcode=2010IsJEE..56..239H }}</ref> Parasites provide an opportunity for the transfer of genetic material between species, facilitating evolutionary change.<ref name="Combes">{{cite book |last=Combes |first=Claude |title=The Art of being a Parasite |publisher=University of Chicago Press |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5}}</ref> Many parasites require multiple hosts of different species to complete their life cycles and rely on predator-prey or other stable ecological interactions to get from one host to another. The presence of parasites thus indicates that an ecosystem is healthy.<ref name="HudsonDobson2006">{{cite journal |last1=Hudson |first1=Peter J. |last2=Dobson |first2=Andrew P. |last3=Lafferty |first3=Kevin D. |url=http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |title=Is a healthy ecosystem one that is rich in parasites? |journal=Trends in Ecology & Evolution |volume=21 |issue=7 |year=2006 |pages=381–385 |doi=10.1016/j.tree.2006.04.007|pmid=16713014 |bibcode=2006TEcoE..21..381H |archive-url=https://web.archive.org/web/20170810105426/http://www.personal.psu.edu/users/p/j/pjh18/downloads/184_Hudson_2006_Healthy_ecosystem_is_infected_TREE.pdf |archive-date=10 August 2017 }}</ref> An ectoparasite, the California condor louse, ''[[Colpocephalum californici]]'', became a well-known conservation issue. A large and costly captive breeding program was run in the United States to rescue the [[California condor]]. It was host to a louse, which lived only on it. Any lice found were "deliberately killed" during the program, to keep the condors in the best possible health. The result was that one species, the condor, was saved and returned to the wild, while another species, the parasite, became extinct.<ref name="Stringer2014">{{cite journal |last1=Stringer |first1=Andrew Paul |last2=Linklater |first2=Wayne |title=Everything in Moderation: Principles of Parasite Control for Wildlife Conservation |journal=BioScience |date=2014 |volume=64 |issue=10 |pages=932–937 |doi=10.1093/biosci/biu135 |doi-access=free }}</ref> Although parasites are often omitted in depictions of [[food web]]s, they usually occupy the top position. Parasites can function like [[keystone species]], reducing the dominance of superior competitors and allowing [[competition (biology)|competing species]] to co-exist.<ref name="Sukhdeo2012"/><ref name="LaffertyAllesina2008">{{cite journal |last1=Lafferty |first1=Kevin D. |last2=Allesina |first2=Stefano |last3=Arim |first3=Matias |last4=Briggs |first4=Cherie J. |display-authors=etal |title=Parasites in food webs: the ultimate missing links |journal=Ecology Letters |volume=11 |issue=6|year=2008 |pages=533–546 |doi=10.1111/j.1461-0248.2008.01174.x|pmid=18462196 |pmc=2408649 |bibcode=2008EcolL..11..533L }}</ref><ref name="Chase2013">{{cite journal |last1=Chase |first1=Jonathan |title=Parasites in Food Webs: Untangling the Entangled Bank |journal=PLOS Biology |volume=11 |issue=6 |year=2013 |article-number=e1001580 |doi=10.1371/journal.pbio.1001580|pmid=23776405 |pmc=3678997 |doi-access=free }}</ref> [[File:Aggregated distribution of parasites on hosts.svg|thumb|upright=1.35|Parasites are [[Aggregated distribution|distributed unevenly]] among their hosts, most hosts having no parasites, and a few hosts harbouring most of the parasite population. This distribution makes sampling difficult and requires careful use of statistics.]] === Kvantitativna ekologija === {{further|Agregirana distribucija}} Jedna vrsta parazita obično ima agregiranu distribuciju među životinjama-domaćinima, što znači da većina domaćina nosi mali broj parazita, dok nekoliko domaćina nosi veliku većinu jedinki parazita. To predstavlja značajne probleme za istraživače ekologije parazita, jer čini [[parametrijska statistika|parametrijsku statistiku]], kakvu biolozi obično koriste, nevažećom. Nekoliko autora preporučuje [[transformacija podataka|logaritamsku transformaciju]] podataka prije primjene parametarskog testa ili upotrebu [[Neparametrijska statistika|neparametrijske statistike]], ali to može dovesti do daljnjih problema, pa se kvantitativna parazitologija zasniva na naprednijim biostatističkim metodama.<ref name="pmid10780537">{{cite journal |last1=Rózsa |first1=L. |last2=Reiczigel |first2=J. |last3=Majoros |first3=G. |url=http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |title=Quantifying parasites in samples of hosts |journal=J. Parasitol. |volume=86 |issue=2 |pages=228–32 |year=2000 |pmid=10780537 |doi =10.1645/0022-3395(2000)086[0228:QPISOH]2.0.CO;2 |s2cid=16228008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180619111223/http://www.zoologia.hu/list/quant_large.pdf |archive-date=19 June 2018 }}</ref> == Historija == === Antika === {{further|Human parasite}} [[Human parasite]]s including roundworms, the [[Guinea worm]], [[Pinworm (parasite)|threadworms]] and tapeworms are mentioned in Egyptian papyrus records from 3000 BC onwards; the [[Ebers Papyrus]] describes [[hookworm]]. In [[ancient Greece]], parasites including the [[bladder worm]] are described in the [[Hippocratic Corpus]], while the comic playwright [[Aristophanes]] called tapeworms "hailstones". The Roman physicians Celsus and [[Galen]] documented the roundworms ''[[Ascaris lumbricoides]]'' and ''[[Enterobius vermicularis]]''.<ref name=Cox2004>{{cite journal |last=Cox |first=Francis E. G. |title=History of human parasitic diseases |journal=Infectious Disease Clinics of North America |date=June 2004 |volume=18 |issue=2 |pages=173–174 |pmid=15145374 |doi=10.1016/j.idc.2004.01.001 }}</ref> === Srednji vijek === [[File:Francesco Redi Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi Plate 14.jpg|thumb|upright|A plate from [[Francesco Redi]]'s ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (Observations on living animals found inside living animals), 1684]] In his ''[[The Canon of Medicine|Canon of Medicine]]'', completed in 1025, the Persian physician [[Avicenna]] recorded human and animal parasites including roundworms, threadworms, the Guinea worm and tapeworms.<ref name=Cox2004/> In his 1397 book ''Traité de l'état, science et pratique de l'art de la Bergerie'' (Account of the state, science and practice of the art of shepherding), {{ill|Jehan de Brie|fr|Jean de Brie}} wrote the first description of a trematode endoparasite, the sheep liver fluke ''[[Fasciola hepatica]]''.<ref name=ChengHistory/><ref>{{cite book |editor=Humphrey-Smith, Ian |title=Sept siècles de parasitologie en France |trans-title=The French School of Parasitology |language=fr |pages=26–29 |publisher=Société Française de Parasitologie |date=1993}}</ref> === Rano moderno doba === In the [[early modern period]], [[Francesco Redi]]'s 1668 book ''Esperienze Intorno alla Generazione degl'Insetti'' (''Experiences of the Generation of Insects''), explicitly described ecto- and endoparasites, illustrating [[ticks]], the larvae of [[Cephenemyiinae|nasal flies of deer]], and [[Fasciola hepatica|sheep liver fluke]].<ref name=Ioli1997>{{cite journal |last1=Ioli |first1=A. |last2=Petithory |first2=J. C. |last3=Theodorides |first3=J. |title=Francesco Redi and the birth of experimental parasitology|journal=Hist Sci Med |year=1997|volume=31 |issue=1 |pages=61–66 |pmid=11625103}}</ref> Redi noted that parasites develop from eggs, contradicting the theory of [[spontaneous generation]].<ref name=Bush2001>{{cite book |last1=Bush |first1=A. O. |author2=Fernández, J. C. |author3=Esch, G. W. |author4=Seed, J. R. |title=Parasitism: The Diversity and Ecology of Animal Parasites |year=2001 |publisher=Cambridge University Press |page=[https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 4] |isbn=978-0-521-66447-9 |url=https://archive.org/details/parasitismdivers0000unse/page/4 }}</ref> In his 1684 book ''Osservazioni intorno agli animali viventi che si trovano negli animali viventi'' (''Observations on Living Animals found in Living Animals''), Redi described and illustrated over 100 parasites including the [[Ascaris lumbricoides|large roundworm]] in humans that causes [[ascariasis]].<ref name=Ioli1997/> Redi was the first to name the cysts of ''[[Echinococcus granulosus]]'' seen in dogs and sheep as parasitic; a century later, in 1760, [[Peter Simon Pallas]] correctly suggested that these were the larvae of tapeworms.<ref name=Cox2004/> In 1681, [[Antonie van Leeuwenhoek]] observed and illustrated the protozoan parasite ''[[Giardia lamblia]]'', and linked it to "his own loose stools". This was the first protozoan parasite of humans to be seen under a microscope.<ref name=Cox2004/> A few years later, in 1687, the Italian biologists [[Giovanni Cosimo Bonomo]] and [[Diacinto Cestoni]] described [[scabies]] as caused by the parasitic mite ''[[Sarcoptes scabiei]]'', marking it as the first disease of humans with a known microscopic causative agent.<ref>{{cite web |url=http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm |title=Acarus as the cause of scabies |publisher=University of Cagliari |access-date=11 April 2018 |archive-date=3 July 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170703205914/http://pacs.unica.it/biblio/lesson5.htm }}</ref> [[File:Ross, 20.Aug.1897.jpg|thumb|upright|[[Ronald Ross]] won the 1902 [[Nobel Prize]] for showing that the [[malaria parasite]] is transmitted by mosquitoes. This 1897 notebook page records his first observations of the parasite in mosquitoes.]] === Parazitologija === {{main|Parasitology}} Modern [[parasitology]] developed in the 19th century with accurate observations and experiments by many researchers and clinicians;<ref name=ChengHistory>{{cite book |last=Cheng |first=Thomas C. |title=General Parasitology |year=1973 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-170750-7 |pages=120–134|quote=The 19th century might be thought of as the genesis of modern parasitology.}}</ref> the term was first used in 1870.<ref>{{cite encyclopedia|title=Parasitology|url=https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|dictionary=Merriam-Webster|access-date=13 April 2018|archive-date=23 October 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241023200535/https://www.merriam-webster.com/dictionary/parasitology|url-status=live}}</ref> In 1828, James Annersley described [[amoebiasis]], protozoal infections of the intestines and the liver, though the pathogen, ''[[Entamoeba histolytica]]'', was not discovered until 1873 by Friedrich Lösch. [[James Paget]] discovered the intestinal nematode ''[[Trichinella spiralis]]'' in humans in 1835. James McConnell described the human liver fluke, ''[[Clonorchis sinensis]]'', in 1875.<ref name=Cox2004/> [[Algernon Thomas]] and [[Rudolf Leuckart]] independently made the first discovery of the life cycle of a trematode, the sheep liver fluke, by experiment in 1881–1883.<ref name=ChengHistory/> In 1877 [[Patrick Manson]] discovered the life cycle of the [[filarioidea|filarial worms]]<!--no comma, please!--> that cause [[lymphatic filariasis|elephantiasis]] transmitted by mosquitoes. Manson further predicted that the [[malaria]] parasite, ''[[Plasmodium]]'', had a mosquito vector, and persuaded [[Ronald Ross]] to investigate. Ross confirmed that the prediction was correct in 1897–1898. At the same time, [[Giovanni Battista Grassi]] and others described the malaria parasite's life cycle stages in ''[[Anopheles]]'' mosquitoes. Ross was [[Nobel Prize controversies#Physiology or medicine|controversially awarded the 1902 Nobel prize]] for his work, while Grassi was not.<ref name=Cox2004/> In 1903, [[David Bruce (microbiologist)|David Bruce]] identified the protozoan parasite and the [[tsetse fly]] vector of [[African trypanosomiasis]].<ref>{{cite journal |last=Ellis |first=Harold |author-link=Harold Ellis (surgeon) |title=Sir David Bruce, a pioneer of tropical medicine |journal=British Journal of Hospital Medicine |volume=67 |issue=3 |page=158 |date=March 2006 |pmid=16562450 |doi=10.12968/hmed.2006.67.3.20624}}</ref> === Vakcina === {{further|Malaria vaccine}} Given the importance of malaria, with some 220&nbsp;million people infected annually, many attempts have been made to interrupt its transmission. Various methods of [[malaria prophylaxis]] have been tried including the use of [[antimalarial drug]]s to kill off the parasites in the blood, the eradication of its mosquito vectors with [[insecticide|organochlorine and other insecticides]], and the development of a [[malaria vaccine]]. All of these have proven problematic, with [[drug resistance]], [[insecticide resistance]] among mosquitoes, and repeated failure of vaccines as the parasite mutates.<ref>{{cite web |title=Malaria and Malaria Vaccine Candidates |url=https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |publisher=The College of Physicians of Philadelphia |access-date=11 February 2018 |date=19 April 2017 |archive-date=12 February 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180212083219/https://www.historyofvaccines.org/content/articles/malaria-and-malaria-vaccine-candidates |url-status=live }}</ref> The first and as of 2015 the only licensed vaccine for any parasitic disease of humans is [[RTS,S]] for ''[[Plasmodium falciparum]]'' malaria.<ref name=BBC2015>{{cite news |last=Walsh |first=Fergus |author-link=Fergus Walsh |date=24 July 2015 |title=Malaria vaccine gets 'green light' |url=https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |newspaper=[[BBC]] |access-date=25 July 2015 |archive-date=5 June 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250605015223/https://www.bbc.com/news/health-33641939?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_news&ns_source=google_plus&ns_linkname=news_central |url-status=live }}</ref> === Biološko suzbijanje štetočina === {{further|Biološko suzbijanje štetočina}} [[File:Encarsia formosa, an endoparasitic wasp, is used for whitefly control.jpg|thumb|''[[Encarsia formosa]]'', koja se široko koristi u [[staklenik|stakleničkoj]] hortikulturi, bila je jedno od prvih razvijenih [[Biološko suzbijanje štetočina|bioloških sredstava za suzbijanje štetočina]].<ref name="Hoddle 1998">{{cite journal |title=Biology and Use of the Whitefly Parasitoid Encarsia Formosa |author1=Hoddle, M. S. |author2=Van Driesche, R. G. |author3=Sanderson, J. P. |date=1998 |journal=Annual Review of Entomology |volume=43 |issue=1 |pages=645–669 |doi=10.1146/annurev.ento.43.1.645 |pmid=15012401 |bibcode=1998AREnt..43..645H }}</ref>]] Nekoliko grupa parazita, uključujući mikrobne patogene i parazitoidne ose, koristi se kao [[Biološko suzbijanje štetočina|biološko sredstvo za suzbijanje štetočina]] u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[hortikultura|hortikulturi]].<ref>{{cite web|title=Parasitoid Wasps (Hymenoptera) |url=https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |publisher=University of Maryland |access-date=6 June 2016 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160827072031/https://extension.umd.edu/hgic/insects/parasitoid-wasps-hymenoptera |archive-date=27 August 2016}}</ref><ref>[http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf Encouraging innovation in biopesticide development.] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20120515143828/http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/134na5.pdf |date=15 May 2012}} European Commission (2008). Accessed on 9 January 2017</ref> === Otpornost === {{further|Otpornost na lijek}} Poulin primjećuje da široko rasprostranjena [[Preventivna zdravstvena zaštita|profilaktička]] upotreba [[Antihelmintik|antihelmintskih lijekova]] kod domaćih ovaca i goveda predstavlja svjetski ne[[Naučna kontrola|kontrolirani eksperiment]] u evoluciji životnog ciklusa njihovih parazita. Ishodi će zavisiti od toga da li lijekovi smanjuju vjerovatnoću da larva [[parazitski crv|parazitskog crva]] dostigne odraslu dob. Ako je tako, može se očekivati ​​da će prirodna selekcija favorizirati stvaranje jaja u ranijoj dobi. S druge strane, ako lijekovi uglavnom utiču na odrasle jedinke, selekcija bi mogla uzrokovati odgođeno sazrijevanje i povećanu [[virulencija|virulenciju]]. Čini se da su takve promjene u toku: valjkasti crv ''[[Teladorsagia circumcincta]]'' mijenja svoju veličinu u odraslom stadiju i stopu reprodukcije kao odgovor na lijekove.{{sfn|Poulin|2007|pages=265–266}} == Kulturološki značaj == [[File:THE CRINOLETTA DISFIGURANS AnOldParasite in aNewForm.png|thumb|upright|"An Old Parasite in a New Form": an 1881 ''[[Punch (magazine)|Punch]]'' cartoon by [[Edward Linley Sambourne]] compares a [[crinoline|crinoletta]] bustle to a parasitic insect's [[exoskeleton]]]] === Klasično doba === In the [[classical era]], the concept of the parasite was not strictly pejorative: the ''parasitus'' was an [[patronage in ancient Rome|accepted role in Roman society]], in which a person could live off the hospitality of others, in return for "flattery, simple services, and a willingness to endure humiliation".<ref>{{cite book |last=Matyszak |first=Philip |title=24 Hours in Ancient Rome: A Day in the Life of the People Who Lived There |url=https://books.google.com/books?id=gJY4DwAAQBAJ&pg=PT252 |year=2017 |publisher=Michael O'Mara |isbn=978-1-78243-857-1 |page=252}}</ref><ref>{{cite book |last1=Damon |first1=Cynthia |chapter=5 |title=The Mask of the Parasite: A Pathology of Roman Patronage|chapter-url=https://books.google.com/books?id=mEJ-aA_XQQQC |publisher=University of Michigan Press |year=1997 |page=148 |isbn=978-0-472-10760-5 |quote=A satirist seeking to portray client misery naturally focuses on the relationship with the greatest dependency, that in which a client gets his food from his patron, and for this the prefabricated persona of the parasite proved itself extremely useful.}}</ref> === Društvo === {{further|Parasitism (social offense)}} Parasitism has [[Parasitism (social offense)|a derogatory sense]] in popular usage. According to the immunologist John Playfair,<ref name=Playfair2007>{{cite book |last=Playfair |first=John |title=Living with Germs: In health and disease |url=https://books.google.com/books?id=kSyDYxLPtDoC&pg=PT19 |year=2007 |publisher=Oxford University Press |isbn=978-0-19-157934-9 |page=19}} Playfair is comparing the popular usage to a biologist's view of parasitism, which he calls (heading the same page) "an ancient and respectable view of life".</ref> {{blockquote|In everyday speech, the term 'parasite' is loaded with derogatory meaning. A parasite is a sponger, a lazy profiteer, a drain on society.<ref name=Playfair2007/>}} The [[satirical]] cleric [[Jonathan Swift]] alludes to hyperparasitism in his 1733 poem "On Poetry: A Rhapsody", comparing poets to "vermin" who "teaze and pinch their foes":<ref>{{cite journal |last1=Haelewaters |first1=Danny |last2=Hiller |first2=Thomas |last3=Dick |first3=Carl W. |title=Bats, Bat Flies, and Fungi: A Case of Hyperparasitism |journal=Trends in Parasitology |volume=34 |issue=9 |date=2018 |doi=10.1016/j.pt.2018.06.006 |pages=784–799}}</ref><ref name="Swift1733">{{cite book |last=Swift |first=Jonathan |author-link=Jonathan Swift |title=On Poetry: A Rapsody |url=https://books.google.com/books?id=GmIJAAAAQAAJ |year=1733 |publisher=And sold by J. Huggonson, next to Kent's Coffee-house, near Serjeant's-inn, in Chancery-lane; [and] at the bookseller's and pamphletshops}}</ref> {{poemquote|The vermin only teaze and pinch Their foes superior by an inch. So nat'ralists observe, a flea Hath smaller fleas that on him prey; And these have smaller fleas to bite 'em. And so proceeds ''[[ad infinitum]]''. Thus every poet, in his kind, Is bit by him that comes behind:}} A 2022 study examined the naming of some 3000 parasite species discovered in the previous two decades. Of those named after scientists, over 80% were named for men, whereas about a third of authors of papers on parasites were women. The study found that the percentage of parasite species named for relatives or friends of the author has risen sharply in the same period.<ref name="Poulin McDougall Presswell 2022">{{cite journal |last1=Poulin |first1=Robert |author1-link=Robert Poulin (zoologist) |last2=McDougall |first2=Cameron |last3=Presswell |first3=Bronwen |title=What's in a name? Taxonomic and gender biases in the etymology of new species names |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=289 |issue=1974 |date=11 May 2022 |article-number=20212708 |doi=10.1098/rspb.2021.2708 |pmid=35538778 |pmc=9091844 }}</ref> === Fikcija === {{further|List of fictional parasites|Parasites in fiction}} [[File:Parasites Katrin Alvarez.jpg|thumb|Fictional parasitism: oil painting ''Parasites'' by Katrin Alvarez, 2011]] In [[Bram Stoker]]'s 1897 [[Gothic fiction|Gothic horror]] novel ''[[Dracula]]'', and [[Dracula in popular culture|its many film adaptations]], the eponymous [[Count Dracula]] is a [[hematophagy|blood-drinking]] parasite (a vampire). The critic [[Laura Otis]] argues that as a "thief, seducer, creator, and mimic, Dracula is the ultimate parasite. The whole point of vampirism is sucking other people's blood—living at other people's expense."<ref>{{cite book |last=Otis |first=Laura |title=Networking: Communicating with Bodies and Machines in the Nineteenth Century |url=https://books.google.com/books?id=VEimJkOmW1kC&pg=PA216 |year=2001 |publisher=University of Michigan Press |isbn=978-0-472-11213-5 |page=216}}</ref> Disgusting and terrifying [[Parasites in fiction|parasitic alien species]] are widespread in [[science fiction]],<ref>{{cite encyclopedia |title=Parasitism and Symbiosis |url=http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |encyclopedia=The Encyclopedia of Science Fiction |date=10 January 2016 |access-date=11 February 2018 |archive-date=25 October 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111025053813/http://www.sf-encyclopedia.com/entry/parasitism_and_symbiosis |url-status=live }}</ref><ref name="Dove2011">{{cite web |last1=Dove |first1=Alistair |title=This is clearly an important species we're dealing with |url=https://www.deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |publisher=Deep Sea News |date=9 May 2011 |access-date=11 February 2018 |archive-date=3 May 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230503000458/https://deepseanews.com/2011/05/this-is-clearly-an-important-species-were-dealing-with/ |url-status=live }}</ref> as for instance in [[Ridley Scott]]'s 1979 film ''[[Alien (film)|Alien]]''.<ref name="Pappas2012">{{cite web |last1=Pappas |first1=Stephanie |title=5 Alien Parasites and Their Real-World Counterparts |url=https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |publisher=Live Science |date=29 May 2012 |access-date=12 October 2017 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033845/https://www.livescience.com/20624-5-alien-parasites-real-inspiration.html |url-status=live }}</ref><ref name=Sercel2017>{{cite web |last1=Sercel |first1=Alex |title=Parasitism in the Alien Movies |url=http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |publisher=Signal to Noise Magazine |date=19 May 2017 |access-date=11 February 2018 |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033850/http://www.signaltonoisemag.com/allarticles/2017/5/19/parasitism-in-the-alien-movies |url-status=usurped }}</ref> In one scene, a [[Alien (creature in Alien franchise)|Xenomorph]] bursts out of the chest of a man, with blood squirting out under high pressure assisted by [[bullet hit squib|explosive squibs]]. [[Organ (anatomy)|Animal organs]] were used to reinforce the shock effect. The scene was filmed in a single take, and the startled reactions of the actors were genuine.<ref name=Guardian2009>{{cite news |title=The Making of Alien's Chestburster Scene |date=13 October 2009 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |access-date=29 May 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100430221033/http://www.guardian.co.uk/film/2009/oct/13/making-of-alien-chestburster |archive-date=30 April 2010 |url-status=live }}</ref><ref name=Nordine2017>{{cite news |last=Nordine |first=Michael |title='Alien' Evolution: Explore Every Stage in the Xenomorph's Gruesome Life Cycle. Celebrate Alien Day with a look at the past, present and future of cinema's most terrifying extraterrestrial |url=http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |work=IndieWire |date=25 April 2017 |archive-date=21 October 2017 |access-date=21 October 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171021164323/http://www.indiewire.com/2017/04/alien-xenomorph-life-cycle-1201808503/ |url-status=live }}</ref> The [[entomopathogenic fungus]] ''[[Cordyceps]]'' is represented culturally as a deadly threat to the human race. The video game series ''[[The Last of Us]]'' (2013–present) and its [[The Last of Us (TV series)|television adaptation]] present ''Cordyceps'' as a parasite of humans, causing a [[zombie apocalypse]].<ref name="Hill 2013 SciAm"/> Its human hosts initially become violent "infected" beings, before turning into blind zombie "clickers", complete with fruiting bodies growing out from their faces.<ref name="Hill 2013 SciAm">{{cite magazine |last=Hill |first=Kyle |title=The Fungus that Reduced Humanity to The Last of Us |url=https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |magazine=[[Scientific American]] |access-date=4 May 2021 |date=25 June 2013 <!--subscription required--> |archive-date=28 May 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150528022901/https://blogs.scientificamerican.com/but-not-simpler/the-fungus-that-reduced-humanity-to-the-last-of-us/ |url-status=live }}</ref> == Povezano == * [[Antiparazitik]] * [[Kancerogeni parazit]] * [[Uticaj parazitskih crva na imunološki sistem]] * [[Spisak ljudskih parazita]] == Bilješke == {{Notelist}} == Reference == {{Reflist}} == Izvori == * {{cite book |last=Poulin |first=Robert |author-link=Robert Poulin (zoologist) |title=Evolutionary Ecology of Parasites |publisher=[[Princeton University Press]] |year=2007 |isbn=978-0-691-12085-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/evolutionaryecol0000poul}} == Daljnje čitanje == * {{cite book |last=Combes |first=Claude |author-link=Claude Combes |title=The Art of Being a Parasite |publisher=[[The University of Chicago Press]] |year=2005 |isbn=978-0-226-11438-5 |ref=none}} * {{cite book |last=Desowitz |first=Robert |author-link=Robert Desowitz |title=Who Gave Pinta to the Santa Maria? |publisher=Harvest Books |year=1998 |isbn=978-0-15-600585-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/whogavepintatosa00deso |ref=none}} * {{cite book |last=Zimmer |first=Carl |author-link=Carl Zimmer|title=Parasite Rex |publisher=[[Free Press (publisher)|Free Press]] |year=2001 |isbn=978-0-7432-0011-0 |title-link=Parasite Rex |ref=none}} == Vanjske poveznice == {{Commons category|Parasites}} * [https://web.archive.org/web/20110801045926/http://www.aber.ac.uk/~mpgwww/Edu/EduIndex.html Univerzitet Aberystwyth: Parazitologija] — plan nastave s linkovima na članke u punom tekstu o parazitizmu i parazitologiji. * [https://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ Odjel za parazitske bolesti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101014121942/http://www.cdc.gov/ncidod/dpd/ |date=14 October 2010 }}, [[Centers for Disease Control and Prevention]] * [http://www.k-state.edu/parasitology KSU: Parazitološko istraživanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100528063241/http://www.k-state.edu/parasitology/ |date=28 May 2010 }} — članci i linkovi na temu parazitologije * [https://academic.oup.com/cid/article/37/5/694/311910 Parazitološki resursi na World Wide Webu: Moćan alat za stručnjake za zarazne bolesti] (Oxford University Press) {{načini ishrane}} ppzf89nwlkezy5w215i8vxhwb0kkavk Korisnik:Duma/U radu5 2 252974 42710808 42710750 2026-10-13T15:46:32Z Duma 16555 42710808 wikitext text/x-wiki '''Renschovo pravilo''' je [[biološka pravila|biološko pravilo]] o [[alometrija|alometriji]], koje se odnosi na odnos između stepena [[Seksualni dimorfizam|spolnog dimorfizma veličine]] i toga koji je spol veći. Među vrstama unutar jedne [[loza (evolucija)|loze]], dimorfizam veličine se povećava s povećanjem veličine tijela kada je mužjak krupniji, a smanjuje se s povećanjem prosječne veličine tijela kada je ženka krupnija. Pravilo je predložio [[evolucijska biologija|evolucijski biolog]] [[Bernhard Rensch]] 1950. godine.<ref>{{cite journal |last=Rensch |first=B. |title=Die Abhängigkeit der relativen Sexualdifferenz von der Körpergrösse |journal=Bonner Zoologische Beiträge |year=1950 |volume=1 |pages=58–69}}</ref> Nakon kontrole zbunjujućih faktora poput evolucijske historije, povećanje prosječne veličine tijela čini razliku u veličini tijela izraženijom ako vrsta ima krupnije mužjake, a manjom ako ima krupnije ženke.<ref name=":2">{{Cite journal |last1=Dale |first1=James |last2=Dunn |first2=Peter O. |last3=Figuerola |first3=Jordi |last4=Lislevand |first4=Terje |last5=Székely |first5=Tamás |last6=Whittingham |first6=Linda A. |date=2007-12-07 |title=Sexual selection explains Rensch's rule of allometry for sexual size dimorphism |journal=Proceedings of the Royal Society of London B: Biological Sciences |language=en |volume=274 |issue=1628 |pages=2971–2979 |doi=10.1098/rspb.2007.1043 |issn=0962-8452 |pmid=17878139 |pmc=2211517}}</ref> Neka istraživanja ukazuju na to da je to usljed [[spolni bimaturizam|spolnog bimaturizma]], koji uzrokuje brže razilaženje mužjačkih osobina i njihov razvoj tokom dužeg vremenskog perioda.<ref>{{Cite journal |url=http://www.zora.uzh.ch/id/eprint/18558/ |title=Proximate Causes of Rensch's Rule: Does Sexual Size Dimorphism in Arthropods Result from Differences in Development Time? |last1=Blanckenhorn |first1=Wolf |last2=Dixon |first2=A |journal=The American Naturalist |year=2007 |volume=169 |issue=2 |pages=245–257 |publisher=University of Zurich |doi=10.1086/510597 |pmid=17211807 |s2cid=19831154 |doi-access=free }}</ref> Pretpostavlja se da je korelacija između spolnog dimorfizma veličine s jedne strane i same veličine tijela s druge strane rezultat povećane konkurencije između mužjaka kod krupnijih vrsta,<ref name=":3">{{Cite journal |last1=Székely |first1=Tamás |last2=Freckleton |first2=Robert P. |last3=Reynolds |first3=John D. |date=2004-08-17 |title=Sexual selection explains Rensch's rule of size dimorphism in shorebirds |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America |language=en |volume=101 |issue=33 |pages=12224–12227 |doi=10.1073/pnas.0404503101 |issn=0027-8424 |pmid=15304645 |pmc=514460|bibcode=2004PNAS..10112224S |doi-access=free }}</ref> do čega dolazi zbog ograničenih okolišnih resursa, potičući agresiju između mužjaka radi pristupa teritorijama za razmnožavanje<ref name=":0">{{Cite journal |last1=Lengkeek |first1=W. |last2=Didderen |first2=K. |last3=Côté |first3=I. M. |last4=van der Zee |first4=E. M. |last5=Snoek |first5=R. C. |last6=Reynolds |first6=J. D. |date=2008-10-01 |title=Plasticity in sexual size dimorphism and Rensch's rule in Mediterranean blennies (Blenniidae) |journal=Canadian Journal of Zoology |volume=86 |issue=10 |pages=1173–1178 |doi=10.1139/z08-103 |issn=0008-4301}}</ref> i partnerima za parenje.<ref name=":2"/> U [[Filogenija|filogenetske]] loze koje naizgled slijede ovo pravilo spadaju [[primat]]i, [[perajar]]i i [[papkar]]i.<ref>{{cite journal |author=Fairbairn, D.J. |title=Allometry for Sexual Size Dimorphism: Pattern and Process in the Coevolution of Body Size in Males and Females |journal=Annu. Rev. Ecol. Syst. |volume=28 |issue=1 |pages=659–687 |year=1997 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.28.1.659}}</ref> Ovo pravilo je rijetko testirano na parazitima. Istraživanje iz 2019. pokazalo je da se ektoparazitske [[Philopteridae|filopteridske]] i [[Menoponidae|menoponidske]] uši pridržavaju ovog pravila, dok [[Ricinidae|ricinidske]] uši pokazuju obrnut obrazac.<ref>{{cite journal |author1=Piross, I.S. |author2=Harnos, A.|author3=Rozsa, L. |title=Rensch's rule in avian lice: contradictory allometric trends for sexual size dimorphism|journal=Scientific Reports|volume=9 |pages=7908 |year=2019 |issue=1|doi=10.1038/s41598-019-44370-5|pmid=31133727|pmc=6536520|bibcode=2019NatSR...9.7908P|doi-access=free }}</ref> == Reference == {{reflist}} Kategorija:Anatomija životinja Kategorija:Biološka pravila 44c9cnplzuiyl0m3in580gu4f8q36km 42710813 42710808 2026-10-13T15:55:18Z Duma 16555 42710813 wikitext text/x-wiki '''Gigantothermy''' (sometimes called '''ectothermic homeothermy''' or '''inertial homeothermy''') is a phenomenon with significance in [[biology]] and [[paleontology]], whereby large, bulky [[ectotherm]]ic animals are more easily able to maintain a constant, relatively high [[body temperature]] than smaller animals by virtue of their smaller [[surface-area-to-volume ratio]].<ref>{{Cite thesis |last=Missell |first=Christine Ann |title=Thermoregulatory adaptations of Acrocanthosaurus atokensis - evidence from oxygen isotopes |date=2004-04-07 |degree=MS |publisher=[[North Carolina State University]] |url=http://www.lib.ncsu.edu/resolver/1840.16/1335}}</ref> A bigger animal has proportionately less of its body close to the outside environment than a smaller animal of otherwise similar shape, and so it gains heat from, or loses heat to, the environment much more slowly. The phenomenon is important in the biology of ectothermic [[megafauna]], such as large [[turtle]]s, and aquatic reptiles like [[Ichthyosauria|ichthyosaur]]s and [[mosasaur]]s.{{Citation needed|date=August 2014}} Gigantotherms, though almost always ectothermic, generally have a body temperature similar to that of [[endotherm]]s.{{Citation needed|date=July 2010}} It has been suggested that the larger [[dinosaurs]] would have been gigantothermic, rendering them virtually [[homeotherm]]ic.<ref>{{cite news |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/5166518.stm |title=Big dinosaurs 'had warmer blood' |work=[[BBC News]] |date=2006-07-11 |access-date=2011-12-21}}</ref> == Nedostaci == Gigantothermy allows animals to maintain body temperature, but is most likely detrimental to endurance and muscle power as compared with endotherms due to decreased anaerobic efficiency.<ref>{{Cite journal|title = Maximal Aerobic and Anaerobic Power Generation in Large Crocodiles versus Mammals: Implications for Dinosaur Gigantothermy|journal = PLOS ONE|date = 2013-07-05|pmc = 3702618|pmid = 23861968|article-number = e69361|volume = 8|issue = 7|doi = 10.1371/journal.pone.0069361|first = Roger S.|last = Seymour| bibcode=2013PLoSO...869361S |doi-access = free}}</ref> Mammals' bodies have roughly four times as much surface area occupied by [[mitochondria]] as reptiles,{{clarify|date=July 2022}} necessitating larger energy demands, and consequently producing more heat to use in thermoregulation. An ectotherm the same size of an endotherm would not be able to remain as active as the endotherm, as heat is modulated behaviorally rather than biochemically. More time is dedicated to basking than eating. == Prednosti == Large ectotherms displaying the same body size as large endotherms have the advantage of a slow metabolic rate, meaning that it takes reptiles longer to digest their food. Consequently, gigantothermic ectotherms would not have to eat as often as large endotherms that need to maintain a constant influx of food to meet energy demands. Although lions are much smaller than crocodiles, the lions must eat more often than crocodiles because of the higher metabolic output necessary to maintain the lion's heat and energy. The crocodile needs only to lie in the sun to digest more quickly and synthesize [[adenosine triphosphate|ATP]]. == Povezano == * [[Allenovo pravilo]] * [[Bergmannovo pravilo]] * [[Bradiaerobičnost]] * [[Bradimetabolizam]] * [[Fiziologija dinosaura]] * [[Tahiaerobičnost]] == Reference == {{reflist}} Kategorija:Fiziologija mkwnuc3fe3mdy610xkl9kfpw16vfnpu 42710814 42710813 2026-10-13T16:08:44Z Duma 16555 42710814 wikitext text/x-wiki '''Gigantotermija''' (ponekad nazvana '''ektotermna homeotermija''' ili '''inercijalna homeotermija''') je fenomen od značaja u [[biologija|biologiji]] i [[paleontologija|paleontologiji]], pri čemu velike, glomazne [[ektoterm]]ne životinje lakše održavaju konstantnu, relativno visoku [[Termoregulacija|tjelesnu temperaturu]] od manjih životinja zbog manjeg [[Odnos površine i zapremine|odnosa površine i zapremine]].<ref>{{Cite thesis |last=Missell |first=Christine Ann |title=Thermoregulatory adaptations of Acrocanthosaurus atokensis - evidence from oxygen isotopes |date=2004-04-07 |degree=MS |publisher=[[North Carolina State University]] |url=http://www.lib.ncsu.edu/resolver/1840.16/1335}}</ref> Veća životinja ima proporcionalno manji dio tijela bliže vanjskom okruženju od manje životinje koja je pored toga sličnog oblika, te stoga mnogo sporije prima toplinu iz okoline ili je gubi u okolinu. Ovaj fenomen je važan u biologiji ektotermne [[megafauna|megafaune]], kao što su velike [[kornjače]], i vodenih gmizavaca poput [[ihtiosaur]]a i [[mosasaur]]a. Gigantotermi, iako gotovo uvijek ektotermni, uglavnom imaju tjelesnu temperaturu sličnu onoj endoterma. Pretpostavlja se da su veći [[dinosauri]] bili gigantotermni, što ih čini praktično [[homeoterm]]nim.<ref>{{cite news |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/5166518.stm |title=Big dinosaurs 'had warmer blood' |work=[[BBC News]] |date=2006-07-11 |access-date=2011-12-21}}</ref> == Nedostaci == Gigantotermija omogućava životinjama da održavaju tjelesnu temperaturu, ali je najvjerojatnije štetna za izdržljivost i mišićnu snagu u poređenju sa endotermima zbog smanjene anaerobne efikasnosti.<ref>{{Cite journal|title = Maximal Aerobic and Anaerobic Power Generation in Large Crocodiles versus Mammals: Implications for Dinosaur Gigantothermy|journal = PLOS ONE|date = 2013-07-05|pmc = 3702618|pmid = 23861968|article-number = e69361|volume = 8|issue = 7|doi = 10.1371/journal.pone.0069361|first = Roger S.|last = Seymour| bibcode=2013PLoSO...869361S |doi-access = free}}</ref> U tijelima sisara mitohondrije zauzimaju otprilike četiri puta veću površinu nego u tijelima gmizavaca, što uzrokuje veće energetske potrebe i posljedično stvara više toplote za upotrebu u termoregulaciji. Ektoterm iste veličine kao endoterm ne bi mogao ostati podjednako aktivan kao endoterm, jer se toplota modulira bihevioralno, a ne biohemijski. Više vremena se posvećuje sunčanju nego jelu. == Prednosti == Krupni ektotermi iste veličine kao i krupni endotermi imaju prednost sporog metabolizma, što znači da gmizavcima treba više vremena da probave hranu. Posljedično, gigantotermni ektotermi ne bi morali jesti tako često kao veliki endotermi koji trebaju održavati stalan dotok hrane kako bi zadovoljili energetske potrebe. Iako su lavovi mnogo manji od krokodila, oni moraju jesti češće od krokodila zbog većeg metaboličkog učinka neophodnog za održavanje topline i energije u tijelu lava. Krokodilu je potrebno samo da leži na suncu da bi brže probavio hranu i sintetizirao [[adenozin trifosfat|ATP]]. == Povezano == * [[Allenovo pravilo]] * [[Bergmannovo pravilo]] * [[Bradiaerobičnost]] * [[Bradimetabolizam]] * [[Fiziologija dinosaura]] * [[Tahiaerobičnost]] == Reference == {{reflist}} Kategorija:Fiziologija h6gzv0cjitr3w1le7d0s963eycotpbx 42710894 42710814 2026-10-14T11:05:38Z Duma 16555 42710894 wikitext text/x-wiki [[File:Feeding time, all the time - Flickr - Lip Kee.jpg|thumb|upright=1.35|Ptice nesu samo onoliko jaja za koliko mogu obezbijediti hranu.]] [[File:Sykora02.jpg|thumb|Ako ima previše mladunaca koje treba othraniti, manje će ih preživjeti, što smanjuje [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] roditelja.]] '''Lackov princip''', koji je 1954. predložio britanski [[ornitologija|ornitolog]] [[David Lack]], navodi da je "veličina legla svake vrste ptice prilagođena [[prirodna selekcija|prirodnom selekcijom]] kako bi odgovarala najvećem broju mladih za koje roditelji, u prosjeku, mogu obezbijediti dovoljno hrane".<ref name=Lack1954>{{cite book |author=Lack, David |authorlink=David Lack |date=1954 |title=The regulation of animal numbers |url=https://archive.org/details/naturalregulatio0000lack |url-access=registration |publisher=Clarendon Press}}</ref> Kao [[biološko pravilo]], princip se može formalizirati i generalizirati kako bi se primijenio na organizme koji se razmnožavaju općenito, uključujući životinje i biljke. Rad zasnovan na Lackovom principu od strane [[George C. Williams|Georgea C. Williamsa]] i drugih doveo je do poboljšanog [[Matematička biologija|matematičkog razumijevanja]] [[populacijska biologija|populacijske biologije]]. == Princip == {{further|Prirodna selekcija}} Lackov princip implicira da će ptice koje polože više jaja nego što je optimalno najvjerojatnije imati manje mladunaca koji uspješno napuste gnijezdo jer roditelji neće moći prikupiti dovoljno hrane za sve njih.<ref name=Lack1954/> [[evolucijska biologija|Evolucijski biolog]] [[George C. Williams]] napominje da se argument odnosi i na druge organizme osim ptica, navodeći primjer stvaranje [[sjemeni zametak|sjemenih zametaka]] za [[sjemenke]] kao ekvivalentan slučaj kod biljaka. Williams je formalizirao argument kako bi stvorio [[matematička biologija|matematičku teoriju]] evolucijskog donošenja odluka, zasnovanu na okviru koji je 1930. iznio [[R. A. Fisher]] - naime, da trud uložen u razmnožavanje mora biti vrijedan cijene u poređenju s dugoročnom [[adaptivna vrijednost|reproduktivnom sposobnošću]] jedinke.<ref>{{cite book |author=Fisher, R. A. |authorlink=R. A. Fisher |date=1930 |title=The genetical theory of natural selection |publisher=Oxford University Press}}</ref> Williams je napomenuo da bi ovo doprinijelo diskusiji o tome da li su (kako je Lack tvrdio) reproduktivni procesi organizma podešeni da služe njegovom vlastitom reproduktivnom interesu ([[prirodna selekcija]]), ili kako je predložio [[V.C. Wynne-Edwards]],<ref>{{cite book |author=Wynne-Edwards, V. C. |authorlink=V. C. Wynne-Edwards |date=1962 |title=Animal dispersion in relation to social behavior |publisher=Oliver and Boy}}</ref> da povećaju šanse za preživljavanje vrste kojoj jedinka pripada ([[grupna selekcija]]). Zoolog [[J. L. Cloudsley-Thompson|J.L. Cloudsley-Thompson]] tvrdio je da bi u tom slučaju velika ptica mogla stvoriti više mladunaca od malene ptice.<ref>{{cite book |author=Cloudsley-Thompson, J. L. |authorlink=John Cloudsley-Thompson |date=1955 |pages=54–55 |editor1=Cragg, J. B.|editor2=Pirie, N. W. |title=The numbers of man and animals |publisher=Oliver and Boyd}}</ref> Williams je odgovorio da bi to bila loša reproduktivna strategija, jer velike ptice imaju nižu smrtnost i stoga veću rezidualnu reproduktivnu vrijednost tokom cijelog života (pa je preuzimanje velikog kratkoročnog rizika neopravdano).<ref>{{Cite journal|author=Williams, George C. |authorlink=George C. Williams (biologist) | title=Natural Selection, the Costs of Reproduction, and a Refinement of Lack's Principle |journal=The American Naturalist |volume=100 |issue=916 |date=November 1966 |pages=687–690 | jstor=2459305 |doi=10.1086/282461|s2cid=84993886 }}</ref> Williamsov odgovor "jedan je od najcitiranijih radova o evoluciji životnog ciklusa jer je ... konceptualno omogućio pronalaženje optimalnih strategija životnog ciklusa u populacijama strukturiranim prema dobi".<ref>{{Cite journal|author1=Pasztor, E.|author2=Loeschcke, V. | title=The Coherence of Cole's Result and Williams' Refinement of Lack's Principle |journal=Oikos |volume=56| issue=3 |date=November 1989 | pages=416–420 | jstor=3565627 | doi=10.2307/3565627 |bibcode=1989Oikos..56..416P }}</ref> == Povezano == * [[Evolucija]] * [[Opstanak najsposobnijih]] == Reference == {{reflist|30em}} Kategorija:Biološka pravila Kategorija:Evolutivna biologija nof764r6rje2zs3i49pr05pj9cknxpf 42710914 42710894 2026-10-14T11:40:04Z Duma 16555 42710914 wikitext text/x-wiki [[File:Allens rule, Lepus, hare, ears, Earth.png|alt=Earth, ears, hare, Lepus|thumb|Uši [[Lepus arcticus|arktičkog zeca]] su kraće od ušiju mnogih zečeva iz toplijih područja.<ref>{{Cite book|last=FRYDRÝŠEK|first=Karel|title=Biomechanika 1|publisher=VSB – Technical University of Ostrava, Faculty of Mechanical Engineering, Department of Applied Mechanics|year=2019|isbn=978-80-248-4263-9|location=Ostrava, Czech Republic|pages=338–339}}</ref>|250x250px]] '''Allen's rule''' is an [[ecogeographical rule]] formulated by [[Joel Asaph Allen]] in 1877,<ref>{{cite journal |first=Joel Asaph |last=Allen |authorlink=Joel Asaph Allen |title=The influence of Physical conditions in the genesis of species |journal=Radical Review |year=1877 |volume=1 |pages=108–140 |url=http://people.wku.edu/charles.smith/biogeog/ALLE1877.htm}}</ref><ref>{{cite book |first=Barry Holstun |last=Lopez |year=1986 |title=Arctic Dreams: Imagination and Desire in a Northern Landscape |publisher=Scribner |url=https://books.google.com/books?id=Y-WxJYMD5HsC |isbn=978-0-684-18578-1}}</ref> broadly stating that animals adapted to cold climates have shorter and thicker limbs and bodily [[appendage]]s than animals adapted to warm climates. More specifically, it states that the body [[surface-area-to-volume ratio]] for [[Homeothermy|homeothermic]] animals varies with the average temperature of the habitat to which they are adapted (i.e. the ratio is low in cold climates and high in hot climates). == Objašnjenje == [[File:Allen_rule_example.svg|thumb|Tri pravougaone prizme su sastavljene od osam [[jedinična kocka|jediničnih kocki]]. Kompozitna kocka sa stranom 2 ima zapreminu od 8 jedinica<sup>3</sup>, ali površinu od samo 24 jedinice<sup>2</sup>. Pravougaona prizma širine tri kocke, dužine jedne kocke i visine četiri kocke ima istu zapreminu, ali površinu od 28 jedinica<sup>2</sup>. Slaganjem u jednu kolonu dobijaju se 34 jedinice<sup>2</sup>.]] Allen's rule predicts that [[endotherm]]ic animals with the same body volume should have different [[surface area]]s that will either aid or impede their heat dissipation. Because animals living in cold climates need to conserve as much heat as possible, Allen's rule predicts that they should have evolved comparatively low [[surface area-to-volume ratio]]s to minimize the surface area by which they dissipate heat, allowing them to retain more heat. For animals living in warm climates, Allen's rule predicts the opposite: that they should have comparatively high ratios of surface area to volume. Because animals with low surface area-to-volume ratios would overheat quickly, animals in warm climates should, according to the rule, have high surface area-to-volume ratios to maximize the surface area through which they dissipate heat.<!--Starting on page 67, Ashizawa et al. (2007) said, "Such differences are possibly related to differentiation of the so-called 'race' during human population dispersals, and are classically interpreted following Allen's rule (Allen, 1877). The latter can be very briefly summarized as follows: a homeothermic animal living in a hot climate has a smaller body volume-to-surface area ratio, and vice versa, as a result of thermal adaptation. Much more briefly it holds that animals adapted to cold have shorter limbs and protruding body parts."--><ref name="Ashizawa">Ashizawa, K. et al. (2007). Growth of height and leg length of children in Beijing and Xilinhot, China. In Anthropological Science. 116(1). Pages 67 & 68. Retrieved January 22, 2017, from [https://www.jstage.jst.go.jp/article/ase/116/1/116_070130/_pdf link].</ref> [[File:Comparison of surface area vs volume of shapes.svg|thumb|Grafikoni površine, ''A'' u odnosu na zapreminu, ''V'' Platonovih čvrstih tijela i sfere, koji pokazuju da okrugli oblici s istom zapreminom imaju manju površinu.]] == Kod životinja == Though there are numerous exceptions, many animal [[Population (biology)|population]]s appear to conform to the predictions of Allen's rule. The [[polar bear]] has stocky limbs and very short ears that are in accordance with the predictions of Allen's rule, so does the [[snow leopard]].<ref>{{cite web |first=C. Michael |last=Hogan |date=November 18, 2008 |url=http://www.igoterra.com/artspec_information.asp?thingid=36084 |title=Polar Bear: ''Ursus maritimus'' |website=iGoTerra}}</ref> In 2007, R.L. Nudds and S.A. Oswald studied the exposed lengths of [[seabird]]s' legs and found that the exposed leg lengths were negatively correlated with ''Tm''axdiff (body temperature minus minimum ambient temperature), supporting the predictions of Allen's rule.<ref name="Nudd"/> J.S. Alho and colleagues argued that [[tibia]] and [[femur]] lengths are highest in populations of the [[common frog]] that are indigenous to the middle latitudes, consistent with the predictions of Allen's rule for [[ectotherm]]ic [[organism]]s.<ref name="Alho"/> [[Population (biology)|Population]]s of the same species from different [[latitude]]s may also follow Allen's rule.<ref>{{cite journal |author-link1=Peter L. Hurd |last1=Hurd |first1=Peter L. |last2=van Anders |first2=Sari M. |date=2007 |title=Letter To The Editor: Latitude, Digit Ratios, and Allen's and Bergmann's Rules: A Comment on Loehlin, McFadden, Medland, and Martin (2006) |journal=Archives of Sexual Behavior |volume=36 |issue=2 |pages=139–141 |doi=10.1007/s10508-006-9149-9|pmid=17333323 |hdl=2027.42/83881 |s2cid=2690330 |url=https://deepblue.lib.umich.edu/bitstream/2027.42/83881/1/latitude_digit_ratios_a_comment_on_loehlin.pdf |hdl-access=free }}</ref> R.L. Nudds and S.A. Oswald argued in 2007 that there is poor empirical support for Allen's rule, even if it is an "established ecological tenet".<ref name="Nudd"/> They said that the support for Allen's rule mainly draws from studies of single species, since studies of multiple species are "confounded" by the scaling effects of [[Bergmann's rule]] and alternative adaptations that counter the [[prediction]]s of Allen's rule.<ref name="Nudd">{{cite journal |last1=Nudds |first1=R.L. |last2=Oswald |first2=S.A. |title=An Interspecific Test of Allen's Rule: Evolutionary Implications for Endothermic Species |journal=Evolution |date=December 2007 |volume=61 |issue=12 |pages=2839–2848 |doi=10.1111/j.1558-5646.2007.00242.x |pmid=17941837|s2cid=28694340 |doi-access=free }}</ref> J.S. Alho and colleagues argued in 2011 that, although Allen's rule was originally formulated for [[endotherm]]s, it can also be applied to [[ectotherm]]s, which derive body temperature from the environment. In their view, ectotherms with lower surface area-to-volume ratios would heat up and cool down more slowly, and this resistance to temperature change might be adaptive in "thermally heterogeneous environments". Alho said that there has been a renewed interest in Allen's rule due to global warming and the "[[microevolution]]ary changes" that are predicted by the rule.<ref name="Alho">{{cite journal |last1=Alho |first1=J. S. |last2=Herczeg |first2=G. |last3=Laugen |first3=A. |display-authors=etal |date=2011 |title=Allen's Rule Revisited: Quantitative Genetics of Extremity Length in the Common Frog Along a Latitudinal Gradient |journal=Journal of Evolutionary Biology |volume=24 |issue=1 |pages=59–70 |doi=10.1111/j.1420-9101.2010.02141.x |pmid=20964781 |s2cid=32746448 |doi-access=free }}</ref> == Kod ljudi == [[File:Eskimo group - NARA - 523819.jpg|thumb|Grupa [[eskim]]a koju je uslikao [[William Dinwiddie]] (1894)]] Marked differences in limb lengths have been observed when different portions of a given human population reside at different altitudes. Environments at higher altitudes generally experience lower ambient temperatures. In [[Peru]], individuals who lived at higher elevations tended to have shorter limbs, whereas those from the same population who inhabited the more low-lying coastal areas generally had longer limbs and larger trunks.<ref>{{cite journal |first=Karen J. |last=Weinstein |title=Body Proportions in Ancient Andeans from High and Low Altitudes |journal=American Journal of Physical Anthropology |date=November 2005 |volume=128 |issue=3 |pages=569–585 |doi=10.1002/ajpa.20137 |pmid=15895419}}</ref> Katzmarzyk and Leonard similarly noted that human populations appear to follow the predictions of Allen's rule.<ref name="Katzmarzyk and Leonard"/><sup>:494</sup> There is a negative association between [[body mass index]] and mean annual temperature for indigenous human populations,<ref name="Katzmarzyk and Leonard"/><sup>:490</sup> meaning that people who originate from colder regions have a heavier build for their height and people who originate from warmer regions have a lighter build for their height. Relative sitting height is also negatively correlated with temperature for [[Indigenous peoples|indigenous]] human [[Population (human biology)|population]]s,<ref name="Katzmarzyk and Leonard"/><sup>:487–88</sup> meaning that people who originate from colder regions have proportionally shorter legs for their height and people who originate from warmer regions have proportionally longer legs for their height.<ref name="Katzmarzyk and Leonard">{{cite journal |last1=Katzmarzyk |first1=Peter T. |last2=Leonard |first2=William R. |date=1998 |title=Climatic Influences on Human Body Size and Proportions: Ecological Adaptations and Secular Trends |journal=American Journal of Physical Anthropology |volume=106 |issue=4 |pages=483–503 |doi=10.1002/(SICI)1096-8644(199808)106:4<483::AID-AJPA4>3.0.CO;2-K |pmid=9712477}}</ref> [[File:Mean annual temperature and brachial index in selected modern populations.jpg|thumb|Srednja godišnja temperatura i proporcije udova u odabranim današnjim populacijama.]] In 1968, A.T. Steegman investigated the assumption that Allen's rule caused the structural configuration of the face of human populations adapted to polar climate. Steegman did an experiment that involved the survival of rats in the cold. Steegman said that the rats with narrow [[Nasal passage|nasal]] passages, broader faces, shorter tails and shorter legs survived the best in the cold. Steegman said that the experimental results had similarities with the Arctic Mongoloids, particularly the [[Eskimo]] and [[Aleut]], because these have similar [[Morphology (biology)|morphological]] features in accordance with Allen's rule: a narrow nasal passage, relatively large heads, long to round heads, large jaws, relatively large bodies, and short limbs.<ref>{{cite journal |last1=Steegmann |first1=A.T. |last2=Platner |first2=W.S. |date=January 1968 |title=Experimental cold modification of cranio-facial morphology |journal=American Journal of Physical Anthropology |volume=28 |issue=1 |pages=17–30 |doi=10.1002/ajpa.1330280111 |pmid=5659959 }}</ref> Allen's rule may have also resulted in wide noses and alveolar and/or maxillary prognathism being more common in human populations in warmer regions, and the opposite in colder regions.<ref>{{Cite journal |last1=Rae |first1=Todd C. |last2=Koppe |first2=Thomas |last3=Stringer |first3=Chris B. |date=27 October 2010 |title=The Neanderthal face is not cold adapted |url=https://edisciplinas.usp.br/pluginfile.php/6200375/mod_resource/content/1/The%20neanderthal%20face%20is%20not%20cold%20adapted%20%28Rae%20et%20al%202011%29.pdf |access-date=5 May 2024 |website=Moodle USP: e-Disciplinas|pmid=21183202 |doi=10.1016/j.jhevol.2010.10.003 |volume=60 |pages=234–9 }}</ref> == Mehanizam == A contributing factor to Allen's rule in [[vertebrates]] may be that the growth of [[cartilage]] is at least partly dependent on temperature. Temperature can directly affect the growth of [[cartilage]], providing a [[proximate]] biological explanation for this rule. Experimenters raised [[mice]] either at 7 degrees, 21 degrees or 27 degrees Celsius and then measured their tails and ears. They found that the tails and ears were significantly shorter in the mice raised in the cold in comparison to the mice raised at warmer temperatures, even though their overall body weights were the same. They also found that the mice raised in the cold had less blood flow in their [[Limb (anatomy)|extremities]]. When they tried [[Bone growth|growing bone]] samples at different temperatures, the researchers found that the samples grown in warmer temperatures had significantly more growth of cartilage than those grown in colder temperatures.<ref>{{cite web |title=Hot weather for longer legs |website=Science News |publisher=The Naked Scientists |date=December 2008 |url=http://www.thenakedscientists.com/HTML/content/news/news/1549/}}</ref><ref>{{cite journal |last1=Serrat |first1=Maria A. |last2=King |first2=Donna |last3=Lovejoy |first3=C. Owen |year=2008 |title=Temperature regulates limb length in homeotherms by directly modulating cartilage growth |journal=[[Proceedings of the National Academy of Sciences]] |volume=105 |issue=49 |pages=19348–19353 |doi=10.1073/pnas.0803319105 |pmid=19047632 |pmc=2614764 |bibcode=2008PNAS..10519348S |url=http://www.pnas.org/content/105/49/19348.full.pdf|doi-access=free }}</ref> == Povezano == * [[Bergmannovo pravilo]], koje povezuje geografsku širinu sa tjelesnom masom kod životinja * [[Glogerovo pravilo]], koje povezuje vlažnost s pigmentacijom kod životinja * [[Adaptacije na hladnoću i vrućinu kod ljudi]] == Reference == {{reflist|30em}} Kategorija:Biološka pravila Kategorija:Fiziologija 9addhagohaorw85fk7g8zijw34gm75v Nacrt Ugovora o jugoslavenskoj konfederaciji 1990. 0 265961 42710777 1780958 2026-10-13T12:57:36Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Nacrt ugovora o Jugoslavenskoj konfederaciji]] 42710777 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Nacrt ugovora o Jugoslavenskoj konfederaciji]] 6hpu2zc9lds1c3mjkw0u1zhhg9ib1y7 Capian 0 275606 42710901 42111222 2026-10-14T11:22:34Z Kontributor 2K 192569 42710901 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Kapjan | originalni_naziv = Capian | slika = | opis_slike = | grb = Blason ville fr Capian (Gironde).svg | država = {{FRA}} | region = Akvitanija | departman = Gironde | prefektura = Bordo | kanton = Kadijak | gšir = 44.7116666666667 | gduž =-0.329722222222222 | nadm visina = 110 | maksimalna_nadmorska_visina = 115 | minimalna_nadmorska_visina = 17 | površina-km = 18,23 | površina-he = 1.823 | stanovništvo = 624<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 36,64 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 33093 | poštanski kod = 33550 }} '''Kapjan''' ({{jez-fra|Capian}}) je naselje i opština u jugozapadnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Akvitanija]], u departmanu [[Departman Žironda u Francuskoj|Žironda]] koja pripada prefekturi Bordo. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 624 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 34&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 18,23&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 110 metara (maksimalnoj 115 m, a minimalnoj 17 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=564| 1968=623| 1975=591| 1982=669| 1990=602| 1999=624| 2006=| 2011=668| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:900 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:600 color:gray1 from:start till:end bar:300 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,127)(84,138) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 564 1968: 623 points:(84,138)(100,132) color:blue width:2 #1975: 591 points:(100,132)(128,146) color:blue width:2 #1982: 669 points:(128,146)(160,134) color:blue width:2 #1990: 602 points:(160,134)(196,138) color:blue width:2 #1999: 624 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=34317 Capian na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=33&codecom=093 Capian na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.780365797429512&RadLong1=-0.00575473839507978 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=330093 Položaj mesta Capian na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.7116666666667&longitude=-.329722222222222&zoom=8 Plan naselja Capian na mapi (Mapquest)] {{Departman Žironda u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|44_42_42_N_00_19_47_W_type:city_region:FR|44° 42' 42" SG Š, 00° 19' 47" ZGD}} 4nh5r9hybijg78s6azjlfv52u2eekz0 Beaumont (Gers) 0 276459 42710824 42108145 2026-10-13T16:29:09Z Kontributor 2K 192569 42710824 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Bomon}} {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Bomon | originalni_naziv = Beaumont | slika = Beaumont (32) Église Notre-Dame de Vopillon Extérieur 02.JPG | opis_slike = | grb = Blason ville fr Beaumont (Gers).svg | država={{FRA}} | region = Središnji-Pirineji | departman = Gers | prefektura = Kondom | kanton = Kondom | gšir = 43.9472222222222 | gduž = 0.286111111111111 | nadm visina = 102 | maksimalna_nadmorska_visina = 152 | minimalna_nadmorska_visina = 76 | površina-km = 7,56 | površina-he = 756 | stanovništvo = 145<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 19,18 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 32037 | poštanski kod = 32100 }} '''Bomon''' ({{jez-fra|Beaumont}}) je naselje i opština u južnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Središnji-Pirineji]], u departmanu [[Departman Žers u Francuskoj|Žers]] koja pripada prefekturi Kondom. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 112 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 14&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 7,56&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 102 metara (maksimalnoj 152 m, a minimalnoj 76 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=93| 1968=144| 1975=139| 1982=105| 1990=114| 1999=112| 2006=| 2011=145| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:300 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:200 color:gray1 from:start till:end bar:100 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,130)(84,102) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 195 1968: 144 points:(84,102)(100,99) color:blue width:2 #1975: 139 points:(100,99)(128,79) color:blue width:2 #1982: 105 points:(128,79)(160,85) color:blue width:2 #1990: 114 points:(160,85)(196,83) color:blue width:2 #1999: 112 points:(196,83)(228,78) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Beaumont (Gers)}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=33306 Beaumont na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=32&codecom=037 Beaumont na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.76702372492466&RadLong1=0.00499358091569686 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=320037 Položaj mesta Beaumont na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=43.9472222222222&longitude=.286111111111111&zoom=8 Plan naselja Beaumont na mapi (Mapquest)] {{Departman Žers u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|43_56_50_N_00_17_10_E_type:city_region:FR|43° 56' 50" SG Š, 00° 17' 10" IGD}} l4mtl25uwnbdvhnu9c6ah6vq5g07r6s 42710829 42710824 2026-10-13T16:54:10Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Beaumont (Žers)]] na [[Beaumont (Gers)]] preko preusmjerenja 42710824 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Bomon}} {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Bomon | originalni_naziv = Beaumont | slika = Beaumont (32) Église Notre-Dame de Vopillon Extérieur 02.JPG | opis_slike = | grb = Blason ville fr Beaumont (Gers).svg | država={{FRA}} | region = Središnji-Pirineji | departman = Gers | prefektura = Kondom | kanton = Kondom | gšir = 43.9472222222222 | gduž = 0.286111111111111 | nadm visina = 102 | maksimalna_nadmorska_visina = 152 | minimalna_nadmorska_visina = 76 | površina-km = 7,56 | površina-he = 756 | stanovništvo = 145<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 19,18 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 32037 | poštanski kod = 32100 }} '''Bomon''' ({{jez-fra|Beaumont}}) je naselje i opština u južnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Središnji-Pirineji]], u departmanu [[Departman Žers u Francuskoj|Žers]] koja pripada prefekturi Kondom. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 112 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 14&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 7,56&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 102 metara (maksimalnoj 152 m, a minimalnoj 76 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=93| 1968=144| 1975=139| 1982=105| 1990=114| 1999=112| 2006=| 2011=145| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:300 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:200 color:gray1 from:start till:end bar:100 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,130)(84,102) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 195 1968: 144 points:(84,102)(100,99) color:blue width:2 #1975: 139 points:(100,99)(128,79) color:blue width:2 #1982: 105 points:(128,79)(160,85) color:blue width:2 #1990: 114 points:(160,85)(196,83) color:blue width:2 #1999: 112 points:(196,83)(228,78) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Beaumont (Gers)}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=33306 Beaumont na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=32&codecom=037 Beaumont na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.76702372492466&RadLong1=0.00499358091569686 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=320037 Položaj mesta Beaumont na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=43.9472222222222&longitude=.286111111111111&zoom=8 Plan naselja Beaumont na mapi (Mapquest)] {{Departman Žers u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|43_56_50_N_00_17_10_E_type:city_region:FR|43° 56' 50" SG Š, 00° 17' 10" IGD}} l4mtl25uwnbdvhnu9c6ah6vq5g07r6s Marne (departman) 0 278652 42710916 42105412 2026-10-14T11:45:27Z Kontributor 2K 192569 42710916 wikitext text/x-wiki {{Fr-departman |ime=Marna |ime_original=Marne |položaj=Département 51 in France.svg |region=Šampanja-Ardeni |prefektura=Šalon an Šampanj | stanovništvo = 565.307<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2010 | gustina = 69 |površina=8.162 |okruzi=5 |kantoni=44 |opštine=619 |}} '''Marna''' ({{jez-fr|Marne}}) je [[departmani Francuske|departman]] u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]]. Pripada regionu [[Šampanja-Ardeni]], a glavni grad departmana ([[Prefekture Francuske|prefektura]]) je [[Châlons-en-Champagne|Šalon an Šampanj]]. Departman Marna je označen rednim brojem 51. NJegova površina iznosi 8.162&nbsp;km². Po podacima iz [[2010.]] godine u departmanu Marna je živelo 565.307 stanovnika, a [[gustina naseljenosti]] je iznosila 69 stanovnika po km². Ovaj departman je administrativno podeljen na: * 5 okruga * 44 kantona i * 619 opština. == Demografija == {{DemografijaFR| 1962= | 1968= | 1975= | 1982= | 1990= | 1999=565229| 2006=| 2011=| sansdoublescomptes= 1962}} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Povezano == * [[Spisak departmana Francuske po gustini naseljenosti]] * [[Spisak departmana Francuske po površini]] * [[Spisak departmana Francuske po broju stanovnika]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Marne}} {{Departman Marna u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} [[Kategorija:Departmani Francuske]] [[Kategorija:Departman Marna u Francuskoj|*]] f58bk0og9sj8si7gc4ruc8xgfwstipw Dagny-Lambercy 0 279880 42710827 42114899 2026-10-13T16:41:21Z Kontributor 2K 192569 42710827 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto =Danji Lambersi | originalni_naziv =Dagny-Lambercy | slika = Dagny-Lambercy (Aisne) mairie-école.JPG | opis_slike = | grb = Blason ville fr Dagny-Lambercy (Aisne).svg | država={{FRA}} | region =Pikardija | departman =Aisne | prefektura =Laon | kanton =Rozoa sir Ser | gšir =49.7713888888889 | gduž =4.04444444444444 | nadm visina =223 | maksimalna_nadmorska_visina =211 | minimalna_nadmorska_visina =137 | površina-km = 10,04 | površina-he =1.004 | stanovništvo =159<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 13,45 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE =02256 | poštanski kod =02140 }} '''Danji Lambersi''' ({{jez-fra|Dagny-Lambercy}}) je naselje i opština u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Pikardija]], u departmanu [[Departman En (Pikardija) u Francuskoj|En (Pikardija)]] koja pripada prefekturi Laon. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 159 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 15&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 10,04&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 223 metara (maksimalnoj 211 m, a minimalnoj 137 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=195| 1968=212| 1975=183| 1982=169| 1990=160| 1999=159| 2006=| 2011=135| sansdoublescomptes= 1962}} {{DemografijaFR| 1962=195| 1968=212| 1975=183| 1982=169| 1990=160| 1999=159| 2006=| 2011=135| sansdoublescomptes= 1968}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:330 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:220 color:gray1 from:start till:end bar:110 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,138)(84,129) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 229 1968: 212 points:(84,129)(100,114) color:blue width:2 #1975: 183 points:(100,114)(128,107) color:blue width:2 #1982: 169 points:(128,107)(160,102) color:blue width:2 #1990: 160 points:(160,102)(196,102) color:blue width:2 #1999: 159 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Dagny-Lambercy}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=9564 Dagny-Lambercy na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=02&codecom=256 Dagny-Lambercy na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.868674609448365&RadLong1=0.0705888719733459 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=020256 Položaj mesta Dagny-Lambercy na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=49.7713888888889&longitude=4.04444444444444&zoom=8 Plan naselja Dagny-Lambercy na mapi (Mapquest)] {{Departman En u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|49_46_17_N_04_02_40_E_type:city_region:FR|49° 46' 17" SG Š, 04° 02' 40" IGD}} 6iy2d530i1g8hl2rof8f792o6wdhy9u Bus-lès-Artois 0 285098 42710823 42110635 2026-10-13T16:19:36Z Kontributor 2K 192569 42710823 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Bi lez Artoa | originalni_naziv = Bus-lès-Artois | slika = Bus-lès-Artois église 1.jpg | opis_slike = | grb = Blason ville fr Bus-lès-Artois (Somme).svg | država={{FRA}} | region = Pikardija | departman = Somme | prefektura = Amjen | kanton = Ašeks an Amjenoa | gšir = 50.1041666666667 | gduž = 2.54222222222222 | nadm visina = 140 | maksimalna_nadmorska_visina = 153 | minimalna_nadmorska_visina = 108 | površina-km = 6,74 | površina-he = 674 | stanovništvo =146<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 21,36 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 80153 | poštanski kod = 80560 }} '''Bi lez Artoa''' ({{jez-fra|Bus-lès-Artois}}) je naselje i opština u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Pikardija]], u departmanu [[Departman Soma u Francuskoj|Soma]] koja pripada prefekturi Amjen. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 146 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 21&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 6,74&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 140 metara (maksimalnoj 153 m, a minimalnoj 108 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=172| 1968=193| 1975=158| 1982=135| 1990=135| 1999=146| 2006=| 2011=144| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:300 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:200 color:gray1 from:start till:end bar:100 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,141)(84,129) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 214 1968: 193 points:(84,129)(100,110) color:blue width:2 #1975: 158 points:(100,110)(128,96) color:blue width:2 #1982: 135 points:(128,96)(160,96) color:blue width:2 #1990: 135 points:(160,96)(196,103) color:blue width:2 #1999: 146 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Bus-lès-Artois}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=74261 Bus-lès-Artois na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=80&codecom=153 Bus-lès-Artois na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.87448267734837&RadLong1=0.0443701480975317 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=800153 Položaj mesta Bus-lès-Artois na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=50.1041666666667&longitude=2.54222222222222&zoom=8 Plan naselja Bus-lès-Artois na mapi (Mapquest)] {{Departman Soma u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} knzr57w3ixmrfz6lkxa3uzb649bto2p Estrées-lès-Crécy 0 285356 42710807 42115762 2026-10-13T15:46:27Z Kontributor 2K 192569 42710807 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Etre le Kresi | originalni_naziv = Estrées-lès-Crécy | slika = Estrées 2.JPG | opis_slike = | grb = Blason ville fr Estrées-lès-Crécy 80.svg | država={{FRA}} | region = Pikardija | departman = Somme | prefektura = Abevil | kanton = Kresi an Pontje | gšir = 50.2538888888889 | gduž = 1.92916666666667 | nadm visina = 75 | maksimalna_nadmorska_visina = 84 | minimalna_nadmorska_visina = 33 | površina-km = 11,19 | površina-he = 1.119 | stanovništvo = 389<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 34,76 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 80290 | poštanski kod = 80150 }} '''Etre le Kresi''' ({{jez-fra|Estrées-lès-Crécy}}) je naselje i opština u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Pikardija]], u departmanu [[Departman Soma u Francuskoj|Soma]] koja pripada prefekturi Abevil. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 362 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 32&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 11,19&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 75 metara (maksimalnoj 84 m, a minimalnoj 33 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=368| 1968=406| 1975=380| 1982=358| 1990=353| 1999=362| 2006=| 2011=389| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:600 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:400 color:gray1 from:start till:end bar:200 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,146)(84,135) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 444 1968: 406 points:(84,135)(100,128) color:blue width:2 #1975: 380 points:(100,128)(128,121) color:blue width:2 #1982: 358 points:(128,121)(160,120) color:blue width:2 #1990: 353 points:(160,120)(196,123) color:blue width:2 #1999: 362 points:(196,123)(228,125) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=74526 Estrées-lès-Crécy na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=80&codecom=290 Estrées-lès-Crécy na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.877095823089691&RadLong1=0.0336703101548686 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=800290 Položaj mesta Estrées-lès-Crécy na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=50.2538888888889&longitude=1.92916666666667&zoom=8 Plan naselja Estrées-lès-Crécy na mapi (Mapquest)] {{Departman Soma u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} feivap6ckz90rtfmowemd93tcb0ndye Cerisy 0 285432 42710822 42111724 2026-10-13T16:13:59Z Kontributor 2K 192569 42710822 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Serizi | originalni_naziv = Cerisy | slika = | opis_slike = | grb = Blason Cerisy.svg | država={{FRA}} | region = Pikardija | departman = Somme | prefektura = Peron | kanton = Bre sir Som | gšir = 49.9066666666667 | gduž = 2.63944444444444 | nadm visina = 68 | maksimalna_nadmorska_visina = 92 | minimalna_nadmorska_visina = 32 | površina-km = 10,93 | površina-he = 1.093 | stanovništvo = 483<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 44,19 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 80184 | poštanski kod = 80800 }} '''Serizi''' ({{jez-fra|Cerisy}}) je naselje i opština u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Pikardija]], u departmanu [[Departman Soma u Francuskoj|Soma]] koja pripada prefekturi Peron. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 387 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 35&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 10,93&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 68 metara (maksimalnoj 92 m, a minimalnoj 32 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=332| 1968=358| 1975=337| 1982=337| 1990=342| 1999=387| 2006=| 2011=483| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:540 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:360 color:gray1 from:start till:end bar:180 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,141)(84,133) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 384 1968: 358 points:(84,133)(100,126) color:blue width:2 #1975: 337 points:(100,126)(128,126) color:blue width:2 #1982: 337 points:(128,126)(160,128) color:blue width:2 #1990: 342 points:(160,128)(196,142) color:blue width:2 #1999: 387 points:(196,142)(228,152) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cerisy}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=74321 Cerisy na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=80&codecom=184 Cerisy na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.871035652075495&RadLong1=0.0460669959815064 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=800184 Položaj mesta Cerisy na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)] {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=49.9066666666667&longitude=2.63944444444444&zoom=8 Plan naselja Cerisy na mapi (Mapquest)] {{Departman Soma u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|49_54_24_N_02_38_22_E_type:city_region:FR|49° 54' 24" SG Š, 02° 38' 22" IGD}} l2zxyjadpgwbnizas6rpdz1wtrnqltv 42710833 42710822 2026-10-13T16:54:22Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Cerisy (Soma)]] na [[Cerisy]] 42710822 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Serizi | originalni_naziv = Cerisy | slika = | opis_slike = | grb = Blason Cerisy.svg | država={{FRA}} | region = Pikardija | departman = Somme | prefektura = Peron | kanton = Bre sir Som | gšir = 49.9066666666667 | gduž = 2.63944444444444 | nadm visina = 68 | maksimalna_nadmorska_visina = 92 | minimalna_nadmorska_visina = 32 | površina-km = 10,93 | površina-he = 1.093 | stanovništvo = 483<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 44,19 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 80184 | poštanski kod = 80800 }} '''Serizi''' ({{jez-fra|Cerisy}}) je naselje i opština u severoistočnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Pikardija]], u departmanu [[Departman Soma u Francuskoj|Soma]] koja pripada prefekturi Peron. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 387 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 35&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 10,93&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 68 metara (maksimalnoj 92 m, a minimalnoj 32 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=332| 1968=358| 1975=337| 1982=337| 1990=342| 1999=387| 2006=| 2011=483| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:540 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:360 color:gray1 from:start till:end bar:180 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,141)(84,133) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 384 1968: 358 points:(84,133)(100,126) color:blue width:2 #1975: 337 points:(100,126)(128,126) color:blue width:2 #1982: 337 points:(128,126)(160,128) color:blue width:2 #1990: 342 points:(160,128)(196,142) color:blue width:2 #1999: 387 points:(196,142)(228,152) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cerisy}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=74321 Cerisy na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=80&codecom=184 Cerisy na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.871035652075495&RadLong1=0.0460669959815064 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=800184 Položaj mesta Cerisy na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)] {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=49.9066666666667&longitude=2.63944444444444&zoom=8 Plan naselja Cerisy na mapi (Mapquest)] {{Departman Soma u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|49_54_24_N_02_38_22_E_type:city_region:FR|49° 54' 24" SG Š, 02° 38' 22" IGD}} l2zxyjadpgwbnizas6rpdz1wtrnqltv Razgovor:Cerisy 1 293899 42710835 1836655 2026-10-13T16:54:23Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Razgovor:Cerisy (Soma)]] na [[Razgovor:Cerisy]] 1836655 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} hw594haz91q2xnj4zg0tepef6uvwqr7 Razgovor:Beaumont (Gers) 1 297555 42710831 1840328 2026-10-13T16:54:10Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Razgovor:Beaumont (Žers)]] na [[Razgovor:Beaumont (Gers)]] 1840328 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} hw594haz91q2xnj4zg0tepef6uvwqr7 Hardthausen am Kocher 0 1363566 42710792 42531349 2026-10-13T13:34:45Z SteveK 111758 ([[c:GR|GR]]) [[File:Wappen Hardthausen am Kocher.png]] → [[File:DEU Hardthausen am Kocher COA.svg]] use SVG 42710792 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Hardtauzen am Koher | izvorni_naziv = ''Hardthausen am Kocher'' | slika = | opis_slike = | gradska_zastava = | grb = DEU Hardthausen am Kocher COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Baden-Virtemberg]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 4.010<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 113 | aglomeracija = | površina = 35,6 | gšir = 49.24171 | gduž = 9.40331 | nadmorska_visina = 182 | registarska_oznaka = HN | pozivni_broj = 07139 | poštanski_kod = 74239 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.hardthausen.de/ www.hardthausen.de] | gradonačelnik = ''Harry Brunnet'' | stranka = | ije = da }} '''Hardtauzen am Koher''' ({{jez-nem|Hardthausen am Kocher}}) je opština u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Baden-Virtemberg]]. Jedno je od 46 opštinskih središta okruga [[Okrug Hajlbron|Hajlbron]]. Prema procjeni iz 2010. u opštini je živjelo 4.010 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 8125111. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Hardthausen am Kocher in HN.png|mini|levo|250px|Položaj opštine u okrugu Hajlbron]] Hardtauzen am Koher se nalazi u saveznoj državi [[Baden-Virtemberg]] u okrugu Hajlbron. Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 182 metra. Površina opštine iznosi 35,6&nbsp;km². U samom mjestu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 4.010 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 113 stanovnika/km². == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal Nemačka}} {{Commonscat|Hardthausen am Kocher}} * [http://www.hardthausen.de/ Zvanični sajt opštine] {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Hajlbron}} rlxh5olxq60dkd92ylufpppqo4btn24 Štuka (Bosiljovo) 0 1454333 42710840 42546108 2026-10-13T17:59:34Z Ehrlich91 31090 42710840 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Štuka (razvrstavanje)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Štuka |izvorno_ime = {{jez-mak|Штука}} |slika = Воздушен поглед на Штука.jpg |opis_slike = |opština = Bosiljovo |populacija = 781 |nadm visina = 290 |gšir = 41.4667 |gduž = 22.8167 |pozivni broj = 034 |poštanski kod = 2431 |registarska oznaka = SR }} '''Štuka''' ({{jez-mak|Штука}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugoistočnom delu države. Štuka je u sastavu [[Opština Bosiljovo|opštine Bosiljovo]]. == Prirodni uslovi == Štuka je smeštena u jugoistočnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Strumica|Strumice]], naselje je udaljeno 16 kilometara istočno. Naselje Štuka se nalazi u istorijskoj oblasti [[Strumica (oblast)|Strumica]]. Naselje je položeno na severnom obodu plodnog [[Strumičko polje|Strumičkog polja]]. Severno od naselja izdiže se planina [[Ogražden]]. Nadmorska visina naselja je približno 290 metara. Mesna klima je blaži oblik [[Kontinentalna klima|kontinentalne]] zbog blizine [[Egej]]a (žarka leta). == Stanovništvo == Štuka je prema poslednjem popisu iz [[2002.]] godine imala 781 stanovnika. Većinsko stanovništvo u naselju su [[Makedonci]] (100%). Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je [[pravoslavlje]]. == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.opstinabosilovo.gov.mk www.opstinabosilovo.gov.mk Zvanična stranica opštine Bosiljovo] {{Opština Bosiljovo}} [[Kategorija:Opština Bosiljovo]] 0uw6dq0nf0nkz7am1xcuhmxsihn1rfr Дубровачки закон о забрани трговања робљем из 1416. године 0 1480103 42710784 5683241 2026-10-13T12:58:46Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Dubrovački zakon o zabrani trgovanja robljem iz 1416.]] 42710784 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Dubrovački zakon o zabrani trgovanja robljem iz 1416.]] k2toewpduk0e4esag1zq9ue01tq0fzj Šablon:PBB/27 10 2897580 42710893 8156452 2026-10-14T09:56:52Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku Protein_ABL2_PDB_1ab2.png datotekom [[:File:Protein_ABL1_(1)_PDB_1ab2.png|Protein_ABL1_(1)_PDB_1ab2.png]] (izvršilac: [[c:User:CommonsDelinker|CommonsDelinker]]; razlog: [[:c:COM:FR|File renamed]]:). 42710893 wikitext text/x-wiki {{GNF_Protein_box | Name = ABL proto-onkogen 2, nereceptorska tirozinska kinaza | image = Protein ABL1 (1) PDB 1ab2.png | image_source = [[Protein_Data_Bank|PDB]] prikaz baziran na {{PDB2|1ab2}}. | PDB = {{PDB2|2ECD}}, {{PDB2|2KK1}}, {{PDB2|2XYN}}, {{PDB2|3GVU}}, {{PDB2|3HMI}}, {{PDB2|3ULR}}, {{PDB2|4EIH}} | HGNCid = 77 | MGIid = 87860 | Symbol = ABL2 | AltSymbols =; ABLL; ARG | IUPHAR = | ChEMBL = 4014 | OMIM = 164690 | ECnumber = 2.7.10.2 | Homologene = 5278 | GeneAtlas_image1 = PBB_GE_ABL2_206411_s_at_tn.png | GeneAtlas_image2 = | GeneAtlas_image3 = | Protein_domain_image = | Function = {{GNF_GO|id=GO:0000287 |text = vezivanje magnezijumovog jona}} {{GNF_GO|id=GO:0003785 |text = vezivanje aktinskog monomera}} {{GNF_GO|id=GO:0004672 |text = aktivnost proteinske kinaze}} | Component = {{GNF_GO|id=GO:0005829 |text = citozol}} {{GNF_GO|id=GO:0015629 |text = aktinski citoskeleton}} | Process = {{GNF_GO|id=GO:0006464 |text = proces modifikacije ćelijskih proteina}} {{GNF_GO|id=GO:0007155 |text = ćelijska adhezija}} {{GNF_GO|id=GO:0007165 |text = prenos signala}} | Hs_EntrezGene = 27 | Hs_Ensembl = ENSG00000143322 | Hs_RefseqmRNA = NM_001136000 | Hs_RefseqProtein = NP_001129472 | Hs_GenLoc_db = hg19 | Hs_GenLoc_chr = 1 | Hs_GenLoc_start = 179068462 | Hs_GenLoc_end = 179198819 | Hs_Uniprot = P42684 | Mm_EntrezGene = 11352 | Mm_Ensembl = ENSMUSG00000026596 | Mm_RefseqmRNA = NM_001136104 | Mm_RefseqProtein = NP_001129576 | Mm_GenLoc_db = mm10 | Mm_GenLoc_chr = 1 | Mm_GenLoc_start = 156558786 | Mm_GenLoc_end = 156649568 | Mm_Uniprot = Q4JIM5 | path = PBB/27 }} <noinclude> [[Kategorija:PBB šabloni|{{PAGENAME}}]] </noinclude> 7khsmwdgopxif7oddn3i6qblqseeroa Beogradska oblast 0 3549916 42710805 42353451 2026-10-13T15:20:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.6 42710805 wikitext text/x-wiki {{Kutijica za bivše pokrajine | Izvorno_ime = Beogradska oblast | Konvencionalni_pun_naziv = | Uobičajen_naziv = Oblast Beograd | Slika_zastava = | Slika_grb = | Ime_genitiv = | Slika_karta = Beograd Oblast.png | Tekst_karta = | Tekst_ispod_karte = Beogradska oblast | Kontinent = [[Evropa]] | Regija = [[Balkan]], [[Panonska nizija]] | Zemlja = [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] | Himna = | Površina = | Stanovništvo = | Prestonica = [[Beograd]] | Zvanični_jezici = [[Srpskohrvatski jezik|srpsko-hrvatsko-slovenački]] | Religija = | Valuta = [[Jugoslovenski dinar]] | Zakonodavna_vlast = | Tip_vladavine = | Titula_vladara = | Vladar1 = | Vladar2 = | Vladar3 = | Godina_početak = [[1922]]. | Godina_kraj = [[1929]]. | Status = Bivša [[oblast]] | Događaj1 = | Datum_događaj1 = | Događaj2 = | Datum_događaj2 = | Događaj3 = | Datum_događaj3 = | Zastava_Prethodnik1 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Prethodnik1 = [[Beogradski okrug]] ([[Kraljevina SHS]]) | Zastava_Sledbenik1 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Sledbenik1 = [[Dunavska banovina]] ([[Kraljevina Jugoslavija]]) | Zastava_Prethodnik2 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Prethodnik2 = [[Torontalsko-tamiška županija]] ([[Kraljevina SHS]]) | Zastava_Sledbenik2 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Sledbenik2 = [[Uprava grada Beograda (1929—1941)|Uprava grada Beograda]] ([[Kraljevina Jugoslavija]]) | Zastava_Prethodnik3 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Prethodnik3 = [[Bačko-baranjska županija]] ([[Kraljevina SHS]]) | Zastava_Sledbenik3 = Flag of None.svg | Sledbenik3 = - | Portal = Istorija }} [[Datoteka:Vojvodina 1922 1929.png|mini|300px|Mapa Beogradske oblasti]] '''Beogradska oblast''' je bila [[Oblasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|administrativna jedinica]] u sastavu [[Kraljevina SHS|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Postojala je od [[1922]]. do [[1929]]. godine. Njen administrativni centar je bio [[Beograd]]. == Historija == Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je bila prvobitno podijeljena na [[Pokrajine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|pokrajine]], koje su se dalje delile na okruge i županije. [[1922]]. su, umesto prethodnih administrativnih jedinica, formirane [[Oblasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|33 oblasti]] u sastavu Kraljevine SHS. Pre formiranja Beogradske oblasti, njena teritorija se nalazila u sastavu [[Beogradski okrug|Beogradskog okruga]], [[Torontalsko-tamiška županija|Torontalsko-tamiške županije]] i [[Bačko-baranjska županija|Bačko-baranjske županije]]. Administrativni centar Beogradske oblasti je bio [[Beograd]]. Kada je 1924. godine izvršena revizija granice sa [[Rumunija|Rumunijom]], grad [[Žombolj]] je izdvojen iz sastava Kraljevine SHS i njene Beogradske oblasti i priključen Rumuniji. [[1929]]. godine, formirane su [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|banovine]], koje su zamenile dotadašnju podelu zemlje na oblasti. Najveći dio Beogradske oblasti je pripao [[Dunavska banovina|Dunavskoj banovini]], ali sam grad [[Beograd]] sa okolinom je dobio svoju [[Uprava grada Beograda (1929—1941)|zasebnu teritorijalnu upravu]]. == Geografija == U sastavu Beogradske oblasti nalazio se mali severni deo [[Šumadija|Šumadije]] u okolini Beograda, zapadni deo [[Banat]]a i istočni deo [[Bačka|Bačke]]. Beogradska oblast se graničila sa [[Bačka oblast|Bačkom]] i [[Sremska oblast|Sremskom]] oblašću na zapadu, [[Podunavska oblast|Podunavskom oblašću]] na jugoistoku, [[Valjevska oblast|Valjevskom oblašću]] na jugozapadu, [[Rumunija|Rumunijom]] na severoistoku i [[Mađarska|Mađarskom]] na severu. U njenom južnom dijelu se nalazio grad Beograd. Njen sjeverni dio je bio uz rijeku [[Tisa|Tisu]] ([[Potisje (oblast)|Potisje]]), sve do granice sa [[Kraljevina Mađarska (1920—1946)|Mađarskom]] i [[Kraljevina Rumunija|Rumunijom]]. Grad [[Zemun]] je pripadao [[Sremska oblast|Sremskoj oblasti]]. [[Sava (reka)|Sava]] i [[Dunav]] su jednim dijelom činile administrativnu granicu prema drugim oblastima [[Kraljevina SHS|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. == Demografija == ===Cela oblast=== Prema popisu iz 1921. godine, oblast je imala lingvistički raznovrsno stanovništvo: govornici [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog]] bili su dominantni u gradovima [[Beograd]], [[Pančevo]], [[Veliki Bečkerek]] i [[Velika Kikinda]], kao i u srezovima [[Beograd]], [[Umka]], [[Kovačica]], [[Veliki Bečkerek]], [[Turski Bečej]], [[Velika Kikinda]], [[Titel]] i [[Žabalj]]; govornici [[nemački jezik|nemačkog]] bili su dominantni u srezu [[Pančevo]], govornici [[rumunski jezik|rumunskog]] bili su dominantni u srezu [[Žombolj]], dok su govornici [[mađarski jezik|mađarskog]] bili dominantni u gradu [[Senta]], kao i u srezovima [[Senta]], [[Stari Bečej]] i [[Turska Kanjiža]]. ===Beograd sa okolinom=== U gradu [[Beograd]]u je [[1921]]. po popisu<ref>http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1921/Pdf/G19214001.pdf</ref> živilo 111.739 stanovnika, a u južnom delu Beogradske oblasti (bez grada) je živilo 138.920 stanovnika. ==== Maternji jezik ==== Podaci o maternjem jeziku u samom gradu Beogradu po popisu iz 1921. godine: * [[srpski jezik]]: 96.252 (86,14%) * [[njemački jezik]]: 4.077 (3,65%) * [[ruski jezik]]: 1.999 (1,79%) * [[češki jezik|češki]] i [[slovački jezik]]: 1.599 (1,43%) * [[mađarski jezik]]: 1.478 (1,32%) * [[slovenački jezik]]: 1.059 (0,95%) * ostali i nepoznati jezici: 5.275 (4,72%) Podaci o maternjem jeziku u bivšem okrugu Beograd - južni dio oblasti Beograd (bez grada) po popisu iz 1921. godine: * [[srpski jezik]]: 136.778 (98,46%) * [[rumunski jezik]]: 1.100 (0,79%) * ostali i nepoznati jezici: 1.042 (0,75%) ==== Religija ==== Podaci o religiji u samom gradu Beogradu po popisu iz 1921. godine: * [[pravoslavni]]: 94.557 (84,62%) * [[rimokatolici]]: 9.723 (8,70%) * [[Judaizam|jevreji]]: 4.844 (4,34%) * [[muslimani]]: 1.341 (1,20%) * [[evangelisti]]: 1.110 (0,99%) * ostali i bez religije: 164 (0,15%) Podaci o religiji u bivšem okrugu Beograd - južni dio oblasti Beograd (bez grada) po popisu iz 1921. godine: * [[pravoslavni]]: 138.154 (99,45%) * ostali i bez religije: 766 (0,55%) ==Administrativna podela== Oblast je uključivala sledeće srezove: *[[Beograd]] *[[Velika Kikinda]] *[[Veliki Bečkerek]] *[[Žabalj]] *[[Žombolj]] *[[Kovačica]] *[[Pančevo]] *[[Senta]] *[[Stari Bečej]] *[[Titel]] *[[Turska Kanjiža]] *[[Turski Bečej]] *[[Umka]] Pored ovih srezova, sledeći gradovi u oblasti su imali poseban administrativni status: *[[Beograd]] *[[Velika Kikinda]] *[[Veliki Bečkerek]] *[[Pančevo]] *[[Senta]] ==Gradovi== Značajniji gradovi u oblasti: *[[Beograd]] *[[Velika Kikinda]] *[[Veliki Bečkerek]] *[[Pančevo]] *[[Senta]] *[[Stari Bečej]] Svi ovi gradovi se danas nalaze u sastavu [[Srbija|Srbije]]. == Reference == {{reflist}} ==Literatura== *Istorijski atlas, Geokarta, Beograd, 1999. *Istorijski atlas, Intersistem kartografija, Beograd, 2010. == Povezano == *[[Beograd]] *[[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] == Vanjske veze == *[https://web.archive.org/web/20160304043423/http://papata1962.blog.bg/photos/55898/original/KraljevinaSHS1922.jpg Mapa oblasti] *[http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/02_karta_b.jpg Mapa oblasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140714175235/http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/02_karta_b.jpg |date=2014-07-14 }} *[http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Kraljevina_Srba,_Hrvata_i_Slovenaca_-_podjela_na_oblasti_1922.jpg Mapa oblasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170409112455/http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Kraljevina_Srba,_Hrvata_i_Slovenaca_-_podjela_na_oblasti_1922.jpg |date=2017-04-09 }} {{OblastiSHS}} [[Kategorija:Kraljevina Jugoslavija]] [[Kategorija:Historija Beograda]] [[Kategorija:Historija Srbije]] [[Kategorija:Historija Vojvodine]] [[Kategorija:Istorija Banata]] [[Kategorija:Istorija Bačke]] [[Kategorija:Historija Rumunije]] ln5oobi1d0locmsd5a1ouj0ypjpj25c Bačka oblast 0 3549917 42710793 42460715 2026-10-13T13:41:39Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.6 42710793 wikitext text/x-wiki {{Kutijica za bivše pokrajine | Izvorno_ime = Bačka oblast | Konvencionalni_pun_naziv = | Uobičajen_naziv = | Slika_zastava = | Slika_grb = | Ime_genitiv = | Slika_karta = Bačka Oblast.png | Tekst_karta = | Tekst_ispod_karte = Bačka oblast | Kontinent = Evropa | Regija = | Zemlja = [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] | Himna = | Površina = | Stanovništvo = | Prestonica = [[Novi Sad]] | Zvanični_jezici = [[Srpskohrvatski jezik|srpsko-hrvatsko-slovenački]] | Religija = | Valuta = [[Jugoslovenski dinar]] | Zakonodavna_vlast = | Tip_vladavine = | Titula_vladara = | Vladar1 = | Vladar2 = | Vladar3 = | Godina_početak = 1922. | Godina_kraj = 1929. | Status = Bivša [[oblast]] | Događaj1 = | Datum_događaj1 = | Događaj2 = | Datum_događaj2 = | Događaj3 = | Datum_događaj3 = | Zastava_Prethodnik1 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Prethodnik1 = [[Banat, Bačka i Baranja]] ([[Kraljevina SHS]]) | Zastava_Sledbenik1 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Sledbenik1 = [[Dunavska banovina]] ([[Kraljevina Jugoslavija]]) | Zastava_Prethodnik2 = Flag of Yugoslavia (1918–1943).svg | Prethodnik2 = [[Bačko-baranjska županija]] ([[Kraljevina SHS]]) | Zastava_Sledbenik2 = Flag of None.svg | Sledbenik2 = - | Portal = Istorija }} [[Datoteka:Vojvodina 1922 1929.png|mini|250px|Mapa Bačke oblasti]] '''Bačka oblast''' je bila administrativna jedinica [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Postojala je od 1922. do 1929. godine. Administrativni centar oblasti je bio [[Novi Sad]]. == Historija == [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] je osnovana 1918, i prvobitno je bila podeljena na pokrajine, koje su se delile na okruge i županije. Godine 1922, umesto dotadašnjih, započeto je formiranje novih administrativnih jedinica i zemlja je podeljena na 33 oblasti. Pre 1922, teritorija Bačke oblasti je bila deo Bačko-baranjske županije u okviru pokrajine [[Banat, Bačka i Baranja]]. Godine 1929, 33 oblasti su zamenjene sa 9 banovina, a područje Bačke oblasti je uključeno u sastav [[Dunavska banovina|Dunavske banovine]]. ==Geografija== Bačku oblast činili su zapadni deo [[Bačka|Bačke]] i [[Baranja]]. Ova oblast se graničila sa [[Beogradska oblast|Beogradskom oblašću]] na istoku, [[Sremska oblast|Sremskom oblašću]] na jugu, [[Osiječka oblast|Osiječkom oblašću]] na zapadu i sa državom [[Mađarska|Mađarskom]] na severozapadu. ==Demografija== Prema popisu stanovništva iz 1921. godine, prostor ove oblasti bio je naseljen jezički heterogenim stanovništvom: govornici [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog]] bili su dominantni u gradovima [[Novi Sad]], [[Sombor]] i [[Subotica]], govornici [[nemački jezik|nemačkog]] bili su dominantni u srezovima [[Apatin]], [[Darda]], [[Kula]], [[Odžaci]], [[Sombor]] i [[Bačka Palanka|Stara Palanka]], govornici [[mađarski jezik|mađarskog]] bili su dominantni u srezovima [[Bačka Topola|Topola]] i [[Batina]], dok su govornici [[slovački jezik|slovačkog]] bili dominantni u srezu [[Novi Sad]]. ==Administrativna podela== Oblast su činili sledeći srezovi: * [[Apatin]], * [[Batina]], * [[Darda]], * [[Odžaci]], * [[Kula]], * [[Novi Sad]], * [[Sombor]], * [[Bačka Palanka|Stara Palanka]], * [[Bačka Topola|Topola]]. Pored ovih srezova, nekoliko gradova u oblasti je imalo poseban status: * [[Novi Sad]], * [[Sombor]], * [[Subotica]]. ==Veći gradovi== Veći gradovi u sastavu oblasti bili su: *[[Apatin]] *[[Kula]] *[[Novi Sad]] *[[Sombor]] *[[Bačka Palanka|Stara Palanka]] *[[Subotica]] *[[Temerin]] *[[Vrbas]] Svi ovi gradovi se danas nalaze u sastavu [[Srbija|Srbije]]. == Veliki župani == * [[Dobrica Matković]] - februar 1929. g. ==Literatura== *Istorijski atlas, Geokarta, Beograd, 1999. *Istorijski atlas, Intersistem kartografija, Beograd, 2010. == Povezano == *[[Bačka]] *[[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] *[[Sremska oblast]] *[[Beogradska oblast]] *[[Podunavska oblast]] == Vanjske veze == *[https://web.archive.org/web/20160304043423/http://papata1962.blog.bg/photos/55898/original/KraljevinaSHS1922.jpg Mapa oblasti] *[http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/02_karta_b.jpg Mapa oblasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140714175235/http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/02_karta_b.jpg |date=2014-07-14 }} *[http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Kraljevina_Srba,_Hrvata_i_Slovenaca_-_podjela_na_oblasti_1922.jpg Mapa oblasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170409112455/http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/7-Kraljevina_Srba,_Hrvata_i_Slovenaca_-_podjela_na_oblasti_1922.jpg |date=2017-04-09 }} {{OblastiSHS}} [[Kategorija:Kraljevina Jugoslavija]] [[Kategorija:Istorija Bačke]] [[Kategorija:Historija Baranje]] [[Kategorija:Historija Novog Sada]] [[Kategorija:Historija Vojvodine]] [[Kategorija:Historija Srbije]] [[Kategorija:Historija Hrvatske]] l3nduw8ooqmpnedemdz4qlhqgv9zfnl Charpyjevo klatno 0 3554922 42710837 42460710 2026-10-13T17:11:17Z ~2026-54882-75 401432 42710837 wikitext text/x-wiki 42710857 42710837 2026-10-13T20:39:36Z Aca 108187 rv 42710857 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Kerbschlagbiegeversuch Maschine.jpg|mini|desno|250px|Charpyjevo klatno u labaratoriju za ispitivanje udarne radnje loma materijala, što je mjera je za žilavost materijala.]] '''Charpyjevo klatno''' je uređaj za ispitivanje udarnog loma materijala, što je mjera je za [[žilavost]] [[materijal]]a. To je metoda ispitivanja materijala razaranjem koja se dosta često koristi. Da bi se moglo koristiti Charpyjevo klatno potrebno je napraviti ispitni uzorak, a oblik i dimenzije su propisane [[standard]]om HRN EN 10025-1, koji može biti sa V ili U zarezom. Kod ispitivanja je važno provjeriti da je ispitni uzorak postavljen točno nasuprot vrhu [[Bat (alat)|bata]] na klatnu. Ovu metodu ispitivanja je razvio [[Francuzi|francuski]] [[znanstvenik]] Georges Charpy 1905. <ref> [http://www.scribd.com/doc/22051398/PREDAVANJA] “Ispitivanje materijala”, doc. dr. sc. Stoja Rešković, Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu, www.scribd.com/doc, 2010. </ref> Ispitni se uzorak ispituje jednim udarcem [[brzina|brzinom]] od 5 do 5,5 [[Metar u sekundi|m/s]]. Uobičajeno je za [[metal]]ne materijale da je [[potencijalna energija]] Charpyjeva klatna 300 [[Džul|J]]. Ispitni se uzorci s V zarezom rabe za određivanje udarnog rada loma za opće [[Konstrukcijski čelik|konstrukcijske čelike]], a za [[Konstrukcijski čelik|čelike za poboljšanje]] rabe se uzorci s U zarezom. U zarez dubine 3 [[metar|mm]] (DMV uzorak) rabi se npr. u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Austrija|Austriji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], a uzorci s U zarezom dubine 5 mm propisani su [[Europska unija|EN]] i [[ISO]] standardima. Ispitivanje se izvodi na uzorcima [[kvadrat]]nog poprečnog presjeka: (h x b x l) = (10 x 10 x 55) mm. <ref> "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref> ==Način rada== U početnom je položaju [[potencijalna energija]] klatna: :''E<sub>pot</sub> = mˑgˑh<sub>1</sub> (J)'' Nakon što klatno počne padati njegova potencijalna energija se pretvara u [[kinetička energija|kinetičku energiju]]. Dio kinetičke energije troši se za [[žilavost|udarni rad loma]] ispitnog uzorka, a s preostalom kinetičkom energijom klatno nastavlja otklon do visine ''h<sub>2</sub>''. Udarni rad loma je: :''KU = mˑgˑ(h<sub>1</sub> – h<sub>2</sub>) (J)'' gdje je: ''KU'' - udarni rad loma ispitnog uzorka s U zarezom (J), ''m'' – [[masa]] klatna ([[kilogram|kg]]), ''g'' - [[ubrzanje Zemljine sile teže]] = 9,81 [[Metar u sekundi na kvadrat|m/s<sup>2</sup>]], ''h<sub>1</sub>'' – početna visina klatna ([[metar|m]]), ''h<sub>2</sub>'' – visina klatna nakon loma ispitnog uzorka (m), ''α'' – [[kut]] otklona klatna u početnom položaju, ''β'' - kut otklona klatna nakon loma ispitnog uzorka, ''R'' – duljina klatna (m). Ako se mjeri kut otklona klatna, onda je udarni rad loma: :''KU = mˑgˑRˑ(cos β – cos α) (J)'' Nakon ispitivanja može se izračunati [[žilavost]] materijala: :''K<sub>U</sub> = KU / S (J/[[Četvorni metar|cm<sup>2</sup>]])'' gdje je: ''K<sub>U</sub>'' – žilavost (J/cm<sup>2</sup>), ''KU'' - udarni rad loma ispitnog uzorka s U zarezom (J), ''S'' – [[ploština]] ispitnog uzorka (cm<sup>2</sup>). <ref> "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.</ref> ==Ispitivanje udarnog rada loma na sniženim temperaturama== Prema [[Označavanje čelika|europskoj normi EN 10027-1]], udarni rad loma se ispituje na +20 [[Celzijev stupanj|ºC]], 0 ºC, -20 ºC, -30 ºC, -40 ºC, -50 ºC i -60 ºC. Tako na primjer opći [[konstrukcijski čelik]] S 235 J2G3 N treba biti ispitan na garantirani udarni rad loma od 27 J pri ispitnoj temperaturi -20 ºC (oznaka J2). Za ispitivanja do -70 ºC koristi se tekući [[ugljikov dioksid]] s [[alkoholi|alkoholom]] (suhi led). U [[Europska unija|Europskoj uniji]] (osim [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]]) se koristi ispitivanje s Charpyjevim klatnom, dok u Ujedinjenom Kraljevstvu i [[SAD]] se ispituje '''udarni rad loma po Izodu'''. ==Izvori== {{izvori}} [[Kategorija:Ispitivanje materijala]] lu69cocghwbchzls5v1mbordif2fyk8 Muzička nagrada Léonie Sonning 0 3556578 42710907 42503958 2026-10-14T11:29:10Z Edgar Allan Poe 29250 42710907 wikitext text/x-wiki {{Infobox award | name = Muzička nagrada Léonie Sonning | current_awards = | image = | imagesize = | alt = | caption = | description = | presenter = Muzička fondacija Léonie Sonning | country = {{flag|Danska}} | location = | reward = [[diploma]] na [[danski|danskom]]<br>[[Danska kruna|DKK]]1,000,000<br>[[monotipija]] | year = [[1959]]. | year2 = | holder = {{flagicon|JAP}}{{flagicon|UK}} [[Mitsuko Uchida]] <small>(2027)</small> | website = [http://www.sonningmusik.dk/ sonningmusik.dk] }} '''Muzička nagrada Léonie Sonning''' ili '''Nagrada Sonning''' ([[danski]]: ''Léonie Sonnings musikpris'' / ''Sonnings Musikpris'') je godišnja [[danska]] nagrada koja se dodjeljuje [[kompozitor]]ima ili muzičarima, a smatra se najprestižnijom muzičkom nagradom u [[Danska|Danskoj]]. Prva nagrada dodijeljena je [[1959.]] godine, nakon čega je uslijedila pauza do [[1965.]], otkad Muzička fondacija Léonie Sonning na godišnjoj bazi dodjeljuje nagradu. Nekada su nagrade određene i za godinu ili dvije unaprijed. Laureati dobivaju [[diploma|diplomu]] na [[danski|danskom jeziku]], novčanu nagradu u iznosu [[Danska kruna|DKK]]600,000 te [[monotipija|monotipiju]], koje im prezentira [[Premijer Danske|danski premijer]]. Laureati su načelno pozvani i na koncert, najčešće u [[Kopenhagen]]u, te im se pruža mogućnost da drže predavanja danskim muzičarima. Nagrada nema direktne veze sa [[Sonningova nagrada|Sonningovom nagradom]], nagradom koju dodjeljuje fondacija u čast [[Carl Johann Sonning|Carla Johanna Sonninga]], pokojnog supruga [[Léonie Sonning]]. {{-}} ==Dobitnici== {|width="100%" class="wikitable sortable" align="center" ! Godina ||width="3%"| Slika || Dobitnik || Država || Zanimanje || Opus |- ! [[1959.]] || [[File:Igor Stravinsky LOC 32392u.jpg|80px]] || [[Igor Stravinski]] || {{flag|Sovjetski Savez}} || [[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Žar-ptica]]'' (balet, [[1910.]]) *''[[Petruška]]'' (balet, [[1911.]]) *''[[Posvećenje proljeća]]'' (balet, [[1913.]]) *''[[Život razvratnika]]'' (opera, [[1951.]]) |- ! [[1965.]] || [[File:Leonard Bernstein by Jack Mitchell (high quality).jpg|80px]] || [[Leonard Bernstein]] || {{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[On the Waterfront]]'' (filmska glazba, [[1954.]]) *''[[Candide (opera)|Candide]]'' (opera, [[1956.]]) *''[[West Side Story]]'' (mjuzikl, [[1957.]]) |- ! [[1966.]] || [[File:Birgitnhat.jpg|80px]] || [[Birgit Nilsson]] || {{flag|Švedska}} || [[opera|operna]] diva ([[sopran]]) ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1967.]] || [[File:Lutoslawski3.jpg|80px]] || [[Witold Lutosławski]] || {{flag|Poljska|1928}} || [[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Musique funèbre]]'' (orkestralno djelo, [[1958.]]) *''[[Jeux vénitiens]]'' (orkestralno djelo, [[1961.]]) *''[[Mi-parti]]'' (orkestralno djelo, [[1976.]]) |- ! [[1968.]] || [[File:Benjamin Britten, London Records 1968 publicity photo for Wikipedia.jpg|80px]] || [[Benjamin Britten]] || {{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Peter Grimes]]'' (opera, [[1945.]]) *''[[Vodič kroz orkestar za mladež]]'' (orkestralno djelo, [[1945.]]) *''[[Ratni rekvijem]]'' (rekvijem, [[1961.]]) |- ! [[1969.]] |||| [[Boris Hristov]] || {{flag|Bugarska|1967}} || [[opera|operni]] pjevač ([[bas (glas)|bas]]) ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1970.]] || [[File:Celibidache At Curtis Single.jpg|80px]] || [[Sergiu Celibidache]] || {{flag|Rumunjska|1965}} || [[dirigent]]<br>[[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1971.]] || [[File:Arthur Rubinstein.jpg|80px]] || [[Arthur Rubinstein]] || {{flag|Poljska|1928}}<br>{{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[klavir|pijanist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1972.]] || [[File:Yehudi Menuhin 43.jpg|80px]] || [[Yehudi Menuhin]] || {{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[violina|violinist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1973.]] || [[File:Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič (Дми́трий Дми́триевич Шостако́вич).jpg|80px]] || [[Dmitrij Šostakovič]] || {{flag|Sovjetski Savez}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Nos (opera)|Nos]]'' (opera, [[1928.]]) *''[[Ledi Makbet Mcenskog okruga]]'' (opera, [[1932.]]) *[[7. simfonija (Šostakovič)|7. simfonija (''Lenjingrad'')]] (simfonija, [[1940.]]) *[[Suita "Obad"|Suita ''Obad'']] (suita, [[1955.]]) *[[Suita za orkestar (Šostakovič)|Suita za orkestar]] (suita, poslije [[1956.]]) |- ! [[1974.]] || [[File:Andrés Segovia (1963) by Erling Mandelmann.jpg|80px]] || [[Andrés Segovia]] || {{flag|Španjolska|1945}} || [[gitara|gitarist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1975.]] || || [[Dietrich Fischer-Dieskau]] || {{flag|Zapadna Njemačka}} || [[opera|operni]] pjevač ([[bariton]])<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1976.]] || || [[Mogens Wöldike]] || {{flag|Danska}} || [[dirigent]]<br>[[orgulje|orguljaš]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1977.]] || [[File:Messiaen 1937 4.jpg|80px]] || [[Olivier Messiaen]] || {{flag|Francuska|1976}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Teme i varijacije (Messiaen)|Teme i varijacije]]'' (instrumentalno djelo, [[1932.]]) *''[[Kvartet za kraj vremena]]'' (instrumentalno djelo, [[1941.]]) *''[[Turangalîla-Symphonie]]'' (simfonija, [[1948.]]) *''[[Saint François d'Assise|Sveti Franjo Asiški]]'' (opera, [[1983.]]) |- ! [[1978.]] || || [[Jean-Pierre Rampal]] || {{flag|Francuska|1976}} || [[flauta|flautist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1979.]] || [[File:Janet Baker (1967).jpg|80px]] || [[Janet Baker]] || {{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[opera|operna]] diva ([[mezosopran]]) ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1980.]] || [[File:Marie-Claire Alain in Saint-Donat 1982.jpg|80px]] || [[Marie-Claire Alain]] || {{flag|Francuska|1976}} || [[orgulje|orguljašica]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1981.]] || [[File:RIAN archive 438589 Mstislav Rostropovich.jpg|80px]] || [[Mstislav Rostropovič]] || {{flag|Sovjetski Savez}} || [[violončelo|violončelist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1982.]] || [[File:Isaac Stern - 1980.JPG|80px]] || [[Isaac Stern]] || {{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[violina|violinist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1983.]] || || [[Rafael Kubelík]] || {{flag|Čehoslovačka}} || [[dirigent]]<br>[[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Pro memoria patris]]'' (vokalno-instrumentalno djelo, [[1944.]]) *''[[Veronika (opera)|Veronika]]'' (opera, [[1947.]]) *''[[Cornelia Faroli]]'' (opera, [[1972.]]) |- ! [[1984.]] || [[File:Miles Davis by Palumbo.jpg|80px]] || [[Miles Davis]] || {{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[jazz]] glazbenik<br>[[truba]]č<br>[[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Filles de Kilimanjaro]]'' (jazz album, [[1968.]]) *''[[Doo-Bop]]'' (jazz album, [[1992.]]) |- ! [[1985.]] || [[File:Pierre Boulez (1968).jpg|80px]] || [[Pierre Boulez]] || {{flag|Francuska|1976}} || [[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Polyphonie X]]'' (orkestralno djelo, [[1951.]]) *''[[Čekić bez gospodara]]'' (vokalno-instrumentalno djelo, [[1955.]]) *''[[Rituel in memoriam Bruno Maderna]]'' (orkestralno djelo, [[1975.]]) |- ! [[1986.]] |||| [[Svjatoslav Rihter]] || {{flag|Sovjetski Savez}} || [[klavir|pijanist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1987.]] || [[File:Heinzholliger.jpg|80px]] || [[Heinz Holliger]] || {{flag|Švicarska}} || [[oboa|oboist]]<br>[[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Što gdje (opera)|Što gdje]]'' (opera, [[1988.]]) *''[[Schneewittchen (opera)|Schneewittchen]]'' (opera, [[1998.]]) |- ! [[1988.]] || [[File:Bundesarchiv Bild 183-1987-1023-057, Berlin, 750-Jahr-Feier, Staatsakt, Konzert (cropped).jpg|80px]] || [[Peter Schreier]] || {{flag|Istočna Njemačka}} || [[opera|operni]] pjevač ([[tenor]])<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1989.]] || || [[Gidons Krēmers]] || {{flag|Sovjetski Savez}} || [[violina|violinist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1990.]] || [[File:György Ligeti (1984).jpg|80px]] || [[György Ligeti]] || {{flag|Austrija}}<br>{{flag|Mađarska}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Lux Aeterna (Ligeti)|Lux Aeterna]]'' (vokalno djelo, [[1966.]]) *''[[Le Grand Macabre]]'' (opera, [[1977.]]) |- ! [[1991.]] || [[File:Eric Ericsson, grundare av Eric Ericssons kammarkor. Koren fick Nordiska Radets musikpris vid Nordiska Radets session i Oslo. 2007-10-31. Foto- Magnus Froderberg-norden.org.jpg|80px]] || [[Eric Ericson]] || {{flag|Švedska}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1992.]] || [[File:Sir George Solti 6 Allan Allan Warren.jpg|80px]] || [[Georg Solti]] || {{flag|Mađarska}}<br>{{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1993.]] || || [[Nikolaus Harnoncourt]] || {{flag|Austrija}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1994.]] || || [[Krystian Zimerman]] || {{flag|Poljska}} || [[klavir|pijanist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1995.]] || [[File:Юрий Башмет.jpeg|80px]] || [[Jurij Bašmet]] || {{flag|Rusija}} || [[dirigent]]<br>[[viola|violist]]<br>[[violina|violinist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1996.]] || || [[Per Nørgård]] || {{flag|Danska}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Labirint (opera)|Labirint]]'' (opera, [[1963.]]) *''[[Gilgameš (opera)|Gilgameš]]'' (opera, [[1972.]]) *[[3. simfonija (Nørgård)|3. simfonija]] (simfonija, [[1975.]]) *''[[Siddharta (opera)|Siddharta]]'' (opera, [[1983.]]) |- ! [[1997.]] || [[File:Andras schiff.jpg|80px]] || [[András Schiff]] || {{flag|Austrija}}<br>{{flag|Mađarska}} || [[klavir|pijanist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1998.]] || || [[Hildegard Behrens]] || {{flag|Njemačka}} || [[opera|operna]] diva ([[sopran]]) ||style="font-size:smaller"| |- ! [[1999.]] || [[File:Sofia Gubaidulina July1981 Sortavala ©DSmirnov.jpg|80px]] || [[Sofija Gubajdulina]] || {{flag|Rusija}} || [[kompozitor]]ica ||style="font-size:smaller"| *''[[Glasovi... Tišina...]]'' (simfonija, [[1986.]]) |- ! [[2000.]] || [[File:Michala Petri at the Other Minds festival in 2013.JPG|80px]] || [[Michala Petri]] || {{flag|Danska}} || [[flauta|flautistica]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2001.]] || [[File:Anne-Sophie Mutter B10-13.jpg|80px]] || [[Anne-Sophie Mutter]] || {{flag|Njemačka}} || [[violina|violinistica]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2002.]] || [[File:Alfredbrendel-cropped.jpg|80px]] || [[Alfred Brendel]] || {{flag|Austrija}} || [[klavir|pijanist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2003.]] || || [[György Kurtág]] || {{flag|Mađarska}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Játékok]]'' (instrumentalna djela, od [[1973.]]) *''[[Omaggio a Luigi Nono]]'' (vokalno djelo, [[1979.]]) |- ! [[2004.]] || [[File:Keith Jarrett-commons.jpg|80px]] || [[Keith Jarrett]] || {{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[kompozitor]]<br>[[jazz]] glazbenik<br>[[klavir|pijanist]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Facing You]]'' (jazz album, [[1972.]]) *''[[Staircase (album)|Staircase]]'' (jazz album, [[1976.]]) *''[[The Melody at Night, with You]]'' (jazz album, [[1999.]]) |- ! [[2005.]] || [[File:John Eliot Gardiner at rehearsal in Wroclaw cropped portrait.jpeg|80px]] || [[John Eliot Gardiner]] || {{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2006.]] || [[File:Yo-Yo Ma 2013.jpg|80px]] || [[Yo-Yo Ma]] || {{flag|Sjedinjene Američke Države}} || [[violončelo|violončelist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2007.]] || || [[Lars Ulrik Mortensen]] || {{flag|Danska}} || [[čembalo|čembalist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2008.]] || [[File:Arvo Pärt.jpg|80px]] || [[Arvo Pärt]] || {{flag|Estonija}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Collage sur B-A-C-H]]'' (suita, [[1964.]]) *''[[Cantus In Memoriam Benjamin Britten]]'' (orkestralno djelo, [[1977.]]) *''[[Te Deum (Pärt)|Te Deum]]'' (vokalno djelo, [[1984.]]) *''[[Berliner Messe]]'' (misa, [[1990.]]) |- ! [[2009.]] || [[File:Barenboim Vienna-2.jpg|80px]] || [[Daniel Barenboim]] || {{flag|Argentina}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2010.]] || [[File:Cecilia Bartoli at BOZAR 2007 Cropped.jpg|80px]] || [[Cecilia Bartoli]] || {{flag|Italija}} || [[opera|operna]] diva ([[mezosopran]]) ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2011.]] || || [[Kaija Saariaho]] || {{flag|Finska}} || [[kompozitor]]ica ||style="font-size:smaller"| *''[[L'Amour de loin]]'' (opera, [[2000.]]) *''[[Adriana Mater]]'' (opera, [[2006.]]) *''[[Terra Memoria]]'' (gudački kvartet, [[2007.]]) *''[[Émilie (opera)|Émilie]]'' (opera, [[2008.]]) |- ! [[2012.]] || [[File:Jordi Savall 20070116 Fnac 6.jpg|80px]] || [[Jordi Savall]] || {{flag|Španjolska}} || [[viola da gamba|violist]]<br>[[dirigent]]<br>[[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Tous les Matins du Monde]]'' (filmska glazba, [[1991.]]) *''[[Jeanne la pucelle]]'' (filmska glazba, [[1994.]]) *''[[Secret défense]]'' (filmska glazba, [[1998.]]) |- ! [[2013.]] || [[File:Rattle BPH-Rittershaus1-Wikipedia.jpg|80px]] || [[Simon Rattle]] || {{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2014.]] || || [[Martin Fröst]] || {{flag|Švedska}} || [[klarinet]]ist ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2015.]] || || [[Thomas Adès]] || {{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[kompozitor]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| *''[[Powder Her Face]]'' (opera, [[1995.]]) *''[[Asyla]]'' (orkestralno djelo, [[1997.]]) *''[[Oluja (opera)|Oluja]]'' (opera, [[2004.]]) |- ! [[2016.]] || [[File:Herbert Blomstedt in Lund 2008-10-03.jpg|80px]] || [[Herbert Blomstedt]] || {{flag|Švedska}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2017.]] || [[File:Leonidas Kavakos (2008) crop.jpg|80px]] || [[Leonidas Kavakos]] || {{flag|Grčka}} || [[violina|violonist]]<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2018.]] || [[File:Mariss jansons.jpg|80px]] || [[Mariss Jansons]] || {{flag|Latvija}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2019.]] || || [[Hans Abrahamsen]] || {{flag|Danska}} || [[kompozitor]] ||style="font-size:smaller"| * [[Dvostruki koncert (Abrahamsen)|Dvostruki koncert]] (koncert, [[2011.]]) * ''[[let me tell you]]'' (ciklus pjesama, [[2013.]]) * ''[[Left, alone]]'' (koncert, [[2015.]]) |- ! [[2020.]] || [[File:Barbara Hannigan - cropped.jpg|80px]] || [[Barbara Hannigan]] || {{flag|Kanada}} || [[oper]]na diva ([[sopran]])<br>[[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2021.]] || || [[Jin Eunsuk]] || {{flag|Južna Koreja}} || [[kompozitor]]ica ||style="font-size:smaller"| <div> * ''[[Alice in Wonderland (opera)|Alice in Wonderland]]'' (opera, [[2007.]])</div> |- ! [[2022.]] || [[File:Pierre-Laurent Aimard 2014-09 B.jpg|80px]] || [[Pierre-Laurent Aimard]] || {{flag|Francuska}} || [[pijanist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2023.]] || [[File:Evelyn-glennie.jpg|80px]] || [[Evelyn Glennie]] || {{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[perkusionist]]ica ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2024.]] || [[File:Emmanuel Pahud 20190729.jpg|80px]] || [[Emmanuel Pahud]] || {{flag|Švicarska}} || [[flauta|flautist]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2025.]] || [[File:Danish String Quartet Sebastian Manz Klarinette Heidelberger Frühling 2013 Bild 01.JPG|80px]] || [[Danski gudački kvartet]] || {{flag|Danska}} || [[Gudački instrument|gudači]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2026.]] || [[File:Berliner Philharmoniker at Brandenburg Gate asv2019-08-24 img21.jpg|80px]] || [[Kiril Petrenko]] || {{flag|Rusija}}<br>{{flag|Austrija}} || [[dirigent]] ||style="font-size:smaller"| |- ! [[2027.]] || || [[Mitsuko Uchida]] || {{flag|Japan}}<br>{{flag|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || [[pijanist]]ica<br>[[dirigent]]ica ||style="font-size:smaller"| |} == Vanjske veze == * [http://www.sonningmusik.dk/ Léonie Sonning Music Foundation official website] {{Muzička nagrada Léonie Sonning}} [[Kategorija:Nastanci 1959.]] [[Kategorija:Danske muzičke nagrade|Léonie Sonning]] [[Kategorija:Klasična muzika]] 65xq7p9uvxi6vhte45aepx2r1iyl9fq Dušan Đurić (glumac) 0 4029278 42710838 42422298 2026-10-13T17:14:24Z ~2026-54882-75 401432 potomci 42710838 wikitext text/x-wiki 42710858 42710838 2026-10-13T20:40:28Z Aca 108187 irelevantno 42422298 wikitext text/x-wiki {{Infokutija glumac | ime = Dušan Đurić | datum_rođenja = [[1939]]. | mjesto_rođenja = [[Beograd]] | država_rođenja = | datum_smrti = [[septembar]] [[1969]]. }} '''Dušan Đurić''' (1939 - 1969) je bio srpski pozorišni, filmski i televizijski glumac. == Biografija == Đurić je rođen [[1939]]. godine u Beogradu. Završio je Akademiju za pozorišnu umetnost u Beogradu (kasnije preimenovanu Akademija za pozorište, film, radio i televiziju i danas [[Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu]]). Bio je član ansambla [[Jugoslovensko dramsko pozorište]] u Beogradu sa nekoliko ostvarenih glavnih uloga. Poginuo je u [[Saobraćajna nezgoda|saobraćajnoj nezgodi]] [[21. septembar|21. septembra]] [[1969]]. == Filmografija == *[[Gospođica Doktor-Špijunka bez imena]] ([[1969]]) *Kad Sam Bio Vojnik - 01 [[Dobro nam došli]] ([[1969]]) TV serija... Žegarac *Kad Sam Bio Vojnik - 02 Na levo krug ([[1969]]) TV serija... Žegarac *Kad Sam Bio Vojnik - 03 Vojnik, bombe i ... ([[1969]]) TV serija... Žegarac *Kad Sam Bio Vojnik - 04 [[Harmonika]] ([[1968]]) TV serija... Žegarac *Kad Sam Bio Vojnik - 05 [[Krv]] ([[1969]]) TV serija... Žegarac *Kad Sam Bio Vojnik - 06 Manevar ([[1969]]) TV serija... Žegarac *Kad Sam Bio Vojnik - 07 Rastanak ([[1969]]) TV serija... Žegarac *Tragedija na [[splav]]u ([[1969]]) (TV) *[[TV Bukvar]] ([[1968]] – [[1969]]) TV serija .... Miloradović iz Obrenovca *[[Bekstva]] ([[1968]]) u glavnoj ulozi, Slobodan *Pohod ([[1968]]) *Švabica ([[1968]]) (TV) .... Miša *Sve će to narod pozlatiti ([[1968]]) (TV) *Uzbuna je data ([[1967]]) *Dežurna ulica ([[1967]]) TV serija .... [[Foto reporter]] *[[Vodnik, bombe i ...]] ([[1966]]) *Neprijatelj ([[1965]]) *Izdajnik ([[1964]]) *[[Dani (film)|Dani]] ([[1963]]) == Vanjske veze == * {{IMDb ime|id=0229304|name=Dušan Đurić}} {{Lifetime|1939|1969|Đurić, Dušan}} [[Kategorija:Biografije, Beograd]] [[Kategorija:Srpski pozorišni glumci]] [[Kategorija:Srpski filmski glumci]] [[Kategorija:Jugoslavenski teatarski glumci]] [[Kategorija:Jugoslavenski filmski glumci]] [[Kategorija:Glumci i glumice Jugoslovenskog dramskog pozorišta]] 0xy367elhcjhuojmk1ln07xb1p53ep2 Pad nebeskog tijela na Jupiter 2009. godine 0 4476721 42710778 14978825 2026-10-13T12:57:46Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Udar u Jupiter 2009.]] 42710778 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Udar u Jupiter 2009.]] maj2kghfrq1yflmxgdi1b77wsmo6wj2 Konvencija o genocidu 0 4538016 42710776 19404937 2026-10-13T12:57:26Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida]] 42710776 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida]] 7ft8e8pjk46zzcq0nkntodfksxgk9xr NCIS (TV serija) 0 4538976 42710879 42706566 2026-10-14T02:26:57Z Stephan1000000 137538 509 42710879 wikitext text/x-wiki {{Infokutija TV | naziv_emisije = NCIS | slika = [[File:NCIS (TV series) logo 2.jpg|200px]] | žanr = akcija<ref>{{cite web|title=About|url=http://www.cbs.com/shows/ncis/about/|publisher=CBS|accessdate=September 30, 2014}}</ref><br />[[drama]] | format = [[dramska serija]] | kreator = {{unbulleted list|[[Donald P. Bellisario]]|Don McGill}} | writer = | nastupaju = [[Mark Harmon]]<br />[[Sasha Alexander]]<br />[[Michael Weatherly]]<br />Pauley Perrette<br />[[David McCallum]]<br />Sean Murray<br />[[:Cote de Pablo]]<br />[[:hr:Lauren Holly|Lauren Holly]]<br />Rocky Carroll<br />Brian Dietzen<br />Emily Wickersham<br />Wilder Valderrama<br />Jennifer Esposito<br />Duane Henry<br />[[Maria Bello]]<br />Diona Reasonover | kompozitor_uvodne_teme = Numeriklab | uvodna_tema = "NCIS Theme" | završna_tema = "NCIS Theme" | kompozitor = {{unbulleted list|Joseph Conlan|Brian Kirk}} | zemlja = {{flag|Sjedinjene Države}} | jezik = engleski<!-- Do not wikilink this, per [[WP:OVERLINK]] and infobox instructions. --> | br_sezona = 24 | br_epizoda = 509 | lista_epizoda = Lista epizoda serije NCIS | izvršni_producent = {{unbulleted list|[[Donald P. Bellisario]]|Gary Glasberg|Shane Brennan||Chas. Floyd Johnson|Mark Horowitz|Mark Harmon|Frank Cardea|George Schenck}} | producent = {{unbulleted list|David Bellisario|Avery C. Drewe}} | fotografija = Billy Webb | trajanje = 42–44 minutes | companykompanija{{unbulleted list|[[Belisarius Productions]]|[[Paramount Television|Paramount Network Television]] (2003–06)|[[CBS Paramount Network Television]] (2006–09)|[[CBS Television Studios]] (2009–)}} | distributer = CBS Television Distribution | mreža = [[CBS]] | slika_format = {{unbulleted list|[[480i]] ([[SDTV]])|[[1080i]] ([[HDTV]])}} | audio_format = Dolby Digital 5.1 stereo with DVS on SAP channel | početak = {{Start date|2003|9|23|df=y}} | kraj = | srodna = {{unbulleted list|''[[JAG (TV serija)|JAG]]''|''[[NCIS: Los Angeles]]''|''[[NCIS: New Orleans]]''}} | website = http://www.cbs.com/primetime/ncis | website_naslov = službeni website }} '''''NCIS''''' je [[SAD|američka]] [[kriminalistički žanr|kriminalistička]] [[dramska serija|TV serija]] koja se od 2003. godine originalno emitira na programu mreže [[CBS]]. Radnja prikazuje aktivnosti fiktivne grupe agenata [[NCIS|Mornaričke kriminalističke istražne službe]] (NCIS) u čijoj su nadležnosti istrage zločina nad pripadnicima američke [[US Navy|ratne mornarice]] i [[USMC|marinaca]]. ''NCIS'' je stvorio producent [[Donald P. Bellisario]] kao [[spinoff]] svoje ranije i popularne TV-serije [[JAG (TV serija)|JAG]]. Sama NCIS je dobila ogranke pod naslovima ''[[NCIS: Los Angeles]]'' i ''[[NCIS: New Orleans]]''. U Hrvatskoj se prikazivala pod naslovom '''''NCIS''''', a u Srbiji pod naslovom '''''MZIS''''' ili '''''Mornarički istražitelji'''''. == Opis == Ekipu vodi nadzorni specijalni agent Leroj Džetro Gibs i u njoj su specijalni agent Kejtlin Tod (sezone 1-2), bivša agentkinja tajne službe koju je vrbovao Gibs nakon saradnje u toku istrage u predsedničkom avionu; Entoni DiNozo (sezone 1-13), bivši detektiv odeljenja za ubistva u Baltimoru; Timoti MekGi (sezone 2- ), specijalista za informatiku; Ziva David (sezone 3-11), bivša agentkinja Mosada; Elenor Bišop (sezone 11- ), bivši analitičar iz NSA; Nikolas Tores (sezone 14- ), bivši tajni agent; Aleksandra Kvin (sezona 14), bivša terenska agentkinja i Žaklin Sloun (sezona 15), delotvorni psihijatar. Ekipi pomažu forenzički naučnik Ebigejl Šuto, medicinski veštak dr. Donald Malard i njegov pomoćnik Džejms Palmer (sezone 1- ) i agent MI6 Klejton Rivs (sezone 14- ). Kao i njihovi saradnici agenti, Ebi, Daki i Džimi rade pod budnim okom direktora MZIS-a Dženifer Šepard (sezone 3-5) i Leona Vensa (sezone 6- ), bivšeg pomoćnika direktora. ==Likovi== {{glavni|Spisak likova serije NCIS}} {{:Spisak likova serije NCIS}} === Glavni === *[[Mark Harmon]] kao Leroj Džetro Gibs, Nadzorni specijalni agent MZIS-a i bivši vojni narednik *[[Sasha Alexander]] kao Kejtlin Tod, Specijalni agnet MZIS-a i bivši agent Tajne službe (sezone 1-2) *[[Michael Weatherly]] kao Entoni DiNozo ml., Stariji terenski agent MZIS-a i bivši detektiv (sezone 1-13) *Pauley Perrette kao Ebigejl Šuto, forenzički specijalista dodeljen MZIS-u (sezone 1-15) *[[David McCallum]] kao dr. Donald Malard; Glavni medicinski veštak u MZIS-u *Sean Murray kao Timoti MekGi, Specijalni agent MZIS-a (sezone 2- ) *[[Cote de Pablo]] kao Ziva David, Specijalni agent MZIS-a i bivši oficir Mosada (sezone 3-11) *[[:hr:Lauren Holly|Lauren Holly]] kao Dženifer Šepard, direktor MZIS-a (sezone 3-5) *Rocky Carroll kao Leon Vens, direktor MZIS-a i bivši pomoćnik direktora MZIS-a (sezone 6- ) *Brian Dietzen kao Džejms Palmer, pomoćnik medicinskog veštaka (sezone 10- ) *Emily Wickersham kao Elenor Bišop, Specijalni agent MZIS-a i bivši analitičar NSA (sezone 11- ) *Wilmer Walderrama kao Nikolas Tores, terenski agent MZIS-a (sezone 14- ) *Jennifer Esposito kao Aleksandra Kvin, agent MZIS-a (sezona 14) *Duane Henry kao Klejton Rivs, viši službenik MI6 (sezone 14-15) *[[Maria Bello]] kao Žaklin Sloun, delotvorni psihijatar (sezona 15- ) *Diona Reasonover kao Kasi Hajns, forenzički specijalista dodeljen MZIS-u (sezona 16) === Epizodni === *Alan Dale kao Tomas Morou, Direktor MZIS-a (sezone 1-3, 10-13) *Joe Spano kao Tobijas Fornel, Stariji specijalni agent FBI-ja *Muse Watson kao Majk Frenks, Gibsov mentor iz MZIS-a (sezone 3-12, 15) ==Epizode== {{glavni|Lista epizoda serije NCIS}} {{:Lista epizoda serije NCIS}} === Ukrštanja === ==== JAG ==== *Epizode ''[[Hung Out to Dry|Nešto je u vazduhu]]'', ''[[Rogue (NCIS)|Odmetnik]]'' i ''[[Dark Secrets (NCIS)|Mračne tajne]]'': Poručnik Bad Roberts se pojavljuje. *Epizoda ''[[Damned If You Do (NCIS)|Proklet da si]]'': Kontraadmiral u penziji Albert Džetro Čedžvigen se pojavljuje. ==== NCIS: New Orleans ==== *Epizoda ''[[Sister City (Part I)|Sestrinski grad (1. deo)]]'': Prajd, LaSejl, Meredit i Sonja pomažu ekipi iz Vašingtona u istrazi. *Epizoda ''[[Pandora's Box (Part I)|Pandorina kutija (1. deo)]]'': Prajd i LaSejl pomažu ekipi iz Vašingtona. === Uvod === * Epizode ''[[Ice Queen (JAG)|Ledena kraljica (1. deo)]]'' i ''[[Meltdown (JAG)|Otapanje (2. deo)]]'': Ekipa MZIS-a istražuje smrt poručnika Loren Singer i ispada da je Harmon Rab glavni osumnjičeni. === Ogranci === ==== NCIS: Los Angeles ==== *Iz epizoda "[[Legend (Part I)|Legenda (1. deo)]]" i "[[Legend (Part II)|Legenda (2. deo)]]" u šestoj sezoni nastala je serija "[[NCIS: Los Angeles]]". ==== NCIS: New Orleans ==== *Iz epizoda "[[Crescent City (Part I)|Grad polumeseca (1. deo)]]" i "[[Crescent City (Part II)|Grad polumeseca (2. deo)]]" u jedanaestoj sezoni nastala je serija "[[NCIS: New Orleans]]". == Produkcija == === Ime === Pre nego što je počela prva sezona, reklame na kanalu [[CBS]] su nazivale seriju "Mornarička ZIS". U vreme kada je emitovana prva epizoda, MZIS je emitovan pod nazivom "Mornaričko ZIS", a isto ime je zadržano u celoj prvoj sezoni. Pošto je slovo "M" bilo početno slovo od reči "Mornaričko", ime "Mornaričko ZIS" je skraćeno u "MZIS". Odluka od korišćenju ovog imena je doneo direktno [[CBS]], zbog primadbi [[Donald P. Bellisario|Bellisarija]] u nameri da: *Privuče nove gledaoce (pogotovo one koji su gledali JAG), koji ne znaju za MZIS. *Zbog sličnosti sa ostalim serijama koje imaju sličan naziv (kao što su Mesto zločina (CSI) i njeni ogranci). Originalni naziv su neki ljudi pogrešno oslovljavali sa "Mornaričko CSI". === Crno-bele scene === Od 2. epizode 2. sezone, "NN poručnica" i nadalje, serija je počela da prikazuje dvo-sekundne crno-bele klipove. Ovi klipovi su prikazivani na početku ili kraju segmenta tokom prve ili poslednje dve sekunde segmenta ili između reklama. U prvoj epizodi 3. sezone, "Ubiti Arija -I deo-", prikazan je i dvo-sekundni crno-beli klip koji se zamrzava na kraju epizode. == Reference == {{izvori}} == Napomene == {{reflist|group=note}} ==Vanjske veze== {{Commonscat|NCIS (TV series)}} * {{Official website}} * {{IMDb title|0364845|NCIS}} * {{TV Guide show|100320|NCIS}} * ''[http://tvtropes.org/pmwiki/pmwiki.php/Series/NCIS NCIS]'' na [[TV Tropes]] {{NCIS (TV)}} {{JAG (TV)}} {{Najgledanije TV emisije u SAD}} {{normativna kontrola}} {{TVSvijek|2003|TRAJE|NCIS}} [[Kategorija:NCIS (TV serija)| ]] [[Kategorija:Američke TV serije]] [[Kategorija:Kriminalističke TV-serije]] gk85roe6seavs1v045yx5u7lfo2unqf Lista nematerijalne kulturne baštine u Americi 0 4549016 42710811 42710689 2026-10-13T15:47:31Z Zavičajac 76707 42710811 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Tango au01.JPG|mini|[[Tango]] je zajednička nematerijalna svjetska baština [[Argentina|Argentine]] i [[Urugvaj]]a]] '''Lista nematerijalne kulturne baštine u Europi''' je popis [[UNESCO]]-va [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalne kulturne baštine]] [[Amerika|američkih]] država, prema abecednom redu i godini upisa. === Argentina === * 2009. - [[Tango]] * 2015. - [[Filete porteno]] * 2020. - [[Chamame]] * 2025. - [[Cuarteto]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/argentina-AR Nematerijalna kulturna baština u Argentini - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> [[Datoteka:Mujeres aymara con siku y caja - flickr-photos-micahmacallen-85524669 (CC-BY-SA).jpg|mini|Folklorna baština naroda [[Aymara]] je zajednička nematerijalna baština više država ([[Bolivija]], [[Čile]] i [[Peru]])]] === Bahami === * 2023. - [[Junkano]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/bahamas-BS Nematerijalna kulturna baština u Bahamima - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Barbados === * 2023. - [[Tradicije povezane s kopnenim brodovima na Barbadosu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/barbados-BB Nematerijalna kulturna baština u Barbadosu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Belize === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] * 2025. - [[Božićne proslave u Gales Point Manateeu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/belize-BZ Nematerijalna kulturna baština u Belizeu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Bolivija === * 2008. - [[Astrologija Kallawaya]] * 2008. - [[Oruro]] * 2009. - [[Folklorna baština Aymara]] * 2012. - [[Ichapekene Piesta]] * 2014. - [[Pujllay i ayarichi]] * 2017. - [[Ritualna putovanja u La Pazu]] * 2019. - [[Proslava na dan svetog Trojstva]] * 2021. - [[Proslava Tarija]] * 2023. - [[Proslava Ch’utillos]] * 2025. - [[Proslava Djevice od Gvadalupe]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/bolivia-plurinational-state-of-BO Nematerijalna kulturna baština u Boliviji - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === {{flagcountry|BRA}} === * 2008. - Usmena i slikovna baština naroda [[Wajapi]] * 2008. - [[Samba de Roda]] pokrajine [[Recôncavo]], [[Bahia]] * 2011. - [[Yaokwa]], ritual održavanja društvenog i kozmičkog reda naroda [[Enawene Nawe]]* * 2012. - [[Frevo]], umjetničke izvedbe tijekom karnevala u [[Recife]]u * 2014. - [[Capoeira]] okružje === {{flagcountry|ČIL}} === * 2009. - Folklorna baština naroda [[Aymara]] * 2014. - [[Baile Chino]] === {{flagcountry|DOM}} === * 2008. - [[Cocolo]] * 2008. - Kulturni prostor [[Bratstvo Svetog Duha|Bratstva sv. Duha]] u [[Congos]]ima [[Villa Mella]] === {{flagcountry|EKV}} === * 2009. - Usmena baština i kulturne manifestacije naroda [[Zápara]] * 2012. - [[Toquilla]] * 2015. - [[Marimba]] [[Datoteka:Garifuna SanIsidro 1996-05 2.jpg|mini|Narod [[Garifuna]] u [[Honduras]]u]] === {{flagcountry|GUA}} === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] * 2008. - [[Rabinal Achí]] [[Datoteka:Palenque1.jpg|mini|Spomenik robovima, [[San Basilio de Palenque]], [[Kolumbija]]]] === {{flagcountry|HON}} === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] === {{flagcountry|JAM}} === * 2008. - Baština [[Maroon]]a u gradu [[Moore]] === {{flagcountry|KOL}} === * 2008. - Kulturni prostor [[San Basilio de Palenque]] * 2008. - [[Barranquilla]] * 2009. - [[Negros y Blancos]] * 2008. - [[Veliki tjedan|Procesija Velikog tjedna]] * 2010. - [[Marimba]] * 2010. - Normativni sustav zajednice [[Wayuu]] koji provode pütchipü’üi (palabrero) * 2011. - Tradicionalna znanja [[jaguar]]skih [[šaman]]a naroda [[Yuruparí]] * 2012. - [[Quibdó|Festival sv. Franje Asiškog u Quidbu]] * 2015. - [[Vallenato muzika]] * 2015. - [[Marimba]] === {{flagcountry|KOS}} (1) === * 2008. - Tradicija čuvanja [[vol]]ova i volovske [[zaprega|zaprege]] === {{flagcountry|KUB}} (1) === * 2008. - Festival [[La Tumba Francesa]] [[Datoteka:Day of the Dead at Tecomitl Cemetery.jpg|mini|Groblje za [[Dan mrtvih]], [[Mexico City]], [[Meksiko]]]] === {{flagcountry|MEX}} === * 2008. - Domorodačka proslava [[Dan mrtvih|Dana mrtvih]] * 2009. - Ritualna ceremonija naroda [[Voladores]] * 2009. - Živa tradicija i spomen mjesta plemena [[Tolimán]] naroda [[Otomí-Chichimeca]] uključujući [[Peña de Bernal]], čuvara svetog područja * 2010. - [[Parachicos]]i tradicionalnog siječanjskog festivala u gradu [[Chiapa de Corzo]] * 2010. - [[Pirekua]], tradicionalna pjesma naroda [[P’urhépecha]] * 2010. - Tradicionalna [[meksička kuhinja]], živa kultura predaka, na primjeru [[Michoacán]]a * 2011. - [[Mariachi]] === {{flagcountry|NIK}} === * 2008. - [[El Güegüense]] * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] [[Datoteka:Uros women of a island in Peru.jpg|mini|Tekstilna umjetnost naroda [[Uru]]]] === {{flagcountry|PER}} === * 2008. - Tekstilna umjetnost naroda [[Uru]] s otoka [[Taquile]] * 2008. - Usmena baština i kulturne manifestacije naroda [[Zápara]] * 2009. - Folklorna baština naroda [[Aymara]] * 2010. - [[Ples škara]] * 2011. - [[Eshuva]], pjevne molitve na jeziku [[Huachipairi]] naroda [[Harakmbet]]* * 2011. - Hodočašće na Svetište Gospodinu u [[Qoyllurit’i]]ju * 2014. - Festival [[Virgen de la Candelaria]] iz Puna * 2015. - [[Wititi]] === {{flagcountry|URU}} === * 2009. - Društveno kulturni prostor i običaji zajednice [[Candombe]] * 2009. - [[Tango]] === {{flagcountry|VEN}} === * 2014. - [[Mapoyo]] * 2015. - Tradicionalna znanja i tehnologije vezane za uzgoj i obradu biljke [[curagua]] == Povezano == * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Aziji i Oceaniji]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Africi]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Evropi]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine za hitnu zaštitu]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Masterpieces of the Oral and Intangible Heritage of Humanity}} * [http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011 UNESCO-v reprezentativni popis nematerijalne svjetske baštine] [[Kategorija:Svjetska baština u Južnoj Americi|#]] [[Kategorija:Svjetska baština u Sjevernoj Americi|#]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Americi]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] 4h1yxly7ftbszcpbk8mn62q2v4lgnxo 42710839 42710811 2026-10-13T17:58:06Z Zavičajac 76707 42710839 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Tango au01.JPG|mini|[[Tango]] je zajednička nematerijalna svjetska baština [[Argentina|Argentine]] i [[Urugvaj]]a]] '''Lista nematerijalne kulturne baštine u Europi''' je popis [[UNESCO]]-va [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalne kulturne baštine]] [[Amerika|američkih]] država, prema abecednom redu i godini upisa. === Argentina === * 2009. - [[Tango]] * 2015. - [[Filete porteno]] * 2020. - [[Chamame]] * 2025. - [[Cuarteto]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/argentina-AR Nematerijalna kulturna baština u Argentini - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> [[Datoteka:Mujeres aymara con siku y caja - flickr-photos-micahmacallen-85524669 (CC-BY-SA).jpg|mini|Folklorna baština naroda [[Aymara]] je zajednička nematerijalna baština više država ([[Bolivija]], [[Čile]] i [[Peru]])]] === Bahami === * 2023. - [[Junkano]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/bahamas-BS Nematerijalna kulturna baština u Bahamima - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Barbados === * 2023. - [[Tradicije povezane s kopnenim brodovima na Barbadosu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/barbados-BB Nematerijalna kulturna baština u Barbadosu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Belize === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] * 2025. - [[Božićne proslave u Gales Point Manateeu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/belize-BZ Nematerijalna kulturna baština u Belizeu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Bolivija === * 2008. - [[Astrologija Kallawaya]] * 2008. - [[Oruro]] * 2009. - [[Folklorna baština Aymara]] * 2012. - [[Ichapekene Piesta]] * 2014. - [[Pujllay i ayarichi]] * 2017. - [[Ritualna putovanja u La Pazu]] * 2019. - [[Proslava na dan svetog Trojstva]] * 2021. - [[Proslava Tarija]] * 2023. - [[Proslava Ch’utillos]] * 2025. - [[Proslava Djevice od Gvadalupe]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/bolivia-plurinational-state-of-BO Nematerijalna kulturna baština u Boliviji - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Brazil === * 2008. - [[Samba de Roda]] * 2008. - [[Usmena i slikovna baština Wajapija]] * 2011. - [[Yaokwa]] * 2011. - [[Poziv za projekte Nacionalnog programa nematerijalne baštine]] * 2011. - [[Živi muzej Fandanga]] * 2012. - [[Frevo]] * 2013. - [[Proalava Majke božije u Belemu]] * 2014. - [[Capoeira]] * 2019. - [[Kulturni kompleks Bumba-meu-boi]] * 2024. - [[Izrada sira Minasa]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/brazil-BR Nematerijalna kulturna baština u Brazilu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Čile === * 2009. - [[Folklorna baština naroda Aymara]] * 2014. - [[Baile Chino]] * 2022. - * 2025. - Porodična tradicija cirkusa u Čileu<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/chile-CL Nematerijalna kulturna baština u Čileu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === {{flagcountry|DOM}} === * 2008. - [[Cocolo]] * 2008. - Kulturni prostor [[Bratstvo Svetog Duha|Bratstva sv. Duha]] u [[Congos]]ima [[Villa Mella]] === {{flagcountry|EKV}} === * 2009. - Usmena baština i kulturne manifestacije naroda [[Zápara]] * 2012. - [[Toquilla]] * 2015. - [[Marimba]] [[Datoteka:Garifuna SanIsidro 1996-05 2.jpg|mini|Narod [[Garifuna]] u [[Honduras]]u]] === {{flagcountry|GUA}} === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] * 2008. - [[Rabinal Achí]] [[Datoteka:Palenque1.jpg|mini|Spomenik robovima, [[San Basilio de Palenque]], [[Kolumbija]]]] === {{flagcountry|HON}} === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] === {{flagcountry|JAM}} === * 2008. - Baština [[Maroon]]a u gradu [[Moore]] === {{flagcountry|KOL}} === * 2008. - Kulturni prostor [[San Basilio de Palenque]] * 2008. - [[Barranquilla]] * 2009. - [[Negros y Blancos]] * 2008. - [[Veliki tjedan|Procesija Velikog tjedna]] * 2010. - [[Marimba]] * 2010. - Normativni sustav zajednice [[Wayuu]] koji provode pütchipü’üi (palabrero) * 2011. - Tradicionalna znanja [[jaguar]]skih [[šaman]]a naroda [[Yuruparí]] * 2012. - [[Quibdó|Festival sv. Franje Asiškog u Quidbu]] * 2015. - [[Vallenato muzika]] * 2015. - [[Marimba]] === {{flagcountry|KOS}} (1) === * 2008. - Tradicija čuvanja [[vol]]ova i volovske [[zaprega|zaprege]] === {{flagcountry|KUB}} (1) === * 2008. - Festival [[La Tumba Francesa]] [[Datoteka:Day of the Dead at Tecomitl Cemetery.jpg|mini|Groblje za [[Dan mrtvih]], [[Mexico City]], [[Meksiko]]]] === {{flagcountry|MEX}} === * 2008. - Domorodačka proslava [[Dan mrtvih|Dana mrtvih]] * 2009. - Ritualna ceremonija naroda [[Voladores]] * 2009. - Živa tradicija i spomen mjesta plemena [[Tolimán]] naroda [[Otomí-Chichimeca]] uključujući [[Peña de Bernal]], čuvara svetog područja * 2010. - [[Parachicos]]i tradicionalnog siječanjskog festivala u gradu [[Chiapa de Corzo]] * 2010. - [[Pirekua]], tradicionalna pjesma naroda [[P’urhépecha]] * 2010. - Tradicionalna [[meksička kuhinja]], živa kultura predaka, na primjeru [[Michoacán]]a * 2011. - [[Mariachi]] === {{flagcountry|NIK}} === * 2008. - [[El Güegüense]] * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] [[Datoteka:Uros women of a island in Peru.jpg|mini|Tekstilna umjetnost naroda [[Uru]]]] === {{flagcountry|PER}} === * 2008. - Tekstilna umjetnost naroda [[Uru]] s otoka [[Taquile]] * 2008. - Usmena baština i kulturne manifestacije naroda [[Zápara]] * 2009. - Folklorna baština naroda [[Aymara]] * 2010. - [[Ples škara]] * 2011. - [[Eshuva]], pjevne molitve na jeziku [[Huachipairi]] naroda [[Harakmbet]]* * 2011. - Hodočašće na Svetište Gospodinu u [[Qoyllurit’i]]ju * 2014. - Festival [[Virgen de la Candelaria]] iz Puna * 2015. - [[Wititi]] === {{flagcountry|URU}} === * 2009. - Društveno kulturni prostor i običaji zajednice [[Candombe]] * 2009. - [[Tango]] === {{flagcountry|VEN}} === * 2014. - [[Mapoyo]] * 2015. - Tradicionalna znanja i tehnologije vezane za uzgoj i obradu biljke [[curagua]] == Povezano == * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Aziji i Oceaniji]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Africi]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Evropi]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine za hitnu zaštitu]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Masterpieces of the Oral and Intangible Heritage of Humanity}} * [http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011 UNESCO-v reprezentativni popis nematerijalne svjetske baštine] [[Kategorija:Svjetska baština u Južnoj Americi|#]] [[Kategorija:Svjetska baština u Sjevernoj Americi|#]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Americi]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] ms4hw7y5w165bvw97200o7mxhmg1p7h 42710853 42710839 2026-10-13T19:52:57Z Zavičajac 76707 42710853 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Tango au01.JPG|mini|[[Tango]] je zajednička nematerijalna svjetska baština [[Argentina|Argentine]] i [[Urugvaj]]a]] '''Lista nematerijalne kulturne baštine u Europi''' je popis [[UNESCO]]-va [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalne kulturne baštine]] [[Amerika|američkih]] država, prema abecednom redu i godini upisa. === Argentina === * 2009. - [[Tango]] * 2015. - [[Filete porteno]] * 2020. - [[Chamame]] * 2025. - [[Cuarteto]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/argentina-AR Nematerijalna kulturna baština u Argentini - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> [[Datoteka:Mujeres aymara con siku y caja - flickr-photos-micahmacallen-85524669 (CC-BY-SA).jpg|mini|Folklorna baština naroda [[Aymara]] je zajednička nematerijalna baština više država ([[Bolivija]], [[Čile]] i [[Peru]])]] === Bahami === * 2023. - [[Junkano]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/bahamas-BS Nematerijalna kulturna baština u Bahamima - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Barbados === * 2023. - [[Tradicije povezane s kopnenim brodovima na Barbadosu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/barbados-BB Nematerijalna kulturna baština u Barbadosu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Belize === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] * 2025. - [[Božićne proslave u Gales Point Manateeu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/belize-BZ Nematerijalna kulturna baština u Belizeu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Bolivija === * 2008. - [[Astrologija Kallawaya]] * 2008. - [[Oruro]] * 2009. - [[Folklorna baština Aymara]] * 2012. - [[Ichapekene Piesta]] * 2014. - [[Pujllay i ayarichi]] * 2017. - [[Ritualna putovanja u La Pazu]] * 2019. - [[Proslava na dan svetog Trojstva]] * 2021. - [[Proslava Tarija]] * 2023. - [[Proslava Ch’utillos]] * 2025. - [[Proslava Djevice od Gvadalupe]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/bolivia-plurinational-state-of-BO Nematerijalna kulturna baština u Boliviji - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Brazil === * 2008. - [[Samba de Roda]] * 2008. - [[Usmena i slikovna baština Wajapija]] * 2011. - [[Yaokwa]] * 2011. - [[Poziv za projekte Nacionalnog programa nematerijalne baštine]] * 2011. - [[Živi muzej Fandanga]] * 2012. - [[Frevo]] * 2013. - [[Proalava Majke božije u Belemu]] * 2014. - [[Capoeira]] * 2019. - [[Kulturni kompleks Bumba-meu-boi]] * 2024. - [[Izrada sira Minasa]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/brazil-BR Nematerijalna kulturna baština u Brazilu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Čile === * 2009. - [[Folklorna baština naroda Aymara]] * 2014. - [[Baile Chino]] * 2022. - [[Quinchamalí keramika]] * 2025. - [[Porodična tradicija cirkusa u Čileu]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/chile-CL Nematerijalna kulturna baština u Čileu - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === {{flagcountry|DOM}} === * 2008. - [[Cocolo]] * 2008. - Kulturni prostor [[Bratstvo Svetog Duha|Bratstva sv. Duha]] u [[Congos]]ima [[Villa Mella]] === {{flagcountry|EKV}} === * 2009. - Usmena baština i kulturne manifestacije naroda [[Zápara]] * 2012. - [[Toquilla]] * 2015. - [[Marimba]] [[Datoteka:Garifuna SanIsidro 1996-05 2.jpg|mini|Narod [[Garifuna]] u [[Honduras]]u]] === {{flagcountry|GUA}} === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] * 2008. - [[Rabinal Achí]] [[Datoteka:Palenque1.jpg|mini|Spomenik robovima, [[San Basilio de Palenque]], [[Kolumbija]]]] === {{flagcountry|HON}} === * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] === {{flagcountry|JAM}} === * 2008. - Baština [[Maroon]]a u gradu [[Moore]] === Kolumbija === * 2008. - [[Kulturni prostor San Basilio de Palenque]] * 2008. - [[Barranquilla]] * 2009. - [[Veliki tjedan|Procesija Velikog tjedna]] * 2009. - [[Negros y Blancos]] * 2010. - [[Normativni sistem zajednice Wayuu]] * 2011. - [[Tradicionalna znanja naroda Yuruparí]] * 2012. - [[Quibdó|Festival sv. Franje Asiškog u Quidbu]] * 2015. - [[Marimba]] * 2015. - [[Vallenato muzika]] * 2017. - [[Ilano radne pjesme]] * 2019. - [[Zaštita tradicionalnih zanata za izgradnju mira]] * 2020. - [[Pasto lak mopa-mopa]] * 2022. - [[Sistem znanja predaka u Siera Nevadi]] * 2023. - [[Porodiljska njega]] * 2024. - [[Žive slike Galerasa, Sucre]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/colombia-CO Nematerijalna kulturna baština u Kolumbiji - ich.unesco.org - Pristupljeno 13. oktobar 2026.]</ref> === Kostarika === * 2008. - Tradicija čuvanja [[vol]]ova i volovske [[zaprega|zaprege]] === Kuba === * 2008. - Festival [[La Tumba Francesa]] [[Datoteka:Day of the Dead at Tecomitl Cemetery.jpg|mini|Groblje za [[Dan mrtvih]], [[Mexico City]], [[Meksiko]]]] === Meksiko === * 2008. - Domorodačka proslava [[Dan mrtvih|Dana mrtvih]] * 2009. - Ritualna ceremonija naroda [[Voladores]] * 2009. - Živa tradicija i spomen mjesta plemena [[Tolimán]] naroda [[Otomí-Chichimeca]] uključujući [[Peña de Bernal]], čuvara svetog područja * 2010. - [[Parachicos]]i tradicionalnog siječanjskog festivala u gradu [[Chiapa de Corzo]] * 2010. - [[Pirekua]], tradicionalna pjesma naroda [[P’urhépecha]] * 2010. - Tradicionalna [[meksička kuhinja]], živa kultura predaka, na primjeru [[Michoacán]]a * 2011. - [[Mariachi]] === {{flagcountry|NIK}} === * 2008. - [[El Güegüense]] * 2008. - [[Jezik, ples i glazba naroda Garifuna]] [[Datoteka:Uros women of a island in Peru.jpg|mini|Tekstilna umjetnost naroda [[Uru]]]] === {{flagcountry|PER}} === * 2008. - Tekstilna umjetnost naroda [[Uru]] s otoka [[Taquile]] * 2008. - Usmena baština i kulturne manifestacije naroda [[Zápara]] * 2009. - Folklorna baština naroda [[Aymara]] * 2010. - [[Ples škara]] * 2011. - [[Eshuva]], pjevne molitve na jeziku [[Huachipairi]] naroda [[Harakmbet]]* * 2011. - Hodočašće na Svetište Gospodinu u [[Qoyllurit’i]]ju * 2014. - Festival [[Virgen de la Candelaria]] iz Puna * 2015. - [[Wititi]] === {{flagcountry|URU}} === * 2009. - Društveno kulturni prostor i običaji zajednice [[Candombe]] * 2009. - [[Tango]] === {{flagcountry|VEN}} === * 2014. - [[Mapoyo]] * 2015. - Tradicionalna znanja i tehnologije vezane za uzgoj i obradu biljke [[curagua]] == Povezano == * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Aziji i Oceaniji]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Africi]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine u Evropi]] * [[Lista nematerijalne kulturne baštine za hitnu zaštitu]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Masterpieces of the Oral and Intangible Heritage of Humanity}} * [http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011 UNESCO-v reprezentativni popis nematerijalne svjetske baštine] [[Kategorija:Svjetska baština u Južnoj Americi|#]] [[Kategorija:Svjetska baština u Sjevernoj Americi|#]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Americi]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] po34l40mr5p6ev9pzmonrj0jyuoalc1 Šablon:Državni poglavari Estonije 10 4571688 42710899 41253855 2026-10-14T11:19:29Z Edgar Allan Poe 29250 42710899 wikitext text/x-wiki {{Navbox | name = Državni poglavari Estonije | title = Državni poglavari [[Estonija|Estonije]] | state = {{{state|autocollapse}}} | bodyclass = hlist | image = [[Image:Coat of arms of Estonia.svg|80px]]<br><br>[[File:Flag of the President of Estonia.svg|80px|border]] |above = * ''Italik'' označava vršitelja dužnosti (v.d.) ili privremenog državnog poglavara |group1 = [[Premijer Estonije|Premijer]] {{small|(1918–1920)}} |list1 = * ''[[Konstantin Päts]]'' {{small|(1918–1919)}} * [[Otto August Strandman]] {{small|(1919)}} * [[Jaan Tõnisson]] {{small|(1919–1920)}} * [[Ado Birk]] {{small|(1920)}} * [[Jaan Tõnisson]] {{small|(1920)}} * [[Ants Piip]] {{small|(1920)}} |group2 = [[Riigivanem|Državni starješina]] {{small|(1920–1934)}} |list2 = * [[Ants Piip]] {{small|(1920–1921)}} * [[Konstantin Päts]] {{small|(1921–1922)}} * [[Juhan Kukk]] {{small|(1922–1923)}} * [[Konstantin Päts]] {{small|(1923–1924)}} * [[Friedrich Karl Akel]] {{small|(1924)}} * [[Jüri Jaakson]] {{small|(1924–1925)}} * [[Jaan Teemant]] {{small|(1925–1927)}} * [[Jaan Tõnisson]] {{small|(1927–1928)}} * [[August Rei]] {{small|(1928–1929)}} * [[Otto August Strandman]] {{small|(1929–1931)}} * [[Konstantin Päts]] {{small|(1931–1932)}} * [[Jaan Teemant]] {{small|(1932)}} * [[Kaarel Eenpalu|Karl August Einbund]] {{small|(1932)}} * [[Konstantin Päts]] {{small|(1932–1933)}} * [[Jaan Tõnisson]] {{small|(1933)}} * [[Konstantin Päts]] {{small|(1933–1934)}} |group3 = [[Riigivanem|Državni starješina i premijer]] {{small|(1934–1937)}} |list3 = *[[Konstantin Päts]] {{small|(1934–1937)}} |group4 = [[Riigihoidja|Predsjednik-regent]] {{small|(1938)}} |list4 = *[[Konstantin Päts]] {{small|(1938)}} |group5 = [[Predsjednik Estonije|Predsjednik]] {{small|(1938–1940)}} |list5 = * [[Konstantin Päts]] {{small|(1938–1940)}} |group6 = [[Estonska SSR|Sovjetski period]]<br>{{small|(1940–1992)}} |list6 = {{Navbox subgroup| |group1 = [[Komunistička partija Estonije|Prvi sekretar KP Estonije]]<br>{{small|(1940–1990)}} |list1 = * [[Karl Säre]] {{small|(1940–1943)}} * [[Nikolai Karotamm]]{{sup|1}} {{small|(1943–1950)}} * [[Johannes Käbin]] {{small|(1950–1978)}} * [[Karl Vaino]] {{small|(1978–1988)}} * [[Vaino Väljas]] {{small|(1988–1990)}} |group2 = [[Estonska vlada u egzilu|Predsjednik vlade u egzilu]]<br>{{small|(1944–1992)}} |list2 = * ''[[Otto Tief]]'' {{small|(1944–1953)}} * ''[[Johannes Sikkar]]'' {{small|(1953–1960)}} * ''[[Tõnis Kint]]'' {{small|(1960–1962)}} * ''[[Aleksander Warma]]'' {{small|(1962–1963)}} * ''[[Tõnis Kint]]'' {{small|(1963–1970)}} * ''[[Heinrich Mark]]'' {{small|(1971–1990)}} * ''[[Enno Penno]]'' {{small|(1990–1992)}} }} |group7 = [[Predsjednik Estonije|Predsjednik]] {{small|(1992–''danas'')}} |list7 = * [[Lennart Meri]] {{small|(1992–2001)}} * [[Arnold Rüütel]] {{small|(2001–2006)}} * [[Toomas Hendrik Ilves]] {{small|(2006–2016)}} * [[Kersti Kaljulaid]] {{small|(2016–2021)}} * [[Alar Karis]] {{small|(2021–2026)}} * [[Ülle Madise]] {{small|(2026–''danas'')}} | below = * {{sup|1}} Karotamm je od [[1943.]] do rujna [[1944.]] godine bio u egzilu u [[Ruska SFSR|Rusiji]]. }}<noinclude> {{collapsible option}} [[Kategorija:Šabloni za političke vođe]] [[Kategorija:Estonski šabloni|Predsjednici]] </noinclude> j8fyvni4g0dca6ogunwpx8e4yuz4416 Video Recordings Act 1984 0 4602737 42710782 40766343 2026-10-13T12:58:26Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Zakon o videosnimcima (1984)]] 42710782 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Zakon o videosnimcima (1984)]] ewa0g1lkrfqsfs3fzzjroxj1s2vpa0o Zakon o video snimkama 1984. godine 0 4602738 42710783 40766345 2026-10-13T12:58:36Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Zakon o videosnimcima (1984)]] 42710783 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Zakon o videosnimcima (1984)]] ewa0g1lkrfqsfs3fzzjroxj1s2vpa0o Устав Србије из 1869. године 0 4617539 42710786 40819868 2026-10-13T12:59:06Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Ustav Srbije iz 1869.]] 42710786 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ustav Srbije iz 1869.]] 5gl469upad3y4a1be31ji48iwe2y1yl Šablon:Sastav Španija 2018 SP 10 4620037 42710791 42637749 2026-10-13T13:04:47Z Edgar Allan Poe 29250 42710791 wikitext text/x-wiki {{National squad | name = Sastav Španjolska 2018 SP | bg = #DB000D | fg = #FBEA0E | bordercolor = #000030 | country = Španjolska | genitiv = Španije | comp link = FIFA Svjetsko prvenstvo 2018 | comp = FIFA Svjetskom prvenstvu 2018. | p1 = [[David de Gea|De Gea]] | p2 = [[Dani Carvajal|Carvajal]] | p3 = [[Gerard Piqué|Piqué]] | p4 = [[Nacho (fudbaler, rođen 1990.)|Nacho]] | p5 = [[Sergio Busquets|Busquets]] | p6 = [[Andrés Iniesta|Iniesta]] | p7 = [[Saúl Ñíguez|Saúl]] | p8 = [[Koke (fudbaler, rođen 1992.)|Koke]] | p9 = [[Rodrigo (fudbaler, rođen 1991.)|Rodrigo]] | p10 = [[Thiago Alcântara|Thiago]] | p11 = [[Lucas Vázquez|Vázquez]] | p12 = [[Álvaro Odriozola|Odriozola]] | p13 = [[Kepa Arrizabalaga|Arrizabalaga]] | p14 = [[César Azpilicueta|Azpilicueta]] | p15 = [[Sergio Ramos|Ramos]] (c) | p16 = [[Nacho Monreal|Monreal]] | p17 = [[Iago Aspas|Aspas]] | p18 = [[Jordi Alba|Alba]] | p19 = [[Diego Costa|Costa]] | p20 = [[Marco Asensio|Asensio]] | p21 = [[David Silva|Silva]] | p22 = [[Isco]] | p23 = [[Pepe Reina|Reina]] | coach = [[Fernando Hierro|Hierro]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni sastava fudbalskih reprezentacija na FIFA Svjetskom prvenstvu 2018.|Španjolska]] [[Kategorija:Španski šabloni]] </noinclude> sj9gh1cvzxgu40qqblqgjdt3bgoyryi Устав Србије од 1888. године 0 4624403 42710787 41057691 2026-10-13T12:59:16Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Ustav Srbije iz 1888.]] 42710787 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ustav Srbije iz 1888.]] mdifyd8o5q2pouto9ywno5ez6425q1z Sretenjski ustav 0 4664622 42710779 41043026 2026-10-13T12:57:56Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Ustav Srbije iz 1835.]] 42710779 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ustav Srbije iz 1835.]] d2dwal1pync7ri4ufgekg95xlw2kt0t Predsjednik Estonije 0 4666197 42710889 42447728 2026-10-14T07:57:46Z Martin Macha 2111 151421 /* */ 42710889 wikitext text/x-wiki {{Infobox Politička funkcija |funkcija = Predsjednik |entitet = Estonije |izvorno_ime = {{small|''Eesti Vabariigi President''}} |zastava = Flag of the President of Estonia.svg |zastava_veličina = |zastava_border = yes |zastava_opis = Zastava Predsjednika |simbol = |simbol_veličina = |simbol_opis = |odjel = |odgovara = |slika = Ülle Madise in October 2024 (cropped).png |slika_veličina = 220px |alt = |inkumbent = [[Ülle Madise]] |inkumbent_od = [[12. listopada]] [[2026.]] |titula = |sjedište = [[Predsjednička palača (Tallinn)|Predsjednička palača]]<br>{{flagicon|EST}} [[Tallinn]], [[Estonija]] |predlagatelj = |predlagatelj_funkcija = |imenuje = ''[[Riigikogu]]'' |imenuje_funkcija = |mandat = 5 godina<br>{{small|(uz mogućnost jednog uzastopnog reizbora)}} |inauguracijski = [[Konstantin Päts]] |formiranje = [[24. travnja]] [[1938.]] |prvi = |posljednji = |ukinuta = |sukcesija = |zamjenik = |plaća = €5,288 mjesečno |odanost = |činovi = |web = }} '''Predsjednik Republike Estonije''' ([[estonski]]: ''Eesti Vabariigi President'') službeni je državni poglavar [[Estonija|Republike Estonije]]. S obzirom da je Estonija snažna [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]], Predsjednik ima uglavnom ceremonijalne ovlasti te nema nikakvih direktnih izvršnih ovlasti. Predsjednika Estonije glasovanjem izabire nacionalni parlament, ''[[Riigikogu]]'', a kandidat službeno postaje predsjednik kada dobije više od dvije trećine glasova u parlamentu. Ukoliko i nakon tri kruga glasovanja kandidat ne dobije odgovarajući broj glasova, formira se posebna izborna komisija koju, pored članova parlamenta, čine i predstavnici svih lokalnih organa vlasti (minimalno po jedan predstavnik svake općine), a koji onda biraju između dva kandidata s najvećim brojem glasova. Mandat predsjednika traje 5 godina, a ne postoji ograničenje po pitanju reizbora, s tim da se u kontinuitetu mogu služiti samo dva mandata. Predsjednik za trajanja svog mandata ne smije biti član ni jedne političke stranke, a također mora zamrznuti sve ostale političke i poslovne aktivnosti. Funkcija predsjednika države službeno je uspostavljena [[1938.]] godine, a prvi predsjednik Estonije bio je [[Konstantin Päts]]. Prije toga, u periodu od [[1920.]] do [[1934.]] godine, na čelu države nalazio se "Državni starješina" ([[estonski]]: ''[[Riigivanem]]''), koji je kombinirao funkcije koje imaju današnji predsjednik i [[Premijer Estonije|premijer]]. U tom periodu, na čelu Estonije bilo je ukupno 16 državnih poglavara, a Päts je biran na tu funkciju čak pet puta. [[Ustav Estonije|Ustav]] iz [[1934.]] razdvojio je funkciju državnog poglavara od funkcije predsjednika vlade, ali nikada nije stupio na snagu pošto je Päts iste godine izvršio državni udar i raspustio parlament. [[SSSR|Sovjetske vlasti]] su u srpnju [[1940.]] deportitale Pätsa u grad [[Ufa|Ufu]] u [[Sibir]]u. Nakon toga, u skladu s tada važećim Ustavom, funkciju predsjednika preuzeo je prosovjetski premijer [[Johannes Vares]], koji je potom potpisao službeni dokument o aneksiji Estonije od strane Sovjetskog Saveza. U periodu pod sovjetskom vlašću ([[1944.]] − [[1991.]]), sjedište predsjednika Estonije nalazilo se [[Estonska vlada u egzilu|u egzilu]] u [[Stockholm]]u. Za prvog predsjednika Druge Republike izabran je [[Lennart Meri]], koji je na vlasti bio od listopada [[1992.]] do listopada [[2001]]. godine. Nakon njega, funkciju predsjednika države obavljali su još i [[Arnold Rüütel]] ([[2001.]] − [[2006.]]), [[Toomas Hendrik Ilves]] ([[2006.]] − [[2016.]]), [[Kersti Kaljulaid]], kao prva žena na mjestu predsjednika Estonije ([[2016.]] − [[2021.]]), [[Alar Karis]], ([[2021.]]− [[2026.]]), te [[Ülle Madise]], od [[2026.]] godine. == Lista predsjednika Estonije == === Prva Republika (1938–1940) === ;Stranke {{legend2|#0011CD|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]]|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#0011CD; color:white;" |1 | rowspan=3|[[File:Konstantin Päts.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Konstantin Päts|Konstantin '''Päts''']]<br /><small>(1874–1956)</small> | align="center"| [[24. travnja]] [[1938.]] | align="center"| [[23. srpnja]] [[1940.]] | rowspan=2|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[1938.]] |- | colspan=3|<small>Najutjecajniji [[Estonija|estonski]] političar u [[Međuratni period|međuratnom periodu]]. U pet je navrata obnašao dužnost [[Riigivanem|Državnog starješine]] te je zacementirao svoju ključnu ulogu u razvoju estonske državnosti u međuratnom periodu. Kao Državni starješina, izveo je [[državni udar]] kako bi spriječio dolazak ekstremne desnice na vlast, a otada pa do [[Sovjetska aneksija baltičkih država|sovjetske okupacije]] vladao je zemljom pod različitim titulama, od [[1938.]] kao predsjednik.</small> |- |} === Druga Republika (1992–''danas'') === ;Stranke {{legend2|#014F9A|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#F5B453|[[Estonska narodna unija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#E10600|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#DDDDDD|Nezavisni|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#014F9A; color:white;" |2 | rowspan=3|[[File:Lennart Meri 1998.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Lennart Meri|Lennart '''Meri''']]<br /><small>(1929–2006)</small> | align="center"| [[6. listopada]] [[1992.]] | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | rowspan=2|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 1992.|1992.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 1996.|1996.]] |- | colspan=3|<small>Pisac, režiser i političar, Meri je bio zagovornik estonske nezavisnosti još za vrijeme [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Nakon ponovne uspostave nezavisnosti, Meri je postao drugi predsjednik Estonije i jedini za Druge Republike koji je izabran od strane naroda (iako je u prvom krugu bio drugi kandidat, ali je drugi krug proveden glasovanjem u parlamentu), a ne [[Riigikogu|parlamenta]]. Godine [[1996.]] reizabran je na drugi i posljednji mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#F5B453; color:white;" |3 | rowspan=3|[[File:Vabariigi President Arnold Rüütel.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Arnold Rüütel|Arnold '''Rüütel''']]<br /><small>(1928–)</small> | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | rowspan=2|[[Estonska narodna unija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2001.|2001.]] |- | colspan=3|<small>Bivši član [[Komunistička partija Estonije|KP Estonije]], Rüütel je bio posljednji Predsjednik Vrhovnog sovjeta [[Estonska SSR|Estonske SSR]]. Natjecao se na izborima [[1992.]] i [[1996.]], ali je oba puta izgubio u parlamentu od Lennarta Merija. Konačno je izabran [[2001.]] godine, međutim posljednje godine mandata obilježene su mu kontroverzama, tako da je postao prvi predsjednik Druge Republike koji nije reizabran na drugi mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#E10600; color:white;" |4 | rowspan=3|[[File:Toomas Hendrik Ilves.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Toomas Hendrik Ilves|Toomas Hendrik '''Ilves''']]<br /><small>(1953–)</small> | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | rowspan=2|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2006.|2006.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 2011.|2011.]] |- | colspan=3|<small>Novinar i diplomat, Ilves je imao višegodišnje političko iskustvo kada je [[2006.]] godine predložen kao protukandidat Arnolda Rüütel, kojega je uspješno pobijedio u drugom krugu izbora. Uživao je veliku podrušku u Estoniji te je [[2011.]] godine reizabran na drugi mandat, postavši ujedno prvi (i zasad jedini) predsjednik Estonije koji je izabran u prvom krugu glasovanja u parlamentu.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |5 | rowspan=3|[[File:Kersti Kaljulaid - 2018 (cropped).jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Kersti Kaljulaid|Kersti '''Kaljulaid''']]<br /><small>(1969–)</small> | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | rowspan=2|Nezavisna |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2016.|2016.]] |- | colspan=3|<small>Bivša državna dužnosnica, Kaljulaid je [[2016.]] godine postala prva žena na mjestu predsjednika Estonije od estonske nezavisnosti, a ujedno i najmlađa predsjednica u historiji te zemlje. Izabrana je kao nezavisna, kompromisna kandidatkinja nakon što se parlament nije mogao usuglasiti oko izbora predsjednika nakon čak tri kruga glasovanja.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |6 | rowspan=3|[[File:Alar Karis - August 2021.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Alar Karis|Alar '''Karis''']]<br /><small>(1958–)</small> | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | align="center"| ''Inkumbent'' | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2021.|2021.]] |- | colspan=3|<small>Biolog po struci, Karis je predložen kao kandidat dviju stranaka te je jedini prikupio potrebnu podršku 21 zastupnika, tako da je bio jedini formalni kandidat na izborima [[2021.]] godine. Ranije je bio [[rektor]] [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tatruu]], a od [[2018.]] do [[2021.]] godine i ravnatelj [[Estonski narodni muzej|Estonskog narodnog muzeja]].</small> |- |} == Povezano == * ''[[Riigivanem]]'' * [[Premijer Estonije]] == Vanjske veze == *[http://www.president.ee/en/ President of Estonia – official website] *[https://web.archive.org/web/20050406111707/http://vp1992-2001.vpk.ee/eng/ Website of former President Lennart Meri] {{Državni poglavari Estonije}} {{Authority control}} [[Kategorija:Predsjednici Estonije| *]] [[Kategorija:Politika Estonije]] [[Kategorija:Predsjednici po državama|Estonija]] r8irrb143mc1niedyr0cbast5x9f7ja 42710890 42710889 2026-10-14T08:06:03Z Martin Macha 2111 151421 /* Lista predsjednika Estonije */ 42710890 wikitext text/x-wiki {{Infobox Politička funkcija |funkcija = Predsjednik |entitet = Estonije |izvorno_ime = {{small|''Eesti Vabariigi President''}} |zastava = Flag of the President of Estonia.svg |zastava_veličina = |zastava_border = yes |zastava_opis = Zastava Predsjednika |simbol = |simbol_veličina = |simbol_opis = |odjel = |odgovara = |slika = Ülle Madise in October 2024 (cropped).png |slika_veličina = 220px |alt = |inkumbent = [[Ülle Madise]] |inkumbent_od = [[12. listopada]] [[2026.]] |titula = |sjedište = [[Predsjednička palača (Tallinn)|Predsjednička palača]]<br>{{flagicon|EST}} [[Tallinn]], [[Estonija]] |predlagatelj = |predlagatelj_funkcija = |imenuje = ''[[Riigikogu]]'' |imenuje_funkcija = |mandat = 5 godina<br>{{small|(uz mogućnost jednog uzastopnog reizbora)}} |inauguracijski = [[Konstantin Päts]] |formiranje = [[24. travnja]] [[1938.]] |prvi = |posljednji = |ukinuta = |sukcesija = |zamjenik = |plaća = €5,288 mjesečno |odanost = |činovi = |web = }} '''Predsjednik Republike Estonije''' ([[estonski]]: ''Eesti Vabariigi President'') službeni je državni poglavar [[Estonija|Republike Estonije]]. S obzirom da je Estonija snažna [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]], Predsjednik ima uglavnom ceremonijalne ovlasti te nema nikakvih direktnih izvršnih ovlasti. Predsjednika Estonije glasovanjem izabire nacionalni parlament, ''[[Riigikogu]]'', a kandidat službeno postaje predsjednik kada dobije više od dvije trećine glasova u parlamentu. Ukoliko i nakon tri kruga glasovanja kandidat ne dobije odgovarajući broj glasova, formira se posebna izborna komisija koju, pored članova parlamenta, čine i predstavnici svih lokalnih organa vlasti (minimalno po jedan predstavnik svake općine), a koji onda biraju između dva kandidata s najvećim brojem glasova. Mandat predsjednika traje 5 godina, a ne postoji ograničenje po pitanju reizbora, s tim da se u kontinuitetu mogu služiti samo dva mandata. Predsjednik za trajanja svog mandata ne smije biti član ni jedne političke stranke, a također mora zamrznuti sve ostale političke i poslovne aktivnosti. Funkcija predsjednika države službeno je uspostavljena [[1938.]] godine, a prvi predsjednik Estonije bio je [[Konstantin Päts]]. Prije toga, u periodu od [[1920.]] do [[1934.]] godine, na čelu države nalazio se "Državni starješina" ([[estonski]]: ''[[Riigivanem]]''), koji je kombinirao funkcije koje imaju današnji predsjednik i [[Premijer Estonije|premijer]]. U tom periodu, na čelu Estonije bilo je ukupno 16 državnih poglavara, a Päts je biran na tu funkciju čak pet puta. [[Ustav Estonije|Ustav]] iz [[1934.]] razdvojio je funkciju državnog poglavara od funkcije predsjednika vlade, ali nikada nije stupio na snagu pošto je Päts iste godine izvršio državni udar i raspustio parlament. [[SSSR|Sovjetske vlasti]] su u srpnju [[1940.]] deportitale Pätsa u grad [[Ufa|Ufu]] u [[Sibir]]u. Nakon toga, u skladu s tada važećim Ustavom, funkciju predsjednika preuzeo je prosovjetski premijer [[Johannes Vares]], koji je potom potpisao službeni dokument o aneksiji Estonije od strane Sovjetskog Saveza. U periodu pod sovjetskom vlašću ([[1944.]] − [[1991.]]), sjedište predsjednika Estonije nalazilo se [[Estonska vlada u egzilu|u egzilu]] u [[Stockholm]]u. Za prvog predsjednika Druge Republike izabran je [[Lennart Meri]], koji je na vlasti bio od listopada [[1992.]] do listopada [[2001]]. godine. Nakon njega, funkciju predsjednika države obavljali su još i [[Arnold Rüütel]] ([[2001.]] − [[2006.]]), [[Toomas Hendrik Ilves]] ([[2006.]] − [[2016.]]), [[Kersti Kaljulaid]], kao prva žena na mjestu predsjednika Estonije ([[2016.]] − [[2021.]]), [[Alar Karis]], ([[2021.]]− [[2026.]]), te [[Ülle Madise]], od [[2026.]] godine. == Lista predsjednika Estonije == === Prva Republika (1938–1940) === ;Stranke {{legend2|#0011CD|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]]|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#0011CD; color:white;" |1 | rowspan=3|[[File:Konstantin Päts.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Konstantin Päts|Konstantin '''Päts''']]<br /><small>(1874–1956)</small> | align="center"| [[24. travnja]] [[1938.]] | align="center"| [[23. srpnja]] [[1940.]] | rowspan=2|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[1938.]] |- | colspan=3|<small>Najutjecajniji [[Estonija|estonski]] političar u [[Međuratni period|međuratnom periodu]]. U pet je navrata obnašao dužnost [[Riigivanem|Državnog starješine]] te je zacementirao svoju ključnu ulogu u razvoju estonske državnosti u međuratnom periodu. Kao Državni starješina, izveo je [[državni udar]] kako bi spriječio dolazak ekstremne desnice na vlast, a otada pa do [[Sovjetska aneksija baltičkih država|sovjetske okupacije]] vladao je zemljom pod različitim titulama, od [[1938.]] kao predsjednik.</small> |- |} === Druga Republika (1992–''danas'') === ;Stranke {{legend2|#014F9A|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#F5B453|[[Estonska narodna unija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#E10600|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#DDDDDD|Nezavisni|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#014F9A; color:white;" |2 | rowspan=3|[[File:Lennart Meri 1998.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Lennart Meri|Lennart '''Meri''']]<br /><small>(1929–2006)</small> | align="center"| [[6. listopada]] [[1992.]] | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | rowspan=2|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 1992.|1992.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 1996.|1996.]] |- | colspan=3|<small>Pisac, režiser i političar, Meri je bio zagovornik estonske nezavisnosti još za vrijeme [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Nakon ponovne uspostave nezavisnosti, Meri je postao drugi predsjednik Estonije i jedini za Druge Republike koji je izabran od strane naroda (iako je u prvom krugu bio drugi kandidat, ali je drugi krug proveden glasovanjem u parlamentu), a ne [[Riigikogu|parlamenta]]. Godine [[1996.]] reizabran je na drugi i posljednji mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#F5B453; color:white;" |3 | rowspan=3|[[File:Vabariigi President Arnold Rüütel.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Arnold Rüütel|Arnold '''Rüütel''']]<br /><small>(1928–)</small> | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | rowspan=2|[[Estonska narodna unija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2001.|2001.]] |- | colspan=3|<small>Bivši član [[Komunistička partija Estonije|KP Estonije]], Rüütel je bio posljednji Predsjednik Vrhovnog sovjeta [[Estonska SSR|Estonske SSR]]. Natjecao se na izborima [[1992.]] i [[1996.]], ali je oba puta izgubio u parlamentu od Lennarta Merija. Konačno je izabran [[2001.]] godine, međutim posljednje godine mandata obilježene su mu kontroverzama, tako da je postao prvi predsjednik Druge Republike koji nije reizabran na drugi mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#E10600; color:white;" |4 | rowspan=3|[[File:Toomas Hendrik Ilves.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Toomas Hendrik Ilves|Toomas Hendrik '''Ilves''']]<br /><small>(1953–)</small> | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | rowspan=2|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2006.|2006.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 2011.|2011.]] |- | colspan=3|<small>Novinar i diplomat, Ilves je imao višegodišnje političko iskustvo kada je [[2006.]] godine predložen kao protukandidat Arnolda Rüütel, kojega je uspješno pobijedio u drugom krugu izbora. Uživao je veliku podrušku u Estoniji te je [[2011.]] godine reizabran na drugi mandat, postavši ujedno prvi (i zasad jedini) predsjednik Estonije koji je izabran u prvom krugu glasovanja u parlamentu.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |5 | rowspan=3|[[File:Kersti Kaljulaid - 2018 (cropped).jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Kersti Kaljulaid|Kersti '''Kaljulaid''']]<br /><small>(1969–)</small> | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | rowspan=2|Nezavisna |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2016.|2016.]] |- | colspan=3|<small>Bivša državna dužnosnica, Kaljulaid je [[2016.]] godine postala prva žena na mjestu predsjednika Estonije od estonske nezavisnosti, a ujedno i najmlađa predsjednica u historiji te zemlje. Izabrana je kao nezavisna, kompromisna kandidatkinja nakon što se parlament nije mogao usuglasiti oko izbora predsjednika nakon čak tri kruga glasovanja.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |6 | rowspan=3|[[File:Alar Karis - August 2021.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Alar Karis|Alar '''Karis''']]<br /><small>(1958–)</small> | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | align="center"| [[12. listopada]] [[2026.]] | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2021.|2021.]] |- | colspan=3|<small>Biolog po struci, Karis je predložen kao kandidat dviju stranaka te je jedini prikupio potrebnu podršku 21 zastupnika, tako da je bio jedini formalni kandidat na izborima [[2021.]] godine. Ranije je bio [[rektor]] [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tatruu]], a od [[2018.]] do [[2021.]] godine i ravnatelj [[Estonski narodni muzej|Estonskog narodnog muzeja]]. </small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |7 | rowspan=3|[[File:Ülle Madise in October 2024 (cropped).png|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Ülle Madise|Madise '''Ülle''']]<br /><small>(1974–)</small> | align="center"| [[12. listopada]] [[2026.]] | align="center"| ''Inkumbent'' | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2026.|2026.]] |- | colspan=3|<small>51-godišnji odvjetnik izabran je za predsjednika na predsjedničkim izborima [[2026.]] godine. Bila je članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije te je djelovala u Estonskom vijeću za etiku javnih dužnosnika, europskom ogranku Međunarodnog instituta za ombudsmane (IOI) i Svjetskom odboru IOI-ja i kancelar pravosuđa od 2015. do 2026. </small> |- |} == Povezano == * ''[[Riigivanem]]'' * [[Premijer Estonije]] == Vanjske veze == *[http://www.president.ee/en/ President of Estonia – official website] *[https://web.archive.org/web/20050406111707/http://vp1992-2001.vpk.ee/eng/ Website of former President Lennart Meri] {{Državni poglavari Estonije}} {{Authority control}} [[Kategorija:Predsjednici Estonije| *]] [[Kategorija:Politika Estonije]] [[Kategorija:Predsjednici po državama|Estonija]] meo4d3mzpkomim3r265gecfzaojxb1n 42710891 42710890 2026-10-14T08:07:04Z Martin Macha 2111 151421 /* Lista predsjednika Estonije */ 42710891 wikitext text/x-wiki {{Infobox Politička funkcija |funkcija = Predsjednik |entitet = Estonije |izvorno_ime = {{small|''Eesti Vabariigi President''}} |zastava = Flag of the President of Estonia.svg |zastava_veličina = |zastava_border = yes |zastava_opis = Zastava Predsjednika |simbol = |simbol_veličina = |simbol_opis = |odjel = |odgovara = |slika = Ülle Madise in October 2024 (cropped).png |slika_veličina = 220px |alt = |inkumbent = [[Ülle Madise]] |inkumbent_od = [[12. listopada]] [[2026.]] |titula = |sjedište = [[Predsjednička palača (Tallinn)|Predsjednička palača]]<br>{{flagicon|EST}} [[Tallinn]], [[Estonija]] |predlagatelj = |predlagatelj_funkcija = |imenuje = ''[[Riigikogu]]'' |imenuje_funkcija = |mandat = 5 godina<br>{{small|(uz mogućnost jednog uzastopnog reizbora)}} |inauguracijski = [[Konstantin Päts]] |formiranje = [[24. travnja]] [[1938.]] |prvi = |posljednji = |ukinuta = |sukcesija = |zamjenik = |plaća = €5,288 mjesečno |odanost = |činovi = |web = }} '''Predsjednik Republike Estonije''' ([[estonski]]: ''Eesti Vabariigi President'') službeni je državni poglavar [[Estonija|Republike Estonije]]. S obzirom da je Estonija snažna [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]], Predsjednik ima uglavnom ceremonijalne ovlasti te nema nikakvih direktnih izvršnih ovlasti. Predsjednika Estonije glasovanjem izabire nacionalni parlament, ''[[Riigikogu]]'', a kandidat službeno postaje predsjednik kada dobije više od dvije trećine glasova u parlamentu. Ukoliko i nakon tri kruga glasovanja kandidat ne dobije odgovarajući broj glasova, formira se posebna izborna komisija koju, pored članova parlamenta, čine i predstavnici svih lokalnih organa vlasti (minimalno po jedan predstavnik svake općine), a koji onda biraju između dva kandidata s najvećim brojem glasova. Mandat predsjednika traje 5 godina, a ne postoji ograničenje po pitanju reizbora, s tim da se u kontinuitetu mogu služiti samo dva mandata. Predsjednik za trajanja svog mandata ne smije biti član ni jedne političke stranke, a također mora zamrznuti sve ostale političke i poslovne aktivnosti. Funkcija predsjednika države službeno je uspostavljena [[1938.]] godine, a prvi predsjednik Estonije bio je [[Konstantin Päts]]. Prije toga, u periodu od [[1920.]] do [[1934.]] godine, na čelu države nalazio se "Državni starješina" ([[estonski]]: ''[[Riigivanem]]''), koji je kombinirao funkcije koje imaju današnji predsjednik i [[Premijer Estonije|premijer]]. U tom periodu, na čelu Estonije bilo je ukupno 16 državnih poglavara, a Päts je biran na tu funkciju čak pet puta. [[Ustav Estonije|Ustav]] iz [[1934.]] razdvojio je funkciju državnog poglavara od funkcije predsjednika vlade, ali nikada nije stupio na snagu pošto je Päts iste godine izvršio državni udar i raspustio parlament. [[SSSR|Sovjetske vlasti]] su u srpnju [[1940.]] deportitale Pätsa u grad [[Ufa|Ufu]] u [[Sibir]]u. Nakon toga, u skladu s tada važećim Ustavom, funkciju predsjednika preuzeo je prosovjetski premijer [[Johannes Vares]], koji je potom potpisao službeni dokument o aneksiji Estonije od strane Sovjetskog Saveza. U periodu pod sovjetskom vlašću ([[1944.]] − [[1991.]]), sjedište predsjednika Estonije nalazilo se [[Estonska vlada u egzilu|u egzilu]] u [[Stockholm]]u. Za prvog predsjednika Druge Republike izabran je [[Lennart Meri]], koji je na vlasti bio od listopada [[1992.]] do listopada [[2001]]. godine. Nakon njega, funkciju predsjednika države obavljali su još i [[Arnold Rüütel]] ([[2001.]] − [[2006.]]), [[Toomas Hendrik Ilves]] ([[2006.]] − [[2016.]]), [[Kersti Kaljulaid]], kao prva žena na mjestu predsjednika Estonije ([[2016.]] − [[2021.]]), [[Alar Karis]], ([[2021.]]− [[2026.]]), te [[Ülle Madise]], od [[2026.]] godine. == Lista predsjednika Estonije == === Prva Republika (1938–1940) === ;Stranke {{legend2|#0011CD|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]]|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#0011CD; color:white;" |1 | rowspan=3|[[File:Konstantin Päts.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Konstantin Päts|Konstantin '''Päts''']]<br /><small>(1874–1956)</small> | align="center"| [[24. travnja]] [[1938.]] | align="center"| [[23. srpnja]] [[1940.]] | rowspan=2|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[1938.]] |- | colspan=3|<small>Najutjecajniji [[Estonija|estonski]] političar u [[Međuratni period|međuratnom periodu]]. U pet je navrata obnašao dužnost [[Riigivanem|Državnog starješine]] te je zacementirao svoju ključnu ulogu u razvoju estonske državnosti u međuratnom periodu. Kao Državni starješina, izveo je [[državni udar]] kako bi spriječio dolazak ekstremne desnice na vlast, a otada pa do [[Sovjetska aneksija baltičkih država|sovjetske okupacije]] vladao je zemljom pod različitim titulama, od [[1938.]] kao predsjednik.</small> |- |} === Druga Republika (1992–''danas'') === ;Stranke {{legend2|#014F9A|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#F5B453|[[Estonska narodna unija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#E10600|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#DDDDDD|Nezavisni|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#014F9A; color:white;" |2 | rowspan=3|[[File:Lennart Meri 1998.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Lennart Meri|Lennart '''Meri''']]<br /><small>(1929–2006)</small> | align="center"| [[6. listopada]] [[1992.]] | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | rowspan=2|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 1992.|1992.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 1996.|1996.]] |- | colspan=3|<small>Pisac, režiser i političar, Meri je bio zagovornik estonske nezavisnosti još za vrijeme [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Nakon ponovne uspostave nezavisnosti, Meri je postao drugi predsjednik Estonije i jedini za Druge Republike koji je izabran od strane naroda (iako je u prvom krugu bio drugi kandidat, ali je drugi krug proveden glasovanjem u parlamentu), a ne [[Riigikogu|parlamenta]]. Godine [[1996.]] reizabran je na drugi i posljednji mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#F5B453; color:white;" |3 | rowspan=3|[[File:Vabariigi President Arnold Rüütel.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Arnold Rüütel|Arnold '''Rüütel''']]<br /><small>(1929–2024)</small> | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | rowspan=2|[[Estonska narodna unija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2001.|2001.]] |- | colspan=3|<small>Bivši član [[Komunistička partija Estonije|KP Estonije]], Rüütel je bio posljednji Predsjednik Vrhovnog sovjeta [[Estonska SSR|Estonske SSR]]. Natjecao se na izborima [[1992.]] i [[1996.]], ali je oba puta izgubio u parlamentu od Lennarta Merija. Konačno je izabran [[2001.]] godine, međutim posljednje godine mandata obilježene su mu kontroverzama, tako da je postao prvi predsjednik Druge Republike koji nije reizabran na drugi mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#E10600; color:white;" |4 | rowspan=3|[[File:Toomas Hendrik Ilves.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Toomas Hendrik Ilves|Toomas Hendrik '''Ilves''']]<br /><small>(1953–)</small> | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | rowspan=2|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2006.|2006.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 2011.|2011.]] |- | colspan=3|<small>Novinar i diplomat, Ilves je imao višegodišnje političko iskustvo kada je [[2006.]] godine predložen kao protukandidat Arnolda Rüütel, kojega je uspješno pobijedio u drugom krugu izbora. Uživao je veliku podrušku u Estoniji te je [[2011.]] godine reizabran na drugi mandat, postavši ujedno prvi (i zasad jedini) predsjednik Estonije koji je izabran u prvom krugu glasovanja u parlamentu.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |5 | rowspan=3|[[File:Kersti Kaljulaid - 2018 (cropped).jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Kersti Kaljulaid|Kersti '''Kaljulaid''']]<br /><small>(1969–)</small> | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | rowspan=2|Nezavisna |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2016.|2016.]] |- | colspan=3|<small>Bivša državna dužnosnica, Kaljulaid je [[2016.]] godine postala prva žena na mjestu predsjednika Estonije od estonske nezavisnosti, a ujedno i najmlađa predsjednica u historiji te zemlje. Izabrana je kao nezavisna, kompromisna kandidatkinja nakon što se parlament nije mogao usuglasiti oko izbora predsjednika nakon čak tri kruga glasovanja.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |6 | rowspan=3|[[File:Alar Karis - August 2021.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Alar Karis|Alar '''Karis''']]<br /><small>(1958–)</small> | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | align="center"| [[12. listopada]] [[2026.]] | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2021.|2021.]] |- | colspan=3|<small>Biolog po struci, Karis je predložen kao kandidat dviju stranaka te je jedini prikupio potrebnu podršku 21 zastupnika, tako da je bio jedini formalni kandidat na izborima [[2021.]] godine. Ranije je bio [[rektor]] [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tatruu]], a od [[2018.]] do [[2021.]] godine i ravnatelj [[Estonski narodni muzej|Estonskog narodnog muzeja]]. </small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |7 | rowspan=3|[[File:Ülle Madise in October 2024 (cropped).png|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Ülle Madise|Madise '''Ülle''']]<br /><small>(1974–)</small> | align="center"| [[12. listopada]] [[2026.]] | align="center"| ''Inkumbent'' | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2026.|2026.]] |- | colspan=3|<small>51-godišnji odvjetnik izabran je za predsjednika na predsjedničkim izborima [[2026.]] godine. Bila je članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije te je djelovala u Estonskom vijeću za etiku javnih dužnosnika, europskom ogranku Međunarodnog instituta za ombudsmane (IOI) i Svjetskom odboru IOI-ja i kancelar pravosuđa od 2015. do 2026. </small> |- |} == Povezano == * ''[[Riigivanem]]'' * [[Premijer Estonije]] == Vanjske veze == *[http://www.president.ee/en/ President of Estonia – official website] *[https://web.archive.org/web/20050406111707/http://vp1992-2001.vpk.ee/eng/ Website of former President Lennart Meri] {{Državni poglavari Estonije}} {{Authority control}} [[Kategorija:Predsjednici Estonije| *]] [[Kategorija:Politika Estonije]] [[Kategorija:Predsjednici po državama|Estonija]] 43weonngkxuakd3bz2sd3oiuhzdqcxa 42710898 42710891 2026-10-14T11:18:56Z Edgar Allan Poe 29250 42710898 wikitext text/x-wiki {{Infobox Politička funkcija |funkcija = Predsjednik |entitet = Estonije |izvorno_ime = {{small|''Eesti Vabariigi President''}} |zastava = Flag of the President of Estonia.svg |zastava_veličina = |zastava_border = yes |zastava_opis = Zastava Predsjednika |simbol = |simbol_veličina = |simbol_opis = |odjel = |odgovara = |slika = Ülle Madise in October 2024 (cropped).png |slika_veličina = 220px |alt = |inkumbent = [[Ülle Madise]] |inkumbent_od = [[12. listopada]] [[2026.]] |titula = |sjedište = [[Predsjednička palača (Tallinn)|Predsjednička palača]]<br>{{flagicon|EST}} [[Tallinn]], [[Estonija]] |predlagatelj = |predlagatelj_funkcija = |imenuje = ''[[Riigikogu]]'' |imenuje_funkcija = |mandat = 5 godina<br>{{small|(uz mogućnost jednog uzastopnog reizbora)}} |inauguracijski = [[Konstantin Päts]] |formiranje = [[24. travnja]] [[1938.]] |prvi = |posljednji = |ukinuta = |sukcesija = |zamjenik = |plaća = €5,288 mjesečno |odanost = |činovi = |web = }} '''Predsjednik Republike Estonije''' ([[estonski]]: ''Eesti Vabariigi President'') službeni je državni poglavar [[Estonija|Republike Estonije]]. S obzirom da je Estonija snažna [[parlamentarizam|parlamentarna]] [[republika]], Predsjednik ima uglavnom ceremonijalne ovlasti te nema nikakvih direktnih izvršnih ovlasti. Predsjednika Estonije glasovanjem izabire nacionalni parlament, ''[[Riigikogu]]'', a kandidat službeno postaje predsjednik kada dobije više od dvije trećine glasova u parlamentu. Ukoliko i nakon tri kruga glasovanja kandidat ne dobije odgovarajući broj glasova, formira se posebna izborna komisija koju, pored članova parlamenta, čine i predstavnici svih lokalnih organa vlasti (minimalno po jedan predstavnik svake općine), a koji onda biraju između dva kandidata s najvećim brojem glasova. Mandat predsjednika traje 5 godina, a ne postoji ograničenje po pitanju reizbora, s tim da se u kontinuitetu mogu služiti samo dva mandata. Predsjednik za trajanja svog mandata ne smije biti član ni jedne političke stranke, a također mora zamrznuti sve ostale političke i poslovne aktivnosti. Funkcija predsjednika države službeno je uspostavljena [[1938.]] godine, a prvi predsjednik Estonije bio je [[Konstantin Päts]]. Prije toga, u periodu od [[1920.]] do [[1934.]] godine, na čelu države nalazio se "Državni starješina" ([[estonski]]: ''[[Riigivanem]]''), koji je kombinirao funkcije koje imaju današnji predsjednik i [[Premijer Estonije|premijer]]. U tom periodu, na čelu Estonije bilo je ukupno 16 državnih poglavara, a Päts je biran na tu funkciju čak pet puta. [[Ustav Estonije|Ustav]] iz [[1934.]] razdvojio je funkciju državnog poglavara od funkcije predsjednika vlade, ali nikada nije stupio na snagu pošto je Päts iste godine izvršio državni udar i raspustio parlament. [[SSSR|Sovjetske vlasti]] su u srpnju [[1940.]] deportitale Pätsa u grad [[Ufa|Ufu]] u [[Sibir]]u. Nakon toga, u skladu s tada važećim Ustavom, funkciju predsjednika preuzeo je prosovjetski premijer [[Johannes Vares]], koji je potom potpisao službeni dokument o aneksiji Estonije od strane Sovjetskog Saveza. U periodu pod sovjetskom vlašću ([[1944.]] − [[1991.]]), sjedište predsjednika Estonije nalazilo se [[Estonska vlada u egzilu|u egzilu]] u [[Stockholm]]u. Za prvog predsjednika Druge Republike izabran je [[Lennart Meri]], koji je na vlasti bio od listopada [[1992.]] do listopada [[2001]]. godine. Nakon njega, funkciju predsjednika države obavljali su još i [[Arnold Rüütel]] ([[2001.]] − [[2006.]]), [[Toomas Hendrik Ilves]] ([[2006.]] − [[2016.]]), [[Kersti Kaljulaid]], kao prva žena na mjestu predsjednika Estonije ([[2016.]] − [[2021.]]), [[Alar Karis]], ([[2021.]]− [[2026.]]), te [[Ülle Madise]], od [[2026.]] godine. == Lista predsjednika Estonije == === Prva Republika (1938–1940) === ;Stranke {{legend2|#0011CD|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]]|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#0011CD; color:white;" |1 | rowspan=3|[[File:Konstantin Päts.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Konstantin Päts|Konstantin '''Päts''']]<br /><small>(1874–1956)</small> | align="center"| [[24. travnja]] [[1938.]] | align="center"| [[23. srpnja]] [[1940.]] | rowspan=2|[[Patriotska liga (Estonija)|Patriotska liga]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[1938.]] |- | colspan=3|<small>Najutjecajniji [[Estonija|estonski]] političar u [[Međuratni period|međuratnom periodu]]. U pet je navrata obnašao dužnost [[Riigivanem|Državnog starješine]] te je zacementirao svoju ključnu ulogu u razvoju estonske državnosti u međuratnom periodu. Kao Državni starješina, izveo je [[državni udar]] kako bi spriječio dolazak ekstremne desnice na vlast, a otada pa do [[Sovjetska aneksija baltičkih država|sovjetske okupacije]] vladao je zemljom pod različitim titulama, od [[1938.]] kao predsjednik.</small> |- |} === Druga Republika (1992–''danas'') === ;Stranke {{legend2|#014F9A|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#F5B453|[[Estonska narodna unija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#E10600|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]]|border=1px solid #AAAAAA}} • {{legend2|#DDDDDD|Nezavisni|border=1px solid #AAAAAA}} {| class="wikitable" |- ! Br. ! Portret ! width=30%|Ime<br /><small>(Rođen–Umro)</small> ! colspan=2 width=30%|Trajanje mandata /<br />Izborni mandati ! width=35%|Stranka |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#014F9A; color:white;" |2 | rowspan=3|[[File:Lennart Meri 1998.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Lennart Meri|Lennart '''Meri''']]<br /><small>(1929–2006)</small> | align="center"| [[6. listopada]] [[1992.]] | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | rowspan=2|[[Domovinska narodna koalicijska stranka]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 1992.|1992.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 1996.|1996.]] |- | colspan=3|<small>Pisac, režiser i političar, Meri je bio zagovornik estonske nezavisnosti još za vrijeme [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Nakon ponovne uspostave nezavisnosti, Meri je postao drugi predsjednik Estonije i jedini za Druge Republike koji je izabran od strane naroda (iako je u prvom krugu bio drugi kandidat, ali je drugi krug proveden glasovanjem u parlamentu), a ne [[Riigikogu|parlamenta]]. Godine [[1996.]] reizabran je na drugi i posljednji mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#F5B453; color:white;" |3 | rowspan=3|[[File:Vabariigi President Arnold Rüütel.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Arnold Rüütel|Arnold '''Rüütel''']]<br /><small>(1929–2024)</small> | align="center"| [[8. listopada]] [[2001.]] | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | rowspan=2|[[Estonska narodna unija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2001.|2001.]] |- | colspan=3|<small>Bivši član [[Komunistička partija Estonije|KP Estonije]], Rüütel je bio posljednji Predsjednik Vrhovnog sovjeta [[Estonska SSR|Estonske SSR]]. Natjecao se na izborima [[1992.]] i [[1996.]], ali je oba puta izgubio u parlamentu od Lennarta Merija. Konačno je izabran [[2001.]] godine, međutim posljednje godine mandata obilježene su mu kontroverzama, tako da je postao prvi predsjednik Druge Republike koji nije reizabran na drugi mandat.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#E10600; color:white;" |4 | rowspan=3|[[File:Toomas Hendrik Ilves.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Toomas Hendrik Ilves|Toomas Hendrik '''Ilves''']]<br /><small>(1953–)</small> | align="center"| [[9. listopada]] [[2006.]] | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | rowspan=2|[[Socijaldemokratska partija (Estonija)|Socijaldemokratska partija]] |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2006.|2006.]] / [[Predsjednički izbori u Estoniji 2011.|2011.]] |- | colspan=3|<small>Novinar i diplomat, Ilves je imao višegodišnje političko iskustvo kada je [[2006.]] godine predložen kao protukandidat Arnolda Rüütel, kojega je uspješno pobijedio u drugom krugu izbora. Uživao je veliku podrušku u Estoniji te je [[2011.]] godine reizabran na drugi mandat, postavši ujedno prvi (i zasad jedini) predsjednik Estonije koji je izabran u prvom krugu glasovanja u parlamentu.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |5 | rowspan=3|[[File:Kersti Kaljulaid - 2018 (cropped).jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Kersti Kaljulaid|Kersti '''Kaljulaid''']]<br /><small>(1969–)</small> | align="center"| [[16. listopada]] [[2016.]] | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | rowspan=2|Nezavisna |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2016.|2016.]] |- | colspan=3|<small>Bivša državna dužnosnica, Kaljulaid je [[2016.]] godine postala prva žena na mjestu predsjednika Estonije od estonske nezavisnosti, a ujedno i najmlađa predsjednica u historiji te zemlje. Izabrana je kao nezavisna, kompromisna kandidatkinja nakon što se parlament nije mogao usuglasiti oko izbora predsjednika nakon čak tri kruga glasovanja.</small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |6 | rowspan=3|[[File:Alar Karis - August 2021.jpg|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Alar Karis|Alar '''Karis''']]<br /><small>(1958–)</small> | align="center"| [[11. listopada]] [[2021.]] | align="center"| [[12. listopada]] [[2026.]] | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2021.|2021.]] |- | colspan=3|<small>Biolog po struci, Karis je predložen kao kandidat dviju stranaka te je jedini prikupio potrebnu podršku 21 zastupnika, tako da je bio jedini formalni kandidat na izborima [[2021.]] godine. Ranije je bio [[rektor]] [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tatruu]], a od [[2018.]] do [[2021.]] godine i ravnatelj [[Estonski narodni muzej|Estonskog narodnog muzeja]]. </small> |- |- bgcolor=#EEEEEE ! rowspan=3 style="background:#DDDDDD; color:white;" |7 | rowspan=3|[[File:Ülle Madise in October 2024 (cropped).png|80px]] | rowspan=3 align=center|[[Ülle Madise|Ülle '''Madise''']]<br /><small>(1974–)</small> | align="center"| [[12. listopada]] [[2026.]] | align="center"| ''Inkumbent'' | rowspan=2|Nezavisni |- bgcolor=#EEEEEE | colspan=2 align="center"|[[Predsjednički izbori u Estoniji 2026.|2026.]] |- | colspan=3|<small>Kći bivšeg vrhovnog suca [[Tõnu Anton|Tõnua Antona]], Madise je izabrana za predsjednicu [[2026.]] godine. Bila je članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije te je djelovala u Estonskom vijeću za etiku javnih dužnosnika, europskom ogranku Međunarodnog instituta za ombudsmane (IOI) i Svjetskom odboru IOI-ja te je bila ''[[Õiguskantsler]]'' (kancelar pravosuđa) od 2015. do 2026. godine.</small> |- |} == Povezano == * ''[[Riigivanem]]'' * [[Premijer Estonije]] == Vanjske veze == *[http://www.president.ee/en/ President of Estonia – official website] *[https://web.archive.org/web/20050406111707/http://vp1992-2001.vpk.ee/eng/ Website of former President Lennart Meri] {{Državni poglavari Estonije}} {{Authority control}} [[Kategorija:Predsjednici Estonije| *]] [[Kategorija:Politika Estonije]] [[Kategorija:Predsjednici po državama|Estonija]] 27bomgswjhcweuhz7e6ybp6u8c400ri Ustav Srbije od 1888. godine 0 4667582 42710781 41057690 2026-10-13T12:58:16Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Ustav Srbije iz 1888.]] 42710781 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ustav Srbije iz 1888.]] mdifyd8o5q2pouto9ywno5ez6425q1z Dušan Vlahović 0 4670243 42710869 42332475 2026-10-13T21:44:23Z Zafer 67648 Photo changed 42710869 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Fudbaler (SR) | ime = Dušan Vlahović | slika = Dušan Vlahović 20261002 (1) (cropped).JPG | veličina_slike = | opis slike = | puno_ime = Dušan Vlahović | nadimak = Duci, Vlahogol<ref>{{cite news |title=Vlahogol opet seje strah: U društvu Ronalda, Krespa, Pipite |url=https://sportklub.rs/fudbal/serie-a/vlahogol-opet-seje-strah-u-drustvu-ronalda-krespa-pipite/ |work=Sportklub |date=30. 11. 2021 |language=sr-RS}}</ref> | datum_rođenja = {{birth date and age|2000|1|28|god=da}} | mesto_rođenja = [[Beograd]] | država_rođenja = [[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslavija]] | datum_smrti = | mesto_smrti = | država_smrti = | visina = 1,90 m | pozicija = [[Napadač (fudbal)|napadač]] | aktuelni_klub = [[FK Juventus|Juventus]] | aktuelni_broj = 9 | mlade_godine1 = | mladi_klubovi1 = Altina Zemun | mlade_godine2 = | mladi_klubovi2 = [[OFK Beograd]] | mlade_godine3 = 2014—2015 | mladi_klubovi3 = [[FK Partizan|Partizan]] | godine1 = 2015—2017 | klubovi1 = [[FK Partizan|Partizan]] | nastupi1 = 21 | golovi1 = 1 | godine2 = 2017—2022 | klubovi2 = [[FK Fjorentina|Fjorentina]] | nastupi2 = 98 | golovi2 = 44 | godine3 = 2022— | klubovi3 = [[FK Juventus|Juventus]] | nastupi3 = 15 | golovi3 = 7 | reprezentacija_(godine)1 = 2015 | reprezentacija_(ime)1 = Srbija do 15 | reprezentacija_(nastupi)1 = 5 | reprezentacija_(golovi)1 = 3 | reprezentacija_(godine)2 = 2015 | reprezentacija_(ime)2 = Srbija do 16 | reprezentacija_(nastupi)2 = 3 | reprezentacija_(golovi)2 = 1 | reprezentacija_(godine)3 = 2016—2019 | reprezentacija_(ime)3 = Srbija do 19 | reprezentacija_(nastupi)3 = 16 | reprezentacija_(golovi)3 = 7 | reprezentacija_(godine)4 = 2019 | reprezentacija_(ime)4 = Srbija do 21 | reprezentacija_(nastupi)4 = 3 | reprezentacija_(golovi)4 = 0 | reprezentacija_(godine)5 = 2018 | reprezentacija_(ime)5 = Srbija do 23 | reprezentacija_(nastupi)5 = 1 | reprezentacija_(golovi)5 = 2 | reprezentacija_(godine)6 = 2020— | reprezentacija_(ime)6 = [[Fudbalska reprezentacija Srbije|Srbija]] | reprezentacija_(nastupi)6 = 14 | reprezentacija_(golovi)6 = 7 | aktuelizovano1_(datum) = 27. februar 2022. | aktuelizovano2_(datum) = 16. novembar 2021. }} '''Dušan Vlahović''' ([[Beograd]], [[28. januar]] [[2000]]) je [[Srbija|srpski]] [[fudbal]]er. Igra na poziciji [[Napadač (fudbal)|napadača]], a trenutno nastupa za [[FK Juventus|Juventus]] i [[Fudbalska reprezentacija Srbije|reprezentaciju Srbije]]. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Soccerway|duan-vlahovi/436316}} * {{soccerbase|90801}} {{Sastav Srbija 2022 SP}} {{Sastav Srbija 2024 EP}} {{Zlatna lopta Fudbalskog saveza Srbije}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2000||Vlahović, Dušan}} [[Kategorija:Srpski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Partizana]] [[Kategorija:Fudbaleri Fiorentine]] [[Kategorija:Fudbaleri Juventusa]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] tkee1fhwdz2fkhp01sp2kywivurx8rr Alar Karis 0 4673074 42710902 41372370 2026-10-14T11:22:40Z Edgar Allan Poe 29250 42710902 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nosilac funkcije |ime=Alar Karis |datum rođenja=[[26. ožujka]] [[1958.]] |mjesto rođenja={{flagicon|EST}} [[Tartu]], [[Estonija]]<br>{{small|(tada {{flag|Sovjetski Savez}})}} |datum smrti= |mjesto smrti= |malaslika= |opis male slike= |slika=Alar Karis.jpg |veličina= |opis slike= |stranka=Nezavisni |potpis= |supruga=Sirje Karis |obrazovanje= |zanimanje=biolog, političar |fusnote= |položaj = 6. [[predsjednik Estonije]] |tip1 = političar |mandat_start = [[11. listopada]] [[2021.]] |mandat_kraj = [[12. listopada]] [[2026.]] |podpredsjednik = |podpremijer = |zamjenik = |premijer1 = [[Kaja Kallas]]<br>[[Kristen Michal]] |predsjednik1 = |prethodnik = [[Kersti Kaljulaid]] |nasljednik = [[Ülle Madise]] |čin2 = |mandat_start2 = |mandat_kraj2 = |podpredsjednik2 = |podpremijer2 = |zamjenik2 = |premijer2 = |predsjednik = |prethodnik2 = |nasljednik2 = |čin3 = |mandat_start3 = |mandat_kraj3 = |podpredsjednik3 = |podpremijer3 = |zamjenik3 = |premijer3 = |predsjednik3 = |prethodnik3 = |nasljednik3 = |čin4 = |mandat_start4 = |mandat_kraj4 = |podpredsjednik4 = |podpremijer4 = |zamjenik4 = |premijer4 = |predsjednik4 = |nasljednik4 = |prethodnik4 = |čin5 = |mandat_start5 = |mandat_kraj5 = |podpredsjednik5 = |podpremijer5 = |zamjenik5 = |premijer5 = |predsjednik5 = |prethodnik5 = |nasljednik5 = |vjera= }} '''Alar Karis''' ({{IPA-et|ˈɑlɑr ˈkɑris|est}}; [[Tartu]], [[26. ožujka]] [[1958.]]), [[Estonija|estonski]] [[biologija|biolog]] i [[genetika|genetičar]] te političar koji je [[11. listopada]] [[2021.]] godine izabran za [[Predsjednik Estonije|predsjednika Estonije]].<ref name="ETIS">{{cite web |title=CV: Alar Karis |url=https://www.etis.ee/CV/Alar_Karis |website=www.etis.ee |access-date=13 March 2021}}</ref><ref name=":1">{{Cite web|last=Tambur|first=Silver|date=2021-08-31|title=Alar Karis elected president of Estonia|url=https://estonianworld.com/life/alar-karis-elected-president-of-estonia/|access-date=2021-08-31|website=Estonian World|language=en-GB}}</ref> U listopadu [[2026.]] godine naslijedila ga je [[Ülle Madise]]. Rođen je [[1958.]] godine u [[Tartu]]u<ref name="ETIS2">{{cite web|title=CV: Alar Karis|url=https://www.etis.ee/CV/Alar_Karis|access-date=13 March 2021|website=www.etis.ee}}</ref><ref name=":02">{{Cite web|last=ERR|first=ERR News {{!}}|date=2021-08-30|title=Who is Estonia's next president Alar Karis?|url=https://news.err.ee/1608321551/who-is-estonia-s-next-president-alar-karis|access-date=2021-08-31|website=ERR|language=en}}</ref> kao sin botaničara Harryja Karisa.<ref>''Eesti Entsüklopeedia 14'', p. 142. Tallinn 2000. {{ISBN|9985-70-064-3}} (in Estonian)</ref> Nakon što je [[1981.]] godine diplomirao na [[Estonska poljoprivredna akademija|Estonskoj poljoprivrednoj akademiji]], godine [[1999.]] postao je profesor na [[Univerzitet u Tartuu|Univerzitetu u Tartuu]].<ref name=":02" /> Prije političke karijere bio je rektor [[Estonski univerzitet životnih nauka|Estonskog univerziteta životnih nauka]] ([[2003.]] – [[2007.]]) i [[Univerzitet u Tartuu|Univerziteta u Tartuu]] ([[2007.]] – [[2012.]]), [[Ured državnog revizora (Estonija)|glavni državni revizor]] ([[2013.]] – [[2018.]]) te direktor [[Estonski nacionalni muzej|Estonskog nacionalnog muzeja]] ([[2018.]] – [[2021.]]).<ref name="ETIS" /><ref name=":0">{{Cite web|last=|first=|date=2021-08-19|title=Potential presidential candidate: Smart and educated nation key to future|url=https://news.err.ee/1608312020/potential-presidential-candidate-smart-and-educated-nation-key-to-future|url-status=live|access-date=2021-08-22|website=ERR|language=en|archive-url=https://web.archive.org/web/20210819060830/https://news.err.ee/1608312020/potential-presidential-candidate-smart-and-educated-nation-key-to-future |archive-date=19 August 2021 }}</ref> U kolovozu [[2021.]] godine, predsjednik [[Riigikogu|parlamenta]] [[Jüri Ratas]] ponudio je Karisu kandidaturu za predsjednika,<ref>{{Cite web|last=|first=|date=2021-08-17|title=Riigikogu speaker asks museum director to consider running as president|url=https://news.err.ee/1608309632/riigikogu-speaker-asks-museum-director-to-consider-running-as-president|url-status=live|access-date=2021-08-22|website=ERR|language=en|archive-url=https://web.archive.org/web/20210817102117/https://news.err.ee/1608309632/riigikogu-speaker-asks-museum-director-to-consider-running-as-president |archive-date=17 August 2021 }}</ref> što je ovaj prihvatio.<ref>{{Cite web|last=|first=|date=2021-08-18|title=Museum director says 'yes' in answer to presidential bid offer|url=https://news.err.ee/1608310604/museum-director-says-yes-in-answer-to-presidential-bid-offer|url-status=live|access-date=2021-08-22|website=ERR|language=en|archive-url=https://web.archive.org/web/20210818173908/https://news.err.ee/1608310604/museum-director-says-yes-in-answer-to-presidential-bid-offer |archive-date=18 August 2021 }}</ref> Karis je na koncu dobio podršku obiju vladajućih stranaka<ref>{{Cite web|last=ERR|first=ERR {{!}}|date=2021-08-19|title=Reform Party Riigikogu group supports Karis as presidential candidate|url=https://news.err.ee/1608312419/reform-party-riigikogu-group-supports-karis-as-presidential-candidate|access-date=2021-08-22|website=ERR|language=en}}</ref><ref>{{Cite web|last=|first=|date=2021-08-22|title=Center joins Reform in support for Alar Karis presidential candidacy|url=https://news.err.ee/1608314117/center-joins-reform-in-support-for-alar-karis-presidential-candidacy|url-status=live|access-date=2021-08-22|website=ERR|language=en|archive-url=https://web.archive.org/web/20210822120422/https://news.err.ee/1608314117/center-joins-reform-in-support-for-alar-karis-presidential-candidacy |archive-date=22 August 2021 }}</ref> te je, kao jedini kandidat, izabran sa 72 glasa u drugom krugu.<ref name=":1" /><ref>{{Cite web|last=ERR|first=ERR News, ERR {{!}}|date=2021-08-31|title=Alar Karis elected President of Estonia|url=https://news.err.ee/1608321953/alar-karis-elected-president-of-estonia|access-date=2021-08-31|website=ERR|language=en}}</ref> He assumed the office on 11 October 2021.<ref name=":1" /> Iako legalan,<ref>{{Cite web|date=2021-08-30|title=Estonia on presidential election day as Karis stays sole candidate|url=https://bnn-news.com/estonia-on-presidential-election-day-as-karis-stays-sole-candidate-227834|access-date=2022-01-08|website=Baltic News Network - News from Latvia, Lithuania, Estonia|language=en-US}}</ref> Karisov je izbor izazvao kontroverze u Estoniji jer je, kako su neki komentatori naveli, podsjećao na izbore iz sovjetskog doba, kada se "biralo" između samo jednog kandidata.<ref>{{Cite web|date=2021-08-28|title=Estonia faces prospect of an election with only one candidate|url=https://www.euronews.com/2021/08/28/30-years-after-soviet-rule-ended-estonia-faces-an-election-with-a-single-candidate|access-date=2022-01-08|website=euronews|language=en}}</ref><ref>{{Cite web|last=Tanner|first=Jari|date=2021-08-28|title=Only one candidate in Estonia presidential election|url=https://www.ctvnews.ca/world/only-one-candidate-in-estonia-presidential-election-1.5565294|access-date=2022-01-08|website=CTVNews|language=en}}</ref> Sam Karis je u svom govoru nakon izbora referirao na ove izjave, pozivajući ''[[Riigikogu]]'' da razmotri promjene izbornog zakona.<ref>{{Cite web|last=ERR|first=Alar Karis, president of Estonia {{!}}|date=2021-10-11|title=Karis: I intend to be a balancer above all, and if necessary, a mediator|url=https://news.err.ee/1608366507/karis-i-intend-to-be-a-balancer-above-all-and-if-necessary-a-mediator|access-date=2022-01-08|website=ERR|language=en}}</ref> == Reference == {{reflist}} {{Predsjednici Estonije}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1958||Karis, Alar}} [[Kategorija:Estonski biolozi]] [[Kategorija:Estonski genetičari]] [[Kategorija:Estonski političari]] [[Kategorija:Predsjednici Estonije]] [[Kategorija:Biografije, Tartu]] fnpesqcsse9bkkdgti72z4jk8ornt0q Arvo Pärt 0 4674332 42710905 41677189 2026-10-14T11:26:35Z Edgar Allan Poe 29250 42710905 wikitext text/x-wiki {{Infokutija kompozitor | ime = Arvo Pärt | period = [[postmodernizam]] ([[minimalizam]]) | slika = Arvo Pärt.jpg | opis_slike = | veličina = 220px | puno_ime = | datum_rođenja = {{Datum rođenja i dob|1935|9|11|hr=da}} | mjesto_rođenja = {{flagicon|EST}} [[Paide]], [[Estonija]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | počivalište = | pseudonim = | državljanstvo = {{flagicon|EST}} [[Estonija|estonsko]]<br>{{flagicon|AUT}} [[Austrija|austrijsko]] | rodbina = | supružnik = Nora Pärt | partner = | djeca = | obrazovanje = [[Estonska muzička i tetarska akademija]] | instrument = | zanimanje = kompozitor | godine_aktivnosti = | mentori = | učenici = | suradnici = | postignuća = | djela = <div> * ''[[Fratres]]'' (varijacije, [[1977.]]) * ''[[Spiegel im Spiegel]]'' (instrumentalni duet, [[1978.]]) * ''[[Für Alina]]'' (djelo za klavir, [[1976.]]) </div> | nagrade = <div> * [[Brückepreis]] (2007) * [[Muzička nagrada Léonie Sonning]] (2008) * ''[[Légion d'honneur]]'' (2011) </div> | utjecaj_od = | utjecaj_na = | potpis = }} '''Arvo Pärt''' ({{IPA-et|ˈɑrʋo ˈpært}}; [[Paide]], [[11. rujna]] [[1935.]]), [[estonija|estonski]] kompozitor [[postmodernizam|postmodernističke]] [[klasična glazba|klasične]] i [[duhovna glazba|duhovne glazbe]]. Pärt stilski pripada [[minimalizam|minimalizmu]], a glavna odlika njegovog opusa je specifična kompozicijska tehnika [[tintinnabuli]], koju je sam osmislio. Njegova je glazba djelomično inspirirana [[Gregorijanski koral|gregorijanskim koralima]]. Među njegova najpoznatija djela spadaju ''[[Fratres]]'' ([[1977.]]), ''[[Spiegel im Spiegel]]'' ([[1978.]]) i ''[[Für Alina]]'' ([[1976.]]). Od [[2011.]] do [[2018.]], Pärt je bio najizvođeniji živući kompozitor, a [[2019.]] godine zauzeo je drugo mjesto, iza [[John Williams|Johna Williamsa]]. [[Centar Arva Pärta]] otvoren je u [[Laulasmaa|Laulasmi]] [[2018.]] godine u čast kompozitora. == Biografija == [[File:Arvo Pärt ja Nora Pärt cropped.jpg|thumb|left|Arvo i Nora Pärt, [[2012.]] godina.]] Arvo Pärt rođen je [[1935.]] godine u [[Paide]]u, ali je odrastao u [[Rakvere]]u na sjeveru Estonije s majkom i očuhom.<ref name=estonianworld>{{cite web|url=http://estonianworld.com/culture/sounds-emanating-love-story-arvo-part/|title=Sounds emanating love – the story of Arvo Pärt | work= EstonianWorld.com | publisher= |date=11 September 2015|access-date=22 August 2017}}</ref> Kako je klavir u obiteljskoj kući bio pokvaren - srednje dionice nisu bile funkcionalne - mladi je Pärt počeo eksperimentirati s donjim i gornjim dionicama klavira.<ref name="sinfinimusic">{{cite web| url= http://sinfinimusic.com/uk/learn/composers/arvo-paert |title= Arvo Pärt| website=sinfinimusic.com| publisher= Sinfini Music | date= | access-date= |archiveurl = https://web.archive.org/web/20130904212746/http://sinfinimusic.com/uk/learn/composers/arvo-paert/ |archivedate=4 September 2013}}</ref> Sa sedam godina upisao je glazbenu školu u [[Rakvere]]u, a već je u osnovnoj školi počeo raditi vlastite kompozicije. Prvu ozbiljnu kompoziciju napisao je dok je bio u srednjoj glazbenoj školu u [[Tallinn]]u, ali je ubrzo morao napustiti školu kako bi odslužio vojni rok; u vojsci je svirao [[oboa|obou]].<ref>{{cite web |url= https://www.allmusic.com/artist/arvo-p%C3%A4rt-mn0000929776/biography|title=Arvo Pärt – Biography & History|website=AllMusic|access-date=24 October 2017}}</ref> Nakon vojnog roka upisuje [[Tallinnski konzervatorij]] gdje studira u klasi [[Heino Eller|Heina Ellera]],<ref name="playbill">{{cite magazine| title= Program Notes | magazine= Playbill| publisher= [[New York City Ballet]]| date= January 2008}}</ref> koji je pohvalio lakoću njegovih kompozicijskih vještina.<ref>{{cite book| first= P.| last= Hillier| title= Arvo Pärt| url= https://archive.org/details/arvoprt00hill| year= 1997| page= [https://archive.org/details/arvoprt00hill/page/27 27]| publisher= | isbn= }}</ref> Tokom [[1950-e|1950-ih]] također je komponirao svoje prvo vokalno djelo, [[kantata|kantatu]] ''Meie aed'' ([[srpskohrvatski|sh.]] ''Naš vrt'') za dječji zbor i orkestar. Diplomirao je [[1963.]] godine. Za vrijeme studija, Pärt je komponirao glazbu za film i teatar, a od [[1957.]] do [[1967.]] godine radio je kao producent za [[Eesti Rahvusringhääling]], estonski državni radio. Njegov ''Nekrolog'' iz [[1960.]] godine postao je prva [[dodekafonija|dodekafonska]] kompozicija u Estoniji,<ref name=Allison>{{cite news |url= https://www.telegraph.co.uk/culture/music/classicalmusic/11273603/Arvo-Part-interview-music-says-what-I-need-to-say.html |archive-url=https://ghostarchive.org/archive/20220112/https://www.telegraph.co.uk/culture/music/classicalmusic/11273603/Arvo-Part-interview-music-says-what-I-need-to-say.html |archive-date=12 January 2022 |url-access=subscription |url-status=live |first=John |last=Allison |title=Arvo Pärt interview: 'music says what I need to say'|work=[[The Daily Telegraph]] |date=12 December 2014|access-date=23 August 2017}}{{cbignore}}</ref> ali je naišla na kritike režimskog kompozitora [[Tihon Hrenjikov|Tihona Hrenjikova]], koji je optužio Pärta za korištenje stranih utjecaja zbog primjene [[serijalizam|serijalne tehnike]] u toj kompoziciji. Međutim, samo devet mjeseci kasnije dobio je prvu nagradu Unije kompozitora, što je ilustriralo nemogućnost sovjetskih vlasti da jasno odrede kakva je glazba bila režimski prikladna.<ref>{{cite book |last1=Misiunas |first1=Romuald J.|last2=Rein |first2=Taagepera |year=1983 |url=https://books.google.com/books?id=FJejwedGesMC&pg=PA170 |title=The Baltic States, Years of Dependence, 1940–1980 |publisher=University of California Press |isbn=978-0-520-04625-2 |page=170}}</ref> Njegovo prvo potpuno sakralno djelo, ''Credo'' iz [[1968.]] godine, bilo je prekretnica u njegovom životu i karijeri: na osobnom nivou, Pärt je upao u kreativnu krizu te je odbacio tehnike koje je koristio ranije, dok je na profesionalnom nivou sakralna priroda djela dovela do njegovog neslužbenog cenzuriranja. Sljedećih je osam godina komponirao jako malo, posvetivši se studiranju [[Srednjovjekovna muzika|srednjovjekovne]] i [[Renesansna muzika|renesansne glazbe]] kako bi pronašao nove načine izražavanja. Godine [[1972.]] preobratio se iz [[luteranizam|luteranizma]] na [[pravoslavlje]] nakon što se vjenčao za svoju drugu suprugu, Noru.<ref name="NYT Robin">{{cite web |last=Robin |first=William |date=18 May 2014 |title=His Music, Entwined With His Faith |url=https://www.nytimes.com/2014/05/18/arts/music/at-heart-of-arvo-parts-works-eastern-orthodox-christianity.html |access-date=15 December 2019 |work=[[The New York Times]]}}</ref><ref name= "APC biography">{{cite web |url=https://www.arvopart.ee/en/arvo-part/ |title=Arvo Pärt Biography |work=[[Arvo Pärt Centre]] |access-date=15 December 2019}}</ref> Arvo Pärt vratio se kao kompozitor na scenu [[1976.]] godine s novim, [[postmodernizam|postmodernističkim]] stilom znanim kao [[tintinnabuli]];<ref name= "APC biography"/> od tada se njegova glazba uglavnom povezuje uz [[minimalizam]].<ref>For example, in an essay by Christopher Norris called "Post-modernism: a guide for the perplexed," found in Gary K. Browning, Abigail Halcli, Frank Webster, ''Understanding Contemporary Society: Theories of the Present'', 2000.</ref> Njegova najpoznatija i najhvaljenija djela, poput kompozicija ''[[Cantus in Memoriam Benjamin Britten]]'', ''[[Fratres]]'', ''[[Für Alina]]'', ''[[Tabula Rasa (Pärt)|Tabula Rasa]]'' i ''[[Spiegel im Spiegel]]'', nastala su u ovom i narednom periodu njegove karijere. Godine [[1980.]], uspio je, nakon dugogodišnje borbe sa sovjetskim vlastima, napustiti zemlju sa suprugom i njihovom dvojicom sinova. Isprva je živio u [[Beč]]u, gdje je uzeo [[Austrija|austrijsko]] državljanstvo, ali se [[1981.]] godine preselio u [[Berlin]].<ref>{{cite web|url=http://www.swr.de/swr2/.../swr2-musikstunde-20110427.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20170823164619/https://www.swr.de/swr2/.../swr2-musikstunde-20110427.pdf |url-status = dead|archive-date=23 August 2017 |title=Radio :: SWR2 |website= SWR.de |access-date=25 September 2014 }}</ref><ref>{{cite book| first= P.| last= Hillier| title= Arvo Pärt| url= https://archive.org/details/arvoprt00hill| year= 1997| page= [https://archive.org/details/arvoprt00hill/page/33 33]| publisher= | isbn= }}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.theartsdesk.com/classical-music/arvo-p%C3%A4rt-special-1-how-sacred-music-scooped-interview |title=Arvo Pärt Special 1: How Sacred Music Scooped an Interview| website= theartsdesk.com| publisher= | access-date=25 September 2014}}</ref><ref>{{cite book| first= P.|last= Bohlman| title= The Music of European Nationalism: Cultural Identity and Modern History| publisher= |page= 75| isbn= }}</ref> Njegova glazba, iako sakralna, bila je izrazito popularna te je njegov minimalizam utjecao i na druge kompozitore, poput Amerikanca [[Steve Reich|Stevea Reicha]], koji ga je opisao kao hrabrog i talentiranog čovjeka.<ref>Hodgkinson, Will. [https://www.theguardian.com/music/2004/jan/02/1 "The Reich stuff"]. ''[[The Guardian]]'', 2 January 2004. Retrieved, 18 February 2011.</ref> Njegovoj popularizaciji na Zapadu doprinio je [[Manfred Eicher]], koji je od [[1984.]] godine snimio nekoliko njegovih kompozicija i predstavio ih zapadnoj publici. Nakon [[Raspad SSSR-a|raspada Sovjetskog Saveza]], Pärt je postao jedan od najpopularnijih i najznačajnijih živućih kompozitora te je često izvođen diljem svijeta. Povodom [[Veliki jublej|Velikog jubileja]] u [[Rim]]u [[2000.]] godine, napisao je vokalno-instrumentalno djelo ''[[Cecilia, vergine romana]]'', koje je praizvedeno u [[Rim]]u u sklopu velike svečanosti. Otprilike u istom periodu vratio se u [[Estonija|Estoniju]] te je neko vrijeme živio na relaciji [[Berlin]]-[[Tallinn]].<ref>{{cite web|url=http://www.swr.de/swr2/.../swr2-musikstunde-20110427.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20170823164619/https://www.swr.de/swr2/.../swr2-musikstunde-20110427.pdf |url-status = dead|archive-date=23 August 2017 |title=Radio :: SWR2 |website= SWR.de |access-date=25 September 2014 }}</ref><ref name = "playbill"/> Krajem [[2011.]] godine, papa [[Benedikt XVI.]] imenovao ga je članom [[Papinsko vijeće za kulturu|Papinskog vijeća za kulturu]].<ref>{{cite web| url= http://press.catholica.va/news_services/bulletin/news/28516.php?index=28516&lang=en |title= Nomina di Membris del Pontifico Consiglio Della Cultura| website= press.catholica.va| publisher= |url-status=dead |archive-url= https://web.archive.org/web/20121107142020/http://press.catholica.va/news_services/bulletin/news/28516.php?index=28516&lang=en |archive-date=7 November 2012 | trans-title= Appointment of Members of the Pontifical Council for Culture| language= Italian| access-date= 9 February 2021}}</ref> Trenutno živi s obitelji u [[Laulasmaa|Laulasmi]], nekih 35 kilometara od [[Tallinn]]a,<ref>{{cite news |url=https://www.theguardian.com/music/2018/apr/19/arvo-part-the-symphonies-review-epic-journey-from-modernism-to-melodicism |title=Arvo Pärt: The Symphonies review – the Parts that make the whole |newspaper=[[The Guardian]] |first=Andrew |last=Clements |date=19 April 2018 |access-date=21 October 2018}}</ref> gdje su [[2018.]] godine utemeljili i [[Centar Arva Pärta]]. Od [[2011.]] do [[2018.]] godine, Pärt je bio najizvođeniji živući kompozitor u svijetu, a od [[2019.]] godine nadalje bio je drugi najizvođeniji, iza [[John Williams|Johna Williamsa]].<ref>{{cite web|url= https://estonianworld.com/culture/arvo-part-was-the-worlds-second-most-performed-living-composer-in-2019/|title=Arvo Pärt was the world's second most performed living composer in 2019 | work = Estonian world |date=7 January 2020 |access-date=10 March 2020}}</ref> == Opus == {{main|Lista kompozicija Arva Pärta}} Pärtov opus u pravilu se dijeli na dvije faze. U prvoj, ranoj fazi, Pärt je slijedio put "klasičnog" modernističkog kompozitora. Skladao je djela pod utjecajem [[neoklasicizam|neoklasicističke]] tradicije ruskih velikana [[Dmitrij Šostakovič|Dmitrija Šostakoviča]] i [[Sergej Prokofjev|Sergeja Prokofjeva]], te mađarskog kompozitora [[Béla Bartók|Béla Bartóka]]. Također je pisao djela pod utjecajem [[Dodekafonija|dodekafonske]] tehnike [[Arnold Schönberg|Arnolda Schönberga]], ali i [[serijalizam|serijalne tehnike]] [[Olivier Messiaen|Oliviera Messiaena]]. Međutim, ovo ne samo da je izazvalo bijes sovjetskog režima, već je za Pärta bio kreativni promašaj, s obzirom na činjenicu da su svi ti stilovi za njega bili slijepa ulica. Nakon što su sovjetski cenzori zabranili njegova rana djela, Pärt je upao u jedan od nekolicine perioda kreativne šutnje, kada se posvetio proučavanju srednjovjekovne i renesansne sakralne glazbe.<ref name="playbill" /> U kontekstu ovoga, njegov je biograf, [[Paul Hillier]], napisao kako je Pärt upao u takav očaj da se pisanje samo jedne note učinilo nemogućim i potpuno besmislenim.<ref>P. Hillier, ''Arvo Pärt'', 1997, p. 64.</ref> Njegov ''Credo'' iz [[1968.]] godine bilo je prijelazno djelo u nekom smislu, s obzirom da je u primjeni [[avangarda|avangardnih]] tehnika odudaralo od ranih [[atonalnost|atonalnih]] djela, ali i kasnijih [[tintinnabuli|tintinnabula]]. Inspiriran sakralnom glazbom koju je proučavao, u ''Credu'' je koristio različite stilove kako bi izrazio snagu svoje vjere u Boga, što je u skladu s [[credo|naslovom]] same kompozicije. Iako je djelo kombiniralo avangardu i [[konstruktivizam]], sovjetski su ga cenzori zabranili zbog religijskog konteksta.<ref>{{Cite journal|last=Medić|first=Ivana|date=2010|title=I Believe… in What? Arvo Pärt's and Alfred Schnittke's Polystylistic Credos|url=http://www.tandfonline.com/doi/full/10.1179/136174210X12814458213727|journal=Slavonica|language=en|volume=16|issue=2|pages=96–111|doi=10.1179/136174210X12814458213727|s2cid=159776256|issn=1361-7427}}</ref> Prijelazno djelo mu je i [[Simfonija br. 3 (Pärt)|Treća simfonija]] iz [[1971.]] godine, inspirirana [[polifonija|ranom europskom polifonijom]], a nakon koje se potpuno posvetio staroj glazbi, posebice [[gregorijanski koral|gregorijanskim koralima]] i polifoniji [[renesansa|renesansne]] glazbe u Europi. Ono što je proizašlo iz ovoga bio je jedan potpuno novi Pärt, odnosno Pärt čija je glazba bila radikalno drugačija. Primjeri novog stila su ''[[Fratres]]'', ''[[Cantus in Memoriam Benjamin Britten]]'' i ''[[Tabula Rasa (Pärt)|Tabula Rasa]]'',<ref name="playbill" /> a sam Pärt opisao ga je terminom "[[tintinnabuli]]", kao zvuk zvona koja zvone. Njegova kompozicija ''[[Spiegel im Spiegel]]'' iz [[1978.]] godine izrazito je popularan primjer ove tehnike, korišten u nizu filmova. Ovu glazbu karakteriziraju jako jednostavne [[harmonija|harmonije]], često uz samo jednu notu ili [[akord]]e, koji čine osnovu zapadne harmonije. Time se postiže zvuk koji podsjeća na zvuk zvona. Djela su također ritmički jako jednostavna i ne mijenjaju tempo. Također je znakovito kako su ova djela mahom sakralna po prirodi, iako rijetko na [[estonski|estonskom jeziku]]; Pärt uglavnom preferira [[latinski]] ili [[starocrkvenoslavenski jezik]]. Veća sakralna djela iz njegovog drugog perioda uključuju kompozicije ''[[Berliner Messe]]'', ''[[Passio (Pärt)|Passio]]'' i ''[[Te Deum (Pärt)|Te Deum]]''.<ref>{{cite web |title=Litany |url=https://www.arvopart.ee/en/arvo-part/work/501/ |publisher=arvopart.ee |access-date=18 July 2020}}</ref> Međutim, Pärt nije bio potpuno jednosmjeran kompozitor, tako da njegova kasnija djela uključuju i druge vrste kompozicija, poput one ''Für Lennart'', napisane u čast bivšeg estonskog predsjednika [[Lennart Meri|Lennarta Merija]] i izvedena na njegovom sprovodu. == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * [[Paul Hillier|Hillier, Paul]]. (1997). ''Arvo Pärt''. Oxford : [[Oxford University Press]]. {{ISBN|978-0-19-816616-0}} (paper) * Chikinda, Michael (2011). "Pärt's Evolving ''Tintinnabuli'' Style". ''[[Perspectives of New Music]]'' 49, no. 1 (Winter): pp.&nbsp;182–206 * Pärt, Arvo; Enzo Restagno; Leopold Brauneiss; Saala Kareda (2012). ''Arvo Pärt in Conversation'', translated from the German by Robert Crow. Estonian Literature Series. Champaign, IL: [[Dalkey Archive Press]] {{ISBN|978-1-56478-786-6}} * Shenton, Andrew (ed.) (2012). ''The Cambridge Companion to Arvo Pärt''. Cambridge: [[Cambridge University Press]] {{ISBN|978-0-511-84256-6}} * Shenton, Andrew (2018). ''Arvo Pärt's Resonant Texts: Choral and Organ Music 1956–2015''. Cambridge: [[Cambridge University Press]] * Dolp, Laura (ed.) (2019). ''Arvo Pärt's White Light: Media, Culture, Politics''. Cambridge: [[Cambridge University Press]] * Bouteneff, Peter; Jeffers Engelhardt; Robert Saler (eds.) (2020). ''Arvo Pärt: Sounding the Sacred''. New York: [[Fordham University Press]] == Vanjske veze == {{Commons category}} * [https://www.universaledition.com/komponisten-und-werke/arvo-part-534 Arvo Pärt] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221028113110/https://www.universaledition.com/komponisten-und-werke/arvo-part-534 |date=2022-10-28 }} biography and works on the UE website (publisher) * [http://www.classical.net/music/comp.lst/articles/part/disco.php Arvo Pärt discography at Classical Net] * [http://www.bu.edu/apcsc/ Arvo Pärt Conference at Boston University] * [http://www.musicolog.com/part_lenten.asp Arvo Pärt] – extensive site * [https://web.archive.org/web/20070311054634/http://www.mmguide.musicmatch.com/artist/artist.cgi?ARTISTID=1086260&TMPL=LONG#bio Biography in MUSICMATCH Guide] – small biography and list of works. * [http://www.saintpaulsunday.org/features/9810_part/index.htm ''Arvo Pärt and the New Simplicity''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20031022205224/http://www.saintpaulsunday.org/features/9810_part/index.htm |date=22 October 2003 }} – article by [[Bill McGlaughlin]], with audio selections * [https://www.theguardian.com/music/2004/jan/02/1 Steve Reich about Arvo Pärt, in an interview with Richard Williams, ''The Guardian'', 2 January 2004] * [http://www.spikemagazine.com/0600arvopart.php Spike Magazine Interview] * [https://web.archive.org/web/20100614110606/http://www.claudiorecords.com/detail/triodion.html Lancing College Commission Original Claudio Records Recording in the presence of the composer – Review/Information] {{Dead link|date=July 2022}} * [http://www.arvopart.ee/en Arvo Pärt Centre] – most up-to-date info and more * {{IMDb name|id=0701736}} {{Muzička nagrada Léonie Sonning}} {{Životni vijek|1935||Pärt, Arvo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Estonski kompozitori]] [[Kategorija:Orden Legije časti]] qnqzpz2r5d15qmiddbn5kpqo0t6wzfi Bleach (anime) 0 4680450 42710803 42710532 2026-10-13T15:17:39Z Edgar Allan Poe 29250 /* Likovi */ 42710803 wikitext text/x-wiki {{Italic title}} {{Infookvir animanga/Header |ime = BLEACH |slika = [[Datoteka:Bleach_Anime.jpg|250px]] |opis_slike = Promotivni poster [[anime]] serije s glavnim likovima iz prve sezone |izvorno_ime = ''Burīchi'' |izvorno_pismo = ブリーチ |žanr = [[Pustolovni film|pustolovni]],<ref name="VizOfficial"/> [[Nadnaravna fikcija|nadnaravno]]<ref name="VizOfficial">{{cite web|url=https://www.viz.com/bleach|title=The Official Website for Bleach|publisher=[[Viz Media]]|access-date=October 24, 2017|archive-date=June 14, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190614214009/https://www.viz.com/bleach|url-status=live}}</ref> }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = |redatelj = [[Noriyuki Abe]] |producent = {{ubl|[[Ken Hagino]]|[[Noriko Kobayashi]] {{small|(#1–86, 226–328)}}|[[Yutaka Sugiyama]] {{small|(#1–25, 355–366)}}|[[Yukio Yoshimura]] {{small|(#26–133)}}|[[Shunji Aoki]] {{small|(#87–225)}}|[[Aya Mizobuchi]] {{small|(#134–157)}}|[[Mai Nagai]] {{small|(#158–354)}}|[[Hatsuo Nara]] {{small|(#343–366)}}}} |scenarist = {{ubl|[[Masashi Sogo]] {{small|(#1–229, 266–316)}}|[[Tsuyoshi Kida]] {{small|(#230–265)}}|[[Kento Shimoyama]] {{small|(#317–366)}}}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[5. listopada]] [[2004.]] |kraj_emitiranja = [[27. ožujka]] [[2012.]] |epizode = 366 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = Bleach: Thousand-Year Blood War |redatelj = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Mitsutoshi Satou]]|[[Hikaru Murata]]}} |producent = {{ubl|[[Makoto Hijikata]]|[[Tasuku Honda]]|[[Genki Negishi]]|[[Yoshihiro Tominaga]]}} |scenarist = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Masaki Hiramatsu]]}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[11. listopada]] [[2022.]] |kraj_emitiranja = [[27. listopada]] [[2026.]] |epizode = 50 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Ostalo |naslov = Anime filmovi |sadržaj = * ''[[Bleach: Memories of Nobody]]'' (2006) * {{nowrap|''[[Bleach: The DiamondDust Rebellion]]'' (2007)}} * ''[[Bleach: Fade to Black]]'' (2008) * ''[[Bleach: Hell Verse]]'' (2010) }} {{Infookvir animanga/Footer}} '''''BLEACH''''' ([[japanski]]: ブリーチ, ''Burīchi'') [[japan]]ska je [[anime]] serija nastala prema [[Bleach (manga)|istoimenoj mangi]] [[Tite Kubo|Titea Kuba]]. Serija je premijerno prikazana [[5. listopada]] [[2004.]] godine te je neprekinuto emitirana sve do [[27. ožujka]] [[2012.]] godine kada je, bez da je adaptirala cijelu mangu, iznenada ukinuta nakon 366 epizoda, što je rijetkost u svijetu [[anime]]a, pogotovo s obzirom na činjenicu da je [[manga]] bila izrazito popularna. Ipak, nakon deset godina, službeno je potvrđeno kako će manga biti adaptirana do kraja te je nastavak, naslovljen ''Bleach: Thousand-Year Blood War'', započeo s emitiranjem [[11. listopada]] [[2022.]] te traje još i danas. Serijal je producirao [[Pierrot (studio)|Studio Pierrot]], a prvi je dio režirao [[Noriyuki Abe]], dok je [[Tomohisa Taguchi]] preuzeo režijsku palicu drugog dijela. Glazbu je komponirao [[Shirō Sagisu]]. Kao i manga, radnja animea prati srednjoškolca [[Ichigo Kurosaki|Ichiga Kurosakija]] koji, nakon susreta s [[Rukia Kuchiki|Rukijom Kuchiki]], postaje [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] i zajedno sa svojim prijateljima spašava svijet od različitih protivnika. No, osim što je više-manje vjerno adaptirala originalnu mangu, anime serija sadržavala je i značajnu količinu originalnog sadržaja, uključujući cijele narativne cjeline i likove, koji nije bio u originalnoj mangi. Anime serija prikazivana je cijelom nizu zemalja te je, uz ''[[Naruto (anime)|Naruto]]'' i ''[[One Piece (anime)|One Piece]]'', jedna od "Velike trojke" anime serija s početka [[21. vijek|XXI. vijeka]]. Danas se smatra da je ''BLEACH'' jedna od najpopularnijih anime serija u historiji. == Sinopsis == === Agent of the Shinigami ''hen'' === [[File:Ep1IchigoTakesPower.webp|thumb|320px|left|[[Rukia Kuchiki]] sprema se dati [[Ichigo Kurosaki|Ichigu Kurosakiju]] moći [[Shinigami (Bleach)|Shinigamija]] kako bi mogao obraniti sebe i svoju obitelj od napada [[Hollow]]a po imenu [[Fishbone D]].]] Radnja animea započinje u [[Karakura|Karakuri]], fiktivnom [[japan]]skom gradiću u kojem živi [[Ichigo Kurosaki]], srednjoškolac koji živi s ocem [[Isshin Kurosaki|Isshinom]], liječnikom koji u obiteljskoj kući ima malu kliniku, te sestrama blizankama, [[Karin Kurosaki|Karin]] i [[Yuzu Kurosaki|Yuzu]]. Njihova majka, [[Masaki Kurosaki|Masaki]], poginula je nedugo nakon rođenja blizanki dok je bila u šetnji s Ichigom. Ichigo Kurosaki naizgled je obični srednjoškolac, ali ima sposobnost komunikacije s duhovima, što ga čini posebnim. Jedne večeri, u njegovoj se sobi pojavi mlada djevojka odjevena u crni [[kimono]] po imenu [[Rukia Kuchiki]], koja mu se predstavlja kao [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|死神|しにがみ}}, ''Shinigami''; dosl. "Bog smrti") i objašnjava kako je ona zadužena za zaštitu stanovnika Karakure od zlih [[Hollow]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|虚|ホロウ}}, ''Horō''; dosl. "Šupljina") kao i za slanje zaostalih duša u njezin dom, [[Soul Society]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|尸魂界|ソウル・ソサエティ}}, ''Souru Sosaeti''; dosl. "Zajednica duša"), gdje sve pročišćene duše idu poslije smrti. Ichigo joj nije sklon povjerovati, ali njihov razgovor prekida dolazak opasnog, snažnog Hollowa koji, prema Rukijinom tumačenju, cilja upravo Ichigovu obitelj, odnosno, kako se uskoro ispostavi, Ichiga. Nakon što Rukia ne uspije ubiti Hollowa, ponudi Ichigu da mu preda dio svojih moći kako bi se on mogao boriti, na što on pristane, ali dogodi se čudo i Ichigo pokupi sve Rukijine moći, s kojima postaje Shinigami i uspijeva pobijediti Hollowa. Kako Rukia nije u mogućnosti vratiti se kući dok joj se ne vrate moći, odlazi do trgovine koju vodi [[Kisuke Urahara]], misteriozni trgovac mješovitom robom za Shinigamije, ali i ljude, koji joj nabavlja [[Gigai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|義骸|ぎがい}}, ''Gigai''; dosl. "Lažno tijelo"), lažno tijeli pomoću kojeg može normalno živjeti u Svijetu živih, ali u kojem ne može koristiti svoje moći. S druge strane, Ichigo je primoran mijenjati ju kao zamijenski Shinigami u Karakuri, što on isprva odbija, ali kada shvati kako time može pomoći ljudima, prihvaća svoju novu funkciju. Rukia ubrzo dolazi u Ichigov razred i upoznaje njegove prijatelje, među kojima su [[Orihime Inoue]] i "[[Yasutora Sado|Chad]]", ali i [[Quincy (Bleach)|Quincy]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|滅却師|クインシー}}, ''Kuinshī''; dosl. "Redovnik uništenja") [[Uryū Ishida]], koji se kasnije predstavlja kao Ichigov rival jer su, prema njegovom tumačenju, Quincyji i Shinigamiji prirodni neprijatelji. Naravno, Ichigovo djelovanje privuče pozornost Soul Societyja, gdje se Rukia nije javila dugo, tako da u Karakuru dolaze [[Byakuya Kuchiki]] i [[Renji Abarai]] kako bi odveli Rukiju natrag kući te joj sudili za teški zločin zbog davanja svojih moći smrtniku. Ichigo to pokuša spriječiti, ali unatoč svim svojim vještinama, Byakuya je previše snažan za njega i ostavlja ga u teškom stanju, nakon čega ga spašava Urahara. U međuvremenu su i Orihime i Chad aktivirali svoje moći i nakon što je Ichigo odlučio trenirati s Uraharom kako bi reaktivirao svoje prirodne moći, njih troje i Ishida odluče otići u Soul Society kako bi spasili Rukiju, koju čega pogubljenje. Uz pratnju mačke koja govori po imenu [[Yoruichi Shihōin|gospodin Yoruichi]], njih se četvoro upute u Soul Society, gdje njihova prisutnost aktivira alarm i oni su odmah identificirani kao neprijatelji. === Soul Society ''hen'' === Međutim, istovremeno dok se Ichigo i njegovi prijatelji pokušavaju probiti u [[Seireitei]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|瀞霊廷|せいれいてい}}, ''Seireitei''; dosl. "Dvor čistih duša"), unutar zidina istoga odvija se drama jer je Kapetan ([[japanski]]: {{Ruby-ja|隊長|たいちょう}}, ''Taichō''; dosl. "Zapovjednik jedinice") Pete divizije, [[Sōsuke Aizen]], ubijen. Dio Kapetana iz organizacije [[Gotei 13]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|護廷十三隊|ごていじゅうさんたい}}, ''Goteijūsantai''; dosl. "Trinaest carskih zaštitnika") smatra kako su Ichigo i njegovi saveznici krivi, dok drugi sumnjaju kako je ubojica netko od njih. I dok Ichigova grupa uspije prodrijeri u Seireitei, atmosfera među kapetanima sve je napetija. Kada uspiju prodrijeti kroz barijeru, Ichigo i njegovi prijatelji se razdvoje i svatko od njih suočava se s vlastitim protivnicima, kulminacija čega su borbe Ishide i [[Mayuri Kurotsuchi|Mayurija Kurotsuchija]], Kapetana Dvanaeste divizije, Chada i [[Shunsui Kyōraku|Shunsuija Kyōrakua]], Kapetana Osme divizije, i Ichiga i [[Kenpachi Zaraki|Kenpachija Zarakija]], Kapetana Jedanaeste divizije. Ishida i Ichigo su uspješni, dok Chad gubi svoju borbu, ali ne i život. Nakon svoje pobjede, Ichigo nastavlja put prema Rukiji, ali ga ponovo zaustavlja Byakuya; Yoruichi, za koju se ubrzo ispostavi da je žena i bivša Kapetanica Druge divizije koja ima sposobnost pretvoriti se u mačku, spasi Ichiga i uskoro ga nauči [[Bankai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|卍解|ばんかい}}, ''Bankai''; dosl. "Finalno oslobađanje") kako bi mogao biti ravnopravan s Byakuyom. {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = left | direction = vertical | background color = | total_width = 350px | caption_align = | image1 = Ep34AizenFakesDeath.webp | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = | image2 = 278Aizen2C and Tosen are freed.webp | alt2 = | link2 = | caption2 = | footer = Kapetan [[Sōsuke Aizen]] prvo je lažirao svoju smrti (gore), a onda je zajedno sa svojim saveznicima [[Gin Ichimaru|Ginom Ichimaruom]] i [[Kaname Tōsen|Kanameom Tōsenom]] pobjegao u [[Hueco Mundo]], gdje je organizirao vojsku [[Arrancar]]a i sukobio sa sa svojim bivšim saveznicima (dolje). }} Ichigo uspijeva stići na vrijeme i spasiti Rukiju, međutim uskoro se otkrije kako su sva događanja u Seireiteiju dio izdajničkog plana bivšeg Kapetana Aizena, koji je zapravo živ. Aizen je lažirao svoju smrt uz pomoć svojih saveznika, [[Gin Ichimaru|Gina Ichimarua]] i [[Kaname Tōsen|Kanamea Tōsena]], s kojima - nakon što iz Rukijinog Gigaija izvuče [[Hōgyoku]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|崩玉|ほうぎょく}}, ''Hōgyoku''; dosl. "Raspadajuća kugla") - odlazi u [[Hueco Mundo]] i najavljuje skori rat protiv svojih bivših saveznika. === Arrancar ''hen'' === Dok se Gotei 13 pripremaju na sukob, Aizen je u Hueco Mundu formirao vojsku moćnih Hollowa, [[Arrancar]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|破面|アランカル}}, ''Arankaru''; dosl. "Puknuta maska", prev. "otkinuti"), koje je nazvao Espade i rangirao ih po brojevima (1 do 10) temeljem njihove snage. Dvojica Espada, [[Yammy Llargo]] i [[Ulquiorra Cifer]], dolaze u Svijet živih kako bi testirali Ichigove moći, a nedugo zatim, Ulquiorra dolazi u Svijet živih i prisiljava Orihime, koja ima jako neobične moći, da dođe k Aizenu. Otkrivši što se dogodilo, Ichigo se ogluši o naredbe Soul Societyja te s Ishidom i Chadom odlazi u Hueco Mundo uz Uraharinu pomoć, kako bi spasili Orihime; na putu im se pridružuju Rukia i Renji. Po dolasku u Hueco Mundo upoznaju grupicu neobičnih i ekstenctričnih Hollowa koju čine [[Nelliel Tu Odelschwanck]], [[Dondochakka Birstanne]], [[Pesche Guatiche]] i [[Bawabawa]], koji im odluče praviti društvo i - koliko mogu - pomoći u njihovom nastojanju. Ichigo i ostali prolaze kroz Hueco mundo, pri čemu se bore s brojnim Hollowima, bivšim Espadama i aktualnim Espadama. U jednom trenutku u Hueco Mundo dolaze kapetani [[Byakuya Kuchiki]], [[Kenpachi Zaraki]], [[Mayuri Kurotsuchi]] i [[Retsu Unohana]], koji pomažu Ichigu dok ovaj odlazi na konačni okršaj s Ulquiorrom kako bi oslobodio Orihime. Tokom borbe, Ichigo bude ubijen te se pretvori u Hollowa, u kojem stanju uspijeva ubiti Ulquiorru. Nakon toga se uspijeva vratiti u normalno stanje. Kapetani ga tada informiraju o stanju u Svijetu živih. Naime, Aizenov je plan u tom trenutku postao jasan - planirao je iskoristiti Karakuru i sve ljude u njoj kako bi si omogućio put u do palače u kojoj obitava [[Soul King]], tamo ga ubio i postao novi vladar. Kako bi ga spriječio, Gotei 13 su uz Uraharinu pomoć napravili repliku Karakure na mjestu originalnog grada, koji su, zajedno sa stanovnicima, premjestili u Soul Society. Kada je Aizen s preostalim Espadama došao u Karakuru, shvatio je da se radi o lažnom gradu. Tamo su ga čekali ostali kapetani i počela je žestoka borba za spas Karakure. Ichigu su u međuvremenu objasnili da je on jedini koji može zaustaviti Aizena jer jedini nije bio izložen njegovoj hipnozi, tako da su se Ichigo i Unohana uputili u lažnu Karakuru nakon što je Ichigo spasio Orihime. Kapetani su uz pomoć [[Visoredi|Visoreda]], skupine bivših kapetana i njihovih pomoćnika ([[japanski]]: {{Ruby-ja|副隊長|ふくたいちょう}}, ''fukutaichō''; dosl. "pomoćni zapovjednik jedinice") koji su prije 110 godina protjerani iz Soul Societyja jer ih je Aizen pretvorio u hibride između Shinigamija i Hollowa pa su time dobili nove moći, koji su se svrstali na stranu Soul Societyja u ovoj borbi, uspjeli poraziti tri preostale Espade, kao i Tōsena, ali ne i Aizena i Gina, koji su nekako uspjeli otključati put u Soul Society i krenuti prema pravoj Karakuri. Ichigo je tokom ove borbe saznao da mu je otac zapravo bivši kapetan 10. Divizije, [[Isshin Kurosaki|Isshin Shiba]], jer se potonji borio protiv Aizena zajedno s Uraharom i Yoruichi. Isshin je pomogao sinu i naučio ga ultimativnu tehniku s kojom će moći poraziti Aizena, ali će ostati bez svih svojih moći, na što je Ichigo pristao. Nakon što je Gin izdao Aizena i pokušao ga ubiti, Aizen je ubio Gina i sukobio se s Ichigom, koji je aktivirao svoju tehniku i uspio svladati Aizena, koji je ubrzo onesposobljen i zatvoren zahvaljujući Uraharinoj pomoći. Ipak, Ichigo je nedugo zatim izgubio svoje moći. === Fullbringer ''hen'' === [[File:Ep346XcutionMembers.webp|350px|thumb|[[Fullbringer]]i iz skupine Xcution pomogli su Ichigu da vrati svoje moći, ali njihov vođa, [[Kūgo Ginjō]], imao je skriveni plan koji je stajao iza te pomoći.]] Ichigo se teško nosio s povratkom u normalu, pogotovo jer nitko od njegovih drugih prijatelja nije izgubio svoje moći u tom trenutku. Istovremeno, nepoznati muškarac s mačem počeo je napadati Ichigove prijatelje. Ichigu je tada prišao [[Kūgo Ginjō]] te mu objasnio da je on [[Fullbring]]er ([[japanski]]: {{Ruby-ja|完現術者|フルブリンガー}}, ''Furuburingā''; dosl. "Umjetnik potpune manifestacije"), čovjek s moćima koje potječu od Hollowa, te kako mu može pomoći da povrati svoje moći. Istovremeno mu je otkrio kako je nepoznati napadač [[Shūkurō Tsukishima]], njegov bivši prijatelj i saveznik koji je postao zločinac. Nakon intenzivnog treninga, Ichigo uspijeva povratiti dio svojih moći, ali mu pred sam kraj Ishida otkriva kako Tsukishima možda jest napao sve ostale Ichigove prijatelje, ali kako je njega napao stvarni zlikovac - Kūgo Ginjō. Ginjō tada otkriva da je i on, kao i Ichigo, bivši zamjenski Shinigami te kako se želi osvetiti Soul Societyju zbog načina na koji su ga odbacili. Prije borbe, Ichigo uz pomoć Rukije, Urahare, svog oca i skupine kapetana i pomoćnika iz Gotei 13 vraća svoje pune moći i kreće u borbu s Ginjōm dok se ostali Shinigamiji lako obraćunaju s ostalim Fullbringerima. Ichigo je na kraju prisiljen ubiti Ginjōa, ali kaže da vjeruje Soul Societyju i da ostaje njihov saveznik, unatoč novootkrivenim činjenicama. === Thousand-Year Blood War ''hen'' === Nedugo zatim, skupina nepoznatih osoba napada Hueco Mundo, Ichiga i Soul Society, pri ćemu pogiba [[Chōjirō Sasakibe]], pomoćnik glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]]. Nepoznati protivnici objavljuju rat Soul Societyju i ubrzo se otkriva kako su to preostali Quincyji koje predvodi [[Yhwach]]; Yhwach je 1,000 godina ranije pokušao napraviti istu stvari, ali ga je Yamamoto porazio zajedno s originalnim kapetanima netom formiranog Gotei 13, mada ga nisu uspjeli trajno ubiti. Tada je rečeno kako će se Yhwach ponovo probuti za 1,000 godina i započeti svoj pohod. Ichigo i njegovi prijatelji (osim Ishide) odlaze u Hueco Mundo kako bi pomogli Hollowima, što Yhwach iskoristi i vrši invaziju na Soul Society ranije nego najavljeno, pri čemu uspijeva ubiti Yamamota. Ichigov dolazak spriječio je potpuno uništenje Soul Societyja, jer je Ichigo dovoljno dugo zadržao Yhwacha da je potonjem ponestalo vremena i morao se povući u [[Wandenreich]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|見えざる帝国|ヴァンデンライヒ}}, ''Vandenraihi''; dosl. "Nevidljivo cartvo", prev. "Zidinama opasano carstvo"). Ichigo je tokom te borbe izgubio svoj mač tako da je morao izraditi novi; tu je uskočila [[Royal Guard]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|王属特務|おうぞくとくむ}}, ''Ōzokutokumu''; dosl. "Kralju podređena tajna služba"), skupina od pet najmoćnijih Shinigamija koji su inače zaduženi za zaštitu Soul Kinga, a nakon Yhwachovog dolaska su odlučili pomoći Soul Societyju i Ichigo. Ichigo je tada saznao cijelu priču o svom porijeklu i smrti svoje majke, što mu je omogućilo izradu novog [[Zanpakutō]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|斬魄刀|ざんぱくとう}}, ''Zanpakutō''; dosl. "Mač za sječu duša"). Istovremeno dok se sve ovo odvijalo među Shinigamijima, Ishida se pridružio Quincyjima te je službeno primljen među Sternrittere pod slovom A, a kasnije je postao član Schutzstaffela. Dok Ichigo trenira s [[Ichibe Hyōsube|Ichibeom]], Yhwach i njegova vojska pripremaju drugu invaziju Seireiteija, koja uskoro započinje. Shinigamiji su ovoga puta puno spremniji te odnose nekoliko važnih pobjeda, a cijela situacija značajno se poboljšava kada se Ichigo i ostali vrate iz Palače Soul Kinga kako bi pomogli u borbi. Iako i Shinigamiji pretrpe gubitke, većina Yhwachovih Sternrittera pada u borbi tijekom druge invazije, međutim ispostavilo se da ih je njihov bešćutni vođa ionako bio spreman žrtvovati ih sve pa mu do žrtava nije ni bilo stalo, već je iskoristio borbe u Seireiteiju kako bi zajedno sa Schutzstaffelom otvorio put do Palače. Tamo ih je dočekala Nulta divizija, koja je preuzela članove Schutzstaffela, dok je Ichibe krenuo na Yhwacha. Nulta divizija relativno lako pobije Yhwachove borce, ali Yhwach tada aktivira ''Auswählen'' usred svoje borbe s Ichibeom te pokupi energiju preživjelih Sternrittera, efektivno ih žrtvujući, kako bi oživio članove Schutzstaffela. Borba počinje iznova, a kulminira kada Senjumaruaktivira svoj Bankai i naizgled svlada svoje protivnike, dok Ichibe istovremeno uspijeva poraziti Yhwacha. [[File:Ep372YamamotoSlashed.webp|thumb|left|320px|Smrt glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]] bila je presudan trenutak tijekom prve invazije te je olakšala Quincyjima provođenje daljnjih planova.]] Međutim, dok pada u smrt, Yhwach iznenada ponovo aktivira svoj Schrift i uspije se oporaviti i ubiti Ichibea; istovremeno, Ishida iskoristi svoj Schrift kako bi spasio ostale članove Schutzstaffela i ubio Senjumaru. Nakon te pobjede, Yhwach odlazi do Soul Kinga i probada ga svojim mačem, nakon čega dolaze Ichigo i njegovi prijatelji, koji napadaju vođu Quincyja. Yhwach je, dakako, nadmoćniji i koristeći činjenicu da Ichigo ima krv Quincyja u sebi, Yhwach natjera svog "sina" da ubije Soul Kinga. Dok svjetovima prijeti kolaps, na scenu stupa kapetan Ukitake, koji aktivira [[Mimihagi]]ja, desnu ruku Soul Kinga. Naime, Ukitake je kao dijete bolovao od fatalne plućne bolesti pa su se njegovi roditelji molili lokalnom božanstvu Mimihagiju, ne znajući da je to desna ruka Soul Kinga, da ga spasi; Mimihagi je tada ušao u njegovo tijelo i omogućio mu da živi dok su tako spojeni, iako ga nije izliječio. Sada, kada su svjetovi pred raspadom, Ukitake je aktivirao Mimihagija kako bi – po cijenu vlastitog života – održao balans svjetova do Yhcawhova pada. Yhwach je šokiran jer nije predvidio ovakav rasplet, ali svejedno se uspije spojiti sa Soul Kingom, iako ga nova forma čini iznimno nestabilnim. Istovremeno, Kyōraku je doveo Aizena iz Mukena da im pomogne u borbi, a dio preživjelih Sternrittera odlučio se pridružiti Shinigamijima jer su se osjetili izdano nakon što su shvatili da ih je Yhwach odbacio. Dok se to sve odvijalo, Urahara je također okupio dio Arrancara, Fullbringere i Visorede da im pomognu u borbi. Zajedničkim naporima, uspjeli su doći do Palače, koju je Yhwach potpuno promijenio i pretvorio u svoje novo sjedište po imenu Wahrwelt ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 真世界城 | ヴァールヴェルト}}, ''Vāruveruto''; dol. "Stvarni svijet"). Nakon što ih snajperom napadne [[Lille Barro]], Shinigamiji i njihovi saveznici razdvajaju se kako bi se individualno mogli suočiti s članovima Schutzstaffela. Renji se bori s Ishidom, a iako se učini da ga je uspio svladati, Ishida aktivira ''Sklaverei'' ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 聖隷 | スクラヴェライ}}, ''Sukuraverai''; dol. "Ropstvo") i tako si da neočekivano pojačanje, što se pokaže dovoljnim da Renija probode kroz prsa. Dok [[Bazz-B]] ide kod [[Jugram Haschwalth|Jugrama]], [[Liltotto Lamperd]] i [[Giselle Gewelle]] odlaze do Yhwacha, ali on ih svlada bez većih problema. Mayurijeva i Kenpachijeva grupa nailazi na [[Pernida Parnkgjas|Pernidu Parnkgjasa]], lijevu ruku Soul Kinga, koji relativno jednostavno svlada Kenpachija, nakon što ovaj bezglavo misli da ga može ubiti čistom silom. Mayuri tada koristi svoj intelekt kako bi naizgled nadvladao Pernidu, ali ne računa s njegovim iznimnim regeneracijskim vještinama. Tada odluči aktivirati svoj modificirani Bankai, koji proždre Pernidu na licu mjesta. Ni to ne bude dovoljno pa se Mayuri prebaci u defenzivu, ali u jednom se trenutku [[Nemu Kurotsuchi|Nemu]] odluči žrtvovati i dopustiti Pernidi da ju proždre, što se u konačnici pokaže kao kraj za Pernidu. Naime, Nemu je bila opremljena s nervnim otrovom i kada ju je Pernida proždro, otrovao se i umro, iako je Mayuri ostao bez svoje pomoćnice. Istovremeno, Kyōraku se odlučio suočiti s Lilleom te koristi igre svog Shikaija kako bi omogućio drugima da pobjegnu. Kako je Kyōraku vještiji borad od Lillea, Quincy je prisiljen aktivirati svoj ''Vollständig'' i pretvoriti se u anđeosko biće koje ne može biti ubijeno. Kyōraku tada aktivira svoj Bankai koji obuhvati dio Wahrwelta i kroz teatarsku predstavu u tri čina uspijeva dekapitirati Lillea, iako pritom pretrpi teške ozljede. Međutim, Lille uspije aktivirati još jedan oblik i smrtno rani Kyōrakua, koji tada zamoli Nanao za pomoć, otkrivši joj istinu o njenoj obitelji. Nanao tada iskoristi ceremonijalni mač svoga klana, Shinken Hakkyōken, i uspije presjeći ne samo Lillea, nego i dobar dio Wahrwelta, nakon čega Lille pada u Soul Society, gdje njegove preživjele klonove dočekuje oživljeni [[Izuru Kira]]. [[File:Ep394YhwachRevealsImpalement.webp|thumb|320px|Kako bi ostvario svoj plan, [[Yhwach]] je morao ubit i apsorbirati [[Soul King]]a, svog oca i na taj način steći moći da uništi sve svjetove.]] Bazz-B je uspio pronaći Haschwaltha, ali nije imao nikakvih izgleda u borbi sa svojim bivšim prijateljem, koji se promijenio kada ga je Yhwach uzeo pod svoje. Bazz-B pada mrtav, a Haschwalth odlazi do Ishide, kojeg optužuje da će izdati Yhwacha u skoroj budućnosti, nakon čega njih dvoje započnu borbu. [[Askin Nakk Le Vaar]] uspio je zarobiti Ichiga, Orihime i Chada, ali prije nego ih je uspio ubiti, spasila ih je Yoruichi, koja nastavlja borbu s Askinom. Iako bivša kapetanica uspijeva značajno ozlijediti Askina, njegova sposobnost adaptacije pokaže se previše snažnom za nju. Uraharin dolazak im pruži novu kratkotrajnu prednost, ali Askin ponovno aktivira svoje vještine i gotovo ubije Uraharu, koji tada aktivira svoj Bankai. Dok se Askin pokušava prilagoditi novim uvjetima, s leđa mu se prišulja [[Grimmjow Jaegerjaquez]], koji mu rukom probije prsa i iščupa srce, završivši tako i tu borbu. Ostatak Shinigamija i Visoreda nailazi na [[Gerard Valkyrie|Gerarda Valkyriea]], koji – čini se – brzo pada, ali koristeći svoju sposobnost da dozove čudo, svaki put kada ga Shinigamiji ubiju, on se vrati još jači. Hitsugayin puni Bankai u suradnji s Byakuyom uspije usporiti Gerarda, ali Shinigamiji ne pronalaze način kako ga pobijediti. Čak ni Kenpachi, koji uspije aktivirati svoj Bankai, ne uspijeva ubiti Gerarda, koji dodatno pojačava svoje moći i postaje divovsko stvorenje koje je spremno pobiti ih sve. Gerard, srce Soul Kinga, na kraju je pao kada mu je Yhwach uzeo njegove moći tijekom naknadne borbe s Ichigom. Ichigo, Orihime i Chad, kojima se uskoro pridružuju Renji i Rukia, uspijevaju doći do Yhwacha; istovremeno, Ishida koristi svoje moći kako bi izdržao u borbi s Jugramom, koji trenutno posjeduje Yhwachove moći jer je još uvijek noć. No, u trenutku kada se čini da bi Ichigo mogao sasjeći Yhwacha, vođa Quincyja dobije svoje moći natrag, a Ishida neočekivanu prednost u borbi, koju uspijeva iskoristiti i ubiti Jugrama. Ichigo i njegovi saveznici, međutim, nemaju nikakvih šansi protiv Yhwacha, a iako Orihime koristi svoje moći kako bi ih osposobljavala za daljnju borbu, i ona je nemoćna pred Yhwachovom snagom. U tom trenutku, Orihime uspije objedniti moći svoje tehnike Santen Kesshun i u neočekivanom obratu poništi sve što je Yhwach učinio, pri čemu sebe, ali i njega izbriše iz egzistencije. Naravno, Yhwach, koji je u međuvremenu dobio moći boga, uspije poništiti i to te planira ujediniti svjetove i postati njihov jedini vladar. Ishida, koji se sastao s oporavljenim Kyōrakuom i [[Tier Harribel]], koju je oslobodila Nel, objašnjava kako mogu odgoditi uništenje svjetova te dobije njihovu podršku. Yhwach misli kako će pobijediti, međutim objedinjene snage Quincyja, Shinigamija i Arrancara uspijevaju spriječiti uništenje, ali ne uspijevaju ubiti Yhwacha, koji odlazi u Seireitei, gdje ga dočekuje Aizen, kojemu se uskoro pridružuju Ichigo i Renji. Aizen iskoristi svoj Shikai kako bi nakratko prevario Yhwacha, što Ichigu, Renjiju i Ishidi, koji im se uskoro pridružuje, daje dovoljno prostora da ga konačno ubiju i na taj način stabiliziraju situaciju. Yhwach nakon toga postaje novi Soul King, a u sva je tri svijeta ponovo uspostavljen balans. == Likovi == {{main|Lista likova iz serijala Bleach}} {| class="wikitable" style="font-size:95%;" width="100%" |- ! class="unsortable" rowspan="2"|Lik{{efn|Žuta pozadina znači da je lik originalni lik iz [[anime]]a koji se nije pojavio u mangi.}} !! class="unsortable" rowspan="2"|Glas posudio !! rowspan="1" colspan="17"|Sezone |- !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 1)|1]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 2)|2]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 3)|3]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 4)|4]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 5)|5]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 6)|6]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 7)|7]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 8)|8]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 9)|9]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 10)|10]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 11)|11]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 12)|12]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 13)|13]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 14)|14]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 15)|15]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 16)|16]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 17)|17]] |- ! colspan="20"| Glavni likovi |- |[[Ichigo Kurosaki]] |[[Masakazu Morita]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Rukia Kuchiki]] |[[Fumiko Orikasa]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Uryū Ishida]] |[[Noriaki Sugiyama]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Orihime Inoue]] |[[Yuki Matsuoka]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Yasutora Sado|Yasutora Sado (Chad)]] |[[Hiroki Yasumoto]] | |- |[[Kisuke Urahara]] |[[Shin'ichirō Miki]] | |- |[[Yoruichi Shihōin]]{{efn|Kada se pretvori u mačku, glas joj posuđuje [[Shirō Saitō]].}} |[[Satsuki Yukino]] | |- ! colspan="20" | Shinigamiji |- |rowspan="2"| [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto]] |[[Masaaki Tsukada]] | |- |[[Binbin Takaoka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Chōjirō Sasakibe]] |[[Taro Yamaguchi]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Sasakibeu posudio je [[Ryōta Suzuki]].}} | |- |rowspan="2"|[[Soi Fon]] |[[Tomoko Kawakami]] | |- |[[Hōko Kuwashima]] | |- |[[Marechiyo Ōmaeda]] |[[Shōto Kashii]] | |- |[[Gin Ichimaru]] |[[Kōji Yusa]] | |- |[[Izuru Kira]] |[[Takahiro Sakurai]] | |- |[[Rōjūrō Ōtoribashi]] |[[Shōto Kashii]] | |- style="background:#FFD;" |[[Shūsuke Amagai]] |[[Ken'yū Horiuchi]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- style="background:#FFD;" |[[Makoto Kibune]] |[[Hikaru Midorikawa]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- |[[Retsu Unohana]] |[[Aya Hisakawa]] | |- |[[Isane Kotetsu]] |[[Yukana]] | |- |[[Hanatarō Yamada]] |[[Kōki Miyata]] | |- |[[Sousuke Aizen]] |[[Shō Hayami]] | |- |[[Shinji Hirako]] |[[Masaya Onosaka]] | |- |[[Momo Hinamori]] |[[Kumi Sakuma]] | |- |[[Byakuya Kuchiki]] |[[Ryōtarō Okiayu]] | |- |[[Renji Abarai]] |[[Kentarō Itō]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Reiko Kiuchi]].}} | |- |[[Sajin Komamura]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Tetsuzaemon Iba]] |[[Rintarō Nishi]] | |- |[[Love Aikawa]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Shunsui Kyōraku]] |[[Akio Ōtsuka]]{{efn|Mladom Kyōrakuu glas je posudio [[Ayane Sakura]].}} | |- |[[Nanao Ise]] |[[Hitomi Nabatame]] | |- |rowspan="2"| [[Lisa Yadōmaru]] |[[Kanako Hattori]] | |- |[[Sayori Ishizuka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Kaname Tōsen]] |[[Toshiyuki Morikawa]] | |- |[[Shūhei Hisagi]] |[[Katsuyuki Konishi]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Yū Kobayashi]].}} | |- |[[Kensei Muguruma]] |[[Tomokazu Sugita]] | |- |[[Mashiro Kuna]] |[[Akemi Kanda]] | |- |[[Tōshirō Hitsugaya]] |[[Romi Park]]{{efn|U epizodama 17. sezone u kojem manifestira svoj potpuni Bankai, glas mu je posudio [[Yūki Kaji]].}} | |- |[[Rangiku Matsumoto]] |[[Kaya Matsutani]] | |- |[[Kenpachi Zaraki]] |[[Fumihiko Tachiki]] | |- |[[Yachiru Kusajishi]] |[[Hisayo Mochizuki]] | |- |[[Ikkaku Madarame]] |[[Nobuyuki Hiyama]] | |- |[[Yumichika Ayasegawa]] |[[Jun Fukuyama]] | |- |[[Mayuri Kurotsuchi]] |[[Ryūsei Nakao]] | |- |[[Nemu Kurotsuchi]] |[[Rie Kugimiya]] | |- |[[Akon (Bleach)|Akon]] |[[Keijin Okuda]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Kaya Miyake]].}} | |- |[[Jūshirō Ukitake]] |[[Hideo Ishikawa]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Ukitakeu posudila je [[Natsumi Fujiwara]].}} | |- |[[Kaien Shiba]] |[[Toshihiko Seki]] | |- ! colspan="20"| Hollowi |- ! colspan="20"| Fullbringeri |- ! colspan="20"| Quincyji |- ! colspan="20"| Ostali likovi |- |[[Kon (Bleach)|Kon]] |[[Mitsuaki Madono]]{{efn|U OVA epizodi "[[memories in the rain]]", glas mu je posudio [[Tite Kubo]].}} | |} === Sinkronizacije === == Produkcija == == Muzika == == Emitiranje i distribucija == == Ostali mediji == == Kritike == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Official website|https://bleach-anime.com/|Official website}} {{ja}} * {{Official website|https://pierrot.jp/title/bleach/|Official website at Pierrot}} {{ja}} * {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200301111859/https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/index2.html|date=March 1, 2020|title=Official website at TV Tokyo}} {{ja}} ** {{Official website|https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/|''Thousand-Year Blood War'' official website at TV Tokyo}} {{ja}} * {{Official website|https://www.aniplex.co.jp/bleach/|Official website at Aniplex}} {{ja}} * {{Official website|https://bleach.viz.com/|Official website at Viz Media}} {{Bleach}} {{Authority control}} [[Kategorija:Bleach]] [[Kategorija:Anime serije]] [[Kategorija:TV serije započete 2004.]] ozuxnare242lzc5zktmxn30wlrbtdin 42710804 42710803 2026-10-13T15:18:24Z Edgar Allan Poe 29250 /* Reference */ 42710804 wikitext text/x-wiki {{Italic title}} {{Infookvir animanga/Header |ime = BLEACH |slika = [[Datoteka:Bleach_Anime.jpg|250px]] |opis_slike = Promotivni poster [[anime]] serije s glavnim likovima iz prve sezone |izvorno_ime = ''Burīchi'' |izvorno_pismo = ブリーチ |žanr = [[Pustolovni film|pustolovni]],<ref name="VizOfficial"/> [[Nadnaravna fikcija|nadnaravno]]<ref name="VizOfficial">{{cite web|url=https://www.viz.com/bleach|title=The Official Website for Bleach|publisher=[[Viz Media]]|access-date=October 24, 2017|archive-date=June 14, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190614214009/https://www.viz.com/bleach|url-status=live}}</ref> }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = |redatelj = [[Noriyuki Abe]] |producent = {{ubl|[[Ken Hagino]]|[[Noriko Kobayashi]] {{small|(#1–86, 226–328)}}|[[Yutaka Sugiyama]] {{small|(#1–25, 355–366)}}|[[Yukio Yoshimura]] {{small|(#26–133)}}|[[Shunji Aoki]] {{small|(#87–225)}}|[[Aya Mizobuchi]] {{small|(#134–157)}}|[[Mai Nagai]] {{small|(#158–354)}}|[[Hatsuo Nara]] {{small|(#343–366)}}}} |scenarist = {{ubl|[[Masashi Sogo]] {{small|(#1–229, 266–316)}}|[[Tsuyoshi Kida]] {{small|(#230–265)}}|[[Kento Shimoyama]] {{small|(#317–366)}}}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[5. listopada]] [[2004.]] |kraj_emitiranja = [[27. ožujka]] [[2012.]] |epizode = 366 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = Bleach: Thousand-Year Blood War |redatelj = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Mitsutoshi Satou]]|[[Hikaru Murata]]}} |producent = {{ubl|[[Makoto Hijikata]]|[[Tasuku Honda]]|[[Genki Negishi]]|[[Yoshihiro Tominaga]]}} |scenarist = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Masaki Hiramatsu]]}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[11. listopada]] [[2022.]] |kraj_emitiranja = [[27. listopada]] [[2026.]] |epizode = 50 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Ostalo |naslov = Anime filmovi |sadržaj = * ''[[Bleach: Memories of Nobody]]'' (2006) * {{nowrap|''[[Bleach: The DiamondDust Rebellion]]'' (2007)}} * ''[[Bleach: Fade to Black]]'' (2008) * ''[[Bleach: Hell Verse]]'' (2010) }} {{Infookvir animanga/Footer}} '''''BLEACH''''' ([[japanski]]: ブリーチ, ''Burīchi'') [[japan]]ska je [[anime]] serija nastala prema [[Bleach (manga)|istoimenoj mangi]] [[Tite Kubo|Titea Kuba]]. Serija je premijerno prikazana [[5. listopada]] [[2004.]] godine te je neprekinuto emitirana sve do [[27. ožujka]] [[2012.]] godine kada je, bez da je adaptirala cijelu mangu, iznenada ukinuta nakon 366 epizoda, što je rijetkost u svijetu [[anime]]a, pogotovo s obzirom na činjenicu da je [[manga]] bila izrazito popularna. Ipak, nakon deset godina, službeno je potvrđeno kako će manga biti adaptirana do kraja te je nastavak, naslovljen ''Bleach: Thousand-Year Blood War'', započeo s emitiranjem [[11. listopada]] [[2022.]] te traje još i danas. Serijal je producirao [[Pierrot (studio)|Studio Pierrot]], a prvi je dio režirao [[Noriyuki Abe]], dok je [[Tomohisa Taguchi]] preuzeo režijsku palicu drugog dijela. Glazbu je komponirao [[Shirō Sagisu]]. Kao i manga, radnja animea prati srednjoškolca [[Ichigo Kurosaki|Ichiga Kurosakija]] koji, nakon susreta s [[Rukia Kuchiki|Rukijom Kuchiki]], postaje [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] i zajedno sa svojim prijateljima spašava svijet od različitih protivnika. No, osim što je više-manje vjerno adaptirala originalnu mangu, anime serija sadržavala je i značajnu količinu originalnog sadržaja, uključujući cijele narativne cjeline i likove, koji nije bio u originalnoj mangi. Anime serija prikazivana je cijelom nizu zemalja te je, uz ''[[Naruto (anime)|Naruto]]'' i ''[[One Piece (anime)|One Piece]]'', jedna od "Velike trojke" anime serija s početka [[21. vijek|XXI. vijeka]]. Danas se smatra da je ''BLEACH'' jedna od najpopularnijih anime serija u historiji. == Sinopsis == === Agent of the Shinigami ''hen'' === [[File:Ep1IchigoTakesPower.webp|thumb|320px|left|[[Rukia Kuchiki]] sprema se dati [[Ichigo Kurosaki|Ichigu Kurosakiju]] moći [[Shinigami (Bleach)|Shinigamija]] kako bi mogao obraniti sebe i svoju obitelj od napada [[Hollow]]a po imenu [[Fishbone D]].]] Radnja animea započinje u [[Karakura|Karakuri]], fiktivnom [[japan]]skom gradiću u kojem živi [[Ichigo Kurosaki]], srednjoškolac koji živi s ocem [[Isshin Kurosaki|Isshinom]], liječnikom koji u obiteljskoj kući ima malu kliniku, te sestrama blizankama, [[Karin Kurosaki|Karin]] i [[Yuzu Kurosaki|Yuzu]]. Njihova majka, [[Masaki Kurosaki|Masaki]], poginula je nedugo nakon rođenja blizanki dok je bila u šetnji s Ichigom. Ichigo Kurosaki naizgled je obični srednjoškolac, ali ima sposobnost komunikacije s duhovima, što ga čini posebnim. Jedne večeri, u njegovoj se sobi pojavi mlada djevojka odjevena u crni [[kimono]] po imenu [[Rukia Kuchiki]], koja mu se predstavlja kao [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|死神|しにがみ}}, ''Shinigami''; dosl. "Bog smrti") i objašnjava kako je ona zadužena za zaštitu stanovnika Karakure od zlih [[Hollow]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|虚|ホロウ}}, ''Horō''; dosl. "Šupljina") kao i za slanje zaostalih duša u njezin dom, [[Soul Society]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|尸魂界|ソウル・ソサエティ}}, ''Souru Sosaeti''; dosl. "Zajednica duša"), gdje sve pročišćene duše idu poslije smrti. Ichigo joj nije sklon povjerovati, ali njihov razgovor prekida dolazak opasnog, snažnog Hollowa koji, prema Rukijinom tumačenju, cilja upravo Ichigovu obitelj, odnosno, kako se uskoro ispostavi, Ichiga. Nakon što Rukia ne uspije ubiti Hollowa, ponudi Ichigu da mu preda dio svojih moći kako bi se on mogao boriti, na što on pristane, ali dogodi se čudo i Ichigo pokupi sve Rukijine moći, s kojima postaje Shinigami i uspijeva pobijediti Hollowa. Kako Rukia nije u mogućnosti vratiti se kući dok joj se ne vrate moći, odlazi do trgovine koju vodi [[Kisuke Urahara]], misteriozni trgovac mješovitom robom za Shinigamije, ali i ljude, koji joj nabavlja [[Gigai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|義骸|ぎがい}}, ''Gigai''; dosl. "Lažno tijelo"), lažno tijeli pomoću kojeg može normalno živjeti u Svijetu živih, ali u kojem ne može koristiti svoje moći. S druge strane, Ichigo je primoran mijenjati ju kao zamijenski Shinigami u Karakuri, što on isprva odbija, ali kada shvati kako time može pomoći ljudima, prihvaća svoju novu funkciju. Rukia ubrzo dolazi u Ichigov razred i upoznaje njegove prijatelje, među kojima su [[Orihime Inoue]] i "[[Yasutora Sado|Chad]]", ali i [[Quincy (Bleach)|Quincy]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|滅却師|クインシー}}, ''Kuinshī''; dosl. "Redovnik uništenja") [[Uryū Ishida]], koji se kasnije predstavlja kao Ichigov rival jer su, prema njegovom tumačenju, Quincyji i Shinigamiji prirodni neprijatelji. Naravno, Ichigovo djelovanje privuče pozornost Soul Societyja, gdje se Rukia nije javila dugo, tako da u Karakuru dolaze [[Byakuya Kuchiki]] i [[Renji Abarai]] kako bi odveli Rukiju natrag kući te joj sudili za teški zločin zbog davanja svojih moći smrtniku. Ichigo to pokuša spriječiti, ali unatoč svim svojim vještinama, Byakuya je previše snažan za njega i ostavlja ga u teškom stanju, nakon čega ga spašava Urahara. U međuvremenu su i Orihime i Chad aktivirali svoje moći i nakon što je Ichigo odlučio trenirati s Uraharom kako bi reaktivirao svoje prirodne moći, njih troje i Ishida odluče otići u Soul Society kako bi spasili Rukiju, koju čega pogubljenje. Uz pratnju mačke koja govori po imenu [[Yoruichi Shihōin|gospodin Yoruichi]], njih se četvoro upute u Soul Society, gdje njihova prisutnost aktivira alarm i oni su odmah identificirani kao neprijatelji. === Soul Society ''hen'' === Međutim, istovremeno dok se Ichigo i njegovi prijatelji pokušavaju probiti u [[Seireitei]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|瀞霊廷|せいれいてい}}, ''Seireitei''; dosl. "Dvor čistih duša"), unutar zidina istoga odvija se drama jer je Kapetan ([[japanski]]: {{Ruby-ja|隊長|たいちょう}}, ''Taichō''; dosl. "Zapovjednik jedinice") Pete divizije, [[Sōsuke Aizen]], ubijen. Dio Kapetana iz organizacije [[Gotei 13]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|護廷十三隊|ごていじゅうさんたい}}, ''Goteijūsantai''; dosl. "Trinaest carskih zaštitnika") smatra kako su Ichigo i njegovi saveznici krivi, dok drugi sumnjaju kako je ubojica netko od njih. I dok Ichigova grupa uspije prodrijeri u Seireitei, atmosfera među kapetanima sve je napetija. Kada uspiju prodrijeti kroz barijeru, Ichigo i njegovi prijatelji se razdvoje i svatko od njih suočava se s vlastitim protivnicima, kulminacija čega su borbe Ishide i [[Mayuri Kurotsuchi|Mayurija Kurotsuchija]], Kapetana Dvanaeste divizije, Chada i [[Shunsui Kyōraku|Shunsuija Kyōrakua]], Kapetana Osme divizije, i Ichiga i [[Kenpachi Zaraki|Kenpachija Zarakija]], Kapetana Jedanaeste divizije. Ishida i Ichigo su uspješni, dok Chad gubi svoju borbu, ali ne i život. Nakon svoje pobjede, Ichigo nastavlja put prema Rukiji, ali ga ponovo zaustavlja Byakuya; Yoruichi, za koju se ubrzo ispostavi da je žena i bivša Kapetanica Druge divizije koja ima sposobnost pretvoriti se u mačku, spasi Ichiga i uskoro ga nauči [[Bankai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|卍解|ばんかい}}, ''Bankai''; dosl. "Finalno oslobađanje") kako bi mogao biti ravnopravan s Byakuyom. {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = left | direction = vertical | background color = | total_width = 350px | caption_align = | image1 = Ep34AizenFakesDeath.webp | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = | image2 = 278Aizen2C and Tosen are freed.webp | alt2 = | link2 = | caption2 = | footer = Kapetan [[Sōsuke Aizen]] prvo je lažirao svoju smrti (gore), a onda je zajedno sa svojim saveznicima [[Gin Ichimaru|Ginom Ichimaruom]] i [[Kaname Tōsen|Kanameom Tōsenom]] pobjegao u [[Hueco Mundo]], gdje je organizirao vojsku [[Arrancar]]a i sukobio sa sa svojim bivšim saveznicima (dolje). }} Ichigo uspijeva stići na vrijeme i spasiti Rukiju, međutim uskoro se otkrije kako su sva događanja u Seireiteiju dio izdajničkog plana bivšeg Kapetana Aizena, koji je zapravo živ. Aizen je lažirao svoju smrt uz pomoć svojih saveznika, [[Gin Ichimaru|Gina Ichimarua]] i [[Kaname Tōsen|Kanamea Tōsena]], s kojima - nakon što iz Rukijinog Gigaija izvuče [[Hōgyoku]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|崩玉|ほうぎょく}}, ''Hōgyoku''; dosl. "Raspadajuća kugla") - odlazi u [[Hueco Mundo]] i najavljuje skori rat protiv svojih bivših saveznika. === Arrancar ''hen'' === Dok se Gotei 13 pripremaju na sukob, Aizen je u Hueco Mundu formirao vojsku moćnih Hollowa, [[Arrancar]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|破面|アランカル}}, ''Arankaru''; dosl. "Puknuta maska", prev. "otkinuti"), koje je nazvao Espade i rangirao ih po brojevima (1 do 10) temeljem njihove snage. Dvojica Espada, [[Yammy Llargo]] i [[Ulquiorra Cifer]], dolaze u Svijet živih kako bi testirali Ichigove moći, a nedugo zatim, Ulquiorra dolazi u Svijet živih i prisiljava Orihime, koja ima jako neobične moći, da dođe k Aizenu. Otkrivši što se dogodilo, Ichigo se ogluši o naredbe Soul Societyja te s Ishidom i Chadom odlazi u Hueco Mundo uz Uraharinu pomoć, kako bi spasili Orihime; na putu im se pridružuju Rukia i Renji. Po dolasku u Hueco Mundo upoznaju grupicu neobičnih i ekstenctričnih Hollowa koju čine [[Nelliel Tu Odelschwanck]], [[Dondochakka Birstanne]], [[Pesche Guatiche]] i [[Bawabawa]], koji im odluče praviti društvo i - koliko mogu - pomoći u njihovom nastojanju. Ichigo i ostali prolaze kroz Hueco mundo, pri čemu se bore s brojnim Hollowima, bivšim Espadama i aktualnim Espadama. U jednom trenutku u Hueco Mundo dolaze kapetani [[Byakuya Kuchiki]], [[Kenpachi Zaraki]], [[Mayuri Kurotsuchi]] i [[Retsu Unohana]], koji pomažu Ichigu dok ovaj odlazi na konačni okršaj s Ulquiorrom kako bi oslobodio Orihime. Tokom borbe, Ichigo bude ubijen te se pretvori u Hollowa, u kojem stanju uspijeva ubiti Ulquiorru. Nakon toga se uspijeva vratiti u normalno stanje. Kapetani ga tada informiraju o stanju u Svijetu živih. Naime, Aizenov je plan u tom trenutku postao jasan - planirao je iskoristiti Karakuru i sve ljude u njoj kako bi si omogućio put u do palače u kojoj obitava [[Soul King]], tamo ga ubio i postao novi vladar. Kako bi ga spriječio, Gotei 13 su uz Uraharinu pomoć napravili repliku Karakure na mjestu originalnog grada, koji su, zajedno sa stanovnicima, premjestili u Soul Society. Kada je Aizen s preostalim Espadama došao u Karakuru, shvatio je da se radi o lažnom gradu. Tamo su ga čekali ostali kapetani i počela je žestoka borba za spas Karakure. Ichigu su u međuvremenu objasnili da je on jedini koji može zaustaviti Aizena jer jedini nije bio izložen njegovoj hipnozi, tako da su se Ichigo i Unohana uputili u lažnu Karakuru nakon što je Ichigo spasio Orihime. Kapetani su uz pomoć [[Visoredi|Visoreda]], skupine bivših kapetana i njihovih pomoćnika ([[japanski]]: {{Ruby-ja|副隊長|ふくたいちょう}}, ''fukutaichō''; dosl. "pomoćni zapovjednik jedinice") koji su prije 110 godina protjerani iz Soul Societyja jer ih je Aizen pretvorio u hibride između Shinigamija i Hollowa pa su time dobili nove moći, koji su se svrstali na stranu Soul Societyja u ovoj borbi, uspjeli poraziti tri preostale Espade, kao i Tōsena, ali ne i Aizena i Gina, koji su nekako uspjeli otključati put u Soul Society i krenuti prema pravoj Karakuri. Ichigo je tokom ove borbe saznao da mu je otac zapravo bivši kapetan 10. Divizije, [[Isshin Kurosaki|Isshin Shiba]], jer se potonji borio protiv Aizena zajedno s Uraharom i Yoruichi. Isshin je pomogao sinu i naučio ga ultimativnu tehniku s kojom će moći poraziti Aizena, ali će ostati bez svih svojih moći, na što je Ichigo pristao. Nakon što je Gin izdao Aizena i pokušao ga ubiti, Aizen je ubio Gina i sukobio se s Ichigom, koji je aktivirao svoju tehniku i uspio svladati Aizena, koji je ubrzo onesposobljen i zatvoren zahvaljujući Uraharinoj pomoći. Ipak, Ichigo je nedugo zatim izgubio svoje moći. === Fullbringer ''hen'' === [[File:Ep346XcutionMembers.webp|350px|thumb|[[Fullbringer]]i iz skupine Xcution pomogli su Ichigu da vrati svoje moći, ali njihov vođa, [[Kūgo Ginjō]], imao je skriveni plan koji je stajao iza te pomoći.]] Ichigo se teško nosio s povratkom u normalu, pogotovo jer nitko od njegovih drugih prijatelja nije izgubio svoje moći u tom trenutku. Istovremeno, nepoznati muškarac s mačem počeo je napadati Ichigove prijatelje. Ichigu je tada prišao [[Kūgo Ginjō]] te mu objasnio da je on [[Fullbring]]er ([[japanski]]: {{Ruby-ja|完現術者|フルブリンガー}}, ''Furuburingā''; dosl. "Umjetnik potpune manifestacije"), čovjek s moćima koje potječu od Hollowa, te kako mu može pomoći da povrati svoje moći. Istovremeno mu je otkrio kako je nepoznati napadač [[Shūkurō Tsukishima]], njegov bivši prijatelj i saveznik koji je postao zločinac. Nakon intenzivnog treninga, Ichigo uspijeva povratiti dio svojih moći, ali mu pred sam kraj Ishida otkriva kako Tsukishima možda jest napao sve ostale Ichigove prijatelje, ali kako je njega napao stvarni zlikovac - Kūgo Ginjō. Ginjō tada otkriva da je i on, kao i Ichigo, bivši zamjenski Shinigami te kako se želi osvetiti Soul Societyju zbog načina na koji su ga odbacili. Prije borbe, Ichigo uz pomoć Rukije, Urahare, svog oca i skupine kapetana i pomoćnika iz Gotei 13 vraća svoje pune moći i kreće u borbu s Ginjōm dok se ostali Shinigamiji lako obraćunaju s ostalim Fullbringerima. Ichigo je na kraju prisiljen ubiti Ginjōa, ali kaže da vjeruje Soul Societyju i da ostaje njihov saveznik, unatoč novootkrivenim činjenicama. === Thousand-Year Blood War ''hen'' === Nedugo zatim, skupina nepoznatih osoba napada Hueco Mundo, Ichiga i Soul Society, pri ćemu pogiba [[Chōjirō Sasakibe]], pomoćnik glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]]. Nepoznati protivnici objavljuju rat Soul Societyju i ubrzo se otkriva kako su to preostali Quincyji koje predvodi [[Yhwach]]; Yhwach je 1,000 godina ranije pokušao napraviti istu stvari, ali ga je Yamamoto porazio zajedno s originalnim kapetanima netom formiranog Gotei 13, mada ga nisu uspjeli trajno ubiti. Tada je rečeno kako će se Yhwach ponovo probuti za 1,000 godina i započeti svoj pohod. Ichigo i njegovi prijatelji (osim Ishide) odlaze u Hueco Mundo kako bi pomogli Hollowima, što Yhwach iskoristi i vrši invaziju na Soul Society ranije nego najavljeno, pri čemu uspijeva ubiti Yamamota. Ichigov dolazak spriječio je potpuno uništenje Soul Societyja, jer je Ichigo dovoljno dugo zadržao Yhwacha da je potonjem ponestalo vremena i morao se povući u [[Wandenreich]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|見えざる帝国|ヴァンデンライヒ}}, ''Vandenraihi''; dosl. "Nevidljivo cartvo", prev. "Zidinama opasano carstvo"). Ichigo je tokom te borbe izgubio svoj mač tako da je morao izraditi novi; tu je uskočila [[Royal Guard]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|王属特務|おうぞくとくむ}}, ''Ōzokutokumu''; dosl. "Kralju podređena tajna služba"), skupina od pet najmoćnijih Shinigamija koji su inače zaduženi za zaštitu Soul Kinga, a nakon Yhwachovog dolaska su odlučili pomoći Soul Societyju i Ichigo. Ichigo je tada saznao cijelu priču o svom porijeklu i smrti svoje majke, što mu je omogućilo izradu novog [[Zanpakutō]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|斬魄刀|ざんぱくとう}}, ''Zanpakutō''; dosl. "Mač za sječu duša"). Istovremeno dok se sve ovo odvijalo među Shinigamijima, Ishida se pridružio Quincyjima te je službeno primljen među Sternrittere pod slovom A, a kasnije je postao član Schutzstaffela. Dok Ichigo trenira s [[Ichibe Hyōsube|Ichibeom]], Yhwach i njegova vojska pripremaju drugu invaziju Seireiteija, koja uskoro započinje. Shinigamiji su ovoga puta puno spremniji te odnose nekoliko važnih pobjeda, a cijela situacija značajno se poboljšava kada se Ichigo i ostali vrate iz Palače Soul Kinga kako bi pomogli u borbi. Iako i Shinigamiji pretrpe gubitke, većina Yhwachovih Sternrittera pada u borbi tijekom druge invazije, međutim ispostavilo se da ih je njihov bešćutni vođa ionako bio spreman žrtvovati ih sve pa mu do žrtava nije ni bilo stalo, već je iskoristio borbe u Seireiteiju kako bi zajedno sa Schutzstaffelom otvorio put do Palače. Tamo ih je dočekala Nulta divizija, koja je preuzela članove Schutzstaffela, dok je Ichibe krenuo na Yhwacha. Nulta divizija relativno lako pobije Yhwachove borce, ali Yhwach tada aktivira ''Auswählen'' usred svoje borbe s Ichibeom te pokupi energiju preživjelih Sternrittera, efektivno ih žrtvujući, kako bi oživio članove Schutzstaffela. Borba počinje iznova, a kulminira kada Senjumaruaktivira svoj Bankai i naizgled svlada svoje protivnike, dok Ichibe istovremeno uspijeva poraziti Yhwacha. [[File:Ep372YamamotoSlashed.webp|thumb|left|320px|Smrt glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]] bila je presudan trenutak tijekom prve invazije te je olakšala Quincyjima provođenje daljnjih planova.]] Međutim, dok pada u smrt, Yhwach iznenada ponovo aktivira svoj Schrift i uspije se oporaviti i ubiti Ichibea; istovremeno, Ishida iskoristi svoj Schrift kako bi spasio ostale članove Schutzstaffela i ubio Senjumaru. Nakon te pobjede, Yhwach odlazi do Soul Kinga i probada ga svojim mačem, nakon čega dolaze Ichigo i njegovi prijatelji, koji napadaju vođu Quincyja. Yhwach je, dakako, nadmoćniji i koristeći činjenicu da Ichigo ima krv Quincyja u sebi, Yhwach natjera svog "sina" da ubije Soul Kinga. Dok svjetovima prijeti kolaps, na scenu stupa kapetan Ukitake, koji aktivira [[Mimihagi]]ja, desnu ruku Soul Kinga. Naime, Ukitake je kao dijete bolovao od fatalne plućne bolesti pa su se njegovi roditelji molili lokalnom božanstvu Mimihagiju, ne znajući da je to desna ruka Soul Kinga, da ga spasi; Mimihagi je tada ušao u njegovo tijelo i omogućio mu da živi dok su tako spojeni, iako ga nije izliječio. Sada, kada su svjetovi pred raspadom, Ukitake je aktivirao Mimihagija kako bi – po cijenu vlastitog života – održao balans svjetova do Yhcawhova pada. Yhwach je šokiran jer nije predvidio ovakav rasplet, ali svejedno se uspije spojiti sa Soul Kingom, iako ga nova forma čini iznimno nestabilnim. Istovremeno, Kyōraku je doveo Aizena iz Mukena da im pomogne u borbi, a dio preživjelih Sternrittera odlučio se pridružiti Shinigamijima jer su se osjetili izdano nakon što su shvatili da ih je Yhwach odbacio. Dok se to sve odvijalo, Urahara je također okupio dio Arrancara, Fullbringere i Visorede da im pomognu u borbi. Zajedničkim naporima, uspjeli su doći do Palače, koju je Yhwach potpuno promijenio i pretvorio u svoje novo sjedište po imenu Wahrwelt ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 真世界城 | ヴァールヴェルト}}, ''Vāruveruto''; dol. "Stvarni svijet"). Nakon što ih snajperom napadne [[Lille Barro]], Shinigamiji i njihovi saveznici razdvajaju se kako bi se individualno mogli suočiti s članovima Schutzstaffela. Renji se bori s Ishidom, a iako se učini da ga je uspio svladati, Ishida aktivira ''Sklaverei'' ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 聖隷 | スクラヴェライ}}, ''Sukuraverai''; dol. "Ropstvo") i tako si da neočekivano pojačanje, što se pokaže dovoljnim da Renija probode kroz prsa. Dok [[Bazz-B]] ide kod [[Jugram Haschwalth|Jugrama]], [[Liltotto Lamperd]] i [[Giselle Gewelle]] odlaze do Yhwacha, ali on ih svlada bez većih problema. Mayurijeva i Kenpachijeva grupa nailazi na [[Pernida Parnkgjas|Pernidu Parnkgjasa]], lijevu ruku Soul Kinga, koji relativno jednostavno svlada Kenpachija, nakon što ovaj bezglavo misli da ga može ubiti čistom silom. Mayuri tada koristi svoj intelekt kako bi naizgled nadvladao Pernidu, ali ne računa s njegovim iznimnim regeneracijskim vještinama. Tada odluči aktivirati svoj modificirani Bankai, koji proždre Pernidu na licu mjesta. Ni to ne bude dovoljno pa se Mayuri prebaci u defenzivu, ali u jednom se trenutku [[Nemu Kurotsuchi|Nemu]] odluči žrtvovati i dopustiti Pernidi da ju proždre, što se u konačnici pokaže kao kraj za Pernidu. Naime, Nemu je bila opremljena s nervnim otrovom i kada ju je Pernida proždro, otrovao se i umro, iako je Mayuri ostao bez svoje pomoćnice. Istovremeno, Kyōraku se odlučio suočiti s Lilleom te koristi igre svog Shikaija kako bi omogućio drugima da pobjegnu. Kako je Kyōraku vještiji borad od Lillea, Quincy je prisiljen aktivirati svoj ''Vollständig'' i pretvoriti se u anđeosko biće koje ne može biti ubijeno. Kyōraku tada aktivira svoj Bankai koji obuhvati dio Wahrwelta i kroz teatarsku predstavu u tri čina uspijeva dekapitirati Lillea, iako pritom pretrpi teške ozljede. Međutim, Lille uspije aktivirati još jedan oblik i smrtno rani Kyōrakua, koji tada zamoli Nanao za pomoć, otkrivši joj istinu o njenoj obitelji. Nanao tada iskoristi ceremonijalni mač svoga klana, Shinken Hakkyōken, i uspije presjeći ne samo Lillea, nego i dobar dio Wahrwelta, nakon čega Lille pada u Soul Society, gdje njegove preživjele klonove dočekuje oživljeni [[Izuru Kira]]. [[File:Ep394YhwachRevealsImpalement.webp|thumb|320px|Kako bi ostvario svoj plan, [[Yhwach]] je morao ubit i apsorbirati [[Soul King]]a, svog oca i na taj način steći moći da uništi sve svjetove.]] Bazz-B je uspio pronaći Haschwaltha, ali nije imao nikakvih izgleda u borbi sa svojim bivšim prijateljem, koji se promijenio kada ga je Yhwach uzeo pod svoje. Bazz-B pada mrtav, a Haschwalth odlazi do Ishide, kojeg optužuje da će izdati Yhwacha u skoroj budućnosti, nakon čega njih dvoje započnu borbu. [[Askin Nakk Le Vaar]] uspio je zarobiti Ichiga, Orihime i Chada, ali prije nego ih je uspio ubiti, spasila ih je Yoruichi, koja nastavlja borbu s Askinom. Iako bivša kapetanica uspijeva značajno ozlijediti Askina, njegova sposobnost adaptacije pokaže se previše snažnom za nju. Uraharin dolazak im pruži novu kratkotrajnu prednost, ali Askin ponovno aktivira svoje vještine i gotovo ubije Uraharu, koji tada aktivira svoj Bankai. Dok se Askin pokušava prilagoditi novim uvjetima, s leđa mu se prišulja [[Grimmjow Jaegerjaquez]], koji mu rukom probije prsa i iščupa srce, završivši tako i tu borbu. Ostatak Shinigamija i Visoreda nailazi na [[Gerard Valkyrie|Gerarda Valkyriea]], koji – čini se – brzo pada, ali koristeći svoju sposobnost da dozove čudo, svaki put kada ga Shinigamiji ubiju, on se vrati još jači. Hitsugayin puni Bankai u suradnji s Byakuyom uspije usporiti Gerarda, ali Shinigamiji ne pronalaze način kako ga pobijediti. Čak ni Kenpachi, koji uspije aktivirati svoj Bankai, ne uspijeva ubiti Gerarda, koji dodatno pojačava svoje moći i postaje divovsko stvorenje koje je spremno pobiti ih sve. Gerard, srce Soul Kinga, na kraju je pao kada mu je Yhwach uzeo njegove moći tijekom naknadne borbe s Ichigom. Ichigo, Orihime i Chad, kojima se uskoro pridružuju Renji i Rukia, uspijevaju doći do Yhwacha; istovremeno, Ishida koristi svoje moći kako bi izdržao u borbi s Jugramom, koji trenutno posjeduje Yhwachove moći jer je još uvijek noć. No, u trenutku kada se čini da bi Ichigo mogao sasjeći Yhwacha, vođa Quincyja dobije svoje moći natrag, a Ishida neočekivanu prednost u borbi, koju uspijeva iskoristiti i ubiti Jugrama. Ichigo i njegovi saveznici, međutim, nemaju nikakvih šansi protiv Yhwacha, a iako Orihime koristi svoje moći kako bi ih osposobljavala za daljnju borbu, i ona je nemoćna pred Yhwachovom snagom. U tom trenutku, Orihime uspije objedniti moći svoje tehnike Santen Kesshun i u neočekivanom obratu poništi sve što je Yhwach učinio, pri čemu sebe, ali i njega izbriše iz egzistencije. Naravno, Yhwach, koji je u međuvremenu dobio moći boga, uspije poništiti i to te planira ujediniti svjetove i postati njihov jedini vladar. Ishida, koji se sastao s oporavljenim Kyōrakuom i [[Tier Harribel]], koju je oslobodila Nel, objašnjava kako mogu odgoditi uništenje svjetova te dobije njihovu podršku. Yhwach misli kako će pobijediti, međutim objedinjene snage Quincyja, Shinigamija i Arrancara uspijevaju spriječiti uništenje, ali ne uspijevaju ubiti Yhwacha, koji odlazi u Seireitei, gdje ga dočekuje Aizen, kojemu se uskoro pridružuju Ichigo i Renji. Aizen iskoristi svoj Shikai kako bi nakratko prevario Yhwacha, što Ichigu, Renjiju i Ishidi, koji im se uskoro pridružuje, daje dovoljno prostora da ga konačno ubiju i na taj način stabiliziraju situaciju. Yhwach nakon toga postaje novi Soul King, a u sva je tri svijeta ponovo uspostavljen balans. == Likovi == {{main|Lista likova iz serijala Bleach}} {| class="wikitable" style="font-size:95%;" width="100%" |- ! class="unsortable" rowspan="2"|Lik{{efn|Žuta pozadina znači da je lik originalni lik iz [[anime]]a koji se nije pojavio u mangi.}} !! class="unsortable" rowspan="2"|Glas posudio !! rowspan="1" colspan="17"|Sezone |- !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 1)|1]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 2)|2]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 3)|3]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 4)|4]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 5)|5]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 6)|6]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 7)|7]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 8)|8]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 9)|9]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 10)|10]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 11)|11]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 12)|12]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 13)|13]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 14)|14]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 15)|15]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 16)|16]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 17)|17]] |- ! colspan="20"| Glavni likovi |- |[[Ichigo Kurosaki]] |[[Masakazu Morita]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Rukia Kuchiki]] |[[Fumiko Orikasa]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Uryū Ishida]] |[[Noriaki Sugiyama]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Orihime Inoue]] |[[Yuki Matsuoka]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Yasutora Sado|Yasutora Sado (Chad)]] |[[Hiroki Yasumoto]] | |- |[[Kisuke Urahara]] |[[Shin'ichirō Miki]] | |- |[[Yoruichi Shihōin]]{{efn|Kada se pretvori u mačku, glas joj posuđuje [[Shirō Saitō]].}} |[[Satsuki Yukino]] | |- ! colspan="20" | Shinigamiji |- |rowspan="2"| [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto]] |[[Masaaki Tsukada]] | |- |[[Binbin Takaoka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Chōjirō Sasakibe]] |[[Taro Yamaguchi]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Sasakibeu posudio je [[Ryōta Suzuki]].}} | |- |rowspan="2"|[[Soi Fon]] |[[Tomoko Kawakami]] | |- |[[Hōko Kuwashima]] | |- |[[Marechiyo Ōmaeda]] |[[Shōto Kashii]] | |- |[[Gin Ichimaru]] |[[Kōji Yusa]] | |- |[[Izuru Kira]] |[[Takahiro Sakurai]] | |- |[[Rōjūrō Ōtoribashi]] |[[Shōto Kashii]] | |- style="background:#FFD;" |[[Shūsuke Amagai]] |[[Ken'yū Horiuchi]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- style="background:#FFD;" |[[Makoto Kibune]] |[[Hikaru Midorikawa]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- |[[Retsu Unohana]] |[[Aya Hisakawa]] | |- |[[Isane Kotetsu]] |[[Yukana]] | |- |[[Hanatarō Yamada]] |[[Kōki Miyata]] | |- |[[Sousuke Aizen]] |[[Shō Hayami]] | |- |[[Shinji Hirako]] |[[Masaya Onosaka]] | |- |[[Momo Hinamori]] |[[Kumi Sakuma]] | |- |[[Byakuya Kuchiki]] |[[Ryōtarō Okiayu]] | |- |[[Renji Abarai]] |[[Kentarō Itō]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Reiko Kiuchi]].}} | |- |[[Sajin Komamura]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Tetsuzaemon Iba]] |[[Rintarō Nishi]] | |- |[[Love Aikawa]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Shunsui Kyōraku]] |[[Akio Ōtsuka]]{{efn|Mladom Kyōrakuu glas je posudio [[Ayane Sakura]].}} | |- |[[Nanao Ise]] |[[Hitomi Nabatame]] | |- |rowspan="2"| [[Lisa Yadōmaru]] |[[Kanako Hattori]] | |- |[[Sayori Ishizuka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Kaname Tōsen]] |[[Toshiyuki Morikawa]] | |- |[[Shūhei Hisagi]] |[[Katsuyuki Konishi]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Yū Kobayashi]].}} | |- |[[Kensei Muguruma]] |[[Tomokazu Sugita]] | |- |[[Mashiro Kuna]] |[[Akemi Kanda]] | |- |[[Tōshirō Hitsugaya]] |[[Romi Park]]{{efn|U epizodama 17. sezone u kojem manifestira svoj potpuni Bankai, glas mu je posudio [[Yūki Kaji]].}} | |- |[[Rangiku Matsumoto]] |[[Kaya Matsutani]] | |- |[[Kenpachi Zaraki]] |[[Fumihiko Tachiki]] | |- |[[Yachiru Kusajishi]] |[[Hisayo Mochizuki]] | |- |[[Ikkaku Madarame]] |[[Nobuyuki Hiyama]] | |- |[[Yumichika Ayasegawa]] |[[Jun Fukuyama]] | |- |[[Mayuri Kurotsuchi]] |[[Ryūsei Nakao]] | |- |[[Nemu Kurotsuchi]] |[[Rie Kugimiya]] | |- |[[Akon (Bleach)|Akon]] |[[Keijin Okuda]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Kaya Miyake]].}} | |- |[[Jūshirō Ukitake]] |[[Hideo Ishikawa]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Ukitakeu posudila je [[Natsumi Fujiwara]].}} | |- |[[Kaien Shiba]] |[[Toshihiko Seki]] | |- ! colspan="20"| Hollowi |- ! colspan="20"| Fullbringeri |- ! colspan="20"| Quincyji |- ! colspan="20"| Ostali likovi |- |[[Kon (Bleach)|Kon]] |[[Mitsuaki Madono]]{{efn|U OVA epizodi "[[memories in the rain]]", glas mu je posudio [[Tite Kubo]].}} | |} === Sinkronizacije === == Produkcija == == Muzika == == Emitiranje i distribucija == == Ostali mediji == == Kritike == == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Official website|https://bleach-anime.com/|Official website}} {{ja}} * {{Official website|https://pierrot.jp/title/bleach/|Official website at Pierrot}} {{ja}} * {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200301111859/https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/index2.html|date=March 1, 2020|title=Official website at TV Tokyo}} {{ja}} ** {{Official website|https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/|''Thousand-Year Blood War'' official website at TV Tokyo}} {{ja}} * {{Official website|https://www.aniplex.co.jp/bleach/|Official website at Aniplex}} {{ja}} * {{Official website|https://bleach.viz.com/|Official website at Viz Media}} {{Bleach}} {{Authority control}} [[Kategorija:Bleach]] [[Kategorija:Anime serije]] [[Kategorija:TV serije započete 2004.]] s4j553j1h3kdgmjnwjt074c2eba3wn1 42710806 42710804 2026-10-13T15:32:29Z Edgar Allan Poe 29250 /* Likovi */ 42710806 wikitext text/x-wiki {{Italic title}} {{Infookvir animanga/Header |ime = BLEACH |slika = [[Datoteka:Bleach_Anime.jpg|250px]] |opis_slike = Promotivni poster [[anime]] serije s glavnim likovima iz prve sezone |izvorno_ime = ''Burīchi'' |izvorno_pismo = ブリーチ |žanr = [[Pustolovni film|pustolovni]],<ref name="VizOfficial"/> [[Nadnaravna fikcija|nadnaravno]]<ref name="VizOfficial">{{cite web|url=https://www.viz.com/bleach|title=The Official Website for Bleach|publisher=[[Viz Media]]|access-date=October 24, 2017|archive-date=June 14, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190614214009/https://www.viz.com/bleach|url-status=live}}</ref> }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = |redatelj = [[Noriyuki Abe]] |producent = {{ubl|[[Ken Hagino]]|[[Noriko Kobayashi]] {{small|(#1–86, 226–328)}}|[[Yutaka Sugiyama]] {{small|(#1–25, 355–366)}}|[[Yukio Yoshimura]] {{small|(#26–133)}}|[[Shunji Aoki]] {{small|(#87–225)}}|[[Aya Mizobuchi]] {{small|(#134–157)}}|[[Mai Nagai]] {{small|(#158–354)}}|[[Hatsuo Nara]] {{small|(#343–366)}}}} |scenarist = {{ubl|[[Masashi Sogo]] {{small|(#1–229, 266–316)}}|[[Tsuyoshi Kida]] {{small|(#230–265)}}|[[Kento Shimoyama]] {{small|(#317–366)}}}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[5. listopada]] [[2004.]] |kraj_emitiranja = [[27. ožujka]] [[2012.]] |epizode = 366 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = Bleach: Thousand-Year Blood War |redatelj = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Mitsutoshi Satou]]|[[Hikaru Murata]]}} |producent = {{ubl|[[Makoto Hijikata]]|[[Tasuku Honda]]|[[Genki Negishi]]|[[Yoshihiro Tominaga]]}} |scenarist = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Masaki Hiramatsu]]}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[11. listopada]] [[2022.]] |kraj_emitiranja = [[27. listopada]] [[2026.]] |epizode = 50 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Ostalo |naslov = Anime filmovi |sadržaj = * ''[[Bleach: Memories of Nobody]]'' (2006) * {{nowrap|''[[Bleach: The DiamondDust Rebellion]]'' (2007)}} * ''[[Bleach: Fade to Black]]'' (2008) * ''[[Bleach: Hell Verse]]'' (2010) }} {{Infookvir animanga/Footer}} '''''BLEACH''''' ([[japanski]]: ブリーチ, ''Burīchi'') [[japan]]ska je [[anime]] serija nastala prema [[Bleach (manga)|istoimenoj mangi]] [[Tite Kubo|Titea Kuba]]. Serija je premijerno prikazana [[5. listopada]] [[2004.]] godine te je neprekinuto emitirana sve do [[27. ožujka]] [[2012.]] godine kada je, bez da je adaptirala cijelu mangu, iznenada ukinuta nakon 366 epizoda, što je rijetkost u svijetu [[anime]]a, pogotovo s obzirom na činjenicu da je [[manga]] bila izrazito popularna. Ipak, nakon deset godina, službeno je potvrđeno kako će manga biti adaptirana do kraja te je nastavak, naslovljen ''Bleach: Thousand-Year Blood War'', započeo s emitiranjem [[11. listopada]] [[2022.]] te traje još i danas. Serijal je producirao [[Pierrot (studio)|Studio Pierrot]], a prvi je dio režirao [[Noriyuki Abe]], dok je [[Tomohisa Taguchi]] preuzeo režijsku palicu drugog dijela. Glazbu je komponirao [[Shirō Sagisu]]. Kao i manga, radnja animea prati srednjoškolca [[Ichigo Kurosaki|Ichiga Kurosakija]] koji, nakon susreta s [[Rukia Kuchiki|Rukijom Kuchiki]], postaje [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] i zajedno sa svojim prijateljima spašava svijet od različitih protivnika. No, osim što je više-manje vjerno adaptirala originalnu mangu, anime serija sadržavala je i značajnu količinu originalnog sadržaja, uključujući cijele narativne cjeline i likove, koji nije bio u originalnoj mangi. Anime serija prikazivana je cijelom nizu zemalja te je, uz ''[[Naruto (anime)|Naruto]]'' i ''[[One Piece (anime)|One Piece]]'', jedna od "Velike trojke" anime serija s početka [[21. vijek|XXI. vijeka]]. Danas se smatra da je ''BLEACH'' jedna od najpopularnijih anime serija u historiji. == Sinopsis == === Agent of the Shinigami ''hen'' === [[File:Ep1IchigoTakesPower.webp|thumb|320px|left|[[Rukia Kuchiki]] sprema se dati [[Ichigo Kurosaki|Ichigu Kurosakiju]] moći [[Shinigami (Bleach)|Shinigamija]] kako bi mogao obraniti sebe i svoju obitelj od napada [[Hollow]]a po imenu [[Fishbone D]].]] Radnja animea započinje u [[Karakura|Karakuri]], fiktivnom [[japan]]skom gradiću u kojem živi [[Ichigo Kurosaki]], srednjoškolac koji živi s ocem [[Isshin Kurosaki|Isshinom]], liječnikom koji u obiteljskoj kući ima malu kliniku, te sestrama blizankama, [[Karin Kurosaki|Karin]] i [[Yuzu Kurosaki|Yuzu]]. Njihova majka, [[Masaki Kurosaki|Masaki]], poginula je nedugo nakon rođenja blizanki dok je bila u šetnji s Ichigom. Ichigo Kurosaki naizgled je obični srednjoškolac, ali ima sposobnost komunikacije s duhovima, što ga čini posebnim. Jedne večeri, u njegovoj se sobi pojavi mlada djevojka odjevena u crni [[kimono]] po imenu [[Rukia Kuchiki]], koja mu se predstavlja kao [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|死神|しにがみ}}, ''Shinigami''; dosl. "Bog smrti") i objašnjava kako je ona zadužena za zaštitu stanovnika Karakure od zlih [[Hollow]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|虚|ホロウ}}, ''Horō''; dosl. "Šupljina") kao i za slanje zaostalih duša u njezin dom, [[Soul Society]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|尸魂界|ソウル・ソサエティ}}, ''Souru Sosaeti''; dosl. "Zajednica duša"), gdje sve pročišćene duše idu poslije smrti. Ichigo joj nije sklon povjerovati, ali njihov razgovor prekida dolazak opasnog, snažnog Hollowa koji, prema Rukijinom tumačenju, cilja upravo Ichigovu obitelj, odnosno, kako se uskoro ispostavi, Ichiga. Nakon što Rukia ne uspije ubiti Hollowa, ponudi Ichigu da mu preda dio svojih moći kako bi se on mogao boriti, na što on pristane, ali dogodi se čudo i Ichigo pokupi sve Rukijine moći, s kojima postaje Shinigami i uspijeva pobijediti Hollowa. Kako Rukia nije u mogućnosti vratiti se kući dok joj se ne vrate moći, odlazi do trgovine koju vodi [[Kisuke Urahara]], misteriozni trgovac mješovitom robom za Shinigamije, ali i ljude, koji joj nabavlja [[Gigai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|義骸|ぎがい}}, ''Gigai''; dosl. "Lažno tijelo"), lažno tijeli pomoću kojeg može normalno živjeti u Svijetu živih, ali u kojem ne može koristiti svoje moći. S druge strane, Ichigo je primoran mijenjati ju kao zamijenski Shinigami u Karakuri, što on isprva odbija, ali kada shvati kako time može pomoći ljudima, prihvaća svoju novu funkciju. Rukia ubrzo dolazi u Ichigov razred i upoznaje njegove prijatelje, među kojima su [[Orihime Inoue]] i "[[Yasutora Sado|Chad]]", ali i [[Quincy (Bleach)|Quincy]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|滅却師|クインシー}}, ''Kuinshī''; dosl. "Redovnik uništenja") [[Uryū Ishida]], koji se kasnije predstavlja kao Ichigov rival jer su, prema njegovom tumačenju, Quincyji i Shinigamiji prirodni neprijatelji. Naravno, Ichigovo djelovanje privuče pozornost Soul Societyja, gdje se Rukia nije javila dugo, tako da u Karakuru dolaze [[Byakuya Kuchiki]] i [[Renji Abarai]] kako bi odveli Rukiju natrag kući te joj sudili za teški zločin zbog davanja svojih moći smrtniku. Ichigo to pokuša spriječiti, ali unatoč svim svojim vještinama, Byakuya je previše snažan za njega i ostavlja ga u teškom stanju, nakon čega ga spašava Urahara. U međuvremenu su i Orihime i Chad aktivirali svoje moći i nakon što je Ichigo odlučio trenirati s Uraharom kako bi reaktivirao svoje prirodne moći, njih troje i Ishida odluče otići u Soul Society kako bi spasili Rukiju, koju čega pogubljenje. Uz pratnju mačke koja govori po imenu [[Yoruichi Shihōin|gospodin Yoruichi]], njih se četvoro upute u Soul Society, gdje njihova prisutnost aktivira alarm i oni su odmah identificirani kao neprijatelji. === Soul Society ''hen'' === Međutim, istovremeno dok se Ichigo i njegovi prijatelji pokušavaju probiti u [[Seireitei]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|瀞霊廷|せいれいてい}}, ''Seireitei''; dosl. "Dvor čistih duša"), unutar zidina istoga odvija se drama jer je Kapetan ([[japanski]]: {{Ruby-ja|隊長|たいちょう}}, ''Taichō''; dosl. "Zapovjednik jedinice") Pete divizije, [[Sōsuke Aizen]], ubijen. Dio Kapetana iz organizacije [[Gotei 13]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|護廷十三隊|ごていじゅうさんたい}}, ''Goteijūsantai''; dosl. "Trinaest carskih zaštitnika") smatra kako su Ichigo i njegovi saveznici krivi, dok drugi sumnjaju kako je ubojica netko od njih. I dok Ichigova grupa uspije prodrijeri u Seireitei, atmosfera među kapetanima sve je napetija. Kada uspiju prodrijeti kroz barijeru, Ichigo i njegovi prijatelji se razdvoje i svatko od njih suočava se s vlastitim protivnicima, kulminacija čega su borbe Ishide i [[Mayuri Kurotsuchi|Mayurija Kurotsuchija]], Kapetana Dvanaeste divizije, Chada i [[Shunsui Kyōraku|Shunsuija Kyōrakua]], Kapetana Osme divizije, i Ichiga i [[Kenpachi Zaraki|Kenpachija Zarakija]], Kapetana Jedanaeste divizije. Ishida i Ichigo su uspješni, dok Chad gubi svoju borbu, ali ne i život. Nakon svoje pobjede, Ichigo nastavlja put prema Rukiji, ali ga ponovo zaustavlja Byakuya; Yoruichi, za koju se ubrzo ispostavi da je žena i bivša Kapetanica Druge divizije koja ima sposobnost pretvoriti se u mačku, spasi Ichiga i uskoro ga nauči [[Bankai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|卍解|ばんかい}}, ''Bankai''; dosl. "Finalno oslobađanje") kako bi mogao biti ravnopravan s Byakuyom. {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = left | direction = vertical | background color = | total_width = 350px | caption_align = | image1 = Ep34AizenFakesDeath.webp | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = | image2 = 278Aizen2C and Tosen are freed.webp | alt2 = | link2 = | caption2 = | footer = Kapetan [[Sōsuke Aizen]] prvo je lažirao svoju smrti (gore), a onda je zajedno sa svojim saveznicima [[Gin Ichimaru|Ginom Ichimaruom]] i [[Kaname Tōsen|Kanameom Tōsenom]] pobjegao u [[Hueco Mundo]], gdje je organizirao vojsku [[Arrancar]]a i sukobio sa sa svojim bivšim saveznicima (dolje). }} Ichigo uspijeva stići na vrijeme i spasiti Rukiju, međutim uskoro se otkrije kako su sva događanja u Seireiteiju dio izdajničkog plana bivšeg Kapetana Aizena, koji je zapravo živ. Aizen je lažirao svoju smrt uz pomoć svojih saveznika, [[Gin Ichimaru|Gina Ichimarua]] i [[Kaname Tōsen|Kanamea Tōsena]], s kojima - nakon što iz Rukijinog Gigaija izvuče [[Hōgyoku]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|崩玉|ほうぎょく}}, ''Hōgyoku''; dosl. "Raspadajuća kugla") - odlazi u [[Hueco Mundo]] i najavljuje skori rat protiv svojih bivših saveznika. === Arrancar ''hen'' === Dok se Gotei 13 pripremaju na sukob, Aizen je u Hueco Mundu formirao vojsku moćnih Hollowa, [[Arrancar]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|破面|アランカル}}, ''Arankaru''; dosl. "Puknuta maska", prev. "otkinuti"), koje je nazvao Espade i rangirao ih po brojevima (1 do 10) temeljem njihove snage. Dvojica Espada, [[Yammy Llargo]] i [[Ulquiorra Cifer]], dolaze u Svijet živih kako bi testirali Ichigove moći, a nedugo zatim, Ulquiorra dolazi u Svijet živih i prisiljava Orihime, koja ima jako neobične moći, da dođe k Aizenu. Otkrivši što se dogodilo, Ichigo se ogluši o naredbe Soul Societyja te s Ishidom i Chadom odlazi u Hueco Mundo uz Uraharinu pomoć, kako bi spasili Orihime; na putu im se pridružuju Rukia i Renji. Po dolasku u Hueco Mundo upoznaju grupicu neobičnih i ekstenctričnih Hollowa koju čine [[Nelliel Tu Odelschwanck]], [[Dondochakka Birstanne]], [[Pesche Guatiche]] i [[Bawabawa]], koji im odluče praviti društvo i - koliko mogu - pomoći u njihovom nastojanju. Ichigo i ostali prolaze kroz Hueco mundo, pri čemu se bore s brojnim Hollowima, bivšim Espadama i aktualnim Espadama. U jednom trenutku u Hueco Mundo dolaze kapetani [[Byakuya Kuchiki]], [[Kenpachi Zaraki]], [[Mayuri Kurotsuchi]] i [[Retsu Unohana]], koji pomažu Ichigu dok ovaj odlazi na konačni okršaj s Ulquiorrom kako bi oslobodio Orihime. Tokom borbe, Ichigo bude ubijen te se pretvori u Hollowa, u kojem stanju uspijeva ubiti Ulquiorru. Nakon toga se uspijeva vratiti u normalno stanje. Kapetani ga tada informiraju o stanju u Svijetu živih. Naime, Aizenov je plan u tom trenutku postao jasan - planirao je iskoristiti Karakuru i sve ljude u njoj kako bi si omogućio put u do palače u kojoj obitava [[Soul King]], tamo ga ubio i postao novi vladar. Kako bi ga spriječio, Gotei 13 su uz Uraharinu pomoć napravili repliku Karakure na mjestu originalnog grada, koji su, zajedno sa stanovnicima, premjestili u Soul Society. Kada je Aizen s preostalim Espadama došao u Karakuru, shvatio je da se radi o lažnom gradu. Tamo su ga čekali ostali kapetani i počela je žestoka borba za spas Karakure. Ichigu su u međuvremenu objasnili da je on jedini koji može zaustaviti Aizena jer jedini nije bio izložen njegovoj hipnozi, tako da su se Ichigo i Unohana uputili u lažnu Karakuru nakon što je Ichigo spasio Orihime. Kapetani su uz pomoć [[Visoredi|Visoreda]], skupine bivših kapetana i njihovih pomoćnika ([[japanski]]: {{Ruby-ja|副隊長|ふくたいちょう}}, ''fukutaichō''; dosl. "pomoćni zapovjednik jedinice") koji su prije 110 godina protjerani iz Soul Societyja jer ih je Aizen pretvorio u hibride između Shinigamija i Hollowa pa su time dobili nove moći, koji su se svrstali na stranu Soul Societyja u ovoj borbi, uspjeli poraziti tri preostale Espade, kao i Tōsena, ali ne i Aizena i Gina, koji su nekako uspjeli otključati put u Soul Society i krenuti prema pravoj Karakuri. Ichigo je tokom ove borbe saznao da mu je otac zapravo bivši kapetan 10. Divizije, [[Isshin Kurosaki|Isshin Shiba]], jer se potonji borio protiv Aizena zajedno s Uraharom i Yoruichi. Isshin je pomogao sinu i naučio ga ultimativnu tehniku s kojom će moći poraziti Aizena, ali će ostati bez svih svojih moći, na što je Ichigo pristao. Nakon što je Gin izdao Aizena i pokušao ga ubiti, Aizen je ubio Gina i sukobio se s Ichigom, koji je aktivirao svoju tehniku i uspio svladati Aizena, koji je ubrzo onesposobljen i zatvoren zahvaljujući Uraharinoj pomoći. Ipak, Ichigo je nedugo zatim izgubio svoje moći. === Fullbringer ''hen'' === [[File:Ep346XcutionMembers.webp|350px|thumb|[[Fullbringer]]i iz skupine Xcution pomogli su Ichigu da vrati svoje moći, ali njihov vođa, [[Kūgo Ginjō]], imao je skriveni plan koji je stajao iza te pomoći.]] Ichigo se teško nosio s povratkom u normalu, pogotovo jer nitko od njegovih drugih prijatelja nije izgubio svoje moći u tom trenutku. Istovremeno, nepoznati muškarac s mačem počeo je napadati Ichigove prijatelje. Ichigu je tada prišao [[Kūgo Ginjō]] te mu objasnio da je on [[Fullbring]]er ([[japanski]]: {{Ruby-ja|完現術者|フルブリンガー}}, ''Furuburingā''; dosl. "Umjetnik potpune manifestacije"), čovjek s moćima koje potječu od Hollowa, te kako mu može pomoći da povrati svoje moći. Istovremeno mu je otkrio kako je nepoznati napadač [[Shūkurō Tsukishima]], njegov bivši prijatelj i saveznik koji je postao zločinac. Nakon intenzivnog treninga, Ichigo uspijeva povratiti dio svojih moći, ali mu pred sam kraj Ishida otkriva kako Tsukishima možda jest napao sve ostale Ichigove prijatelje, ali kako je njega napao stvarni zlikovac - Kūgo Ginjō. Ginjō tada otkriva da je i on, kao i Ichigo, bivši zamjenski Shinigami te kako se želi osvetiti Soul Societyju zbog načina na koji su ga odbacili. Prije borbe, Ichigo uz pomoć Rukije, Urahare, svog oca i skupine kapetana i pomoćnika iz Gotei 13 vraća svoje pune moći i kreće u borbu s Ginjōm dok se ostali Shinigamiji lako obraćunaju s ostalim Fullbringerima. Ichigo je na kraju prisiljen ubiti Ginjōa, ali kaže da vjeruje Soul Societyju i da ostaje njihov saveznik, unatoč novootkrivenim činjenicama. === Thousand-Year Blood War ''hen'' === Nedugo zatim, skupina nepoznatih osoba napada Hueco Mundo, Ichiga i Soul Society, pri ćemu pogiba [[Chōjirō Sasakibe]], pomoćnik glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]]. Nepoznati protivnici objavljuju rat Soul Societyju i ubrzo se otkriva kako su to preostali Quincyji koje predvodi [[Yhwach]]; Yhwach je 1,000 godina ranije pokušao napraviti istu stvari, ali ga je Yamamoto porazio zajedno s originalnim kapetanima netom formiranog Gotei 13, mada ga nisu uspjeli trajno ubiti. Tada je rečeno kako će se Yhwach ponovo probuti za 1,000 godina i započeti svoj pohod. Ichigo i njegovi prijatelji (osim Ishide) odlaze u Hueco Mundo kako bi pomogli Hollowima, što Yhwach iskoristi i vrši invaziju na Soul Society ranije nego najavljeno, pri čemu uspijeva ubiti Yamamota. Ichigov dolazak spriječio je potpuno uništenje Soul Societyja, jer je Ichigo dovoljno dugo zadržao Yhwacha da je potonjem ponestalo vremena i morao se povući u [[Wandenreich]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|見えざる帝国|ヴァンデンライヒ}}, ''Vandenraihi''; dosl. "Nevidljivo cartvo", prev. "Zidinama opasano carstvo"). Ichigo je tokom te borbe izgubio svoj mač tako da je morao izraditi novi; tu je uskočila [[Royal Guard]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|王属特務|おうぞくとくむ}}, ''Ōzokutokumu''; dosl. "Kralju podređena tajna služba"), skupina od pet najmoćnijih Shinigamija koji su inače zaduženi za zaštitu Soul Kinga, a nakon Yhwachovog dolaska su odlučili pomoći Soul Societyju i Ichigo. Ichigo je tada saznao cijelu priču o svom porijeklu i smrti svoje majke, što mu je omogućilo izradu novog [[Zanpakutō]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|斬魄刀|ざんぱくとう}}, ''Zanpakutō''; dosl. "Mač za sječu duša"). Istovremeno dok se sve ovo odvijalo među Shinigamijima, Ishida se pridružio Quincyjima te je službeno primljen među Sternrittere pod slovom A, a kasnije je postao član Schutzstaffela. Dok Ichigo trenira s [[Ichibe Hyōsube|Ichibeom]], Yhwach i njegova vojska pripremaju drugu invaziju Seireiteija, koja uskoro započinje. Shinigamiji su ovoga puta puno spremniji te odnose nekoliko važnih pobjeda, a cijela situacija značajno se poboljšava kada se Ichigo i ostali vrate iz Palače Soul Kinga kako bi pomogli u borbi. Iako i Shinigamiji pretrpe gubitke, većina Yhwachovih Sternrittera pada u borbi tijekom druge invazije, međutim ispostavilo se da ih je njihov bešćutni vođa ionako bio spreman žrtvovati ih sve pa mu do žrtava nije ni bilo stalo, već je iskoristio borbe u Seireiteiju kako bi zajedno sa Schutzstaffelom otvorio put do Palače. Tamo ih je dočekala Nulta divizija, koja je preuzela članove Schutzstaffela, dok je Ichibe krenuo na Yhwacha. Nulta divizija relativno lako pobije Yhwachove borce, ali Yhwach tada aktivira ''Auswählen'' usred svoje borbe s Ichibeom te pokupi energiju preživjelih Sternrittera, efektivno ih žrtvujući, kako bi oživio članove Schutzstaffela. Borba počinje iznova, a kulminira kada Senjumaruaktivira svoj Bankai i naizgled svlada svoje protivnike, dok Ichibe istovremeno uspijeva poraziti Yhwacha. [[File:Ep372YamamotoSlashed.webp|thumb|left|320px|Smrt glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]] bila je presudan trenutak tijekom prve invazije te je olakšala Quincyjima provođenje daljnjih planova.]] Međutim, dok pada u smrt, Yhwach iznenada ponovo aktivira svoj Schrift i uspije se oporaviti i ubiti Ichibea; istovremeno, Ishida iskoristi svoj Schrift kako bi spasio ostale članove Schutzstaffela i ubio Senjumaru. Nakon te pobjede, Yhwach odlazi do Soul Kinga i probada ga svojim mačem, nakon čega dolaze Ichigo i njegovi prijatelji, koji napadaju vođu Quincyja. Yhwach je, dakako, nadmoćniji i koristeći činjenicu da Ichigo ima krv Quincyja u sebi, Yhwach natjera svog "sina" da ubije Soul Kinga. Dok svjetovima prijeti kolaps, na scenu stupa kapetan Ukitake, koji aktivira [[Mimihagi]]ja, desnu ruku Soul Kinga. Naime, Ukitake je kao dijete bolovao od fatalne plućne bolesti pa su se njegovi roditelji molili lokalnom božanstvu Mimihagiju, ne znajući da je to desna ruka Soul Kinga, da ga spasi; Mimihagi je tada ušao u njegovo tijelo i omogućio mu da živi dok su tako spojeni, iako ga nije izliječio. Sada, kada su svjetovi pred raspadom, Ukitake je aktivirao Mimihagija kako bi – po cijenu vlastitog života – održao balans svjetova do Yhcawhova pada. Yhwach je šokiran jer nije predvidio ovakav rasplet, ali svejedno se uspije spojiti sa Soul Kingom, iako ga nova forma čini iznimno nestabilnim. Istovremeno, Kyōraku je doveo Aizena iz Mukena da im pomogne u borbi, a dio preživjelih Sternrittera odlučio se pridružiti Shinigamijima jer su se osjetili izdano nakon što su shvatili da ih je Yhwach odbacio. Dok se to sve odvijalo, Urahara je također okupio dio Arrancara, Fullbringere i Visorede da im pomognu u borbi. Zajedničkim naporima, uspjeli su doći do Palače, koju je Yhwach potpuno promijenio i pretvorio u svoje novo sjedište po imenu Wahrwelt ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 真世界城 | ヴァールヴェルト}}, ''Vāruveruto''; dol. "Stvarni svijet"). Nakon što ih snajperom napadne [[Lille Barro]], Shinigamiji i njihovi saveznici razdvajaju se kako bi se individualno mogli suočiti s članovima Schutzstaffela. Renji se bori s Ishidom, a iako se učini da ga je uspio svladati, Ishida aktivira ''Sklaverei'' ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 聖隷 | スクラヴェライ}}, ''Sukuraverai''; dol. "Ropstvo") i tako si da neočekivano pojačanje, što se pokaže dovoljnim da Renija probode kroz prsa. Dok [[Bazz-B]] ide kod [[Jugram Haschwalth|Jugrama]], [[Liltotto Lamperd]] i [[Giselle Gewelle]] odlaze do Yhwacha, ali on ih svlada bez većih problema. Mayurijeva i Kenpachijeva grupa nailazi na [[Pernida Parnkgjas|Pernidu Parnkgjasa]], lijevu ruku Soul Kinga, koji relativno jednostavno svlada Kenpachija, nakon što ovaj bezglavo misli da ga može ubiti čistom silom. Mayuri tada koristi svoj intelekt kako bi naizgled nadvladao Pernidu, ali ne računa s njegovim iznimnim regeneracijskim vještinama. Tada odluči aktivirati svoj modificirani Bankai, koji proždre Pernidu na licu mjesta. Ni to ne bude dovoljno pa se Mayuri prebaci u defenzivu, ali u jednom se trenutku [[Nemu Kurotsuchi|Nemu]] odluči žrtvovati i dopustiti Pernidi da ju proždre, što se u konačnici pokaže kao kraj za Pernidu. Naime, Nemu je bila opremljena s nervnim otrovom i kada ju je Pernida proždro, otrovao se i umro, iako je Mayuri ostao bez svoje pomoćnice. Istovremeno, Kyōraku se odlučio suočiti s Lilleom te koristi igre svog Shikaija kako bi omogućio drugima da pobjegnu. Kako je Kyōraku vještiji borad od Lillea, Quincy je prisiljen aktivirati svoj ''Vollständig'' i pretvoriti se u anđeosko biće koje ne može biti ubijeno. Kyōraku tada aktivira svoj Bankai koji obuhvati dio Wahrwelta i kroz teatarsku predstavu u tri čina uspijeva dekapitirati Lillea, iako pritom pretrpi teške ozljede. Međutim, Lille uspije aktivirati još jedan oblik i smrtno rani Kyōrakua, koji tada zamoli Nanao za pomoć, otkrivši joj istinu o njenoj obitelji. Nanao tada iskoristi ceremonijalni mač svoga klana, Shinken Hakkyōken, i uspije presjeći ne samo Lillea, nego i dobar dio Wahrwelta, nakon čega Lille pada u Soul Society, gdje njegove preživjele klonove dočekuje oživljeni [[Izuru Kira]]. [[File:Ep394YhwachRevealsImpalement.webp|thumb|320px|Kako bi ostvario svoj plan, [[Yhwach]] je morao ubit i apsorbirati [[Soul King]]a, svog oca i na taj način steći moći da uništi sve svjetove.]] Bazz-B je uspio pronaći Haschwaltha, ali nije imao nikakvih izgleda u borbi sa svojim bivšim prijateljem, koji se promijenio kada ga je Yhwach uzeo pod svoje. Bazz-B pada mrtav, a Haschwalth odlazi do Ishide, kojeg optužuje da će izdati Yhwacha u skoroj budućnosti, nakon čega njih dvoje započnu borbu. [[Askin Nakk Le Vaar]] uspio je zarobiti Ichiga, Orihime i Chada, ali prije nego ih je uspio ubiti, spasila ih je Yoruichi, koja nastavlja borbu s Askinom. Iako bivša kapetanica uspijeva značajno ozlijediti Askina, njegova sposobnost adaptacije pokaže se previše snažnom za nju. Uraharin dolazak im pruži novu kratkotrajnu prednost, ali Askin ponovno aktivira svoje vještine i gotovo ubije Uraharu, koji tada aktivira svoj Bankai. Dok se Askin pokušava prilagoditi novim uvjetima, s leđa mu se prišulja [[Grimmjow Jaegerjaquez]], koji mu rukom probije prsa i iščupa srce, završivši tako i tu borbu. Ostatak Shinigamija i Visoreda nailazi na [[Gerard Valkyrie|Gerarda Valkyriea]], koji – čini se – brzo pada, ali koristeći svoju sposobnost da dozove čudo, svaki put kada ga Shinigamiji ubiju, on se vrati još jači. Hitsugayin puni Bankai u suradnji s Byakuyom uspije usporiti Gerarda, ali Shinigamiji ne pronalaze način kako ga pobijediti. Čak ni Kenpachi, koji uspije aktivirati svoj Bankai, ne uspijeva ubiti Gerarda, koji dodatno pojačava svoje moći i postaje divovsko stvorenje koje je spremno pobiti ih sve. Gerard, srce Soul Kinga, na kraju je pao kada mu je Yhwach uzeo njegove moći tijekom naknadne borbe s Ichigom. Ichigo, Orihime i Chad, kojima se uskoro pridružuju Renji i Rukia, uspijevaju doći do Yhwacha; istovremeno, Ishida koristi svoje moći kako bi izdržao u borbi s Jugramom, koji trenutno posjeduje Yhwachove moći jer je još uvijek noć. No, u trenutku kada se čini da bi Ichigo mogao sasjeći Yhwacha, vođa Quincyja dobije svoje moći natrag, a Ishida neočekivanu prednost u borbi, koju uspijeva iskoristiti i ubiti Jugrama. Ichigo i njegovi saveznici, međutim, nemaju nikakvih šansi protiv Yhwacha, a iako Orihime koristi svoje moći kako bi ih osposobljavala za daljnju borbu, i ona je nemoćna pred Yhwachovom snagom. U tom trenutku, Orihime uspije objedniti moći svoje tehnike Santen Kesshun i u neočekivanom obratu poništi sve što je Yhwach učinio, pri čemu sebe, ali i njega izbriše iz egzistencije. Naravno, Yhwach, koji je u međuvremenu dobio moći boga, uspije poništiti i to te planira ujediniti svjetove i postati njihov jedini vladar. Ishida, koji se sastao s oporavljenim Kyōrakuom i [[Tier Harribel]], koju je oslobodila Nel, objašnjava kako mogu odgoditi uništenje svjetova te dobije njihovu podršku. Yhwach misli kako će pobijediti, međutim objedinjene snage Quincyja, Shinigamija i Arrancara uspijevaju spriječiti uništenje, ali ne uspijevaju ubiti Yhwacha, koji odlazi u Seireitei, gdje ga dočekuje Aizen, kojemu se uskoro pridružuju Ichigo i Renji. Aizen iskoristi svoj Shikai kako bi nakratko prevario Yhwacha, što Ichigu, Renjiju i Ishidi, koji im se uskoro pridružuje, daje dovoljno prostora da ga konačno ubiju i na taj način stabiliziraju situaciju. Yhwach nakon toga postaje novi Soul King, a u sva je tri svijeta ponovo uspostavljen balans. == Likovi == {{main|Lista likova iz serijala Bleach}} {| class="wikitable" style="font-size:95%;" width="100%" |- ! class="unsortable" rowspan="2"|Lik{{efn|Žuta pozadina znači da je lik originalni lik iz [[anime]]a koji se nije pojavio u mangi.}} !! class="unsortable" rowspan="2"|Glas posudio !! rowspan="1" colspan="17"|Sezone |- !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 1)|1]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 2)|2]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 3)|3]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 4)|4]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 5)|5]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 6)|6]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 7)|7]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 8)|8]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 9)|9]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 10)|10]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 11)|11]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 12)|12]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 13)|13]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 14)|14]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 15)|15]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 16)|16]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 17)|17]] |- ! colspan="20"| Glavni likovi |- |[[Ichigo Kurosaki]] |[[Masakazu Morita]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Rukia Kuchiki]] |[[Fumiko Orikasa]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Uryū Ishida]] |[[Noriaki Sugiyama]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Orihime Inoue]] |[[Yuki Matsuoka]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Yasutora Sado|Yasutora Sado (Chad)]] |[[Hiroki Yasumoto]] | |- |[[Kisuke Urahara]] |[[Shin'ichirō Miki]] | |- |[[Yoruichi Shihōin]]{{efn|Kada se pretvori u mačku, glas joj posuđuje [[Shirō Saitō]].}} |[[Satsuki Yukino]] | |- ! colspan="20" | Shinigamiji |- |rowspan="2"| [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto]] |[[Masaaki Tsukada]] | |- |[[Binbin Takaoka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Chōjirō Sasakibe]] |[[Taro Yamaguchi]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Sasakibeu posudio je [[Ryōta Suzuki]].}} | |- |rowspan="2"|[[Soi Fon]] |[[Tomoko Kawakami]] | |- |[[Hōko Kuwashima]] | |- |[[Marechiyo Ōmaeda]] |[[Shōto Kashii]] | |- |[[Gin Ichimaru]] |[[Kōji Yusa]] | |- |[[Izuru Kira]] |[[Takahiro Sakurai]] | |- |[[Rōjūrō Ōtoribashi]] |[[Shōto Kashii]] | |- style="background:#FFD;" |[[Shūsuke Amagai]] |[[Ken'yū Horiuchi]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- style="background:#FFD;" |[[Makoto Kibune]] |[[Hikaru Midorikawa]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- |[[Retsu Unohana]] |[[Aya Hisakawa]] | |- |[[Isane Kotetsu]] |[[Yukana]] | |- |[[Hanatarō Yamada]] |[[Kōki Miyata]] | |- |[[Sousuke Aizen]] |[[Shō Hayami]] | |- |[[Shinji Hirako]] |[[Masaya Onosaka]] | |- |[[Momo Hinamori]] |[[Kumi Sakuma]] | |- |[[Byakuya Kuchiki]] |[[Ryōtarō Okiayu]] | |- |[[Renji Abarai]] |[[Kentarō Itō]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Reiko Kiuchi]].}} | |- |[[Sajin Komamura]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Tetsuzaemon Iba]] |[[Rintarō Nishi]] | |- |[[Love Aikawa]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Shunsui Kyōraku]] |[[Akio Ōtsuka]]{{efn|Mladom Kyōrakuu glas je posudio [[Ayane Sakura]].}} | |- |[[Nanao Ise]] |[[Hitomi Nabatame]] | |- |rowspan="2"| [[Lisa Yadōmaru]] |[[Kanako Hattori]] | |- |[[Sayori Ishizuka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Kaname Tōsen]] |[[Toshiyuki Morikawa]] | |- |[[Shūhei Hisagi]] |[[Katsuyuki Konishi]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Yū Kobayashi]].}} | |- |[[Kensei Muguruma]] |[[Tomokazu Sugita]] | |- |[[Mashiro Kuna]] |[[Akemi Kanda]] | |- |[[Tōshirō Hitsugaya]] |[[Romi Park]]{{efn|U epizodama 17. sezone u kojem manifestira svoj potpuni Bankai, glas mu je posudio [[Yūki Kaji]].}} | |- |[[Rangiku Matsumoto]] |[[Kaya Matsutani]] | |- |[[Kenpachi Zaraki]] |[[Fumihiko Tachiki]] | |- |[[Yachiru Kusajishi]] |[[Hisayo Mochizuki]] | |- |[[Ikkaku Madarame]] |[[Nobuyuki Hiyama]] | |- |[[Yumichika Ayasegawa]] |[[Jun Fukuyama]] | |- |[[Mayuri Kurotsuchi]] |[[Ryūsei Nakao]] | |- |[[Nemu Kurotsuchi]] |[[Rie Kugimiya]] | |- |[[Akon (Bleach)|Akon]] |[[Keijin Okuda]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Kaya Miyake]].}} | |- |[[Jūshirō Ukitake]] |[[Hideo Ishikawa]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Ukitakeu posudila je [[Natsumi Fujiwara]].}} | |- |[[Kaien Shiba]] |[[Toshihiko Seki]] | |- ! colspan="20"| Hollowi |- ! colspan="20"| Fullbringeri |- |[[Kūgo Ginjō]] |[[Hiroki Tōchi]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Shūkurō Tsukishima]] |[[Daisuke Ono]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Riruka Dokugamine]] |[[Megumi Toyoguchi]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |colspan="2" style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Yukio Hans Vorarlberna]] |[[Mitsuhiro Ichiki]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |colspan="2" style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Jackie Tristan]] |[[Atsuko Yuya]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |style="background: #EEE"| |- |[[Giriko Kutsuzawa]] |[[Atsushi Ono]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- ! colspan="20"| Quincyji |- ! colspan="20"| Ostali likovi |- |[[Kon (Bleach)|Kon]] |[[Mitsuaki Madono]]{{efn|U OVA epizodi "[[memories in the rain]]", glas mu je posudio [[Tite Kubo]].}} | |} === Sinkronizacije === == Produkcija == == Muzika == == Emitiranje i distribucija == == Ostali mediji == == Kritike == == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Official website|https://bleach-anime.com/|Official website}} {{ja}} * {{Official website|https://pierrot.jp/title/bleach/|Official website at Pierrot}} {{ja}} * {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200301111859/https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/index2.html|date=March 1, 2020|title=Official website at TV Tokyo}} {{ja}} ** {{Official website|https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/|''Thousand-Year Blood War'' official website at TV Tokyo}} {{ja}} * {{Official website|https://www.aniplex.co.jp/bleach/|Official website at Aniplex}} {{ja}} * {{Official website|https://bleach.viz.com/|Official website at Viz Media}} {{Bleach}} {{Authority control}} [[Kategorija:Bleach]] [[Kategorija:Anime serije]] [[Kategorija:TV serije započete 2004.]] tqfwvmozk69dhihrm0kgzau5izolccb 42710877 42710806 2026-10-14T00:46:17Z Edgar Allan Poe 29250 /* Likovi */ 42710877 wikitext text/x-wiki {{Italic title}} {{Infookvir animanga/Header |ime = BLEACH |slika = [[Datoteka:Bleach_Anime.jpg|250px]] |opis_slike = Promotivni poster [[anime]] serije s glavnim likovima iz prve sezone |izvorno_ime = ''Burīchi'' |izvorno_pismo = ブリーチ |žanr = [[Pustolovni film|pustolovni]],<ref name="VizOfficial"/> [[Nadnaravna fikcija|nadnaravno]]<ref name="VizOfficial">{{cite web|url=https://www.viz.com/bleach|title=The Official Website for Bleach|publisher=[[Viz Media]]|access-date=October 24, 2017|archive-date=June 14, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190614214009/https://www.viz.com/bleach|url-status=live}}</ref> }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = |redatelj = [[Noriyuki Abe]] |producent = {{ubl|[[Ken Hagino]]|[[Noriko Kobayashi]] {{small|(#1–86, 226–328)}}|[[Yutaka Sugiyama]] {{small|(#1–25, 355–366)}}|[[Yukio Yoshimura]] {{small|(#26–133)}}|[[Shunji Aoki]] {{small|(#87–225)}}|[[Aya Mizobuchi]] {{small|(#134–157)}}|[[Mai Nagai]] {{small|(#158–354)}}|[[Hatsuo Nara]] {{small|(#343–366)}}}} |scenarist = {{ubl|[[Masashi Sogo]] {{small|(#1–229, 266–316)}}|[[Tsuyoshi Kida]] {{small|(#230–265)}}|[[Kento Shimoyama]] {{small|(#317–366)}}}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[5. listopada]] [[2004.]] |kraj_emitiranja = [[27. ožujka]] [[2012.]] |epizode = 366 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = Bleach: Thousand-Year Blood War |redatelj = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Mitsutoshi Satou]]|[[Hikaru Murata]]}} |producent = {{ubl|[[Makoto Hijikata]]|[[Tasuku Honda]]|[[Genki Negishi]]|[[Yoshihiro Tominaga]]}} |scenarist = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Masaki Hiramatsu]]}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[11. listopada]] [[2022.]] |kraj_emitiranja = [[27. listopada]] [[2026.]] |epizode = 50 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Ostalo |naslov = Anime filmovi |sadržaj = * ''[[Bleach: Memories of Nobody]]'' (2006) * {{nowrap|''[[Bleach: The DiamondDust Rebellion]]'' (2007)}} * ''[[Bleach: Fade to Black]]'' (2008) * ''[[Bleach: Hell Verse]]'' (2010) }} {{Infookvir animanga/Footer}} '''''BLEACH''''' ([[japanski]]: ブリーチ, ''Burīchi'') [[japan]]ska je [[anime]] serija nastala prema [[Bleach (manga)|istoimenoj mangi]] [[Tite Kubo|Titea Kuba]]. Serija je premijerno prikazana [[5. listopada]] [[2004.]] godine te je neprekinuto emitirana sve do [[27. ožujka]] [[2012.]] godine kada je, bez da je adaptirala cijelu mangu, iznenada ukinuta nakon 366 epizoda, što je rijetkost u svijetu [[anime]]a, pogotovo s obzirom na činjenicu da je [[manga]] bila izrazito popularna. Ipak, nakon deset godina, službeno je potvrđeno kako će manga biti adaptirana do kraja te je nastavak, naslovljen ''Bleach: Thousand-Year Blood War'', započeo s emitiranjem [[11. listopada]] [[2022.]] te traje još i danas. Serijal je producirao [[Pierrot (studio)|Studio Pierrot]], a prvi je dio režirao [[Noriyuki Abe]], dok je [[Tomohisa Taguchi]] preuzeo režijsku palicu drugog dijela. Glazbu je komponirao [[Shirō Sagisu]]. Kao i manga, radnja animea prati srednjoškolca [[Ichigo Kurosaki|Ichiga Kurosakija]] koji, nakon susreta s [[Rukia Kuchiki|Rukijom Kuchiki]], postaje [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] i zajedno sa svojim prijateljima spašava svijet od različitih protivnika. No, osim što je više-manje vjerno adaptirala originalnu mangu, anime serija sadržavala je i značajnu količinu originalnog sadržaja, uključujući cijele narativne cjeline i likove, koji nije bio u originalnoj mangi. Anime serija prikazivana je cijelom nizu zemalja te je, uz ''[[Naruto (anime)|Naruto]]'' i ''[[One Piece (anime)|One Piece]]'', jedna od "Velike trojke" anime serija s početka [[21. vijek|XXI. vijeka]]. Danas se smatra da je ''BLEACH'' jedna od najpopularnijih anime serija u historiji. == Sinopsis == === Agent of the Shinigami ''hen'' === [[File:Ep1IchigoTakesPower.webp|thumb|320px|left|[[Rukia Kuchiki]] sprema se dati [[Ichigo Kurosaki|Ichigu Kurosakiju]] moći [[Shinigami (Bleach)|Shinigamija]] kako bi mogao obraniti sebe i svoju obitelj od napada [[Hollow]]a po imenu [[Fishbone D]].]] Radnja animea započinje u [[Karakura|Karakuri]], fiktivnom [[japan]]skom gradiću u kojem živi [[Ichigo Kurosaki]], srednjoškolac koji živi s ocem [[Isshin Kurosaki|Isshinom]], liječnikom koji u obiteljskoj kući ima malu kliniku, te sestrama blizankama, [[Karin Kurosaki|Karin]] i [[Yuzu Kurosaki|Yuzu]]. Njihova majka, [[Masaki Kurosaki|Masaki]], poginula je nedugo nakon rođenja blizanki dok je bila u šetnji s Ichigom. Ichigo Kurosaki naizgled je obični srednjoškolac, ali ima sposobnost komunikacije s duhovima, što ga čini posebnim. Jedne večeri, u njegovoj se sobi pojavi mlada djevojka odjevena u crni [[kimono]] po imenu [[Rukia Kuchiki]], koja mu se predstavlja kao [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|死神|しにがみ}}, ''Shinigami''; dosl. "Bog smrti") i objašnjava kako je ona zadužena za zaštitu stanovnika Karakure od zlih [[Hollow]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|虚|ホロウ}}, ''Horō''; dosl. "Šupljina") kao i za slanje zaostalih duša u njezin dom, [[Soul Society]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|尸魂界|ソウル・ソサエティ}}, ''Souru Sosaeti''; dosl. "Zajednica duša"), gdje sve pročišćene duše idu poslije smrti. Ichigo joj nije sklon povjerovati, ali njihov razgovor prekida dolazak opasnog, snažnog Hollowa koji, prema Rukijinom tumačenju, cilja upravo Ichigovu obitelj, odnosno, kako se uskoro ispostavi, Ichiga. Nakon što Rukia ne uspije ubiti Hollowa, ponudi Ichigu da mu preda dio svojih moći kako bi se on mogao boriti, na što on pristane, ali dogodi se čudo i Ichigo pokupi sve Rukijine moći, s kojima postaje Shinigami i uspijeva pobijediti Hollowa. Kako Rukia nije u mogućnosti vratiti se kući dok joj se ne vrate moći, odlazi do trgovine koju vodi [[Kisuke Urahara]], misteriozni trgovac mješovitom robom za Shinigamije, ali i ljude, koji joj nabavlja [[Gigai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|義骸|ぎがい}}, ''Gigai''; dosl. "Lažno tijelo"), lažno tijeli pomoću kojeg može normalno živjeti u Svijetu živih, ali u kojem ne može koristiti svoje moći. S druge strane, Ichigo je primoran mijenjati ju kao zamijenski Shinigami u Karakuri, što on isprva odbija, ali kada shvati kako time može pomoći ljudima, prihvaća svoju novu funkciju. Rukia ubrzo dolazi u Ichigov razred i upoznaje njegove prijatelje, među kojima su [[Orihime Inoue]] i "[[Yasutora Sado|Chad]]", ali i [[Quincy (Bleach)|Quincy]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|滅却師|クインシー}}, ''Kuinshī''; dosl. "Redovnik uništenja") [[Uryū Ishida]], koji se kasnije predstavlja kao Ichigov rival jer su, prema njegovom tumačenju, Quincyji i Shinigamiji prirodni neprijatelji. Naravno, Ichigovo djelovanje privuče pozornost Soul Societyja, gdje se Rukia nije javila dugo, tako da u Karakuru dolaze [[Byakuya Kuchiki]] i [[Renji Abarai]] kako bi odveli Rukiju natrag kući te joj sudili za teški zločin zbog davanja svojih moći smrtniku. Ichigo to pokuša spriječiti, ali unatoč svim svojim vještinama, Byakuya je previše snažan za njega i ostavlja ga u teškom stanju, nakon čega ga spašava Urahara. U međuvremenu su i Orihime i Chad aktivirali svoje moći i nakon što je Ichigo odlučio trenirati s Uraharom kako bi reaktivirao svoje prirodne moći, njih troje i Ishida odluče otići u Soul Society kako bi spasili Rukiju, koju čega pogubljenje. Uz pratnju mačke koja govori po imenu [[Yoruichi Shihōin|gospodin Yoruichi]], njih se četvoro upute u Soul Society, gdje njihova prisutnost aktivira alarm i oni su odmah identificirani kao neprijatelji. === Soul Society ''hen'' === Međutim, istovremeno dok se Ichigo i njegovi prijatelji pokušavaju probiti u [[Seireitei]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|瀞霊廷|せいれいてい}}, ''Seireitei''; dosl. "Dvor čistih duša"), unutar zidina istoga odvija se drama jer je Kapetan ([[japanski]]: {{Ruby-ja|隊長|たいちょう}}, ''Taichō''; dosl. "Zapovjednik jedinice") Pete divizije, [[Sōsuke Aizen]], ubijen. Dio Kapetana iz organizacije [[Gotei 13]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|護廷十三隊|ごていじゅうさんたい}}, ''Goteijūsantai''; dosl. "Trinaest carskih zaštitnika") smatra kako su Ichigo i njegovi saveznici krivi, dok drugi sumnjaju kako je ubojica netko od njih. I dok Ichigova grupa uspije prodrijeri u Seireitei, atmosfera među kapetanima sve je napetija. Kada uspiju prodrijeti kroz barijeru, Ichigo i njegovi prijatelji se razdvoje i svatko od njih suočava se s vlastitim protivnicima, kulminacija čega su borbe Ishide i [[Mayuri Kurotsuchi|Mayurija Kurotsuchija]], Kapetana Dvanaeste divizije, Chada i [[Shunsui Kyōraku|Shunsuija Kyōrakua]], Kapetana Osme divizije, i Ichiga i [[Kenpachi Zaraki|Kenpachija Zarakija]], Kapetana Jedanaeste divizije. Ishida i Ichigo su uspješni, dok Chad gubi svoju borbu, ali ne i život. Nakon svoje pobjede, Ichigo nastavlja put prema Rukiji, ali ga ponovo zaustavlja Byakuya; Yoruichi, za koju se ubrzo ispostavi da je žena i bivša Kapetanica Druge divizije koja ima sposobnost pretvoriti se u mačku, spasi Ichiga i uskoro ga nauči [[Bankai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|卍解|ばんかい}}, ''Bankai''; dosl. "Finalno oslobađanje") kako bi mogao biti ravnopravan s Byakuyom. {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = left | direction = vertical | background color = | total_width = 350px | caption_align = | image1 = Ep34AizenFakesDeath.webp | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = | image2 = 278Aizen2C and Tosen are freed.webp | alt2 = | link2 = | caption2 = | footer = Kapetan [[Sōsuke Aizen]] prvo je lažirao svoju smrti (gore), a onda je zajedno sa svojim saveznicima [[Gin Ichimaru|Ginom Ichimaruom]] i [[Kaname Tōsen|Kanameom Tōsenom]] pobjegao u [[Hueco Mundo]], gdje je organizirao vojsku [[Arrancar]]a i sukobio sa sa svojim bivšim saveznicima (dolje). }} Ichigo uspijeva stići na vrijeme i spasiti Rukiju, međutim uskoro se otkrije kako su sva događanja u Seireiteiju dio izdajničkog plana bivšeg Kapetana Aizena, koji je zapravo živ. Aizen je lažirao svoju smrt uz pomoć svojih saveznika, [[Gin Ichimaru|Gina Ichimarua]] i [[Kaname Tōsen|Kanamea Tōsena]], s kojima - nakon što iz Rukijinog Gigaija izvuče [[Hōgyoku]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|崩玉|ほうぎょく}}, ''Hōgyoku''; dosl. "Raspadajuća kugla") - odlazi u [[Hueco Mundo]] i najavljuje skori rat protiv svojih bivših saveznika. === Arrancar ''hen'' === Dok se Gotei 13 pripremaju na sukob, Aizen je u Hueco Mundu formirao vojsku moćnih Hollowa, [[Arrancar]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|破面|アランカル}}, ''Arankaru''; dosl. "Puknuta maska", prev. "otkinuti"), koje je nazvao Espade i rangirao ih po brojevima (1 do 10) temeljem njihove snage. Dvojica Espada, [[Yammy Llargo]] i [[Ulquiorra Cifer]], dolaze u Svijet živih kako bi testirali Ichigove moći, a nedugo zatim, Ulquiorra dolazi u Svijet živih i prisiljava Orihime, koja ima jako neobične moći, da dođe k Aizenu. Otkrivši što se dogodilo, Ichigo se ogluši o naredbe Soul Societyja te s Ishidom i Chadom odlazi u Hueco Mundo uz Uraharinu pomoć, kako bi spasili Orihime; na putu im se pridružuju Rukia i Renji. Po dolasku u Hueco Mundo upoznaju grupicu neobičnih i ekstenctričnih Hollowa koju čine [[Nelliel Tu Odelschwanck]], [[Dondochakka Birstanne]], [[Pesche Guatiche]] i [[Bawabawa]], koji im odluče praviti društvo i - koliko mogu - pomoći u njihovom nastojanju. Ichigo i ostali prolaze kroz Hueco mundo, pri čemu se bore s brojnim Hollowima, bivšim Espadama i aktualnim Espadama. U jednom trenutku u Hueco Mundo dolaze kapetani [[Byakuya Kuchiki]], [[Kenpachi Zaraki]], [[Mayuri Kurotsuchi]] i [[Retsu Unohana]], koji pomažu Ichigu dok ovaj odlazi na konačni okršaj s Ulquiorrom kako bi oslobodio Orihime. Tokom borbe, Ichigo bude ubijen te se pretvori u Hollowa, u kojem stanju uspijeva ubiti Ulquiorru. Nakon toga se uspijeva vratiti u normalno stanje. Kapetani ga tada informiraju o stanju u Svijetu živih. Naime, Aizenov je plan u tom trenutku postao jasan - planirao je iskoristiti Karakuru i sve ljude u njoj kako bi si omogućio put u do palače u kojoj obitava [[Soul King]], tamo ga ubio i postao novi vladar. Kako bi ga spriječio, Gotei 13 su uz Uraharinu pomoć napravili repliku Karakure na mjestu originalnog grada, koji su, zajedno sa stanovnicima, premjestili u Soul Society. Kada je Aizen s preostalim Espadama došao u Karakuru, shvatio je da se radi o lažnom gradu. Tamo su ga čekali ostali kapetani i počela je žestoka borba za spas Karakure. Ichigu su u međuvremenu objasnili da je on jedini koji može zaustaviti Aizena jer jedini nije bio izložen njegovoj hipnozi, tako da su se Ichigo i Unohana uputili u lažnu Karakuru nakon što je Ichigo spasio Orihime. Kapetani su uz pomoć [[Visoredi|Visoreda]], skupine bivših kapetana i njihovih pomoćnika ([[japanski]]: {{Ruby-ja|副隊長|ふくたいちょう}}, ''fukutaichō''; dosl. "pomoćni zapovjednik jedinice") koji su prije 110 godina protjerani iz Soul Societyja jer ih je Aizen pretvorio u hibride između Shinigamija i Hollowa pa su time dobili nove moći, koji su se svrstali na stranu Soul Societyja u ovoj borbi, uspjeli poraziti tri preostale Espade, kao i Tōsena, ali ne i Aizena i Gina, koji su nekako uspjeli otključati put u Soul Society i krenuti prema pravoj Karakuri. Ichigo je tokom ove borbe saznao da mu je otac zapravo bivši kapetan 10. Divizije, [[Isshin Kurosaki|Isshin Shiba]], jer se potonji borio protiv Aizena zajedno s Uraharom i Yoruichi. Isshin je pomogao sinu i naučio ga ultimativnu tehniku s kojom će moći poraziti Aizena, ali će ostati bez svih svojih moći, na što je Ichigo pristao. Nakon što je Gin izdao Aizena i pokušao ga ubiti, Aizen je ubio Gina i sukobio se s Ichigom, koji je aktivirao svoju tehniku i uspio svladati Aizena, koji je ubrzo onesposobljen i zatvoren zahvaljujući Uraharinoj pomoći. Ipak, Ichigo je nedugo zatim izgubio svoje moći. === Fullbringer ''hen'' === [[File:Ep346XcutionMembers.webp|350px|thumb|[[Fullbringer]]i iz skupine Xcution pomogli su Ichigu da vrati svoje moći, ali njihov vođa, [[Kūgo Ginjō]], imao je skriveni plan koji je stajao iza te pomoći.]] Ichigo se teško nosio s povratkom u normalu, pogotovo jer nitko od njegovih drugih prijatelja nije izgubio svoje moći u tom trenutku. Istovremeno, nepoznati muškarac s mačem počeo je napadati Ichigove prijatelje. Ichigu je tada prišao [[Kūgo Ginjō]] te mu objasnio da je on [[Fullbring]]er ([[japanski]]: {{Ruby-ja|完現術者|フルブリンガー}}, ''Furuburingā''; dosl. "Umjetnik potpune manifestacije"), čovjek s moćima koje potječu od Hollowa, te kako mu može pomoći da povrati svoje moći. Istovremeno mu je otkrio kako je nepoznati napadač [[Shūkurō Tsukishima]], njegov bivši prijatelj i saveznik koji je postao zločinac. Nakon intenzivnog treninga, Ichigo uspijeva povratiti dio svojih moći, ali mu pred sam kraj Ishida otkriva kako Tsukishima možda jest napao sve ostale Ichigove prijatelje, ali kako je njega napao stvarni zlikovac - Kūgo Ginjō. Ginjō tada otkriva da je i on, kao i Ichigo, bivši zamjenski Shinigami te kako se želi osvetiti Soul Societyju zbog načina na koji su ga odbacili. Prije borbe, Ichigo uz pomoć Rukije, Urahare, svog oca i skupine kapetana i pomoćnika iz Gotei 13 vraća svoje pune moći i kreće u borbu s Ginjōm dok se ostali Shinigamiji lako obraćunaju s ostalim Fullbringerima. Ichigo je na kraju prisiljen ubiti Ginjōa, ali kaže da vjeruje Soul Societyju i da ostaje njihov saveznik, unatoč novootkrivenim činjenicama. === Thousand-Year Blood War ''hen'' === Nedugo zatim, skupina nepoznatih osoba napada Hueco Mundo, Ichiga i Soul Society, pri ćemu pogiba [[Chōjirō Sasakibe]], pomoćnik glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]]. Nepoznati protivnici objavljuju rat Soul Societyju i ubrzo se otkriva kako su to preostali Quincyji koje predvodi [[Yhwach]]; Yhwach je 1,000 godina ranije pokušao napraviti istu stvari, ali ga je Yamamoto porazio zajedno s originalnim kapetanima netom formiranog Gotei 13, mada ga nisu uspjeli trajno ubiti. Tada je rečeno kako će se Yhwach ponovo probuti za 1,000 godina i započeti svoj pohod. Ichigo i njegovi prijatelji (osim Ishide) odlaze u Hueco Mundo kako bi pomogli Hollowima, što Yhwach iskoristi i vrši invaziju na Soul Society ranije nego najavljeno, pri čemu uspijeva ubiti Yamamota. Ichigov dolazak spriječio je potpuno uništenje Soul Societyja, jer je Ichigo dovoljno dugo zadržao Yhwacha da je potonjem ponestalo vremena i morao se povući u [[Wandenreich]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|見えざる帝国|ヴァンデンライヒ}}, ''Vandenraihi''; dosl. "Nevidljivo cartvo", prev. "Zidinama opasano carstvo"). Ichigo je tokom te borbe izgubio svoj mač tako da je morao izraditi novi; tu je uskočila [[Royal Guard]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|王属特務|おうぞくとくむ}}, ''Ōzokutokumu''; dosl. "Kralju podređena tajna služba"), skupina od pet najmoćnijih Shinigamija koji su inače zaduženi za zaštitu Soul Kinga, a nakon Yhwachovog dolaska su odlučili pomoći Soul Societyju i Ichigo. Ichigo je tada saznao cijelu priču o svom porijeklu i smrti svoje majke, što mu je omogućilo izradu novog [[Zanpakutō]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|斬魄刀|ざんぱくとう}}, ''Zanpakutō''; dosl. "Mač za sječu duša"). Istovremeno dok se sve ovo odvijalo među Shinigamijima, Ishida se pridružio Quincyjima te je službeno primljen među Sternrittere pod slovom A, a kasnije je postao član Schutzstaffela. Dok Ichigo trenira s [[Ichibe Hyōsube|Ichibeom]], Yhwach i njegova vojska pripremaju drugu invaziju Seireiteija, koja uskoro započinje. Shinigamiji su ovoga puta puno spremniji te odnose nekoliko važnih pobjeda, a cijela situacija značajno se poboljšava kada se Ichigo i ostali vrate iz Palače Soul Kinga kako bi pomogli u borbi. Iako i Shinigamiji pretrpe gubitke, većina Yhwachovih Sternrittera pada u borbi tijekom druge invazije, međutim ispostavilo se da ih je njihov bešćutni vođa ionako bio spreman žrtvovati ih sve pa mu do žrtava nije ni bilo stalo, već je iskoristio borbe u Seireiteiju kako bi zajedno sa Schutzstaffelom otvorio put do Palače. Tamo ih je dočekala Nulta divizija, koja je preuzela članove Schutzstaffela, dok je Ichibe krenuo na Yhwacha. Nulta divizija relativno lako pobije Yhwachove borce, ali Yhwach tada aktivira ''Auswählen'' usred svoje borbe s Ichibeom te pokupi energiju preživjelih Sternrittera, efektivno ih žrtvujući, kako bi oživio članove Schutzstaffela. Borba počinje iznova, a kulminira kada Senjumaruaktivira svoj Bankai i naizgled svlada svoje protivnike, dok Ichibe istovremeno uspijeva poraziti Yhwacha. [[File:Ep372YamamotoSlashed.webp|thumb|left|320px|Smrt glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]] bila je presudan trenutak tijekom prve invazije te je olakšala Quincyjima provođenje daljnjih planova.]] Međutim, dok pada u smrt, Yhwach iznenada ponovo aktivira svoj Schrift i uspije se oporaviti i ubiti Ichibea; istovremeno, Ishida iskoristi svoj Schrift kako bi spasio ostale članove Schutzstaffela i ubio Senjumaru. Nakon te pobjede, Yhwach odlazi do Soul Kinga i probada ga svojim mačem, nakon čega dolaze Ichigo i njegovi prijatelji, koji napadaju vođu Quincyja. Yhwach je, dakako, nadmoćniji i koristeći činjenicu da Ichigo ima krv Quincyja u sebi, Yhwach natjera svog "sina" da ubije Soul Kinga. Dok svjetovima prijeti kolaps, na scenu stupa kapetan Ukitake, koji aktivira [[Mimihagi]]ja, desnu ruku Soul Kinga. Naime, Ukitake je kao dijete bolovao od fatalne plućne bolesti pa su se njegovi roditelji molili lokalnom božanstvu Mimihagiju, ne znajući da je to desna ruka Soul Kinga, da ga spasi; Mimihagi je tada ušao u njegovo tijelo i omogućio mu da živi dok su tako spojeni, iako ga nije izliječio. Sada, kada su svjetovi pred raspadom, Ukitake je aktivirao Mimihagija kako bi – po cijenu vlastitog života – održao balans svjetova do Yhcawhova pada. Yhwach je šokiran jer nije predvidio ovakav rasplet, ali svejedno se uspije spojiti sa Soul Kingom, iako ga nova forma čini iznimno nestabilnim. Istovremeno, Kyōraku je doveo Aizena iz Mukena da im pomogne u borbi, a dio preživjelih Sternrittera odlučio se pridružiti Shinigamijima jer su se osjetili izdano nakon što su shvatili da ih je Yhwach odbacio. Dok se to sve odvijalo, Urahara je također okupio dio Arrancara, Fullbringere i Visorede da im pomognu u borbi. Zajedničkim naporima, uspjeli su doći do Palače, koju je Yhwach potpuno promijenio i pretvorio u svoje novo sjedište po imenu Wahrwelt ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 真世界城 | ヴァールヴェルト}}, ''Vāruveruto''; dol. "Stvarni svijet"). Nakon što ih snajperom napadne [[Lille Barro]], Shinigamiji i njihovi saveznici razdvajaju se kako bi se individualno mogli suočiti s članovima Schutzstaffela. Renji se bori s Ishidom, a iako se učini da ga je uspio svladati, Ishida aktivira ''Sklaverei'' ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 聖隷 | スクラヴェライ}}, ''Sukuraverai''; dol. "Ropstvo") i tako si da neočekivano pojačanje, što se pokaže dovoljnim da Renija probode kroz prsa. Dok [[Bazz-B]] ide kod [[Jugram Haschwalth|Jugrama]], [[Liltotto Lamperd]] i [[Giselle Gewelle]] odlaze do Yhwacha, ali on ih svlada bez većih problema. Mayurijeva i Kenpachijeva grupa nailazi na [[Pernida Parnkgjas|Pernidu Parnkgjasa]], lijevu ruku Soul Kinga, koji relativno jednostavno svlada Kenpachija, nakon što ovaj bezglavo misli da ga može ubiti čistom silom. Mayuri tada koristi svoj intelekt kako bi naizgled nadvladao Pernidu, ali ne računa s njegovim iznimnim regeneracijskim vještinama. Tada odluči aktivirati svoj modificirani Bankai, koji proždre Pernidu na licu mjesta. Ni to ne bude dovoljno pa se Mayuri prebaci u defenzivu, ali u jednom se trenutku [[Nemu Kurotsuchi|Nemu]] odluči žrtvovati i dopustiti Pernidi da ju proždre, što se u konačnici pokaže kao kraj za Pernidu. Naime, Nemu je bila opremljena s nervnim otrovom i kada ju je Pernida proždro, otrovao se i umro, iako je Mayuri ostao bez svoje pomoćnice. Istovremeno, Kyōraku se odlučio suočiti s Lilleom te koristi igre svog Shikaija kako bi omogućio drugima da pobjegnu. Kako je Kyōraku vještiji borad od Lillea, Quincy je prisiljen aktivirati svoj ''Vollständig'' i pretvoriti se u anđeosko biće koje ne može biti ubijeno. Kyōraku tada aktivira svoj Bankai koji obuhvati dio Wahrwelta i kroz teatarsku predstavu u tri čina uspijeva dekapitirati Lillea, iako pritom pretrpi teške ozljede. Međutim, Lille uspije aktivirati još jedan oblik i smrtno rani Kyōrakua, koji tada zamoli Nanao za pomoć, otkrivši joj istinu o njenoj obitelji. Nanao tada iskoristi ceremonijalni mač svoga klana, Shinken Hakkyōken, i uspije presjeći ne samo Lillea, nego i dobar dio Wahrwelta, nakon čega Lille pada u Soul Society, gdje njegove preživjele klonove dočekuje oživljeni [[Izuru Kira]]. [[File:Ep394YhwachRevealsImpalement.webp|thumb|320px|Kako bi ostvario svoj plan, [[Yhwach]] je morao ubit i apsorbirati [[Soul King]]a, svog oca i na taj način steći moći da uništi sve svjetove.]] Bazz-B je uspio pronaći Haschwaltha, ali nije imao nikakvih izgleda u borbi sa svojim bivšim prijateljem, koji se promijenio kada ga je Yhwach uzeo pod svoje. Bazz-B pada mrtav, a Haschwalth odlazi do Ishide, kojeg optužuje da će izdati Yhwacha u skoroj budućnosti, nakon čega njih dvoje započnu borbu. [[Askin Nakk Le Vaar]] uspio je zarobiti Ichiga, Orihime i Chada, ali prije nego ih je uspio ubiti, spasila ih je Yoruichi, koja nastavlja borbu s Askinom. Iako bivša kapetanica uspijeva značajno ozlijediti Askina, njegova sposobnost adaptacije pokaže se previše snažnom za nju. Uraharin dolazak im pruži novu kratkotrajnu prednost, ali Askin ponovno aktivira svoje vještine i gotovo ubije Uraharu, koji tada aktivira svoj Bankai. Dok se Askin pokušava prilagoditi novim uvjetima, s leđa mu se prišulja [[Grimmjow Jaegerjaquez]], koji mu rukom probije prsa i iščupa srce, završivši tako i tu borbu. Ostatak Shinigamija i Visoreda nailazi na [[Gerard Valkyrie|Gerarda Valkyriea]], koji – čini se – brzo pada, ali koristeći svoju sposobnost da dozove čudo, svaki put kada ga Shinigamiji ubiju, on se vrati još jači. Hitsugayin puni Bankai u suradnji s Byakuyom uspije usporiti Gerarda, ali Shinigamiji ne pronalaze način kako ga pobijediti. Čak ni Kenpachi, koji uspije aktivirati svoj Bankai, ne uspijeva ubiti Gerarda, koji dodatno pojačava svoje moći i postaje divovsko stvorenje koje je spremno pobiti ih sve. Gerard, srce Soul Kinga, na kraju je pao kada mu je Yhwach uzeo njegove moći tijekom naknadne borbe s Ichigom. Ichigo, Orihime i Chad, kojima se uskoro pridružuju Renji i Rukia, uspijevaju doći do Yhwacha; istovremeno, Ishida koristi svoje moći kako bi izdržao u borbi s Jugramom, koji trenutno posjeduje Yhwachove moći jer je još uvijek noć. No, u trenutku kada se čini da bi Ichigo mogao sasjeći Yhwacha, vođa Quincyja dobije svoje moći natrag, a Ishida neočekivanu prednost u borbi, koju uspijeva iskoristiti i ubiti Jugrama. Ichigo i njegovi saveznici, međutim, nemaju nikakvih šansi protiv Yhwacha, a iako Orihime koristi svoje moći kako bi ih osposobljavala za daljnju borbu, i ona je nemoćna pred Yhwachovom snagom. U tom trenutku, Orihime uspije objedniti moći svoje tehnike Santen Kesshun i u neočekivanom obratu poništi sve što je Yhwach učinio, pri čemu sebe, ali i njega izbriše iz egzistencije. Naravno, Yhwach, koji je u međuvremenu dobio moći boga, uspije poništiti i to te planira ujediniti svjetove i postati njihov jedini vladar. Ishida, koji se sastao s oporavljenim Kyōrakuom i [[Tier Harribel]], koju je oslobodila Nel, objašnjava kako mogu odgoditi uništenje svjetova te dobije njihovu podršku. Yhwach misli kako će pobijediti, međutim objedinjene snage Quincyja, Shinigamija i Arrancara uspijevaju spriječiti uništenje, ali ne uspijevaju ubiti Yhwacha, koji odlazi u Seireitei, gdje ga dočekuje Aizen, kojemu se uskoro pridružuju Ichigo i Renji. Aizen iskoristi svoj Shikai kako bi nakratko prevario Yhwacha, što Ichigu, Renjiju i Ishidi, koji im se uskoro pridružuje, daje dovoljno prostora da ga konačno ubiju i na taj način stabiliziraju situaciju. Yhwach nakon toga postaje novi Soul King, a u sva je tri svijeta ponovo uspostavljen balans. == Likovi == {{main|Lista likova iz serijala Bleach}} {| class="wikitable" style="font-size:95%;" width="100%" |- ! class="unsortable" rowspan="2"|Lik{{efn|Žuta pozadina znači da je lik originalni lik iz [[anime]]a koji se nije pojavio u mangi.}} !! class="unsortable" rowspan="2"|Glas posudio !! rowspan="1" colspan="17"|Sezone |- !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 1)|1]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 2)|2]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 3)|3]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 4)|4]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 5)|5]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 6)|6]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 7)|7]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 8)|8]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 9)|9]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 10)|10]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 11)|11]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 12)|12]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 13)|13]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 14)|14]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 15)|15]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 16)|16]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 17)|17]] |- ! colspan="20"| Glavni likovi |- |[[Ichigo Kurosaki]] |[[Masakazu Morita]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Rukia Kuchiki]] |[[Fumiko Orikasa]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Uryū Ishida]] |[[Noriaki Sugiyama]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Orihime Inoue]] |[[Yuki Matsuoka]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Yasutora Sado|Yasutora Sado (Chad)]] |[[Hiroki Yasumoto]] | |- |[[Kisuke Urahara]] |[[Shin'ichirō Miki]] | |- |[[Yoruichi Shihōin]]{{efn|Kada se pretvori u mačku, glas joj posuđuje [[Shirō Saitō]].}} |[[Satsuki Yukino]] | |- ! colspan="20" | Shinigamiji |- |rowspan="2"| [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto]] |[[Masaaki Tsukada]] | |- |[[Binbin Takaoka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Chōjirō Sasakibe]] |[[Taro Yamaguchi]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Sasakibeu posudio je [[Ryōta Suzuki]].}} | |- |rowspan="2"|[[Soi Fon]] |[[Tomoko Kawakami]] | |- |[[Hōko Kuwashima]] | |- |[[Marechiyo Ōmaeda]] |[[Shōto Kashii]] | |- |[[Gin Ichimaru]] |[[Kōji Yusa]] | |- |[[Izuru Kira]] |[[Takahiro Sakurai]] | |- |[[Rōjūrō Ōtoribashi]] |[[Shōto Kashii]] | |- style="background:#FFD;" |[[Shūsuke Amagai]] |[[Ken'yū Horiuchi]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- style="background:#FFD;" |[[Makoto Kibune]] |[[Hikaru Midorikawa]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- |[[Retsu Unohana]] |[[Aya Hisakawa]] | |- |[[Isane Kotetsu]] |[[Yukana]] | |- |[[Hanatarō Yamada]] |[[Kōki Miyata]] | |- |[[Sousuke Aizen]] |[[Shō Hayami]] | |- |[[Shinji Hirako]] |[[Masaya Onosaka]] | |- |[[Momo Hinamori]] |[[Kumi Sakuma]] | |- |[[Byakuya Kuchiki]] |[[Ryōtarō Okiayu]] | |- |[[Renji Abarai]] |[[Kentarō Itō]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Reiko Kiuchi]].}} | |- |[[Sajin Komamura]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Tetsuzaemon Iba]] |[[Rintarō Nishi]] | |- |[[Love Aikawa]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Shunsui Kyōraku]] |[[Akio Ōtsuka]]{{efn|Mladom Kyōrakuu glas je posudio [[Ayane Sakura]].}} | |- |[[Nanao Ise]] |[[Hitomi Nabatame]] | |- |rowspan="2"| [[Lisa Yadōmaru]] |[[Kanako Hattori]] | |- |[[Sayori Ishizuka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Kaname Tōsen]] |[[Toshiyuki Morikawa]] | |- |[[Shūhei Hisagi]] |[[Katsuyuki Konishi]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Yū Kobayashi]].}} | |- |[[Kensei Muguruma]] |[[Tomokazu Sugita]] | |- |[[Mashiro Kuna]] |[[Akemi Kanda]] | |- |[[Tōshirō Hitsugaya]] |[[Romi Park]]{{efn|U epizodama 17. sezone u kojem manifestira svoj potpuni Bankai, glas mu je posudio [[Yūki Kaji]].}} | |- |[[Rangiku Matsumoto]] |[[Kaya Matsutani]] | |- |[[Kenpachi Zaraki]] |[[Fumihiko Tachiki]] | |- |[[Yachiru Kusajishi]] |[[Hisayo Mochizuki]] | |- |[[Ikkaku Madarame]] |[[Nobuyuki Hiyama]] | |- |[[Yumichika Ayasegawa]] |[[Jun Fukuyama]] | |- |[[Mayuri Kurotsuchi]] |[[Ryūsei Nakao]] | |- |[[Nemu Kurotsuchi]] |[[Rie Kugimiya]] | |- |[[Akon (Bleach)|Akon]] |[[Keijin Okuda]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Kaya Miyake]].}} | |- |[[Jūshirō Ukitake]] |[[Hideo Ishikawa]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Ukitakeu posudila je [[Natsumi Fujiwara]].}} | |- |[[Kaien Shiba]] |[[Toshihiko Seki]] | |- |[[Ichibe'e Hyōsube]] |[[Naomi Kusumi]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |- |[[Tenjirō Kirinji]] |[[Senjumaru Shutara]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Kirio Hikifune]] |[[Ayumi Tsunematsu]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Ōetsu Nimaiya]] |[[Yōji Ueda]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Senjumaru Shutara]] |[[Rina Satō]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- ! colspan="20"| Hollowi |- ! colspan="20"| Fullbringeri |- |[[Kūgo Ginjō]] |[[Hiroki Tōchi]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Shūkurō Tsukishima]] |[[Daisuke Ono]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Riruka Dokugamine]] |[[Megumi Toyoguchi]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |colspan="2" style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Yukio Hans Vorarlberna]] |[[Mitsuhiro Ichiki]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |colspan="2" style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Jackie Tristan]] |[[Atsuko Yuya]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |style="background: #EEE"| |- |[[Giriko Kutsuzawa]] |[[Atsushi Ono]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- ! colspan="20"| Quincyji |- ! colspan="20"| Ostali likovi |- |[[Kon (Bleach)|Kon]] |[[Mitsuaki Madono]]{{efn|U OVA epizodi "[[memories in the rain]]", glas mu je posudio [[Tite Kubo]].}} | |} === Sinkronizacije === == Produkcija == == Muzika == == Emitiranje i distribucija == == Ostali mediji == == Kritike == == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Official website|https://bleach-anime.com/|Official website}} {{ja}} * {{Official website|https://pierrot.jp/title/bleach/|Official website at Pierrot}} {{ja}} * {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200301111859/https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/index2.html|date=March 1, 2020|title=Official website at TV Tokyo}} {{ja}} ** {{Official website|https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/|''Thousand-Year Blood War'' official website at TV Tokyo}} {{ja}} * {{Official website|https://www.aniplex.co.jp/bleach/|Official website at Aniplex}} {{ja}} * {{Official website|https://bleach.viz.com/|Official website at Viz Media}} {{Bleach}} {{Authority control}} [[Kategorija:Bleach]] [[Kategorija:Anime serije]] [[Kategorija:TV serije započete 2004.]] 21yzmbr43d8bb7tewxzf9hc50cko6v0 42710913 42710877 2026-10-14T11:37:12Z Edgar Allan Poe 29250 42710913 wikitext text/x-wiki {{Italic title}} {{Infookvir animanga/Header |ime = BLEACH |slika = [[Datoteka:Bleach_Anime.jpg|250px]] |opis_slike = Promotivni poster [[anime]] serije s glavnim likovima iz prve sezone |izvorno_ime = ''Burīchi'' |izvorno_pismo = ブリーチ |žanr = [[Pustolovni film|pustolovni]],<ref name="VizOfficial"/> [[Nadnaravna fikcija|nadnaravno]]<ref name="VizOfficial">{{cite web|url=https://www.viz.com/bleach|title=The Official Website for Bleach|publisher=[[Viz Media]]|access-date=October 24, 2017|archive-date=June 14, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190614214009/https://www.viz.com/bleach|url-status=live}}</ref> }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = |redatelj = [[Noriyuki Abe]] |producent = {{nowrap|{{ubl|[[Ken Hagino]]|[[Noriko Kobayashi]] {{small|(#1–86, 226–328)}}|[[Yutaka Sugiyama]] {{small|(#1–25, 355–366)}}|[[Yukio Yoshimura]] {{small|(#26–133)}}|[[Shunji Aoki]] {{small|(#87–225)}}|[[Aya Mizobuchi]] {{small|(#134–157)}}|[[Mai Nagai]] {{small|(#158–354)}}|[[Hatsuo Nara]] {{small|(#343–366)}}}}}} |scenarist = {{ubl|[[Masashi Sogo]] {{small|(#1–229, 266–316)}}|[[Tsuyoshi Kida]] {{small|(#230–265)}}|[[Kento Shimoyama]] {{small|(#317–366)}}}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[5. listopada]] [[2004.]] |kraj_emitiranja = [[27. ožujka]] [[2012.]] |epizode = 366 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Anime |Tv-film = |naslov = Bleach: Thousand-Year Blood War |redatelj = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Mitsutoshi Satou]]|[[Hikaru Murata]]}} |producent = {{ubl|[[Makoto Hijikata]]|[[Tasuku Honda]]|[[Genki Negishi]]|[[Yoshihiro Tominaga]]}} |scenarist = {{ubl|[[Tomohisa Taguchi]]|[[Masaki Hiramatsu]]}} |skladatelj = [[Shirō Sagisu]] |studio = [[Pierrot (studio)|Pierrot]] |licenca = |mreža = {{flagicon|JAP}} [[TV Tokyo]] |mreža_hrv = |ostale_mreže = |početak_emitiranja = [[11. listopada]] [[2022.]] |kraj_emitiranja = [[27. listopada]] [[2026.]] |epizode = 50 ([[Lista epizoda animea Bleach|epizode]]) |trajanje = 24 minute |emitiranje = }} {{Infookvir animanga/Ostalo |naslov = Anime filmovi |sadržaj = * ''[[Bleach: Memories of Nobody]]'' (2006) * {{nowrap|''[[Bleach: The DiamondDust Rebellion]]'' (2007)}} * ''[[Bleach: Fade to Black]]'' (2008) * ''[[Bleach: Hell Verse]]'' (2010) }} {{Infookvir animanga/Footer}} '''''BLEACH''''' ([[japanski]]: ブリーチ, ''Burīchi'') [[japan]]ska je [[anime]] serija nastala prema [[Bleach (manga)|istoimenoj mangi]] [[Tite Kubo|Titea Kuba]]. Serija je premijerno prikazana [[5. listopada]] [[2004.]] godine te je neprekinuto emitirana sve do [[27. ožujka]] [[2012.]] godine kada je, bez da je adaptirala cijelu mangu, iznenada ukinuta nakon 366 epizoda, što je rijetkost u svijetu [[anime]]a, pogotovo s obzirom na činjenicu da je [[manga]] bila izrazito popularna. Ipak, nakon deset godina, službeno je potvrđeno kako će manga biti adaptirana do kraja te je nastavak, naslovljen ''Bleach: Thousand-Year Blood War'', započeo s emitiranjem [[11. listopada]] [[2022.]] te traje još i danas. Serijal je producirao [[Pierrot (studio)|Studio Pierrot]], a prvi je dio režirao [[Noriyuki Abe]], dok je [[Tomohisa Taguchi]] preuzeo režijsku palicu drugog dijela. Glazbu je komponirao [[Shirō Sagisu]]. Kao i manga, radnja animea prati srednjoškolca [[Ichigo Kurosaki|Ichiga Kurosakija]] koji, nakon susreta s [[Rukia Kuchiki|Rukijom Kuchiki]], postaje [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] i zajedno sa svojim prijateljima spašava svijet od različitih protivnika. No, osim što je više-manje vjerno adaptirala originalnu mangu, anime serija sadržavala je i značajnu količinu originalnog sadržaja, uključujući cijele narativne cjeline i likove, koji nije bio u originalnoj mangi. Anime serija prikazivana je cijelom nizu zemalja te je, uz ''[[Naruto (anime)|Naruto]]'' i ''[[One Piece (anime)|One Piece]]'', jedna od "Velike trojke" anime serija s početka [[21. vijek|XXI. vijeka]]. Danas se smatra da je ''BLEACH'' jedna od najpopularnijih anime serija u historiji. == Sinopsis == === Agent of the Shinigami ''hen'' === [[File:Ep1IchigoTakesPower.webp|thumb|320px|left|[[Rukia Kuchiki]] sprema se dati [[Ichigo Kurosaki|Ichigu Kurosakiju]] moći [[Shinigami (Bleach)|Shinigamija]] kako bi mogao obraniti sebe i svoju obitelj od napada [[Hollow]]a po imenu [[Fishbone D]].]] Radnja animea započinje u [[Karakura|Karakuri]], fiktivnom [[japan]]skom gradiću u kojem živi [[Ichigo Kurosaki]], srednjoškolac koji živi s ocem [[Isshin Kurosaki|Isshinom]], liječnikom koji u obiteljskoj kući ima malu kliniku, te sestrama blizankama, [[Karin Kurosaki|Karin]] i [[Yuzu Kurosaki|Yuzu]]. Njihova majka, [[Masaki Kurosaki|Masaki]], poginula je nedugo nakon rođenja blizanki dok je bila u šetnji s Ichigom. Ichigo Kurosaki naizgled je obični srednjoškolac, ali ima sposobnost komunikacije s duhovima, što ga čini posebnim. Jedne večeri, u njegovoj se sobi pojavi mlada djevojka odjevena u crni [[kimono]] po imenu [[Rukia Kuchiki]], koja mu se predstavlja kao [[Shinigami (Bleach)|Shinigami]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|死神|しにがみ}}, ''Shinigami''; dosl. "Bog smrti") i objašnjava kako je ona zadužena za zaštitu stanovnika Karakure od zlih [[Hollow]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|虚|ホロウ}}, ''Horō''; dosl. "Šupljina") kao i za slanje zaostalih duša u njezin dom, [[Soul Society]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|尸魂界|ソウル・ソサエティ}}, ''Souru Sosaeti''; dosl. "Zajednica duša"), gdje sve pročišćene duše idu poslije smrti. Ichigo joj nije sklon povjerovati, ali njihov razgovor prekida dolazak opasnog, snažnog Hollowa koji, prema Rukijinom tumačenju, cilja upravo Ichigovu obitelj, odnosno, kako se uskoro ispostavi, Ichiga. Nakon što Rukia ne uspije ubiti Hollowa, ponudi Ichigu da mu preda dio svojih moći kako bi se on mogao boriti, na što on pristane, ali dogodi se čudo i Ichigo pokupi sve Rukijine moći, s kojima postaje Shinigami i uspijeva pobijediti Hollowa. Kako Rukia nije u mogućnosti vratiti se kući dok joj se ne vrate moći, odlazi do trgovine koju vodi [[Kisuke Urahara]], misteriozni trgovac mješovitom robom za Shinigamije, ali i ljude, koji joj nabavlja [[Gigai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|義骸|ぎがい}}, ''Gigai''; dosl. "Lažno tijelo"), lažno tijeli pomoću kojeg može normalno živjeti u Svijetu živih, ali u kojem ne može koristiti svoje moći. S druge strane, Ichigo je primoran mijenjati ju kao zamijenski Shinigami u Karakuri, što on isprva odbija, ali kada shvati kako time može pomoći ljudima, prihvaća svoju novu funkciju. Rukia ubrzo dolazi u Ichigov razred i upoznaje njegove prijatelje, među kojima su [[Orihime Inoue]] i "[[Yasutora Sado|Chad]]", ali i [[Quincy (Bleach)|Quincy]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|滅却師|クインシー}}, ''Kuinshī''; dosl. "Redovnik uništenja") [[Uryū Ishida]], koji se kasnije predstavlja kao Ichigov rival jer su, prema njegovom tumačenju, Quincyji i Shinigamiji prirodni neprijatelji. Naravno, Ichigovo djelovanje privuče pozornost Soul Societyja, gdje se Rukia nije javila dugo, tako da u Karakuru dolaze [[Byakuya Kuchiki]] i [[Renji Abarai]] kako bi odveli Rukiju natrag kući te joj sudili za teški zločin zbog davanja svojih moći smrtniku. Ichigo to pokuša spriječiti, ali unatoč svim svojim vještinama, Byakuya je previše snažan za njega i ostavlja ga u teškom stanju, nakon čega ga spašava Urahara. U međuvremenu su i Orihime i Chad aktivirali svoje moći i nakon što je Ichigo odlučio trenirati s Uraharom kako bi reaktivirao svoje prirodne moći, njih troje i Ishida odluče otići u Soul Society kako bi spasili Rukiju, koju čega pogubljenje. Uz pratnju mačke koja govori po imenu [[Yoruichi Shihōin|gospodin Yoruichi]], njih se četvoro upute u Soul Society, gdje njihova prisutnost aktivira alarm i oni su odmah identificirani kao neprijatelji. === Soul Society ''hen'' === Međutim, istovremeno dok se Ichigo i njegovi prijatelji pokušavaju probiti u [[Seireitei]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|瀞霊廷|せいれいてい}}, ''Seireitei''; dosl. "Dvor čistih duša"), unutar zidina istoga odvija se drama jer je Kapetan ([[japanski]]: {{Ruby-ja|隊長|たいちょう}}, ''Taichō''; dosl. "Zapovjednik jedinice") Pete divizije, [[Sōsuke Aizen]], ubijen. Dio Kapetana iz organizacije [[Gotei 13]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|護廷十三隊|ごていじゅうさんたい}}, ''Goteijūsantai''; dosl. "Trinaest carskih zaštitnika") smatra kako su Ichigo i njegovi saveznici krivi, dok drugi sumnjaju kako je ubojica netko od njih. I dok Ichigova grupa uspije prodrijeri u Seireitei, atmosfera među kapetanima sve je napetija. Kada uspiju prodrijeti kroz barijeru, Ichigo i njegovi prijatelji se razdvoje i svatko od njih suočava se s vlastitim protivnicima, kulminacija čega su borbe Ishide i [[Mayuri Kurotsuchi|Mayurija Kurotsuchija]], Kapetana Dvanaeste divizije, Chada i [[Shunsui Kyōraku|Shunsuija Kyōrakua]], Kapetana Osme divizije, i Ichiga i [[Kenpachi Zaraki|Kenpachija Zarakija]], Kapetana Jedanaeste divizije. Ishida i Ichigo su uspješni, dok Chad gubi svoju borbu, ali ne i život. Nakon svoje pobjede, Ichigo nastavlja put prema Rukiji, ali ga ponovo zaustavlja Byakuya; Yoruichi, za koju se ubrzo ispostavi da je žena i bivša Kapetanica Druge divizije koja ima sposobnost pretvoriti se u mačku, spasi Ichiga i uskoro ga nauči [[Bankai]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|卍解|ばんかい}}, ''Bankai''; dosl. "Finalno oslobađanje") kako bi mogao biti ravnopravan s Byakuyom. {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = left | direction = vertical | background color = | total_width = 350px | caption_align = | image1 = Ep34AizenFakesDeath.webp | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = | image2 = 278Aizen2C and Tosen are freed.webp | alt2 = | link2 = | caption2 = | footer = Kapetan [[Sōsuke Aizen]] prvo je lažirao svoju smrti (gore), a onda je zajedno sa svojim saveznicima [[Gin Ichimaru|Ginom Ichimaruom]] i [[Kaname Tōsen|Kanameom Tōsenom]] pobjegao u [[Hueco Mundo]], gdje je organizirao vojsku [[Arrancar]]a i sukobio sa sa svojim bivšim saveznicima (dolje). }} Ichigo uspijeva stići na vrijeme i spasiti Rukiju, međutim uskoro se otkrije kako su sva događanja u Seireiteiju dio izdajničkog plana bivšeg Kapetana Aizena, koji je zapravo živ. Aizen je lažirao svoju smrt uz pomoć svojih saveznika, [[Gin Ichimaru|Gina Ichimarua]] i [[Kaname Tōsen|Kanamea Tōsena]], s kojima - nakon što iz Rukijinog Gigaija izvuče [[Hōgyoku]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|崩玉|ほうぎょく}}, ''Hōgyoku''; dosl. "Raspadajuća kugla") - odlazi u [[Hueco Mundo]] i najavljuje skori rat protiv svojih bivših saveznika. === Arrancar ''hen'' === Dok se Gotei 13 pripremaju na sukob, Aizen je u Hueco Mundu formirao vojsku moćnih Hollowa, [[Arrancar]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|破面|アランカル}}, ''Arankaru''; dosl. "Puknuta maska", prev. "otkinuti"), koje je nazvao Espade i rangirao ih po brojevima (1 do 10) temeljem njihove snage. Dvojica Espada, [[Yammy Llargo]] i [[Ulquiorra Cifer]], dolaze u Svijet živih kako bi testirali Ichigove moći, a nedugo zatim, Ulquiorra dolazi u Svijet živih i prisiljava Orihime, koja ima jako neobične moći, da dođe k Aizenu. Otkrivši što se dogodilo, Ichigo se ogluši o naredbe Soul Societyja te s Ishidom i Chadom odlazi u Hueco Mundo uz Uraharinu pomoć, kako bi spasili Orihime; na putu im se pridružuju Rukia i Renji. Po dolasku u Hueco Mundo upoznaju grupicu neobičnih i ekstenctričnih Hollowa koju čine [[Nelliel Tu Odelschwanck]], [[Dondochakka Birstanne]], [[Pesche Guatiche]] i [[Bawabawa]], koji im odluče praviti društvo i - koliko mogu - pomoći u njihovom nastojanju. Ichigo i ostali prolaze kroz Hueco mundo, pri čemu se bore s brojnim Hollowima, bivšim Espadama i aktualnim Espadama. U jednom trenutku u Hueco Mundo dolaze kapetani [[Byakuya Kuchiki]], [[Kenpachi Zaraki]], [[Mayuri Kurotsuchi]] i [[Retsu Unohana]], koji pomažu Ichigu dok ovaj odlazi na konačni okršaj s Ulquiorrom kako bi oslobodio Orihime. Tokom borbe, Ichigo bude ubijen te se pretvori u Hollowa, u kojem stanju uspijeva ubiti Ulquiorru. Nakon toga se uspijeva vratiti u normalno stanje. Kapetani ga tada informiraju o stanju u Svijetu živih. Naime, Aizenov je plan u tom trenutku postao jasan - planirao je iskoristiti Karakuru i sve ljude u njoj kako bi si omogućio put u do palače u kojoj obitava [[Soul King]], tamo ga ubio i postao novi vladar. Kako bi ga spriječio, Gotei 13 su uz Uraharinu pomoć napravili repliku Karakure na mjestu originalnog grada, koji su, zajedno sa stanovnicima, premjestili u Soul Society. Kada je Aizen s preostalim Espadama došao u Karakuru, shvatio je da se radi o lažnom gradu. Tamo su ga čekali ostali kapetani i počela je žestoka borba za spas Karakure. Ichigu su u međuvremenu objasnili da je on jedini koji može zaustaviti Aizena jer jedini nije bio izložen njegovoj hipnozi, tako da su se Ichigo i Unohana uputili u lažnu Karakuru nakon što je Ichigo spasio Orihime. Kapetani su uz pomoć [[Visoredi|Visoreda]], skupine bivših kapetana i njihovih pomoćnika ([[japanski]]: {{Ruby-ja|副隊長|ふくたいちょう}}, ''fukutaichō''; dosl. "pomoćni zapovjednik jedinice") koji su prije 110 godina protjerani iz Soul Societyja jer ih je Aizen pretvorio u hibride između Shinigamija i Hollowa pa su time dobili nove moći, koji su se svrstali na stranu Soul Societyja u ovoj borbi, uspjeli poraziti tri preostale Espade, kao i Tōsena, ali ne i Aizena i Gina, koji su nekako uspjeli otključati put u Soul Society i krenuti prema pravoj Karakuri. Ichigo je tokom ove borbe saznao da mu je otac zapravo bivši kapetan 10. Divizije, [[Isshin Kurosaki|Isshin Shiba]], jer se potonji borio protiv Aizena zajedno s Uraharom i Yoruichi. Isshin je pomogao sinu i naučio ga ultimativnu tehniku s kojom će moći poraziti Aizena, ali će ostati bez svih svojih moći, na što je Ichigo pristao. Nakon što je Gin izdao Aizena i pokušao ga ubiti, Aizen je ubio Gina i sukobio se s Ichigom, koji je aktivirao svoju tehniku i uspio svladati Aizena, koji je ubrzo onesposobljen i zatvoren zahvaljujući Uraharinoj pomoći. Ipak, Ichigo je nedugo zatim izgubio svoje moći. === Fullbringer ''hen'' === [[File:Ep346XcutionMembers.webp|350px|thumb|[[Fullbringer]]i iz skupine Xcution pomogli su Ichigu da vrati svoje moći, ali njihov vođa, [[Kūgo Ginjō]], imao je skriveni plan koji je stajao iza te pomoći.]] Ichigo se teško nosio s povratkom u normalu, pogotovo jer nitko od njegovih drugih prijatelja nije izgubio svoje moći u tom trenutku. Istovremeno, nepoznati muškarac s mačem počeo je napadati Ichigove prijatelje. Ichigu je tada prišao [[Kūgo Ginjō]] te mu objasnio da je on [[Fullbring]]er ([[japanski]]: {{Ruby-ja|完現術者|フルブリンガー}}, ''Furuburingā''; dosl. "Umjetnik potpune manifestacije"), čovjek s moćima koje potječu od Hollowa, te kako mu može pomoći da povrati svoje moći. Istovremeno mu je otkrio kako je nepoznati napadač [[Shūkurō Tsukishima]], njegov bivši prijatelj i saveznik koji je postao zločinac. Nakon intenzivnog treninga, Ichigo uspijeva povratiti dio svojih moći, ali mu pred sam kraj Ishida otkriva kako Tsukishima možda jest napao sve ostale Ichigove prijatelje, ali kako je njega napao stvarni zlikovac - Kūgo Ginjō. Ginjō tada otkriva da je i on, kao i Ichigo, bivši zamjenski Shinigami te kako se želi osvetiti Soul Societyju zbog načina na koji su ga odbacili. Prije borbe, Ichigo uz pomoć Rukije, Urahare, svog oca i skupine kapetana i pomoćnika iz Gotei 13 vraća svoje pune moći i kreće u borbu s Ginjōm dok se ostali Shinigamiji lako obraćunaju s ostalim Fullbringerima. Ichigo je na kraju prisiljen ubiti Ginjōa, ali kaže da vjeruje Soul Societyju i da ostaje njihov saveznik, unatoč novootkrivenim činjenicama. === Thousand-Year Blood War ''hen'' === Nedugo zatim, skupina nepoznatih osoba napada Hueco Mundo, Ichiga i Soul Society, pri ćemu pogiba [[Chōjirō Sasakibe]], pomoćnik glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]]. Nepoznati protivnici objavljuju rat Soul Societyju i ubrzo se otkriva kako su to preostali Quincyji koje predvodi [[Yhwach]]; Yhwach je 1,000 godina ranije pokušao napraviti istu stvari, ali ga je Yamamoto porazio zajedno s originalnim kapetanima netom formiranog Gotei 13, mada ga nisu uspjeli trajno ubiti. Tada je rečeno kako će se Yhwach ponovo probuti za 1,000 godina i započeti svoj pohod. Ichigo i njegovi prijatelji (osim Ishide) odlaze u Hueco Mundo kako bi pomogli Hollowima, što Yhwach iskoristi i vrši invaziju na Soul Society ranije nego najavljeno, pri čemu uspijeva ubiti Yamamota. Ichigov dolazak spriječio je potpuno uništenje Soul Societyja, jer je Ichigo dovoljno dugo zadržao Yhwacha da je potonjem ponestalo vremena i morao se povući u [[Wandenreich]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|見えざる帝国|ヴァンデンライヒ}}, ''Vandenraihi''; dosl. "Nevidljivo cartvo", prev. "Zidinama opasano carstvo"). Ichigo je tokom te borbe izgubio svoj mač tako da je morao izraditi novi; tu je uskočila [[Royal Guard]] ([[japanski]]: {{Ruby-ja|王属特務|おうぞくとくむ}}, ''Ōzokutokumu''; dosl. "Kralju podređena tajna služba"), skupina od pet najmoćnijih Shinigamija koji su inače zaduženi za zaštitu Soul Kinga, a nakon Yhwachovog dolaska su odlučili pomoći Soul Societyju i Ichigo. Ichigo je tada saznao cijelu priču o svom porijeklu i smrti svoje majke, što mu je omogućilo izradu novog [[Zanpakutō]]a ([[japanski]]: {{Ruby-ja|斬魄刀|ざんぱくとう}}, ''Zanpakutō''; dosl. "Mač za sječu duša"). Istovremeno dok se sve ovo odvijalo među Shinigamijima, Ishida se pridružio Quincyjima te je službeno primljen među Sternrittere pod slovom A, a kasnije je postao član Schutzstaffela. Dok Ichigo trenira s [[Ichibe Hyōsube|Ichibeom]], Yhwach i njegova vojska pripremaju drugu invaziju Seireiteija, koja uskoro započinje. Shinigamiji su ovoga puta puno spremniji te odnose nekoliko važnih pobjeda, a cijela situacija značajno se poboljšava kada se Ichigo i ostali vrate iz Palače Soul Kinga kako bi pomogli u borbi. Iako i Shinigamiji pretrpe gubitke, većina Yhwachovih Sternrittera pada u borbi tijekom druge invazije, međutim ispostavilo se da ih je njihov bešćutni vođa ionako bio spreman žrtvovati ih sve pa mu do žrtava nije ni bilo stalo, već je iskoristio borbe u Seireiteiju kako bi zajedno sa Schutzstaffelom otvorio put do Palače. Tamo ih je dočekala Nulta divizija, koja je preuzela članove Schutzstaffela, dok je Ichibe krenuo na Yhwacha. Nulta divizija relativno lako pobije Yhwachove borce, ali Yhwach tada aktivira ''Auswählen'' usred svoje borbe s Ichibeom te pokupi energiju preživjelih Sternrittera, efektivno ih žrtvujući, kako bi oživio članove Schutzstaffela. Borba počinje iznova, a kulminira kada Senjumaruaktivira svoj Bankai i naizgled svlada svoje protivnike, dok Ichibe istovremeno uspijeva poraziti Yhwacha. [[File:Ep372YamamotoSlashed.webp|thumb|left|320px|Smrt glavnog kapetana [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto|Yamamota]] bila je presudan trenutak tijekom prve invazije te je olakšala Quincyjima provođenje daljnjih planova.]] Međutim, dok pada u smrt, Yhwach iznenada ponovo aktivira svoj Schrift i uspije se oporaviti i ubiti Ichibea; istovremeno, Ishida iskoristi svoj Schrift kako bi spasio ostale članove Schutzstaffela i ubio Senjumaru. Nakon te pobjede, Yhwach odlazi do Soul Kinga i probada ga svojim mačem, nakon čega dolaze Ichigo i njegovi prijatelji, koji napadaju vođu Quincyja. Yhwach je, dakako, nadmoćniji i koristeći činjenicu da Ichigo ima krv Quincyja u sebi, Yhwach natjera svog "sina" da ubije Soul Kinga. Dok svjetovima prijeti kolaps, na scenu stupa kapetan Ukitake, koji aktivira [[Mimihagi]]ja, desnu ruku Soul Kinga. Naime, Ukitake je kao dijete bolovao od fatalne plućne bolesti pa su se njegovi roditelji molili lokalnom božanstvu Mimihagiju, ne znajući da je to desna ruka Soul Kinga, da ga spasi; Mimihagi je tada ušao u njegovo tijelo i omogućio mu da živi dok su tako spojeni, iako ga nije izliječio. Sada, kada su svjetovi pred raspadom, Ukitake je aktivirao Mimihagija kako bi – po cijenu vlastitog života – održao balans svjetova do Yhcawhova pada. Yhwach je šokiran jer nije predvidio ovakav rasplet, ali svejedno se uspije spojiti sa Soul Kingom, iako ga nova forma čini iznimno nestabilnim. Istovremeno, Kyōraku je doveo Aizena iz Mukena da im pomogne u borbi, a dio preživjelih Sternrittera odlučio se pridružiti Shinigamijima jer su se osjetili izdano nakon što su shvatili da ih je Yhwach odbacio. Dok se to sve odvijalo, Urahara je također okupio dio Arrancara, Fullbringere i Visorede da im pomognu u borbi. Zajedničkim naporima, uspjeli su doći do Palače, koju je Yhwach potpuno promijenio i pretvorio u svoje novo sjedište po imenu Wahrwelt ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 真世界城 | ヴァールヴェルト}}, ''Vāruveruto''; dol. "Stvarni svijet"). Nakon što ih snajperom napadne [[Lille Barro]], Shinigamiji i njihovi saveznici razdvajaju se kako bi se individualno mogli suočiti s članovima Schutzstaffela. Renji se bori s Ishidom, a iako se učini da ga je uspio svladati, Ishida aktivira ''Sklaverei'' ([[japanski]]: {{Ruby-ja | 聖隷 | スクラヴェライ}}, ''Sukuraverai''; dol. "Ropstvo") i tako si da neočekivano pojačanje, što se pokaže dovoljnim da Renija probode kroz prsa. Dok [[Bazz-B]] ide kod [[Jugram Haschwalth|Jugrama]], [[Liltotto Lamperd]] i [[Giselle Gewelle]] odlaze do Yhwacha, ali on ih svlada bez većih problema. Mayurijeva i Kenpachijeva grupa nailazi na [[Pernida Parnkgjas|Pernidu Parnkgjasa]], lijevu ruku Soul Kinga, koji relativno jednostavno svlada Kenpachija, nakon što ovaj bezglavo misli da ga može ubiti čistom silom. Mayuri tada koristi svoj intelekt kako bi naizgled nadvladao Pernidu, ali ne računa s njegovim iznimnim regeneracijskim vještinama. Tada odluči aktivirati svoj modificirani Bankai, koji proždre Pernidu na licu mjesta. Ni to ne bude dovoljno pa se Mayuri prebaci u defenzivu, ali u jednom se trenutku [[Nemu Kurotsuchi|Nemu]] odluči žrtvovati i dopustiti Pernidi da ju proždre, što se u konačnici pokaže kao kraj za Pernidu. Naime, Nemu je bila opremljena s nervnim otrovom i kada ju je Pernida proždro, otrovao se i umro, iako je Mayuri ostao bez svoje pomoćnice. Istovremeno, Kyōraku se odlučio suočiti s Lilleom te koristi igre svog Shikaija kako bi omogućio drugima da pobjegnu. Kako je Kyōraku vještiji borad od Lillea, Quincy je prisiljen aktivirati svoj ''Vollständig'' i pretvoriti se u anđeosko biće koje ne može biti ubijeno. Kyōraku tada aktivira svoj Bankai koji obuhvati dio Wahrwelta i kroz teatarsku predstavu u tri čina uspijeva dekapitirati Lillea, iako pritom pretrpi teške ozljede. Međutim, Lille uspije aktivirati još jedan oblik i smrtno rani Kyōrakua, koji tada zamoli Nanao za pomoć, otkrivši joj istinu o njenoj obitelji. Nanao tada iskoristi ceremonijalni mač svoga klana, Shinken Hakkyōken, i uspije presjeći ne samo Lillea, nego i dobar dio Wahrwelta, nakon čega Lille pada u Soul Society, gdje njegove preživjele klonove dočekuje oživljeni [[Izuru Kira]]. [[File:Ep394YhwachRevealsImpalement.webp|thumb|320px|Kako bi ostvario svoj plan, [[Yhwach]] je morao ubit i apsorbirati [[Soul King]]a, svog oca i na taj način steći moći da uništi sve svjetove.]] Bazz-B je uspio pronaći Haschwaltha, ali nije imao nikakvih izgleda u borbi sa svojim bivšim prijateljem, koji se promijenio kada ga je Yhwach uzeo pod svoje. Bazz-B pada mrtav, a Haschwalth odlazi do Ishide, kojeg optužuje da će izdati Yhwacha u skoroj budućnosti, nakon čega njih dvoje započnu borbu. [[Askin Nakk Le Vaar]] uspio je zarobiti Ichiga, Orihime i Chada, ali prije nego ih je uspio ubiti, spasila ih je Yoruichi, koja nastavlja borbu s Askinom. Iako bivša kapetanica uspijeva značajno ozlijediti Askina, njegova sposobnost adaptacije pokaže se previše snažnom za nju. Uraharin dolazak im pruži novu kratkotrajnu prednost, ali Askin ponovno aktivira svoje vještine i gotovo ubije Uraharu, koji tada aktivira svoj Bankai. Dok se Askin pokušava prilagoditi novim uvjetima, s leđa mu se prišulja [[Grimmjow Jaegerjaquez]], koji mu rukom probije prsa i iščupa srce, završivši tako i tu borbu. Ostatak Shinigamija i Visoreda nailazi na [[Gerard Valkyrie|Gerarda Valkyriea]], koji – čini se – brzo pada, ali koristeći svoju sposobnost da dozove čudo, svaki put kada ga Shinigamiji ubiju, on se vrati još jači. Hitsugayin puni Bankai u suradnji s Byakuyom uspije usporiti Gerarda, ali Shinigamiji ne pronalaze način kako ga pobijediti. Čak ni Kenpachi, koji uspije aktivirati svoj Bankai, ne uspijeva ubiti Gerarda, koji dodatno pojačava svoje moći i postaje divovsko stvorenje koje je spremno pobiti ih sve. Gerard, srce Soul Kinga, na kraju je pao kada mu je Yhwach uzeo njegove moći tijekom naknadne borbe s Ichigom. Ichigo, Orihime i Chad, kojima se uskoro pridružuju Renji i Rukia, uspijevaju doći do Yhwacha; istovremeno, Ishida koristi svoje moći kako bi izdržao u borbi s Jugramom, koji trenutno posjeduje Yhwachove moći jer je još uvijek noć. No, u trenutku kada se čini da bi Ichigo mogao sasjeći Yhwacha, vođa Quincyja dobije svoje moći natrag, a Ishida neočekivanu prednost u borbi, koju uspijeva iskoristiti i ubiti Jugrama. Ichigo i njegovi saveznici, međutim, nemaju nikakvih šansi protiv Yhwacha, a iako Orihime koristi svoje moći kako bi ih osposobljavala za daljnju borbu, i ona je nemoćna pred Yhwachovom snagom. U tom trenutku, Orihime uspije objedniti moći svoje tehnike Santen Kesshun i u neočekivanom obratu poništi sve što je Yhwach učinio, pri čemu sebe, ali i njega izbriše iz egzistencije. Naravno, Yhwach, koji je u međuvremenu dobio moći boga, uspije poništiti i to te planira ujediniti svjetove i postati njihov jedini vladar. Ishida, koji se sastao s oporavljenim Kyōrakuom i [[Tier Harribel]], koju je oslobodila Nel, objašnjava kako mogu odgoditi uništenje svjetova te dobije njihovu podršku. Yhwach misli kako će pobijediti, međutim objedinjene snage Quincyja, Shinigamija i Arrancara uspijevaju spriječiti uništenje, ali ne uspijevaju ubiti Yhwacha, koji odlazi u Seireitei, gdje ga dočekuje Aizen, kojemu se uskoro pridružuju Ichigo i Renji. Aizen iskoristi svoj Shikai kako bi nakratko prevario Yhwacha, što Ichigu, Renjiju i Ishidi, koji im se uskoro pridružuje, daje dovoljno prostora da ga konačno ubiju i na taj način stabiliziraju situaciju. Yhwach nakon toga postaje novi Soul King, a u sva je tri svijeta ponovo uspostavljen balans. == Likovi == {{main|Lista likova iz serijala Bleach}} {| class="wikitable" style="font-size:95%;" width="100%" |- ! class="unsortable" rowspan="2"|Lik{{efn|Žuta pozadina znači da je lik originalni lik iz [[anime]]a koji se nije pojavio u mangi.}} !! class="unsortable" rowspan="2"|Glas posudio !! rowspan="1" colspan="17"|Sezone |- !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 1)|1]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 2)|2]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 3)|3]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 4)|4]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 5)|5]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 6)|6]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 7)|7]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 8)|8]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 9)|9]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 10)|10]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 11)|11]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 12)|12]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 13)|13]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 14)|14]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 15)|15]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 16)|16]] !! class="unsortable" style="width:4%;"|[[Bleach (sezona 17)|17]] |- ! colspan="20"| Glavni likovi |- |[[Ichigo Kurosaki]] |[[Masakazu Morita]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Rukia Kuchiki]] |[[Fumiko Orikasa]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Uryū Ishida]] |[[Noriaki Sugiyama]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Orihime Inoue]] |[[Yuki Matsuoka]] |colspan="17" style="background:#dfd;"| {{center|Glavna uloga}} |- |[[Yasutora Sado|Yasutora Sado (Chad)]] |[[Hiroki Yasumoto]] | |- |[[Kisuke Urahara]] |[[Shin'ichirō Miki]] | |- |[[Yoruichi Shihōin]]{{efn|Kada se pretvori u mačku, glas joj posuđuje [[Shirō Saitō]].}} |[[Satsuki Yukino]] | |- ! colspan="20" | Shinigamiji |- |rowspan="2"| [[Genryūsai Shigekuni Yamamoto]] |[[Masaaki Tsukada]] | |- |[[Binbin Takaoka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Chōjirō Sasakibe]] |[[Taro Yamaguchi]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Sasakibeu posudio je [[Ryōta Suzuki]].}} | |- |rowspan="2"|[[Soi Fon]] |[[Tomoko Kawakami]] | |- |[[Hōko Kuwashima]] | |- |[[Marechiyo Ōmaeda]] |[[Shōto Kashii]] | |- |[[Gin Ichimaru]] |[[Kōji Yusa]] | |- |[[Izuru Kira]] |[[Takahiro Sakurai]] | |- |[[Rōjūrō Ōtoribashi]] |[[Shōto Kashii]] | |- style="background:#FFD;" |[[Shūsuke Amagai]] |[[Ken'yū Horiuchi]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- style="background:#FFD;" |[[Makoto Kibune]] |[[Hikaru Midorikawa]] |colspan="8" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |colspan="8" style="background: #EEE"| |- |[[Retsu Unohana]] |[[Aya Hisakawa]] | |- |[[Isane Kotetsu]] |[[Yukana]] | |- |[[Hanatarō Yamada]] |[[Kōki Miyata]] | |- |[[Sousuke Aizen]] |[[Shō Hayami]] | |- |[[Shinji Hirako]] |[[Masaya Onosaka]] | |- |[[Momo Hinamori]] |[[Kumi Sakuma]] | |- |[[Byakuya Kuchiki]] |[[Ryōtarō Okiayu]] | |- |[[Renji Abarai]] |[[Kentarō Itō]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Reiko Kiuchi]].}} | |- |[[Sajin Komamura]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Tetsuzaemon Iba]] |[[Rintarō Nishi]] | |- |[[Love Aikawa]] |[[Tetsu Inada]] | |- |[[Shunsui Kyōraku]] |[[Akio Ōtsuka]]{{efn|Mladom Kyōrakuu glas je posudio [[Ayane Sakura]].}} | |- |[[Nanao Ise]] |[[Hitomi Nabatame]] | |- |rowspan="2"| [[Lisa Yadōmaru]] |[[Kanako Hattori]] | |- |[[Sayori Ishizuka]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Kaname Tōsen]] |[[Toshiyuki Morikawa]] | |- |[[Shūhei Hisagi]] |[[Katsuyuki Konishi]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Yū Kobayashi]].}} | |- |[[Kensei Muguruma]] |[[Tomokazu Sugita]] | |- |[[Mashiro Kuna]] |[[Akemi Kanda]] | |- |[[Tōshirō Hitsugaya]] |[[Romi Park]]{{efn|U epizodama 17. sezone u kojem manifestira svoj potpuni Bankai, glas mu je posudio [[Yūki Kaji]].}} | |- |[[Rangiku Matsumoto]] |[[Kaya Matsutani]] | |- |[[Kenpachi Zaraki]] |[[Fumihiko Tachiki]] | |- |[[Yachiru Kusajishi]] |[[Hisayo Mochizuki]] | |- |[[Ikkaku Madarame]] |[[Nobuyuki Hiyama]] | |- |[[Yumichika Ayasegawa]] |[[Jun Fukuyama]] | |- |[[Mayuri Kurotsuchi]] |[[Ryūsei Nakao]] | |- |[[Nemu Kurotsuchi]] |[[Rie Kugimiya]] | |- |[[Akon (Bleach)|Akon]] |[[Keijin Okuda]]{{efn|U scenama gdje je bio dijete, glas mu je posudila [[Kaya Miyake]].}} | |- |[[Jūshirō Ukitake]] |[[Hideo Ishikawa]]{{efn|U 17. sezoni, glas mladom Ukitakeu posudila je [[Natsumi Fujiwara]].}} | |- |[[Kaien Shiba]] |[[Toshihiko Seki]] | |- |[[Ichibe'e Hyōsube]] |[[Naomi Kusumi]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |- |[[Tenjirō Kirinji]] |[[Senjumaru Shutara]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Kirio Hikifune]] |[[Ayumi Tsunematsu]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Ōetsu Nimaiya]] |[[Yōji Ueda]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Senjumaru Shutara]] |[[Rina Satō]] |colspan="16" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- ! colspan="20"| Hollowi |- ! colspan="20"| Fullbringeri |- |[[Kūgo Ginjō]] |[[Hiroki Tōchi]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Shūkurō Tsukishima]] |[[Daisuke Ono]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#dfd;"| {{center|{{Abbr|G|Glavna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- |[[Riruka Dokugamine]] |[[Megumi Toyoguchi]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |colspan="2" style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Yukio Hans Vorarlberna]] |[[Mitsuhiro Ichiki]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |colspan="2" style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |- |[[Jackie Tristan]] |[[Atsuko Yuya]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |style="background: #EEE"| |- |[[Giriko Kutsuzawa]] |[[Atsushi Ono]] |colspan="15" style="background: #EEE"| |style="background:#ffe3e3;"| {{center|{{Abbr|S|Sporedna uloga}}}} |style="background: #DEF"| {{center|{{Abbr|E|Epizodna uloga}}}} |- ! colspan="20"| Quincyji |- ! colspan="20"| Ostali likovi |- |[[Kon (Bleach)|Kon]] |[[Mitsuaki Madono]]{{efn|U OVA epizodi "[[memories in the rain]]", glas mu je posudio [[Tite Kubo]].}} | |} === Sinkronizacije === == Produkcija == == Muzika == == Emitiranje i distribucija == == Ostali mediji == == Kritike == == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Official website|https://bleach-anime.com/|Official website}} {{ja}} * {{Official website|https://pierrot.jp/title/bleach/|Official website at Pierrot}} {{ja}} * {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200301111859/https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/index2.html|date=March 1, 2020|title=Official website at TV Tokyo}} {{ja}} ** {{Official website|https://www.tv-tokyo.co.jp/anime/bleach/|''Thousand-Year Blood War'' official website at TV Tokyo}} {{ja}} * {{Official website|https://www.aniplex.co.jp/bleach/|Official website at Aniplex}} {{ja}} * {{Official website|https://bleach.viz.com/|Official website at Viz Media}} {{Bleach}} {{Authority control}} [[Kategorija:Bleach]] [[Kategorija:Anime serije]] [[Kategorija:TV serije započete 2004.]] g6cv1fj4l6i7bhtipunl64pov02ppbt Wikipedija:Pijaca/Tehnička pitanja 4 4681650 42710873 42710691 2026-10-13T23:58:07Z Aca 108187 /* Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika */ novi odjeljak 42710873 wikitext text/x-wiki {{pijaca}} == Questions from the CEE Hub regarding your technical village pump == Hello and sorry for writing in English. There is an automatically translated version below, feel free to modify it if it contains errors. I'm user Strainu, member of the [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Steering Committee. One of the directions of the Hub for 2025 is to support its member communities technically, including for technical village pumps. We would like to understand how you use this page, so I would appreciate your answers to a few questions: # If you have a technical problem, does it usually get an answer here? # Does your project have enough technical members to respond such questions? # Are there any profiles missing locally? (for instance: gadget creators, bot creators, people with graphical skills etc.) # On a scale from 1 to 10, how important is it for you to receive an answer in the project's language? # Would you be willing to support smaller communities to resolve technical issues if you get notified about such questions? Thank you! Based on the community's responses, we will try to provide some ideas that would support you in the next few months. Best, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) ---- Ja sam korisnik Strainu, član [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Upravnog odbora. Jedan od pravaca Huba za 2025. godinu je tehnička podrška njegovim članicama, uključujući tehničke seoske pumpe. Želeli bismo da razumemo kako koristite ovu stranicu, pa bih cenio vaše odgovore na nekoliko pitanja: #Ako imate tehnički problem, da li obično ovde dobijete odgovor? #Da li vaš projekat ima dovoljno tehničkih članova koji mogu odgovoriti na takva pitanja? #Da li nedostaju neki profili na lokalnom nivou? (na primer: kreatori gadžeta, kreatori botova, ljudi sa grafičkim veštinama itd.) #Na skali od 1 do 10, koliko je važno za vas da dobijete odgovor na jeziku projekta? #Da li biste bili voljni da podržite manje zajednice u rešavanju tehničkih problema ako biste bili obavešteni o takvim pitanjima? Hvala! Na osnovu odgovora zajednice, pokušaćemo da pružimo nekoliko ideja koje bi vas podržale u narednim mesecima. Srdačno, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) :Hello @[[User:Strainu|Strainu]], we sincerely appreciate your commitment to technically support small CEE Hub member communities. :# Most issues of technical nature are more likely to get an answer here than in other places on the wiki, unless specifically addressed to another active editor more knowledgeable about the specific issue. :# I believe we lack in the number of tech-savvy editors but all questions posed so far have been resolvable relatively easily and quickly. :# At the moment, there is only one local and active editor capable of creating technical solutions for the needs of the entire community. We do not have dedicated creators of either gadgets, graphics, or scripts, relying instead on the replicable solutions from larger wikis (sometimes to no avail). :# Getting help at all, in any language, takes precedence to not getting any. English is the first foreign language of most editors in our community. Translation tools and LLM are widely accessible on the Internet for others. :# Yes. The [[:m:Cross-Project Collaboration Initiative]] was in fact established by several CEE Hub member communities from the region (as an attempt) to strengthen the practice of offering and receiving help, although this project has yet to gain momentum. :Cheers! – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 10. februara 2025. u 17:43 (CET) == Sub-referencing: User testing == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Sub-referencing reuse visual.png|400px|right]] <small>''Apologies for writing in English, please help us by providing a translation below''</small> Hi I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]'s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. We are making great strides with the new [[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]] and we’d love to invite you to take part in two activities to help us move this work further: #'''Try it out and share your feedback''' #:[[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing# Test the prototype|Please try]] the updated ''wikitext'' feature [https://en.wikipedia.beta.wmflabs.org/wiki/Sub-referencing on the beta wiki] and let us know what you think, either [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|on our talk page]] or by [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/talktotechwish booking a call] with our UX researcher. #'''Get a sneak peak and help shape the ''Visual Editor'' user designs''' #:Help us test the new design prototypes by participating in user sessions – [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/gxk0taud/apply sign up here to receive an invite]. We're especially hoping to speak with people from underrepresented and diverse groups. If that's you, please consider signing up! No prior or extensive editing experience is required. User sessions will start ''May 14th''. We plan to bring this feature to Wikimedia wikis later this year. We’ll reach out to wikis for piloting in time for deployments. Creators and maintainers of reference-related tools and templates will be contacted beforehand as well. Thank you very much for your support and encouragement so far in helping bring this feature to life! </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|talk]])</bdi> 28. aprila 2025. u 17:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/Sub-referencing/massmessage_list&oldid=28628657 --> == We will be enabling the new Charts extension on your wiki soon! == ''(Apologies for posting in English)'' Hi all! We have good news to share regarding the ongoing problem with graphs and charts affecting all wikis that use them. As you probably know, the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Graph|old Graph extension]] was disabled in 2023 [[listarchive:list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/EWL4AGBEZEDMNNFTM4FRD4MHOU3CVESO/|due to security reasons]]. We’ve worked in these two years to find a solution that could replace the old extension, and provide a safer and better solution to users who wanted to showcase graphs and charts in their articles. We therefore developed the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Charts extension]], which will be replacing the old Graph extension and potentially also the [[:mw:Extension:EasyTimeline|EasyTimeline extension]]. After successfully deploying the extension on Italian, Swedish, and Hebrew Wikipedia, as well as on MediaWiki.org, as part of a pilot phase, we are now happy to announce that we are moving forward with the next phase of deployment, which will also include your wiki. The deployment will happen in batches, and will start from '''May 6'''. Please, consult [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart/Project#Deployment Timeline|our page on MediaWiki.org]] to discover when the new Charts extension will be deployed on your wiki. You can also [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|consult the documentation]] about the extension on MediaWiki.org. If you have questions, need clarifications, or just want to express your opinion about it, please refer to the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension_talk:Chart/Project|project’s talk page on Mediawiki.org]], or ping me directly under this thread. If you encounter issues using Charts once it gets enabled on your wiki, please report it on the [[:mw:Extension_talk:Chart/Project|talk page]] or at [[phab:tag/charts|Phabricator]]. Thank you in advance! -- [[User:Sannita (WMF)|User:Sannita (WMF)]] ([[User talk:Sannita (WMF)|talk]]) 6. maja 2025. u 17:07 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Sannita (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Sannita_(WMF)/Mass_sending_test&oldid=28663781 --> == Changes to the way some users are granted the right to see temporary account IP addresses == Hello! This is the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product|Trust and Safety Product]] team. We would like to share that we have decided to change the requirements for access to temporary account IP addresses. '''The impact on your community will be minimal'''. We are planning on implementing the change in the week of May 26 ([[phab:T393358|T393358]] + [[phab:T393360|T393360]] + [[phab:T390942|T390942]]). I will keep you updated about the details. We are only changing the rules for users who do not have extended rights (e.g. admins, bureaucrats, checkusers – [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia_Access_to_Temporary_Account_IP_Addresses_Policy#requirements-for-access|see the policy for more examples]]) but their account is a minimum of 6 months old, and who have made a minimum of 300 edits on this wiki. They will lose access to IP addresses ([[phab:T393360|T393360]]), and to have it back, '''they will need to apply for the right. Admins or stewards will decide whether to grant it''' ([[phab:T390942|T390942]]). This will entail human manual work, but this method will be safer than if we continued to grant the rights automatically. We want to emphasize that fewer than five users who don't have extended rights have ever revealed a temporary account's IP addresses on your wiki. We made this decision based on what we heard from you, piloting wikis, particularly Romanian Wikipedians. We also consulted on options with Stewards, and had discussions on Meta-Wiki and about 20 Wikipedias with large communities. When we deploy temporary accounts to more wikis, we will evaluate the impact and may adjust our approach again. In addition, we'd like you to know that requirements for access to the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product/IP_Info|IP Info]] feature will be identical with the ones for access to the temporary accounts' IP addresses (a user will either have full information or none). '''The rationale for the change''' We chose the current numerical thresholds and automatic granting before deploying temporary accounts on any wiki. However, it’s become clear to us that these requirements are quite low and it is still too easy for bad-faith actors to gain access to temporary account IP addresses. We want temporary accounts to meaningfully improve editor privacy, so we need to be more restrictive. Our goal is to more consistently limit IP address access to only those who need it. '''How will this work''' * When a user without extended rights needs to view temporary account IP addresses, they will need to file a request for being added to the "Temporary account IP viewers" group. They will file the request to admins (the local communities will be able to decide what that process will be) or stewards (for wikis without local admins). * The software will require that the user has at least 300 edits and the account since at least 6 months. Admins and stewards will not be able to grant temporary account IP access to accounts that do not meet that criteria. This is a minimum, and we encourage you to enforce higher thresholds. * The user reviewing the request will check if the user applying for the right meets requirements and that they have provided a valid justification. The right itself will be granted through Special:UserRights. * Users who grant requests for the right will also handle removal of the right. We would also like to clarify some details. For your convenience, we will also document some of it in [[mediawikiwiki:Trust_and_Safety_Product/Temporary_Accounts/FAQ|the project FAQ]]. {{Sakrij|naslov=Access to IP addresses|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Separation of the new right''' (checkuser-temporary-account) out to a new group ([[metawiki:Meta:Temporary_account_IP_viewer|Temporary account IP viewers]]), as opposed to technically attaching it to any [[Special:ListGroupRights|existing group]] (like patroller). We have decided to do this for a few reasons: ** '''Having access to IP addresses carries risk'''. This right is similar to checkuser. IP addresses are considered personally identifiable information (a kind of [[:en:personal data|personal data]]). Outside actors who want to access IP addresses will now need to interact with users who have this right. Users with this right should be aware of this, and alert to the possibility of suspicious access requests. ** '''Good practices for privacy protection'''. Giving access to users who are trusted but do not need access to carry on their work is not in line with good practices for processing personal data. ** '''Removal of right'''. Access to IPs will be [[phab:T325658|logged]] ([https://sh.wikipedia.org/wiki/Special:Log?type=checkuser-temporary-account example]). If any misuse of this right is detected, it can be taken away separately from any other permissions the user may hold. It would be difficult and sometimes also unreasonable to remove the rights unrelated to access to IP addresses. ** You may grant the new right to all users belonging to a certain existing group individually. These users must meet the criteria for Temporary account IP viewers, though. ** For clarity – all this does not affect administrators, bureaucrats, checkusers, stewards, and other groups mentioned in the [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Access_to_temporary_account_IP_addresses|global policy]]. * '''Activity requirement'''. With regards to users who would need to be granted access manually, the policy says that they "must edit or take a logged action to the local project at least once within a 365-day period". This requirement is not changing. }} {{Sakrij|naslov=Process of granting the right|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Formality of granting the right'''. There is no need for discussions or votes like Request for Adminship. It does suffice if a single admin makes a decision using their own judgement. * '''Additional requirements for the users applying for the right'''. ** You have autonomy over the process for granting the right. You can adopt thresholds higher than 300 edits, or disallow the "non-admin+" users to have the right. The granting process can be as basic or elaborate as you deem appropriate. ** Which criteria admins should take when deciding whether to grant the right – how to tell whether a user needs access to IP addresses? There are no mandatory requirements beyond a minimum of 300 edits and a 6 month old account. You may introduce additional criteria related to trust to the user (such as no prior blocks or copyright violations) or experience in patrolling activities. * '''Additional burden on administrators'''. We understand the toil of having to grant and remove an additional right. This is indeed a downside. We think that it will only have to be a one-time effort to grant this right to a larger number of people. We are curious if you can find ways to limit this burden. }} '''Next steps on your side we would like to suggest''' * We are encouraging you to consider '''adopting a policy''' on granting and removing the right, if you think you need to add anything to the global policy. * We are encouraging you to '''start granting the right'''. Considering our data (up to a few non-functionaries have ever revealed temporary account IP addresses here), we believe you don't need to rush or spend a lot of time preparing for this before the change comes into force, though. * We would like to show you what level of wiki-bureaucracy seems sufficient from our point of view. [https://meta.wikimedia.org/w/index.php?oldid=28667152 In the sandbox], we have created a draft of what a page with requests for the flag could look like. Of course the final content of the page will depend on your community. We do not want to imply that we are instructing you on this matter. Let us know if you have any questions. Thank you! [[metawiki:User:NKohli_(WMF)|NKohli (WMF)]] and [[Korisnik:SGrabarczuk (WMF)|SGrabarczuk (WMF)]] ([[Razgovor s korisnikom:SGrabarczuk (WMF)|razgovor]]) 16. maja 2025. u 04:22 (CEST) == Join the 6th Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign – 2025 Edition == Dear Wikipedia community, (''Please help translate to your language'') We invite your community to participate in the 6th edition of the [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025|Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign]], a global campaign taking place from July 1 to August 31, 2025. Participants will choose among Wikipedia pages without photos, then add a suitable photo from among the many thousands of photos in the Wikimedia Commons, especially those uploaded from thematic contests ([[:m:Wiki Loves Africa|Wiki Loves Africa]], [[:m:Wiki Loves Earth|Wiki Loves Earth]], [[:m:Wiki Loves Folklore|Wiki Loves Folklore]], [[:m:Wiki Loves Monuments|Wiki Loves Monuments]], etc.) over the years. More than 80 Wikimedia affiliates have participated since the campaign was launched in 2020 and have added images to more than 400,000 Wikipedia articles in over 245 Wikipedia languages. Thanks to the volunteer contributors! We now invite your community to organize and lead the campaign within your community. As a local organizer, you may: *Encourage individual members to take part by adding images to Wikipedia articles. *Host edit-a-thons focused on improving visual content. *Organize training workshops to teach contributors how to correctly integrate images into Wikipedia. These activities will help build local capacity and increase visual content across Wikipedia. Please note that for participants to be eligible to participate in the campaign, they need to have registered an account for at least a year before the official start date of the contest. That is, for the 2025 edition, they must have registered an account on or before July 1, 2025. The account can be from any Wikimedia project wikis. The organizing team is looking for a contact person to coordinate WPWP participation at the Wikimedia user group or chapter level (geographically or thematically) or for a language Wikipedia. We would be glad for you to [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|sign up directly]] at [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|WPWP Participating Communities]]. With kind regards, [[User:Reading Beans]] On behalf of the Wikipedia Pages Wanting Photos campaign 2025. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 18. maja 2025. u 23:53 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:T Cells@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Wikipedia_Pages_Wanting_Photos_2025/Call_for_participation_letter/Village_pump&oldid=28751075 --> == Poboljšanje jezičkih fallbackova == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 20:09 (CEST)|Uvedeno}} Na prijedlog Međuprojektne saradnje, donosim nekoliko ideja za poboljšanje jezičkih fallbackova unutar interfejsa. Za glavni srpskohrvatski kod: * sh (trenutno): <code>$fallback = 'sh-latn, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh (predloženo): <code>$fallback = 'sh-latn, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski latinični kod treba proširiti fallbackove (tako da idu prvo latinični ijekavski, pa ćirilični): * sh-latn (trenutno): <code>$fallback = 'sh, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh-latn (predloženo): <code>$fallback = 'sh, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski ćirilični kod treba proširiti fallbackove (tako da prvo idu ćirilični pa latinični): * sh-cyrl (trenutno): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sh-latn';</code> * sh-cyrl (predloženo): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sr, cnr-cyrl, sr-latn, sr-el, sh, sh-latn, bs, cnr, cnr-latn, hr';</code> U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:42 (CEST) :Prijedlog je još u izradi/pripremi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 12:39 (CEST) ::Prijedlog je sada spreman. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 17:14 (CEST) :::Samo da specificiram, fallbackovi su rezervni jezici koji se upotrebljavaju u slučaju da neka poruka interfejsa nije prevedena na srpskohrvatski jezički kod. Dakle, da uzmemo primjer sh-cyrl, ako poruka nije prevedena na srpskihrvatsku ćirilicu, uzima se prijevod iz srpske ćirilice; ako prijevoda nema u srpskoj ćirilici, onda se uzima prijevod iz crnogorske ćirilice itd. Nadam se da je sada jasnije kako ovo radi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 1. jula 2025. u 08:04 (CEST) ---- Budući da nema protivljenja, zaključujem da postoji konsenzus za poboljšanje jezičkih fallbackova. Bit će napravljen task na Phabricatoru i zakrpa na Gerritu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:56 (CEST) :Ovo se ipak mora reducirati na 8 jezičkih kodova, s obzirom na tehnička ograničenja. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 01:45 (CEST) ::Uvedeno, zbog tehničkih ograničenja izostavljeni su sledeći kodovi: <code>cnr-cyrl</code>, <code>cnr-latn</code>, <code>cnr</code>, <code>sr</code>. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:53 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Poboljšanje transwiki uvoza == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 19:56 (CEST)|Uvedeno}} Na inicijativu Međuprojektne saradnje, predlažem omogućavanje transwiki uvoza sa sledećih Wikipedija: * bs * hr * sr U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:51 (CEST) :{{za}}, podržavam.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. juna 2025. u 23:08 (CEST) ---- Na temelju provedene rasprave zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje transwiki uvoza sa bswikija, hrwikija i srwikija. Izrađen je [https://phabricator.wikimedia.org/T399113 odgovarajući task na Phabricatoru]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:03 (CEST) :Uvedeno. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:54 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Wikidata Item and Property labels soon displayed in Wiki Watchlist/Recent Changes == ''(Apologies for posting in English, you can help by translating into your language)'' Hello everyone, the [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Wikidata For Wikimedia Projects]] team is excited to announce an upcoming change in how Wikidata edit changelogs are displayed in your [[Special:Watchlist|Watchlists]] and [[Special:RecentChanges|Recent Changes]] lists. If an edit is made on Wikidata that affects a page in another Wikimedia Project, the changelog will contain some information about the nature of the edit. This can include a QID (or Q-number), a PID (or P-number) and a value (which can be text, numbers, dates, or also QID or PID’s). Confused by these terms? See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Glossary|Wikidata:Glossary]] for further explanations. The upcoming change is scheduled for '''17.07.2025''', between '''1300 - 1500 UTC'''. The change will display the label (item name) alongside any QID or PIDs, as seen in the image below: [[File:Apr10 edit summary on Wikidata.png|An edit sum entry on Wikidata, labels display alongside their P- and Q-no.'s]] These changes will only be visible if you have Wikidata edits enabled in your User Preferences for Watchlists and Recent Changes, or have the active filter ‘Wikidata edits’ checkbox toggled on, directly on the Watchlist and Recent Changes pages. Your bot and gadget may be affected! There are thousands of bots, gadgets and user-scripts and whilst we have researched potential effects to many of them, we cannot guarantee there won’t be some that are broken or affected by this change. Further information and context about this change, including how your bot may be affected can be found on this [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|project task page]]. We welcome your questions and feedback, please write to us on this dedicated [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Talk page]]. Thank you, - [[m:User:Danny_Benjafield_(WMDE)|Danny Benjafield (WMDE)]] on behalf of the Wikidata For Wikimedia Projects Team. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 14. jula 2025. u 14:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Danny Benjafield (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Danny_Benjafield_(WMDE)/MassMessage_Test_List&oldid=28981877 --> == Šabloni:tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako == Imamo glavne šablone za provjeru točnosti informacija u sadržaju članka. Nalaze se u kategoriji [[:Kategorija:Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti|Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti]]. Ako imate još šablona za predložiti, slobodno dodajte.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:23 (CEST) :Odlično. Uključi te šablone na bar jednoj stranici, da ne bi zatrpavale [[Posebno:UnusedTemplates|izveštaje održavanja]]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:35 (CEST) :::Njih bi bilo preporučljivo koristiti što više, naravno pri patroliranju. Na primjer, nisam dužan brisati ili forsirano gledati kroz prste informaciji koja je sumnjiva, ali zato mogu postaviti upit i ukazati na njezinu nestabilnost. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:09 (CEST) ::::Naravno, podrazumijeva se. Moja gornja napomena odnosila se na to da svaki šablon treba imati bar 1 uključenje, pa makar i samo na vlastitoj dokumentacijskoj stranici, kako ne bismo opterećivali izvještaje. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:11 (CEST) ::Da, naravno, to ćemo brzo. ::Imam dodatno pitanje tj. napravio bih i sljedeće dodatne šablone: :::– <u>Neprovjerljiva hipoteza</u> :::– <u>Vrlo sumnjivo</u> :::– <u>Neneutralno stajalište</u> :::– <u>Nelogično</u> :::– <u>Neprecizno</u> ::Ali nisam siguran, jer ako dublje pogledamo, oni upućuju na provjeravanja koja su već uključena u šablonima tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako. Možda samo se dodaju neke suptilnosti: "neprovjerljiva hipoteza" ili "neprovjerljivo", znači ne samo da nema izvora, nego za dotične činjenice nema mogućih dokaza; "vrlo sumnjivo" bi bio generičan šablon (što po sebi nije naj naj); "neneutralno stajalište" bi bila ''inline'' verzija postojećeg šablona [[:Šablon:NPOV|NPOV]], tako da u sadržaju mogu točno ukazati gdje stoji neneutralna izjava; ostala dva šablona bi bila također generična. Što mislite vi o ovome? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:29 (CEST) :::Ako {{xt|za dotične činjenice nema mogućih dokaza}}, onda takva činjenica ne treba ni biti u članku. Šablon tu nema upotrebnu vrednost. Vrlo sumljivo mi je vrlo sumljivo. Za neneutralnu tvrdnju se slažem – to treba napraviti (v. [[:en:Template:POV statement|neutralnost osporena]]). Ostala dva šablona su mi neprecizna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:36 (CEST) :::::Sjajno. @[[Korisnik:Aca|Aca]] Možemo li ga nazvati "neneutralno", radi jednostavnosti? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:42 (CEST) ::::::Može, ''less is more'', možda radije "pristrano"? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 20:04 (CEST) :::::::Mislim da nam za sada ne treba toga toliko. "Nelogično" je nepotrebno jer je to vrijednosni sud sam po sebi; nelogične rečenice treba uklanjati, a ne ih ostavljati - plus, nije svakome sve isto logično, a ako baš piše da "RIbe plivaju u vodi dok trče kopnom", onda tu ne treba šablon, nego brisanje. "Vrlo sumnjivo" je neenciklopedijski i te izjave isto treba uklanjati ili staviti {{tl|fact}} uz obrazloženje. "Neprecizno" je okej, ali nisam siguran koliko nam treba. "Neprovjerljiva hipoteza" je nešto za naučnike - mi to nismo. Ja ne mogu procijeniti je li nekakva hipoteza provjerljiva ili ne jer nemam dovoljno stručnih znanja za to. "Neneutralno stajalište" nam ne treba iz dva razloga. Prvo, imamo {{tl|NPOV}}, a drugo - dogovoreno je odavno da članci ne imaju sadržavati vrijednosne sudove ili stajališta. Dakle, jedino možda "neprecizno", ali mislim da nam ni to '''trenutno''' ne treba. Za to bismo morali prvo imati neku stilsku smjernicu o tome što je precizno, a što ne. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 19. jula 2025. u 03:19 (CEST) ::::::::::Okej, onda da izbrišem šablon "neneutralno" (Edgar) ili da ga "preimenujem" (Aca)? ::::::::::Što se tiče smjernice, ide na moju listu "stvari za uraditi". – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:15 (CEST) :::::::::::Sredio sam ja to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. jula 2025. u 19:25 (CEST) ::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Možda je bolje da taj šablon vratimo i preimenujemo. Bilo bi super da možemo ''inline'' označavati sporne tvrdnje, što je svrha šablona. Šablon POV služi za označavanje celog članka, a ovaj šablon koristio bi se za konkretne rečenice. Zadnjih nekoliko dana sređivao sam članke s pristranim formulacijama, gde su problematične bile samo pojedine rečenice, ali ne i celi članak. Zato mislim da šablon ima svrhu i da ga treba vratiti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:39 (CEST) :::::::::::::Jedna rečenica se treba riješiti na mjestu, a ne ostavljati. Ukoliko je sistemski, onda ima opći šablon, koji može ići i za sekciju, a ne cijeli članak. Svrha ovih šablona je da popune praznine koje postoje kod većih šablona, a ne da dupliciraju istu svrhu. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:46 (CEST) ::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Po toj logici ne bi trebalo da postoji nijedan ''inline'' šablon ({{redni citat|[j]edna rečenica se treba riješiti na mjestu}}). Možda neko ne zna kako treba srediti rečenicu u skladu sa enciklopedijskim stilom i rađe bi je samo označio za sređivanje, nego da sam čeprka. Nadalje, možda nije jedna rečenica, nego celi pasus. Šablon se može i tu koristiti. Označavanje celog članka može biti neprecizno i nejasno, pogotovo ako je on dugačak. ''Inline'' šabloni služe da konkretno specificiraju i lokaliziraju veće šablone, što bi bio i ovde slučaj. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 02:55 (CEST) :::::::::::::::Kako ne? Koji drugi šablon koi imamo pokriva pitanje - tko, što, koji, čiji, gdje? Nijedan. Koji pokriva - potrebna provjera izvora ili neuspjela provjera izvora? Nijedan. Nije poanta da je inline šablon sam po sebi sporan, nego da je ovo već pokriveno. Za konkretizaciju postoji SRZ članka. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:58 (CEST) ::::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Ta logika nema smisla. Imamo i {{tl|Nedostaje referenca}}, uprkos činjenici da postoji {{tl|Nedostaju izvori}}. Potpuno ista svrha, razlike nema. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:01 (CEST) :::::::::::::::::Je, samo što neutralnost jedne rečenice nije nešto što bi se trebalo rješavati na taj način. Ako u nekoj rečinici piše "Brad Pitt je najljepši muškarac u povijesti", onda se to ispravi, a ne piše da je ta jedna rečenica neobjektivna - tako se samo gomilaju "problemski" članci, a radi se o minornim problemima koje nema potrebe gomilati. Ova dva citirana šablona su drugo - drugi se uglavnom koristi kada izvora uopće nema ili ih je nedovoljno, što je značajan sustavni problem (kao i NPOV članka), a ovo je za pojedinačne tvrdnje koje nisu sustavne. Međutim, pronaći izvor puno je složeniji proces od ispravljanja jedne neneutralne rečenice. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 03:20 (CEST) ::::::::::::::::::Mhm, okej. Slažem se onda. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:32 (CEST) == Kategorije:Dinastije == Poštovane kolege, Na temelju prijedloga jednog kolege postavio sam si pitanje o tome kako postupamo s kategorijama koje se odnose na dinastije. Čini mi se da se o tome već govorilo na Pijaci, kada se raspravljalo o imenima papa i kraljeva, ako se ne varam. U svakom slučaju, ovdje imamo [[:Kategorija:Rjurikovići|kategoriju Rjurikovići]] i [[:Kategorija:Dinastija Rjurikovič|kategoriju Dinastija Rjurikovič]]. Kako ih razvrstavamo – s oznakom "dinastija" ili bez nje? Drugo: imena dinastija, transliteriramo li ih (Rjuriković) ili ih ostavljamo onako kako su zapisani u izvorniku (Rjurikovič)? Hvala. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. oktobra 2025. u 23:39 (CEST) :Mislim da je format "Dinastija [IME]" najpraktičniji jer dokida problem nedosljednosti. Kako ćemo Saxe-Coburg-Gotha? Sakeskoburggotovići? :D Ovako, ako je sve "Dinastija [Ime]", onda smo mirni i sve će biti potpuno dosljedno. Isto vrijedi i za zadržavanje izvornog imena dinastije; to je dosljedno praksi i jezičnim smjernicama koje imamo. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. oktobra 2025. u 02:03 (CEST) :+1 za "Dinastija Rjurikovič", per Edgar. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. oktobra 2025. u 13:32 (CEST) :::Da, i ja se slažem s opcijom "Dinastija Rjurikovič". Slijedi pitanje: hoćemo li dakle sve dinastijske kategorije (i članke) preimenovati prema tome principu? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 17. oktobra 2025. u 01:44 (CEST) ::::Da, dosljednosti radi – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 17. oktobra 2025. u 03:28 (CEST) :::::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Usklađeno za Dinastiju Rjurikovič. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. marta 2026. u 17:22 (CEST) :::::::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: sjajno!– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. marta 2026. u 15:51 (CEST) == Funding tech projects == Hi everyone, The [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group|CEE Hub Technical Advancement working group]] is organising an open call to support software development projects related to Wikimedia. We invite individuals, groups, and affiliates to apply with their tech project ideas. Selected projects will receive funding support. To apply, please send your proposal by '''January 25, 2026''' to: toni.ristovski@wmceehub.org For full details, including eligibility and criteria, please read the [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group#Open_call|'''announcement''' on our Meta page]]. Feel free to reach out if you have any questions. – [[Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] ([[Razgovor s korisnikom:MHeidarzadeh-CEEhub|razgovor]]) 20. januara 2026. u 15:50 (CET) == Tipografska standardizacija šablona Jez-x == {{zaglavlje rasprave|<nowiki/> * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na ćirilici i latinici u jezičnim šablonima u kurzivu. * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na drugim pismima običnim slovima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. marta 2026. u 00:14 (CET) |Usvojeno}} Trenutno neki [[:Kategorija:Šabloni Jez-x|šabloni Jez-x]] koriste kurziv, a neki obična slova. Dosad smo sledili praksu s enwikija koja je nalagala da se tekst na latiničnim stranim jezicima piše u kurzivu, a tekst na ćiriličnim običnim slovima. Tako imamo [[Šablon:Jez-en]] koji ispisuje kurzivni tekst i [[Šablon:Jez-ru]] koji ispisuje obična slova. Ovo rešenje nije optimalno iz sledećih razloga: * U ćiriličnoj verziji članaka (putem Jezičkog konvertora) ćirilični strani tekst nema nikakvu kurzivnu označenost, odudarajući od latiničnog konteksta. * Ćirilični zapis nekad treba da bude ukošen, pogotovo za nazive umetničkih dela. Međutim, tu se postavljaju nova pitanja: * Nazivi dela na stranom jeziku koji se služi latinicom takođe trebaju biti iskošeni. Trenutno nema nikakve razlike u tipografiji između nasumične strane reči poput ''computer'' i naziva dela poput ''Romeo and Juliet''. Zašto se uopšte koristi kurziv ako nam je već naznačen naziv jezika? Kolega [[Korisnik:Vipz|Vipz]] izneo je sledeće ideje za tipografsku standardizaciju na Discordu: * Ne treba stavljati u kurziv nijedan strani naziv koji se u jeziku izvorniku ne piše u kurzivu. * Ne treba stavljati podebljanje ni na jedan strani naziv u zagradama kako bi se izbjegla preterana upotreba podebljanja u prvoj rečenici članka. * Tekst na drugim pismima nikad ne treba stavljati u kurziv, osim srpskohrvatske ćirilice koja će se automatski prikazati u kurzivu kroz transliterator. Vipz je naveo Nirnberg kao adekvatan primer varijantske ujednačenosti: * '''Nürnberg''' (izgovor: Nirnberg) je [...] * '''Nürnberg''' je * '''Nirnberg''' (njemački: Nürnberg) je [...] * '''Nirnberg''' je Ja bih ovde dodao da se ćirilca može italicizirati za nazive dela, kao u [[Zločin i kazna]]. Ovi predlozi su dosta velika promena dosadašnje prakse, pa bi bilo poželjno videti širi stav zajednice i koliko je sve ovo izvodljivo. Moj prvobitni predlog je bio da se ćirilica italicizira i da se time latinični i ćirilični konteksti izjenače. Ideja je prosta i konkretna, ali ne ulazi u suštinu drugih povezanih pitanja. Unapred zahvalan na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 02:02 (CET) :Moj kontrapredlog: Budući da jezički šaboni govore o terminima kao takvima, predlažem kodifikaciju prakse sa ruwikija: :* Ćirilički i latinički zapisi na stranom jeziku u jezičkim šalonima pišu se uvek kurzivom, nezavisno o kom je terminu reč. :* Ostali zapisi na drugim pismima pišu se bez kurziva, jer većina drugih pisama i ne podržava kurziv. :– [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 03:26 (CET) :Glede kako su i latinica i ćirilica naša pisma, ja sam za stavljanje i latiničnih i ćiriličnih naziva u nakošen tekst, a sad ostala, nama strana pisma se ne moraju stavljati. – [[Korisnik:Fertile Snowcent|Fertile Snowcent]] ([[Razgovor s korisnikom:Fertile Snowcent|razgovor]]) 12. marta 2026. u 07:04 (CET) ::Ovo je puno komplicirano za stvar koja je suštinski čisto stilska odluka koja se u nekom kasnijem trenutku može lako promijeniti. Svi argumenti imaju smisla, s tim da se slažem s dosad izrečenim da nećirilična-nelatinična strana pisma trebaju ostati kako jesu, dakle bez kurziva. Ostalo, podržavam opciju koja je najlakša za provesti u tehničkom smislu jer mislim da neće kvaliteta projekta opasti ako piše "Nürnberg" ili ''Nürnberg''. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 12. marta 2026. u 15:04 (CET) :::Типографија је далеко мање важна, од непоштовања срБског језика у целини. Нема екавице, нема срБских речи... Превођење хрватског на срБски, изостаје... У суштини, ћирилично писмо, које ви овде користите, није српски језик, него непостојећи хрватски, исписан ћирилицом. – [[Posebno:Doprinosi/&#126;2026-16512-01|&#126;2026-16512-01]] ([[Razgovor s korisnikom:&#126;2026-16512-01|razgovor]]) 16. marta 2026. u 08:41 (CET) :::::: Dragi korisniče, hvala vam na komentaru, uzeću slobodu da ga shvatim ozbiljno. Mislim da vaša kritika – iz vašeg ugla – je na mestu, ali iz našeg ona se uklapa u dugačak niz primedbi koje smo tokom godina dobijali, a koje imaju za cilj da dovedu u pitanje samu legitimnost srpskohrvatskog jezika. Vaša mi, dakle, deluje kao legitimna opservacija, dok je u toj nepreglednoj seriji sličnih kritika najčešće bila reč o pravim napadima, ponekad iznenađujuće žestokim. Bilo je ljudi koji su iz tog razloga pokretali zahteve za zatvaranje čitavog našeg projekta. Te zahteve smo, razume se, uredno vratili pošiljaocu pa danas na to više i ne trošimo mnogo vremena: ako korisnik napadne projekat na osnovu jezika, mi ga jednostavno blokiramo i pozovemo da svoju finu retoriku i nacionalnu lingvistiku praktikuje tamo gde će biti bolje shvaćen. :::::: S naše strane, ostajemo Vikipedija na srpskohrvatskom jeziku, polazimo od načela policentričnosti jezika te nastojimo da očuvamo koegzistenciju različitih varijanti istog jezika. Lično se trudim da osiguram pluralitet glasova, ali vas uveravam da moje kolege čine isto — a možda i bolje od mene. :::::: Odgovoriću direktno na vašu poruku. Pođimo od upotrebe jezika: vaša poruka je napisana ćirilicom, ali pišete "срБског језика", dok je pravilno "српског језика". Kažete "Нема екавице, нема срБских речи": jeste li sigurni u to? Imamo, na primer, članke [[Ludwig Wittgenstein|Ludwig Wittgenstein]] ili [[Vlajko Begović]], izabrali smo ih za članke od vrednosti i preporučujem vam da ih pročitate. Kažete: "Превођење хрватског на срБски изостаје". Mi ne prevodimo iz jedne varijante u drugu. Nikako i nipošto! Iz kog razloga bi jedan Austrijanac prevodio [[Heinrich Heine|Hajnovu]] pesmu sa nemačkog na austrijski? Ako on ne razume tekst Heinea, onda Heine nije stranac — već jednostavno on nije pročitao dovoljno knjigâ na svome sopstvenom jeziku. Po mom mišljenju, ako govorite srpski, trebalo bi da vam bude sasvim prirodno da čitate i Krležu i Daviča, i to bez ikakvog napora. Uz to, opšte pravilo kod nas jeste da članak prati onu jezičku varijantu koja dominira u njegovom tekstu. Ako ste, recimo, napisali deset hiljada reči u standardu kakav se govori i piše u Nišu, a drugi korisnik je dodao dvesta u varijanti kakva se koristi u Umagu, onda će se prilikom generalnog pregleda (na kraju, inače) tekst u pravilu uskladiti sa niškom varijantom. Ali pojmovi i sadržaj moraju ostati tačno onakvi kakvi jesu — bez obzira na jezičku varijantu. Lep pozdrav – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 16. marta 2026. u 18:16 (CET) :::::::Saglasan sam s Inokosnim organom ovde. Dapače/štaviše, većina članaka na ovoj jezičkoj verziji Wikipedije napisana je, igrom slučaja, na srpskoj varijanti ekavskog izgovora (botovski unosi), i kao takvi to su legitimni članci jednakog statusa na ovome projektu, što je regulirano usvajanjem [[Wikipedija:Jezičke smjernice|jezičkih smernica]]. Što se tiče ispravne transkripcije stranih reči, to je pitanje na kojem ova zajednica aktivno radi i razmatra sve moguće solucije kako da Jezički konvertor radi najbolji mogući posao. U tom pogledu, mislim da ovaj projekat nastoji očuvati sve raznolikosti našeg jezika, ali da istovremeno ostane praktičan i upotrebljiv. Ipak, svaka pomoć u poboljšanju kvaliteta Jezičkog konvertora je dobrodošla, pa sam zato urgirao da ovaj komentar bude shvaćen dobronamerno i da imamo što širu paletu mišljenja kako bismo ostvarili naš cilj ravnopravnosti svih standardnih varijeteta. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 17. marta 2026. u 00:45 (CET) {{podnožje rasprave}} == Request for Comment: VisualEditor automatic reference names == <div lang="en" dir="ltr"> Hi, I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]’s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. Apologies for writing in English. {{Int:Please-translate}}! We are considering to work on [[:m:Community Wishlist/W17|Community Wishlist/W17: Improve VE references' automatic names and reuse]]. This has been a long-term issue for wikitext editors (see e.g. [[:en:WP:VisualEditor/Named references]]) which has been among the top-voted wishes in several [[:m:Community Wishlist Survey|Community Wishlist Surveys]], e.g. [[:m:Community Wishlist Survey 2017/Editing/VisualEditor: Allow editing of auto-generated references before adding them|2017]], [[:m:Community Wishlist Survey 2019/Citations/VisualEditor: Allow references to be named|2019]], [[:m:Community Wishlist Survey 2022/Editing/VisualEditor should use human-like names for references|2022]] or [[:m:Community Wishlist Survey 2023/Editing/VisualEditor should use proper names for references|2023]]. We would like your input on the [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|solutions]] proposed on our project page: '''[[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names]]'''. We are considering several options, which can be combined if desired by the community. * Changing the default pattern for automatically generated reference names (currently <code>":n"</code>, e.g. <code>":0"</code>, <code>":1"</code>...) to use the [[:mw:Help:Reference Previews#Exposed reference types|reference type]] instead (e.g. <code>"book_reference-1"</code>). * Providing a simple mechanism for communities to configure a different default name. * Generating automatic reference names based on the [[:en:domain name|domain name]] (if it’s a web citation). * Generating automatic reference names based on template parameters (e.g. "title" or "last"+"first") – defined by the community. === Feedback === [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|Visit our project page]] to read about our proposal in detail and share your thoughts [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|on metawiki]]. '''Please note''': We will only implement a solution if there’s clear consensus among the global community. Our intention is not to build the perfect solution, but to find a simple and lean one that alleviates the pain caused by auto generated names. We are aware that some experienced VisualEditor users might prefer an option to manually change reference names in VisualEditor, but such a UX intervention is difficult to achieve across reference types and thus out of scope for our team, we can only improve the auto-naming mechanism. We are happy about suggestions for improving certain details of the proposed solutions. Any other feedback and alternative proposals are also welcome – even though it’s out of scope for us, it might still be relevant for future work on this topic. Please support us interpreting consensus by clearly indicating your opinion (e.g. by using support/neutral/oppose templates). We are aware of [[:en:WP:NOTVOTE]], but given that we are facilitating this discussion with users from different wikis, potentially commenting in their native language, clearly indicating your position helps us avoid misunderstandings. Thank you for participating!</div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|razgovor]])</bdi> 19. marta 2026. u 12:15 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/MassMessageRecipients&oldid=30281362 --> == Action Required: Update templates/modules for electoral maps (Migrating from P1846 to P14226) == Hello everyone, This is a notice regarding an ongoing data migration on Wikidata that may affect your election-related templates and Lua modules (such as <code>Module:Itemgroup/list</code>). '''The Change:'''<br /> Currently, many templates pull electoral maps from Wikidata using the property [[:d:Property:P1846|P1846]], combined with the qualifier [[:d:Property:P180|P180]]: [[:d:Q19571328|Q19571328]]. We are migrating this data (across roughly 4,000 items) to a newly created, dedicated property: '''[[:d:Property:P14226|P14226]]'''. '''What You Need To Do:'''<br /> To ensure your templates and infoboxes do not break or lose their maps, please update your local code to fetch data from [[:d:Property:P14226|P14226]] instead of the old [[:d:Property:P1846|P1846]] + [[:d:Property:P180|P180]] structure. A [[m:Wikidata/Property Migration: P1846 to P14226/List|list of pages]] was generated using Wikimedia Global Search. '''Deadline:'''<br /> We are temporarily retaining the old data on [[:d:Property:P1846|P1846]] to allow for a smooth transition. However, to complete the data cleanup on Wikidata, the old [[:d:Property:P1846|P1846]] statements will be removed after '''May 1, 2026'''. Please update your modules and templates before this date to prevent any disruption to your wiki's election articles. Let us know if you have any questions or need assistance with the query logic. Thank you for your help! [[User:ZI Jony|ZI Jony]] using [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:09 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:ZI Jony@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Technical_Village_Pumps_distribution_list&oldid=29905755 --> :Nemamo što uraditi povodom ovoga. Jedini shwiki šablon na popisu stranica koju su generisali je [[Šablon:PBB/2065]], a on ne koristi svojstva Wikipodataka. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:18 (CEST) == Uvođenje Wikiljubavi == {{Zaglavlje rasprave|Zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje Wikiljubavi, na temelju čega je dodatak uveden. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:31 (CEST)|Uvedeno}} Predlažem uvođenje '''[[:mw:Extension:WikiLove|Wikiljubavi]]''' na srpskohrvatskoj Wikipediji. Riječ je o dodatku koji služi da olakša iskazivanje zahvalnosti i slanje priznanja drugim korisnicima. Dodatak se već koristi na enwikiju i srwikiju. Interfejs sam u potpunosti lokalizirao, a dodatak unaprijed konfigurirao. Mislim da će služiti kao dobra stvar za motiviranje novih i postojećih korisnika. Unapred zahvaljujem na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:36 (CEST) :Ako je tehnički okej (ne razumijem se previše u to, ali kolege će javiti), nemam niš protiv :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. aprila 2026. u 13:39 (CEST) :Izgleda zanimljivo, saglasan sam – [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:44 (CEST) ::{{za}}, i ja se slažem. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 02:24 (CEST) :[[phab:T424891|Odgovarajući zadatak]] na Phabricatoru. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 21:54 (CEST) :: Done :). [[Korisnik:Neriah|Neriah]] ([[Razgovor s korisnikom:Neriah|razgovor]]) 5. maja 2026. u 22:23 (CEST) :::Oh, thank you so much! :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:28 (CEST) {{podnožje rasprave}} <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> == Survey (proposed direction for Wishlist) == Apologies if this has not yet been translated into your wiki's language. {{int:Please-translate}}. You are invited to voice your opinion on a new [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|community-proposed direction]] for the [[m:Community Wishlist|Community Wishlist]]. {{Int:Feedback-thanks-title}} [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 29. maja 2026. u 05:07 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:기나ㅏㄴ@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:%EA%B8%B0%EB%82%98%E3%85%8F%E3%84%B4/MassMessage&oldid=30604233 --> == [[Posebno:BrokenRedirects|Posebno:-{BrokenRedirects}-]], [[Posebno:UnusedCategories|Posebno:-{UnusedCategories}-]] i sl. == {{komentar}} Pozdrav svima, naime, izgleda da ovakve tzv. „Posebno/-{Special}-” stranice iznad ^ nisu i dalje ažurirane ovdje na sh.wiki, i to još od 10. maja/10. svibnja 2026. godine...? --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 26. juna 2026. u 11:41 (CEST) :@[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Ovo je nešto za vas... – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 26. juna 2026. u 18:51 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]]: Ažurirano jutros. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:29 (CEST) :::{{komentar}} Dopuna: Vidi: -{[[:phab:T430269]]}-. --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ::::{{urađeno}} Završeno ({{odgovor|Milicevic01}} kolega Milićević). --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) :::::{{odgovor|Milicevic01}} Fala ti, Milićeviću! :-) --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ==Deceased user== Greetings and sorry for my English. Please provide page protection for User:Gobonobo. We would like to preserve the page as it is without future automated modifications. Maybe you can help. Thank you. He died in April 2026. Obituary is available by email on request. -[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]] ([[Razgovor s korisnikom:SusanLesch|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 00:37 (CEST) :@[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]]: Done. My condolences! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:28 (CEST) == Growth/Newsletters/36 == <div class="plainlinks mw-content-ltr" lang="en" dir="ltr"> [[File:Growth team logo - Icon only.svg|right|180px|frameless|class=skin-invert]] ''Updates from the [[mw:Special:MyLanguage/Growth|Growth]] team on our work to improve the new editor experience.'' === Recent releases === ====Account creation experiments==== Several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|experiments to increase successful account creation]] have delivered significant results. * An updated message shown to logged-out mobile users who try to edit produced a 27% relative increase in account creation and is being scaled to all wikis. ([[phab:T424595|T424595]]) * A new account menu button in the mobile web header, [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Experiment Results: Mobile Web Account Menu|A/B tested across five Wikipedias with nearly 8 million participants]], made logged-out mobile users 25% more likely to create an account, with no significant difference in constructive editing behavior. ([[phab:T428220|T428220]]) *A simpler post-edit dialog for temporary account holders increased permanent account creation by 87% (relative), converting more temp editors into registered ones. ([[phab:T416418|T416418]])[[File:Create account - July 2026 updates.png|thumb|The redesigned account creation form increases registration by a relative 24.4%]] *We also redesigned the account creation form itself ([[phab:T409236|T409236]]): adding real-time username validation, a concise summary of the username policy, a "reveal password" option, and a simplified design aligned with [[wmdoc:codex/latest|Codex]] guidelines. In an A/B test on English Wikipedia mobile, users who saw the redesigned form created permanent accounts at a rate of 20.4%, compared to 16.4% for the control group (a 24.4% relative increase). ====Revise Tone structured task==== [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages that may contain non-encyclopedic language and guides them through revising the tone. In A/B testing on Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, newcomer task completion rates were [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone#Experiment Results|38.7% higher]] than the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended July 9, and the feature is now available to everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|We plan]] to release Revise Tone to more wikis. ====Automated mentor list cleanup==== Communities can now [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatically mark inactive mentors as ''away'' or remove them from mentorship entirely]] (which automatically reassigns their mentees). Inactivity is based on edits, and talk page responses count, so mentors answering mentee questions remain active. We recommend enabling both options together; administrators can enable them via [[Special:CommunityConfiguration]] and review the mentor list at [[Special:ManageMentors]]. ====Growth features for Wikidata==== Growth features are [[phab:T400937|now available at Wikidata]], including a simplified Newcomer Homepage, Mentorship, the Impact module, Community Updates and the Help Panel. === Work in progress === [[File:Home designs labeled.png|thumb|Early concepts for evolving the Newcomer Homepage into a personalized 'Home' that grows with contributors.]] ====Home==== The Growth and [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools|Moderator Tools]] teams are developing [[mw:Special:MyLanguage/Home|Home]] ([[phabricator:T419358|T419358]]): a unified, personalized landing page intended to replace the Newcomer Homepage. Rather than remaining a newcomer-only feature, Home will evolve with users as they gain experience, surfacing Suggested Edits, edits to review, and moderation workflows at the right moment. === Research === The [https://research.wikimedia.org/ Wikimedia Research team], in partnership with the Growth Team, published findings from two projects on how new editors learn and integrate into the community: * [[m:Research:Understanding_newcomer_mentorship_on_Wikipedia|Understanding newcomer mentorship on Wikipedia]] * [[m:Research:Successful_Newcomers_Survey_2025#Results|Successful Newcomers Survey]] ''<small>'''[[mw:Special:MyLanguage/Growth/Newsletters|Growth team's newsletter]]''' prepared by [[mw:Special:MyLanguage/Growth|the Growth team]] and posted by [[m:User:MediaWiki message delivery|bot]] • [[mw:Talk:Growth|Give feedback]] • [[m:Special:MyLanguage/Global message delivery/Targets/Growth team updates|Subscribe or unsubscribe]].</small>'' </div> 18. augusta 2026. u 15:17 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Growth_team_updates&oldid=30870183 --> == Dodavanje aliasa Draft: i Draft talk: za imenske prostore Nacrt: i Razgovor o nacrtu: == {{zaglavlje rasprave|Konsenzus za ovaj prijedlog je postignut. Predložene promjene u procesu su usvajanja: [[phab:T440179]]. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 12. oktobra 2026. u 22:53 (CEST)|ishod}} Predlažem dodavanje kanonskih i globalnih (engleskih) aliasa {{kod|Draft:}} i {{kod|Draft talk:}} za imenske prostore {{kod|Nacrt:}} i {{kod|Razgovor o nacrtu:}}. Nedostatak tih aliasa uzrokuje razne probleme, što između ostalog utječe na međuwiki veze, kao i korisničke skripte i alate koji se oslanjaju na engleske/kanonske nazive. Pogledati [[phab:T440179]] za više informacija. Ovo nam je nekako promaklo kad smo nekoliko godina unazad uvodili nacrtne imenske prostore. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 18:22 (CEST) : {{za}} – Ovo je verovatno meni promaklo. Mislim da su engleski pseudonimi korisni. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 20:00 (CEST) == Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika == Započinjem raspravu o ideji da razmotrimo pseudonime koji bi se koristli za lakši pronalazak srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika. Trenutno, srpskohrvatski jezik se može pronaći kucanjem koda <code>sh</code> ili reči "srpskohrvatski" ili "српскохрватски". Ovo je očekivano ponašanje. Međutim, naš jezik ima puno drugih imena i kodova koji se koriste pri njegovom imenovanju. Konkretno, mislim da treba da razmotrimo dodavanje jezičkog koda <code>hbs</code>, kao i pseudonima poput "hrvatskosrpski" i "хрватскосрпски", kao i skraćenice BCMS, BCHS, БСХЦ. Troslovne skraćenice ovde nisu pogodne zbog preklapanja sa ISO kodovima drugih jezika. Imate li još neke ideje za pseudonime? Šta mislite o ovome? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 14. oktobra 2026. u 01:58 (CEST) k4ert57n3d8ftojxs35xq0edx3vmjt8 42710874 42710873 2026-10-13T23:59:07Z Aca 108187 42710874 wikitext text/x-wiki {{pijaca}} == Questions from the CEE Hub regarding your technical village pump == Hello and sorry for writing in English. There is an automatically translated version below, feel free to modify it if it contains errors. I'm user Strainu, member of the [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Steering Committee. One of the directions of the Hub for 2025 is to support its member communities technically, including for technical village pumps. We would like to understand how you use this page, so I would appreciate your answers to a few questions: # If you have a technical problem, does it usually get an answer here? # Does your project have enough technical members to respond such questions? # Are there any profiles missing locally? (for instance: gadget creators, bot creators, people with graphical skills etc.) # On a scale from 1 to 10, how important is it for you to receive an answer in the project's language? # Would you be willing to support smaller communities to resolve technical issues if you get notified about such questions? Thank you! Based on the community's responses, we will try to provide some ideas that would support you in the next few months. Best, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) ---- Ja sam korisnik Strainu, član [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Upravnog odbora. Jedan od pravaca Huba za 2025. godinu je tehnička podrška njegovim članicama, uključujući tehničke seoske pumpe. Želeli bismo da razumemo kako koristite ovu stranicu, pa bih cenio vaše odgovore na nekoliko pitanja: #Ako imate tehnički problem, da li obično ovde dobijete odgovor? #Da li vaš projekat ima dovoljno tehničkih članova koji mogu odgovoriti na takva pitanja? #Da li nedostaju neki profili na lokalnom nivou? (na primer: kreatori gadžeta, kreatori botova, ljudi sa grafičkim veštinama itd.) #Na skali od 1 do 10, koliko je važno za vas da dobijete odgovor na jeziku projekta? #Da li biste bili voljni da podržite manje zajednice u rešavanju tehničkih problema ako biste bili obavešteni o takvim pitanjima? Hvala! Na osnovu odgovora zajednice, pokušaćemo da pružimo nekoliko ideja koje bi vas podržale u narednim mesecima. Srdačno, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) :Hello @[[User:Strainu|Strainu]], we sincerely appreciate your commitment to technically support small CEE Hub member communities. :# Most issues of technical nature are more likely to get an answer here than in other places on the wiki, unless specifically addressed to another active editor more knowledgeable about the specific issue. :# I believe we lack in the number of tech-savvy editors but all questions posed so far have been resolvable relatively easily and quickly. :# At the moment, there is only one local and active editor capable of creating technical solutions for the needs of the entire community. We do not have dedicated creators of either gadgets, graphics, or scripts, relying instead on the replicable solutions from larger wikis (sometimes to no avail). :# Getting help at all, in any language, takes precedence to not getting any. English is the first foreign language of most editors in our community. Translation tools and LLM are widely accessible on the Internet for others. :# Yes. The [[:m:Cross-Project Collaboration Initiative]] was in fact established by several CEE Hub member communities from the region (as an attempt) to strengthen the practice of offering and receiving help, although this project has yet to gain momentum. :Cheers! – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 10. februara 2025. u 17:43 (CET) == Sub-referencing: User testing == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Sub-referencing reuse visual.png|400px|right]] <small>''Apologies for writing in English, please help us by providing a translation below''</small> Hi I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]'s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. We are making great strides with the new [[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]] and we’d love to invite you to take part in two activities to help us move this work further: #'''Try it out and share your feedback''' #:[[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing# Test the prototype|Please try]] the updated ''wikitext'' feature [https://en.wikipedia.beta.wmflabs.org/wiki/Sub-referencing on the beta wiki] and let us know what you think, either [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|on our talk page]] or by [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/talktotechwish booking a call] with our UX researcher. #'''Get a sneak peak and help shape the ''Visual Editor'' user designs''' #:Help us test the new design prototypes by participating in user sessions – [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/gxk0taud/apply sign up here to receive an invite]. We're especially hoping to speak with people from underrepresented and diverse groups. If that's you, please consider signing up! No prior or extensive editing experience is required. User sessions will start ''May 14th''. We plan to bring this feature to Wikimedia wikis later this year. We’ll reach out to wikis for piloting in time for deployments. Creators and maintainers of reference-related tools and templates will be contacted beforehand as well. Thank you very much for your support and encouragement so far in helping bring this feature to life! </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|talk]])</bdi> 28. aprila 2025. u 17:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/Sub-referencing/massmessage_list&oldid=28628657 --> == We will be enabling the new Charts extension on your wiki soon! == ''(Apologies for posting in English)'' Hi all! We have good news to share regarding the ongoing problem with graphs and charts affecting all wikis that use them. As you probably know, the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Graph|old Graph extension]] was disabled in 2023 [[listarchive:list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/EWL4AGBEZEDMNNFTM4FRD4MHOU3CVESO/|due to security reasons]]. We’ve worked in these two years to find a solution that could replace the old extension, and provide a safer and better solution to users who wanted to showcase graphs and charts in their articles. We therefore developed the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Charts extension]], which will be replacing the old Graph extension and potentially also the [[:mw:Extension:EasyTimeline|EasyTimeline extension]]. After successfully deploying the extension on Italian, Swedish, and Hebrew Wikipedia, as well as on MediaWiki.org, as part of a pilot phase, we are now happy to announce that we are moving forward with the next phase of deployment, which will also include your wiki. The deployment will happen in batches, and will start from '''May 6'''. Please, consult [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart/Project#Deployment Timeline|our page on MediaWiki.org]] to discover when the new Charts extension will be deployed on your wiki. You can also [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|consult the documentation]] about the extension on MediaWiki.org. If you have questions, need clarifications, or just want to express your opinion about it, please refer to the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension_talk:Chart/Project|project’s talk page on Mediawiki.org]], or ping me directly under this thread. If you encounter issues using Charts once it gets enabled on your wiki, please report it on the [[:mw:Extension_talk:Chart/Project|talk page]] or at [[phab:tag/charts|Phabricator]]. Thank you in advance! -- [[User:Sannita (WMF)|User:Sannita (WMF)]] ([[User talk:Sannita (WMF)|talk]]) 6. maja 2025. u 17:07 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Sannita (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Sannita_(WMF)/Mass_sending_test&oldid=28663781 --> == Changes to the way some users are granted the right to see temporary account IP addresses == Hello! This is the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product|Trust and Safety Product]] team. We would like to share that we have decided to change the requirements for access to temporary account IP addresses. '''The impact on your community will be minimal'''. We are planning on implementing the change in the week of May 26 ([[phab:T393358|T393358]] + [[phab:T393360|T393360]] + [[phab:T390942|T390942]]). I will keep you updated about the details. We are only changing the rules for users who do not have extended rights (e.g. admins, bureaucrats, checkusers – [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia_Access_to_Temporary_Account_IP_Addresses_Policy#requirements-for-access|see the policy for more examples]]) but their account is a minimum of 6 months old, and who have made a minimum of 300 edits on this wiki. They will lose access to IP addresses ([[phab:T393360|T393360]]), and to have it back, '''they will need to apply for the right. Admins or stewards will decide whether to grant it''' ([[phab:T390942|T390942]]). This will entail human manual work, but this method will be safer than if we continued to grant the rights automatically. We want to emphasize that fewer than five users who don't have extended rights have ever revealed a temporary account's IP addresses on your wiki. We made this decision based on what we heard from you, piloting wikis, particularly Romanian Wikipedians. We also consulted on options with Stewards, and had discussions on Meta-Wiki and about 20 Wikipedias with large communities. When we deploy temporary accounts to more wikis, we will evaluate the impact and may adjust our approach again. In addition, we'd like you to know that requirements for access to the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product/IP_Info|IP Info]] feature will be identical with the ones for access to the temporary accounts' IP addresses (a user will either have full information or none). '''The rationale for the change''' We chose the current numerical thresholds and automatic granting before deploying temporary accounts on any wiki. However, it’s become clear to us that these requirements are quite low and it is still too easy for bad-faith actors to gain access to temporary account IP addresses. We want temporary accounts to meaningfully improve editor privacy, so we need to be more restrictive. Our goal is to more consistently limit IP address access to only those who need it. '''How will this work''' * When a user without extended rights needs to view temporary account IP addresses, they will need to file a request for being added to the "Temporary account IP viewers" group. They will file the request to admins (the local communities will be able to decide what that process will be) or stewards (for wikis without local admins). * The software will require that the user has at least 300 edits and the account since at least 6 months. Admins and stewards will not be able to grant temporary account IP access to accounts that do not meet that criteria. This is a minimum, and we encourage you to enforce higher thresholds. * The user reviewing the request will check if the user applying for the right meets requirements and that they have provided a valid justification. The right itself will be granted through Special:UserRights. * Users who grant requests for the right will also handle removal of the right. We would also like to clarify some details. For your convenience, we will also document some of it in [[mediawikiwiki:Trust_and_Safety_Product/Temporary_Accounts/FAQ|the project FAQ]]. {{Sakrij|naslov=Access to IP addresses|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Separation of the new right''' (checkuser-temporary-account) out to a new group ([[metawiki:Meta:Temporary_account_IP_viewer|Temporary account IP viewers]]), as opposed to technically attaching it to any [[Special:ListGroupRights|existing group]] (like patroller). We have decided to do this for a few reasons: ** '''Having access to IP addresses carries risk'''. This right is similar to checkuser. IP addresses are considered personally identifiable information (a kind of [[:en:personal data|personal data]]). Outside actors who want to access IP addresses will now need to interact with users who have this right. Users with this right should be aware of this, and alert to the possibility of suspicious access requests. ** '''Good practices for privacy protection'''. Giving access to users who are trusted but do not need access to carry on their work is not in line with good practices for processing personal data. ** '''Removal of right'''. Access to IPs will be [[phab:T325658|logged]] ([https://sh.wikipedia.org/wiki/Special:Log?type=checkuser-temporary-account example]). If any misuse of this right is detected, it can be taken away separately from any other permissions the user may hold. It would be difficult and sometimes also unreasonable to remove the rights unrelated to access to IP addresses. ** You may grant the new right to all users belonging to a certain existing group individually. These users must meet the criteria for Temporary account IP viewers, though. ** For clarity – all this does not affect administrators, bureaucrats, checkusers, stewards, and other groups mentioned in the [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Access_to_temporary_account_IP_addresses|global policy]]. * '''Activity requirement'''. With regards to users who would need to be granted access manually, the policy says that they "must edit or take a logged action to the local project at least once within a 365-day period". This requirement is not changing. }} {{Sakrij|naslov=Process of granting the right|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Formality of granting the right'''. There is no need for discussions or votes like Request for Adminship. It does suffice if a single admin makes a decision using their own judgement. * '''Additional requirements for the users applying for the right'''. ** You have autonomy over the process for granting the right. You can adopt thresholds higher than 300 edits, or disallow the "non-admin+" users to have the right. The granting process can be as basic or elaborate as you deem appropriate. ** Which criteria admins should take when deciding whether to grant the right – how to tell whether a user needs access to IP addresses? There are no mandatory requirements beyond a minimum of 300 edits and a 6 month old account. You may introduce additional criteria related to trust to the user (such as no prior blocks or copyright violations) or experience in patrolling activities. * '''Additional burden on administrators'''. We understand the toil of having to grant and remove an additional right. This is indeed a downside. We think that it will only have to be a one-time effort to grant this right to a larger number of people. We are curious if you can find ways to limit this burden. }} '''Next steps on your side we would like to suggest''' * We are encouraging you to consider '''adopting a policy''' on granting and removing the right, if you think you need to add anything to the global policy. * We are encouraging you to '''start granting the right'''. Considering our data (up to a few non-functionaries have ever revealed temporary account IP addresses here), we believe you don't need to rush or spend a lot of time preparing for this before the change comes into force, though. * We would like to show you what level of wiki-bureaucracy seems sufficient from our point of view. [https://meta.wikimedia.org/w/index.php?oldid=28667152 In the sandbox], we have created a draft of what a page with requests for the flag could look like. Of course the final content of the page will depend on your community. We do not want to imply that we are instructing you on this matter. Let us know if you have any questions. Thank you! [[metawiki:User:NKohli_(WMF)|NKohli (WMF)]] and [[Korisnik:SGrabarczuk (WMF)|SGrabarczuk (WMF)]] ([[Razgovor s korisnikom:SGrabarczuk (WMF)|razgovor]]) 16. maja 2025. u 04:22 (CEST) == Join the 6th Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign – 2025 Edition == Dear Wikipedia community, (''Please help translate to your language'') We invite your community to participate in the 6th edition of the [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025|Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign]], a global campaign taking place from July 1 to August 31, 2025. Participants will choose among Wikipedia pages without photos, then add a suitable photo from among the many thousands of photos in the Wikimedia Commons, especially those uploaded from thematic contests ([[:m:Wiki Loves Africa|Wiki Loves Africa]], [[:m:Wiki Loves Earth|Wiki Loves Earth]], [[:m:Wiki Loves Folklore|Wiki Loves Folklore]], [[:m:Wiki Loves Monuments|Wiki Loves Monuments]], etc.) over the years. More than 80 Wikimedia affiliates have participated since the campaign was launched in 2020 and have added images to more than 400,000 Wikipedia articles in over 245 Wikipedia languages. Thanks to the volunteer contributors! We now invite your community to organize and lead the campaign within your community. As a local organizer, you may: *Encourage individual members to take part by adding images to Wikipedia articles. *Host edit-a-thons focused on improving visual content. *Organize training workshops to teach contributors how to correctly integrate images into Wikipedia. These activities will help build local capacity and increase visual content across Wikipedia. Please note that for participants to be eligible to participate in the campaign, they need to have registered an account for at least a year before the official start date of the contest. That is, for the 2025 edition, they must have registered an account on or before July 1, 2025. The account can be from any Wikimedia project wikis. The organizing team is looking for a contact person to coordinate WPWP participation at the Wikimedia user group or chapter level (geographically or thematically) or for a language Wikipedia. We would be glad for you to [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|sign up directly]] at [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|WPWP Participating Communities]]. With kind regards, [[User:Reading Beans]] On behalf of the Wikipedia Pages Wanting Photos campaign 2025. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 18. maja 2025. u 23:53 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:T Cells@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Wikipedia_Pages_Wanting_Photos_2025/Call_for_participation_letter/Village_pump&oldid=28751075 --> == Poboljšanje jezičkih fallbackova == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 20:09 (CEST)|Uvedeno}} Na prijedlog Međuprojektne saradnje, donosim nekoliko ideja za poboljšanje jezičkih fallbackova unutar interfejsa. Za glavni srpskohrvatski kod: * sh (trenutno): <code>$fallback = 'sh-latn, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh (predloženo): <code>$fallback = 'sh-latn, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski latinični kod treba proširiti fallbackove (tako da idu prvo latinični ijekavski, pa ćirilični): * sh-latn (trenutno): <code>$fallback = 'sh, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh-latn (predloženo): <code>$fallback = 'sh, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski ćirilični kod treba proširiti fallbackove (tako da prvo idu ćirilični pa latinični): * sh-cyrl (trenutno): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sh-latn';</code> * sh-cyrl (predloženo): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sr, cnr-cyrl, sr-latn, sr-el, sh, sh-latn, bs, cnr, cnr-latn, hr';</code> U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:42 (CEST) :Prijedlog je još u izradi/pripremi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 12:39 (CEST) ::Prijedlog je sada spreman. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 17:14 (CEST) :::Samo da specificiram, fallbackovi su rezervni jezici koji se upotrebljavaju u slučaju da neka poruka interfejsa nije prevedena na srpskohrvatski jezički kod. Dakle, da uzmemo primjer sh-cyrl, ako poruka nije prevedena na srpskihrvatsku ćirilicu, uzima se prijevod iz srpske ćirilice; ako prijevoda nema u srpskoj ćirilici, onda se uzima prijevod iz crnogorske ćirilice itd. Nadam se da je sada jasnije kako ovo radi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 1. jula 2025. u 08:04 (CEST) ---- Budući da nema protivljenja, zaključujem da postoji konsenzus za poboljšanje jezičkih fallbackova. Bit će napravljen task na Phabricatoru i zakrpa na Gerritu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:56 (CEST) :Ovo se ipak mora reducirati na 8 jezičkih kodova, s obzirom na tehnička ograničenja. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 01:45 (CEST) ::Uvedeno, zbog tehničkih ograničenja izostavljeni su sledeći kodovi: <code>cnr-cyrl</code>, <code>cnr-latn</code>, <code>cnr</code>, <code>sr</code>. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:53 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Poboljšanje transwiki uvoza == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 19:56 (CEST)|Uvedeno}} Na inicijativu Međuprojektne saradnje, predlažem omogućavanje transwiki uvoza sa sledećih Wikipedija: * bs * hr * sr U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:51 (CEST) :{{za}}, podržavam.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. juna 2025. u 23:08 (CEST) ---- Na temelju provedene rasprave zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje transwiki uvoza sa bswikija, hrwikija i srwikija. Izrađen je [https://phabricator.wikimedia.org/T399113 odgovarajući task na Phabricatoru]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:03 (CEST) :Uvedeno. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:54 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Wikidata Item and Property labels soon displayed in Wiki Watchlist/Recent Changes == ''(Apologies for posting in English, you can help by translating into your language)'' Hello everyone, the [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Wikidata For Wikimedia Projects]] team is excited to announce an upcoming change in how Wikidata edit changelogs are displayed in your [[Special:Watchlist|Watchlists]] and [[Special:RecentChanges|Recent Changes]] lists. If an edit is made on Wikidata that affects a page in another Wikimedia Project, the changelog will contain some information about the nature of the edit. This can include a QID (or Q-number), a PID (or P-number) and a value (which can be text, numbers, dates, or also QID or PID’s). Confused by these terms? See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Glossary|Wikidata:Glossary]] for further explanations. The upcoming change is scheduled for '''17.07.2025''', between '''1300 - 1500 UTC'''. The change will display the label (item name) alongside any QID or PIDs, as seen in the image below: [[File:Apr10 edit summary on Wikidata.png|An edit sum entry on Wikidata, labels display alongside their P- and Q-no.'s]] These changes will only be visible if you have Wikidata edits enabled in your User Preferences for Watchlists and Recent Changes, or have the active filter ‘Wikidata edits’ checkbox toggled on, directly on the Watchlist and Recent Changes pages. Your bot and gadget may be affected! There are thousands of bots, gadgets and user-scripts and whilst we have researched potential effects to many of them, we cannot guarantee there won’t be some that are broken or affected by this change. Further information and context about this change, including how your bot may be affected can be found on this [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|project task page]]. We welcome your questions and feedback, please write to us on this dedicated [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Talk page]]. Thank you, - [[m:User:Danny_Benjafield_(WMDE)|Danny Benjafield (WMDE)]] on behalf of the Wikidata For Wikimedia Projects Team. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 14. jula 2025. u 14:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Danny Benjafield (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Danny_Benjafield_(WMDE)/MassMessage_Test_List&oldid=28981877 --> == Šabloni:tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako == Imamo glavne šablone za provjeru točnosti informacija u sadržaju članka. Nalaze se u kategoriji [[:Kategorija:Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti|Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti]]. Ako imate još šablona za predložiti, slobodno dodajte.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:23 (CEST) :Odlično. Uključi te šablone na bar jednoj stranici, da ne bi zatrpavale [[Posebno:UnusedTemplates|izveštaje održavanja]]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:35 (CEST) :::Njih bi bilo preporučljivo koristiti što više, naravno pri patroliranju. Na primjer, nisam dužan brisati ili forsirano gledati kroz prste informaciji koja je sumnjiva, ali zato mogu postaviti upit i ukazati na njezinu nestabilnost. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:09 (CEST) ::::Naravno, podrazumijeva se. Moja gornja napomena odnosila se na to da svaki šablon treba imati bar 1 uključenje, pa makar i samo na vlastitoj dokumentacijskoj stranici, kako ne bismo opterećivali izvještaje. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:11 (CEST) ::Da, naravno, to ćemo brzo. ::Imam dodatno pitanje tj. napravio bih i sljedeće dodatne šablone: :::– <u>Neprovjerljiva hipoteza</u> :::– <u>Vrlo sumnjivo</u> :::– <u>Neneutralno stajalište</u> :::– <u>Nelogično</u> :::– <u>Neprecizno</u> ::Ali nisam siguran, jer ako dublje pogledamo, oni upućuju na provjeravanja koja su već uključena u šablonima tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako. Možda samo se dodaju neke suptilnosti: "neprovjerljiva hipoteza" ili "neprovjerljivo", znači ne samo da nema izvora, nego za dotične činjenice nema mogućih dokaza; "vrlo sumnjivo" bi bio generičan šablon (što po sebi nije naj naj); "neneutralno stajalište" bi bila ''inline'' verzija postojećeg šablona [[:Šablon:NPOV|NPOV]], tako da u sadržaju mogu točno ukazati gdje stoji neneutralna izjava; ostala dva šablona bi bila također generična. Što mislite vi o ovome? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:29 (CEST) :::Ako {{xt|za dotične činjenice nema mogućih dokaza}}, onda takva činjenica ne treba ni biti u članku. Šablon tu nema upotrebnu vrednost. Vrlo sumljivo mi je vrlo sumljivo. Za neneutralnu tvrdnju se slažem – to treba napraviti (v. [[:en:Template:POV statement|neutralnost osporena]]). Ostala dva šablona su mi neprecizna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:36 (CEST) :::::Sjajno. @[[Korisnik:Aca|Aca]] Možemo li ga nazvati "neneutralno", radi jednostavnosti? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:42 (CEST) ::::::Može, ''less is more'', možda radije "pristrano"? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 20:04 (CEST) :::::::Mislim da nam za sada ne treba toga toliko. "Nelogično" je nepotrebno jer je to vrijednosni sud sam po sebi; nelogične rečenice treba uklanjati, a ne ih ostavljati - plus, nije svakome sve isto logično, a ako baš piše da "RIbe plivaju u vodi dok trče kopnom", onda tu ne treba šablon, nego brisanje. "Vrlo sumnjivo" je neenciklopedijski i te izjave isto treba uklanjati ili staviti {{tl|fact}} uz obrazloženje. "Neprecizno" je okej, ali nisam siguran koliko nam treba. "Neprovjerljiva hipoteza" je nešto za naučnike - mi to nismo. Ja ne mogu procijeniti je li nekakva hipoteza provjerljiva ili ne jer nemam dovoljno stručnih znanja za to. "Neneutralno stajalište" nam ne treba iz dva razloga. Prvo, imamo {{tl|NPOV}}, a drugo - dogovoreno je odavno da članci ne imaju sadržavati vrijednosne sudove ili stajališta. Dakle, jedino možda "neprecizno", ali mislim da nam ni to '''trenutno''' ne treba. Za to bismo morali prvo imati neku stilsku smjernicu o tome što je precizno, a što ne. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 19. jula 2025. u 03:19 (CEST) ::::::::::Okej, onda da izbrišem šablon "neneutralno" (Edgar) ili da ga "preimenujem" (Aca)? ::::::::::Što se tiče smjernice, ide na moju listu "stvari za uraditi". – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:15 (CEST) :::::::::::Sredio sam ja to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. jula 2025. u 19:25 (CEST) ::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Možda je bolje da taj šablon vratimo i preimenujemo. Bilo bi super da možemo ''inline'' označavati sporne tvrdnje, što je svrha šablona. Šablon POV služi za označavanje celog članka, a ovaj šablon koristio bi se za konkretne rečenice. Zadnjih nekoliko dana sređivao sam članke s pristranim formulacijama, gde su problematične bile samo pojedine rečenice, ali ne i celi članak. Zato mislim da šablon ima svrhu i da ga treba vratiti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:39 (CEST) :::::::::::::Jedna rečenica se treba riješiti na mjestu, a ne ostavljati. Ukoliko je sistemski, onda ima opći šablon, koji može ići i za sekciju, a ne cijeli članak. Svrha ovih šablona je da popune praznine koje postoje kod većih šablona, a ne da dupliciraju istu svrhu. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:46 (CEST) ::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Po toj logici ne bi trebalo da postoji nijedan ''inline'' šablon ({{redni citat|[j]edna rečenica se treba riješiti na mjestu}}). Možda neko ne zna kako treba srediti rečenicu u skladu sa enciklopedijskim stilom i rađe bi je samo označio za sređivanje, nego da sam čeprka. Nadalje, možda nije jedna rečenica, nego celi pasus. Šablon se može i tu koristiti. Označavanje celog članka može biti neprecizno i nejasno, pogotovo ako je on dugačak. ''Inline'' šabloni služe da konkretno specificiraju i lokaliziraju veće šablone, što bi bio i ovde slučaj. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 02:55 (CEST) :::::::::::::::Kako ne? Koji drugi šablon koi imamo pokriva pitanje - tko, što, koji, čiji, gdje? Nijedan. Koji pokriva - potrebna provjera izvora ili neuspjela provjera izvora? Nijedan. Nije poanta da je inline šablon sam po sebi sporan, nego da je ovo već pokriveno. Za konkretizaciju postoji SRZ članka. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:58 (CEST) ::::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Ta logika nema smisla. Imamo i {{tl|Nedostaje referenca}}, uprkos činjenici da postoji {{tl|Nedostaju izvori}}. Potpuno ista svrha, razlike nema. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:01 (CEST) :::::::::::::::::Je, samo što neutralnost jedne rečenice nije nešto što bi se trebalo rješavati na taj način. Ako u nekoj rečinici piše "Brad Pitt je najljepši muškarac u povijesti", onda se to ispravi, a ne piše da je ta jedna rečenica neobjektivna - tako se samo gomilaju "problemski" članci, a radi se o minornim problemima koje nema potrebe gomilati. Ova dva citirana šablona su drugo - drugi se uglavnom koristi kada izvora uopće nema ili ih je nedovoljno, što je značajan sustavni problem (kao i NPOV članka), a ovo je za pojedinačne tvrdnje koje nisu sustavne. Međutim, pronaći izvor puno je složeniji proces od ispravljanja jedne neneutralne rečenice. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 03:20 (CEST) ::::::::::::::::::Mhm, okej. Slažem se onda. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:32 (CEST) == Kategorije:Dinastije == Poštovane kolege, Na temelju prijedloga jednog kolege postavio sam si pitanje o tome kako postupamo s kategorijama koje se odnose na dinastije. Čini mi se da se o tome već govorilo na Pijaci, kada se raspravljalo o imenima papa i kraljeva, ako se ne varam. U svakom slučaju, ovdje imamo [[:Kategorija:Rjurikovići|kategoriju Rjurikovići]] i [[:Kategorija:Dinastija Rjurikovič|kategoriju Dinastija Rjurikovič]]. Kako ih razvrstavamo – s oznakom "dinastija" ili bez nje? Drugo: imena dinastija, transliteriramo li ih (Rjuriković) ili ih ostavljamo onako kako su zapisani u izvorniku (Rjurikovič)? Hvala. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. oktobra 2025. u 23:39 (CEST) :Mislim da je format "Dinastija [IME]" najpraktičniji jer dokida problem nedosljednosti. Kako ćemo Saxe-Coburg-Gotha? Sakeskoburggotovići? :D Ovako, ako je sve "Dinastija [Ime]", onda smo mirni i sve će biti potpuno dosljedno. Isto vrijedi i za zadržavanje izvornog imena dinastije; to je dosljedno praksi i jezičnim smjernicama koje imamo. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. oktobra 2025. u 02:03 (CEST) :+1 za "Dinastija Rjurikovič", per Edgar. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. oktobra 2025. u 13:32 (CEST) :::Da, i ja se slažem s opcijom "Dinastija Rjurikovič". Slijedi pitanje: hoćemo li dakle sve dinastijske kategorije (i članke) preimenovati prema tome principu? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 17. oktobra 2025. u 01:44 (CEST) ::::Da, dosljednosti radi – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 17. oktobra 2025. u 03:28 (CEST) :::::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Usklađeno za Dinastiju Rjurikovič. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. marta 2026. u 17:22 (CEST) :::::::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: sjajno!– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. marta 2026. u 15:51 (CEST) == Funding tech projects == Hi everyone, The [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group|CEE Hub Technical Advancement working group]] is organising an open call to support software development projects related to Wikimedia. We invite individuals, groups, and affiliates to apply with their tech project ideas. Selected projects will receive funding support. To apply, please send your proposal by '''January 25, 2026''' to: toni.ristovski@wmceehub.org For full details, including eligibility and criteria, please read the [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group#Open_call|'''announcement''' on our Meta page]]. Feel free to reach out if you have any questions. – [[Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] ([[Razgovor s korisnikom:MHeidarzadeh-CEEhub|razgovor]]) 20. januara 2026. u 15:50 (CET) == Tipografska standardizacija šablona Jez-x == {{zaglavlje rasprave|<nowiki/> * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na ćirilici i latinici u jezičnim šablonima u kurzivu. * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na drugim pismima običnim slovima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. marta 2026. u 00:14 (CET) |Usvojeno}} Trenutno neki [[:Kategorija:Šabloni Jez-x|šabloni Jez-x]] koriste kurziv, a neki obična slova. Dosad smo sledili praksu s enwikija koja je nalagala da se tekst na latiničnim stranim jezicima piše u kurzivu, a tekst na ćiriličnim običnim slovima. Tako imamo [[Šablon:Jez-en]] koji ispisuje kurzivni tekst i [[Šablon:Jez-ru]] koji ispisuje obična slova. Ovo rešenje nije optimalno iz sledećih razloga: * U ćiriličnoj verziji članaka (putem Jezičkog konvertora) ćirilični strani tekst nema nikakvu kurzivnu označenost, odudarajući od latiničnog konteksta. * Ćirilični zapis nekad treba da bude ukošen, pogotovo za nazive umetničkih dela. Međutim, tu se postavljaju nova pitanja: * Nazivi dela na stranom jeziku koji se služi latinicom takođe trebaju biti iskošeni. Trenutno nema nikakve razlike u tipografiji između nasumične strane reči poput ''computer'' i naziva dela poput ''Romeo and Juliet''. Zašto se uopšte koristi kurziv ako nam je već naznačen naziv jezika? Kolega [[Korisnik:Vipz|Vipz]] izneo je sledeće ideje za tipografsku standardizaciju na Discordu: * Ne treba stavljati u kurziv nijedan strani naziv koji se u jeziku izvorniku ne piše u kurzivu. * Ne treba stavljati podebljanje ni na jedan strani naziv u zagradama kako bi se izbjegla preterana upotreba podebljanja u prvoj rečenici članka. * Tekst na drugim pismima nikad ne treba stavljati u kurziv, osim srpskohrvatske ćirilice koja će se automatski prikazati u kurzivu kroz transliterator. Vipz je naveo Nirnberg kao adekvatan primer varijantske ujednačenosti: * '''Nürnberg''' (izgovor: Nirnberg) je [...] * '''Nürnberg''' je * '''Nirnberg''' (njemački: Nürnberg) je [...] * '''Nirnberg''' je Ja bih ovde dodao da se ćirilca može italicizirati za nazive dela, kao u [[Zločin i kazna]]. Ovi predlozi su dosta velika promena dosadašnje prakse, pa bi bilo poželjno videti širi stav zajednice i koliko je sve ovo izvodljivo. Moj prvobitni predlog je bio da se ćirilica italicizira i da se time latinični i ćirilični konteksti izjenače. Ideja je prosta i konkretna, ali ne ulazi u suštinu drugih povezanih pitanja. Unapred zahvalan na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 02:02 (CET) :Moj kontrapredlog: Budući da jezički šaboni govore o terminima kao takvima, predlažem kodifikaciju prakse sa ruwikija: :* Ćirilički i latinički zapisi na stranom jeziku u jezičkim šalonima pišu se uvek kurzivom, nezavisno o kom je terminu reč. :* Ostali zapisi na drugim pismima pišu se bez kurziva, jer većina drugih pisama i ne podržava kurziv. :– [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 03:26 (CET) :Glede kako su i latinica i ćirilica naša pisma, ja sam za stavljanje i latiničnih i ćiriličnih naziva u nakošen tekst, a sad ostala, nama strana pisma se ne moraju stavljati. – [[Korisnik:Fertile Snowcent|Fertile Snowcent]] ([[Razgovor s korisnikom:Fertile Snowcent|razgovor]]) 12. marta 2026. u 07:04 (CET) ::Ovo je puno komplicirano za stvar koja je suštinski čisto stilska odluka koja se u nekom kasnijem trenutku može lako promijeniti. Svi argumenti imaju smisla, s tim da se slažem s dosad izrečenim da nećirilična-nelatinična strana pisma trebaju ostati kako jesu, dakle bez kurziva. Ostalo, podržavam opciju koja je najlakša za provesti u tehničkom smislu jer mislim da neće kvaliteta projekta opasti ako piše "Nürnberg" ili ''Nürnberg''. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 12. marta 2026. u 15:04 (CET) :::Типографија је далеко мање важна, од непоштовања срБског језика у целини. Нема екавице, нема срБских речи... Превођење хрватског на срБски, изостаје... У суштини, ћирилично писмо, које ви овде користите, није српски језик, него непостојећи хрватски, исписан ћирилицом. – [[Posebno:Doprinosi/&#126;2026-16512-01|&#126;2026-16512-01]] ([[Razgovor s korisnikom:&#126;2026-16512-01|razgovor]]) 16. marta 2026. u 08:41 (CET) :::::: Dragi korisniče, hvala vam na komentaru, uzeću slobodu da ga shvatim ozbiljno. Mislim da vaša kritika – iz vašeg ugla – je na mestu, ali iz našeg ona se uklapa u dugačak niz primedbi koje smo tokom godina dobijali, a koje imaju za cilj da dovedu u pitanje samu legitimnost srpskohrvatskog jezika. Vaša mi, dakle, deluje kao legitimna opservacija, dok je u toj nepreglednoj seriji sličnih kritika najčešće bila reč o pravim napadima, ponekad iznenađujuće žestokim. Bilo je ljudi koji su iz tog razloga pokretali zahteve za zatvaranje čitavog našeg projekta. Te zahteve smo, razume se, uredno vratili pošiljaocu pa danas na to više i ne trošimo mnogo vremena: ako korisnik napadne projekat na osnovu jezika, mi ga jednostavno blokiramo i pozovemo da svoju finu retoriku i nacionalnu lingvistiku praktikuje tamo gde će biti bolje shvaćen. :::::: S naše strane, ostajemo Vikipedija na srpskohrvatskom jeziku, polazimo od načela policentričnosti jezika te nastojimo da očuvamo koegzistenciju različitih varijanti istog jezika. Lično se trudim da osiguram pluralitet glasova, ali vas uveravam da moje kolege čine isto — a možda i bolje od mene. :::::: Odgovoriću direktno na vašu poruku. Pođimo od upotrebe jezika: vaša poruka je napisana ćirilicom, ali pišete "срБског језика", dok je pravilno "српског језика". Kažete "Нема екавице, нема срБских речи": jeste li sigurni u to? Imamo, na primer, članke [[Ludwig Wittgenstein|Ludwig Wittgenstein]] ili [[Vlajko Begović]], izabrali smo ih za članke od vrednosti i preporučujem vam da ih pročitate. Kažete: "Превођење хрватског на срБски изостаје". Mi ne prevodimo iz jedne varijante u drugu. Nikako i nipošto! Iz kog razloga bi jedan Austrijanac prevodio [[Heinrich Heine|Hajnovu]] pesmu sa nemačkog na austrijski? Ako on ne razume tekst Heinea, onda Heine nije stranac — već jednostavno on nije pročitao dovoljno knjigâ na svome sopstvenom jeziku. Po mom mišljenju, ako govorite srpski, trebalo bi da vam bude sasvim prirodno da čitate i Krležu i Daviča, i to bez ikakvog napora. Uz to, opšte pravilo kod nas jeste da članak prati onu jezičku varijantu koja dominira u njegovom tekstu. Ako ste, recimo, napisali deset hiljada reči u standardu kakav se govori i piše u Nišu, a drugi korisnik je dodao dvesta u varijanti kakva se koristi u Umagu, onda će se prilikom generalnog pregleda (na kraju, inače) tekst u pravilu uskladiti sa niškom varijantom. Ali pojmovi i sadržaj moraju ostati tačno onakvi kakvi jesu — bez obzira na jezičku varijantu. Lep pozdrav – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 16. marta 2026. u 18:16 (CET) :::::::Saglasan sam s Inokosnim organom ovde. Dapače/štaviše, većina članaka na ovoj jezičkoj verziji Wikipedije napisana je, igrom slučaja, na srpskoj varijanti ekavskog izgovora (botovski unosi), i kao takvi to su legitimni članci jednakog statusa na ovome projektu, što je regulirano usvajanjem [[Wikipedija:Jezičke smjernice|jezičkih smernica]]. Što se tiče ispravne transkripcije stranih reči, to je pitanje na kojem ova zajednica aktivno radi i razmatra sve moguće solucije kako da Jezički konvertor radi najbolji mogući posao. U tom pogledu, mislim da ovaj projekat nastoji očuvati sve raznolikosti našeg jezika, ali da istovremeno ostane praktičan i upotrebljiv. Ipak, svaka pomoć u poboljšanju kvaliteta Jezičkog konvertora je dobrodošla, pa sam zato urgirao da ovaj komentar bude shvaćen dobronamerno i da imamo što širu paletu mišljenja kako bismo ostvarili naš cilj ravnopravnosti svih standardnih varijeteta. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 17. marta 2026. u 00:45 (CET) {{podnožje rasprave}} == Request for Comment: VisualEditor automatic reference names == <div lang="en" dir="ltr"> Hi, I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]’s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. Apologies for writing in English. {{Int:Please-translate}}! We are considering to work on [[:m:Community Wishlist/W17|Community Wishlist/W17: Improve VE references' automatic names and reuse]]. This has been a long-term issue for wikitext editors (see e.g. [[:en:WP:VisualEditor/Named references]]) which has been among the top-voted wishes in several [[:m:Community Wishlist Survey|Community Wishlist Surveys]], e.g. [[:m:Community Wishlist Survey 2017/Editing/VisualEditor: Allow editing of auto-generated references before adding them|2017]], [[:m:Community Wishlist Survey 2019/Citations/VisualEditor: Allow references to be named|2019]], [[:m:Community Wishlist Survey 2022/Editing/VisualEditor should use human-like names for references|2022]] or [[:m:Community Wishlist Survey 2023/Editing/VisualEditor should use proper names for references|2023]]. We would like your input on the [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|solutions]] proposed on our project page: '''[[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names]]'''. We are considering several options, which can be combined if desired by the community. * Changing the default pattern for automatically generated reference names (currently <code>":n"</code>, e.g. <code>":0"</code>, <code>":1"</code>...) to use the [[:mw:Help:Reference Previews#Exposed reference types|reference type]] instead (e.g. <code>"book_reference-1"</code>). * Providing a simple mechanism for communities to configure a different default name. * Generating automatic reference names based on the [[:en:domain name|domain name]] (if it’s a web citation). * Generating automatic reference names based on template parameters (e.g. "title" or "last"+"first") – defined by the community. === Feedback === [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|Visit our project page]] to read about our proposal in detail and share your thoughts [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|on metawiki]]. '''Please note''': We will only implement a solution if there’s clear consensus among the global community. Our intention is not to build the perfect solution, but to find a simple and lean one that alleviates the pain caused by auto generated names. We are aware that some experienced VisualEditor users might prefer an option to manually change reference names in VisualEditor, but such a UX intervention is difficult to achieve across reference types and thus out of scope for our team, we can only improve the auto-naming mechanism. We are happy about suggestions for improving certain details of the proposed solutions. Any other feedback and alternative proposals are also welcome – even though it’s out of scope for us, it might still be relevant for future work on this topic. Please support us interpreting consensus by clearly indicating your opinion (e.g. by using support/neutral/oppose templates). We are aware of [[:en:WP:NOTVOTE]], but given that we are facilitating this discussion with users from different wikis, potentially commenting in their native language, clearly indicating your position helps us avoid misunderstandings. Thank you for participating!</div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|razgovor]])</bdi> 19. marta 2026. u 12:15 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/MassMessageRecipients&oldid=30281362 --> == Action Required: Update templates/modules for electoral maps (Migrating from P1846 to P14226) == Hello everyone, This is a notice regarding an ongoing data migration on Wikidata that may affect your election-related templates and Lua modules (such as <code>Module:Itemgroup/list</code>). '''The Change:'''<br /> Currently, many templates pull electoral maps from Wikidata using the property [[:d:Property:P1846|P1846]], combined with the qualifier [[:d:Property:P180|P180]]: [[:d:Q19571328|Q19571328]]. We are migrating this data (across roughly 4,000 items) to a newly created, dedicated property: '''[[:d:Property:P14226|P14226]]'''. '''What You Need To Do:'''<br /> To ensure your templates and infoboxes do not break or lose their maps, please update your local code to fetch data from [[:d:Property:P14226|P14226]] instead of the old [[:d:Property:P1846|P1846]] + [[:d:Property:P180|P180]] structure. A [[m:Wikidata/Property Migration: P1846 to P14226/List|list of pages]] was generated using Wikimedia Global Search. '''Deadline:'''<br /> We are temporarily retaining the old data on [[:d:Property:P1846|P1846]] to allow for a smooth transition. However, to complete the data cleanup on Wikidata, the old [[:d:Property:P1846|P1846]] statements will be removed after '''May 1, 2026'''. Please update your modules and templates before this date to prevent any disruption to your wiki's election articles. Let us know if you have any questions or need assistance with the query logic. Thank you for your help! [[User:ZI Jony|ZI Jony]] using [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:09 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:ZI Jony@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Technical_Village_Pumps_distribution_list&oldid=29905755 --> :Nemamo što uraditi povodom ovoga. Jedini shwiki šablon na popisu stranica koju su generisali je [[Šablon:PBB/2065]], a on ne koristi svojstva Wikipodataka. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:18 (CEST) == Uvođenje Wikiljubavi == {{Zaglavlje rasprave|Zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje Wikiljubavi, na temelju čega je dodatak uveden. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:31 (CEST)|Uvedeno}} Predlažem uvođenje '''[[:mw:Extension:WikiLove|Wikiljubavi]]''' na srpskohrvatskoj Wikipediji. Riječ je o dodatku koji služi da olakša iskazivanje zahvalnosti i slanje priznanja drugim korisnicima. Dodatak se već koristi na enwikiju i srwikiju. Interfejs sam u potpunosti lokalizirao, a dodatak unaprijed konfigurirao. Mislim da će služiti kao dobra stvar za motiviranje novih i postojećih korisnika. Unapred zahvaljujem na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:36 (CEST) :Ako je tehnički okej (ne razumijem se previše u to, ali kolege će javiti), nemam niš protiv :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. aprila 2026. u 13:39 (CEST) :Izgleda zanimljivo, saglasan sam – [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:44 (CEST) ::{{za}}, i ja se slažem. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 02:24 (CEST) :[[phab:T424891|Odgovarajući zadatak]] na Phabricatoru. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 21:54 (CEST) :: Done :). [[Korisnik:Neriah|Neriah]] ([[Razgovor s korisnikom:Neriah|razgovor]]) 5. maja 2026. u 22:23 (CEST) :::Oh, thank you so much! :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:28 (CEST) {{podnožje rasprave}} <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> == Survey (proposed direction for Wishlist) == Apologies if this has not yet been translated into your wiki's language. {{int:Please-translate}}. You are invited to voice your opinion on a new [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|community-proposed direction]] for the [[m:Community Wishlist|Community Wishlist]]. {{Int:Feedback-thanks-title}} [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 29. maja 2026. u 05:07 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:기나ㅏㄴ@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:%EA%B8%B0%EB%82%98%E3%85%8F%E3%84%B4/MassMessage&oldid=30604233 --> == [[Posebno:BrokenRedirects|Posebno:-{BrokenRedirects}-]], [[Posebno:UnusedCategories|Posebno:-{UnusedCategories}-]] i sl. == {{komentar}} Pozdrav svima, naime, izgleda da ovakve tzv. „Posebno/-{Special}-” stranice iznad ^ nisu i dalje ažurirane ovdje na sh.wiki, i to još od 10. maja/10. svibnja 2026. godine...? --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 26. juna 2026. u 11:41 (CEST) :@[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Ovo je nešto za vas... – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 26. juna 2026. u 18:51 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]]: Ažurirano jutros. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:29 (CEST) :::{{komentar}} Dopuna: Vidi: -{[[:phab:T430269]]}-. --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ::::{{urađeno}} Završeno ({{odgovor|Milicevic01}} kolega Milićević). --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) :::::{{odgovor|Milicevic01}} Fala ti, Milićeviću! :-) --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ==Deceased user== Greetings and sorry for my English. Please provide page protection for User:Gobonobo. We would like to preserve the page as it is without future automated modifications. Maybe you can help. Thank you. He died in April 2026. Obituary is available by email on request. -[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]] ([[Razgovor s korisnikom:SusanLesch|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 00:37 (CEST) :@[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]]: Done. My condolences! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:28 (CEST) == Growth/Newsletters/36 == <div class="plainlinks mw-content-ltr" lang="en" dir="ltr"> [[File:Growth team logo - Icon only.svg|right|180px|frameless|class=skin-invert]] ''Updates from the [[mw:Special:MyLanguage/Growth|Growth]] team on our work to improve the new editor experience.'' === Recent releases === ====Account creation experiments==== Several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|experiments to increase successful account creation]] have delivered significant results. * An updated message shown to logged-out mobile users who try to edit produced a 27% relative increase in account creation and is being scaled to all wikis. ([[phab:T424595|T424595]]) * A new account menu button in the mobile web header, [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Experiment Results: Mobile Web Account Menu|A/B tested across five Wikipedias with nearly 8 million participants]], made logged-out mobile users 25% more likely to create an account, with no significant difference in constructive editing behavior. ([[phab:T428220|T428220]]) *A simpler post-edit dialog for temporary account holders increased permanent account creation by 87% (relative), converting more temp editors into registered ones. ([[phab:T416418|T416418]])[[File:Create account - July 2026 updates.png|thumb|The redesigned account creation form increases registration by a relative 24.4%]] *We also redesigned the account creation form itself ([[phab:T409236|T409236]]): adding real-time username validation, a concise summary of the username policy, a "reveal password" option, and a simplified design aligned with [[wmdoc:codex/latest|Codex]] guidelines. In an A/B test on English Wikipedia mobile, users who saw the redesigned form created permanent accounts at a rate of 20.4%, compared to 16.4% for the control group (a 24.4% relative increase). ====Revise Tone structured task==== [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages that may contain non-encyclopedic language and guides them through revising the tone. In A/B testing on Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, newcomer task completion rates were [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone#Experiment Results|38.7% higher]] than the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended July 9, and the feature is now available to everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|We plan]] to release Revise Tone to more wikis. ====Automated mentor list cleanup==== Communities can now [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatically mark inactive mentors as ''away'' or remove them from mentorship entirely]] (which automatically reassigns their mentees). Inactivity is based on edits, and talk page responses count, so mentors answering mentee questions remain active. We recommend enabling both options together; administrators can enable them via [[Special:CommunityConfiguration]] and review the mentor list at [[Special:ManageMentors]]. ====Growth features for Wikidata==== Growth features are [[phab:T400937|now available at Wikidata]], including a simplified Newcomer Homepage, Mentorship, the Impact module, Community Updates and the Help Panel. === Work in progress === [[File:Home designs labeled.png|thumb|Early concepts for evolving the Newcomer Homepage into a personalized 'Home' that grows with contributors.]] ====Home==== The Growth and [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools|Moderator Tools]] teams are developing [[mw:Special:MyLanguage/Home|Home]] ([[phabricator:T419358|T419358]]): a unified, personalized landing page intended to replace the Newcomer Homepage. Rather than remaining a newcomer-only feature, Home will evolve with users as they gain experience, surfacing Suggested Edits, edits to review, and moderation workflows at the right moment. === Research === The [https://research.wikimedia.org/ Wikimedia Research team], in partnership with the Growth Team, published findings from two projects on how new editors learn and integrate into the community: * [[m:Research:Understanding_newcomer_mentorship_on_Wikipedia|Understanding newcomer mentorship on Wikipedia]] * [[m:Research:Successful_Newcomers_Survey_2025#Results|Successful Newcomers Survey]] ''<small>'''[[mw:Special:MyLanguage/Growth/Newsletters|Growth team's newsletter]]''' prepared by [[mw:Special:MyLanguage/Growth|the Growth team]] and posted by [[m:User:MediaWiki message delivery|bot]] • [[mw:Talk:Growth|Give feedback]] • [[m:Special:MyLanguage/Global message delivery/Targets/Growth team updates|Subscribe or unsubscribe]].</small>'' </div> 18. augusta 2026. u 15:17 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Growth_team_updates&oldid=30870183 --> == Dodavanje aliasa Draft: i Draft talk: za imenske prostore Nacrt: i Razgovor o nacrtu: == {{zaglavlje rasprave|Konsenzus za ovaj prijedlog je postignut. Predložene promjene u procesu su usvajanja: [[phab:T440179]]. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 12. oktobra 2026. u 22:53 (CEST)|ishod}} Predlažem dodavanje kanonskih i globalnih (engleskih) aliasa {{kod|Draft:}} i {{kod|Draft talk:}} za imenske prostore {{kod|Nacrt:}} i {{kod|Razgovor o nacrtu:}}. Nedostatak tih aliasa uzrokuje razne probleme, što između ostalog utječe na međuwiki veze, kao i korisničke skripte i alate koji se oslanjaju na engleske/kanonske nazive. Pogledati [[phab:T440179]] za više informacija. Ovo nam je nekako promaklo kad smo nekoliko godina unazad uvodili nacrtne imenske prostore. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 18:22 (CEST) : {{za}} – Ovo je verovatno meni promaklo. Mislim da su engleski pseudonimi korisni. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 20:00 (CEST) {{Podnožje rasprave}} == Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika == Započinjem raspravu o ideji da razmotrimo pseudonime koji bi se koristli za lakši pronalazak srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika. Trenutno, srpskohrvatski jezik se može pronaći kucanjem koda <code>sh</code> ili reči "srpskohrvatski" ili "српскохрватски". Ovo je očekivano ponašanje. Međutim, naš jezik ima puno drugih imena i kodova koji se koriste pri njegovom imenovanju. Konkretno, mislim da treba da razmotrimo dodavanje jezičkog koda <code>hbs</code>, kao i pseudonima poput "hrvatskosrpski" i "хрватскосрпски", kao i skraćenice BCMS, BCHS, БСХЦ. Troslovne skraćenice ovde nisu pogodne zbog preklapanja sa ISO kodovima drugih jezika. Imate li još neke ideje za pseudonime? Šta mislite o ovome? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 14. oktobra 2026. u 01:58 (CEST) 9nfjf4rm9ut0noj832k7wa3inyaplak 42710875 42710874 2026-10-14T00:00:13Z Aca 108187 /* Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika */ 42710875 wikitext text/x-wiki {{pijaca}} == Questions from the CEE Hub regarding your technical village pump == Hello and sorry for writing in English. There is an automatically translated version below, feel free to modify it if it contains errors. I'm user Strainu, member of the [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Steering Committee. One of the directions of the Hub for 2025 is to support its member communities technically, including for technical village pumps. We would like to understand how you use this page, so I would appreciate your answers to a few questions: # If you have a technical problem, does it usually get an answer here? # Does your project have enough technical members to respond such questions? # Are there any profiles missing locally? (for instance: gadget creators, bot creators, people with graphical skills etc.) # On a scale from 1 to 10, how important is it for you to receive an answer in the project's language? # Would you be willing to support smaller communities to resolve technical issues if you get notified about such questions? Thank you! Based on the community's responses, we will try to provide some ideas that would support you in the next few months. Best, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) ---- Ja sam korisnik Strainu, član [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Upravnog odbora. Jedan od pravaca Huba za 2025. godinu je tehnička podrška njegovim članicama, uključujući tehničke seoske pumpe. Želeli bismo da razumemo kako koristite ovu stranicu, pa bih cenio vaše odgovore na nekoliko pitanja: #Ako imate tehnički problem, da li obično ovde dobijete odgovor? #Da li vaš projekat ima dovoljno tehničkih članova koji mogu odgovoriti na takva pitanja? #Da li nedostaju neki profili na lokalnom nivou? (na primer: kreatori gadžeta, kreatori botova, ljudi sa grafičkim veštinama itd.) #Na skali od 1 do 10, koliko je važno za vas da dobijete odgovor na jeziku projekta? #Da li biste bili voljni da podržite manje zajednice u rešavanju tehničkih problema ako biste bili obavešteni o takvim pitanjima? Hvala! Na osnovu odgovora zajednice, pokušaćemo da pružimo nekoliko ideja koje bi vas podržale u narednim mesecima. Srdačno, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) :Hello @[[User:Strainu|Strainu]], we sincerely appreciate your commitment to technically support small CEE Hub member communities. :# Most issues of technical nature are more likely to get an answer here than in other places on the wiki, unless specifically addressed to another active editor more knowledgeable about the specific issue. :# I believe we lack in the number of tech-savvy editors but all questions posed so far have been resolvable relatively easily and quickly. :# At the moment, there is only one local and active editor capable of creating technical solutions for the needs of the entire community. We do not have dedicated creators of either gadgets, graphics, or scripts, relying instead on the replicable solutions from larger wikis (sometimes to no avail). :# Getting help at all, in any language, takes precedence to not getting any. English is the first foreign language of most editors in our community. Translation tools and LLM are widely accessible on the Internet for others. :# Yes. The [[:m:Cross-Project Collaboration Initiative]] was in fact established by several CEE Hub member communities from the region (as an attempt) to strengthen the practice of offering and receiving help, although this project has yet to gain momentum. :Cheers! – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 10. februara 2025. u 17:43 (CET) == Sub-referencing: User testing == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Sub-referencing reuse visual.png|400px|right]] <small>''Apologies for writing in English, please help us by providing a translation below''</small> Hi I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]'s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. We are making great strides with the new [[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]] and we’d love to invite you to take part in two activities to help us move this work further: #'''Try it out and share your feedback''' #:[[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing# Test the prototype|Please try]] the updated ''wikitext'' feature [https://en.wikipedia.beta.wmflabs.org/wiki/Sub-referencing on the beta wiki] and let us know what you think, either [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|on our talk page]] or by [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/talktotechwish booking a call] with our UX researcher. #'''Get a sneak peak and help shape the ''Visual Editor'' user designs''' #:Help us test the new design prototypes by participating in user sessions – [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/gxk0taud/apply sign up here to receive an invite]. We're especially hoping to speak with people from underrepresented and diverse groups. If that's you, please consider signing up! No prior or extensive editing experience is required. User sessions will start ''May 14th''. We plan to bring this feature to Wikimedia wikis later this year. We’ll reach out to wikis for piloting in time for deployments. Creators and maintainers of reference-related tools and templates will be contacted beforehand as well. Thank you very much for your support and encouragement so far in helping bring this feature to life! </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|talk]])</bdi> 28. aprila 2025. u 17:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/Sub-referencing/massmessage_list&oldid=28628657 --> == We will be enabling the new Charts extension on your wiki soon! == ''(Apologies for posting in English)'' Hi all! We have good news to share regarding the ongoing problem with graphs and charts affecting all wikis that use them. As you probably know, the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Graph|old Graph extension]] was disabled in 2023 [[listarchive:list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/EWL4AGBEZEDMNNFTM4FRD4MHOU3CVESO/|due to security reasons]]. We’ve worked in these two years to find a solution that could replace the old extension, and provide a safer and better solution to users who wanted to showcase graphs and charts in their articles. We therefore developed the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Charts extension]], which will be replacing the old Graph extension and potentially also the [[:mw:Extension:EasyTimeline|EasyTimeline extension]]. After successfully deploying the extension on Italian, Swedish, and Hebrew Wikipedia, as well as on MediaWiki.org, as part of a pilot phase, we are now happy to announce that we are moving forward with the next phase of deployment, which will also include your wiki. The deployment will happen in batches, and will start from '''May 6'''. Please, consult [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart/Project#Deployment Timeline|our page on MediaWiki.org]] to discover when the new Charts extension will be deployed on your wiki. You can also [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|consult the documentation]] about the extension on MediaWiki.org. If you have questions, need clarifications, or just want to express your opinion about it, please refer to the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension_talk:Chart/Project|project’s talk page on Mediawiki.org]], or ping me directly under this thread. If you encounter issues using Charts once it gets enabled on your wiki, please report it on the [[:mw:Extension_talk:Chart/Project|talk page]] or at [[phab:tag/charts|Phabricator]]. Thank you in advance! -- [[User:Sannita (WMF)|User:Sannita (WMF)]] ([[User talk:Sannita (WMF)|talk]]) 6. maja 2025. u 17:07 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Sannita (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Sannita_(WMF)/Mass_sending_test&oldid=28663781 --> == Changes to the way some users are granted the right to see temporary account IP addresses == Hello! This is the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product|Trust and Safety Product]] team. We would like to share that we have decided to change the requirements for access to temporary account IP addresses. '''The impact on your community will be minimal'''. We are planning on implementing the change in the week of May 26 ([[phab:T393358|T393358]] + [[phab:T393360|T393360]] + [[phab:T390942|T390942]]). I will keep you updated about the details. We are only changing the rules for users who do not have extended rights (e.g. admins, bureaucrats, checkusers – [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia_Access_to_Temporary_Account_IP_Addresses_Policy#requirements-for-access|see the policy for more examples]]) but their account is a minimum of 6 months old, and who have made a minimum of 300 edits on this wiki. They will lose access to IP addresses ([[phab:T393360|T393360]]), and to have it back, '''they will need to apply for the right. Admins or stewards will decide whether to grant it''' ([[phab:T390942|T390942]]). This will entail human manual work, but this method will be safer than if we continued to grant the rights automatically. We want to emphasize that fewer than five users who don't have extended rights have ever revealed a temporary account's IP addresses on your wiki. We made this decision based on what we heard from you, piloting wikis, particularly Romanian Wikipedians. We also consulted on options with Stewards, and had discussions on Meta-Wiki and about 20 Wikipedias with large communities. When we deploy temporary accounts to more wikis, we will evaluate the impact and may adjust our approach again. In addition, we'd like you to know that requirements for access to the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product/IP_Info|IP Info]] feature will be identical with the ones for access to the temporary accounts' IP addresses (a user will either have full information or none). '''The rationale for the change''' We chose the current numerical thresholds and automatic granting before deploying temporary accounts on any wiki. However, it’s become clear to us that these requirements are quite low and it is still too easy for bad-faith actors to gain access to temporary account IP addresses. We want temporary accounts to meaningfully improve editor privacy, so we need to be more restrictive. Our goal is to more consistently limit IP address access to only those who need it. '''How will this work''' * When a user without extended rights needs to view temporary account IP addresses, they will need to file a request for being added to the "Temporary account IP viewers" group. They will file the request to admins (the local communities will be able to decide what that process will be) or stewards (for wikis without local admins). * The software will require that the user has at least 300 edits and the account since at least 6 months. Admins and stewards will not be able to grant temporary account IP access to accounts that do not meet that criteria. This is a minimum, and we encourage you to enforce higher thresholds. * The user reviewing the request will check if the user applying for the right meets requirements and that they have provided a valid justification. The right itself will be granted through Special:UserRights. * Users who grant requests for the right will also handle removal of the right. We would also like to clarify some details. For your convenience, we will also document some of it in [[mediawikiwiki:Trust_and_Safety_Product/Temporary_Accounts/FAQ|the project FAQ]]. {{Sakrij|naslov=Access to IP addresses|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Separation of the new right''' (checkuser-temporary-account) out to a new group ([[metawiki:Meta:Temporary_account_IP_viewer|Temporary account IP viewers]]), as opposed to technically attaching it to any [[Special:ListGroupRights|existing group]] (like patroller). We have decided to do this for a few reasons: ** '''Having access to IP addresses carries risk'''. This right is similar to checkuser. IP addresses are considered personally identifiable information (a kind of [[:en:personal data|personal data]]). Outside actors who want to access IP addresses will now need to interact with users who have this right. Users with this right should be aware of this, and alert to the possibility of suspicious access requests. ** '''Good practices for privacy protection'''. Giving access to users who are trusted but do not need access to carry on their work is not in line with good practices for processing personal data. ** '''Removal of right'''. Access to IPs will be [[phab:T325658|logged]] ([https://sh.wikipedia.org/wiki/Special:Log?type=checkuser-temporary-account example]). If any misuse of this right is detected, it can be taken away separately from any other permissions the user may hold. It would be difficult and sometimes also unreasonable to remove the rights unrelated to access to IP addresses. ** You may grant the new right to all users belonging to a certain existing group individually. These users must meet the criteria for Temporary account IP viewers, though. ** For clarity – all this does not affect administrators, bureaucrats, checkusers, stewards, and other groups mentioned in the [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Access_to_temporary_account_IP_addresses|global policy]]. * '''Activity requirement'''. With regards to users who would need to be granted access manually, the policy says that they "must edit or take a logged action to the local project at least once within a 365-day period". This requirement is not changing. }} {{Sakrij|naslov=Process of granting the right|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Formality of granting the right'''. There is no need for discussions or votes like Request for Adminship. It does suffice if a single admin makes a decision using their own judgement. * '''Additional requirements for the users applying for the right'''. ** You have autonomy over the process for granting the right. You can adopt thresholds higher than 300 edits, or disallow the "non-admin+" users to have the right. The granting process can be as basic or elaborate as you deem appropriate. ** Which criteria admins should take when deciding whether to grant the right – how to tell whether a user needs access to IP addresses? There are no mandatory requirements beyond a minimum of 300 edits and a 6 month old account. You may introduce additional criteria related to trust to the user (such as no prior blocks or copyright violations) or experience in patrolling activities. * '''Additional burden on administrators'''. We understand the toil of having to grant and remove an additional right. This is indeed a downside. We think that it will only have to be a one-time effort to grant this right to a larger number of people. We are curious if you can find ways to limit this burden. }} '''Next steps on your side we would like to suggest''' * We are encouraging you to consider '''adopting a policy''' on granting and removing the right, if you think you need to add anything to the global policy. * We are encouraging you to '''start granting the right'''. Considering our data (up to a few non-functionaries have ever revealed temporary account IP addresses here), we believe you don't need to rush or spend a lot of time preparing for this before the change comes into force, though. * We would like to show you what level of wiki-bureaucracy seems sufficient from our point of view. [https://meta.wikimedia.org/w/index.php?oldid=28667152 In the sandbox], we have created a draft of what a page with requests for the flag could look like. Of course the final content of the page will depend on your community. We do not want to imply that we are instructing you on this matter. Let us know if you have any questions. Thank you! [[metawiki:User:NKohli_(WMF)|NKohli (WMF)]] and [[Korisnik:SGrabarczuk (WMF)|SGrabarczuk (WMF)]] ([[Razgovor s korisnikom:SGrabarczuk (WMF)|razgovor]]) 16. maja 2025. u 04:22 (CEST) == Join the 6th Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign – 2025 Edition == Dear Wikipedia community, (''Please help translate to your language'') We invite your community to participate in the 6th edition of the [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025|Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign]], a global campaign taking place from July 1 to August 31, 2025. Participants will choose among Wikipedia pages without photos, then add a suitable photo from among the many thousands of photos in the Wikimedia Commons, especially those uploaded from thematic contests ([[:m:Wiki Loves Africa|Wiki Loves Africa]], [[:m:Wiki Loves Earth|Wiki Loves Earth]], [[:m:Wiki Loves Folklore|Wiki Loves Folklore]], [[:m:Wiki Loves Monuments|Wiki Loves Monuments]], etc.) over the years. More than 80 Wikimedia affiliates have participated since the campaign was launched in 2020 and have added images to more than 400,000 Wikipedia articles in over 245 Wikipedia languages. Thanks to the volunteer contributors! We now invite your community to organize and lead the campaign within your community. As a local organizer, you may: *Encourage individual members to take part by adding images to Wikipedia articles. *Host edit-a-thons focused on improving visual content. *Organize training workshops to teach contributors how to correctly integrate images into Wikipedia. These activities will help build local capacity and increase visual content across Wikipedia. Please note that for participants to be eligible to participate in the campaign, they need to have registered an account for at least a year before the official start date of the contest. That is, for the 2025 edition, they must have registered an account on or before July 1, 2025. The account can be from any Wikimedia project wikis. The organizing team is looking for a contact person to coordinate WPWP participation at the Wikimedia user group or chapter level (geographically or thematically) or for a language Wikipedia. We would be glad for you to [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|sign up directly]] at [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|WPWP Participating Communities]]. With kind regards, [[User:Reading Beans]] On behalf of the Wikipedia Pages Wanting Photos campaign 2025. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 18. maja 2025. u 23:53 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:T Cells@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Wikipedia_Pages_Wanting_Photos_2025/Call_for_participation_letter/Village_pump&oldid=28751075 --> == Poboljšanje jezičkih fallbackova == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 20:09 (CEST)|Uvedeno}} Na prijedlog Međuprojektne saradnje, donosim nekoliko ideja za poboljšanje jezičkih fallbackova unutar interfejsa. Za glavni srpskohrvatski kod: * sh (trenutno): <code>$fallback = 'sh-latn, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh (predloženo): <code>$fallback = 'sh-latn, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski latinični kod treba proširiti fallbackove (tako da idu prvo latinični ijekavski, pa ćirilični): * sh-latn (trenutno): <code>$fallback = 'sh, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh-latn (predloženo): <code>$fallback = 'sh, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski ćirilični kod treba proširiti fallbackove (tako da prvo idu ćirilični pa latinični): * sh-cyrl (trenutno): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sh-latn';</code> * sh-cyrl (predloženo): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sr, cnr-cyrl, sr-latn, sr-el, sh, sh-latn, bs, cnr, cnr-latn, hr';</code> U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:42 (CEST) :Prijedlog je još u izradi/pripremi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 12:39 (CEST) ::Prijedlog je sada spreman. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 17:14 (CEST) :::Samo da specificiram, fallbackovi su rezervni jezici koji se upotrebljavaju u slučaju da neka poruka interfejsa nije prevedena na srpskohrvatski jezički kod. Dakle, da uzmemo primjer sh-cyrl, ako poruka nije prevedena na srpskihrvatsku ćirilicu, uzima se prijevod iz srpske ćirilice; ako prijevoda nema u srpskoj ćirilici, onda se uzima prijevod iz crnogorske ćirilice itd. Nadam se da je sada jasnije kako ovo radi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 1. jula 2025. u 08:04 (CEST) ---- Budući da nema protivljenja, zaključujem da postoji konsenzus za poboljšanje jezičkih fallbackova. Bit će napravljen task na Phabricatoru i zakrpa na Gerritu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:56 (CEST) :Ovo se ipak mora reducirati na 8 jezičkih kodova, s obzirom na tehnička ograničenja. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 01:45 (CEST) ::Uvedeno, zbog tehničkih ograničenja izostavljeni su sledeći kodovi: <code>cnr-cyrl</code>, <code>cnr-latn</code>, <code>cnr</code>, <code>sr</code>. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:53 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Poboljšanje transwiki uvoza == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 19:56 (CEST)|Uvedeno}} Na inicijativu Međuprojektne saradnje, predlažem omogućavanje transwiki uvoza sa sledećih Wikipedija: * bs * hr * sr U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:51 (CEST) :{{za}}, podržavam.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. juna 2025. u 23:08 (CEST) ---- Na temelju provedene rasprave zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje transwiki uvoza sa bswikija, hrwikija i srwikija. Izrađen je [https://phabricator.wikimedia.org/T399113 odgovarajući task na Phabricatoru]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:03 (CEST) :Uvedeno. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:54 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Wikidata Item and Property labels soon displayed in Wiki Watchlist/Recent Changes == ''(Apologies for posting in English, you can help by translating into your language)'' Hello everyone, the [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Wikidata For Wikimedia Projects]] team is excited to announce an upcoming change in how Wikidata edit changelogs are displayed in your [[Special:Watchlist|Watchlists]] and [[Special:RecentChanges|Recent Changes]] lists. If an edit is made on Wikidata that affects a page in another Wikimedia Project, the changelog will contain some information about the nature of the edit. This can include a QID (or Q-number), a PID (or P-number) and a value (which can be text, numbers, dates, or also QID or PID’s). Confused by these terms? See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Glossary|Wikidata:Glossary]] for further explanations. The upcoming change is scheduled for '''17.07.2025''', between '''1300 - 1500 UTC'''. The change will display the label (item name) alongside any QID or PIDs, as seen in the image below: [[File:Apr10 edit summary on Wikidata.png|An edit sum entry on Wikidata, labels display alongside their P- and Q-no.'s]] These changes will only be visible if you have Wikidata edits enabled in your User Preferences for Watchlists and Recent Changes, or have the active filter ‘Wikidata edits’ checkbox toggled on, directly on the Watchlist and Recent Changes pages. Your bot and gadget may be affected! There are thousands of bots, gadgets and user-scripts and whilst we have researched potential effects to many of them, we cannot guarantee there won’t be some that are broken or affected by this change. Further information and context about this change, including how your bot may be affected can be found on this [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|project task page]]. We welcome your questions and feedback, please write to us on this dedicated [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Talk page]]. Thank you, - [[m:User:Danny_Benjafield_(WMDE)|Danny Benjafield (WMDE)]] on behalf of the Wikidata For Wikimedia Projects Team. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 14. jula 2025. u 14:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Danny Benjafield (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Danny_Benjafield_(WMDE)/MassMessage_Test_List&oldid=28981877 --> == Šabloni:tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako == Imamo glavne šablone za provjeru točnosti informacija u sadržaju članka. Nalaze se u kategoriji [[:Kategorija:Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti|Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti]]. Ako imate još šablona za predložiti, slobodno dodajte.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:23 (CEST) :Odlično. Uključi te šablone na bar jednoj stranici, da ne bi zatrpavale [[Posebno:UnusedTemplates|izveštaje održavanja]]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:35 (CEST) :::Njih bi bilo preporučljivo koristiti što više, naravno pri patroliranju. Na primjer, nisam dužan brisati ili forsirano gledati kroz prste informaciji koja je sumnjiva, ali zato mogu postaviti upit i ukazati na njezinu nestabilnost. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:09 (CEST) ::::Naravno, podrazumijeva se. Moja gornja napomena odnosila se na to da svaki šablon treba imati bar 1 uključenje, pa makar i samo na vlastitoj dokumentacijskoj stranici, kako ne bismo opterećivali izvještaje. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:11 (CEST) ::Da, naravno, to ćemo brzo. ::Imam dodatno pitanje tj. napravio bih i sljedeće dodatne šablone: :::– <u>Neprovjerljiva hipoteza</u> :::– <u>Vrlo sumnjivo</u> :::– <u>Neneutralno stajalište</u> :::– <u>Nelogično</u> :::– <u>Neprecizno</u> ::Ali nisam siguran, jer ako dublje pogledamo, oni upućuju na provjeravanja koja su već uključena u šablonima tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako. Možda samo se dodaju neke suptilnosti: "neprovjerljiva hipoteza" ili "neprovjerljivo", znači ne samo da nema izvora, nego za dotične činjenice nema mogućih dokaza; "vrlo sumnjivo" bi bio generičan šablon (što po sebi nije naj naj); "neneutralno stajalište" bi bila ''inline'' verzija postojećeg šablona [[:Šablon:NPOV|NPOV]], tako da u sadržaju mogu točno ukazati gdje stoji neneutralna izjava; ostala dva šablona bi bila također generična. Što mislite vi o ovome? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:29 (CEST) :::Ako {{xt|za dotične činjenice nema mogućih dokaza}}, onda takva činjenica ne treba ni biti u članku. Šablon tu nema upotrebnu vrednost. Vrlo sumljivo mi je vrlo sumljivo. Za neneutralnu tvrdnju se slažem – to treba napraviti (v. [[:en:Template:POV statement|neutralnost osporena]]). Ostala dva šablona su mi neprecizna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:36 (CEST) :::::Sjajno. @[[Korisnik:Aca|Aca]] Možemo li ga nazvati "neneutralno", radi jednostavnosti? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:42 (CEST) ::::::Može, ''less is more'', možda radije "pristrano"? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 20:04 (CEST) :::::::Mislim da nam za sada ne treba toga toliko. "Nelogično" je nepotrebno jer je to vrijednosni sud sam po sebi; nelogične rečenice treba uklanjati, a ne ih ostavljati - plus, nije svakome sve isto logično, a ako baš piše da "RIbe plivaju u vodi dok trče kopnom", onda tu ne treba šablon, nego brisanje. "Vrlo sumnjivo" je neenciklopedijski i te izjave isto treba uklanjati ili staviti {{tl|fact}} uz obrazloženje. "Neprecizno" je okej, ali nisam siguran koliko nam treba. "Neprovjerljiva hipoteza" je nešto za naučnike - mi to nismo. Ja ne mogu procijeniti je li nekakva hipoteza provjerljiva ili ne jer nemam dovoljno stručnih znanja za to. "Neneutralno stajalište" nam ne treba iz dva razloga. Prvo, imamo {{tl|NPOV}}, a drugo - dogovoreno je odavno da članci ne imaju sadržavati vrijednosne sudove ili stajališta. Dakle, jedino možda "neprecizno", ali mislim da nam ni to '''trenutno''' ne treba. Za to bismo morali prvo imati neku stilsku smjernicu o tome što je precizno, a što ne. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 19. jula 2025. u 03:19 (CEST) ::::::::::Okej, onda da izbrišem šablon "neneutralno" (Edgar) ili da ga "preimenujem" (Aca)? ::::::::::Što se tiče smjernice, ide na moju listu "stvari za uraditi". – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:15 (CEST) :::::::::::Sredio sam ja to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. jula 2025. u 19:25 (CEST) ::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Možda je bolje da taj šablon vratimo i preimenujemo. Bilo bi super da možemo ''inline'' označavati sporne tvrdnje, što je svrha šablona. Šablon POV služi za označavanje celog članka, a ovaj šablon koristio bi se za konkretne rečenice. Zadnjih nekoliko dana sređivao sam članke s pristranim formulacijama, gde su problematične bile samo pojedine rečenice, ali ne i celi članak. Zato mislim da šablon ima svrhu i da ga treba vratiti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:39 (CEST) :::::::::::::Jedna rečenica se treba riješiti na mjestu, a ne ostavljati. Ukoliko je sistemski, onda ima opći šablon, koji može ići i za sekciju, a ne cijeli članak. Svrha ovih šablona je da popune praznine koje postoje kod većih šablona, a ne da dupliciraju istu svrhu. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:46 (CEST) ::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Po toj logici ne bi trebalo da postoji nijedan ''inline'' šablon ({{redni citat|[j]edna rečenica se treba riješiti na mjestu}}). Možda neko ne zna kako treba srediti rečenicu u skladu sa enciklopedijskim stilom i rađe bi je samo označio za sređivanje, nego da sam čeprka. Nadalje, možda nije jedna rečenica, nego celi pasus. Šablon se može i tu koristiti. Označavanje celog članka može biti neprecizno i nejasno, pogotovo ako je on dugačak. ''Inline'' šabloni služe da konkretno specificiraju i lokaliziraju veće šablone, što bi bio i ovde slučaj. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 02:55 (CEST) :::::::::::::::Kako ne? Koji drugi šablon koi imamo pokriva pitanje - tko, što, koji, čiji, gdje? Nijedan. Koji pokriva - potrebna provjera izvora ili neuspjela provjera izvora? Nijedan. Nije poanta da je inline šablon sam po sebi sporan, nego da je ovo već pokriveno. Za konkretizaciju postoji SRZ članka. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:58 (CEST) ::::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Ta logika nema smisla. Imamo i {{tl|Nedostaje referenca}}, uprkos činjenici da postoji {{tl|Nedostaju izvori}}. Potpuno ista svrha, razlike nema. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:01 (CEST) :::::::::::::::::Je, samo što neutralnost jedne rečenice nije nešto što bi se trebalo rješavati na taj način. Ako u nekoj rečinici piše "Brad Pitt je najljepši muškarac u povijesti", onda se to ispravi, a ne piše da je ta jedna rečenica neobjektivna - tako se samo gomilaju "problemski" članci, a radi se o minornim problemima koje nema potrebe gomilati. Ova dva citirana šablona su drugo - drugi se uglavnom koristi kada izvora uopće nema ili ih je nedovoljno, što je značajan sustavni problem (kao i NPOV članka), a ovo je za pojedinačne tvrdnje koje nisu sustavne. Međutim, pronaći izvor puno je složeniji proces od ispravljanja jedne neneutralne rečenice. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 03:20 (CEST) ::::::::::::::::::Mhm, okej. Slažem se onda. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:32 (CEST) == Kategorije:Dinastije == Poštovane kolege, Na temelju prijedloga jednog kolege postavio sam si pitanje o tome kako postupamo s kategorijama koje se odnose na dinastije. Čini mi se da se o tome već govorilo na Pijaci, kada se raspravljalo o imenima papa i kraljeva, ako se ne varam. U svakom slučaju, ovdje imamo [[:Kategorija:Rjurikovići|kategoriju Rjurikovići]] i [[:Kategorija:Dinastija Rjurikovič|kategoriju Dinastija Rjurikovič]]. Kako ih razvrstavamo – s oznakom "dinastija" ili bez nje? Drugo: imena dinastija, transliteriramo li ih (Rjuriković) ili ih ostavljamo onako kako su zapisani u izvorniku (Rjurikovič)? Hvala. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. oktobra 2025. u 23:39 (CEST) :Mislim da je format "Dinastija [IME]" najpraktičniji jer dokida problem nedosljednosti. Kako ćemo Saxe-Coburg-Gotha? Sakeskoburggotovići? :D Ovako, ako je sve "Dinastija [Ime]", onda smo mirni i sve će biti potpuno dosljedno. Isto vrijedi i za zadržavanje izvornog imena dinastije; to je dosljedno praksi i jezičnim smjernicama koje imamo. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. oktobra 2025. u 02:03 (CEST) :+1 za "Dinastija Rjurikovič", per Edgar. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. oktobra 2025. u 13:32 (CEST) :::Da, i ja se slažem s opcijom "Dinastija Rjurikovič". Slijedi pitanje: hoćemo li dakle sve dinastijske kategorije (i članke) preimenovati prema tome principu? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 17. oktobra 2025. u 01:44 (CEST) ::::Da, dosljednosti radi – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 17. oktobra 2025. u 03:28 (CEST) :::::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Usklađeno za Dinastiju Rjurikovič. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. marta 2026. u 17:22 (CEST) :::::::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: sjajno!– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. marta 2026. u 15:51 (CEST) == Funding tech projects == Hi everyone, The [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group|CEE Hub Technical Advancement working group]] is organising an open call to support software development projects related to Wikimedia. We invite individuals, groups, and affiliates to apply with their tech project ideas. Selected projects will receive funding support. To apply, please send your proposal by '''January 25, 2026''' to: toni.ristovski@wmceehub.org For full details, including eligibility and criteria, please read the [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group#Open_call|'''announcement''' on our Meta page]]. Feel free to reach out if you have any questions. – [[Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] ([[Razgovor s korisnikom:MHeidarzadeh-CEEhub|razgovor]]) 20. januara 2026. u 15:50 (CET) == Tipografska standardizacija šablona Jez-x == {{zaglavlje rasprave|<nowiki/> * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na ćirilici i latinici u jezičnim šablonima u kurzivu. * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na drugim pismima običnim slovima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. marta 2026. u 00:14 (CET) |Usvojeno}} Trenutno neki [[:Kategorija:Šabloni Jez-x|šabloni Jez-x]] koriste kurziv, a neki obična slova. Dosad smo sledili praksu s enwikija koja je nalagala da se tekst na latiničnim stranim jezicima piše u kurzivu, a tekst na ćiriličnim običnim slovima. Tako imamo [[Šablon:Jez-en]] koji ispisuje kurzivni tekst i [[Šablon:Jez-ru]] koji ispisuje obična slova. Ovo rešenje nije optimalno iz sledećih razloga: * U ćiriličnoj verziji članaka (putem Jezičkog konvertora) ćirilični strani tekst nema nikakvu kurzivnu označenost, odudarajući od latiničnog konteksta. * Ćirilični zapis nekad treba da bude ukošen, pogotovo za nazive umetničkih dela. Međutim, tu se postavljaju nova pitanja: * Nazivi dela na stranom jeziku koji se služi latinicom takođe trebaju biti iskošeni. Trenutno nema nikakve razlike u tipografiji između nasumične strane reči poput ''computer'' i naziva dela poput ''Romeo and Juliet''. Zašto se uopšte koristi kurziv ako nam je već naznačen naziv jezika? Kolega [[Korisnik:Vipz|Vipz]] izneo je sledeće ideje za tipografsku standardizaciju na Discordu: * Ne treba stavljati u kurziv nijedan strani naziv koji se u jeziku izvorniku ne piše u kurzivu. * Ne treba stavljati podebljanje ni na jedan strani naziv u zagradama kako bi se izbjegla preterana upotreba podebljanja u prvoj rečenici članka. * Tekst na drugim pismima nikad ne treba stavljati u kurziv, osim srpskohrvatske ćirilice koja će se automatski prikazati u kurzivu kroz transliterator. Vipz je naveo Nirnberg kao adekvatan primer varijantske ujednačenosti: * '''Nürnberg''' (izgovor: Nirnberg) je [...] * '''Nürnberg''' je * '''Nirnberg''' (njemački: Nürnberg) je [...] * '''Nirnberg''' je Ja bih ovde dodao da se ćirilca može italicizirati za nazive dela, kao u [[Zločin i kazna]]. Ovi predlozi su dosta velika promena dosadašnje prakse, pa bi bilo poželjno videti širi stav zajednice i koliko je sve ovo izvodljivo. Moj prvobitni predlog je bio da se ćirilica italicizira i da se time latinični i ćirilični konteksti izjenače. Ideja je prosta i konkretna, ali ne ulazi u suštinu drugih povezanih pitanja. Unapred zahvalan na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 02:02 (CET) :Moj kontrapredlog: Budući da jezički šaboni govore o terminima kao takvima, predlažem kodifikaciju prakse sa ruwikija: :* Ćirilički i latinički zapisi na stranom jeziku u jezičkim šalonima pišu se uvek kurzivom, nezavisno o kom je terminu reč. :* Ostali zapisi na drugim pismima pišu se bez kurziva, jer većina drugih pisama i ne podržava kurziv. :– [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 03:26 (CET) :Glede kako su i latinica i ćirilica naša pisma, ja sam za stavljanje i latiničnih i ćiriličnih naziva u nakošen tekst, a sad ostala, nama strana pisma se ne moraju stavljati. – [[Korisnik:Fertile Snowcent|Fertile Snowcent]] ([[Razgovor s korisnikom:Fertile Snowcent|razgovor]]) 12. marta 2026. u 07:04 (CET) ::Ovo je puno komplicirano za stvar koja je suštinski čisto stilska odluka koja se u nekom kasnijem trenutku može lako promijeniti. Svi argumenti imaju smisla, s tim da se slažem s dosad izrečenim da nećirilična-nelatinična strana pisma trebaju ostati kako jesu, dakle bez kurziva. Ostalo, podržavam opciju koja je najlakša za provesti u tehničkom smislu jer mislim da neće kvaliteta projekta opasti ako piše "Nürnberg" ili ''Nürnberg''. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 12. marta 2026. u 15:04 (CET) :::Типографија је далеко мање важна, од непоштовања срБског језика у целини. Нема екавице, нема срБских речи... Превођење хрватског на срБски, изостаје... У суштини, ћирилично писмо, које ви овде користите, није српски језик, него непостојећи хрватски, исписан ћирилицом. – [[Posebno:Doprinosi/&#126;2026-16512-01|&#126;2026-16512-01]] ([[Razgovor s korisnikom:&#126;2026-16512-01|razgovor]]) 16. marta 2026. u 08:41 (CET) :::::: Dragi korisniče, hvala vam na komentaru, uzeću slobodu da ga shvatim ozbiljno. Mislim da vaša kritika – iz vašeg ugla – je na mestu, ali iz našeg ona se uklapa u dugačak niz primedbi koje smo tokom godina dobijali, a koje imaju za cilj da dovedu u pitanje samu legitimnost srpskohrvatskog jezika. Vaša mi, dakle, deluje kao legitimna opservacija, dok je u toj nepreglednoj seriji sličnih kritika najčešće bila reč o pravim napadima, ponekad iznenađujuće žestokim. Bilo je ljudi koji su iz tog razloga pokretali zahteve za zatvaranje čitavog našeg projekta. Te zahteve smo, razume se, uredno vratili pošiljaocu pa danas na to više i ne trošimo mnogo vremena: ako korisnik napadne projekat na osnovu jezika, mi ga jednostavno blokiramo i pozovemo da svoju finu retoriku i nacionalnu lingvistiku praktikuje tamo gde će biti bolje shvaćen. :::::: S naše strane, ostajemo Vikipedija na srpskohrvatskom jeziku, polazimo od načela policentričnosti jezika te nastojimo da očuvamo koegzistenciju različitih varijanti istog jezika. Lično se trudim da osiguram pluralitet glasova, ali vas uveravam da moje kolege čine isto — a možda i bolje od mene. :::::: Odgovoriću direktno na vašu poruku. Pođimo od upotrebe jezika: vaša poruka je napisana ćirilicom, ali pišete "срБског језика", dok je pravilno "српског језика". Kažete "Нема екавице, нема срБских речи": jeste li sigurni u to? Imamo, na primer, članke [[Ludwig Wittgenstein|Ludwig Wittgenstein]] ili [[Vlajko Begović]], izabrali smo ih za članke od vrednosti i preporučujem vam da ih pročitate. Kažete: "Превођење хрватског на срБски изостаје". Mi ne prevodimo iz jedne varijante u drugu. Nikako i nipošto! Iz kog razloga bi jedan Austrijanac prevodio [[Heinrich Heine|Hajnovu]] pesmu sa nemačkog na austrijski? Ako on ne razume tekst Heinea, onda Heine nije stranac — već jednostavno on nije pročitao dovoljno knjigâ na svome sopstvenom jeziku. Po mom mišljenju, ako govorite srpski, trebalo bi da vam bude sasvim prirodno da čitate i Krležu i Daviča, i to bez ikakvog napora. Uz to, opšte pravilo kod nas jeste da članak prati onu jezičku varijantu koja dominira u njegovom tekstu. Ako ste, recimo, napisali deset hiljada reči u standardu kakav se govori i piše u Nišu, a drugi korisnik je dodao dvesta u varijanti kakva se koristi u Umagu, onda će se prilikom generalnog pregleda (na kraju, inače) tekst u pravilu uskladiti sa niškom varijantom. Ali pojmovi i sadržaj moraju ostati tačno onakvi kakvi jesu — bez obzira na jezičku varijantu. Lep pozdrav – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 16. marta 2026. u 18:16 (CET) :::::::Saglasan sam s Inokosnim organom ovde. Dapače/štaviše, većina članaka na ovoj jezičkoj verziji Wikipedije napisana je, igrom slučaja, na srpskoj varijanti ekavskog izgovora (botovski unosi), i kao takvi to su legitimni članci jednakog statusa na ovome projektu, što je regulirano usvajanjem [[Wikipedija:Jezičke smjernice|jezičkih smernica]]. Što se tiče ispravne transkripcije stranih reči, to je pitanje na kojem ova zajednica aktivno radi i razmatra sve moguće solucije kako da Jezički konvertor radi najbolji mogući posao. U tom pogledu, mislim da ovaj projekat nastoji očuvati sve raznolikosti našeg jezika, ali da istovremeno ostane praktičan i upotrebljiv. Ipak, svaka pomoć u poboljšanju kvaliteta Jezičkog konvertora je dobrodošla, pa sam zato urgirao da ovaj komentar bude shvaćen dobronamerno i da imamo što širu paletu mišljenja kako bismo ostvarili naš cilj ravnopravnosti svih standardnih varijeteta. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 17. marta 2026. u 00:45 (CET) {{podnožje rasprave}} == Request for Comment: VisualEditor automatic reference names == <div lang="en" dir="ltr"> Hi, I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]’s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. Apologies for writing in English. {{Int:Please-translate}}! We are considering to work on [[:m:Community Wishlist/W17|Community Wishlist/W17: Improve VE references' automatic names and reuse]]. This has been a long-term issue for wikitext editors (see e.g. [[:en:WP:VisualEditor/Named references]]) which has been among the top-voted wishes in several [[:m:Community Wishlist Survey|Community Wishlist Surveys]], e.g. [[:m:Community Wishlist Survey 2017/Editing/VisualEditor: Allow editing of auto-generated references before adding them|2017]], [[:m:Community Wishlist Survey 2019/Citations/VisualEditor: Allow references to be named|2019]], [[:m:Community Wishlist Survey 2022/Editing/VisualEditor should use human-like names for references|2022]] or [[:m:Community Wishlist Survey 2023/Editing/VisualEditor should use proper names for references|2023]]. We would like your input on the [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|solutions]] proposed on our project page: '''[[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names]]'''. We are considering several options, which can be combined if desired by the community. * Changing the default pattern for automatically generated reference names (currently <code>":n"</code>, e.g. <code>":0"</code>, <code>":1"</code>...) to use the [[:mw:Help:Reference Previews#Exposed reference types|reference type]] instead (e.g. <code>"book_reference-1"</code>). * Providing a simple mechanism for communities to configure a different default name. * Generating automatic reference names based on the [[:en:domain name|domain name]] (if it’s a web citation). * Generating automatic reference names based on template parameters (e.g. "title" or "last"+"first") – defined by the community. === Feedback === [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|Visit our project page]] to read about our proposal in detail and share your thoughts [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|on metawiki]]. '''Please note''': We will only implement a solution if there’s clear consensus among the global community. Our intention is not to build the perfect solution, but to find a simple and lean one that alleviates the pain caused by auto generated names. We are aware that some experienced VisualEditor users might prefer an option to manually change reference names in VisualEditor, but such a UX intervention is difficult to achieve across reference types and thus out of scope for our team, we can only improve the auto-naming mechanism. We are happy about suggestions for improving certain details of the proposed solutions. Any other feedback and alternative proposals are also welcome – even though it’s out of scope for us, it might still be relevant for future work on this topic. Please support us interpreting consensus by clearly indicating your opinion (e.g. by using support/neutral/oppose templates). We are aware of [[:en:WP:NOTVOTE]], but given that we are facilitating this discussion with users from different wikis, potentially commenting in their native language, clearly indicating your position helps us avoid misunderstandings. Thank you for participating!</div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|razgovor]])</bdi> 19. marta 2026. u 12:15 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/MassMessageRecipients&oldid=30281362 --> == Action Required: Update templates/modules for electoral maps (Migrating from P1846 to P14226) == Hello everyone, This is a notice regarding an ongoing data migration on Wikidata that may affect your election-related templates and Lua modules (such as <code>Module:Itemgroup/list</code>). '''The Change:'''<br /> Currently, many templates pull electoral maps from Wikidata using the property [[:d:Property:P1846|P1846]], combined with the qualifier [[:d:Property:P180|P180]]: [[:d:Q19571328|Q19571328]]. We are migrating this data (across roughly 4,000 items) to a newly created, dedicated property: '''[[:d:Property:P14226|P14226]]'''. '''What You Need To Do:'''<br /> To ensure your templates and infoboxes do not break or lose their maps, please update your local code to fetch data from [[:d:Property:P14226|P14226]] instead of the old [[:d:Property:P1846|P1846]] + [[:d:Property:P180|P180]] structure. A [[m:Wikidata/Property Migration: P1846 to P14226/List|list of pages]] was generated using Wikimedia Global Search. '''Deadline:'''<br /> We are temporarily retaining the old data on [[:d:Property:P1846|P1846]] to allow for a smooth transition. However, to complete the data cleanup on Wikidata, the old [[:d:Property:P1846|P1846]] statements will be removed after '''May 1, 2026'''. Please update your modules and templates before this date to prevent any disruption to your wiki's election articles. Let us know if you have any questions or need assistance with the query logic. Thank you for your help! [[User:ZI Jony|ZI Jony]] using [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:09 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:ZI Jony@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Technical_Village_Pumps_distribution_list&oldid=29905755 --> :Nemamo što uraditi povodom ovoga. Jedini shwiki šablon na popisu stranica koju su generisali je [[Šablon:PBB/2065]], a on ne koristi svojstva Wikipodataka. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:18 (CEST) == Uvođenje Wikiljubavi == {{Zaglavlje rasprave|Zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje Wikiljubavi, na temelju čega je dodatak uveden. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:31 (CEST)|Uvedeno}} Predlažem uvođenje '''[[:mw:Extension:WikiLove|Wikiljubavi]]''' na srpskohrvatskoj Wikipediji. Riječ je o dodatku koji služi da olakša iskazivanje zahvalnosti i slanje priznanja drugim korisnicima. Dodatak se već koristi na enwikiju i srwikiju. Interfejs sam u potpunosti lokalizirao, a dodatak unaprijed konfigurirao. Mislim da će služiti kao dobra stvar za motiviranje novih i postojećih korisnika. Unapred zahvaljujem na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:36 (CEST) :Ako je tehnički okej (ne razumijem se previše u to, ali kolege će javiti), nemam niš protiv :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. aprila 2026. u 13:39 (CEST) :Izgleda zanimljivo, saglasan sam – [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:44 (CEST) ::{{za}}, i ja se slažem. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 02:24 (CEST) :[[phab:T424891|Odgovarajući zadatak]] na Phabricatoru. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 21:54 (CEST) :: Done :). [[Korisnik:Neriah|Neriah]] ([[Razgovor s korisnikom:Neriah|razgovor]]) 5. maja 2026. u 22:23 (CEST) :::Oh, thank you so much! :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:28 (CEST) {{podnožje rasprave}} <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> == Survey (proposed direction for Wishlist) == Apologies if this has not yet been translated into your wiki's language. {{int:Please-translate}}. You are invited to voice your opinion on a new [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|community-proposed direction]] for the [[m:Community Wishlist|Community Wishlist]]. {{Int:Feedback-thanks-title}} [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 29. maja 2026. u 05:07 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:기나ㅏㄴ@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:%EA%B8%B0%EB%82%98%E3%85%8F%E3%84%B4/MassMessage&oldid=30604233 --> == [[Posebno:BrokenRedirects|Posebno:-{BrokenRedirects}-]], [[Posebno:UnusedCategories|Posebno:-{UnusedCategories}-]] i sl. == {{komentar}} Pozdrav svima, naime, izgleda da ovakve tzv. „Posebno/-{Special}-” stranice iznad ^ nisu i dalje ažurirane ovdje na sh.wiki, i to još od 10. maja/10. svibnja 2026. godine...? --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 26. juna 2026. u 11:41 (CEST) :@[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Ovo je nešto za vas... – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 26. juna 2026. u 18:51 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]]: Ažurirano jutros. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:29 (CEST) :::{{komentar}} Dopuna: Vidi: -{[[:phab:T430269]]}-. --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ::::{{urađeno}} Završeno ({{odgovor|Milicevic01}} kolega Milićević). --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) :::::{{odgovor|Milicevic01}} Fala ti, Milićeviću! :-) --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ==Deceased user== Greetings and sorry for my English. Please provide page protection for User:Gobonobo. We would like to preserve the page as it is without future automated modifications. Maybe you can help. Thank you. He died in April 2026. Obituary is available by email on request. -[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]] ([[Razgovor s korisnikom:SusanLesch|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 00:37 (CEST) :@[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]]: Done. My condolences! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:28 (CEST) == Growth/Newsletters/36 == <div class="plainlinks mw-content-ltr" lang="en" dir="ltr"> [[File:Growth team logo - Icon only.svg|right|180px|frameless|class=skin-invert]] ''Updates from the [[mw:Special:MyLanguage/Growth|Growth]] team on our work to improve the new editor experience.'' === Recent releases === ====Account creation experiments==== Several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|experiments to increase successful account creation]] have delivered significant results. * An updated message shown to logged-out mobile users who try to edit produced a 27% relative increase in account creation and is being scaled to all wikis. ([[phab:T424595|T424595]]) * A new account menu button in the mobile web header, [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Experiment Results: Mobile Web Account Menu|A/B tested across five Wikipedias with nearly 8 million participants]], made logged-out mobile users 25% more likely to create an account, with no significant difference in constructive editing behavior. ([[phab:T428220|T428220]]) *A simpler post-edit dialog for temporary account holders increased permanent account creation by 87% (relative), converting more temp editors into registered ones. ([[phab:T416418|T416418]])[[File:Create account - July 2026 updates.png|thumb|The redesigned account creation form increases registration by a relative 24.4%]] *We also redesigned the account creation form itself ([[phab:T409236|T409236]]): adding real-time username validation, a concise summary of the username policy, a "reveal password" option, and a simplified design aligned with [[wmdoc:codex/latest|Codex]] guidelines. In an A/B test on English Wikipedia mobile, users who saw the redesigned form created permanent accounts at a rate of 20.4%, compared to 16.4% for the control group (a 24.4% relative increase). ====Revise Tone structured task==== [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages that may contain non-encyclopedic language and guides them through revising the tone. In A/B testing on Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, newcomer task completion rates were [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone#Experiment Results|38.7% higher]] than the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended July 9, and the feature is now available to everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|We plan]] to release Revise Tone to more wikis. ====Automated mentor list cleanup==== Communities can now [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatically mark inactive mentors as ''away'' or remove them from mentorship entirely]] (which automatically reassigns their mentees). Inactivity is based on edits, and talk page responses count, so mentors answering mentee questions remain active. We recommend enabling both options together; administrators can enable them via [[Special:CommunityConfiguration]] and review the mentor list at [[Special:ManageMentors]]. ====Growth features for Wikidata==== Growth features are [[phab:T400937|now available at Wikidata]], including a simplified Newcomer Homepage, Mentorship, the Impact module, Community Updates and the Help Panel. === Work in progress === [[File:Home designs labeled.png|thumb|Early concepts for evolving the Newcomer Homepage into a personalized 'Home' that grows with contributors.]] ====Home==== The Growth and [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools|Moderator Tools]] teams are developing [[mw:Special:MyLanguage/Home|Home]] ([[phabricator:T419358|T419358]]): a unified, personalized landing page intended to replace the Newcomer Homepage. Rather than remaining a newcomer-only feature, Home will evolve with users as they gain experience, surfacing Suggested Edits, edits to review, and moderation workflows at the right moment. === Research === The [https://research.wikimedia.org/ Wikimedia Research team], in partnership with the Growth Team, published findings from two projects on how new editors learn and integrate into the community: * [[m:Research:Understanding_newcomer_mentorship_on_Wikipedia|Understanding newcomer mentorship on Wikipedia]] * [[m:Research:Successful_Newcomers_Survey_2025#Results|Successful Newcomers Survey]] ''<small>'''[[mw:Special:MyLanguage/Growth/Newsletters|Growth team's newsletter]]''' prepared by [[mw:Special:MyLanguage/Growth|the Growth team]] and posted by [[m:User:MediaWiki message delivery|bot]] • [[mw:Talk:Growth|Give feedback]] • [[m:Special:MyLanguage/Global message delivery/Targets/Growth team updates|Subscribe or unsubscribe]].</small>'' </div> 18. augusta 2026. u 15:17 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Growth_team_updates&oldid=30870183 --> == Dodavanje aliasa Draft: i Draft talk: za imenske prostore Nacrt: i Razgovor o nacrtu: == {{zaglavlje rasprave|Konsenzus za ovaj prijedlog je postignut. Predložene promjene u procesu su usvajanja: [[phab:T440179]]. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 12. oktobra 2026. u 22:53 (CEST)|ishod}} Predlažem dodavanje kanonskih i globalnih (engleskih) aliasa {{kod|Draft:}} i {{kod|Draft talk:}} za imenske prostore {{kod|Nacrt:}} i {{kod|Razgovor o nacrtu:}}. Nedostatak tih aliasa uzrokuje razne probleme, što između ostalog utječe na međuwiki veze, kao i korisničke skripte i alate koji se oslanjaju na engleske/kanonske nazive. Pogledati [[phab:T440179]] za više informacija. Ovo nam je nekako promaklo kad smo nekoliko godina unazad uvodili nacrtne imenske prostore. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 18:22 (CEST) : {{za}} – Ovo je verovatno meni promaklo. Mislim da su engleski pseudonimi korisni. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 20:00 (CEST) {{Podnožje rasprave}} == Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika == Započinjem raspravu o ideji da razmotrimo pseudonime koji bi se koristli za lakši pronalazak srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika. Trenutno, srpskohrvatski jezik se može pronaći kucanjem koda <code>sh</code> ili reči "srpskohrvatski" ili "српскохрватски". Ovo je očekivano ponašanje. Međutim, naš jezik ima puno drugih imena i kodova koji se koriste pri njegovom imenovanju. Konkretno, mislim da treba da razmotrimo dodavanje jezičkog koda <code>hbs</code>, kao i pseudonima poput "hrvatskosrpski" i "хрватскосрпски", kao i skraćenica BCMS, BCHS, БСХЦ. Troslovne skraćenice ovde nisu pogodne zbog preklapanja sa ISO kodovima drugih jezika. Imate li još neke ideje za pseudonime? Šta mislite o ovome? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 14. oktobra 2026. u 01:58 (CEST) d0pw8to6bxdwe8upi8cowelrgt5fc8h 42710876 42710875 2026-10-14T00:01:53Z Aca 108187 /* Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika */ 42710876 wikitext text/x-wiki {{pijaca}} == Questions from the CEE Hub regarding your technical village pump == Hello and sorry for writing in English. There is an automatically translated version below, feel free to modify it if it contains errors. I'm user Strainu, member of the [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Steering Committee. One of the directions of the Hub for 2025 is to support its member communities technically, including for technical village pumps. We would like to understand how you use this page, so I would appreciate your answers to a few questions: # If you have a technical problem, does it usually get an answer here? # Does your project have enough technical members to respond such questions? # Are there any profiles missing locally? (for instance: gadget creators, bot creators, people with graphical skills etc.) # On a scale from 1 to 10, how important is it for you to receive an answer in the project's language? # Would you be willing to support smaller communities to resolve technical issues if you get notified about such questions? Thank you! Based on the community's responses, we will try to provide some ideas that would support you in the next few months. Best, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) ---- Ja sam korisnik Strainu, član [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Upravnog odbora. Jedan od pravaca Huba za 2025. godinu je tehnička podrška njegovim članicama, uključujući tehničke seoske pumpe. Želeli bismo da razumemo kako koristite ovu stranicu, pa bih cenio vaše odgovore na nekoliko pitanja: #Ako imate tehnički problem, da li obično ovde dobijete odgovor? #Da li vaš projekat ima dovoljno tehničkih članova koji mogu odgovoriti na takva pitanja? #Da li nedostaju neki profili na lokalnom nivou? (na primer: kreatori gadžeta, kreatori botova, ljudi sa grafičkim veštinama itd.) #Na skali od 1 do 10, koliko je važno za vas da dobijete odgovor na jeziku projekta? #Da li biste bili voljni da podržite manje zajednice u rešavanju tehničkih problema ako biste bili obavešteni o takvim pitanjima? Hvala! Na osnovu odgovora zajednice, pokušaćemo da pružimo nekoliko ideja koje bi vas podržale u narednim mesecima. Srdačno, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) :Hello @[[User:Strainu|Strainu]], we sincerely appreciate your commitment to technically support small CEE Hub member communities. :# Most issues of technical nature are more likely to get an answer here than in other places on the wiki, unless specifically addressed to another active editor more knowledgeable about the specific issue. :# I believe we lack in the number of tech-savvy editors but all questions posed so far have been resolvable relatively easily and quickly. :# At the moment, there is only one local and active editor capable of creating technical solutions for the needs of the entire community. We do not have dedicated creators of either gadgets, graphics, or scripts, relying instead on the replicable solutions from larger wikis (sometimes to no avail). :# Getting help at all, in any language, takes precedence to not getting any. English is the first foreign language of most editors in our community. Translation tools and LLM are widely accessible on the Internet for others. :# Yes. The [[:m:Cross-Project Collaboration Initiative]] was in fact established by several CEE Hub member communities from the region (as an attempt) to strengthen the practice of offering and receiving help, although this project has yet to gain momentum. :Cheers! – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 10. februara 2025. u 17:43 (CET) == Sub-referencing: User testing == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Sub-referencing reuse visual.png|400px|right]] <small>''Apologies for writing in English, please help us by providing a translation below''</small> Hi I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]'s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. We are making great strides with the new [[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]] and we’d love to invite you to take part in two activities to help us move this work further: #'''Try it out and share your feedback''' #:[[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing# Test the prototype|Please try]] the updated ''wikitext'' feature [https://en.wikipedia.beta.wmflabs.org/wiki/Sub-referencing on the beta wiki] and let us know what you think, either [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|on our talk page]] or by [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/talktotechwish booking a call] with our UX researcher. #'''Get a sneak peak and help shape the ''Visual Editor'' user designs''' #:Help us test the new design prototypes by participating in user sessions – [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/gxk0taud/apply sign up here to receive an invite]. We're especially hoping to speak with people from underrepresented and diverse groups. If that's you, please consider signing up! No prior or extensive editing experience is required. User sessions will start ''May 14th''. We plan to bring this feature to Wikimedia wikis later this year. We’ll reach out to wikis for piloting in time for deployments. Creators and maintainers of reference-related tools and templates will be contacted beforehand as well. Thank you very much for your support and encouragement so far in helping bring this feature to life! </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|talk]])</bdi> 28. aprila 2025. u 17:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/Sub-referencing/massmessage_list&oldid=28628657 --> == We will be enabling the new Charts extension on your wiki soon! == ''(Apologies for posting in English)'' Hi all! We have good news to share regarding the ongoing problem with graphs and charts affecting all wikis that use them. As you probably know, the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Graph|old Graph extension]] was disabled in 2023 [[listarchive:list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/EWL4AGBEZEDMNNFTM4FRD4MHOU3CVESO/|due to security reasons]]. We’ve worked in these two years to find a solution that could replace the old extension, and provide a safer and better solution to users who wanted to showcase graphs and charts in their articles. We therefore developed the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Charts extension]], which will be replacing the old Graph extension and potentially also the [[:mw:Extension:EasyTimeline|EasyTimeline extension]]. After successfully deploying the extension on Italian, Swedish, and Hebrew Wikipedia, as well as on MediaWiki.org, as part of a pilot phase, we are now happy to announce that we are moving forward with the next phase of deployment, which will also include your wiki. The deployment will happen in batches, and will start from '''May 6'''. Please, consult [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart/Project#Deployment Timeline|our page on MediaWiki.org]] to discover when the new Charts extension will be deployed on your wiki. You can also [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|consult the documentation]] about the extension on MediaWiki.org. If you have questions, need clarifications, or just want to express your opinion about it, please refer to the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension_talk:Chart/Project|project’s talk page on Mediawiki.org]], or ping me directly under this thread. If you encounter issues using Charts once it gets enabled on your wiki, please report it on the [[:mw:Extension_talk:Chart/Project|talk page]] or at [[phab:tag/charts|Phabricator]]. Thank you in advance! -- [[User:Sannita (WMF)|User:Sannita (WMF)]] ([[User talk:Sannita (WMF)|talk]]) 6. maja 2025. u 17:07 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Sannita (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Sannita_(WMF)/Mass_sending_test&oldid=28663781 --> == Changes to the way some users are granted the right to see temporary account IP addresses == Hello! This is the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product|Trust and Safety Product]] team. We would like to share that we have decided to change the requirements for access to temporary account IP addresses. '''The impact on your community will be minimal'''. We are planning on implementing the change in the week of May 26 ([[phab:T393358|T393358]] + [[phab:T393360|T393360]] + [[phab:T390942|T390942]]). I will keep you updated about the details. We are only changing the rules for users who do not have extended rights (e.g. admins, bureaucrats, checkusers – [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia_Access_to_Temporary_Account_IP_Addresses_Policy#requirements-for-access|see the policy for more examples]]) but their account is a minimum of 6 months old, and who have made a minimum of 300 edits on this wiki. They will lose access to IP addresses ([[phab:T393360|T393360]]), and to have it back, '''they will need to apply for the right. Admins or stewards will decide whether to grant it''' ([[phab:T390942|T390942]]). This will entail human manual work, but this method will be safer than if we continued to grant the rights automatically. We want to emphasize that fewer than five users who don't have extended rights have ever revealed a temporary account's IP addresses on your wiki. We made this decision based on what we heard from you, piloting wikis, particularly Romanian Wikipedians. We also consulted on options with Stewards, and had discussions on Meta-Wiki and about 20 Wikipedias with large communities. When we deploy temporary accounts to more wikis, we will evaluate the impact and may adjust our approach again. In addition, we'd like you to know that requirements for access to the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product/IP_Info|IP Info]] feature will be identical with the ones for access to the temporary accounts' IP addresses (a user will either have full information or none). '''The rationale for the change''' We chose the current numerical thresholds and automatic granting before deploying temporary accounts on any wiki. However, it’s become clear to us that these requirements are quite low and it is still too easy for bad-faith actors to gain access to temporary account IP addresses. We want temporary accounts to meaningfully improve editor privacy, so we need to be more restrictive. Our goal is to more consistently limit IP address access to only those who need it. '''How will this work''' * When a user without extended rights needs to view temporary account IP addresses, they will need to file a request for being added to the "Temporary account IP viewers" group. They will file the request to admins (the local communities will be able to decide what that process will be) or stewards (for wikis without local admins). * The software will require that the user has at least 300 edits and the account since at least 6 months. Admins and stewards will not be able to grant temporary account IP access to accounts that do not meet that criteria. This is a minimum, and we encourage you to enforce higher thresholds. * The user reviewing the request will check if the user applying for the right meets requirements and that they have provided a valid justification. The right itself will be granted through Special:UserRights. * Users who grant requests for the right will also handle removal of the right. We would also like to clarify some details. For your convenience, we will also document some of it in [[mediawikiwiki:Trust_and_Safety_Product/Temporary_Accounts/FAQ|the project FAQ]]. {{Sakrij|naslov=Access to IP addresses|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Separation of the new right''' (checkuser-temporary-account) out to a new group ([[metawiki:Meta:Temporary_account_IP_viewer|Temporary account IP viewers]]), as opposed to technically attaching it to any [[Special:ListGroupRights|existing group]] (like patroller). We have decided to do this for a few reasons: ** '''Having access to IP addresses carries risk'''. This right is similar to checkuser. IP addresses are considered personally identifiable information (a kind of [[:en:personal data|personal data]]). Outside actors who want to access IP addresses will now need to interact with users who have this right. Users with this right should be aware of this, and alert to the possibility of suspicious access requests. ** '''Good practices for privacy protection'''. Giving access to users who are trusted but do not need access to carry on their work is not in line with good practices for processing personal data. ** '''Removal of right'''. Access to IPs will be [[phab:T325658|logged]] ([https://sh.wikipedia.org/wiki/Special:Log?type=checkuser-temporary-account example]). If any misuse of this right is detected, it can be taken away separately from any other permissions the user may hold. It would be difficult and sometimes also unreasonable to remove the rights unrelated to access to IP addresses. ** You may grant the new right to all users belonging to a certain existing group individually. These users must meet the criteria for Temporary account IP viewers, though. ** For clarity – all this does not affect administrators, bureaucrats, checkusers, stewards, and other groups mentioned in the [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Access_to_temporary_account_IP_addresses|global policy]]. * '''Activity requirement'''. With regards to users who would need to be granted access manually, the policy says that they "must edit or take a logged action to the local project at least once within a 365-day period". This requirement is not changing. }} {{Sakrij|naslov=Process of granting the right|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Formality of granting the right'''. There is no need for discussions or votes like Request for Adminship. It does suffice if a single admin makes a decision using their own judgement. * '''Additional requirements for the users applying for the right'''. ** You have autonomy over the process for granting the right. You can adopt thresholds higher than 300 edits, or disallow the "non-admin+" users to have the right. The granting process can be as basic or elaborate as you deem appropriate. ** Which criteria admins should take when deciding whether to grant the right – how to tell whether a user needs access to IP addresses? There are no mandatory requirements beyond a minimum of 300 edits and a 6 month old account. You may introduce additional criteria related to trust to the user (such as no prior blocks or copyright violations) or experience in patrolling activities. * '''Additional burden on administrators'''. We understand the toil of having to grant and remove an additional right. This is indeed a downside. We think that it will only have to be a one-time effort to grant this right to a larger number of people. We are curious if you can find ways to limit this burden. }} '''Next steps on your side we would like to suggest''' * We are encouraging you to consider '''adopting a policy''' on granting and removing the right, if you think you need to add anything to the global policy. * We are encouraging you to '''start granting the right'''. Considering our data (up to a few non-functionaries have ever revealed temporary account IP addresses here), we believe you don't need to rush or spend a lot of time preparing for this before the change comes into force, though. * We would like to show you what level of wiki-bureaucracy seems sufficient from our point of view. [https://meta.wikimedia.org/w/index.php?oldid=28667152 In the sandbox], we have created a draft of what a page with requests for the flag could look like. Of course the final content of the page will depend on your community. We do not want to imply that we are instructing you on this matter. Let us know if you have any questions. Thank you! [[metawiki:User:NKohli_(WMF)|NKohli (WMF)]] and [[Korisnik:SGrabarczuk (WMF)|SGrabarczuk (WMF)]] ([[Razgovor s korisnikom:SGrabarczuk (WMF)|razgovor]]) 16. maja 2025. u 04:22 (CEST) == Join the 6th Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign – 2025 Edition == Dear Wikipedia community, (''Please help translate to your language'') We invite your community to participate in the 6th edition of the [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025|Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign]], a global campaign taking place from July 1 to August 31, 2025. Participants will choose among Wikipedia pages without photos, then add a suitable photo from among the many thousands of photos in the Wikimedia Commons, especially those uploaded from thematic contests ([[:m:Wiki Loves Africa|Wiki Loves Africa]], [[:m:Wiki Loves Earth|Wiki Loves Earth]], [[:m:Wiki Loves Folklore|Wiki Loves Folklore]], [[:m:Wiki Loves Monuments|Wiki Loves Monuments]], etc.) over the years. More than 80 Wikimedia affiliates have participated since the campaign was launched in 2020 and have added images to more than 400,000 Wikipedia articles in over 245 Wikipedia languages. Thanks to the volunteer contributors! We now invite your community to organize and lead the campaign within your community. As a local organizer, you may: *Encourage individual members to take part by adding images to Wikipedia articles. *Host edit-a-thons focused on improving visual content. *Organize training workshops to teach contributors how to correctly integrate images into Wikipedia. These activities will help build local capacity and increase visual content across Wikipedia. Please note that for participants to be eligible to participate in the campaign, they need to have registered an account for at least a year before the official start date of the contest. That is, for the 2025 edition, they must have registered an account on or before July 1, 2025. The account can be from any Wikimedia project wikis. The organizing team is looking for a contact person to coordinate WPWP participation at the Wikimedia user group or chapter level (geographically or thematically) or for a language Wikipedia. We would be glad for you to [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|sign up directly]] at [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|WPWP Participating Communities]]. With kind regards, [[User:Reading Beans]] On behalf of the Wikipedia Pages Wanting Photos campaign 2025. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 18. maja 2025. u 23:53 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:T Cells@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Wikipedia_Pages_Wanting_Photos_2025/Call_for_participation_letter/Village_pump&oldid=28751075 --> == Poboljšanje jezičkih fallbackova == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 20:09 (CEST)|Uvedeno}} Na prijedlog Međuprojektne saradnje, donosim nekoliko ideja za poboljšanje jezičkih fallbackova unutar interfejsa. Za glavni srpskohrvatski kod: * sh (trenutno): <code>$fallback = 'sh-latn, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh (predloženo): <code>$fallback = 'sh-latn, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski latinični kod treba proširiti fallbackove (tako da idu prvo latinični ijekavski, pa ćirilični): * sh-latn (trenutno): <code>$fallback = 'sh, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh-latn (predloženo): <code>$fallback = 'sh, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski ćirilični kod treba proširiti fallbackove (tako da prvo idu ćirilični pa latinični): * sh-cyrl (trenutno): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sh-latn';</code> * sh-cyrl (predloženo): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sr, cnr-cyrl, sr-latn, sr-el, sh, sh-latn, bs, cnr, cnr-latn, hr';</code> U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:42 (CEST) :Prijedlog je još u izradi/pripremi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 12:39 (CEST) ::Prijedlog je sada spreman. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 17:14 (CEST) :::Samo da specificiram, fallbackovi su rezervni jezici koji se upotrebljavaju u slučaju da neka poruka interfejsa nije prevedena na srpskohrvatski jezički kod. Dakle, da uzmemo primjer sh-cyrl, ako poruka nije prevedena na srpskihrvatsku ćirilicu, uzima se prijevod iz srpske ćirilice; ako prijevoda nema u srpskoj ćirilici, onda se uzima prijevod iz crnogorske ćirilice itd. Nadam se da je sada jasnije kako ovo radi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 1. jula 2025. u 08:04 (CEST) ---- Budući da nema protivljenja, zaključujem da postoji konsenzus za poboljšanje jezičkih fallbackova. Bit će napravljen task na Phabricatoru i zakrpa na Gerritu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:56 (CEST) :Ovo se ipak mora reducirati na 8 jezičkih kodova, s obzirom na tehnička ograničenja. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 01:45 (CEST) ::Uvedeno, zbog tehničkih ograničenja izostavljeni su sledeći kodovi: <code>cnr-cyrl</code>, <code>cnr-latn</code>, <code>cnr</code>, <code>sr</code>. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:53 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Poboljšanje transwiki uvoza == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 19:56 (CEST)|Uvedeno}} Na inicijativu Međuprojektne saradnje, predlažem omogućavanje transwiki uvoza sa sledećih Wikipedija: * bs * hr * sr U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:51 (CEST) :{{za}}, podržavam.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. juna 2025. u 23:08 (CEST) ---- Na temelju provedene rasprave zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje transwiki uvoza sa bswikija, hrwikija i srwikija. Izrađen je [https://phabricator.wikimedia.org/T399113 odgovarajući task na Phabricatoru]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:03 (CEST) :Uvedeno. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:54 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Wikidata Item and Property labels soon displayed in Wiki Watchlist/Recent Changes == ''(Apologies for posting in English, you can help by translating into your language)'' Hello everyone, the [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Wikidata For Wikimedia Projects]] team is excited to announce an upcoming change in how Wikidata edit changelogs are displayed in your [[Special:Watchlist|Watchlists]] and [[Special:RecentChanges|Recent Changes]] lists. If an edit is made on Wikidata that affects a page in another Wikimedia Project, the changelog will contain some information about the nature of the edit. This can include a QID (or Q-number), a PID (or P-number) and a value (which can be text, numbers, dates, or also QID or PID’s). Confused by these terms? See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Glossary|Wikidata:Glossary]] for further explanations. The upcoming change is scheduled for '''17.07.2025''', between '''1300 - 1500 UTC'''. The change will display the label (item name) alongside any QID or PIDs, as seen in the image below: [[File:Apr10 edit summary on Wikidata.png|An edit sum entry on Wikidata, labels display alongside their P- and Q-no.'s]] These changes will only be visible if you have Wikidata edits enabled in your User Preferences for Watchlists and Recent Changes, or have the active filter ‘Wikidata edits’ checkbox toggled on, directly on the Watchlist and Recent Changes pages. Your bot and gadget may be affected! There are thousands of bots, gadgets and user-scripts and whilst we have researched potential effects to many of them, we cannot guarantee there won’t be some that are broken or affected by this change. Further information and context about this change, including how your bot may be affected can be found on this [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|project task page]]. We welcome your questions and feedback, please write to us on this dedicated [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Talk page]]. Thank you, - [[m:User:Danny_Benjafield_(WMDE)|Danny Benjafield (WMDE)]] on behalf of the Wikidata For Wikimedia Projects Team. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 14. jula 2025. u 14:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Danny Benjafield (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Danny_Benjafield_(WMDE)/MassMessage_Test_List&oldid=28981877 --> == Šabloni:tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako == Imamo glavne šablone za provjeru točnosti informacija u sadržaju članka. Nalaze se u kategoriji [[:Kategorija:Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti|Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti]]. Ako imate još šablona za predložiti, slobodno dodajte.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:23 (CEST) :Odlično. Uključi te šablone na bar jednoj stranici, da ne bi zatrpavale [[Posebno:UnusedTemplates|izveštaje održavanja]]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:35 (CEST) :::Njih bi bilo preporučljivo koristiti što više, naravno pri patroliranju. Na primjer, nisam dužan brisati ili forsirano gledati kroz prste informaciji koja je sumnjiva, ali zato mogu postaviti upit i ukazati na njezinu nestabilnost. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:09 (CEST) ::::Naravno, podrazumijeva se. Moja gornja napomena odnosila se na to da svaki šablon treba imati bar 1 uključenje, pa makar i samo na vlastitoj dokumentacijskoj stranici, kako ne bismo opterećivali izvještaje. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:11 (CEST) ::Da, naravno, to ćemo brzo. ::Imam dodatno pitanje tj. napravio bih i sljedeće dodatne šablone: :::– <u>Neprovjerljiva hipoteza</u> :::– <u>Vrlo sumnjivo</u> :::– <u>Neneutralno stajalište</u> :::– <u>Nelogično</u> :::– <u>Neprecizno</u> ::Ali nisam siguran, jer ako dublje pogledamo, oni upućuju na provjeravanja koja su već uključena u šablonima tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako. Možda samo se dodaju neke suptilnosti: "neprovjerljiva hipoteza" ili "neprovjerljivo", znači ne samo da nema izvora, nego za dotične činjenice nema mogućih dokaza; "vrlo sumnjivo" bi bio generičan šablon (što po sebi nije naj naj); "neneutralno stajalište" bi bila ''inline'' verzija postojećeg šablona [[:Šablon:NPOV|NPOV]], tako da u sadržaju mogu točno ukazati gdje stoji neneutralna izjava; ostala dva šablona bi bila također generična. Što mislite vi o ovome? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:29 (CEST) :::Ako {{xt|za dotične činjenice nema mogućih dokaza}}, onda takva činjenica ne treba ni biti u članku. Šablon tu nema upotrebnu vrednost. Vrlo sumljivo mi je vrlo sumljivo. Za neneutralnu tvrdnju se slažem – to treba napraviti (v. [[:en:Template:POV statement|neutralnost osporena]]). Ostala dva šablona su mi neprecizna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:36 (CEST) :::::Sjajno. @[[Korisnik:Aca|Aca]] Možemo li ga nazvati "neneutralno", radi jednostavnosti? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:42 (CEST) ::::::Može, ''less is more'', možda radije "pristrano"? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 20:04 (CEST) :::::::Mislim da nam za sada ne treba toga toliko. "Nelogično" je nepotrebno jer je to vrijednosni sud sam po sebi; nelogične rečenice treba uklanjati, a ne ih ostavljati - plus, nije svakome sve isto logično, a ako baš piše da "RIbe plivaju u vodi dok trče kopnom", onda tu ne treba šablon, nego brisanje. "Vrlo sumnjivo" je neenciklopedijski i te izjave isto treba uklanjati ili staviti {{tl|fact}} uz obrazloženje. "Neprecizno" je okej, ali nisam siguran koliko nam treba. "Neprovjerljiva hipoteza" je nešto za naučnike - mi to nismo. Ja ne mogu procijeniti je li nekakva hipoteza provjerljiva ili ne jer nemam dovoljno stručnih znanja za to. "Neneutralno stajalište" nam ne treba iz dva razloga. Prvo, imamo {{tl|NPOV}}, a drugo - dogovoreno je odavno da članci ne imaju sadržavati vrijednosne sudove ili stajališta. Dakle, jedino možda "neprecizno", ali mislim da nam ni to '''trenutno''' ne treba. Za to bismo morali prvo imati neku stilsku smjernicu o tome što je precizno, a što ne. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 19. jula 2025. u 03:19 (CEST) ::::::::::Okej, onda da izbrišem šablon "neneutralno" (Edgar) ili da ga "preimenujem" (Aca)? ::::::::::Što se tiče smjernice, ide na moju listu "stvari za uraditi". – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:15 (CEST) :::::::::::Sredio sam ja to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. jula 2025. u 19:25 (CEST) ::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Možda je bolje da taj šablon vratimo i preimenujemo. Bilo bi super da možemo ''inline'' označavati sporne tvrdnje, što je svrha šablona. Šablon POV služi za označavanje celog članka, a ovaj šablon koristio bi se za konkretne rečenice. Zadnjih nekoliko dana sređivao sam članke s pristranim formulacijama, gde su problematične bile samo pojedine rečenice, ali ne i celi članak. Zato mislim da šablon ima svrhu i da ga treba vratiti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:39 (CEST) :::::::::::::Jedna rečenica se treba riješiti na mjestu, a ne ostavljati. Ukoliko je sistemski, onda ima opći šablon, koji može ići i za sekciju, a ne cijeli članak. Svrha ovih šablona je da popune praznine koje postoje kod većih šablona, a ne da dupliciraju istu svrhu. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:46 (CEST) ::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Po toj logici ne bi trebalo da postoji nijedan ''inline'' šablon ({{redni citat|[j]edna rečenica se treba riješiti na mjestu}}). Možda neko ne zna kako treba srediti rečenicu u skladu sa enciklopedijskim stilom i rađe bi je samo označio za sređivanje, nego da sam čeprka. Nadalje, možda nije jedna rečenica, nego celi pasus. Šablon se može i tu koristiti. Označavanje celog članka može biti neprecizno i nejasno, pogotovo ako je on dugačak. ''Inline'' šabloni služe da konkretno specificiraju i lokaliziraju veće šablone, što bi bio i ovde slučaj. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 02:55 (CEST) :::::::::::::::Kako ne? Koji drugi šablon koi imamo pokriva pitanje - tko, što, koji, čiji, gdje? Nijedan. Koji pokriva - potrebna provjera izvora ili neuspjela provjera izvora? Nijedan. Nije poanta da je inline šablon sam po sebi sporan, nego da je ovo već pokriveno. Za konkretizaciju postoji SRZ članka. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:58 (CEST) ::::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Ta logika nema smisla. Imamo i {{tl|Nedostaje referenca}}, uprkos činjenici da postoji {{tl|Nedostaju izvori}}. Potpuno ista svrha, razlike nema. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:01 (CEST) :::::::::::::::::Je, samo što neutralnost jedne rečenice nije nešto što bi se trebalo rješavati na taj način. Ako u nekoj rečinici piše "Brad Pitt je najljepši muškarac u povijesti", onda se to ispravi, a ne piše da je ta jedna rečenica neobjektivna - tako se samo gomilaju "problemski" članci, a radi se o minornim problemima koje nema potrebe gomilati. Ova dva citirana šablona su drugo - drugi se uglavnom koristi kada izvora uopće nema ili ih je nedovoljno, što je značajan sustavni problem (kao i NPOV članka), a ovo je za pojedinačne tvrdnje koje nisu sustavne. Međutim, pronaći izvor puno je složeniji proces od ispravljanja jedne neneutralne rečenice. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 03:20 (CEST) ::::::::::::::::::Mhm, okej. Slažem se onda. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:32 (CEST) == Kategorije:Dinastije == Poštovane kolege, Na temelju prijedloga jednog kolege postavio sam si pitanje o tome kako postupamo s kategorijama koje se odnose na dinastije. Čini mi se da se o tome već govorilo na Pijaci, kada se raspravljalo o imenima papa i kraljeva, ako se ne varam. U svakom slučaju, ovdje imamo [[:Kategorija:Rjurikovići|kategoriju Rjurikovići]] i [[:Kategorija:Dinastija Rjurikovič|kategoriju Dinastija Rjurikovič]]. Kako ih razvrstavamo – s oznakom "dinastija" ili bez nje? Drugo: imena dinastija, transliteriramo li ih (Rjuriković) ili ih ostavljamo onako kako su zapisani u izvorniku (Rjurikovič)? Hvala. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. oktobra 2025. u 23:39 (CEST) :Mislim da je format "Dinastija [IME]" najpraktičniji jer dokida problem nedosljednosti. Kako ćemo Saxe-Coburg-Gotha? Sakeskoburggotovići? :D Ovako, ako je sve "Dinastija [Ime]", onda smo mirni i sve će biti potpuno dosljedno. Isto vrijedi i za zadržavanje izvornog imena dinastije; to je dosljedno praksi i jezičnim smjernicama koje imamo. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. oktobra 2025. u 02:03 (CEST) :+1 za "Dinastija Rjurikovič", per Edgar. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. oktobra 2025. u 13:32 (CEST) :::Da, i ja se slažem s opcijom "Dinastija Rjurikovič". Slijedi pitanje: hoćemo li dakle sve dinastijske kategorije (i članke) preimenovati prema tome principu? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 17. oktobra 2025. u 01:44 (CEST) ::::Da, dosljednosti radi – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 17. oktobra 2025. u 03:28 (CEST) :::::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Usklađeno za Dinastiju Rjurikovič. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. marta 2026. u 17:22 (CEST) :::::::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: sjajno!– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. marta 2026. u 15:51 (CEST) == Funding tech projects == Hi everyone, The [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group|CEE Hub Technical Advancement working group]] is organising an open call to support software development projects related to Wikimedia. We invite individuals, groups, and affiliates to apply with their tech project ideas. Selected projects will receive funding support. To apply, please send your proposal by '''January 25, 2026''' to: toni.ristovski@wmceehub.org For full details, including eligibility and criteria, please read the [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group#Open_call|'''announcement''' on our Meta page]]. Feel free to reach out if you have any questions. – [[Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] ([[Razgovor s korisnikom:MHeidarzadeh-CEEhub|razgovor]]) 20. januara 2026. u 15:50 (CET) == Tipografska standardizacija šablona Jez-x == {{zaglavlje rasprave|<nowiki/> * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na ćirilici i latinici u jezičnim šablonima u kurzivu. * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na drugim pismima običnim slovima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. marta 2026. u 00:14 (CET) |Usvojeno}} Trenutno neki [[:Kategorija:Šabloni Jez-x|šabloni Jez-x]] koriste kurziv, a neki obična slova. Dosad smo sledili praksu s enwikija koja je nalagala da se tekst na latiničnim stranim jezicima piše u kurzivu, a tekst na ćiriličnim običnim slovima. Tako imamo [[Šablon:Jez-en]] koji ispisuje kurzivni tekst i [[Šablon:Jez-ru]] koji ispisuje obična slova. Ovo rešenje nije optimalno iz sledećih razloga: * U ćiriličnoj verziji članaka (putem Jezičkog konvertora) ćirilični strani tekst nema nikakvu kurzivnu označenost, odudarajući od latiničnog konteksta. * Ćirilični zapis nekad treba da bude ukošen, pogotovo za nazive umetničkih dela. Međutim, tu se postavljaju nova pitanja: * Nazivi dela na stranom jeziku koji se služi latinicom takođe trebaju biti iskošeni. Trenutno nema nikakve razlike u tipografiji između nasumične strane reči poput ''computer'' i naziva dela poput ''Romeo and Juliet''. Zašto se uopšte koristi kurziv ako nam je već naznačen naziv jezika? Kolega [[Korisnik:Vipz|Vipz]] izneo je sledeće ideje za tipografsku standardizaciju na Discordu: * Ne treba stavljati u kurziv nijedan strani naziv koji se u jeziku izvorniku ne piše u kurzivu. * Ne treba stavljati podebljanje ni na jedan strani naziv u zagradama kako bi se izbjegla preterana upotreba podebljanja u prvoj rečenici članka. * Tekst na drugim pismima nikad ne treba stavljati u kurziv, osim srpskohrvatske ćirilice koja će se automatski prikazati u kurzivu kroz transliterator. Vipz je naveo Nirnberg kao adekvatan primer varijantske ujednačenosti: * '''Nürnberg''' (izgovor: Nirnberg) je [...] * '''Nürnberg''' je * '''Nirnberg''' (njemački: Nürnberg) je [...] * '''Nirnberg''' je Ja bih ovde dodao da se ćirilca može italicizirati za nazive dela, kao u [[Zločin i kazna]]. Ovi predlozi su dosta velika promena dosadašnje prakse, pa bi bilo poželjno videti širi stav zajednice i koliko je sve ovo izvodljivo. Moj prvobitni predlog je bio da se ćirilica italicizira i da se time latinični i ćirilični konteksti izjenače. Ideja je prosta i konkretna, ali ne ulazi u suštinu drugih povezanih pitanja. Unapred zahvalan na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 02:02 (CET) :Moj kontrapredlog: Budući da jezički šaboni govore o terminima kao takvima, predlažem kodifikaciju prakse sa ruwikija: :* Ćirilički i latinički zapisi na stranom jeziku u jezičkim šalonima pišu se uvek kurzivom, nezavisno o kom je terminu reč. :* Ostali zapisi na drugim pismima pišu se bez kurziva, jer većina drugih pisama i ne podržava kurziv. :– [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 03:26 (CET) :Glede kako su i latinica i ćirilica naša pisma, ja sam za stavljanje i latiničnih i ćiriličnih naziva u nakošen tekst, a sad ostala, nama strana pisma se ne moraju stavljati. – [[Korisnik:Fertile Snowcent|Fertile Snowcent]] ([[Razgovor s korisnikom:Fertile Snowcent|razgovor]]) 12. marta 2026. u 07:04 (CET) ::Ovo je puno komplicirano za stvar koja je suštinski čisto stilska odluka koja se u nekom kasnijem trenutku može lako promijeniti. Svi argumenti imaju smisla, s tim da se slažem s dosad izrečenim da nećirilična-nelatinična strana pisma trebaju ostati kako jesu, dakle bez kurziva. Ostalo, podržavam opciju koja je najlakša za provesti u tehničkom smislu jer mislim da neće kvaliteta projekta opasti ako piše "Nürnberg" ili ''Nürnberg''. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 12. marta 2026. u 15:04 (CET) :::Типографија је далеко мање важна, од непоштовања срБског језика у целини. Нема екавице, нема срБских речи... Превођење хрватског на срБски, изостаје... У суштини, ћирилично писмо, које ви овде користите, није српски језик, него непостојећи хрватски, исписан ћирилицом. – [[Posebno:Doprinosi/&#126;2026-16512-01|&#126;2026-16512-01]] ([[Razgovor s korisnikom:&#126;2026-16512-01|razgovor]]) 16. marta 2026. u 08:41 (CET) :::::: Dragi korisniče, hvala vam na komentaru, uzeću slobodu da ga shvatim ozbiljno. Mislim da vaša kritika – iz vašeg ugla – je na mestu, ali iz našeg ona se uklapa u dugačak niz primedbi koje smo tokom godina dobijali, a koje imaju za cilj da dovedu u pitanje samu legitimnost srpskohrvatskog jezika. Vaša mi, dakle, deluje kao legitimna opservacija, dok je u toj nepreglednoj seriji sličnih kritika najčešće bila reč o pravim napadima, ponekad iznenađujuće žestokim. Bilo je ljudi koji su iz tog razloga pokretali zahteve za zatvaranje čitavog našeg projekta. Te zahteve smo, razume se, uredno vratili pošiljaocu pa danas na to više i ne trošimo mnogo vremena: ako korisnik napadne projekat na osnovu jezika, mi ga jednostavno blokiramo i pozovemo da svoju finu retoriku i nacionalnu lingvistiku praktikuje tamo gde će biti bolje shvaćen. :::::: S naše strane, ostajemo Vikipedija na srpskohrvatskom jeziku, polazimo od načela policentričnosti jezika te nastojimo da očuvamo koegzistenciju različitih varijanti istog jezika. Lično se trudim da osiguram pluralitet glasova, ali vas uveravam da moje kolege čine isto — a možda i bolje od mene. :::::: Odgovoriću direktno na vašu poruku. Pođimo od upotrebe jezika: vaša poruka je napisana ćirilicom, ali pišete "срБског језика", dok je pravilno "српског језика". Kažete "Нема екавице, нема срБских речи": jeste li sigurni u to? Imamo, na primer, članke [[Ludwig Wittgenstein|Ludwig Wittgenstein]] ili [[Vlajko Begović]], izabrali smo ih za članke od vrednosti i preporučujem vam da ih pročitate. Kažete: "Превођење хрватског на срБски изостаје". Mi ne prevodimo iz jedne varijante u drugu. Nikako i nipošto! Iz kog razloga bi jedan Austrijanac prevodio [[Heinrich Heine|Hajnovu]] pesmu sa nemačkog na austrijski? Ako on ne razume tekst Heinea, onda Heine nije stranac — već jednostavno on nije pročitao dovoljno knjigâ na svome sopstvenom jeziku. Po mom mišljenju, ako govorite srpski, trebalo bi da vam bude sasvim prirodno da čitate i Krležu i Daviča, i to bez ikakvog napora. Uz to, opšte pravilo kod nas jeste da članak prati onu jezičku varijantu koja dominira u njegovom tekstu. Ako ste, recimo, napisali deset hiljada reči u standardu kakav se govori i piše u Nišu, a drugi korisnik je dodao dvesta u varijanti kakva se koristi u Umagu, onda će se prilikom generalnog pregleda (na kraju, inače) tekst u pravilu uskladiti sa niškom varijantom. Ali pojmovi i sadržaj moraju ostati tačno onakvi kakvi jesu — bez obzira na jezičku varijantu. Lep pozdrav – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 16. marta 2026. u 18:16 (CET) :::::::Saglasan sam s Inokosnim organom ovde. Dapače/štaviše, većina članaka na ovoj jezičkoj verziji Wikipedije napisana je, igrom slučaja, na srpskoj varijanti ekavskog izgovora (botovski unosi), i kao takvi to su legitimni članci jednakog statusa na ovome projektu, što je regulirano usvajanjem [[Wikipedija:Jezičke smjernice|jezičkih smernica]]. Što se tiče ispravne transkripcije stranih reči, to je pitanje na kojem ova zajednica aktivno radi i razmatra sve moguće solucije kako da Jezički konvertor radi najbolji mogući posao. U tom pogledu, mislim da ovaj projekat nastoji očuvati sve raznolikosti našeg jezika, ali da istovremeno ostane praktičan i upotrebljiv. Ipak, svaka pomoć u poboljšanju kvaliteta Jezičkog konvertora je dobrodošla, pa sam zato urgirao da ovaj komentar bude shvaćen dobronamerno i da imamo što širu paletu mišljenja kako bismo ostvarili naš cilj ravnopravnosti svih standardnih varijeteta. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 17. marta 2026. u 00:45 (CET) {{podnožje rasprave}} == Request for Comment: VisualEditor automatic reference names == <div lang="en" dir="ltr"> Hi, I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]’s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. Apologies for writing in English. {{Int:Please-translate}}! We are considering to work on [[:m:Community Wishlist/W17|Community Wishlist/W17: Improve VE references' automatic names and reuse]]. This has been a long-term issue for wikitext editors (see e.g. [[:en:WP:VisualEditor/Named references]]) which has been among the top-voted wishes in several [[:m:Community Wishlist Survey|Community Wishlist Surveys]], e.g. [[:m:Community Wishlist Survey 2017/Editing/VisualEditor: Allow editing of auto-generated references before adding them|2017]], [[:m:Community Wishlist Survey 2019/Citations/VisualEditor: Allow references to be named|2019]], [[:m:Community Wishlist Survey 2022/Editing/VisualEditor should use human-like names for references|2022]] or [[:m:Community Wishlist Survey 2023/Editing/VisualEditor should use proper names for references|2023]]. We would like your input on the [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|solutions]] proposed on our project page: '''[[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names]]'''. We are considering several options, which can be combined if desired by the community. * Changing the default pattern for automatically generated reference names (currently <code>":n"</code>, e.g. <code>":0"</code>, <code>":1"</code>...) to use the [[:mw:Help:Reference Previews#Exposed reference types|reference type]] instead (e.g. <code>"book_reference-1"</code>). * Providing a simple mechanism for communities to configure a different default name. * Generating automatic reference names based on the [[:en:domain name|domain name]] (if it’s a web citation). * Generating automatic reference names based on template parameters (e.g. "title" or "last"+"first") – defined by the community. === Feedback === [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|Visit our project page]] to read about our proposal in detail and share your thoughts [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|on metawiki]]. '''Please note''': We will only implement a solution if there’s clear consensus among the global community. Our intention is not to build the perfect solution, but to find a simple and lean one that alleviates the pain caused by auto generated names. We are aware that some experienced VisualEditor users might prefer an option to manually change reference names in VisualEditor, but such a UX intervention is difficult to achieve across reference types and thus out of scope for our team, we can only improve the auto-naming mechanism. We are happy about suggestions for improving certain details of the proposed solutions. Any other feedback and alternative proposals are also welcome – even though it’s out of scope for us, it might still be relevant for future work on this topic. Please support us interpreting consensus by clearly indicating your opinion (e.g. by using support/neutral/oppose templates). We are aware of [[:en:WP:NOTVOTE]], but given that we are facilitating this discussion with users from different wikis, potentially commenting in their native language, clearly indicating your position helps us avoid misunderstandings. Thank you for participating!</div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|razgovor]])</bdi> 19. marta 2026. u 12:15 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/MassMessageRecipients&oldid=30281362 --> == Action Required: Update templates/modules for electoral maps (Migrating from P1846 to P14226) == Hello everyone, This is a notice regarding an ongoing data migration on Wikidata that may affect your election-related templates and Lua modules (such as <code>Module:Itemgroup/list</code>). '''The Change:'''<br /> Currently, many templates pull electoral maps from Wikidata using the property [[:d:Property:P1846|P1846]], combined with the qualifier [[:d:Property:P180|P180]]: [[:d:Q19571328|Q19571328]]. We are migrating this data (across roughly 4,000 items) to a newly created, dedicated property: '''[[:d:Property:P14226|P14226]]'''. '''What You Need To Do:'''<br /> To ensure your templates and infoboxes do not break or lose their maps, please update your local code to fetch data from [[:d:Property:P14226|P14226]] instead of the old [[:d:Property:P1846|P1846]] + [[:d:Property:P180|P180]] structure. A [[m:Wikidata/Property Migration: P1846 to P14226/List|list of pages]] was generated using Wikimedia Global Search. '''Deadline:'''<br /> We are temporarily retaining the old data on [[:d:Property:P1846|P1846]] to allow for a smooth transition. However, to complete the data cleanup on Wikidata, the old [[:d:Property:P1846|P1846]] statements will be removed after '''May 1, 2026'''. Please update your modules and templates before this date to prevent any disruption to your wiki's election articles. Let us know if you have any questions or need assistance with the query logic. Thank you for your help! [[User:ZI Jony|ZI Jony]] using [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:09 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:ZI Jony@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Technical_Village_Pumps_distribution_list&oldid=29905755 --> :Nemamo što uraditi povodom ovoga. Jedini shwiki šablon na popisu stranica koju su generisali je [[Šablon:PBB/2065]], a on ne koristi svojstva Wikipodataka. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:18 (CEST) == Uvođenje Wikiljubavi == {{Zaglavlje rasprave|Zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje Wikiljubavi, na temelju čega je dodatak uveden. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:31 (CEST)|Uvedeno}} Predlažem uvođenje '''[[:mw:Extension:WikiLove|Wikiljubavi]]''' na srpskohrvatskoj Wikipediji. Riječ je o dodatku koji služi da olakša iskazivanje zahvalnosti i slanje priznanja drugim korisnicima. Dodatak se već koristi na enwikiju i srwikiju. Interfejs sam u potpunosti lokalizirao, a dodatak unaprijed konfigurirao. Mislim da će služiti kao dobra stvar za motiviranje novih i postojećih korisnika. Unapred zahvaljujem na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:36 (CEST) :Ako je tehnički okej (ne razumijem se previše u to, ali kolege će javiti), nemam niš protiv :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. aprila 2026. u 13:39 (CEST) :Izgleda zanimljivo, saglasan sam – [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:44 (CEST) ::{{za}}, i ja se slažem. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 02:24 (CEST) :[[phab:T424891|Odgovarajući zadatak]] na Phabricatoru. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 21:54 (CEST) :: Done :). [[Korisnik:Neriah|Neriah]] ([[Razgovor s korisnikom:Neriah|razgovor]]) 5. maja 2026. u 22:23 (CEST) :::Oh, thank you so much! :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:28 (CEST) {{podnožje rasprave}} <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> == Survey (proposed direction for Wishlist) == Apologies if this has not yet been translated into your wiki's language. {{int:Please-translate}}. You are invited to voice your opinion on a new [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|community-proposed direction]] for the [[m:Community Wishlist|Community Wishlist]]. {{Int:Feedback-thanks-title}} [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 29. maja 2026. u 05:07 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:기나ㅏㄴ@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:%EA%B8%B0%EB%82%98%E3%85%8F%E3%84%B4/MassMessage&oldid=30604233 --> == [[Posebno:BrokenRedirects|Posebno:-{BrokenRedirects}-]], [[Posebno:UnusedCategories|Posebno:-{UnusedCategories}-]] i sl. == {{komentar}} Pozdrav svima, naime, izgleda da ovakve tzv. „Posebno/-{Special}-” stranice iznad ^ nisu i dalje ažurirane ovdje na sh.wiki, i to još od 10. maja/10. svibnja 2026. godine...? --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 26. juna 2026. u 11:41 (CEST) :@[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Ovo je nešto za vas... – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 26. juna 2026. u 18:51 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]]: Ažurirano jutros. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:29 (CEST) :::{{komentar}} Dopuna: Vidi: -{[[:phab:T430269]]}-. --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ::::{{urađeno}} Završeno ({{odgovor|Milicevic01}} kolega Milićević). --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) :::::{{odgovor|Milicevic01}} Fala ti, Milićeviću! :-) --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ==Deceased user== Greetings and sorry for my English. Please provide page protection for User:Gobonobo. We would like to preserve the page as it is without future automated modifications. Maybe you can help. Thank you. He died in April 2026. Obituary is available by email on request. -[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]] ([[Razgovor s korisnikom:SusanLesch|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 00:37 (CEST) :@[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]]: Done. My condolences! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:28 (CEST) == Growth/Newsletters/36 == <div class="plainlinks mw-content-ltr" lang="en" dir="ltr"> [[File:Growth team logo - Icon only.svg|right|180px|frameless|class=skin-invert]] ''Updates from the [[mw:Special:MyLanguage/Growth|Growth]] team on our work to improve the new editor experience.'' === Recent releases === ====Account creation experiments==== Several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|experiments to increase successful account creation]] have delivered significant results. * An updated message shown to logged-out mobile users who try to edit produced a 27% relative increase in account creation and is being scaled to all wikis. ([[phab:T424595|T424595]]) * A new account menu button in the mobile web header, [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Experiment Results: Mobile Web Account Menu|A/B tested across five Wikipedias with nearly 8 million participants]], made logged-out mobile users 25% more likely to create an account, with no significant difference in constructive editing behavior. ([[phab:T428220|T428220]]) *A simpler post-edit dialog for temporary account holders increased permanent account creation by 87% (relative), converting more temp editors into registered ones. ([[phab:T416418|T416418]])[[File:Create account - July 2026 updates.png|thumb|The redesigned account creation form increases registration by a relative 24.4%]] *We also redesigned the account creation form itself ([[phab:T409236|T409236]]): adding real-time username validation, a concise summary of the username policy, a "reveal password" option, and a simplified design aligned with [[wmdoc:codex/latest|Codex]] guidelines. In an A/B test on English Wikipedia mobile, users who saw the redesigned form created permanent accounts at a rate of 20.4%, compared to 16.4% for the control group (a 24.4% relative increase). ====Revise Tone structured task==== [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages that may contain non-encyclopedic language and guides them through revising the tone. In A/B testing on Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, newcomer task completion rates were [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone#Experiment Results|38.7% higher]] than the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended July 9, and the feature is now available to everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|We plan]] to release Revise Tone to more wikis. ====Automated mentor list cleanup==== Communities can now [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatically mark inactive mentors as ''away'' or remove them from mentorship entirely]] (which automatically reassigns their mentees). Inactivity is based on edits, and talk page responses count, so mentors answering mentee questions remain active. We recommend enabling both options together; administrators can enable them via [[Special:CommunityConfiguration]] and review the mentor list at [[Special:ManageMentors]]. ====Growth features for Wikidata==== Growth features are [[phab:T400937|now available at Wikidata]], including a simplified Newcomer Homepage, Mentorship, the Impact module, Community Updates and the Help Panel. === Work in progress === [[File:Home designs labeled.png|thumb|Early concepts for evolving the Newcomer Homepage into a personalized 'Home' that grows with contributors.]] ====Home==== The Growth and [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools|Moderator Tools]] teams are developing [[mw:Special:MyLanguage/Home|Home]] ([[phabricator:T419358|T419358]]): a unified, personalized landing page intended to replace the Newcomer Homepage. Rather than remaining a newcomer-only feature, Home will evolve with users as they gain experience, surfacing Suggested Edits, edits to review, and moderation workflows at the right moment. === Research === The [https://research.wikimedia.org/ Wikimedia Research team], in partnership with the Growth Team, published findings from two projects on how new editors learn and integrate into the community: * [[m:Research:Understanding_newcomer_mentorship_on_Wikipedia|Understanding newcomer mentorship on Wikipedia]] * [[m:Research:Successful_Newcomers_Survey_2025#Results|Successful Newcomers Survey]] ''<small>'''[[mw:Special:MyLanguage/Growth/Newsletters|Growth team's newsletter]]''' prepared by [[mw:Special:MyLanguage/Growth|the Growth team]] and posted by [[m:User:MediaWiki message delivery|bot]] • [[mw:Talk:Growth|Give feedback]] • [[m:Special:MyLanguage/Global message delivery/Targets/Growth team updates|Subscribe or unsubscribe]].</small>'' </div> 18. augusta 2026. u 15:17 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Growth_team_updates&oldid=30870183 --> == Dodavanje aliasa Draft: i Draft talk: za imenske prostore Nacrt: i Razgovor o nacrtu: == {{zaglavlje rasprave|Konsenzus za ovaj prijedlog je postignut. Predložene promjene u procesu su usvajanja: [[phab:T440179]]. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 12. oktobra 2026. u 22:53 (CEST)|ishod}} Predlažem dodavanje kanonskih i globalnih (engleskih) aliasa {{kod|Draft:}} i {{kod|Draft talk:}} za imenske prostore {{kod|Nacrt:}} i {{kod|Razgovor o nacrtu:}}. Nedostatak tih aliasa uzrokuje razne probleme, što između ostalog utječe na međuwiki veze, kao i korisničke skripte i alate koji se oslanjaju na engleske/kanonske nazive. Pogledati [[phab:T440179]] za više informacija. Ovo nam je nekako promaklo kad smo nekoliko godina unazad uvodili nacrtne imenske prostore. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 18:22 (CEST) : {{za}} – Ovo je verovatno meni promaklo. Mislim da su engleski pseudonimi korisni. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 20:00 (CEST) {{Podnožje rasprave}} == Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika == Započinjem raspravu o ideji da razmotrimo pseudonime koji bi se koristli za lakši pronalazak srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika. Trenutno, srpskohrvatski jezik se može pronaći kucanjem koda <code>sh</code> ili reči "srpskohrvatski" ili "српскохрватски". Ovo je očekivano ponašanje. Međutim, naš jezik ima puno drugih imena i kodova koji se koriste pri njegovom imenovanju. Konkretno, mislim da treba da razmotrimo dodavanje jezičkog koda <code>hbs</code> kao pseudonima, kao i reči poput "hrvatskosrpski" i "хрватскосрпски" i skraćenica BCMS, BCHS, БСХЦ. Troslovne skraćenice ovde nisu pogodne zbog preklapanja sa ISO kodovima drugih jezika. Imate li još neke ideje za pseudonime? Šta mislite o ovome? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 14. oktobra 2026. u 01:58 (CEST) jhod9n695nwiox58zc4x2qb0p3t5d58 42710908 42710876 2026-10-14T11:32:59Z Edgar Allan Poe 29250 /* Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika */ odgovor 42710908 wikitext text/x-wiki {{pijaca}} == Questions from the CEE Hub regarding your technical village pump == Hello and sorry for writing in English. There is an automatically translated version below, feel free to modify it if it contains errors. I'm user Strainu, member of the [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Steering Committee. One of the directions of the Hub for 2025 is to support its member communities technically, including for technical village pumps. We would like to understand how you use this page, so I would appreciate your answers to a few questions: # If you have a technical problem, does it usually get an answer here? # Does your project have enough technical members to respond such questions? # Are there any profiles missing locally? (for instance: gadget creators, bot creators, people with graphical skills etc.) # On a scale from 1 to 10, how important is it for you to receive an answer in the project's language? # Would you be willing to support smaller communities to resolve technical issues if you get notified about such questions? Thank you! Based on the community's responses, we will try to provide some ideas that would support you in the next few months. Best, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) ---- Ja sam korisnik Strainu, član [[metawiki:CEE Hub|CEE Hub]] Upravnog odbora. Jedan od pravaca Huba za 2025. godinu je tehnička podrška njegovim članicama, uključujući tehničke seoske pumpe. Želeli bismo da razumemo kako koristite ovu stranicu, pa bih cenio vaše odgovore na nekoliko pitanja: #Ako imate tehnički problem, da li obično ovde dobijete odgovor? #Da li vaš projekat ima dovoljno tehničkih članova koji mogu odgovoriti na takva pitanja? #Da li nedostaju neki profili na lokalnom nivou? (na primer: kreatori gadžeta, kreatori botova, ljudi sa grafičkim veštinama itd.) #Na skali od 1 do 10, koliko je važno za vas da dobijete odgovor na jeziku projekta? #Da li biste bili voljni da podržite manje zajednice u rešavanju tehničkih problema ako biste bili obavešteni o takvim pitanjima? Hvala! Na osnovu odgovora zajednice, pokušaćemo da pružimo nekoliko ideja koje bi vas podržale u narednim mesecima. Srdačno, [[Korisnik:Strainu|Strainu]] ([[Razgovor s korisnikom:Strainu|razgovor]]) 10. februara 2025. u 13:22 (CET) :Hello @[[User:Strainu|Strainu]], we sincerely appreciate your commitment to technically support small CEE Hub member communities. :# Most issues of technical nature are more likely to get an answer here than in other places on the wiki, unless specifically addressed to another active editor more knowledgeable about the specific issue. :# I believe we lack in the number of tech-savvy editors but all questions posed so far have been resolvable relatively easily and quickly. :# At the moment, there is only one local and active editor capable of creating technical solutions for the needs of the entire community. We do not have dedicated creators of either gadgets, graphics, or scripts, relying instead on the replicable solutions from larger wikis (sometimes to no avail). :# Getting help at all, in any language, takes precedence to not getting any. English is the first foreign language of most editors in our community. Translation tools and LLM are widely accessible on the Internet for others. :# Yes. The [[:m:Cross-Project Collaboration Initiative]] was in fact established by several CEE Hub member communities from the region (as an attempt) to strengthen the practice of offering and receiving help, although this project has yet to gain momentum. :Cheers! – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 10. februara 2025. u 17:43 (CET) == Sub-referencing: User testing == <div lang="en" dir="ltr"> [[File:Sub-referencing reuse visual.png|400px|right]] <small>''Apologies for writing in English, please help us by providing a translation below''</small> Hi I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]'s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. We are making great strides with the new [[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]] and we’d love to invite you to take part in two activities to help us move this work further: #'''Try it out and share your feedback''' #:[[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing# Test the prototype|Please try]] the updated ''wikitext'' feature [https://en.wikipedia.beta.wmflabs.org/wiki/Sub-referencing on the beta wiki] and let us know what you think, either [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|on our talk page]] or by [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/talktotechwish booking a call] with our UX researcher. #'''Get a sneak peak and help shape the ''Visual Editor'' user designs''' #:Help us test the new design prototypes by participating in user sessions – [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/gxk0taud/apply sign up here to receive an invite]. We're especially hoping to speak with people from underrepresented and diverse groups. If that's you, please consider signing up! No prior or extensive editing experience is required. User sessions will start ''May 14th''. We plan to bring this feature to Wikimedia wikis later this year. We’ll reach out to wikis for piloting in time for deployments. Creators and maintainers of reference-related tools and templates will be contacted beforehand as well. Thank you very much for your support and encouragement so far in helping bring this feature to life! </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|talk]])</bdi> 28. aprila 2025. u 17:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/Sub-referencing/massmessage_list&oldid=28628657 --> == We will be enabling the new Charts extension on your wiki soon! == ''(Apologies for posting in English)'' Hi all! We have good news to share regarding the ongoing problem with graphs and charts affecting all wikis that use them. As you probably know, the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Graph|old Graph extension]] was disabled in 2023 [[listarchive:list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/EWL4AGBEZEDMNNFTM4FRD4MHOU3CVESO/|due to security reasons]]. We’ve worked in these two years to find a solution that could replace the old extension, and provide a safer and better solution to users who wanted to showcase graphs and charts in their articles. We therefore developed the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Charts extension]], which will be replacing the old Graph extension and potentially also the [[:mw:Extension:EasyTimeline|EasyTimeline extension]]. After successfully deploying the extension on Italian, Swedish, and Hebrew Wikipedia, as well as on MediaWiki.org, as part of a pilot phase, we are now happy to announce that we are moving forward with the next phase of deployment, which will also include your wiki. The deployment will happen in batches, and will start from '''May 6'''. Please, consult [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart/Project#Deployment Timeline|our page on MediaWiki.org]] to discover when the new Charts extension will be deployed on your wiki. You can also [[:mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|consult the documentation]] about the extension on MediaWiki.org. If you have questions, need clarifications, or just want to express your opinion about it, please refer to the [[:mw:Special:MyLanguage/Extension_talk:Chart/Project|project’s talk page on Mediawiki.org]], or ping me directly under this thread. If you encounter issues using Charts once it gets enabled on your wiki, please report it on the [[:mw:Extension_talk:Chart/Project|talk page]] or at [[phab:tag/charts|Phabricator]]. Thank you in advance! -- [[User:Sannita (WMF)|User:Sannita (WMF)]] ([[User talk:Sannita (WMF)|talk]]) 6. maja 2025. u 17:07 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Sannita (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Sannita_(WMF)/Mass_sending_test&oldid=28663781 --> == Changes to the way some users are granted the right to see temporary account IP addresses == Hello! This is the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product|Trust and Safety Product]] team. We would like to share that we have decided to change the requirements for access to temporary account IP addresses. '''The impact on your community will be minimal'''. We are planning on implementing the change in the week of May 26 ([[phab:T393358|T393358]] + [[phab:T393360|T393360]] + [[phab:T390942|T390942]]). I will keep you updated about the details. We are only changing the rules for users who do not have extended rights (e.g. admins, bureaucrats, checkusers – [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia_Access_to_Temporary_Account_IP_Addresses_Policy#requirements-for-access|see the policy for more examples]]) but their account is a minimum of 6 months old, and who have made a minimum of 300 edits on this wiki. They will lose access to IP addresses ([[phab:T393360|T393360]]), and to have it back, '''they will need to apply for the right. Admins or stewards will decide whether to grant it''' ([[phab:T390942|T390942]]). This will entail human manual work, but this method will be safer than if we continued to grant the rights automatically. We want to emphasize that fewer than five users who don't have extended rights have ever revealed a temporary account's IP addresses on your wiki. We made this decision based on what we heard from you, piloting wikis, particularly Romanian Wikipedians. We also consulted on options with Stewards, and had discussions on Meta-Wiki and about 20 Wikipedias with large communities. When we deploy temporary accounts to more wikis, we will evaluate the impact and may adjust our approach again. In addition, we'd like you to know that requirements for access to the [[mediawikiwiki:Special:MyLanguage/Trust_and_Safety_Product/IP_Info|IP Info]] feature will be identical with the ones for access to the temporary accounts' IP addresses (a user will either have full information or none). '''The rationale for the change''' We chose the current numerical thresholds and automatic granting before deploying temporary accounts on any wiki. However, it’s become clear to us that these requirements are quite low and it is still too easy for bad-faith actors to gain access to temporary account IP addresses. We want temporary accounts to meaningfully improve editor privacy, so we need to be more restrictive. Our goal is to more consistently limit IP address access to only those who need it. '''How will this work''' * When a user without extended rights needs to view temporary account IP addresses, they will need to file a request for being added to the "Temporary account IP viewers" group. They will file the request to admins (the local communities will be able to decide what that process will be) or stewards (for wikis without local admins). * The software will require that the user has at least 300 edits and the account since at least 6 months. Admins and stewards will not be able to grant temporary account IP access to accounts that do not meet that criteria. This is a minimum, and we encourage you to enforce higher thresholds. * The user reviewing the request will check if the user applying for the right meets requirements and that they have provided a valid justification. The right itself will be granted through Special:UserRights. * Users who grant requests for the right will also handle removal of the right. We would also like to clarify some details. For your convenience, we will also document some of it in [[mediawikiwiki:Trust_and_Safety_Product/Temporary_Accounts/FAQ|the project FAQ]]. {{Sakrij|naslov=Access to IP addresses|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Separation of the new right''' (checkuser-temporary-account) out to a new group ([[metawiki:Meta:Temporary_account_IP_viewer|Temporary account IP viewers]]), as opposed to technically attaching it to any [[Special:ListGroupRights|existing group]] (like patroller). We have decided to do this for a few reasons: ** '''Having access to IP addresses carries risk'''. This right is similar to checkuser. IP addresses are considered personally identifiable information (a kind of [[:en:personal data|personal data]]). Outside actors who want to access IP addresses will now need to interact with users who have this right. Users with this right should be aware of this, and alert to the possibility of suspicious access requests. ** '''Good practices for privacy protection'''. Giving access to users who are trusted but do not need access to carry on their work is not in line with good practices for processing personal data. ** '''Removal of right'''. Access to IPs will be [[phab:T325658|logged]] ([https://sh.wikipedia.org/wiki/Special:Log?type=checkuser-temporary-account example]). If any misuse of this right is detected, it can be taken away separately from any other permissions the user may hold. It would be difficult and sometimes also unreasonable to remove the rights unrelated to access to IP addresses. ** You may grant the new right to all users belonging to a certain existing group individually. These users must meet the criteria for Temporary account IP viewers, though. ** For clarity – all this does not affect administrators, bureaucrats, checkusers, stewards, and other groups mentioned in the [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Access_to_temporary_account_IP_addresses|global policy]]. * '''Activity requirement'''. With regards to users who would need to be granted access manually, the policy says that they "must edit or take a logged action to the local project at least once within a 365-day period". This requirement is not changing. }} {{Sakrij|naslov=Process of granting the right|bg1=background-color:#eee;|podaci =<nowiki/> * '''Formality of granting the right'''. There is no need for discussions or votes like Request for Adminship. It does suffice if a single admin makes a decision using their own judgement. * '''Additional requirements for the users applying for the right'''. ** You have autonomy over the process for granting the right. You can adopt thresholds higher than 300 edits, or disallow the "non-admin+" users to have the right. The granting process can be as basic or elaborate as you deem appropriate. ** Which criteria admins should take when deciding whether to grant the right – how to tell whether a user needs access to IP addresses? There are no mandatory requirements beyond a minimum of 300 edits and a 6 month old account. You may introduce additional criteria related to trust to the user (such as no prior blocks or copyright violations) or experience in patrolling activities. * '''Additional burden on administrators'''. We understand the toil of having to grant and remove an additional right. This is indeed a downside. We think that it will only have to be a one-time effort to grant this right to a larger number of people. We are curious if you can find ways to limit this burden. }} '''Next steps on your side we would like to suggest''' * We are encouraging you to consider '''adopting a policy''' on granting and removing the right, if you think you need to add anything to the global policy. * We are encouraging you to '''start granting the right'''. Considering our data (up to a few non-functionaries have ever revealed temporary account IP addresses here), we believe you don't need to rush or spend a lot of time preparing for this before the change comes into force, though. * We would like to show you what level of wiki-bureaucracy seems sufficient from our point of view. [https://meta.wikimedia.org/w/index.php?oldid=28667152 In the sandbox], we have created a draft of what a page with requests for the flag could look like. Of course the final content of the page will depend on your community. We do not want to imply that we are instructing you on this matter. Let us know if you have any questions. Thank you! [[metawiki:User:NKohli_(WMF)|NKohli (WMF)]] and [[Korisnik:SGrabarczuk (WMF)|SGrabarczuk (WMF)]] ([[Razgovor s korisnikom:SGrabarczuk (WMF)|razgovor]]) 16. maja 2025. u 04:22 (CEST) == Join the 6th Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign – 2025 Edition == Dear Wikipedia community, (''Please help translate to your language'') We invite your community to participate in the 6th edition of the [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025|Wikipedia Pages Wanting Photos Campaign]], a global campaign taking place from July 1 to August 31, 2025. Participants will choose among Wikipedia pages without photos, then add a suitable photo from among the many thousands of photos in the Wikimedia Commons, especially those uploaded from thematic contests ([[:m:Wiki Loves Africa|Wiki Loves Africa]], [[:m:Wiki Loves Earth|Wiki Loves Earth]], [[:m:Wiki Loves Folklore|Wiki Loves Folklore]], [[:m:Wiki Loves Monuments|Wiki Loves Monuments]], etc.) over the years. More than 80 Wikimedia affiliates have participated since the campaign was launched in 2020 and have added images to more than 400,000 Wikipedia articles in over 245 Wikipedia languages. Thanks to the volunteer contributors! We now invite your community to organize and lead the campaign within your community. As a local organizer, you may: *Encourage individual members to take part by adding images to Wikipedia articles. *Host edit-a-thons focused on improving visual content. *Organize training workshops to teach contributors how to correctly integrate images into Wikipedia. These activities will help build local capacity and increase visual content across Wikipedia. Please note that for participants to be eligible to participate in the campaign, they need to have registered an account for at least a year before the official start date of the contest. That is, for the 2025 edition, they must have registered an account on or before July 1, 2025. The account can be from any Wikimedia project wikis. The organizing team is looking for a contact person to coordinate WPWP participation at the Wikimedia user group or chapter level (geographically or thematically) or for a language Wikipedia. We would be glad for you to [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|sign up directly]] at [[:m:Wikipedia Pages Wanting Photos 2025/Participating Communities|WPWP Participating Communities]]. With kind regards, [[User:Reading Beans]] On behalf of the Wikipedia Pages Wanting Photos campaign 2025. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 18. maja 2025. u 23:53 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:T Cells@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Wikipedia_Pages_Wanting_Photos_2025/Call_for_participation_letter/Village_pump&oldid=28751075 --> == Poboljšanje jezičkih fallbackova == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 20:09 (CEST)|Uvedeno}} Na prijedlog Međuprojektne saradnje, donosim nekoliko ideja za poboljšanje jezičkih fallbackova unutar interfejsa. Za glavni srpskohrvatski kod: * sh (trenutno): <code>$fallback = 'sh-latn, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh (predloženo): <code>$fallback = 'sh-latn, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski latinični kod treba proširiti fallbackove (tako da idu prvo latinični ijekavski, pa ćirilični): * sh-latn (trenutno): <code>$fallback = 'sh, sh-cyrl, bs, sr-el, sr-latn, hr';</code> * sh-latn (predloženo): <code>$fallback = 'sh, bs, cnr-latn, cnr, hr, sr-latn, sr-el, cnr-cyrl, sh-cyrl, sr, sr-cyrl, sr-ec';</code> Za srpskohrvatski ćirilični kod treba proširiti fallbackove (tako da prvo idu ćirilični pa latinični): * sh-cyrl (trenutno): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sh-latn';</code> * sh-cyrl (predloženo): <code>$fallback = 'sr-cyrl, sr-ec, sr, cnr-cyrl, sr-latn, sr-el, sh, sh-latn, bs, cnr, cnr-latn, hr';</code> U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:42 (CEST) :Prijedlog je još u izradi/pripremi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 12:39 (CEST) ::Prijedlog je sada spreman. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 17:14 (CEST) :::Samo da specificiram, fallbackovi su rezervni jezici koji se upotrebljavaju u slučaju da neka poruka interfejsa nije prevedena na srpskohrvatski jezički kod. Dakle, da uzmemo primjer sh-cyrl, ako poruka nije prevedena na srpskihrvatsku ćirilicu, uzima se prijevod iz srpske ćirilice; ako prijevoda nema u srpskoj ćirilici, onda se uzima prijevod iz crnogorske ćirilice itd. Nadam se da je sada jasnije kako ovo radi. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 1. jula 2025. u 08:04 (CEST) ---- Budući da nema protivljenja, zaključujem da postoji konsenzus za poboljšanje jezičkih fallbackova. Bit će napravljen task na Phabricatoru i zakrpa na Gerritu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:56 (CEST) :Ovo se ipak mora reducirati na 8 jezičkih kodova, s obzirom na tehnička ograničenja. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 01:45 (CEST) ::Uvedeno, zbog tehničkih ograničenja izostavljeni su sledeći kodovi: <code>cnr-cyrl</code>, <code>cnr-latn</code>, <code>cnr</code>, <code>sr</code>. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:53 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Poboljšanje transwiki uvoza == {{zaglavlje rasprave|Zaključci navedeni na dnu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 11. jula 2025. u 19:56 (CEST)|Uvedeno}} Na inicijativu Međuprojektne saradnje, predlažem omogućavanje transwiki uvoza sa sledećih Wikipedija: * bs * hr * sr U ime Međuprojektne saradnje, [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 30. juna 2025. u 03:51 (CEST) :{{za}}, podržavam.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. juna 2025. u 23:08 (CEST) ---- Na temelju provedene rasprave zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje transwiki uvoza sa bswikija, hrwikija i srwikija. Izrađen je [https://phabricator.wikimedia.org/T399113 odgovarajući task na Phabricatoru]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. jula 2025. u 21:03 (CEST) :Uvedeno. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 10. jula 2025. u 10:54 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Wikidata Item and Property labels soon displayed in Wiki Watchlist/Recent Changes == ''(Apologies for posting in English, you can help by translating into your language)'' Hello everyone, the [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Wikidata For Wikimedia Projects]] team is excited to announce an upcoming change in how Wikidata edit changelogs are displayed in your [[Special:Watchlist|Watchlists]] and [[Special:RecentChanges|Recent Changes]] lists. If an edit is made on Wikidata that affects a page in another Wikimedia Project, the changelog will contain some information about the nature of the edit. This can include a QID (or Q-number), a PID (or P-number) and a value (which can be text, numbers, dates, or also QID or PID’s). Confused by these terms? See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Glossary|Wikidata:Glossary]] for further explanations. The upcoming change is scheduled for '''17.07.2025''', between '''1300 - 1500 UTC'''. The change will display the label (item name) alongside any QID or PIDs, as seen in the image below: [[File:Apr10 edit summary on Wikidata.png|An edit sum entry on Wikidata, labels display alongside their P- and Q-no.'s]] These changes will only be visible if you have Wikidata edits enabled in your User Preferences for Watchlists and Recent Changes, or have the active filter ‘Wikidata edits’ checkbox toggled on, directly on the Watchlist and Recent Changes pages. Your bot and gadget may be affected! There are thousands of bots, gadgets and user-scripts and whilst we have researched potential effects to many of them, we cannot guarantee there won’t be some that are broken or affected by this change. Further information and context about this change, including how your bot may be affected can be found on this [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|project task page]]. We welcome your questions and feedback, please write to us on this dedicated [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Resolve_Labels|Talk page]]. Thank you, - [[m:User:Danny_Benjafield_(WMDE)|Danny Benjafield (WMDE)]] on behalf of the Wikidata For Wikimedia Projects Team. [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 14. jula 2025. u 14:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Danny Benjafield (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Danny_Benjafield_(WMDE)/MassMessage_Test_List&oldid=28981877 --> == Šabloni:tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako == Imamo glavne šablone za provjeru točnosti informacija u sadržaju članka. Nalaze se u kategoriji [[:Kategorija:Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti|Šabloni za citiranje i sporove provjerljivosti]]. Ako imate još šablona za predložiti, slobodno dodajte.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:23 (CEST) :Odlično. Uključi te šablone na bar jednoj stranici, da ne bi zatrpavale [[Posebno:UnusedTemplates|izveštaje održavanja]]. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 17:35 (CEST) :::Njih bi bilo preporučljivo koristiti što više, naravno pri patroliranju. Na primjer, nisam dužan brisati ili forsirano gledati kroz prste informaciji koja je sumnjiva, ali zato mogu postaviti upit i ukazati na njezinu nestabilnost. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:09 (CEST) ::::Naravno, podrazumijeva se. Moja gornja napomena odnosila se na to da svaki šablon treba imati bar 1 uključenje, pa makar i samo na vlastitoj dokumentacijskoj stranici, kako ne bismo opterećivali izvještaje. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:11 (CEST) ::Da, naravno, to ćemo brzo. ::Imam dodatno pitanje tj. napravio bih i sljedeće dodatne šablone: :::– <u>Neprovjerljiva hipoteza</u> :::– <u>Vrlo sumnjivo</u> :::– <u>Neneutralno stajalište</u> :::– <u>Nelogično</u> :::– <u>Neprecizno</u> ::Ali nisam siguran, jer ako dublje pogledamo, oni upućuju na provjeravanja koja su već uključena u šablonima tko, kojem, što, kada, gdje, zašto, kako. Možda samo se dodaju neke suptilnosti: "neprovjerljiva hipoteza" ili "neprovjerljivo", znači ne samo da nema izvora, nego za dotične činjenice nema mogućih dokaza; "vrlo sumnjivo" bi bio generičan šablon (što po sebi nije naj naj); "neneutralno stajalište" bi bila ''inline'' verzija postojećeg šablona [[:Šablon:NPOV|NPOV]], tako da u sadržaju mogu točno ukazati gdje stoji neneutralna izjava; ostala dva šablona bi bila također generična. Što mislite vi o ovome? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:29 (CEST) :::Ako {{xt|za dotične činjenice nema mogućih dokaza}}, onda takva činjenica ne treba ni biti u članku. Šablon tu nema upotrebnu vrednost. Vrlo sumljivo mi je vrlo sumljivo. Za neneutralnu tvrdnju se slažem – to treba napraviti (v. [[:en:Template:POV statement|neutralnost osporena]]). Ostala dva šablona su mi neprecizna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:36 (CEST) :::::Sjajno. @[[Korisnik:Aca|Aca]] Možemo li ga nazvati "neneutralno", radi jednostavnosti? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 18. jula 2025. u 19:42 (CEST) ::::::Može, ''less is more'', možda radije "pristrano"? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 18. jula 2025. u 20:04 (CEST) :::::::Mislim da nam za sada ne treba toga toliko. "Nelogično" je nepotrebno jer je to vrijednosni sud sam po sebi; nelogične rečenice treba uklanjati, a ne ih ostavljati - plus, nije svakome sve isto logično, a ako baš piše da "RIbe plivaju u vodi dok trče kopnom", onda tu ne treba šablon, nego brisanje. "Vrlo sumnjivo" je neenciklopedijski i te izjave isto treba uklanjati ili staviti {{tl|fact}} uz obrazloženje. "Neprecizno" je okej, ali nisam siguran koliko nam treba. "Neprovjerljiva hipoteza" je nešto za naučnike - mi to nismo. Ja ne mogu procijeniti je li nekakva hipoteza provjerljiva ili ne jer nemam dovoljno stručnih znanja za to. "Neneutralno stajalište" nam ne treba iz dva razloga. Prvo, imamo {{tl|NPOV}}, a drugo - dogovoreno je odavno da članci ne imaju sadržavati vrijednosne sudove ili stajališta. Dakle, jedino možda "neprecizno", ali mislim da nam ni to '''trenutno''' ne treba. Za to bismo morali prvo imati neku stilsku smjernicu o tome što je precizno, a što ne. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 19. jula 2025. u 03:19 (CEST) ::::::::::Okej, onda da izbrišem šablon "neneutralno" (Edgar) ili da ga "preimenujem" (Aca)? ::::::::::Što se tiče smjernice, ide na moju listu "stvari za uraditi". – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:15 (CEST) :::::::::::Sredio sam ja to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. jula 2025. u 19:25 (CEST) ::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Možda je bolje da taj šablon vratimo i preimenujemo. Bilo bi super da možemo ''inline'' označavati sporne tvrdnje, što je svrha šablona. Šablon POV služi za označavanje celog članka, a ovaj šablon koristio bi se za konkretne rečenice. Zadnjih nekoliko dana sređivao sam članke s pristranim formulacijama, gde su problematične bile samo pojedine rečenice, ali ne i celi članak. Zato mislim da šablon ima svrhu i da ga treba vratiti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. jula 2025. u 19:39 (CEST) :::::::::::::Jedna rečenica se treba riješiti na mjestu, a ne ostavljati. Ukoliko je sistemski, onda ima opći šablon, koji može ići i za sekciju, a ne cijeli članak. Svrha ovih šablona je da popune praznine koje postoje kod većih šablona, a ne da dupliciraju istu svrhu. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:46 (CEST) ::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Po toj logici ne bi trebalo da postoji nijedan ''inline'' šablon ({{redni citat|[j]edna rečenica se treba riješiti na mjestu}}). Možda neko ne zna kako treba srediti rečenicu u skladu sa enciklopedijskim stilom i rađe bi je samo označio za sređivanje, nego da sam čeprka. Nadalje, možda nije jedna rečenica, nego celi pasus. Šablon se može i tu koristiti. Označavanje celog članka može biti neprecizno i nejasno, pogotovo ako je on dugačak. ''Inline'' šabloni služe da konkretno specificiraju i lokaliziraju veće šablone, što bi bio i ovde slučaj. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 02:55 (CEST) :::::::::::::::Kako ne? Koji drugi šablon koi imamo pokriva pitanje - tko, što, koji, čiji, gdje? Nijedan. Koji pokriva - potrebna provjera izvora ili neuspjela provjera izvora? Nijedan. Nije poanta da je inline šablon sam po sebi sporan, nego da je ovo već pokriveno. Za konkretizaciju postoji SRZ članka. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 02:58 (CEST) ::::::::::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Ta logika nema smisla. Imamo i {{tl|Nedostaje referenca}}, uprkos činjenici da postoji {{tl|Nedostaju izvori}}. Potpuno ista svrha, razlike nema. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:01 (CEST) :::::::::::::::::Je, samo što neutralnost jedne rečenice nije nešto što bi se trebalo rješavati na taj način. Ako u nekoj rečinici piše "Brad Pitt je najljepši muškarac u povijesti", onda se to ispravi, a ne piše da je ta jedna rečenica neobjektivna - tako se samo gomilaju "problemski" članci, a radi se o minornim problemima koje nema potrebe gomilati. Ova dva citirana šablona su drugo - drugi se uglavnom koristi kada izvora uopće nema ili ih je nedovoljno, što je značajan sustavni problem (kao i NPOV članka), a ovo je za pojedinačne tvrdnje koje nisu sustavne. Međutim, pronaći izvor puno je složeniji proces od ispravljanja jedne neneutralne rečenice. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 22. jula 2025. u 03:20 (CEST) ::::::::::::::::::Mhm, okej. Slažem se onda. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. jula 2025. u 03:32 (CEST) == Kategorije:Dinastije == Poštovane kolege, Na temelju prijedloga jednog kolege postavio sam si pitanje o tome kako postupamo s kategorijama koje se odnose na dinastije. Čini mi se da se o tome već govorilo na Pijaci, kada se raspravljalo o imenima papa i kraljeva, ako se ne varam. U svakom slučaju, ovdje imamo [[:Kategorija:Rjurikovići|kategoriju Rjurikovići]] i [[:Kategorija:Dinastija Rjurikovič|kategoriju Dinastija Rjurikovič]]. Kako ih razvrstavamo – s oznakom "dinastija" ili bez nje? Drugo: imena dinastija, transliteriramo li ih (Rjuriković) ili ih ostavljamo onako kako su zapisani u izvorniku (Rjurikovič)? Hvala. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 15. oktobra 2025. u 23:39 (CEST) :Mislim da je format "Dinastija [IME]" najpraktičniji jer dokida problem nedosljednosti. Kako ćemo Saxe-Coburg-Gotha? Sakeskoburggotovići? :D Ovako, ako je sve "Dinastija [Ime]", onda smo mirni i sve će biti potpuno dosljedno. Isto vrijedi i za zadržavanje izvornog imena dinastije; to je dosljedno praksi i jezičnim smjernicama koje imamo. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 16. oktobra 2025. u 02:03 (CEST) :+1 za "Dinastija Rjurikovič", per Edgar. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 16. oktobra 2025. u 13:32 (CEST) :::Da, i ja se slažem s opcijom "Dinastija Rjurikovič". Slijedi pitanje: hoćemo li dakle sve dinastijske kategorije (i članke) preimenovati prema tome principu? – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 17. oktobra 2025. u 01:44 (CEST) ::::Da, dosljednosti radi – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 17. oktobra 2025. u 03:28 (CEST) :::::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Usklađeno za Dinastiju Rjurikovič. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. marta 2026. u 17:22 (CEST) :::::::@[[Korisnik:Aca|Aca]]: sjajno!– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 30. marta 2026. u 15:51 (CEST) == Funding tech projects == Hi everyone, The [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group|CEE Hub Technical Advancement working group]] is organising an open call to support software development projects related to Wikimedia. We invite individuals, groups, and affiliates to apply with their tech project ideas. Selected projects will receive funding support. To apply, please send your proposal by '''January 25, 2026''' to: toni.ristovski@wmceehub.org For full details, including eligibility and criteria, please read the [[metawiki:CEE_Hub/Working_Groups/Technical_Advancement_Group#Open_call|'''announcement''' on our Meta page]]. Feel free to reach out if you have any questions. – [[Korisnik:MHeidarzadeh-CEEhub|MHeidarzadeh-CEEhub]] ([[Razgovor s korisnikom:MHeidarzadeh-CEEhub|razgovor]]) 20. januara 2026. u 15:50 (CET) == Tipografska standardizacija šablona Jez-x == {{zaglavlje rasprave|<nowiki/> * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na ćirilici i latinici u jezičnim šablonima u kurzivu. * Postoji konsenzus za ispis stranog teksta na drugim pismima običnim slovima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. marta 2026. u 00:14 (CET) |Usvojeno}} Trenutno neki [[:Kategorija:Šabloni Jez-x|šabloni Jez-x]] koriste kurziv, a neki obična slova. Dosad smo sledili praksu s enwikija koja je nalagala da se tekst na latiničnim stranim jezicima piše u kurzivu, a tekst na ćiriličnim običnim slovima. Tako imamo [[Šablon:Jez-en]] koji ispisuje kurzivni tekst i [[Šablon:Jez-ru]] koji ispisuje obična slova. Ovo rešenje nije optimalno iz sledećih razloga: * U ćiriličnoj verziji članaka (putem Jezičkog konvertora) ćirilični strani tekst nema nikakvu kurzivnu označenost, odudarajući od latiničnog konteksta. * Ćirilični zapis nekad treba da bude ukošen, pogotovo za nazive umetničkih dela. Međutim, tu se postavljaju nova pitanja: * Nazivi dela na stranom jeziku koji se služi latinicom takođe trebaju biti iskošeni. Trenutno nema nikakve razlike u tipografiji između nasumične strane reči poput ''computer'' i naziva dela poput ''Romeo and Juliet''. Zašto se uopšte koristi kurziv ako nam je već naznačen naziv jezika? Kolega [[Korisnik:Vipz|Vipz]] izneo je sledeće ideje za tipografsku standardizaciju na Discordu: * Ne treba stavljati u kurziv nijedan strani naziv koji se u jeziku izvorniku ne piše u kurzivu. * Ne treba stavljati podebljanje ni na jedan strani naziv u zagradama kako bi se izbjegla preterana upotreba podebljanja u prvoj rečenici članka. * Tekst na drugim pismima nikad ne treba stavljati u kurziv, osim srpskohrvatske ćirilice koja će se automatski prikazati u kurzivu kroz transliterator. Vipz je naveo Nirnberg kao adekvatan primer varijantske ujednačenosti: * '''Nürnberg''' (izgovor: Nirnberg) je [...] * '''Nürnberg''' je * '''Nirnberg''' (njemački: Nürnberg) je [...] * '''Nirnberg''' je Ja bih ovde dodao da se ćirilca može italicizirati za nazive dela, kao u [[Zločin i kazna]]. Ovi predlozi su dosta velika promena dosadašnje prakse, pa bi bilo poželjno videti širi stav zajednice i koliko je sve ovo izvodljivo. Moj prvobitni predlog je bio da se ćirilica italicizira i da se time latinični i ćirilični konteksti izjenače. Ideja je prosta i konkretna, ali ne ulazi u suštinu drugih povezanih pitanja. Unapred zahvalan na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 02:02 (CET) :Moj kontrapredlog: Budući da jezički šaboni govore o terminima kao takvima, predlažem kodifikaciju prakse sa ruwikija: :* Ćirilički i latinički zapisi na stranom jeziku u jezičkim šalonima pišu se uvek kurzivom, nezavisno o kom je terminu reč. :* Ostali zapisi na drugim pismima pišu se bez kurziva, jer većina drugih pisama i ne podržava kurziv. :– [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 12. marta 2026. u 03:26 (CET) :Glede kako su i latinica i ćirilica naša pisma, ja sam za stavljanje i latiničnih i ćiriličnih naziva u nakošen tekst, a sad ostala, nama strana pisma se ne moraju stavljati. – [[Korisnik:Fertile Snowcent|Fertile Snowcent]] ([[Razgovor s korisnikom:Fertile Snowcent|razgovor]]) 12. marta 2026. u 07:04 (CET) ::Ovo je puno komplicirano za stvar koja je suštinski čisto stilska odluka koja se u nekom kasnijem trenutku može lako promijeniti. Svi argumenti imaju smisla, s tim da se slažem s dosad izrečenim da nećirilična-nelatinična strana pisma trebaju ostati kako jesu, dakle bez kurziva. Ostalo, podržavam opciju koja je najlakša za provesti u tehničkom smislu jer mislim da neće kvaliteta projekta opasti ako piše "Nürnberg" ili ''Nürnberg''. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 12. marta 2026. u 15:04 (CET) :::Типографија је далеко мање важна, од непоштовања срБског језика у целини. Нема екавице, нема срБских речи... Превођење хрватског на срБски, изостаје... У суштини, ћирилично писмо, које ви овде користите, није српски језик, него непостојећи хрватски, исписан ћирилицом. – [[Posebno:Doprinosi/&#126;2026-16512-01|&#126;2026-16512-01]] ([[Razgovor s korisnikom:&#126;2026-16512-01|razgovor]]) 16. marta 2026. u 08:41 (CET) :::::: Dragi korisniče, hvala vam na komentaru, uzeću slobodu da ga shvatim ozbiljno. Mislim da vaša kritika – iz vašeg ugla – je na mestu, ali iz našeg ona se uklapa u dugačak niz primedbi koje smo tokom godina dobijali, a koje imaju za cilj da dovedu u pitanje samu legitimnost srpskohrvatskog jezika. Vaša mi, dakle, deluje kao legitimna opservacija, dok je u toj nepreglednoj seriji sličnih kritika najčešće bila reč o pravim napadima, ponekad iznenađujuće žestokim. Bilo je ljudi koji su iz tog razloga pokretali zahteve za zatvaranje čitavog našeg projekta. Te zahteve smo, razume se, uredno vratili pošiljaocu pa danas na to više i ne trošimo mnogo vremena: ako korisnik napadne projekat na osnovu jezika, mi ga jednostavno blokiramo i pozovemo da svoju finu retoriku i nacionalnu lingvistiku praktikuje tamo gde će biti bolje shvaćen. :::::: S naše strane, ostajemo Vikipedija na srpskohrvatskom jeziku, polazimo od načela policentričnosti jezika te nastojimo da očuvamo koegzistenciju različitih varijanti istog jezika. Lično se trudim da osiguram pluralitet glasova, ali vas uveravam da moje kolege čine isto — a možda i bolje od mene. :::::: Odgovoriću direktno na vašu poruku. Pođimo od upotrebe jezika: vaša poruka je napisana ćirilicom, ali pišete "срБског језика", dok je pravilno "српског језика". Kažete "Нема екавице, нема срБских речи": jeste li sigurni u to? Imamo, na primer, članke [[Ludwig Wittgenstein|Ludwig Wittgenstein]] ili [[Vlajko Begović]], izabrali smo ih za članke od vrednosti i preporučujem vam da ih pročitate. Kažete: "Превођење хрватског на срБски изостаје". Mi ne prevodimo iz jedne varijante u drugu. Nikako i nipošto! Iz kog razloga bi jedan Austrijanac prevodio [[Heinrich Heine|Hajnovu]] pesmu sa nemačkog na austrijski? Ako on ne razume tekst Heinea, onda Heine nije stranac — već jednostavno on nije pročitao dovoljno knjigâ na svome sopstvenom jeziku. Po mom mišljenju, ako govorite srpski, trebalo bi da vam bude sasvim prirodno da čitate i Krležu i Daviča, i to bez ikakvog napora. Uz to, opšte pravilo kod nas jeste da članak prati onu jezičku varijantu koja dominira u njegovom tekstu. Ako ste, recimo, napisali deset hiljada reči u standardu kakav se govori i piše u Nišu, a drugi korisnik je dodao dvesta u varijanti kakva se koristi u Umagu, onda će se prilikom generalnog pregleda (na kraju, inače) tekst u pravilu uskladiti sa niškom varijantom. Ali pojmovi i sadržaj moraju ostati tačno onakvi kakvi jesu — bez obzira na jezičku varijantu. Lep pozdrav – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 16. marta 2026. u 18:16 (CET) :::::::Saglasan sam s Inokosnim organom ovde. Dapače/štaviše, većina članaka na ovoj jezičkoj verziji Wikipedije napisana je, igrom slučaja, na srpskoj varijanti ekavskog izgovora (botovski unosi), i kao takvi to su legitimni članci jednakog statusa na ovome projektu, što je regulirano usvajanjem [[Wikipedija:Jezičke smjernice|jezičkih smernica]]. Što se tiče ispravne transkripcije stranih reči, to je pitanje na kojem ova zajednica aktivno radi i razmatra sve moguće solucije kako da Jezički konvertor radi najbolji mogući posao. U tom pogledu, mislim da ovaj projekat nastoji očuvati sve raznolikosti našeg jezika, ali da istovremeno ostane praktičan i upotrebljiv. Ipak, svaka pomoć u poboljšanju kvaliteta Jezičkog konvertora je dobrodošla, pa sam zato urgirao da ovaj komentar bude shvaćen dobronamerno i da imamo što širu paletu mišljenja kako bismo ostvarili naš cilj ravnopravnosti svih standardnih varijeteta. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 17. marta 2026. u 00:45 (CET) {{podnožje rasprave}} == Request for Comment: VisualEditor automatic reference names == <div lang="en" dir="ltr"> Hi, I’m Johannes from [[:m:Wikimedia Deutschland|Wikimedia Deutschland]]’s [[:m:WMDE Technical Wishes|Technical Wishes team]]. Apologies for writing in English. {{Int:Please-translate}}! We are considering to work on [[:m:Community Wishlist/W17|Community Wishlist/W17: Improve VE references' automatic names and reuse]]. This has been a long-term issue for wikitext editors (see e.g. [[:en:WP:VisualEditor/Named references]]) which has been among the top-voted wishes in several [[:m:Community Wishlist Survey|Community Wishlist Surveys]], e.g. [[:m:Community Wishlist Survey 2017/Editing/VisualEditor: Allow editing of auto-generated references before adding them|2017]], [[:m:Community Wishlist Survey 2019/Citations/VisualEditor: Allow references to be named|2019]], [[:m:Community Wishlist Survey 2022/Editing/VisualEditor should use human-like names for references|2022]] or [[:m:Community Wishlist Survey 2023/Editing/VisualEditor should use proper names for references|2023]]. We would like your input on the [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|solutions]] proposed on our project page: '''[[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names]]'''. We are considering several options, which can be combined if desired by the community. * Changing the default pattern for automatically generated reference names (currently <code>":n"</code>, e.g. <code>":0"</code>, <code>":1"</code>...) to use the [[:mw:Help:Reference Previews#Exposed reference types|reference type]] instead (e.g. <code>"book_reference-1"</code>). * Providing a simple mechanism for communities to configure a different default name. * Generating automatic reference names based on the [[:en:domain name|domain name]] (if it’s a web citation). * Generating automatic reference names based on template parameters (e.g. "title" or "last"+"first") – defined by the community. === Feedback === [[:m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|Visit our project page]] to read about our proposal in detail and share your thoughts [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|on metawiki]]. '''Please note''': We will only implement a solution if there’s clear consensus among the global community. Our intention is not to build the perfect solution, but to find a simple and lean one that alleviates the pain caused by auto generated names. We are aware that some experienced VisualEditor users might prefer an option to manually change reference names in VisualEditor, but such a UX intervention is difficult to achieve across reference types and thus out of scope for our team, we can only improve the auto-naming mechanism. We are happy about suggestions for improving certain details of the proposed solutions. Any other feedback and alternative proposals are also welcome – even though it’s out of scope for us, it might still be relevant for future work on this topic. Please support us interpreting consensus by clearly indicating your opinion (e.g. by using support/neutral/oppose templates). We are aware of [[:en:WP:NOTVOTE]], but given that we are facilitating this discussion with users from different wikis, potentially commenting in their native language, clearly indicating your position helps us avoid misunderstandings. Thank you for participating!</div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:Johannes Richter (WMDE)|Johannes Richter (WMDE)]] ([[User talk:Johannes Richter (WMDE)|razgovor]])</bdi> 19. marta 2026. u 12:15 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Johannes Richter (WMDE)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:Johannes_Richter_(WMDE)/MassMessageRecipients&oldid=30281362 --> == Action Required: Update templates/modules for electoral maps (Migrating from P1846 to P14226) == Hello everyone, This is a notice regarding an ongoing data migration on Wikidata that may affect your election-related templates and Lua modules (such as <code>Module:Itemgroup/list</code>). '''The Change:'''<br /> Currently, many templates pull electoral maps from Wikidata using the property [[:d:Property:P1846|P1846]], combined with the qualifier [[:d:Property:P180|P180]]: [[:d:Q19571328|Q19571328]]. We are migrating this data (across roughly 4,000 items) to a newly created, dedicated property: '''[[:d:Property:P14226|P14226]]'''. '''What You Need To Do:'''<br /> To ensure your templates and infoboxes do not break or lose their maps, please update your local code to fetch data from [[:d:Property:P14226|P14226]] instead of the old [[:d:Property:P1846|P1846]] + [[:d:Property:P180|P180]] structure. A [[m:Wikidata/Property Migration: P1846 to P14226/List|list of pages]] was generated using Wikimedia Global Search. '''Deadline:'''<br /> We are temporarily retaining the old data on [[:d:Property:P1846|P1846]] to allow for a smooth transition. However, to complete the data cleanup on Wikidata, the old [[:d:Property:P1846|P1846]] statements will be removed after '''May 1, 2026'''. Please update your modules and templates before this date to prevent any disruption to your wiki's election articles. Let us know if you have any questions or need assistance with the query logic. Thank you for your help! [[User:ZI Jony|ZI Jony]] using [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:09 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:ZI Jony@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Distribution_list/Technical_Village_Pumps_distribution_list&oldid=29905755 --> :Nemamo što uraditi povodom ovoga. Jedini shwiki šablon na popisu stranica koju su generisali je [[Šablon:PBB/2065]], a on ne koristi svojstva Wikipodataka. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 3. aprila 2026. u 19:18 (CEST) == Uvođenje Wikiljubavi == {{Zaglavlje rasprave|Zaključujem da postoji konsenzus za uvođenje Wikiljubavi, na temelju čega je dodatak uveden. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:31 (CEST)|Uvedeno}} Predlažem uvođenje '''[[:mw:Extension:WikiLove|Wikiljubavi]]''' na srpskohrvatskoj Wikipediji. Riječ je o dodatku koji služi da olakša iskazivanje zahvalnosti i slanje priznanja drugim korisnicima. Dodatak se već koristi na enwikiju i srwikiju. Interfejs sam u potpunosti lokalizirao, a dodatak unaprijed konfigurirao. Mislim da će služiti kao dobra stvar za motiviranje novih i postojećih korisnika. Unapred zahvaljujem na komentarima. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:36 (CEST) :Ako je tehnički okej (ne razumijem se previše u to, ali kolege će javiti), nemam niš protiv :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. aprila 2026. u 13:39 (CEST) :Izgleda zanimljivo, saglasan sam – [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 13:44 (CEST) ::{{za}}, i ja se slažem. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 02:24 (CEST) :[[phab:T424891|Odgovarajući zadatak]] na Phabricatoru. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 29. aprila 2026. u 21:54 (CEST) :: Done :). [[Korisnik:Neriah|Neriah]] ([[Razgovor s korisnikom:Neriah|razgovor]]) 5. maja 2026. u 22:23 (CEST) :::Oh, thank you so much! :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 6. maja 2026. u 17:28 (CEST) {{podnožje rasprave}} <bdi lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr"> == Survey (proposed direction for Wishlist) == Apologies if this has not yet been translated into your wiki's language. {{int:Please-translate}}. You are invited to voice your opinion on a new [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|community-proposed direction]] for the [[m:Community Wishlist|Community Wishlist]]. {{Int:Feedback-thanks-title}} [[Korisnik:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]] ([[Razgovor s korisnikom:MediaWiki message delivery|razgovor]]) 29. maja 2026. u 05:07 (CEST) </bdi> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:기나ㅏㄴ@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=User:%EA%B8%B0%EB%82%98%E3%85%8F%E3%84%B4/MassMessage&oldid=30604233 --> == [[Posebno:BrokenRedirects|Posebno:-{BrokenRedirects}-]], [[Posebno:UnusedCategories|Posebno:-{UnusedCategories}-]] i sl. == {{komentar}} Pozdrav svima, naime, izgleda da ovakve tzv. „Posebno/-{Special}-” stranice iznad ^ nisu i dalje ažurirane ovdje na sh.wiki, i to još od 10. maja/10. svibnja 2026. godine...? --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 26. juna 2026. u 11:41 (CEST) :@[[Korisnik:Aca|Aca]], @[[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Ovo je nešto za vas... – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 26. juna 2026. u 18:51 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]], @[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]]: Ažurirano jutros. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:29 (CEST) :::{{komentar}} Dopuna: Vidi: -{[[:phab:T430269]]}-. --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ::::{{urađeno}} Završeno ({{odgovor|Milicevic01}} kolega Milićević). --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) :::::{{odgovor|Milicevic01}} Fala ti, Milićeviću! :-) --[[Korisnik:نوفاك اتشمان|نوفاك اتشمان]] ([[Razgovor s korisnikom:نوفاك اتشمان|razgovor]]) 9. augusta 2026. u 16:58 (CEST) ==Deceased user== Greetings and sorry for my English. Please provide page protection for User:Gobonobo. We would like to preserve the page as it is without future automated modifications. Maybe you can help. Thank you. He died in April 2026. Obituary is available by email on request. -[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]] ([[Razgovor s korisnikom:SusanLesch|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 00:37 (CEST) :@[[Korisnik:SusanLesch|SusanLesch]]: Done. My condolences! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. augusta 2026. u 14:28 (CEST) == Growth/Newsletters/36 == <div class="plainlinks mw-content-ltr" lang="en" dir="ltr"> [[File:Growth team logo - Icon only.svg|right|180px|frameless|class=skin-invert]] ''Updates from the [[mw:Special:MyLanguage/Growth|Growth]] team on our work to improve the new editor experience.'' === Recent releases === ====Account creation experiments==== Several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|experiments to increase successful account creation]] have delivered significant results. * An updated message shown to logged-out mobile users who try to edit produced a 27% relative increase in account creation and is being scaled to all wikis. ([[phab:T424595|T424595]]) * A new account menu button in the mobile web header, [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Experiment Results: Mobile Web Account Menu|A/B tested across five Wikipedias with nearly 8 million participants]], made logged-out mobile users 25% more likely to create an account, with no significant difference in constructive editing behavior. ([[phab:T428220|T428220]]) *A simpler post-edit dialog for temporary account holders increased permanent account creation by 87% (relative), converting more temp editors into registered ones. ([[phab:T416418|T416418]])[[File:Create account - July 2026 updates.png|thumb|The redesigned account creation form increases registration by a relative 24.4%]] *We also redesigned the account creation form itself ([[phab:T409236|T409236]]): adding real-time username validation, a concise summary of the username policy, a "reveal password" option, and a simplified design aligned with [[wmdoc:codex/latest|Codex]] guidelines. In an A/B test on English Wikipedia mobile, users who saw the redesigned form created permanent accounts at a rate of 20.4%, compared to 16.4% for the control group (a 24.4% relative increase). ====Revise Tone structured task==== [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages that may contain non-encyclopedic language and guides them through revising the tone. In A/B testing on Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, newcomer task completion rates were [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise Tone#Experiment Results|38.7% higher]] than the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended July 9, and the feature is now available to everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|We plan]] to release Revise Tone to more wikis. ====Automated mentor list cleanup==== Communities can now [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatically mark inactive mentors as ''away'' or remove them from mentorship entirely]] (which automatically reassigns their mentees). Inactivity is based on edits, and talk page responses count, so mentors answering mentee questions remain active. We recommend enabling both options together; administrators can enable them via [[Special:CommunityConfiguration]] and review the mentor list at [[Special:ManageMentors]]. ====Growth features for Wikidata==== Growth features are [[phab:T400937|now available at Wikidata]], including a simplified Newcomer Homepage, Mentorship, the Impact module, Community Updates and the Help Panel. === Work in progress === [[File:Home designs labeled.png|thumb|Early concepts for evolving the Newcomer Homepage into a personalized 'Home' that grows with contributors.]] ====Home==== The Growth and [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools|Moderator Tools]] teams are developing [[mw:Special:MyLanguage/Home|Home]] ([[phabricator:T419358|T419358]]): a unified, personalized landing page intended to replace the Newcomer Homepage. Rather than remaining a newcomer-only feature, Home will evolve with users as they gain experience, surfacing Suggested Edits, edits to review, and moderation workflows at the right moment. === Research === The [https://research.wikimedia.org/ Wikimedia Research team], in partnership with the Growth Team, published findings from two projects on how new editors learn and integrate into the community: * [[m:Research:Understanding_newcomer_mentorship_on_Wikipedia|Understanding newcomer mentorship on Wikipedia]] * [[m:Research:Successful_Newcomers_Survey_2025#Results|Successful Newcomers Survey]] ''<small>'''[[mw:Special:MyLanguage/Growth/Newsletters|Growth team's newsletter]]''' prepared by [[mw:Special:MyLanguage/Growth|the Growth team]] and posted by [[m:User:MediaWiki message delivery|bot]] • [[mw:Talk:Growth|Give feedback]] • [[m:Special:MyLanguage/Global message delivery/Targets/Growth team updates|Subscribe or unsubscribe]].</small>'' </div> 18. augusta 2026. u 15:17 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Growth_team_updates&oldid=30870183 --> == Dodavanje aliasa Draft: i Draft talk: za imenske prostore Nacrt: i Razgovor o nacrtu: == {{zaglavlje rasprave|Konsenzus za ovaj prijedlog je postignut. Predložene promjene u procesu su usvajanja: [[phab:T440179]]. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 12. oktobra 2026. u 22:53 (CEST)|ishod}} Predlažem dodavanje kanonskih i globalnih (engleskih) aliasa {{kod|Draft:}} i {{kod|Draft talk:}} za imenske prostore {{kod|Nacrt:}} i {{kod|Razgovor o nacrtu:}}. Nedostatak tih aliasa uzrokuje razne probleme, što između ostalog utječe na međuwiki veze, kao i korisničke skripte i alate koji se oslanjaju na engleske/kanonske nazive. Pogledati [[phab:T440179]] za više informacija. Ovo nam je nekako promaklo kad smo nekoliko godina unazad uvodili nacrtne imenske prostore. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 18:22 (CEST) : {{za}} – Ovo je verovatno meni promaklo. Mislim da su engleski pseudonimi korisni. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. oktobra 2026. u 20:00 (CEST) {{Podnožje rasprave}} == Veća vidljivost srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika == Započinjem raspravu o ideji da razmotrimo pseudonime koji bi se koristli za lakši pronalazak srpskohrvatskih stranica u Univerzalnom biraču jezika. Trenutno, srpskohrvatski jezik se može pronaći kucanjem koda <code>sh</code> ili reči "srpskohrvatski" ili "српскохрватски". Ovo je očekivano ponašanje. Međutim, naš jezik ima puno drugih imena i kodova koji se koriste pri njegovom imenovanju. Konkretno, mislim da treba da razmotrimo dodavanje jezičkog koda <code>hbs</code> kao pseudonima, kao i reči poput "hrvatskosrpski" i "хрватскосрпски" i skraćenica BCMS, BCHS, БСХЦ. Troslovne skraćenice ovde nisu pogodne zbog preklapanja sa ISO kodovima drugih jezika. Imate li još neke ideje za pseudonime? Šta mislite o ovome? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 14. oktobra 2026. u 01:58 (CEST) :Ne razumijem se previše u temu, ali mogu samo reći da treba biti što konkretniji, što precizniji i što manje komplicirati tu, naročito s nekim kompliciranim i nerazumljivim kodovima... primjer, ja ne znam što je BCMS (mislim, znam, ali...) niti bih ikada pretraživao srpskohrvatski jezik ili hrvatskosrpski po tome. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 14. oktobra 2026. u 13:32 (CEST) 4yn6lsq3w6lz90jo8p3rkx6tj99rgox Velika nagrada Las Vegasa 0 4684747 42710870 42515777 2026-10-13T22:13:52Z Cherkash 74123 png->svg 42710870 wikitext text/x-wiki {{Infookvir F1 utrka | naziv_VN = Velika nagrada Las Vegasa | slika = 2023 Las Vegas street circuit.svg | naziv_staze = Las Vegas Strip Circuit | broj_krugova = 50 | dužina_kruga = 6.201 | dužina_utrke = 309.958 | rekord_kruga = 1:33.365 | godina_rekord = 2025. | vozač_rekord = Max Verstappen | konstruktor_rekord = Red Bull-Honda RBPT }} '''Velika nagrada Las Vegasa''' utrka je [[Formula 1|Formule 1]]. == Pobjednici == === Po godinama === {|class="wikitable plainrowheaders" style="background:#fff; font-size:75%; line-height:15px; border:grey solid 1px; border-collapse:collapse;" |- !Godina !Vozač !Bolid |- !1981. |[[Alan Jones]] |Williams-Ford |- !1982. |[[Michele Alboreto]] |Tyrrell-Ford |-bgcolor="#DDDDDD" !1983.<br>⋮<br>2022. |colspan="2"|''Nije održana'' |- !2023. |[[Max Verstappen]] |Red Bull-Honda RBPT |- !2024. |[[George Russell]] |Mercedes |- !2025. |[[Max Verstappen]] |Red Bull-Honda RBPT |} == Višestruki pobjednici == {{col-begin}} {{col-break}} === Vozači === {|class="wikitable plainrowheaders" style="background:#fff; font-size:75%; line-height:15px; border:grey solid 1px; border-collapse:collapse;" |- !Pobjede !Vozač !Pobjednička godina |- !2 |[[Max Verstappen]] |2023., 2025. |} {{col-break}} === Konstruktori === {|class="wikitable plainrowheaders" style="background:#fff; font-size:75%; line-height:15px; border:grey solid 1px; border-collapse:collapse;" |- !Pobjede !Konstruktor !Pobjednička godina |- !2 |Red Bull |2023., 2025. |} {{Commonscat|Las Vegas Grand Prix}} {{Utrke Formule 1}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1981.]] [[Kategorija:Velike nagrade F1|Las Vegas]] [[Kategorija:Sport u Sjedinjenim Američkim Državama]] djk8agnbkzt6si0mdtl8e584m507zi1 Dani Carvajal 0 4690260 42710790 42600933 2026-10-13T13:03:56Z Edgar Allan Poe 29250 42710790 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Dani Carvajal | slika = UEFA EURO qualifiers Sweden vs Spain 20191015 Dani Carvajal 10 (cropped).jpg | punoime = Daniel Carvajal Ramos | nadimak = | datumrođenja = [[11. siječnja]] [[1992]]. | rodnigrad = {{flagicon|ŠPA}} [[Leganés]] | rodnadržava = [[Španjolska]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.73 m | pozicija = desni bek | trenutniklub = {{flagicon|ŠPA}} [[Getafe CF|Getafe]] | brojnadresu = 14 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2010 – 2012 | klubovi1 = {{nowrap|{{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid Castilla]]}} | nastupi(golovi)1 = 68 (3) | godine2 = 2012 – 2013 | klubovi2 = {{flagicon|NJE}} [[Bayer Leverkusen]] | nastupi(golovi)2 = 32 (1) | godine3 = 2013 – 2026 | klubovi3 = {{flagicon|ŠPA}} [[Real Madrid]] | nastupi(golovi)3 = 303 (10) | godine4 = 2026 – | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Getafe CF|Getafe]] | nastupi(golovi)4 = 0 (0) | godine5 = | klubovi5 = | nastupi(golovi)5 = | godine6 = | klubovi6 = | nastupi(golovi)6 = | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2014 – | nacionalneekipe1 = {{flagicon|ŠPA}} [[Fudbalska reprezentacija Španije|Španjolska]] | nacionalninastupi(golovi)1 = 52 (1) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 13.10.2026 }} '''Daniel Carvajal Ramos''' ({{IPA-es|daˈnjel kaɾβaˈxal ˈramos}}; [[Leganés]], [[11. siječnja]] [[1992]].), [[Španjolska|španjolski]] [[nogometaš]] koji igra na poziciji [[Branič (nogomet)|desnog beka]]. Nakon što je napustio [[Bayer Leverkusen]] otišao je u [[Real Madrid]] 2013. godine, gdje je igrao sve do [[2026.]], kada prolazi u [[Getafe CF|Getafe]]. Carvajal je za [[španjolska nogometna reprezentacija|španjolsku nogometnu reprezentaciju]] debitirao 2014. godine. Osvojio je 25 trofeja u Real Madridu, uključujući četiri naslova [[La Liga|La Lige]], dva naslova [[Kup Kralja|Kupa Kralja]] i rekordnih šest naslova u [[UEFA Liga prvaka|UEFA Ligi prvaka]], rekord koji dijeli s [[Francisco Gento|Pacom Gentom]], [[Luka Modrić|Lukom Modrićem]], [[Toni Kroos]]om i [[Nacho Fernández|Nachom Fernándezom]]. == Klupska karijera == === Real Madrid Castilla === Carvajal se pridružio omladinskoj školi [[Real Madrid]]a kada je imao deset godina. Godine 2010. pridružio se [[Real Madrid Castilla|Real Madrid Castilli]], drugoj momčadi Real Madrida. Tamo je odmah imenovan kapetanom u svojoj prvoj sezoni. U sljedećoj sezoni odigrao je 38 utakmica i pomogao momčadi, s [[Joselu]]om, [[Jesé|Jeséom Rodríguezom]] i [[Denis Čerišev|Denisom Čeriševom]], da prijeđu u Segundu División A prvi put nakon pet godina. === Bayer Leverkusen === Carvajal je 11. srpnja 2012. potpisao petogodišnji ugovor za [[Bayer 04 Leverkusen]], a da nije odigrao niti jednu utakmicu za prvu momčad Real Madrida. Leverkusen je platio pet milijuna eura. Klauzula u njegovom ugovoru osiguravala je da Real Madrid može otkupiti Carvajala nakon godinu dana za 6,5 ​​milijuna [[euro|eura]], nakon dvije godine za 7 milijuna eura ili nakon tri godine za 8,5 milijuna eura. === Real Madrid === Real Madrid je [[3. lipnja]] [[2013]]. objavio da je vratio Carvajala nakon samo godinu dana. Real je platio 6,5 milijuna eura, koliko je ugovoreno. Potpisao je ugovor do sredine 2019. Carvajal se natjecao za mjesto desnog beka s reprezentativcem [[Álvaro Arbeloa|Álvarom Arbeloom]]. Dana 24. svibnja 2014. igrao je [[Finale UEFA Lige prvaka 2014.|finale UEFA Lige prvaka 2013./14.]] u kojem je Real dobio [[Atlético Madrid]] 4:1 nakon [[produžetci (nogomet)|produžetaka]]. Carvajal je u srpnju 2015. produžio ugovor s Real Madridom do sredine 2020. Nakon ponovnog osvajanja Lige prvaka u sezoni [[UEFA Liga prvaka 2016./17.|2016./17.]], ovoga puta na račun [[Juventus FC|Juventusa]] (4:1), bio je jedan od igrača uvrštenih u UEFA-inu momčad sezone Lige prvaka.<ref>[https://www.ad.nl/buitenlands-voetbal/real-madrid-hofleverancier-uefa-team~a0530226/?referrer=https%3A%2F%2Fnl.wikipedia.org%2F Real Madrid hofleverancier UEFA-team] www.ad.nl Preuzeto 10. lipnja 2024.</ref> == Reprezentativna karijera == Carvajal je dvanaest puta nastupio u španjolskoj mladoj selekciji do 19 godina. Bio je u selekciji na Europskom prvenstvu 2011. godine, koje je Španjolska osvojila. Također je nekoliko puta igrao u španjolskoj nogometnoj reprezentaciji do 21 godine. Dana 4. rujna 2014. debitirao je za [[Španjolska nogometna reprezentacija|španjolsku nogometnu reprezentaciju]] u prijateljskoj utakmici protiv [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuske]] koja je poražena 1:0. Odigrao je cijelu utakmicu. Dana 17. svibnja 2016. Carvajal je uvršten u španjolsku inicijalnu momčad za [[Europsko prvenstvo u nogometu – Francuska 2016.|Europsko prvenstvo 2016. u Francuskoj]].<ref>[https://www.uefa.com/uefaeuro/history/news/0253-0d8170b854fd-15f9dafb4104-1000--costa-and-torres-miss-out-on-spain-s-euro-squad/ Costa and Torres miss out on Spain's EURO squad] uefa.com Preuzeto 10. lipnja 2024.</ref> Carvajal je također bio dio španjolske selekcije koja je sudjelovala na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu – Rusija 2018.|Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018.]] pod vodstvom privremenog izbornika [[Fernando Hierro|Fernanda Hierra]]. Španjolska je tada u osmini finala izgubila od [[Ruska nogometna reprezentacija|Rusije]] nakon jedanaesteraca. Carvajal je nastupio u tri od četiri utakmice. == Izvori == {{izvori}} {{Sastav Španija 2018 SP}} {{Sastav Španija 2022 SP}} {{Sastav Španija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1992||Carvajal, Dani}} [[Kategorija:Španski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Bayer Leverkusena]] [[Kategorija:Fudbaleri Real Madrida]] [[Kategorija:Fudbaleri Getafea]] [[Kategorija:Evropski prvaci u fudbalu (igrači)]] r5qm3nfyuioxgw8qk9fu7wxavxljpvb Kolaboracija četnika s Trećim Reichom 0 4690760 42710774 42710765 2026-10-13T12:44:42Z ~2026-53731-18 399051 42710774 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. Pavle Đurišić je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] ejgvmrtrccoqcu530kkhzcytqaxvqoc 42710775 42710774 2026-10-13T12:48:45Z ~2026-53731-18 399051 42710775 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] ogha7xpl2187cftuuaifdrmn3s7fwbo 42710794 42710775 2026-10-13T13:54:01Z ~2026-53731-18 399051 42710794 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} == Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944. godina) == Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] lph9gn9ftou5inl135k3dz4p6t22j95 42710795 42710794 2026-10-13T13:55:10Z ~2026-53731-18 399051 42710795 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944. godina) === Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref name="ReferenceA">Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] tm32b1m0vaxbq40yg1rdzjdrvn5cfck 42710796 42710795 2026-10-13T14:00:17Z ~2026-53731-18 399051 42710796 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] drq6d2vjeuw2wd7kjqdzsv72akqugzu 42710799 42710796 2026-10-13T14:48:59Z ~2026-53731-18 399051 /* Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) */ 42710799 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Živojinom Markovićem, najvjerovatnije radi dogovora o povlačenju i jedne i druge vojske ka zapadu: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja, potpukovnika Varnštrofa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] dmabnb0y85t3xfuszlgg4tzv788z73t 42710802 42710799 2026-10-13T15:02:10Z ~2026-53731-18 399051 42710802 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Živojinom Markovićem, najvjerovatnije radi dogovora o povlačenju i jedne i druge vojske ka zapadu: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] p5o9kr5c99ttg9rximua3x1wzd5h7tf 42710841 42710802 2026-10-13T18:41:04Z ~2026-53731-18 399051 42710841 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Živojinom Markovićem, najvjerovatnije radi dogovora o povlačenju i jedne i druge vojske ka zapadu: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert"}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 5pwwriu1dej4lprc4nlnsftc0sgopdm 42710842 42710841 2026-10-13T18:48:05Z ~2026-53731-18 399051 42710842 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Živojinom Markovićem, najvjerovatnije radi dogovora o povlačenju i jedne i druge vojske ka zapadu: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert"}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] f95iu6cg4gn9lnqw8yff04habqsy1gc 42710843 42710842 2026-10-13T18:50:48Z ~2026-53731-18 399051 42710843 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova, kako Srba, tako i Albanaca: {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom četničkih jedinicâ: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Živojinom Markovićem, najvjerovatnije radi dogovora o povlačenju i jedne i druge vojske ka zapadu: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] ix0uftlw93jxuza23dphyyjy25cycz5 42710845 42710843 2026-10-13T19:00:12Z ~2026-52047-51 396422 42710845 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Živojinom Markovićem, najvjerovatnije radi dogovora o povlačenju i jedne i druge vojske ka zapadu: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] llbr9wayfrfue3952e9g5xrbrek0erb 42710846 42710845 2026-10-13T19:03:06Z ~2026-52047-51 396422 /* Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) */ 42710846 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] p4u6e3n8tkdct1ihrx3rqqpxzbf2r17 42710847 42710846 2026-10-13T19:03:39Z ~2026-52047-51 396422 /* Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) */ 42710847 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 7wxkycu766f67p74y954sb3xdmolnp1 42710848 42710847 2026-10-13T19:04:12Z ~2026-52047-51 396422 42710848 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] iqp2awz80080spkt7t08gd0jqf24pn3 42710849 42710848 2026-10-13T19:05:02Z ~2026-52047-51 396422 42710849 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref> generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] b08ohi5jqgxzj6ozzpsu8uiwvh2o5a7 42710850 42710849 2026-10-13T19:07:25Z ~2026-52047-51 396422 42710850 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref> generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO — prim.], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta a ne policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 6kzgwwbqlqpp3n21g4iyt8scrw0kvav 42710871 42710850 2026-10-13T22:22:57Z ~2026-52047-51 396422 42710871 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref> generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO — prim.], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta nasuprot policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] nas68gafnh2h78wyboy0ng54cgqrg5r 42710881 42710871 2026-10-14T06:12:11Z ~2026-52047-51 396422 42710881 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref> generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO — prim.], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus JVuO pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [JVuO pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta nasuprot policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] gvcjaxgjas7uxnoac0wazc7y8gdenvc 42710882 42710881 2026-10-14T06:13:13Z ~2026-52047-51 396422 42710882 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref> generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO — prim.], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus JVuO pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Milomira Kolarevića — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta nasuprot policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] kdeo8wf62aho59t882hi7pc0wjvu15x 42710883 42710882 2026-10-14T06:36:15Z ~2026-52047-51 396422 42710883 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] {{TranslitN|Kolaboracija četnika s Trećim Reichom|Колаборација четника с Трећим Рајхом}} '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima i pregovori u Divcima (jesen 1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Ponuda Draže Mihailovića Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} Pukovnik Mihailović se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli,<ref>„Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu.”</ref> tvrdeći da nije na strani ustanika, tj. „onih koji žele da isteraju Nemce”.<ref name="Divci"/> Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju kako bi nastavio borbu protiv Titovih partizana.<ref>„Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo.”</ref> Međutim, on je želio da njegovo „delovanje na nacionalnoj osnovi” ostane skriveno od javnosti kako ne bi prošao poput vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i dobio žig izdajnika.<ref name="Divci"/> Nakon opetovanih zahtjeva okupatoru za isporukom municije, pukovniku Mihailoviću je nedvosmisleno stavljeno do znanja da je jedina opcija za njega i njegove trupe bezuslovna kapitulacija. I pored nepopustljivog njemačkog stava, Mihailović, kao i major Mišić, pokušali su u više navrata uvjeriti svoje sagovornike da uvaže njihove prijedloge, pružajući Nijemcima čvrsta uvjeravanja da im ne prijeti nikakva opasnost sa četničke strane: „Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta... '''Mi vam nećemo biti neverni'''... Mi idemo tako daleko da Vas molimo da do nas uputite oficire za vezu da biste se, uz punu garanciju, mogli uveriti u našu borbu protiv komunista.” Uprkos svim četničkim pokušajima, njemački su pregovarači ostali rezolutni: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} Među brojnim njemačkim dokumentima u kojima se pominje sastanak u Divcima, izdvaja se bilješka potpukovnika [[Rudolfa Kogarda]] (koji je prisustvovao sastanku) o četničkom komandantu, kao i o razgovorima vođenim sa Mihailovićevim oficirima pri povratku za [[Beograd]]. Potpukovnik Kogard zapisuje da je „pukovniku Mihailoviću (je) mnogo stalo do toga da se vrhovni komandant u Srbiji [general [[Franz Böhme]] — prim.] uveri u iskrenost njegovih namera”: {{izdvojeni citat|Obustaviti borbu protiv nemačkog Vermahta i povesti je samo protiv komunista. Na samo vođenje borbe druga strana ne sme da utiče. Izuzimajući to što sâm ne želi da se potčini, živi u ubeđenju da komuniste u njihovom gerilskom načinu ratovanja regularne trupe ne mogu da poraze. On, dakle, želi da preuzme specijalni zadatak i garantuje uspeh... U izlaganju pukovnika Mihailovića samo uzgred je nagovešteno da pre uništenja komunista ne može ni da pomišlja na polaganje oružja. Pri povratku u Beograd njegovi poverenici su naglasili da je pukovnik Mihailović spreman da položi oružje čim uništi komuniste. A za uspešno okončanje ove borbe potrebna mu je municija, jer je komunisti imaju u ogromnim količinama... Potpukovnik Kogard je pitao srpskog kapetana [Nenada — prim.] Mitrovića šta Mihailovićeva grupa radi sa zarobljenim komunistima. Odgovoreno mu je da se ubeđeni komunisti ubijaju, a oni koji su samo pošli s njima odvode se u koncentracione logore. [...] Mihailović izjavljuje da mu nikada nije bila namera da se bori protiv nemačkih trupa i saopštava da će i sada naložiti svojim trupama da se ne bore protiv nemačkog Vermahta.<ref>NAW, Mikrofilm T—314, Roll 1457, snimci 1332—1335.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 161—162.</ref>}} Obavještajni oficiri, raspoređeni u njemačkim ustanovama u Srbiji, registrovali su da je s jeseni 1941. godine došlo do raspada jedinstvenog ustaničkog fronta, kao i da je pukovnik Mihailović naredio [[Napad četnika na Užičku Republiku|napad]] na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]]. U skladu s novonastalom situacijom, Wehrmachtovi oficiri predlažu svojim pretpostavljenim u [[Berlin]]u koordinaciju okupatorskih dejstava s onima četničkih odredâ, što bi doprinijelo efikasnijem gušenju partizanskog otpora, čiji je centar bilo [[Užice]]: {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 1, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog Rajha: 18. april — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1973, dok. 236, str. 630.</ref>|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Nakon rata, pukovnik [[Branislav Pantić]] je u pisanoj izjavi jednom [[ZBOR|ljotićevskom]] autoru u emigraciji detaljno objasnio okolnosti u kojima je došlo do odluke da se vode pregovori sa Nijemcima. Pukovnik Pantić se prisjeća da je prethodno održan sastanak u Mihailovićevom štabu, na kom je sačinjen spisak uslovâ koje je trebalo postaviti pred okupatora. Međutim, osnovni razlog pregovora je bio da se četnicima daju odriješene ruke i pruži pomoć za »borbu protiv komunista«, tj. Titovih partizana: {{izdvojeni citat|Posle duže diskusije složili smo se da Nemcima treba podneti ove zahteve: 1. Moja [Mihailovićeva — prim.] akcija ima se posmatrati isključivo kao borba protivu komunizma. A kako je ta borba u neposrednom interesu i Nemaca, potrebno je, da se mojim oružanim odredima ostavi sloboda akcije i da se oni, svim sredstvima, pomognu. 2. Spremni smo da kooperišemo u svakoj borbi protivu komunista, koju bi izvodile nemačke oružane snage. 3. Kako su za borbu protivu komunista potrebna sredstva to, da mi se iz nemačkog ratnog plena, za prvi momenat, stavi na raspoloženje: <br /> — 20.000 pušaka; <br /> — 200 mitraljeza; <br /> — 2.000 puškomitraljeza; <br /> — 100 lakih bacača; <br /> — 100.000 ručnih bombi; <br /> — municija: 500 metaka na pušku; po 2.000 metaka na mitraljez i puškomitraljez i po 100 bombi na svaki bacač. <br /> Celokupno naoružanje, po vrstama, da bude istog modela i kalibra. <br /> — 20.000 jugoslovenskih vojničkih uniformi <br /> — 20.000 pari vojničkih cipela. [...] Iz prednjih izlaganja jasno se vidi, da je glavni i jedini cilj sastanka i razgovora sa Nemcima bio: DA NAM OMOGUĆE ODSUDNU BORBU SA KOMUNISTIMA, DAKLE NJIHOVO UNIŠTENJE, A TIME I OBUSTAVU KRVAVIH NEMAČKIH ODMAZDA. DAKLE ONO ŠTO JE ZAHTEVAO CEO NAROD.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115—116.</ref>}} Za Dražom Mihailovićem je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] 27. avgusta 1942, komandant Bosanskih četničkih odreda kapetan [[Rade Radić]] naređuje načelniku štaba (»poručniku bratu«) [[Vukašin Marčetić|Vukašinu Marčetiću]] sljedeće: {{izdvojeni citat|Ova komanda stavila ti je u dužnost, da odmah stupiš u vezu sa Nemačkim vojnim vlastima u B. Luci, povodom zauzimanja Mrkonjić-Grada od strane komunista i njihovim daljim nadiranjem ka Manjači, a u cilju organizovanja zajedničke akcije protiv komunista. Kako iz primljenog izveštaja ne vidimo, šta si po ovome do sada uradio, naređuje ti se, da se odmah vratiš u B. Luku, da stupiš u vezu sa komandantom Nemačkih trupa radi izvršenja zadatka koji ti je stavljen u dužnost... Nemačkog komandanta isto tako upozori na činjenicu, da se danas u Bos. Krajini nalaze komunisti, koji su proterani iz svih srpskih zemalja: Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Istočne i srednje Bosne sa celokupnim vođstvom i naoružanjem. Krajina im služi kao glavno uporište. Srpski narod u Krajini isto tako kao i u ostalim pokrajinama srpstva je u ogromnoj većini protivkomunistički raspoložen, ali ovaj srpski narod nije dovoljno naoružan, da bi suzbio ovu komunističku najezdu... Na osnovu svega ovoga zahtevaj od Nemačkog komandanta, ako slučajno [ne] bi bilo dovoljno pušaka, municije a naročito automatskog oružja u njihovim magacinima, da se razoružaju Hrvatske jedinice, a naročito ustaške formacije i da se oružje preda u naše ruke, a mi ćemo naoružati svoje rezerve u ljudstvu i voditi uspešne borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_153.htm Naređenje komandanta bosanskih četničkih odreda od 27. avgusta 1942. načelniku štaba za organizaciju sadejstva nemačkim snagama u sprečavanju prodora partizana ka Banjaluci]</ref>}} Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. <br /> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj Operativnom odjeljenju [369. divizije] (telefonski): <br /> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr <br /> Meldungen der Div. Einheiten <br /> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: <br /> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. <br /> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. <br /> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: <br /> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' <br /> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung erbeten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: <br /> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] <br /> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: <br /> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. <br /> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] <br /> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. <br /> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: <br /> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Detaljna analiza stava koje su četničke jedinice s teritorije hrvatske marionetske države pokazale prema okupatoru tokom jeseni 1943. sadržana je u izvještaju [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] od 28. X: {{izdvojeni citat|Držanje četnika ostalo je ambivalentno. Pojedine manje grupe su prešle komunistima. Opasnost od saradnje [sa komunistima], kako se pokazalo ovog mjeseca, postoji ondje gdje su male četničke grupe vezane uz određeno područje (npr. područja Olova i Vareša); u takvim slučajevima nedostaje trajne volje za otporom tokom sukoba. S druge strane, zatvorene operativne četničke jedinice bez porodičnih veza i bez straha od odmazde usuđuju se da se suoče sa većim komunističkim jedinicama. U oblasti j. od Višegrada četnici su prvi put uspjeli poraziti jednu od Titovih brigada (1. krajišku). U jugoistočnoj Bosni četnici su djelovali otvoreno neprijateljski prema njemačkim trupama; krajem mjeseca pripadnici 1. sarajevske brigade izveli su sabotažu na željeznici. U čitavoj preostaloj bivšoj zoni odgovornosti Korpusa veće četničke grupe (jedinice Drenovića, Đujića, Ozrenski odred, kao i one u Hercegovini) zadržale su lojalan stav, dijelom uspješno sarađujući sa njem. trupama protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=95 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000090.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K: Ic Lagebericht vom 27.9.43 bis 27.10.43. <br /> 2.) Cetniks <br /> Die Haltung der Cetniks ist nach wie vor zwiespältig geblieben. Einzelne kleinere Gruppen sind in den Kommunisten aufgegangen. Die Gefahr eines Zusammenwirkens besteht, wie der Verlauf dieses Monats gezeigt hat, dort, wo die kleineren Cetnikgruppen ortsgebunden sind (Umgebung Olovo, Vares). Überall dort fehlt bei Zusammenstössen der nachhaltige Widerstandswille. Wo dagegen geschlossene operative Cetnikeinheiten ohne Familienbindung und also ohne Furcht vor Racheakten in dem Befehlsbereich eingedrungen sind, lassen sie es auch auf Kämpfe mit grösseren Kommunisteneinheiten ankommen. Im Raum S Visegrad ist es dabei den Cetniks erstmalig gelungen, eine der Brigaden Titos (I.Kraj.Brig.) zu schlagen. <br /> Die Cetniks sind in Südost–Bosnien offen feindselig auch gegen deutsche Truppen vorgegangen; gegen Ende des Monats haben Angehörige der I.Sarajevo–Brig. Bahnsabotage betrieben. <br /> Im gesamten übrigen früheren Korpsbereich haben die grösseren Cetnik–Gruppen (Drenovic –, Djujic –, Ozren–Verbände, in der Herzegovina) eine loyale Haltung bewahrt, z.T. auch erfolgreich im Kampf gegen die Kommunisten mit der deutschen Truppe zusammengewirkt."}})</ref>|Komanda 15. brd. arm. korpusa, Obavještajno odjeljenje, izvještaj o stanju od 27. septembra do 27. oktobra 1943. godine}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: <br /> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. <br /> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. <br /> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943—1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 21. novembra 1943, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] daje svojevrsno objašnjenje potčinjenim njemačkim komandama o logici vođenja pregovora i sklapanja sporazuma sa četničkim odredima u Srbiji. Prva tačka ovog strogo povjerljivog dokumenta glasi: {{izdvojeni citat|Kao rezultat pregovora koje duže vremena vode, u najužoj saradnji, specijalni opunomoćenik Ministarstva spoljnih poslova i komandant Jugoistoka sa vođama četničkih odreda, sklopljen je sporazum koji predviđa oružano primirje ograničeno na određeni prostor i povremeno zajedničko vođenje borbe protiv komunizma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o sklapanju sporazuma s komandantima četničkih odreda Draže Mihailovića]</ref>}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] <br /> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Serbien: <br /> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} Neposredni rezultati potpisanih sporazuma mogli su se uočiti učešćem četničkih jedinica u [[Operacija Kugelblitz|operaciji »Kugelblitz«]], gdje se, uz jednog od potpisnika ugovorâ (majora Vojislava Lukačevića, naime), s njemačkim i bugarskim trupama borio i poručnik [[Filip Ajdačić]], komandant Crnogorske brigade JVuO: {{izdvojeni citat|Stanje operacijâ „Kugelblic” i „Citen” na dan 13. 12. 1943. u 24:00 časa. „Kugelblic” (1. brdska divizija): [...] Namjera: prebacivanje grupe Lukačevića u rejon Pljevlja–Prijepolje 16/17. decembra. [...] Vojni zapovjednik Jugoistoka: 24. bugarska divizija (3 bataljona) i četnička grupa Ajdačića sporo napreduju iz rejona Bajine Bašte, krećući se uzvodno Drinom, bez kontakta sa neprijateljem, ka određenoj odbrambenoj liniji.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=80&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frames no. 6287983—6287984.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE "KUGELBLITZ" UND "ZIETHEN" STAND VOM 13.12.43. 2400 UHR <br /> "KUGELBLITZ" <br /> 1. GEB. DIV. <br /> ABSICHT: ZUFUEHRUNG GRUPPE LUKACEVIC 16./17. 12 RAUM PL[J]EVLJA – PRIJEPOLJE. <br /> MIL. BFH. SUEDOST: <br /> 24. BULG. DIV. 3 BTL. U. CETNIK–GRUPPE AIDACIC IM SCHLEPENDEN VORGEHEN AUS RAUM BANJA [sic] BASTA DRINA AUFWAERTS OHNE FEINDBERUEHRUNG IN BEFOHLENE ABWEHRFRONT."}})</ref>|Izvještaj Vrhovne komande Wehrmachta o operacijama »Kugelblitz« i »Ziethen« od 14. decembra 1943. godine}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: <br /> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. <br /> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. <br /> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. <br /> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; <br /> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: <br /> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: <br /> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: <br /> 1 Brotportion, <br /> 1 Gemüseportion, <br /> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), <br /> 1 Salzportion, <br /> 2 Getränkeportionen, <br /> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. <br /> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. <br /> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: <br /> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: <br /> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943—1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Koliko su četnici u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u bili od koristi njemačkom okupatoru za zaustavljanje partizanske ofanzive ka Srbiji, svjedoče i navodi iz izvještaja Komande Jugoistoka polovinom februara 1944. godine.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=15 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000011.] <br /> ({{jez-njem|"In einer Aussprache mit General Foertsch (H.Gr.F) wird festgestellt, dass der Vertrag mit Lukacevic in Geltung bleiben muß, weil dessen Cetniks in Montenegro zur Bekämpfung der Roten benötigt werden."}})</ref> Naime, i nakon stavljanja van snage [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovorâ]] potpisanih krajem 1943. i početkom 1944, major [[Vojislav Lukačević]] je ostao jedini četnički komandant s kojim sporazum nije raskinut: {{izdvojeni citat|U razgovoru sa načelnikom štaba Armijske grupe »F« generalom (Hermannom) Foertschom, zaključeno je da sporazum sa Lukačevićem ostane na snazi, zato što su četnici u Crnoj Gori potrebni za borbu protiv crvenih.|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi njemačkih oružanih snaga od 16. februara 1944. godine}} Četnički odredi s teritorije Crne Gore i Sandžaka su, tokom zime i proljeća 1944. godine, njemačkom okupatoru bili krucijalno važni u smislu zatvaranja jugozapadne granice [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] od [[Prodor Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Srbiju|upada partizanskih jedinicâ]]. Iz strogo povjerljive naredbe od 17. III 1944. vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] (upućene i Feldkomandanturi 610 za teritoriju Crne Gore) ovo postaje bjelodano: {{izdvojeni citat|1.— 2. i 5. crvena div. približavaju se s prethodnicama jugozapadnoj granici Srbije. Prednji delovi na liniji Zmajevac (12 km ji. od Vardišta) — visovi južno od Vardišta. Dalje snage u nastupanju preko Strmice (10 km jz. od Višegrada). 2.— Potrebno je što pre tačno ustanoviti grupisanje snaga i jačinu četničkih odredâ Đurišića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]], koji se nalaze duž granice. 3.— 1. bug. okup. korpus povući će svoje isturene snage ispred nadmoćnog neprijateljskog pritiska na liniju Mokra Gora — Semegnjevo — Palisad. Ovu treba po svaku cenu držati blagovremenim angažovanjem rezervi. 4.— Ojačani peš. p. i art. divizion, koji su određeni za rezervu vojnoupr. k-ta Jugoistoka prebaciće se železnicom u rejon Užice—Požega. Angažovanje i delova istog samo uz saglasnost vojnoupr. k-ta Jugoistoka. 5.— Naročito je važno blagovremeno saznati težište neprijateljskog napada. U tu svrhu treba stalno vršiti izviđanja.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_34.htm Naređenje vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 17. marta 1944. nemačkom štabu za vezu pri 1. bugarskom okupacionom korpusu za preduzimanje mera u vezi pokreta 2. proleterske i 5. NOU divizije prema jugozapadnoj Srbiji]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000277.] <br /> ({{jez-njem|"Dt.Verb.Stab b.I.Bulg.Okk.Korps <br /> Nachr. 24.Bulg.Division über Dt.Verb.Offz. <br /> F.K. 610 <br /> 1.) Rote 2. und 5. Div. nähern sich mit Anfängen der Südwestgrenze Serbiens. Vorderste Teile in Linie Zmajevac (12 SO Vardiste), Höhen südlich Vardiste. Weitere Kräfte im Nachziehen über Strmica. (10 SW Visegrad) <br /> 2.) Baldige Klarheit über Kräftegruppierung und Stärke längs der Grenze stehenden Cetnikverbände des Djuirisic [sic] und Kalaitovic ist erforderlich. <br /> 3.) I.Bulg.Okk.Korps nimmt seine vorgeschobenen Kräfte vor überlegenem Feindruck auf die Linie Mokragora–Semegnjevo–Palisat zurück. Diese ist unter allen Umständen unter rechtzeitigem Einsatz von Reserven zu halten. <br /> 4.) Das als Reserve des Mil.Befh.Südost bestimmte verstärkte Inf.Rgt. einschl. Art.Abt. wird mit Eisenbahn in den Raum Uzice – Pozega herangeführt. Einsatz auch von Teilen nur mit Zustimmung des Mil.Befh.Südost. <br /> 5.) Rechtzeitiges Erkennen des Schwerpunktes des feindl. Angriffs ist besonders wichtig. Hierzu ständige Aufklärung geboten."}})</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 <br /> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": <br /> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. <br /> 2.) Beteiligte Truppen: <br /> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. <br /> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. <br /> 3.) Leitung: <br /> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje <br /> 4.) Führung: <br /> Platzkdt. Podgorica <br /> 5.) Durchführung: <br /> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. <br /> 6.) Feindverluste: <br /> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. <br /> Beute: <br /> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. <br /> Eigene Verluste: <br /> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. <br /> 7.) Erfahrungen: <br /> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. <br /> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. <br /> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. <br /> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. <br /> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} Prilikom jedne manje akcije u blizini granice sa [[Hercegovina|Hercegovinom]] došlo je do oružanog okršaja lokalnih četnika i snagâ [[NOVJ]]. U izvještaju 21. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta za 16. mart 1944. godine, četnički se gubici računaju kao sopstveni: {{izdvojeni citat|[[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. pješadijska divizija]]: Četnici, koji su napredovali 4 km sjeverno od [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]], povukli su se u Grahovo pred neprijateljskim napadom. Gubici neprijatelja: 8 poginulih (izbrojano), 20 poginulih i ranjenih (procijenjeno). Sopstveni gubici (četnici): 1 poginuo, 8 ranjenih. Namjera: nastavak nasilnog izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=663&broj=137 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000130.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 16.3.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div.: Bis 4 N Grahovo vorgegangene Cetniks vor angreifenden Feind wieder auf Grahovo zurückgegangen. <br /> Feindverluste 8 gezählte Tote, 20 geschäzte Tote und Verwundete. <br /> Eigene Verluste (Cetniks) 1 Toter, 8 Verwundete. <br /> Absicht: Fortsetzung der gewaltsamen Aufklärung."}})</ref>}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. <br /> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". <br /> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: <br /> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). <br /> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. <br /> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. <br /> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. <br /> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. <br /> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. <br /> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. <br /> Angriffsbeginn: 10.4.44. <br /> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. <br /> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} U dijelu dnevnog izvještaja za 28. april 1944. godine koji se odnosi na Crnu Goru, vojnoupravni komandant Jugoistoka [[Hans-Gustav Felber]] (dokument potpisuje general Kurt von Geitner, načelnik štaba) zabilježio je: {{izdvojeni citat|Ustrajni pritisak crvenih na vlastite i četničke snage u centralnoj C. Gori.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Montenegro. Anhaltender roter Druck auf eigene und Cetnik–Kräfte in Mittel–Montenegro."}})</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: <br /> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. <br /> 2.) VERLUSTE: <br /> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. <br /> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. <br /> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. <br /> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. <br /> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] <br /> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): <br /> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH, respektivno — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. <br /> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: <br /> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': <br /> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] <br /> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: <br /> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, četnici u sjevernoj i istočnoj Bosni (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, u junu 1944. komandant 13. SS brdske divizije general [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je pohvaljivao iskreno savezničko držanje pripadnikâ JVuO (najvjerovatnije vojvode Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv. <br /> In Norddalmatien (serbischer Volksraum) Cetnikführer Djujic. Etwa 8 000 Mann, davon 6–7 000 Bewaffnete. Gut organisiert. Englandfeindliche Stimmung. Keine englische Unterstützung. Zweifel, ob diese Cetniks bei englische Landung gegen deutsche Besatzungsmacht kämpfen werden."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. <br /> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. <br /> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. <br /> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. <br /> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. <br /> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. <br /> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." <br /> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Saradnja JVuO sa njemačkim okupatorom na Kosovu (1944) === {{main|Kosovo i Metohija u Narodnooslobodilačkoj borbi}} Proljeća 1944. godine, u vrijeme [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodora Udarne grupe divizije NOVJ u dolinu Ibra]], dolazi do čvrste saradnje između četnika na [[Kosovo|Kosovu]] i njemačkog okupatora u borbi protiv [[NOP]]. 8. aprila 1944. godine, kapetan [[Živojin Marković]], komandant Drugog kosovskog korpusa JVuO, obavještava<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref> generala Dragoljuba Mihailovića da se sastao sa njemačkim šefom SD policije iz [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]], koji mu je obećao hvatanje komunista sa Kosova (i Srba i Albanaca): {{izdvojeni citat|Obećao je da će da pohvata sve komuniste sa Kosova, bilo Srbe bilo Arnaute o čemu smo dali dokaze i podatke... Učinio sam pokušaj da dobijem i municiju od Nemaca. Obećali su, jer sam im predstavio strašno stanje u vezi sa partizanima.}} Kapetan Živojin Marković upozoravao je generala Mihailovića na posljedice javne i otvorene saradnje sa okupatorima, tj. na četničku kompromitaciju pred stanovništvom. Kapetan Marković piše 23. aprila 1944. kako je nastupila potpuna konfuzija, budući kako se protiv NOVJ zajedno bore: „Mi [tj. JVuO — prim.], Nemci, Bugari, nedićevci, dobrovoljci, [[Albanci|Arnauti]] dobrovoljci, Albanska legija.“<ref>AVII, ČA, kut. 246a, reg. br. 1/1-23.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 358.</ref> 11. juna 1944. kapetan Marković izveštava komandanta [[Sicherheitsdienst|SD policije]] u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]] o borbama koje vodi protiv jedinica NOP. Pored toga, kapetan Živojin Marković izvještava njemačkog oficira o spuštanju engleskih i američkih padobranaca na teren pod kontrolom snagâ JVuO: {{izdvojeni citat|Nastojaću da proverim tačno gde su pali i ko ih je uhvatio i gde će se nalaziti, pa ću vas izvestiti. Ja sam na položaju sa celim korpusom. Noćas sam blokirao dva srpska sela i uhvatio jednu komunističku trojku koju sam odmah likvidirao... Ako me sada ne pomognete u najtežoj situaciji u borbi sa partizanima, biću prinuđen da se povučem.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Sjutradan, 12. juna 1944, uslijedio je odgovor njemačkog komandanta SD policije iz Mitrovice: {{izdvojeni citat|Mnogo Vam hvala za Vaša dva izveštaja. Juče sam imao duži razgovor sa Vašim oficirom za vezu koji Vas je sigurno već sada o svemu što smo razgovarali izvestio. Raduje me mnogo što imate takve uspehe u borbi protiv komunista i čestitam Vam na tome... Primite puno pozdrava i moje želje da postignete još mnogo uspeha i slave u borbi protiv komunista.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref>}} Polovinom septembra 1944. godine, saradnja kosovskih četnika sa njemačkim okupatorom postaje legalna. Štab 2. kosovskog korpusa JVuO dobija od Nijemaca 10. septembra 1944. „tri vagona municije i ukupno 800.000 metaka od 7,9 mm”. U [[Raška|Raškoj]] su se mogli vidjeti njemački vojnici skupa sa četnicima. Krajem oktobra 1944. godine u [[Zvečan]]u pregovaraju predstavnici četnika, Nijemaca i [[Balli Kombëtar|albanskih kvislinga]] o zajedničkoj borbi protiv NOV i PO Jugoslavije.<ref>Архив Музеја жртава геноцида, дигитализована грађа, Лични фонд „Бранислав Божовић“, збирке: Немачка грађа, Косово и Метохија; нерегистрована грађа</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941—1945. годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 453—454.</ref> Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe »E«]] javljala je 29. oktobra 1944. godine o susretu generalštabnog potpukovnika Warnstorffa sa kapetanom Markovićem, vjerovatno radi dogovora o zajedničkom povlačenju na zapad: {{izdvojeni citat| ''29. 10. 1944. Operat. odeljenje (Kos. Mitrovica)'' Sastanak 20. 10. načelnika Obaveštajnog odeljenja potpukovnika Varnštorfa sa komandantom 4. četničkog korpusa Markovićem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Dnevni izvještaj Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka za 27. mart 1944. godine spada među prve dokumente gdje je pomenuto učešće četnika na strani [[Sile Osovine|snaga Osovine]] tokom operacije »Kammerjäger«. Neuspjeh snagâ NOV i POJ u pokušaju da pređu rijeku [[Ibar]] je očevidan i iz zabilježenih velikih gubitaka u ljudstvu: {{izdvojeni citat| SRBIJA: Operacija »Kamerjeger«: 2. i 5. crvena div. prekinule su borbe u rejonu Ivanjice i posle probijanja slabijeg bug. odbrambenog fronta j. od Ivanjice glavninom snaga prešle put Ivanjica — Sjenica u pravcu planina Golija — dolina Ibra. Dosadašnji gubici kod neprijatelja navodno preko 340 mrtvih i ranjenih. Kao protivmere otpočeto je: 1.) Gonjenje od strane 4 oj.[ačana] bug. bat., uz sadejstvo četničkih odredâ. Preostali delovi 24. bug. div. čiste dosadašnje bojište uz osiguranje doline Moravice. 2.) Formiranje Borbene grupe »Šreder« u cilju zaprečavanja doline Ibra. Ovoj su potčinjeni: 4. puk [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], koji je tamo angažovan za osiguranje pruge, nem. i srp. jedinice koje se tamo nalaze, kao i alarmne jedinice [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. okl. armije]] iz pozadinskih jedinica. Spremaju se za dovlačenje: 2. puk [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 4. puk SDK, 1 bat. 1. puka SDK (ukupno 5 bataljona), 696 (mot.) bat. polj. žand. i 1 nem. pol. dobr. bat. Za dolinu Ibra naređen je 1. stepen bojne gotovosti, a za mesto Rašku — 2. stepen bojne gotovosti. Otežani su pokreti usled stalnih snežnih padavina.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_37.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. marta 1944. Grupi armija »F« o prodoru 2. i 5. NOU divizije i preduzetim protivmerama u operaciji »Kamerjeger« kao i o odbijanju zahteva kvislinške crnogorske vlade za pripajanje Sandžaka Crnoj Gori]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=361&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000357.] <br/> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 27.3.1944 </br> Serbien. </br> Unternehmen "Kamerjägger": </br> 2. u. 5. rote Div. haben Kämpfe im Raum Ivanjica abgebrochen und nach Durchstossen der unterlegenen bulg. Abwehrfront S Ivanjica mit Masse die Strasse Ivanjica–Sijenica [sic] in Richtung Golija–Gebirge–Ibartal überschritten. Bisherige Feindverluste angeblich über 340 Tote und Verwundete. </br> Als Gegenmassnahmen sind eingeleitet: </br> 1.) Verfolgung durch 4. verst.bulg.Btle. unter Mitwirkung von Cetnik–Abteilungen. Uebrige Teile 24.bulg.Div. säubern bisheriges Kampffeld unter Sicherung des Moravica–Tales. </br> 2.) Bildung einer Kampfgruppe Schröder zur Sperrung des Ibartales. Dieser sind unterstellt: </br> das zur Bahnsicherung dort eingesetzte 4.Rgt. RSK </br> die dort befindlichen dt. u. serb. Einheiten sowie </br> Alarmeinheiten der 2.Pz.Armee aus Versorgungstruppen. </br> In Zuführung begriffen: </br> 2.Rgt. SFK, 4.Rgt. SFK, 1 Btl.1.Rgt. SFK (ingesamt 5 Btle.) </br> Feld.Abt.(mot) 696 u. 1 dt. Pol.Frw.Btl. </br> Für Ibartal Alarmstufe 1, den Ort Raska Alarmstufe 2 befohlen. Bewegungen durch anhaltende Schneefälle erschwert."}})</ref>}} Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: <br /> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: <br /> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] <br /> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. <br /> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. <br /> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim okupatorom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. <br /> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. <br /> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. <br /> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. <br /> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: <br /> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: <br /> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. <br /> Serbien. <br /> I. Feindlage. <br /> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} Pored ovoga, u izvještaju se pominje traženje veze s njemačkim okupatorom i u drugim dijelovima zemlje: {{izdvojeni citat|Ostatak Srbije: Slabija lokalna aktivnost bandi. Grupe DM-a u centralnoj Srbiji, pod pritiskom crvenih, ponovo traže kontakt sa okupacionom silom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=633&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000629.] <br /> ({{jez-njem|"Übriges Serbien: <br /> Geringe örtliche Bandentätigkeit. DM–Gruppen in Mittelserbien suchen unter rotem Druck erneut Fühlung mit Besatzungsmacht."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U svojstvu komandanta Valjevskog korpusa JVuO, u depešama od 17. maja 1944. kapetan Nedić je poslao Vrhovnoj komandi i Mihailoviću sljedeće informacije: „Peta divizija uglavnom na prostoru Mučanj i južno... Prema ovima snagama u pokretu su Nemci sa juga i jugoistoka tri bataljona Nemaca. Bugari sa Rakovićem i sa javorcima [Javorski korpus JVuO pod komandom majora Radomira Cvetića — prim.] u pokretu su sa istoka. Ja sa Gardom i valjevskim korpusom napadam danas sa severa sa težnjom da ovladam sa Okruglicom... Požeški korpus i Ajdačić [Filip, komandant Crnogorske brigade Požeškog korpusa JVuO — prim.] zatvaraju otstupanje Crvenih na sever na položaju: Vranjevina, Crveni Vrh, Treštena Stena. Užička brigada sa jednim bataljonom Nemaca napada od Kokinog Broda na sever. Druga komunistička divizija na Zlataru: Jablanica, Dobroselica, Negbina, Draglica. Sa juga je napadaju Nemci i Zlatiborski korpus [pod komandom kapetana Dušana Radovića Kondora — prim.].“<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 2/1—38.</ref> U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja <br /> a) Srbija <br /> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. <br /> a) Serbien <br /> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} Major Erich Weyel se vrlo povoljno izjašnjavao o saradnji sa Mihailovićevim četnicima, zapažajući da su oni naklonjeniji oficirima Wehrmachta nasuprot policijskim službenicima ili političkim ličnostima: {{izdvojeni citat|Major Vajel izveštava o svojim iskustvima pri rukovođenju četničkim jedinicama. Oni [četnici] nameravaju da nastave borbu protiv komunista nakon kraćeg perioda oporavka. Žele da pregovaraju isključivo sa nemačkim oficirima, a ne sa [[Gestapo]]om ili diplomatama. [[Pavle Đurišić]] je bliski saveznik DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=661 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000657.] <br /> ({{jez-njem|"Major Weyel berichtet über seine Erfahrungen bei der Führung von Cetnikverbänden. Sie wollen weiterkämpfen gegen die Kommunisten nach einer gewissen Erholungszeit. Sie wollen nur mit deutschen Offizieren verhandeln und nicht mit de Gestapo und nicht mit Diplomate. Pavle Đurišić ist stark DM-[A]liiert."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 27. maja 1944.}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. <br /> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. <br /> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji osiguravaju ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: <br /> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. <br /> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': <br /> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: <br /> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN <br /> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE ”KEHRAUS” AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: <br /> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. <br /> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.<br /> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: <br /> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. <br /> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. VIII Vrhovna komanda Wehrmachta zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. <br /> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Obnovljen napad na neprijateljske snage južno od Lebana uslijediće 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. <br /> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. <br /> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} Ove tri operacije (»Kehraus«, »Trumpf« i »Halali«) poznate su u jugoslovenskoj vojnoj istoriografiji pod objedinjenim nazivom '''Topličko-jablanička operacija'''. Cilj antipartizanske koalicije bio je sprječavanje prodora Operativne grupe divizija NOVJ preko masiva [[Kopaonik]]a i njenog spajanja sa partizanima u Toplici i Jablanici. Budući da njemački okupator na tlu Srbije nije raspolagao frontovskim, već policijskim i teritorijalnim trupama, najznačajniju ulogu okupator je namijenio četnicima generala Mihailovića (4. grupa jurišnih korpusa JVuO, Rasinsko-toplička grupa korpusa, Južnomoravska grupa korpusa). Major Erich Weyel je za vrijeme izvođenja operacije boravio u štabu potpukovnika Račića. U okviru operacije bilo je angažovano između 10.000 i 14.000 četnika.<ref>Gaj Trifković, ''The Key to the Balkans: The Batlle for Serbia 1944.'', str. 537.</ref> Ovo predstavlja najveći broj do tada angažovanih srbijanskih četnika u nekom vojnom poduhvatu.<ref name="yuhistorija.com"/> === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] <br /> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 <br /> Betr. Rösselsprung <br /> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] <br /> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. <br /> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. <br /> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. <br /> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: <br /> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. <br /> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 12. juna 1944, oficiri 1. puka »Brandenburg« kritički su se osvrnuli na doprinos u borbi četničkih jedinicâ (i ovdje nazvanih »Hrvatska borbena zajednica« — ''Kroatische Kampfgemeinschaft (KKG'')) tokom operacije »Rösselsprung«. I pored toga, njemački oficiri, što je čest običaj tokom okupacije Jugoslavije, ističu vrijednost davanja pravovremenih i kvalitetnih informacija od strane pripadnika JVuO: {{izdvojeni citat|10.) Saradnja sa jedinicama K.K.G. neprestano nailazi na poteškoće usljed nedisciplinovanosti njihovog ljudstva, haotične unutrašnje političke situacije i problema sa snabdijevanjem hranom i — prije svega — municijom. Njihova velika brojnost nema nikakvog značaja prilikom ozbiljnih borbenih dejstava. Jedina korist koju je puk imao od prisustva ovih jedinicâ ogledala se u tome što je bio stalno obavještavan o kretanju neprijatelja i njegovoj približnoj jačini, čime mu je bilo omogućeno da pojača vlastite mjere sigurnosti. Stoga se prilikom planiranja ofanzivnih dejstava [puk] mora isključivo osloniti na sopstvene borbene snage.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=739&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000731.] <br /> ({{jez-njem|"10.) Die Zusammenarbeit mit den K.K.G. stösst immer wieder auf Schwierigkeiten auf Grund der Undiszipliniertheit ihrer Angehörigen, Verwirrung der innerpolitischen Verhältnisse und in Fragen der Versorgung mit Verpflegung und vor allem mit Munition. Die hohe Zahl ihrer Kopfstärke hat keinerlei Bedeutung bei ernsthaften Kampfhandlungen. Den einzigen Nutzen, den das Regiment durch die Anwesenheit dieser Verbände hatte, bestand darin, daß das Regiment laufend über den Stand der Feindbewegungen und die ungefähre Stärke des Gegners orientiert war und die eigenen Sicherungen damit verdichten konnte. Beim Ansatz eigener Angriffs–Unternehmen darf deshalb nur mit eigener Gefechtsstärke gerechnet werden."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. <br /> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. <br /> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. <br /> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können <br /> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. <br /> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: <br /> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. <br /> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. <br /> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. <br /> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. <br /> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. <br /> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. <br /> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. <br /> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Nakon [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.|sastanka Draže Mihailovića i Milana Nedića]], ugovorenog 13. avgusta 1944. između majora [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]] i održanog iste večeri u selu [[Ražani]] kod [[Kosjerić]]a,<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 291—292.</ref> stvoreni su uslovi da se sve srpske nacionalističke oružane formacije ''de facto'' stave pod zajedničku komandu. Najviše vojne instance u [[Berlin]]u obavještavaju 25. avgusta 1944. Ministarstvo vanjskih poslova Trećeg Reicha da njihov specijalni izaslanik Neubacher u ujedinjenju „najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka“ vidi posljednju šansu da se „nacionalno srpstvo u srcu Balkana suprotstavi boljševicima“, tj. partizanima: {{izdvojeni citat|Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihajlovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. [...] d) Specijalni opunomoćenik sa punom odgovornošću veruje u Nedićevu lojalnost i u toj prilici vidi poslednju mogućnost da se nacionalno srpstvo suprotstavi boljševicima, e) Davanje odlučujuće pomoći Nediću, specijalni opunomoćenik je uslovio time da se posle ličnog dogovora sa D. Mihajlovićem preuzme odgovornost da ovaj neće udariti Nemcima u leđa. f) Na osnovu Firerovog naređenja od 29. 10. 43. o potrebi borbenog jedinstva protiv komunizma na Jugoistoku, specijalni opunomoćenik zamolio je opštu punomoć za političku mobilizaciju nacionalnog srpstva i istovremeno zatražio od vojnog rukovodstva da se bezodložno da pomoć u naoružanju. [...] Specijalni opunomoćenik zaključuje na osnovu informacije sa grčkog, albanskog i srpskog prostora da je moguća preorijentacija engleske partizanske politike... Zbog toga bi mogao pokret Draže Mihajlovića, koji se danas nudi Nemcima, ponovo da se orijentiše na Engleze. Ovo zahteva vezivanje Draže Mihajlovića i najboljih nacionalnih snaga Jugoistoka na Nemačku, pre no što se Engleska na tom prostoru suprostavi sovjetskom napredovanju sredstvima građanskog rata. Ovo vezivanje je u ovom trenutku najveće izloženosti ovih snaga moguće pa izgleda da je opravdano preuzeti i rizik koji iz toga proizilazi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Obaveštenje generalštaba Vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom Jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". <br /> 1.) Beteiligte Kräfte: <br /> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. <br /> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 <br /> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). <br /> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). <br /> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. <br /> f) Gruppe Krempler. <br /> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] <br /> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: <br /> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, <br /> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, <br /> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. <br /> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: <br /> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, <br /> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, <br /> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, <br /> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, <br /> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. '''Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu'''.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 164–165.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: <br /> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: <br /> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kapetan [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naredbu kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} 1. oktobra 1944. godine, potpukovnik Dragoslav Račić i kapetan Neško Nedić naređuju potčinjenim zapovjednicima korpusâ iz sastava Četvrte grupe da, skupa sa njemačkim jedinicama, krenu u pomoć okupatorskom garnizonu u Šapcu koji je blokiran: {{izdvojeni citat|Drugoga oktobra u šest časova polaze u napad nemačke trupe: — Iz Šapca bataljon Brandenburga sa deset bornih kola, koji će se prikupiti na drumu šest kilometara severozapadno od Debrca (no ako most na Oridu bude porušen, ovaj bataljon krenuće na Vladimirce) odakle u 7,30 časova napada u pravcu sela Jalovik. — Iz Obrenovca ojačana četa pešadije sa tri tenka biće spremna za napad u 7,30 časova na Ušću i napašće preko Beljina ka selu Mesarci — Debrcu a potom selu Krniću. — Kolona iz Uba od dve čete pešadije i dva tenka, stoji spremna u sedam časova u Banjanima za napad pravcem selo Kožur — Krnić. Naše trupe će učestvovati sa jedinicama u napadu dok se ne očisti prostor Debrc — Jalovik — Krnić — Kožur, da bi potom produžile marš po zapovesti za prodor od prvog oktobra. NAREĐUJEM: 1. — Drugi jurišni korpus u sedam časova spreman u selu Ušće stupa u vezu sa nemačkom kolonom iz Obrenovca i napada sa njom zajedno. 2. — Treći korpus u sedam časova prikupljen u Banjanima stupa u vezu sa nemačkom kolonom sa Uba i napada sa njom zajedno. 3. — Valjevski korpus sa štabom grupe polazi iz Skele u 7 časova pravac Debrc, gde će se zadržati u rezervi. Radio vezu održavaće jedinice sa Štabom svakog časa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_79.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 1. oktobra 1944. komandantima 2, 3. i 7. jurišnog korpusa za sadejstvo s nemačkim trupama u deblokadi Šapca]</ref>}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. <br /> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. <br /> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] <br /> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. <br /> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: <br /> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega (Srbija)|Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblast severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. <br /> Ostfront: <br /> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). <br /> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje — Višegrad — Rogatica — Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] — [[Prijepolje]] — [[Pljevlja]] — [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. <br /> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII — dokumenti Nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument br. 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera <br /> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: <br /> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) <br /> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. <br /> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. <br /> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. <br /> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: <br /> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: <br /> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; <br /> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; <br /> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; <br /> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; <br /> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; <br /> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. <br /> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. <br /> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. <br /> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: <br /> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. <br /> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. <br /> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. <br /> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. <br /> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. <br /> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. <br /> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: <br /> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] raon8ba5ns83d114a4l61qvf4tw36df Wikipedija:Uređivački maraton povodom Međunarodnog dana Roma 2025 4 4714179 42710789 42451074 2026-10-13T12:59:36Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Wikipedija:Akcija povodom Međunarodnog dana Roma 2025.]] 42710789 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Wikipedija:Akcija povodom Međunarodnog dana Roma 2025.]] f7hk6jwb2gdcvdtrcevr9w6wezee4l0 Wikipedija:Pijaca/Novosti 4 4719536 42710872 42710752 2026-10-13T22:46:42Z MediaWiki message delivery 59777 /* The Signpost: 13 October 2026 */ novi odjeljak 42710872 wikitext text/x-wiki {{Pijaca}} == ''The Signpost'': 17 February 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/In the media|Global powers see Wikipedia as fundamental target for manipulation]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/News and notes|Discussions open for the next WMF Annual Plan]] * Serendipity: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Serendipity|Maintenance crews continue to slog through Wikipedia's oldest Featured Articles]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Disinformation report|Epstein's obsessions]] * Technology report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Technology report|Wikidata Graph Split and how we address major challenges]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Traffic report|Deaths, killings, films, and the Olympics]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Opinion|Incoming Incurables]] * Crossword: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Crossword|Pop quiz]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Comix|herculean]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 17. februara 2026. u 09:03 (CET) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30039447 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-09</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W09"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/09|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Reference Check|Reference Check]] has been deployed to English Wikipedia, completing its rollout across all Wikipedias. The feature prompts newcomers to add a citation before publishing new content, helping reduce common citation-related reverts and improve verifiability. In A/B testing, the impact was substantial: newcomers shown Reference Check were approximately 2.2 times more likely to include a reference on desktop and about 17.5 times more likely on mobile web. [https://analytics.wikimedia.org/published/reports/editing/reference_check_ab_test_report_final_2025.html] '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:InterwikiSorting|InterwikiSorting extension]], which allowed for the [[m:Special:MyLanguage/Interwiki sorting order|sorting of interwiki links]], has been undeployed from Wikipedia. As a result, editors who had enabled interwiki link sorting in non-compact mode (full list format) will now see links reordered. The links moving forward will be listed in the alphabetical order of language code. [https://phabricator.wikimedia.org/T253764] * Later this week, people who are editing a page-section using the mobile visual editor, will notice a new "Edit full page" button. When tapped, you will be able to edit the entire article. This helps when the change you want to make is outside the section you initially opened. [https://phabricator.wikimedia.org/T387175][https://phabricator.wikimedia.org/T409112] * [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|The Reader Experience team]] is inviting editors to assess whether dark mode should still be considered "beta" on their wiki, based on their experience of how well it functions on desktop and mobile. If the feature is deemed mature, editors can update the interface messages in <code dir=ltr>MediaWiki:skin-theme-description</code> and <code dir=ltr>MediaWiki:Vector-night-mode-beta-tag</code> to indicate that dark mode is ready and no longer considered beta. * The improved [[mw:Wikimedia_Apps/Team/iOS/Activity_Tab|Activity tab]] which displays user-insights is now available to all users of the Wikipedia iOS app (version 7.9.0 and later). Following earlier A/B testing that showed higher account creation among users with access to the feature, it has been rolled out to 100% of users along with some updates. The Activity tab now shows your edited articles in the timeline, offers editing impact insights like contribution counts and article view trends, and customization options to improve in-app experience for users. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:21}} community-submitted {{PLURAL:21|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, a bug that prevented [[mw:Special:MyLanguage/Extension:DiscussionTools|DiscussionTools]] from working on mobile has now been fixed, restoring full functionality. [https://phabricator.wikimedia.org/T415303] '''Updates for technical contributors''' * The [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]] lets you view your watchlists from multiple wikis on one page. The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:GlobalWatchlist|extension]] that makes this possible continues to improve. The latest upgrade is the inclusion of a [[mw:Extension:GlobalWatchlist#hook|new hook]], <code dir=ltr>ext.globalwatchlist.rebuild</code>, which fires after each watchlist rebuild. This allows you to run gadgets and user scripts for the Special page. [https://phabricator.wikimedia.org/T275159] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.17|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/09|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W09"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 23. februara 2026. u 20:03 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30119102 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-10</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W10"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/10|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Wikipedia 25 [[m:Special:MyLanguage/Wikipedia 25/Easter egg experiments|Birthday mode]] is now live on Betawi, Breton, Chinese, Czech, Dutch, English, French, Gorontalo, Indonesian, Italian, Luxembourgish, Madurese, Sicilian, Spanish, Thai, and Vietnamese Wikipedias! This limited-time campaign feature celebrates 25 years of Wikipedia with a birthday mascot, Baby Globe. When turned on, Baby Globe is shown on [[m:Special:MyLanguage/Wikipedia 25/Easter egg experiments/article configuration|~2,500 articles]], waiting to be discovered by readers. Communities can choose to turn Birthday mode on by getting consensus from their community and asking an admin to enable the feature and customize it via [[m:Special:MyLanguage/Wikipedia 25/Easter egg experiments#Community Configuration Demo|community configuration]] on the local wiki. '''Updates for editors''' * [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]], a new feature to re-use references with different details has been released to Swedish Wikipedia, Polish Wikipedia and [[:phab:T418209|a couple of other wikis]]. You can [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#test|try the feature]] on these projects or on testwiki and [https://en.wikipedia.beta.wmcloud.org/wiki/Sub-referencing betawiki]. Learnings from the first pilot wiki German Wikipedia have been [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing/Learnings|published in a report]]. Reach out to the Wikimedia Deutschland team if you are [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#Pilot wikis|interested in becoming a pilot wiki]]. * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Edit check#Paste check|Paste Check]] will become available at all Wikipedias this week. The feature prompts newcomers who are pasting text they are not likely to have written into VisualEditor to consider whether doing so risks a copyright violation. Paste Check [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Tags|tags]] all edits where it is shown for potential review. Local administrators can configure various aspects of the feature via [[{{#special:EditChecks}}]]. [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Paste Check#A/B Experiment|Research]] across 22 wikis found that Paste Check resulted in an 18% decrease in relative reverted-edits compared to the control group. Translators can [https://translatewiki.net/w/i.php?title=Special%3ATranslate&group=ext-visualeditor-ve-mw-editcheck&filter=&optional=1&action=translate help to localize] this and related features. * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|Reader Experience team]] will be standardizing the user menu in the top right for all mobile users so that it is closer to the desktop experience. Currently this user menu is only visible to users with Advanced Mobile Controls (AMC) turned on. The only change is that a couple buttons previously in the left-side menu will move to the top right for users who do not have AMC turned on. This change is expected to go out March 9 and seeks to improve the user interface. [https://phabricator.wikimedia.org/T413912] * Starting in the week of March 2, the emails sent out when an email address was added, removed, or changed for an account will switch to a substantially nicer and clearer HTML email from the prior plaintext one. [https://phabricator.wikimedia.org/T410807] * Notifications are currently limited to 2,000 historic entries per user, and extend back to 2013 when the feature was released. This is going to be changed to only store Notifications from the last 5 years, but up to 10,000 of them. This will help with long-term infrastructure health and help to prevent more recent notifications from disappearing too soon. [https://phabricator.wikimedia.org/T383948] * The [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]] which lets you view your watchlists from multiple wikis on a single page continues to see improvements. The latest update improves label usage experience. The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:GlobalWatchlist|extension]] now allows activating the [[mw:Special:MyLanguage/Manual:Language#Fallback languages|language fallback system]] for Wikidata items without labels in the viewed language, and showing those labels in the user’s preferred Wikidata language if no <code dir=ltr>uselang=</code> URL parameter is provided. [https://phabricator.wikimedia.org/T373686][https://phabricator.wikimedia.org/T416111] * The Wikipedia Android team has started a beta test of [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Information Retrieval/Phase 1|hybrid search]] on Greek Wikipedia. Hybrid search capabilities can handle both semantic and keyword queries enabling readers to find what they’re looking for directly on Wikipedia more easily. * For security reasons, members of certain user groups are [[m:Special:MyLanguage/Mandatory two-factor authentication for users with some extended rights|required to have two-factor authentication]] (2FA) enabled. Currently, 2FA is required to use the group, but not to be a member of it. Given that this model still has some vulnerabilities, the situation will [[phab:T418580|gradually change in March]]. Members of these groups will be unable to disable last 2FA method on their account, and it will be impossible to add users without 2FA to these groups. Users will still be able to add new authentication methods or remove them, as long as at least one method is continuously enabled. In the second half of March, users without 2FA will be removed from these groups. This applies to: CentralNotice administrators, checkusers, interface administrators, suppressors, Wikidata staff, Wikifunctions staff, WMF Office IT and WMF Trust & Safety. Nothing will change for other users. See the linked task for deployment schedule. [https://phabricator.wikimedia.org/T418580] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:27}} community-submitted {{PLURAL:27|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue preventing users from creating an instance in [https://www.wikibase.cloud/ Wikibase.cloud] has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T416807] '''Updates for technical contributors''' * To help ensure [[mw:Special:MyLanguage/MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]], over the next month the Wikimedia Foundation will implement global API rate limits across our APIs. In early March, stricter limits will be applied to unidentified requests from outside Toolforge/WMCS and API requests that are made from web browsers. In April, higher limits will be applied to identified traffic. These limits are intentionally set as high as possible to minimise impact on the community. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]]. * The Wikidata Query Service Linked Data Fragment (LDF) endpoint will be decommissioned in February. This endpoint served limited traffic, which was successfully migrated to other data access methods that were better suited to support existing use cases. The hardware used to support the LDF endpoint will be reallocated to support the ongoing backend migration efforts. [https://phabricator.wikimedia.org/T415696] * The new Parsoid parser [[mw:Special:MyLanguage/Parsoid/Parser Unification/Updates|continues to be deployed to additional wikis]], improving platform sustainability and making it easier to introduce new reading and editing features. Parsoid is now the default parser on 488 WMF wikis (268 Wikipedias), now covering more than 10% of all Wikipedia page views. * The process and criteria for [[Special:MyLanguage/Wikimedia Enterprise#Access|requesting exceptional access]] to the high volume feed of the ''Wikimedia Enterprise'' APIs (at no cost for mission-aligned usecases), [[m:Talk:Wikimedia Enterprise#Exceptional access criteria|have now been published]]. This is to provide more thorough and clearer documentation for users. * [https://techblog.wikimedia.org/ Tech Blog], the blog dedicated to the Wikimedia technical community [https://techblog.wikimedia.org/2026/02/24/a-tech-blog-diff/ will be migrating] to [[diffblog:|Diff]], the community news and event blog. The migration should be complete in April 2026, after which new posts will be accepted for publishing. Readers will be able to access posts – old and new – on the landing page at https://diff.wikimedia.org/techblog. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.18|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/10|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W10"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 2. marta 2026. u 18:51 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30137798 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-11</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W11"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/11|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|All wikis will be read-only]] for a few minutes on Wednesday, 25 March 2026 at [https://zonestamp.toolforge.org/1774450800 15:00 UTC]. This is for the datacenter server switchover backup tests, [[wikitech:Deployments/Yearly calendar|which happen twice a year]]. During the switchover, all Wikimedia website traffic is shifted from one primary data center to the backup data center to test availability and prevent service disruption even in emergencies. * Last week, all wikis had 2 hours of read-only time, and extended unavailability for user-scripts and gadgets. This was due to a security incident which has since been resolved. Work is ongoing to prevent re-occurrences. For current information please see the [[m:Steward's noticeboard#Statement on Meta about today's user script security incident|post on the Stewards' noticeboard]] ([[m:Special:MyLanguage/Wikimedia Foundation/Product and Technology/Product Safety and Integrity/March 2026 User Script Incident|translations]]). '''Updates for editors''' * Users facing multiple blocks on mobile will now see the reasons for each block separately, instead of a generic message. This helps them understand why they are blocked and what steps they can take to resolve the issue. For example, users affected for using common VPNs (such as [[Special:MyLanguage/Apple iCloud Private Relay|iCloud Private Relay]]) will receive clearer guidance on what they need to do to start editing again. [https://phabricator.wikimedia.org/T357118] * Later this week, [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor/Suggestion Mode|Suggestion Mode]] will become available as a beta feature within the visual editor at all Wikipedias. This feature proactively suggests various types of actions that people can consider taking to improve Wikipedia articles, and learn about related guidelines. The feature is locally configurable, and can also be locally expanded with custom Suggestions. Current settings can be seen at [[Special:EditChecks]] and there are [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#For administrators %E2%80%93 local customization|instructions for how administrators can customize]] the links to point to local guidelines. The feature is connected to [[mw:Special:MyLanguage/Help:Edit check|Edit check]] which suggests improvements while someone is writing new content. In the future, the Editing team plans to evaluate the feature's impact with newcomers through a controlled experiment. [https://phabricator.wikimedia.org/T404600] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:23}} community-submitted {{PLURAL:23|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where the cursor became misaligned during the use of CodeMirror’s syntax highlighting, which makes wikitext and code easier to read, has now been fixed. This problem specifically affected users who defined a font rule in a custom stylesheet while creating a new topic with DiscussionTools. [https://phabricator.wikimedia.org/T418793] '''Updates for technical contributors''' * API rate limiting update: To help ensure [[mw:Special:MyLanguage/MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]], global API rate limits will be applied this week to requests without a compliant User-Agent that originate from outside Toolforge/WMCS and to unauthenticated requests made from web browsers. Higher limits will be applied to identified traffic in April. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]]. * The new GraphQL API has been released. The API was developed as a flexible alternative to select features of the Wikidata Query Service (WDQS), to improve developer experience and foster adaptability, and efficient data access. Try it out and [[d:Wikidata:Wikibase GraphQL#Feedback and development|give feedback]]. You can also [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/GraphQLAPI/apply sign up for usability tests]. * The [[m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council/Unsupported Tools Working Group|PTAC Unsupported Tools Working Group]] continued improvements to [[commons:Special:MyLanguage/Commons:Video2commons#|Video2Commons]] in February, with fixes addressing authentication errors, large-file handling, task queue visibility, and clearer upload behavior. Work is still ongoing in some areas, including changes related to deprecated server-side uploads. Read [[m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council/Unsupported Tools Working Group#February 2026|this update]] to learn more. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.19|MediaWiki]] '''In depth''' * The Article Guidance team invites experienced Wikipedia editors from selected [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Pilot wikis and collaborators#Collaborators|pilot wikis]] and interested contributors from other Wikipedias to fill out this questionnaire which is available in [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfmLeVWnxmsCbPoI_UF2jyRcn73WRGWCVPHzerXb4Cz97X_Ag/viewform English], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSd6rzr4XXQw8r4024fE3geTPFe13M_6w7Mitj-YJi0sOlWTAw/viewform?usp=header Arabic], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdok3-RfB18lcugYTUMGkpwmqG_8p760Wv4dCXitOXOszjUDw/viewform?usp=header Bengali], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfjTfYp4jEo0akA4B1e-Nfg3QZPCudUjhJzHzzDi6AHyAaMGA/viewform?usp=header Japanese], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScteVoI29Aue4xc72dekk-6RYtvmMgQxzMI900UOawrFrSTWg/viewform?usp=header Portuguese], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSetdxnYwL3ub2vqA7awCg5hJZPMIYcDPaiTe12rY9h0GYnVlw/viewform?usp=header Persian], and [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScNvfJF-Ot-4pzA4qAN771_0QDJ4Li19YcUsaTgSKW8Nc7U_Q/viewform?usp=header Turkish]. Your answers will help the team customize guidance for less experienced editors and help them learn community policies and practices while creating an article. Learn more [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|on the project page]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/11|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W11"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 9. marta 2026. u 19:52 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30213008 --> == ''The Signpost'': 10 March 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * Interview: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Interview|Bernadette Meehan, new Wikimedia Foundation CEO]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/News and notes|Security testing unleashes computer worm on Meta-wiki]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Special report|What actually happened during the Wikimedia security incident?]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/In the media|Indonesian government blocks Wikimedia logins; archive site scoured from Wikipedia after owner runs malware]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Recent research|To wiki, perchance to groki]] * Obituary: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Obituary|Madhav Gadgil, Fredrick Brennan, Mark Miller, Chip Berlet]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Opinion|Interface administrators and trusting trust]] * Technology report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Technology report|English Wikipedia deprecates archive.today after DDoS against blog, altered content]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Op-ed|Why is "Trypsin-sensitive photosynthetic activities in chloroplast membranes" cited in "List of tallest buildings in Chicago"?]] * Essay: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Essay|The pursuit of a button click]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/In focus|Short descriptions: One year later]] * WikiProject report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/WikiProject report|Unreferenced articles backlog drive]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Community view|Speaking of planning ...]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Traffic report|Over the mountain, kissing silver inlaid clouds]] * Crossword: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Crossword|"It will never happen"]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Comix|BRIEn't]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 10. marta 2026. u 05:15 (CET) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30121359 --> == ''This Month in GLAM'': February 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue II, February 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/From the team|From the team]]: GLAM in 2026 is calling to action! * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Belgium report|Belgium report]]: A photo safari through Wiki Loves Fashion & a rescue mission with Mission Gourmande! * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: National Library overview of 2025 * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Cultural Heritage and Memory: 2026 GLAM Call and Executed Renaissance Edit-a-thon * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Farewelling the Auckland Museum Summer Students and an update on the NZBSI WiR * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Wikipedia in Cultural Marketing at Crash Mondays Warsaw * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: February in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Spain report|Spain report]]: Wikidata in the GLAM context II * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Neocomensia, SAPA, Atelier Winterthur, GLAM-on-Tour Disentis * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/UK report|UK report]]: New content in African and Asian languages * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Focus on Indigenous issues * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Events|Calendar]]: March's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. marta 2026. u 01:52 (CET)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30232291 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-12</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W12"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/12|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]] beta feature, also known as [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror 6]], has been used for wikitext syntax highlighting since November 2024. It will be promoted out of beta by May 2026 in order to bring improvements and new [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Features|features]] to all editors who use the standard syntax highlighter. If you have any questions or concerns about promoting the feature out of beta, [[mw:Special:MyLanguage/Help talk:Extension:CodeMirror|please share]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T259059] * Some changes to local user groups are performed by stewards on Meta-Wiki and logged there only. Now, interwiki rights changes will be logged both on Meta-Wiki and the wiki of the target user to make it easier to access a full record of user's rights changes on a local wiki. Past log entries for such changes will be backfilled in the coming weeks. [https://phabricator.wikimedia.org/T6055] * On wikis using [[m:Special:MyLanguage/Flagged Revisions|Flagged Revisions]], the number of pending changes shown on [[{{#Special:PendingChanges}}]] previously counted pages which were no longer pending review, because they have been removed from the system without being reviewed, e.g. due to being deleted, moved to a different namespace, or due to wiki configuration changes. The count will be correct now. On some wikis the number shown will be much smaller than before. There should be no change to the list of pages itself. [https://phabricator.wikimedia.org/T413016] * Wikifunctions composition language has been rewritten, resulting in a new version of the language. This change aims to increase service stability by reducing the orchestrator's memory consumption. This rewrite also enables substantial latency reduction, code simplification, and better abstractions, which will open the door to later feature additions. Read more about [[f:Special:MyLanguage/Wikifunctions:Status updates/2026-03-11|the changes]]. * Users can now sort search results alphabetically by page title. The update gives an additional option to finding pages more easily and quickly. Previously, results could be sorted by Edit date, Creation date, or Relevance. To use the new option, open 'Advanced Search' on the search results page and select 'Alphabetically' under 'Sorting Order'. [https://phabricator.wikimedia.org/T403775] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:28}} community-submitted {{PLURAL:28|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the bug that prevented UploadWizard on Wikimedia Commons from importing files from Flickr has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T419263] '''Updates for technical contributors''' * A new special page, [[{{#special:LintTemplateErrors}}]], has been created to list transcluded pages that are flagged as containing lint errors to help users discover them easily. The list is sorted by the number of transclusions with errors. For example: [[{{#special:LintTemplateErrors}}/night-mode-unaware-background-color]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T170874] * Users of the [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]] beta feature have been using [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] instead of [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeEditor|CodeEditor]] for syntax highlighting when editing JavaScript, CSS, JSON, Vue and Lua content pages, for some time now. Along with promoting CodeMirror 6 out of beta, the plan is to replace CodeEditor as the standard editor for these content models by May 2026. [[mw:Special:MyLanguage/Help talk:Extension:CodeMirror|Feedback or concerns are welcome]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T419332] * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] JavaScript modules will soon be upgraded to CodeMirror 6. Leading up to the upgrade, loading the <code dir=ltr>ext.CodeMirror</code> or <code dir=ltr>ext.CodeMirror.lib</code> modules from gadgets and user scripts was deprecated in July 2025. The use of the <code dir=ltr>ext.CodeMirror.switch</code> hook was also deprecated in March 2025. Contributors can now make their scripts or gadgets compatible with CodeMirror 6. See the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror#Gadgets and user scripts|migration guide]] for more information. [https://phabricator.wikimedia.org/T373720] * The MediaWiki Interfaces team is expanding coverage of REST API module definitions to include [[mw:Special:MyLanguage/API:REST API/Extensions|extension APIs]]. REST API modules are groups of related endpoints that can be independently managed and versioned. Modules now exist for [https://phabricator.wikimedia.org/T414470 GrowthExperiments] and [https://phabricator.wikimedia.org/T419053 Wikifunctions] APIs. As we migrate extension APIs to this structure, documentation will move out of the main MediaWiki OpenAPI spec and REST Sandbox view, and will instead be accessible via module-specific options in the dropdown on the [https://test.wikipedia.org/wiki/Special:RestSandbox REST Sandbox] (i.e., [[{{#Special:RestSandbox}}]], available on all wiki projects). * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Scribunto|Scribunto]] extension provides different pieces of information about the wiki where the module is being used via the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Scribunto/Lua reference manual|mw.site]] library. Starting last week, the library also provides a [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Scribunto/Lua reference manual#mw.site.wikiId|way]] of accessing the [[mw:Special:MyLanguage/Manual:Wiki ID|wiki ID]] that can be used to facilitate cross-wiki module maintenance. [https://phabricator.wikimedia.org/T146616] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.20|MediaWiki]] '''In depth''' * The [[m:Special:MyLanguage/Coolest Tool Award|2026 Coolest Tool Award]] celebrating outstanding community tools, is now open for nominations! Nominate your favorite tool using the [https://wikimediafoundation.limesurvey.net/435684?lang=en nomination survey] form by 23 March 2026. For more information on privacy and data handling, please see the [[foundation:Special:MyLanguage/Legal:Coolest_Tool_Award_2026_Survey_Privacy_Statement|survey privacy statement]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/12|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W12"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 16. marta 2026. u 20:35 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30260505 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-13</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W13"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/13|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Wikimedia site users can now log in without a password using passkeys. This is a secure method supported by fingerprint, facial recognition, or PIN. With this change, all users who opt for passwordless login will find it easier, faster, and more secure to log in to their accounts using any device. The new passkey login option currently appears as an autofill suggestion in the username field. An additional [[phab:T417120|"Log in with passkey" button]] will soon be available for users who have already registered a passkey. This update will improve security and user experience. The [[c:File:Passwordless_login_screencast.webm|screen recording]] demonstrates the passwordless login process step by step. * [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|All wikis will be read-only]] for a few minutes on Wednesday, 25 March 2026 at [https://zonestamp.toolforge.org/1774450800 15:00 UTC]. This is for the datacenter server switchover backup tests, [[wikitech:Deployments/Yearly calendar|which happen twice a year]]. During the switchover, all Wikimedia website traffic is shifted from one primary data center to the backup data center to test availability and prevent service disruption even in emergencies. '''Updates for editors''' * Wikimedia site users can now export their notifications older than 5 years using a [[toolforge:echo-chamber|new Toolforge tool]]. This will ensure that users retain their important notifications and avoid them being lost based on the planned change to delete notifications older than 5 years, as previously announced. [https://phabricator.wikimedia.org/T383948] * Wikipedia editors in Indonesian, Thai, Turkish, and Simple English now have access to Special:PersonalDashboard. This is an [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools/Dashboard|early version of an experience]] that introduces newer editors to patrolling workflows, making it easier for them to move from making edits to participating in more advanced moderation work on their project. [https://phabricator.wikimedia.org/T402647] * The [[Special:Block]] now has two minor interface changes. Administrators can now easily perform indefinite blocks through a dedicated radio button in the expiry section. Also, choosing an indefinite expiry provides a different set of common reasons to select from, which can be changed at: [[MediaWiki:Ipbreason-indef-dropdown]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T401823] * Mobile editors [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Logged-out|at several wikis]] can now see an improved logged-out edit warning, thanks to the recent updates from the Growth team. These changes released last week are part of ongoing efforts and tests to enhance [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|account creation experience on mobile]] and then increase participation. [https://phabricator.wikimedia.org/T408484] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:36}} community-submitted {{PLURAL:36|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the bug that prevented mobile web users from seeing the block information when affected by multiple blocks has been fixed. They can now see messages of all the blocks currently affecting them when they access Wikipedia. '''Updates for technical contributors''' * Images built using Toolforge will soon get the upgraded buildpacks version, bringing support for newer language versions and other upstream improvements and fixes. If you use Toolforge Build Service, review the recent [https://lists.wikimedia.org/hyperkitty/list/cloud-announce@lists.wikimedia.org/thread/EMYTA32EV2V5SQ2JIEOD2CL66YFIZEKV/ cloud-announce email] and update your build configuration as necessary to ensure your tools are compatible. [https://wikitech.wikimedia.org/w/index.php?title=Help:Toolforge/Building_container_images&oldid=2392097#Buildpack_environment_upgrade_process][https://phabricator.wikimedia.org/T380127] * The [https://api.wikimedia.org/wiki/Main_Page API Portal] documentation wiki will shut down in June 2026. API keys created on the API Portal will continue to work normally. api.wikimedia.org endpoints will be deprecated gradually starting in July 2026. Documentation on the API Portal is moving to [[mw:Wikimedia APIs|mediawiki.org]]. Learn more on the [[wikitech:API Portal/Deprecation|project page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.21|MediaWiki]] '''In depth''' * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]] is considering improvements to [[m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|automatically generated reference names in VisualEditor]]. Please check out the [[m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|proposed solutions]] and participate in the [[m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|request for comment]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/13|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W13"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 23. marta 2026. u 17:51 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:UOzurumba (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30268305 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-14</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W14"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/14|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The Beta version of [[abstract:|Abstract Wikipedia]] a new Wikimedia project which is language-independent, was launched last week. The project allows communities to build Wikipedia articles in their native language, which can be readily accessed by other users in their own languages. The wiki is powered by instructions from Wikifunctions and also based on structured content from Wikidata. [[:f:Special:MyLanguage/Wikifunctions:Status updates/2026-03-26|Read more]]. '''Updates for editors''' * The Growth team is running an A/B test to evaluate a clearer, more user-friendly message that promotes account creation on wikis. Currently when logged-out mobile users begin editing, they see a jarring warning message that can feel abrupt and discouraging. This also presents temporary account editing as the default rather than encouraging account creation. The test is running on ten Wikipedias, including Arabic, French, Spanish and German. [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#2. Improve logged-out warning message (T415160)|Read more]]. * The Wikimedia Apps team is inviting feedback on [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Future of Editing on the Mobile Apps|how editing should work on the Wikipedia mobile apps]]. The discussion focuses on improving how users access editing tools when they tap "Edit". This is part of a broader effort to convert readers who develop an interest in editing, to access a more user-friendly pathway to start contributing. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:45}} community-submitted {{PLURAL:45|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where citation fetching from the large newspaper archive [https://www.newspapers.com Newspapers.com] was no longer working, due to a block in [[mw:Special:MyLanguage/Citoid|Citoid]] requests, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T419903] '''Updates for technical contributors''' * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.22|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/14|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W14"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 30. marta 2026. u 21:25 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30329462 --> == ''The Signpost'': 31 March 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/News and notes|Entirety of Wikinews to be shut down]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/In the media|AI ban, newspapers disrupt archiving; and antisemitism complaints]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Community view|Videos from WikiConference North America 2025 in NYC]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Disinformation report|Cleaning up after Jeffrey Epstein, Peter Nygard, and Mohamed Al-Fayed]] * WikiConference report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/WikiConference report|WikiConference North America 2025 in NYC review]] * Obituary: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Obituary|Dr. Subas Chandra Rout]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Traffic report|Call in the dogs of war, soldier of fortune]] * Gallery: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Gallery|Canadian Rangers participate in Operation ''Enduring Encyclopedia'']] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Comix|n00bsitting]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 31. marta 2026. u 12:08 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30329870 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-15</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W15"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/15|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents|CampaignEvents extension]] now includes a new group goal-setting feature, enabling organizers to set and track event goals such as the number of articles created and participating contributors in real time. Similarly, participants can work toward shared targets and see their collective impact as the event unfolds. The feature is now available on all Wikimedia wikis. Learn more in [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents/Registration/Collaborative contributions#Goal setting|the documentation]]. * [[File:Maki-gift-15.svg|12px|link=|class=skin-invert|Wishlist item]] The new [[mw:Special:MyLanguage/Help:Watchlist labels|watchlist labels]] feature (announced in [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/07|Tech News 2026-07]]) is now available via VisualEditor, the source editor, and the 'watchstar' (or watch link, for skins that don't have a star icon). Previously it was only possible to assign labels via [[Special:EditWatchlist|EditWatchlist]]. In all three places it is a new field following the expiry field. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:23}} community-submitted {{PLURAL:23|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where talk pages on mobile with Parsoid are unusable after empty section headers, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T419171] '''Updates for technical contributors''' * The [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]], which lets editors add details to an existing reference without duplicating it, will be gradually rolled out to [[phab:T414094|more wikis]] later this year. Wikis using the [[mw:Special:MyLanguage/Reference Tooltips|Reference Tooltips]] gadget are encouraged to update their version (typically at [[m:MediaWiki:Gadget-ReferenceTooltips.js|MediaWiki:Gadget-ReferenceTooltips.js]] as shown [https://en.wikipedia.org/w/index.php?diff=1344408362 here]) to ensure compatibility. Other reference-related gadgets may also be affected. [https://phabricator.wikimedia.org/T416304] * All Wikinews editions will be closed and switched to read-only mode on 4 May 2026. Content will remain accessible, but no new edits or articles can be added. This closure was approved by the Board of Trustees of the Wikimedia Foundation following extended discussions. [[m:Wikimedia Foundation Board noticeboard#Board of Trustees Approves Closure of Wikinews|Read more]]. * The [[:mw:Special:MyLanguage/API:Action API|Action API]] has had several formats for requested output. One of them, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>format=php</nowiki></code></bdi>, is being removed soon. Please ensure your scripts or bots use the [[mw:Special:MyLanguage/API:Data formats#Output|JSON format]]. This removal should affect very few scripts and bots. [https://phabricator.wikimedia.org/T118538] * The [[Special:NamespaceInfo|Special:NamespaceInfo]] page now includes namespace aliases. For example "WP" for the "Project" ("Wikipedia") namespace on the German Wikipedia. [https://phabricator.wikimedia.org/T381455] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.23|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/15|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W15"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 6. aprila 2026. u 18:19 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30362761 --> == ''This Month in GLAM'': March 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue III, March 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/From the team|From the team]]: GLAM in Equinox * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Albania report|Albania report]]: Wikigap 2026 in Tirana, Albania * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Aruba report|Aruba report]]: Celebrating 20 Years of Papiamentu/o Wikipedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Bolivia report|Bolivia report]]: The Family Treasures Project Returns, with New GLAM Partners * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Wiki Loves Folklore Brazil defines six categories to represent Brazilian culture on Commons * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: Architecture in the public domain in libraries in Nariño/Arquitectura en dominio público en bibliotecas nariñenses * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: Main Wikimedian in Residence report for 2025 is here * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Germany report|Germany report]]: Art History Loves Wiki 2026 – digital/local. collection loves wiki * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/India report|India report]]: Collaboration resumes with the British Library for Bangla Wikisource * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: 2026 winners projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: New Zealand Bioeconomy Science Institute Wikimedian in Residence update, a letter published in Nature & Architecture + Women NZ * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wikimedia MKD's GLAM Highlights: Botany and Beyond * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Portugal report|Portugal report]]: March in Portugal * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: March in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Sweden report|Sweden report]]: Looking for similar images * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: GLAM Wiki Group, Donna, CoCreation PTT-Archive * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/UK report|UK report]]: CILIP MDG 2026 Conference, Library meetups and the World's Enamels * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Ukraine report|Ukraine report]]: Spring 2026 news from Ukraine – Wiki Loves Folklore & more #1Lib1Ref * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/USA report|USA report]]: MoMA's International Traveling Exhibitions and Wikidata on the LD4 Arts Affinity Group April Community Call * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHL-Wiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/AvoinGLAM report|AvoinGLAM report]]: Oulu Löyly * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Indigenous languages on the Main Page * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Events|Calendar]]: April's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 9. aprila 2026. u 20:19 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30344683 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-16</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W16"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/16|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Experienced editors are invited to [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Main_Page test] the [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|Article guidance]] feature, designed to help less-experienced editors create well-structured, policy-compliant Wikipedia articles. Testing instructions are [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Test feature guide|available]]. Also, after reviewing [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Category:Pages_using_article_guidance the outlines], please provide feedback on the [[mw:Talk:Article guidance|project talk page]]. Based on your input, the feature will be refined and transferred to the pilot Wikipedias to translate and adapt. Check out [[c:File:Article Guidance workflow demo - April 2026.webm|the video]] explaining the feature. '''Updates for editors''' * On most wikis, all autoconfirmed users can now use [[Special:ChangeContentModel|Special:ChangeContentModel]] page to [[mw:Special:MyLanguage/Help:ChangeContentModel|create new pages with custom content models]], such as mass message lists, making custom page formats more accessible. Check [[Special:ListGroupRights|Special:ListGroupRights]] for the status of your wiki. [https://phabricator.wikimedia.org/T248294] * The Growth team has launched an [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account_Creation_Experiments|account creation experiment]] to evaluate whether adding an account creation button to the mobile web header increases new account registrations and encourages more mobile users to contribute to the wikis. The experiment is currently live on Hindi, Indonesian, Bengali, Thai, and Hebrew Wikipedia, and targets 10% of logged-out mobile web users. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where VisualEditor could get stuck loading on Windows devices with animations turned off, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T382856] '''Updates for technical contributors''' * Starting later this week, {{int:group-abusefilter}} who have the [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]] beta feature enabled will have [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] instead of [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeEditor|CodeEditor]] as the editor at [[Special:AbuseFilter|Special:AbuseFilter]]. This is part of the broader effort to make the user experience more consistent across all editors. [https://phabricator.wikimedia.org/T399673][https://phabricator.wikimedia.org/T419332] * Tools and bots that access the [[mw:Special:MyLanguage/Notifications/API|Notifications API]] (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=query&meta=notifications</nowiki></code></bdi>) will need to update their OAuth or BotPassword grants to also include access to private notifications. [https://phabricator.wikimedia.org/T421991] * Due to a library upgrade, listings on category pages may be displayed out of order starting on Monday, 20th April. A migration script will be run to correct this, and will take hours to days depending on the size of the wiki (up to a week for English Wikipedia). [https://phabricator.wikimedia.org/T422544] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.24|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/16|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W16"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 13. aprila 2026. u 17:18 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30380527 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-17</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W17"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/17|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * After two years of development, [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]], also known as [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror 6]], is to be promoted out of beta on Tuesday, April 21. It brings better code and wikitext readability, reduction in typing errors, and other [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|benefits]] to all users of the standard syntax highlighter. A huge thank you to volunteer [https://phabricator.wikimedia.org/p/Bhsd/ Bhsd] who developed many of the new features, including [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Code folding|code folding]], [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Autocompletion|autocompletion]], and [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Linting|linting]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T259059] * A major update to the Wikipedia app for iOS is now rolling out, redesigning the interface to align with Apple's latest "Liquid Glass" visual design. [https://apps.apple.com/us/app/wikipedia/id324715238 Download the latest version] and explore the update. '''Updates for editors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/WE3.3.4 Reading lists|Reading lists]] is a feature which allows readers to save articles to a list for reading later. This feature is now in beta on Arabic, French, Indonesian, Vietnamese, and Chinese Wikipedias and by default for all new accounts on all Wikipedias. * An experiment which explores extending [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Mobile page previews|Page Previews to mobile web]] will be launched in the week of April 20 on Arabic, English, French, Italian, Polish, and Vietnamese Wikipedias. Page Previews are pop-ups that display a thumbnail, lead paragraph, and a link to open the full article of a blue link, thereby improving content discovery. The feature is already available on desktop and in the apps. [[m:Special:MyLanguage/List of experiments in Product and Technology#Template|Read more about this experiment and others]]. * On several wikis, logged-in editors who haven't [[mw:Special:MyLanguage/Help:Email confirmation|confirmed their email addresses]] can now see a banner encouraging them to do so. Having the email address confirmed allows a user to restore access to the account if they lose it. [[mw:Special:MyLanguage/Product Safety and Integrity/Account Security#Encouraging users to confirm their email addresses|Learn more]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T421366] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:15}} community-submitted {{PLURAL:15|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where editing very large wiki pages in the 2017 wikitext editor caused slow loading, preview and scrolling lag, and performance issues when selecting, cutting, or pasting content, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T184857] '''Updates for technical contributors''' * As part of the promotion of [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|CodeMirror]] from a beta feature, all users will use [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] instead of [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeEditor|CodeEditor]] for syntax highlighting when editing JavaScript, CSS, JSON, Vue and Lua content pages. [https://phabricator.wikimedia.org/T419332] * The <code>mirrors.wikimedia.org</code> service for Debian and Ubuntu users will sunset and stop working on May 15. The resources for the service will be replaced with new and better options. Some users may need to switch to a different server which should take about a minute. [https://lists.wikimedia.org/hyperkitty/list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/LJYRIS4WB66HIRCAO4GIDTXCMDVZRBMA/ You can read more]. [https://phabricator.wikimedia.org/T416707] * The <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>image</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>oldimage</nowiki></code></bdi> table will be removed from [[wikitech:Help:Wiki Replicas|wikireplicas]]. If your tools or queries access <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>image</nowiki></code></bdi> or <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>oldimage</nowiki></code></bdi> directly, please update them to use the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>file</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>filerevision</nowiki></code></bdi> table before 28 May. [https://phabricator.wikimedia.org/T28741] * Following the recent implementation of global API rate limits on unidentified traffic, the Wikimedia Foundation will continue efforts to ensure [[mw:Special:MyLanguage/MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]] by applying global limits to identified API traffic beginning the last week of April. These limits are intentionally set as high as possible to minimise impact on the community. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]] and [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits/FAQ|Frequently Asked Questions]]. * The [[mw:Special:MyLanguage/Attribution API|Attribution API]] is now available as a [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Stability policy|beta]]. The API fetches information for crediting Wikimedia articles and media files wherever they are used. Reference documentation is available through the REST Sandbox special page available on all Wikimedia wikis (such as the [https://en.wikipedia.org/w/index.php?api=attribution.v0-beta&title=Special%3ARestSandbox REST sandbox on English Wikipedia]). Share your feedback on the [[mw:Talk:Attribution API|project talk page]]. * There is no new MediaWiki version this week. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/17|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W17"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 20. aprila 2026. u 17:00 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30432763 --> == ''The Signpost'': 21 April 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/News and notes|Six Serbian Wikipedia editors banned following controversy about political bias]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/In the media|Could Wikipedia be involved in Massachusetts' proposed social media ban for minors?]] * Gallery: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/Gallery|March equinox]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/Traffic report|Time to change my galaxy in case, we outta space!]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/Comix|Of skirts and articles]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 21. aprila 2026. u 08:50 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30434643 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-18</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W18"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/18|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * There is a change in how new users are autoconfirmed that will improve anti-vandalism protection. Currently, users who have had an account for a few days and made a few edits are automatically added to the [[{{int:grouppage-autoconfirmed/{{CONTENTLANGUAGE}}}}|{{int:group-autoconfirmed}}]] group. This configuration tends to be exploited by some vandals, who create accounts and start to use them only after some time. To mitigate this, the configuration will be updated next week so that – for the purpose of becoming autoconfirmed – the account age will be counted from their first edit, instead of registration date. The numeric value of the age threshold will remain the same. This change will be deployed only to wikis which require at least one edit as part of the autoconfirmation conditions. [https://phabricator.wikimedia.org/T418484] * All Wikipedia users with new accounts and those who activated the "automatically enable most beta features" option in their preference can now use the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/WE3.3.4 Reading lists|reading lists]] beta feature to save articles for later reading. This helps organize reading interests in one place for convenient access. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where infobox images have huge padding in Firefox, has been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T423676] '''Updates for technical contributors''' * As a reminder, the global API rate limits will be applied this week to identified API traffic. This is to help ensure [[mw:MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]]. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, including the actual rate limits, see [[mw:Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]] and [[mw:Wikimedia APIs/Rate limits/FAQ|Frequently Asked Questions]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.26|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/18|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W18"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 27. aprila 2026. u 20:06 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:UOzurumba (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30458046 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-19</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W19"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/19|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|Article guidance]] team invites experienced editors of [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Pilot wikis and collaborators|pilot Wikipedias]]—Arabic, Bangla, Japanese, Portuguese, Persian, Turkish, Simple English, Spanish, and French—to help translate and adapt [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Category:Pages_using_article_guidance sample outlines]. These outlines will guide editors in creating clear, well-structured, and policy-compliant articles when using [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Special:NewArticle the feature] once it is launched in May 2026. [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance#Adapting a sample outline in a Wikipedia|Simple instructions]] on how to translate and adapt the outlines are available. '''Updates for editors''' * The [[:m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council|Product and Technology Advisory Council]] has published [[:m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council/May 2026 draft PTAC recommendation for feedback|draft recommendations]] on a model that affiliates can follow when contributing to the technical space. Community members are invited to provide feedback on the recommendation until May 8th [[:m:Talk:Product and Technology Advisory Council/May 2026 draft PTAC recommendation for feedback|on the talk page]]. * The number of available thumbnail size preferences in MediaWiki is being reduced to three standardized options—Small (180px), Regular (250px), and Large (400px), as part of ongoing efforts to improve performance and reduce strain on thumbnail services. As a result, existing preferences will be mapped to the nearest new size (for example, smaller selections like 120px or 150px will render at 180px, while larger ones like 300px or 360px will render at 400px). The preferences interface will soon be updated to reflect these changes, and users who wish to opt out or provide feedback can do so. [https://phabricator.wikimedia.org/T424909] * From now on, even when a permission expires automatically, users will receive an Echo notification similar to the standard notification for permission changes. There is a difference between this and [[m:Special:MyLanguage/Global reminder bot|Global reminder bot]] in that the latter reminds users a week ''before'' the rights are due to expire, so that they can renew the rights. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:32}} community-submitted {{PLURAL:32|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the problem where the ULS language selector in [[m:Special:Translate|Special:Translate]] would scroll vertically when it shouldn't, has been resolved. Previously, when users opened the "Translate to English" dropdown and typed certain inputs, the dialog would scroll vertically by a few pixels even when there was enough space to display all results. The dropdown no longer shifts unnecessarily when filtering languages. [https://phabricator.wikimedia.org/T358864] * The [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]], which lets you view your watchlists from multiple wikis on a single page, continues to improve. For example, watchlists for Wikibase sites such as [[:d:|Wikidata]] now support [[mw:Special:MyLanguage/Extension:EntitySchema|EntitySchema]] elements for better tracking. The Live Updates mode now refreshes the special page every 60 seconds to comply with the updated [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|global API rate limits]] for improved real-time responsiveness. Additionally, a directionality bug that displayed links as "changes 3" instead of "3 changes" in mixed-direction lists has been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T415450][https://phabricator.wikimedia.org/T424422][https://phabricator.wikimedia.org/T418091] '''Updates for technical contributors''' * The second phase of [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|global API rate limits]] has been rolled out to reduce the [[diffblog:2026/03/26/quo-vadis-crawlers-progress-and-whats-next-on-safeguarding-our-infrastructure/|impact of AI crawlers]] and ensure fair, sustainable access to Wikimedia resources, prioritising human and mission-aligned traffic. [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits#Limits|Limits]] have been shifted from per-hour to per-minute, producing smoother traffic patterns and more predictable API load. Community users are not expected to be affected, and no action is required. Early indications show some User-Agent-based requestors are adjusting behaviour, and around 64% of automated API traffic has been identified. Monitoring continues, and Wikimedia Enterprise remains available for commercial support. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.27|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/19|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W19"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 4. maja 2026. u 22:43 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30498077 --> == ''This Month in GLAM'': April 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue IV, April 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/From the team|From the team]]: How the GLAM Community Can Shine in the 2026–27 Annual Plan * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Albania report|Albania report]]: International Roma Day 2026 in Tirana, Albania * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Argentina report|Argentina report]]: WikiConf Argentina and GLAM projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Asia report|Asia report]]: Documenting and citing oral knowledge in audio and video * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Australia report|Australia report]]: WikiCon Australia, ICIP, Orphan works and Trans-Tasman partnerships * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Wikimedia Brasil publishes book on the power and challenges of free knowledge * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: We celebrate Public Domain Day with an expert panel / Celebramos el día del dominio público con un Panel de expertas * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Ongoing and New GLAM-Wiki Projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Women in Wartime event at Auckland Museum & an update for WiR NZBSI * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Nigeria report|Nigeria report]]: Wikimedia Commons Upload Campaign * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wikimedia MKD in Action: Digitization, Wikisource and Educational Workshops * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: GLAM-Wiki Developments: Residencies, Partnerships and Audiovisual Heritage * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: April in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Le Donne di Villa Massimo * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/UK report|UK report]]: A tenth-century Quran and Islamic Art in Urdu * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/USA report|USA report]]: Wiki MIT launches and US meetups * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Update on the BHL Annual Meeting 27 April - 1 May & BHL Day * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Eight new articles on MoW inscriptions * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Events|Calendar]]: May's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 11. maja 2026. u 15:50 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30513880 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-20</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W20"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/20|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Community Tech has published [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/How to write a good wish|new guidance]] explaining how wishes on Community Wishlist are triaged and prioritized. The documentation is intended to help contributors write stronger proposals by clarifying the factors that influence prioritization decisions. Beyond vote counts, the guidance highlights considerations such as potential impact on the community when determining which wishes move forward. '''Updates for editors''' * The Reader Growth team is launching an experiment to test a new [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader_Growth/Share_Card|Share Card feature]] that allows readers to create visually engaging cards from Wikipedia articles or selected article sections and share them online, with each card linking back to the original article to help expand readership and article discovery. The mobile-only A/B test will be available to a portion of readers on Arabic, Chinese, French, Vietnamese, and English Wikipedia to better understand reading and sharing habits, and is scheduled to begin the week of May 18 and run for four weeks. * The Android and iOS Wikipedia apps recently released the [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_Apps/Team/25th_Birthday_Reading_Challenge|25-day reading challenge]] into Beta, as part of efforts to drive reader engagement by encouraging users to complete reading milestones. To track their reading streak during the challenge, App users can add a widget featuring Baby Globe to their home screen. The challenge officially begins May 11. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:17}} community-submitted {{PLURAL:17|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the global preference for enabling syntax highlighting in wikitext could unexpectedly disable itself after being turned on, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T425286] '''Updates for technical contributors''' * [[File:Octicons-tools.svg|12px|link=|alt=|Advanced item]] The ResourceLoader module <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mediawiki.ui.input</nowiki></code></bdi>, deprecated since [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2023/39|September 2023]], will be removed this week. There is a [[mw:Special:MyLanguage/Codex/Migrating_from_MediaWiki_UI|guide for migrating from MediaWiki UI to Codex]] for any tools that use it. [https://phabricator.wikimedia.org/T420125] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.2|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/20|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W20"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 11. maja 2026. u 21:20 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30524429 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-21</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W21"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/21|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The Abstract Wikipedia team has identified five potential pilot wikis to assess their interest in adopting abstract articles on their wikis. The pilots are Malayalam, Bengali, Dagbani, Arabic, and Indonesian Wikipedia. The feedback period will be open until May 22. If your community is interested in becoming a pilot, [[m:Talk:Abstract Wikipedia|let us know on Meta]]. '''Updates for editors''' * An experiment to show [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists]] to logged-out readers on mobile web will launch on May 18 across German, Spanish, Italian, Portuguese, Polish, Dutch, Turkish, and Urdu Wikipedias, and will run for one month. The effort supports broader goals of helping readers save and organize articles for later reading, while encouraging habits that could lead to future Wikipedia contributions. * To support a bookmark button in the Reading List beta feature, the "Tools > Action" menu has been updated to display icons, including the watch star indicator that helps editors identify temporarily watched articles. The icons now also match those used on mobile, improving consistency across platforms. The change is currently limited to the actions menu and mainly affects editors with privileged user rights. [https://phabricator.wikimedia.org/T426008] * [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor/Suggestion Mode|Suggestion Mode]] was released as an [[w:en:A/B test|A/B test]] for newcomer editors on the mobile website at [[phab:T421189|~15 Wikipedias]]. The experiment will measure the impact that Suggestion Mode has on the proportion of newcomer mobile web edit sessions that result in constructive (un-reverted) article edits. The experiment will also evaluate the feature's impact on editor retention, and monitor changes in revert and block rates. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:27}} community-submitted {{PLURAL:27|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue in the Wikipedia Android app where images could sometimes fail to load after opening a recommended reading list notification, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T418231] '''Updates for technical contributors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikidata Platform|Wikidata Platform team]] has published its [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:SPARQL query service/WDQS backend update/Backend Replacement|backend replacement recommendation]] and accompanying [[wikitech:Wikidata Query Service/WDQS Architecture re-design|technical architecture]] for the migration of the Wikidata Query Service (WDQS) away from Blazegraph. Feedback is invited until May 25th 2026, especially on potential gaps and impacts on advanced use cases. Wikidata community members and WDQS users are also encouraged to help identify high-impact tools and workflows that may need attention on [[d:Wikidata:SPARQL query service/WDQS backend update/High-Impact Use Cases|this page]]. Feedback can be shared on the [[d:Wikidata talk:SPARQL query service/WDQS backend update|Migration talk page]] or during the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Blazegraph Migration Office Hours|next office hour]]. See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Wikidata Platform team/Newsletter|WDP team newsletter]] for more details. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.3|MediaWiki]] '''In depth''' * On English, French, Japanese, and a few other Wikipedias, there was a [[diffblog:2025/09/02/better-detecting-bots-and-replacing-our-captcha/|trial of hCaptcha]], a third-party bot detection service. The trial showed that hCaptcha effectively detects and deters some bad-faith automated activity, on its own and by giving [[w:en:Wikipedia:Village pump (technical)/Archive 225#Introducing SuggestedInvestigations|checkusers and stewards]] signals to look into. Because the results were positive, hCaptcha will be rolled out across all wikis over the next few weeks. [[mw:Special:MyLanguage/Product Safety and Integrity/Anti-abuse signals/hCaptcha|See the hCaptcha project page]] for technical information about the implementation and privacy protections. [[diffblog:2026/05/04/better-detecting-bots-and-replacing-our-captcha-part-2/|Learn more]]. * The latest Community Tech update is now available, with progress across several Community Wishlist initiatives, including Reading Lists expansion from the mobile app to the website, new language support for "Who Wrote That" and the Personal Dashboard, improvements to 3D rendering and Charts, and upcoming work on talk page sorting, audio playback, and editing workflows. The update also shares current priorities, wishlist status trends, and opportunities for community feedback on future focus areas and the Wikimedia Foundation’s 2026–2027 Annual Plan. [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates#May 13, 2026: Latest updates from the Community Tech team|Read the full newsletter for details]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/21|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W21"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 18. maja 2026. u 22:21 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30539262 --> == ''The Signpost'': 22 May 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/News and notes|Offline: Osama Khalid still in prison]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/In the media|Indonesian editors, you shall return!]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Disinformation report|Who is a typical paid editor? Who are their typical clients?]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Recent research|WikiLambda the Ultimate]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Traffic report|This is where I'll be, so heavenly, so come and dance with me Michael!]] * Forum: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Forum|WikiAnnotate: help us build a dataset of article quality evaluations]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/In focus|Demystifying the 2026-27 Annual Plan]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Opinion|Wikipedia isn't a battleground. So why does it feel like one?]] * Serendipity: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Serendipity|Wikinews: Into the Wikiverse]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Special report|Wikimedia Foundation closes Wikinews after 21 years]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Community view|Wikipedia's traffic drop: more on languages and freshness]] * Gallery: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Gallery|Earth Day and Mother's Day]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Comix|Brother, can you spare a page?]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 22. maja 2026. u 07:19 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Bri@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30513885 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-22</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W22"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/22|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Following a [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#LOWM|successful account creation experiment]], an improved logged-out edit warning message will be deployed to all Wikimedia wikis in the first week of June. The change will only affect logged-out users on mobile web who open an editing session. The updated experience is designed to encourage account creation more clearly, while still allowing users to edit with temporary accounts. Results from the experiment showed a significant increase in account creation, with a 27% relative lift among users shown the updated message. As expected, as more people funnel into account creation, temporary accounts decreased by a relative 16%. The experiment did not show any significant changes in constructive edit rates or other monitored contributor metrics. [https://phabricator.wikimedia.org/T424595] '''Updates for editors''' * For security reasons, members of certain user groups are [[m:Special:MyLanguage/Mandatory two-factor authentication for users with some extended rights|required to have two-factor authentication]] (2FA) enabled. Members of these groups will be unable to disable the last 2FA method on their account, and it will be impossible to add users without 2FA to these groups. Users will still be able to add new authentication methods or remove them, as long as at least one method is continuously enabled. In the next few weeks, users without 2FA will be removed from these groups. Notably, this applies to bureaucrats. See the linked tasks for deployment schedules. [https://phabricator.wikimedia.org/T423119][https://phabricator.wikimedia.org/T423120] * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]] will run an [[w:en:A/B testing|A/B test]] on [[:phab:T415904|10 wikis]], testing [[m:WMDE Technical Wishes/References/Reference Previews|potential improvements for Reference Previews]]. The experiment will run for ~2 weeks at the end of May / beginning of June and will affect 10% of desktop readers on the participating wikis. * After two successful experiments, the Reader Growth team is rolling out an [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Image Browsing|Image Browsing]] beta feature for all Wikipedias on mobile on May 25. This means that anyone who has all beta features on by default will start to see this feature, and others can check the box to turn it on in their preferences. The beta feature will include a carousel of all an article's images at the top of the article, with controls for editors to [[mw:Readers/Reader_Growth/Image_Browsing#Phase_2.1_beta_feature|exclude images from the article's carousel or to exclude an article from the feature entirely]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, three dimensional STL files were being rendered incorrectly by the media viewer 3D extension which is now fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T416723] '''Updates for technical contributors''' * The legacy CSS classes <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatleft</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatright</nowiki></code></bdi> have been replaced with <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatleft</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatright</nowiki></code></bdi> as the former do not work consistently across all MediaWiki platforms, notably mobile web and mobile apps. Projects relying on these classes are encouraged to review related usage and plan for migration. Please note that <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatleft</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatright</nowiki></code></bdi> may also be deprecated in future, although there are currently no plans to do so. [[phab:T426452|Read more]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.4|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/22|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W22"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 25. maja 2026. u 23:52 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Quiddity (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30584502 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-23</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W23"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/23|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|Reader Experience team]] is conducting an experiment to show the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|reading lists]] feature, which is still in development, to logged-out mobile readers to test whether it encourages account creation at a higher rate compared to the watchstar button. The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists#Experiment timeline|experiment]] was launched on May 18th on German, Spanish, Italian, Portuguese, Polish, Dutch, Turkish, and Urdu wikis, and it will run for a month. * The Wikimedia Apps team released [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Explore Feed Refresh/Phase 1|Phase 1]] of the redesigned Home Feed to the Android Beta app. The new Home Feed includes a refreshed "Community" tab and a personalized "For You" tab featuring daily updated reading recommendations. The redesign is part of a broader effort to improve content discovery and create more engaging learning experiences in the Wikipedia apps. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:18}} community-submitted {{PLURAL:18|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where images could fail to load for some suggested edits on [[w:Special:Homepage|Special:Homepage]], leaving the thumbnail stuck in a loading state, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T424048] '''Updates for technical contributors''' * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.5|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/23|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W23"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 1. juna 2026. u 23:08 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30613639 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-24</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W24"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/24|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Wikimedia Enterprise has increased the free usage limits for its API offerings. The monthly request limit for the On-demand API has increased from 5,000 to 50,000 requests, while the Snapshot API limit has increased from 15 to 30 requests per month. In addition, Structured Contents snapshots are now available for free accounts. These changes expand access to Wikimedia Enterprise data for developers, researchers, and organizations using Wikimedia content. [https://enterprise.wikimedia.com/blog/enhanced-free-api] '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_Apps/Team/Explore Feed Refresh/Phase 1|refreshed Explore Feed]], now called the Home Feed, is rolling out to 50% of users of the Wikipedia Android app. The Home Feed helps readers discover relevant content through two new tabs: ''Community'' and ''For You''. The Community tab provides a scrollable feed of curated content and updates from the broader Wikimedia community and movement, while the ''For You'' tab offers a full-screen, swipeable experience that shows content tailored to a user's interests. The redesign is part of a broader effort to improve discovery and enhance the learning experience in the Wikipedia app. * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/iOS/"Which came first?" Game|Which came first?]] daily trivia game is now available in the beta version of the Wikipedia iOS app in English, German, French, Portuguese, Russian, Spanish, Arabic, Chinese, and Turkish. The game uses historical events from Wikipedia's "On This Day" content and challenges readers to guess which of two events happened first. The game was previously released on Android. Communities interested in making the game available in their languages can [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_Apps/Team/Games#Game availability by language|read the instructions and requirements]]. * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]], a new MediaWiki feature that allows editors to reuse references with different details, will begin rolling out to Wikimedia wikis following a successful pilot phase. Deployment will start on 8 June for most [[wikitech:Deployments/Train#Wednesday|Group 1 wikis]] and French Wikipedia, with additional Wikipedia language editions receiving the feature over the coming months. Communities are encouraged to prepare by checking for [https://translatewiki.net/w/i.php?title=Special%3ATranslate&group=ext-cite&language=en&action_source=search&filter=%21translated&optional=1&action=translate untranslated Cite extension messages] in their language and reviewing any use of [[mw:Special:MyLanguage/Reference Tooltips|Reference Tooltips]], which may require [[:phab:T416304#11668731|updates]] to support the new functionality. Wikis using [[mw:Special:MyLanguage/Help:Reference Previews|Reference Previews]] do not need to take any action. Communities may also wish to create the ''cite-tracking-category-ref-details'' [[Special:TrackingCategories|tracking category]] as a hidden category using <code><nowiki>__HIDDENCAT__</nowiki></code> (or a dedicated template), and connect it to the corresponding Wikidata item [[d:Q129764848]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T425662] * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Mobile page previews#Experimentation|Page Previews experiment]] on mobile web has concluded. The team decided not to roll out the feature after the results showed no statistically significant impact on reader retention, as the primary success metric was retention improvement. Page Previews, which are already available on desktop and in the apps, display a thumbnail, lead paragraph, and link to the full article when readers tap a blue link. The experiment tested this experience on mobile web across six Wikipedias. * The [[mw:Special:MyLanguage/Codex/Design/Icons|user interface icon library]] will be [[phab:T399175|updated later this week or next week]]. Most of the ~300 icons have been slightly refined and ~30 new icons have been added. These changes improve the icons to make them more consistent and comprehensible, and provide more visual balance when they are used in groups. * The [[mw:Special:MyLanguage/Universal Language Selector|Universal Language Selector]] (ULS) interface in MediaWiki, which helps users select content in other languages, has been updated. The new version improves speed and accessibility, and users of Wikimedia projects can now pin languages for quicker language switching. The deployment to Wikimedia sites will happen gradually in the coming weeks. You can test it now as a beta feature by selecting [[Special:Preferences#mw-prefsection-betafeatures|beta features]] in your profile preferences and share your feedback on [[mw:Special:MyLanguage/Universal Language Selector/New ULS|the project page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:21}} community-submitted {{PLURAL:21|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the Pageviews Analysis dashboard on pageviews.wmcloud.org stopped updating graph data in May 2026, affecting all users, has been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T427171] '''Updates for technical contributors''' * The function signature for <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mw.util.addPortletLink()</nowiki></code></bdi> has been simplified. Developers can now pass a configuration object instead of a list of positional parameters when creating portlet links. The previous function signature remains supported for backwards compatibility. For example, instead of: <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mw.util.addPortletLink('p-cactions', '#', 'Stub', 'ca-stubtag', 'Add a stub tag to this page');</nowiki></code></bdi> use <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mw.util.addPortletLink('p-cactions', { href: '#', text: 'Stub', id: 'ca-stubtag', tooltip: 'Add a stub tag to this page' });</nowiki></code></bdi>. Script maintainers are encouraged to review existing uses of <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>addPortletLink()</nowiki></code></bdi> and update them where appropriate. This change will be available on all wikis from 11 June. Thanks to community volunteer Gerges for contributing this improvement. [https://phabricator.wikimedia.org/T427945] * '''Community Wishlist discussion''': Product & Technology [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates#May 20, 2026: Community Tech becomes a program|introduced changes]] meant to increase the number and complexity of wishes fulfilled, including the disbanding of the Community Tech team. They are [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates|engaging in discussions]] about a [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|proposed direction for the wishlist]] from community members. Includes ways to structure annual voting, better tracking of wishes, removing focus areas, and [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates|staffing updates]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.6|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/24|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W24"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 8. juna 2026. u 23:29 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30650573 --> == ''This Month in GLAM'': May 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue V, May 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/From the team|From the team]]: May Global GLAM Call Recording and June Call Announcement * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Australia report|Australia report]]: Celebrating #1Lib1Ref Australasia * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: GLAM Connection: Fashion, History, and Biodiversity in May * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/France report|France report]]: New Wikimedian in Residence * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Connecting the Arctic and Sicily through Wikimedia Projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Mexico report|Mexico report]]: How the cultural, governmental, educational, and museum sectors contributed in unison to Wikimedia projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Netherlands report|Netherlands report]]: Setting up your own platform (part 1): from wish to the creation of a wiki * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: ESEAP Conference 2026 and the NZBSI WiR update * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wikimedia MKD Shares GLAM Experience at International Conferences * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Partnerships, Participation, and Open Knowledge * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: May in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Spain report|Spain report]]: El Prado en femenino III * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Museum for Communication, Panel IMD, Wikipedia Day * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/UK report|UK report]]: Early Qurans on the front page of Wikipedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Special story|Special story]]: New tools for multilingual audio, video and metadata * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: New articles in Urdu * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Events|Calendar]]: June's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. juna 2026. u 23:21 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30636889 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-25</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W25"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/25|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth|Reader Growth team]] has launched an [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Image Browsing|Image Browsing]] beta feature on the mobile web version of all Wikipedias. The feature shows an image carousel at the top of articles with 3 or more images. Editors can configure this feature with the following controls: to hide a specific image from a page, either use <code>class=notpageimage</code> excluding it from thumbnail previews, or <code>class=noviewer</code> excluding it from MediaViewer. The carousel can also be disabled from a page entirely, with the magic word <code><nowiki>__NOMEDIAVIEWERCAROUSEL__</nowiki></code>. To submit feedback or flag bugs, please visit the [[mw:Talk:Readers/Reader Growth/Image Browsing|project page]]. * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Tables#class="wikitable"|Wikitables]] can now be [[mw:Special:MyLanguage/Help:Sortable tables#Forcing the initial sort direction|sorted in descending order]] on the first click by adding <code dir=ltr>data-sort-order="desc"</code> to the header cell. Previously, by default, clicking a column header for the first time sorts it in ascending order. This addition to a Wikitable gives it more control and flexibility, while the default behavior for subsequent clicks remains unchanged. [https://phabricator.wikimedia.org/T398416] '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|Article guidance]] feature is currently being tested with some editors creating new articles on the Simple English, French, and Turkish Wikipedias. The experiment will soon begin on the Arabic and Bangla Wikipedias as well. [[w:simple:Special:NewArticle|This feature]] gives editors community-curated guidance to help them create articles that follow community standards. Experienced editors can continue creating or adapting outlines for specific article types that are commonly created by less experienced contributors. The outlines guide less experienced editors in creating high-quality articles. A quick guide to markups used in outlines can be found on [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Test feature guide#Markups in outlines|this page]]. [[w:simple:Wikipedia:Article Guidance|Example outlines]] that can be adapted and instructions for how to adapt them are on [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance#Adapting a sample outline in a Wikipedia|this section]] of the project page. * Wikis that wish to replace the "indefinitely" button in Special:Block for temporary accounts (for example, wikis that block temporary users only until account expiration) will be able to do so by creating [[MediaWiki:ipb-indefinite-expiry-temporary-account]] with the block duration they want. [https://phabricator.wikimedia.org/T427125] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:41}} community-submitted {{PLURAL:41|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. '''Updates for technical contributors''' * By the end of June, a valid user-agent string will be required for automated dumps downloads from the dumps.wikimedia.org website. Automated requests that provide a generic or empty user-agent will be blocked. This [[phab:T400119|extends enforcement]] of the long standing [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia Foundation User-Agent Policy|user-agent policy]]. Access to dumps through Wikimedia Cloud Services will not change. * The roll out of global [[mw:Wikimedia APIs/Rate limits|API rate limits]] is now complete, with limits enforced across all APIs and at the documented levels for all groups. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki remain exempt. All bots should continue to follow the documented best practices to avoid being rate limited. * The [https://api.wikimedia.org/wiki/Main_Page API Portal wiki] will be read only starting this week (June 15-18). The following week (June 22-25), all API Portal wiki URLs will redirect to [[mw:Wikimedia APIs|Wikimedia APIs on mediawiki.org]]. Learn more on the [[wikitech:API Portal/Deprecation|project page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.7|MediaWiki]] '''Meetings and events''' * On June 17th at 6pm UTC the WMF will be holding Discord call focused on a code review. We've heard through the [[mw:Special:MyLanguage/Developer Satisfaction Survey/2026|Developer Satisfaction Survey]] that volunteers are struggling with code review and we'd like to discuss these experiences with the goal of surfacing workable solutions. You can join the call [https://discord.gg/wikipedia?event=1514727511102062664 via the Wikimedia Community Discord server]. * The [[m:Special:MyLanguage/Conferencia Wikimedia de América Latina 2026|Latin American Wikimedia Conference]] will host a regional hackathon that will bring together the Wikimedia movement’s technical community including developers, system administrators, data scientists, and users with extended rights. Interested technical contributors can [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSf4osJzTHBJjQbYJk7TMVEJjTEQv7IgtsUDfP-o-qTgeRQQxw/viewform apply for a scholarship] to participate until June 21 at midnight (Bolivia time, UTC-4). * Sign up for Wikimania Team Challenges to join this special event. The Team challenges will take place online and in person from July 21 to 22, before Wikimania conference. Everyone is welcome, regardless of skills or Wikimania registration. Teams will work on 10 important challenges supporting the Wikimedia community. For details, visit [[wmania:Special:MyLanguage/2026:Team challenges|the Team Challenges page]] and [https://wikimedia.eventyay.com/wm/teamchallenges/ register there]. Registration closes on June 20th at 11pm UTC. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/25|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W25"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 15. juna 2026. u 18:48 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:UOzurumba (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30689604 --> == ''The Signpost'': 21 June 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * From the editors: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/From the editors|Ways for beginners to support ''The Signpost'' community journalism]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/News and notes|Community Tech development team disbanded]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Disinformation report|PR for the people?]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Recent research|Proposed tagging system for AI involvement; successful and unsuccessful AI tools for contributors]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/In the media|Who won a 14th century battle and who won the 2026 Iran war?]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Community view|Putting the Wish into the Wishlist]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/In focus|A global standard for Neutral Point of View]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/On the bright side|Flowers, blue helmets, reefs, pride, and Juneteenth]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Op-ed|Breathe, Don’t Panic, there is a different story about Wikimedia + AI futures]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Opinion|Wikimedia Foundation staff develop union and Wikimedia user community reacts]] * Technology report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Technology report|Community Tech team is disbanded, controversy erupts]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Traffic report|'Cause this is thriller, thriller night]] * WikiConference report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/WikiConference report|Report of Volunteer Supporters Network Annual Meeting 2026]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Comix|Take your turn]] * Humour: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Humour|Group of banned T-shirt makers comes out of hiding to sell new Wikipedia-themed merchandise]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 21. juna 2026. u 05:21 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Bri@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30604303 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-26</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W26"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/26|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Feature summary|Growth features]] are [[phab:T418115|now available at Wikidata]]. This update enables access to Mentorship ([[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship|if configured]]), Impact module, the Help Panel, and a simplified Newcomer Homepage (without Suggested Edits). Wikidata administrators are still configuring the features through Community Configuration. '''Updates for editors''' * The special page [[{{#special:RangeCalculator}}]] has been created. It allows users to find an IP range without needing to rely on external tools. Until now, this tool was only available to CheckUsers. [https://phabricator.wikimedia.org/T268429] * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]] is a new MediaWiki feature that allows editors to reuse references with different details. It will be deployed to most small and medium-sized Wikipedia language versions on June 23. The [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#deployment|FAQ]] lists possible actions to take on your wiki to support the deployment. Check the [[:phab:T414094|rollout plan]] for the next deployment steps. [https://phabricator.wikimedia.org/T428902] * Starting next week, users will get a notification when they are blocked or unblocked from editing, or if this block changes. [https://phabricator.wikimedia.org/T100974] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:32}} community-submitted {{PLURAL:32|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. '''Updates for technical contributors''' * Starting next week, abuse filters that are set to "require CAPTCHA verification" will begin to also affect users with the <code>skipcaptcha</code> right, which includes most autoconfirmed users. Bots are exempted. This change only affects edits that trigger an abuse filter. The <code>skipcaptcha</code> right will continue to exempt users from having to solve CAPTCHAs in the ordinary course of using the wikis. [https://phabricator.wikimedia.org/T402595] * Reference documentation for the [[wikitech:Machine_Learning/LiftWing/API|Lift Wing API]] has moved from the API Portal to the interactive [https://wikitech.wikimedia.org/w/index.php?api=lift-wing&title=Special%3ARestSandbox REST Sandbox]. * The API Portal wiki is now closed. For API documentation, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_APIs|Wikimedia APIs on mediawiki.org]]. All API Portal wiki URLs (https://api.wikimedia.org/wiki/) will redirect to the mediawiki.org page starting June 22. [https://phabricator.wikimedia.org/T427537] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.8|MediaWiki]] '''Meetings and events''' * Join an online call on 25 June at 2:30pm UTC to meet the current Wikimedia interns for [[mw:Google_Summer_of_Code/2026|Google Summer of Code]] and [[mw:Outreachy/Round_32|Outreachy]]. Interns will provide an overview of their projects and a brief demo of their work so far. Attendees are encouraged to [[mw:event:Google_Summer_of_Code/Summer_2026_June_Internship_open_session|share ideas and connections in their community]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/26|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W26"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 23. juna 2026. u 15:05 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30722494 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-27</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W27"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/27|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * As part of the [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|Account Creation Experiments]], the Growth team tested adding a user account icon in the mobile web header for logged-out users, providing direct access to "Create account" and "Log in" actions. The experiment increased account creation by about 20% without negatively affecting edit quality or constructive edit rates. The feature will now be rolled out to all Wikimedia Foundation wikis on mobile web in the first week of July. [https://phabricator.wikimedia.org/T428220] * After a [[phab:T426248|successful experiment]], logged-in users who did not [[mw:Special:MyLanguage/Help:Email_confirmation|confirm their email address]] when their account was created see a new banner asking them to complete that process. This helps reduce the risk that users get locked out of their account, and makes account email addresses overall more reliable. This is part of the [[mw:Special:MyLanguage/Product Safety and Integrity/Account Security|Account Security]] project. [https://phabricator.wikimedia.org/T428292] * An update to [[Special:Search|Search]] is refining how the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>-prefix:</nowiki></code></bdi> behaves when used to exclude results. Previously, using <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>-prefix:</nowiki></code></bdi> with negation could unintentionally broaden search results by adding the namespaces included in the search scope, leading to confusing behavior for users expecting a straightforward exclusion filter. With the update, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>-prefix:</nowiki></code></bdi> will now strictly exclude matching page titles as intended and may display a warning if the relevant namespace has not been explicitly selected. The behavior of <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>prefix:</nowiki></code></bdi> without negation however remains unchanged. [https://phabricator.wikimedia.org/T427443] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:33}} community-submitted {{PLURAL:33|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where reviewers using the Page Curation toolbar were not automatically subscribed to talk page discussions they started has now been fixed. Reviewers will now receive notifications when someone replies to those discussions. [https://phabricator.wikimedia.org/T329346] '''Updates for technical contributors''' * Starting June 29th, automated downloads from the dumps.wikimedia.org website will be subject to the [[Foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia Foundation User-Agent Policy|user-agent policy]]. Automated requests that provide a generic or empty user-agent will be blocked. Access to dumps through Wikimedia Cloud Services remains unaffected. This is a follow up to the announcement made in the [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/25|2026/25 issue of Tech News]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.9|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/27|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W27"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 29. juna 2026. u 13:47 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30744833 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-28</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W28"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/28|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:34}} community-submitted {{PLURAL:34|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the search bar results on Wikidata, showed English results instead of using the correct language fallback for users of language variants, has now been fixed. Search suggestions will now follow the expected language fallback chain. [https://phabricator.wikimedia.org/T429769] '''Updates for technical contributors''' * In preparation for [[m:Special:MyLanguage/Event:Celebrate Women|Celebrate Women campaign]] planned for March 2027, the Wikimedia Foundation’s [[m:Special:MyLanguage/Wikimedia Foundation/Advancement/Community Growth/Content Enablement|Content Enablement team]] has launched a 22-question survey to better understand technical contributions by women+ (anyone who identifies as a woman) across Wikimedia projects. The survey takes approximately 15–20 minutes to complete and will remain open until 20 July 2026. The [[m:Special:MyLanguage/Celebrate Women/Technical contributions survey|questions]] are also available on-wiki for review in advance. * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Score|Score extension]] now supports rendering music scores as SVG images in addition to PNG, addressing a long-standing [[:phab:T49578|feature request]] and resolving historical image quality issues. Both formats are now provided to clients, with PNG in the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>src</nowiki></code></bdi> attribute and SVG in the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>srcset</nowiki></code></bdi> attribute. * The new [[wikitech:Parsoid|Parsoid]] parser [[mw:Special:MyLanguage/Parsoid/Parser_Unification/Updates|continues to be deployed to additional wikis]], making it easier to introduce new reading and editing features. It was enabled on French Wikipedia, bringing total progress to covering 78.9% of Wikipedia page views. Rollout to English Wikipedia desktop will progress through this week. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.10|MediaWiki]] '''In depth''' * The Wikimedia Hackathon 2026 [[diffblog:2026/06/29/wikimedia-hackathon-2026-building-collaborating-and-shaping-the-future-together/|recap blog post]] is now live. It highlights the projects, sessions, and social activities from this year’s event, and shares initial plans for the 2027 Wikimedia Hackathon. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/28|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W28"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 6. jula 2026. u 15:56 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30773578 --> == ''This Month in GLAM'': June 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue VI, June 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/From the team|From the team]]: Tools, tech, and Wikimania * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Argentina report|Argentina report]]: New digitization partner * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Bangladesh report|Bangladesh report]]: International Museum Day Edit-a-thon and Workshop held in Dinajpur, Bangladesh * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Belgium report|Belgium report]]: Postal Mission on Wikimedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Empowering Institutions through Wikisource Education and GLAM Capacity Building * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: Bridging the gap between labs and Wikipedia: continuing cooperation with FZU * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Egypt report|Egypt report]]: From Museum Celebrations to Archival Documentation * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Finland report|Finland report]]: Northern Wikimedist meetup in Oulu * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/France report|France report]]: #1lib1ref Recap and International Archives Week * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Heritage and Community Action * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Mexico report|Mexico report]]: Open GLAM in Puebla * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Netherlands report|Netherlands report]]: Interview with Olaf Janssen, Wikimedia coordinator of the KB, National library of the Netherlands * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: BAU at Auckland Museum, Otago Uni Library Life and the NZBSI WiR is complete * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Collaboration with the Botanical garden at the Faculty of Natural Sciences and Mathematics in Skopje * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Poland Report: New Partnerships, Conferences, and Wikimedians in Residence * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: Opening the Doors of Serbian Heritage: Wikimedia Serbia’s Recent GLAM and Wikidata Successes * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Spain report|Spain report]]: GLAM Labs Futures 2026 * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Sweden report|Sweden report]]: Finnish-Swedish cooperation * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Exhibition, International Archives Week Panel * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/UK report|UK report]]: Ninth Good Article from Khalili partnership * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/USA report|USA report]]: Philadelphia WikiSalon * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/AvoinGLAM report|AvoinGLAM report]]: Is the sauna still hot? * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: New articles * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Events|Calendar]]: July's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. jula 2026. u 00:35 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30773577 --> == ''The Signpost'': 13 July 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/News and notes|An exclusive club]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/In the media|Battle for a soul - who won?]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Opinion|We need to innovate with Wikimedia decision-making]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Recent research|LLMs and NPOV, 20 years of user blocks, Esperanto and Volapük Wikipedias]] * News from Diff: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/News from Diff|How to host Wikicurious in your own community]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Community view|CUNY Newmark Wikimedian-in-Residence Quarterly Brief – April to June 2026]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Special report|Wikipedia escapes Category 1 designation under the UK Online Safety Act - for now]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/On the bright side|Fatherhood, weather, and diplomacy]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Op-ed|A Layup Easy Proposal for Wikimedia at 25: Spend 25% of Donations on the Community]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Traffic report|The grass was greener, the light was brighter]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Comix|schnozzed]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 13. jula 2026. u 09:27 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30775662 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-29</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W29"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/29|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise_Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages in Wikipedia articles that may contain non-encyclopedic language and encourages them to consider revising the tone. The feature was [[w:en:A/B_testing|A/B tested]] on the Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, where newcomer task completion rates [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise_Tone#Experiment_Results|increased by 38.7%]] compared to the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended on July 9, and the feature is now available for everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|The plan]] is to release Revise Tone to more wikis. * The community configuration that allows [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatic removal of inactive mentors]] based on configurable criteria will be enabled on Thursday 16, [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Deployment|on some wikis]] to keep mentor lists up to date. Mentors are experienced contributors who opt in to help new users on-wiki through the [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Feature summary|Growth Features]]. Administrators can now prepare the settings via [[w:Special:CommunityConfiguration/Mentorship|Special:CommunityConfiguration/Mentorship]]; they will take effect starting Thursday. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:38}} community-submitted {{PLURAL:38|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where some users of the Wikipedia Android app were logged out immediately after signing in, preventing them from staying logged in and editing pages, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T316916] '''Updates for technical contributors''' * Editing a page via user scripts or gadgets was causing watchlist labels that the user had assigned to that page to reset. This has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T423778] * To work around a Safari bug (see [[phab:T425211]]), on Parsoid-enabled wikis, wikilink hrefs now use absolute urls instead of protocol-relative urls. REST API output remains unchanged and continue to use protocol-relative urls. Gadgets, user scripts, bots, and CSS might need to be adapted if they relied on the presence of protocol-relative urls in wikilink hrefs. [https://phabricator.wikimedia.org/T431358] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.11|MediaWiki]] '''In depth''' * The Wikimedia Foundation’s Experiment Platform Team has published a blog post reflecting on its first year of structured experimentation. It highlights successful experiments such as Paste Check, Reference Check, and Tone Check, which improved editing outcomes and have been rolled out to more users, as well as experiments that did not lead to product changes. [[diffblog:2026/07/07/moving-the-needle-how-we-test-new-ideas-across-wikimedia-projects|Read more]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/29|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W29"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 13. jula 2026. u 18:11 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30804401 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-30</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W30"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/30|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Reader/Reader Experience|Reader Experience team]] has incorporated community feedback around the placement of watchstar and watchlist buttons for the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/WE3.3.4 Reading lists|Reading Lists beta feature]], which would allow for saving articles for later reading – a [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/W102|wishlist item]] to bring the functionality to web. Editors are invited to enable the beta feature to test it out and [[phab:T426453|share their thoughts]]. * [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor/Suggestion Mode|Suggestion Mode]] offers edit suggestions within the VisualEditor for improving Wikipedia articles. [[Special:EditChecks|All suggestions]] are [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#For administrators – local customization|community-configurable]]. The [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/TextMatch|TextMatch]] feature is a way for volunteers to create custom local suggestions. The feature searches in articles for strings of text, and now includes support for regular expressions. This gives volunteers greater precision and flexibility over the kinds of local suggestions they can create. Note: Suggestions [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Configuration#:~:text=maximumEditcount|can be targeted]] based on the edit count of the person editing as well as other aspects of the page. You can [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#Create custom local types of Suggestions|find examples from other communities]] for inspiration, including TextMatches that detect: typos, grammar-errors, potential advertisements, clichés, incorrect dash or hyphen usage, non-specific time keywords, outdated names, and more. Any [[mw:Special:MyLanguage/Talk:VisualEditor/Suggestion Mode|feedback]] is appreciated. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:27}} community-submitted {{PLURAL:27|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the SVG Translate tool could use an outdated version of a file, causing existing translations to be overwritten when new ones were uploaded, has now [[phab:T430577|been fixed]]. Overall, in the last quarter from April – June 2026 about 337 community tasks were resolved by the Wikimedia Foundation. '''Updates for technical contributors''' * On Parsoid-enabled wikis, Parsoid now renders a maximum of 1,250 images per page. A new tracking category, "media-limit-reached", will be soon made available to identify pages where this limit is reached, making it easier to find content whose media output may have been restricted during rendering. See [[phab:T430854]] for more information and to provide feedback. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.12|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/30|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W30"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 21. jula 2026. u 07:46 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30836091 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-31</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W31"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/31|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[File:Maki-gift-15.svg|12px|link=|class=skin-invert|Wishlist item]] [[mw:Special:MyLanguage/ContentTranslation|Content Translation]] now supports dark mode, fulfilling a [[m:Community Wishlist/W544|Community Wishlist request]]. This brings the tool in line with the accessibility features available in the Vector 2022 and Minerva skins, helping reduce visual fatigue for users translating content. [https://phabricator.wikimedia.org/T367077] * DiscussionTools' source mode and the 2017 wikitext editor will now offer autocomplete for links (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>[[</nowiki></code></bdi>), templates (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{</nowiki></code></bdi>), HTML and parser tags (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki><</nowiki></code></bdi>), and magic words (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>__</nowiki></code></bdi>), making it quicker and easier to insert links, templates, and other wiki markup while editing. [https://phabricator.wikimedia.org/T432400] * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Mobile page previews|Readers Growth team]] has concluded its experiment with mobile page previews and will not roll out the feature. Page Previews are a pop-up bottom sheet that appears when readers tap a blue link, showing a thumbnail, lead paragraph, and an option to open the article. The experiment showed flat retention and negative indicator metrics, suggesting that mobile web readers preferred navigating directly to linked articles rather than using page previews. * The Reader Experience team has seen encouraging early results from the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists feature]], with 93% of participating users reporting that it was useful. Reading Lists help active readers save articles for future reading and support their learning goals on Wikimedia projects. The team plans further improvements before expanding the feature to more users. * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Explore Feed Refresh|Explore Feed Refresh]] initiative was tested with new and casual Wikipedia app readers. The refreshed feed helps readers discover new and relevant content. After a 10.5% increase in engagement with the feed, Wikimedia Apps team has decided to scale the Home Feed redesign to iOS with the learnings from the Android release applied. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:23}} community-submitted {{PLURAL:23|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where subject names in the Article Guidance feature were displayed with incorrect capitalization on French Wikipedia, has now been fixed. Subject names will now follow the correct capitalization rules for the language. [https://phabricator.wikimedia.org/T427201] '''Updates for technical contributors''' * After running several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|Account Creation Experiments]] to improve registration completion rates, a new version of the username field on [[Special:CreateAccount|Create Account]] has been rolled out. It includes [[:c:File:Create account - July 2026 updates.png|a popover summarizing the username policy]] to provide clearer guidance during account creation. As part of this change, the messages <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-helpusername</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-help</nowiki></code></bdi> that several communities have configured will no longer be used. If communities want to customize the guidance shown in the new popover, they can instead edit the following messages: <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-policy-popover-bullet1</nowiki></code></bdi>, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-policy-popover-bullet2</nowiki></code></bdi>, and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-policy-popover-bullet3</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T430604] * Later this week, the [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|CodeMirror syntax highlighter]] will offer [[w:en:Theme (computing)|themes]]. The themes can be picked from a dropdown menu in the full [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#CodeMirror preferences|CodeMirror preferences]] dialog. For wikitext, available themes are default, colorblind-friendly (previously the colorblind preference option on [[Special:Preferences#mw-prefsection-editing]]) and no-highlighting. For code languages (i.e., CSS/JavaScript/JSON/Vue/Lua), there are several themes available. These same themes will eventually be available for wikitext, too. [https://phabricator.wikimedia.org/T163533] * From now on, wikis can restrict editing in the "User" namespace to only the page owner and certain user groups. [[mw:Special:MyLanguage/Manual:$wgRestrictUserPageEditing|Read the configuration documentation]] to learn more. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.14|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/31|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W31"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 27. jula 2026. u 20:49 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30856308 --> == ''The Signpost'': 2 August 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/In the media|Union drive, most prolific editor make headlines]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/News and notes|Foundation rejects voluntary recognition of union, proposed board eligibility rules sharply restrict candidates]] * WikiConference: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/WikiConference|"Kurier, Signpost, wikipress: You can be a Wikimedia journalist" - Wikimania presentation by User:Noé Recap]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/In focus|Is Larry Sanger the co-founder of Wikipedia?]] * Arbitration report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/Arbitration report|Think, and not just about content]] * News from Diff: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/News from Diff|Meet the Wikimedians of the Year 2026!]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/On the bright side|The beautiful game]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/Traffic report|Odyssey and Oyarzabal]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/Comix|Well-spotted]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 2. augusta 2026. u 12:18 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30775662 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-32</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W32"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/32|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|Reader Experience team]] has developed a [https://82db7c8d4b.catalyst.wmcloud.org/w/index.php?title=Regent%27s_Park&uselang=de patch demo] that wraps the page toolbar onto two lines when there is not enough horizontal space for all the buttons. This aims to reduce crowding in the Vector 2022 toolbar, which can occur on some language Wikipedias at certain screen widths. [https://phabricator.wikimedia.org/T429518] * The Reader Experience team is planning to launch [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists]], a [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist Survey 2021/Mobile and apps/Have Apps reading lists available on Destop/Mobile|Community Wishlist item]], which is currently available to try in beta, as a full feature in September. Before then, volunteer translator help is needed for [https://translatewiki.net/w/i.php?title=Special%3ATranslate&group=ext-readinglists&filter=&action=translate string translations] into a number of languages. The feature supports reading and learning goals on Wikipedia. * Next week, the table of contents on Wikimedia Commons file pages will be improved by consolidating the file page table of contents with the page table of contents. This will make it easier to understand a file page’s structure, navigate to specific sections, and share links to individual sections. [https://phabricator.wikimedia.org/T332644] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:24}} community-submitted {{PLURAL:24|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where some [[w:TIFF|TIFF]] images failed to load after clicking their thumbnail, causing a broken image to be displayed instead of the full-size image, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T429326] '''Updates for technical contributors''' * The variable and function selector in AbuseFilter has been updated to support search and autocomplete. It will allow filter maintainers to find the desired variable or function more quickly. [https://phabricator.wikimedia.org/T323698] * The MJPEG and VP8 formats are removed from the video player. The MP4 format (MPEG-4 Part 2) is added instead, which provides higher quality videos to older iPhone devices. It may take a few weeks to retroactively update all existing videos. The default format for modern devices stays the same (VP9/WebM). [https://phabricator.wikimedia.org/T358266] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.15|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/32|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W32"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 3. augusta 2026. u 21:46 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30872536 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-33</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W33"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/33|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[File:Maki-gift-15.svg|12px|link=|class=skin-invert|Wishlist item]] A new ChartWizard is [[c:Special:ChartWizard/Data:Example.Pie.chart|now available on Wikimedia Commons]] for users interested in creating charts from their own data. The wizard makes the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Chart extension]] more beginner-friendly by allowing editors to create charts, such as bar and pie charts, without needing to use JSON. Users can still switch to the JSON editor if they prefer. Feedback on the new tool is welcome on the [[m:Talk:Community Wishlist/W414|wish talk page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:19}} community-submitted {{PLURAL:19|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the Wikipedia iOS app’s Picture of the Day widget displayed the same image every day instead of updating daily, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T430692] '''Updates for technical contributors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Math|Math formula]] SVG images will soon be generated in the browser instead of on the server. MathML continues to be generated on the server and renders in the browser without JavaScript. Wikibooks will see this change on 12 August, Wikisource on 19 August and Wikipedia from 20-27 August. You can try this by selecting "{{int:Mw-math-mathjax}}" in your preferences. This change is part of [[mw:Special:MyLanguage/RESTBase/deprecation|deprecating RESTBase]] and [[phab:T431372|deprecating Mathoid]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T271001] * Category pages will soon support sorting entries by the time they are added to a category. This will make it easier to find recently or long-standing categorized pages. It will also improve workflows for maintenance categories such as deletion backlogs and other time-based review tasks. You can use <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>cldsort=timestamp</nowiki></code></bdi> URL argument in category view to sort the entries. [https://phabricator.wikimedia.org/T433768] * [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Gadgets|Gadgets]] and user scripts on Wikimedia wikis may now use [[phab:T395347|ES2018 features]] and [[phab:T419142|ES2019 features]] in JavaScript code. Previously, the platform only allowed up to ES2017. MediaWiki validates the source code to protect functionality from syntax errors and to ensure scripts are valid in all [[mw:Special:MyLanguage/Compatibility#Browser_support_matrix|supported browsers]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T419142] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.16|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/33|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W33"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 10. augusta 2026. u 22:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30901051 --> == ''This Month in GLAM'': July 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue VII, July 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/From the team|From the team]]: July and Wikimania Have Come and Gone * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Strategic Workshops, Academic Publications, and Bidding Farewell to NeuroMat * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: Colombia at Wikimania 2026: panel on how the far-right affects open knowledge institutions * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Egypt report|Egypt report]]: From Al-Ahram to Zamalek: Exploring Archives and Art Galleries * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/France report|France report]]: GLAM Presentations at Wikimania 2026 + Wiki Fashion Show * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Launch of Wikifying a Conference handbook; Wikipedia Workshop at Te Toi Uku * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: GLAM-Wiki partnerships continue opening collections * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Sweden report|Sweden report]]: At Wikimania and copyright process * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Faces and Masks - the interwoven relation, Wikimania Paris * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/UK report|UK report]]: Wikimania report + New articles in Hindi * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/USA report|USA report]]: GLAM USA Report (Past & Upcoming) * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Academic paper in preparation * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Wiki Knowledge Park report|Wiki Knowledge Park report]]: Preserving Islamic Cultural Heritage: The GLAM and Metadata Impact of Wiki Loves Ramadan 2026 * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Events|Calendar]]: August's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. augusta 2026. u 02:03 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30901934 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-34</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W34"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/34|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents/Registration/Worklist|Worklist feature]] for the Event Registration tool is now live on all Wikimedia wikis. With Worklist, event organizers can add the articles their event will focus on directly to the event page. The Worklist also powers [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents/Registration/Worklist#How Event Pathways uses the worklist|Event Pathways]] which notifies other editors of the upcoming or ongoing event when they edit an article featured in the event's Worklist. This is the minimum viable version (MVP), and feedback is welcome. Organizers are encouraged to try the feature. A hands-on [[m:Special:MyLanguage/Event:Worklist Setup Workshop: Get Your Event Ready|Worklist Setup Workshop]] will take place on 18 August at 16:00 UTC and 19 August at 11:00 UTC. '''Updates for editors''' * [[Special:ShortPages]] displays short pages by their size, but in many cases it gets filled with disambiguations and soft redirects, making it harder to find the short articles themselves. Starting this weekend, you will be able to choose not to include an article in the special page by adding the magic word <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>__EXPECTSHORTPAGE__</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T433203] * One new wiki has been created: a {{int:project-localized-name-group-wikipedia/en}} in [[d:Q3436680|Bole]] ([[w:bol:|<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>w:bol:</nowiki></code></bdi>]]) [https://phabricator.wikimedia.org/T429921] * Starting the week of August 17, the page toolbar will wrap onto two lines when there is not enough horizontal space for all the buttons. This is a [[phab:T429518|fully merged patch from the Reader Experience team]] which aims to reduce crowding in the Vector 2022 toolbar, that may occur on some language Wikipedias at certain screen widths. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:16}} community-submitted {{PLURAL:16|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, uploading large files to Wikimedia Commons has become more stable and less prone to failure following some fixes related to the “Could not acquire lock” upload error. [https://phabricator.wikimedia.org/T386640] '''Updates for technical contributors''' * Debian Bullseye will reach the end of its Long Term Support on 31 August 2026. [[phab:T434103|Some Cloud VPS projects]] still have instances running Debian Bullseye. Maintainers of those projects are encouraged to migrate to Debian Bookworm or Debian Trixie. A [[wikitech:Help:Cloud VPS instance operating system migration|migration guide]] is available to help with the process, and users may also want to consider whether their workload is better suited to Toolforge. If you need help or cannot complete the migration by 31 August, please contact the Cloud VPS admins as soon as possible. [[listarchive:list/cloud-announce@lists.wikimedia.org/thread/RVIPQSYLKMSL5M46JP6NEJVGVE6I2RXQ/|Read more]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.16|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/34|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W34"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 17. augusta 2026. u 23:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30922806 --> == ''The Signpost'': 24 August 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/News and notes|Union process progresses, unanswered questions about Littler Mendelson remain]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/In the media|Wikipedia editors save Sam Altman's life]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Recent research|Women in blue? Wikipedia's gender gap reverses in some areas]] * Discussion report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Discussion report|Again and Again]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Traffic report|Look out, here comes the Spider-Man!]] * Humour: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Humour|Her tastes, her Wikimania, her upcoming tour... Baby Globe reveals everything]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/On the bright side|The great outdoors]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Opinion|Are we embarrassed yet?]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Special report|Paris Syndrome: Labor Strife, AI Anxiety, and a Leadership Test at Wikimania 2026]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Comix|WP:FAOWN]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 24. augusta 2026. u 03:25 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Bri@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30889666 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-35</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W35"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/35|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[Special:CreateAccount|Special:CreateAccount]] page has been simplified as part of ongoing work to modernize the account creation experience. The panel showing project statistics no longer appears next to the form on desktop and mobile web. Multiple account creation experiments show that a simpler form helps newcomers complete registration. [https://phabricator.wikimedia.org/T433783] * In order to improve page performance, images now load when they are viewed. This means images lower down an article will not load if a reader never scrolls to that part of the page, which may affect some image-related metrics. [https://phabricator.wikimedia.org/T148047] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:42}} community-submitted {{PLURAL:42|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where image thumbnails in Abstract Wikipedia could fail to display after the corresponding file was moved on Wikimedia Commons, has now been fixed. Thumbnails will now update correctly when files are moved. [https://phabricator.wikimedia.org/T433448] '''Updates for technical contributors''' * User Info card is a feature that helps patrollers see information about user accounts. So far, it has been available only in places such as page history, logs and recent changes. Now, it's possible to [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CheckUser#User_Info_card_in_page_content|place it in the page content]] as well, using the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{#uic:}}</nowiki></code></bdi> parser function. It can be particularly useful in templates like [[:en:Template:Userlinks|<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{Userlinks}}</nowiki></code></bdi>]] (or their specialized variants), as it will make it easier to see the context about a user on various noticeboard pages. The card will be displayed only to users who have it enabled in their [[Special:Preferences#mw-input-wpcheckuser-userinfocard-enable|preferences]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T424466] * Due to user security and privacy risks, we have disabled access to <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>Special:MyPage</nowiki></code></bdi> URLs when specifically using <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=raw</nowiki></code></bdi>. If you are impacted by this, consider whether you can use an alternative approach. <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>Special:MyPage</nowiki></code></bdi> URLs can still be accessed and used without <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=raw</nowiki></code></bdi>. Specified user page URLs (e.g. <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>User:Myusername</nowiki></code></bdi>) can still be used with <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=raw</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T120386] * Due to an update, the thumbnailing software has been improved. This includes upgrading <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>librsvg</nowiki></code></bdi> to 2.60 and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>ImageMagick</nowiki></code></bdi> to 7, as well as resolving a number of long-standing thumbnailing bugs like rendering errors. [https://phabricator.wikimedia.org/T419815#12222841] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.17|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/35|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W35"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 24. augusta 2026. u 22:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30961208 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-36</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W36"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/36|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * A new format for the Community Wishlist is open for feedback. You can [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Community Wishlist 2027|read the proposed ideas on Meta]]. This new process plans to improve how wishes are triaged, voted on, and prioritized in a way that is transparent and balanced across project families and language editions. This consultation is open for two weeks. '''Updates for editors''' * The latest release of the Wikipedia Android app includes updates to the Saved feature, bringing the app’s saving experience closer to iOS and Web. The update redesigns the Saved tab with an “All articles” view, removes the default “Saved” reading list, renames reading lists to “Collections,” and modernizes the article-saving experience. [https://phabricator.wikimedia.org/T420788] * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists]] feature was enabled for all logged-in users on Bengali, Chinese, Czech and Vietnamese Wikipedias on August 25, after several months as a beta feature. Reading Lists will be available to all logged-in users on Arabic, French and Indonesian Wikipedias on September 1, followed by English Wikipedia on September 14, and all other Wikipedia wikis on September 28. * At the end of the month, some logged-out readers on Bengali, Czech, Persian, English, and Polish Wikipedias using the Minerva skin on mobile will see an [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader_Growth/Minimal_Minerva|updated navigation bar]] in an [[w:A/B test|A/B test]]. The test will compare the current navigation bar with a new version designed to make it easier to find information more quickly. The goal is to determine whether these changes encourage readers to return more often. This experiment will not change the experience for logged-in readers and/or editors. * Editors who maintain redirects, templates, and categories used on redirect pages now have improved ways for finding and curating redirects. Previously, redirects pages could not be searched. Two new search keywords, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>onlyredirects:</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>withredirects:</nowiki></code></bdi>, now allow redirects to be searched directly and can be combined with existing keywords such as <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>incategory:</nowiki></code></bdi>, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>intitle:</nowiki></code></bdi>, and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>insource:</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T204089] * The ISBN lookup tools for generating citations were recently not working because of external service problems. Developers are working on solutions. [https://phabricator.wikimedia.org/T435179] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where searching for pages by category using <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>deepcat</nowiki></code></bdi> could return no results or unrelated results has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T414859] '''Updates for technical contributors''' * The domain of URLs for thumbnails is changing from upload.wikimedia.org to thumb.wikimedia.org. The old URLs will continue to work for the foreseeable future but MediaWiki will advertise the new domain instead. URLs to other types of media such as original files, videos and transcodes will still be served from upload.wikimedia.org. [https://phabricator.wikimedia.org/T427465] * The Wikimedia [https://www.mediawiki.org/w/index.php?api=wmf-math%2Fv1&title=Special%3ARestSandbox Math API] is now deprecated. These endpoints will be fully sunset by the end of September 2026. Developers who call these endpoints should transition to alternative math rendering solutions, such as the native [https://developer.mozilla.org/en-US/docs/Web/MathML MathML] or [https://www.mathjax.org/ MathJax]. Third-party MediaWiki installations that utilize the Math extension for formula rendering are required to upgrade to v1.43+ to avoid disruption of service. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.18|MediaWiki]] '''In depth''' * Read more about [[mw:Special:MyLanguage/Edit_check/TextMatch|TextMatch]] in a Diff post titled, [[diffblog:2026/08/28/custom-edit-suggestions-for-every-wiki-how-communities-are-shaping-suggestion-mode-with-textmatch/|Custom edit suggestions for every wiki: How communities are shaping Suggestion Mode with TextMatch]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/36|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W36"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 31. augusta 2026. u 22:52 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30990659 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-37</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W37"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/37|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Tools/Add_a_link|Add a Link]] has been upgraded for English Wikipedia users with improved detection of links that have different capitalization. This will help reduce ambiguous suggestions caused by differences in capitalization in article titles, including articles about cultural goods. A second phase of improvements is planned, which will also prepare the feature for release in other languages. [https://phabricator.wikimedia.org/T435526#12240876] [https://phabricator.wikimedia.org/T434259] * The [[mw:Special:MyLanguage/Article_guidance|Article guidance]] feature will be enabled by default for junior editors on Simple English and Turkish Wikipedia starting 10 September 2026 following [[mw:Special:MyLanguage/Article_guidance/Updates#Summary_of_experiment_result|an experiment]]. Junior editors with 0 to 99 edits will automatically see the feature when they click a red link or use the "[[tr:Vikipedi:Madde_sihirbazı|Madde oluşturto]]" option on Turkish Wikipedia to create a new article. The change is intended to help junior editors create higher-quality articles that meet each Wikipedia’s standards. [[phab:maniphest/query/z3tcTjmLMxk5/#R|Additional improvements]] will continue based on the experiment results and community feedback. * The [https://pageviews.wmcloud.org Pageviews Analysis] tool which allows users to compare pageviews across multiple pages, turns 10 years old this year and several new features have been added. They include [[toolforge:wikinav|WikiNav]] which provides insights into how readers of Wikipedia explore the content, editing stats in [https://pageviews.wmcloud.org/siteviews?range=latest-30&sites=en.wikipedia.org Siteviews], the ability to [https://pageviews.wmcloud.org/massviews?source=wikiproject&project=en.wikipedia.org lookup articles belonging to a WikiProject], and support for dark mode. [https://phabricator.wikimedia.org/T378549] * A [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader_Growth/Minimal_Minerva|visually simplified Minerva]] navigation bar is being tested for logged-out readers using mobile web on the Bengali, Czech, English, Farsi, and Polish Wikipedias. The experiment aims to determine whether simplifying the navigation improves reader retention. The test will run from August 31 to September 28, and no action is required from users. * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]] is working on improving [[en:Wikipedia:VisualEditor/Named references|auto-generated reference names in VisualEditor]]. Editors will only notice a slight change starting this week. When adding automatic reference names the numbering will start at <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>:1</nowiki></code></bdi> instead of <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>:0</nowiki></code></bdi>. Read more on the [[m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|project page]]. [https://gerrit.wikimedia.org/r/c/VisualEditor/VisualEditor/+/1332704] * All wikis will be [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|read-only for a few minutes]] on September 23. This is planned at 14:00 UTC. More information will be published in Tech News and will also be posted on individual wikis in the coming weeks. [https://phabricator.wikimedia.org/T433363] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:25}} community-submitted {{PLURAL:25|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where [[mw:Special:MyLanguage/Parsoid|Parsoid]] could mishandle nested nowiki tags, causing content to be lost and displaying unwanted text has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T435116] '''Updates for technical contributors''' * Interface administrators can configure gadgets from [[MediaWiki:Gadgets-definition]]. The definition format has been updated and no longer requires the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>ResourceLoader</nowiki></code></bdi> option, as gadgets are always loaded through <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>ResourceLoader</nowiki></code></bdi>. This simplifies gadget configuration by removing an option that is no longer necessary, making gadget definitions easier for administrators. [https://phabricator.wikimedia.org/T298199] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.19|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/37|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W37"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 7. septembra 2026. u 20:44 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=31008437 --> == ''This Month in GLAM'': August 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue VIII, August 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/From the team|From the team]]: Hot August/Cold August * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Wiki Love Monuments and new phase of Museu Paulista collaboration * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Catalan areas report|Catalan areas report]]: The Catalan public domain: An application to identify Catalan works in public domain * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: Explore the Colombian public domain app: Browse works an authors in the public domain * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: Wikimedia CR introduces new members of GLAM/partnership team * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Egypt report|Egypt report]]: Egypt’s GLAM Team Brings Egyptian Postal History and Public Libraries to Wikimedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: The Musical Heritage of the Santa Cecilia Conservatory * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: New Zealand Thesis Project Update and the upcoming TDWG 2026 conference * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Connecting Culture and Free Knowledge - Wikimedia MKD’s GLAM Partnerships * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: August in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Summer, Follow-up in Aarau, CoCreation * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/UK report|UK report]]: Wikimedia gets Gazetted + Islamic Calligraphy on English Wikipedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Ukraine report|Ukraine report]]: OpenGLAM Summer 2026 in Ukraine * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/USA report|USA report]]: GLAM USA Report (Past & Upcoming) * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHL-Wiki working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Ghana national register * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Wikimedia Commons report|Wikimedia Commons report]]: Media loading change affects Commons Impact Metrics and GLAM analytics * [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Contents/Events|Calendar]]: September's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/August 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 11. septembra 2026. u 10:37 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=31028447 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-38</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W38"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/38|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The Future Audiences team has started a [[en:Special:MyLanguage/Wikipedia:Village pump (proposals)#New proposed experiment to let readers know about “Google preferred sources”|discussion on English Wikipedia]] about a proposed new experiment to show a temporary notice about the new [https://blog.google/products-and-platforms/products/search/original-high-quality-content-search/ Google Preferred Sources] feature to Wikipedia readers coming from Google. The experiment is to test whether this notice makes visitors come back to Wikipedia more often. Preferred Sources feature lets users choose websites they trust so Google can highlight content from those sources more prominently in Search and AI experiences. We are interested in testing this on other languages that Google supports and would welcome assistance with starting conversations on other wikis. If interested, please reach out to Future Audiences on the [[m:Special:MyLanguage/Future Audiences/Preferred sources|talk page]]. '''Updates for editors''' * The chat platform Discord is releasing a new self-service framework that websites can use to specify how their links should look when shared on Discord. The Future Audiences team is planning to start using this new framework to improve how Wikipedia links look when shared on Discord, giving better attribution and credit to contributors. The link appearance and behavior won't change in the first phase of this project as we want to first collect some baseline data to assess the impact of future changes. However, if community members who are active on Discord spot any issues, they can reach out on [[phab:tag/future-audiences/|Phabricator]] or [[m:Special:MyLanguage/Future Audiences|Metawiki]]. * The Reader Growth team will be running an experiment to test whether [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader_Growth/Compact Lead|compacting article lead sections on mobiles]] with the addition of a "read more" button improves reader retention. The test will begin on September 17 on Arabic, Spanish, French, Indonesian, Italian, Japanese, Portuguese, Vietnamese, and Chinese Wikipedias and will run for four weeks. * All wikis will be [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|read-only for a few minutes]] on September 23. This is planned at 14:00 UTC. More information will be published in Tech News and will also be posted on individual wikis in the coming week. [https://phabricator.wikimedia.org/T433363] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:28}} community-submitted {{PLURAL:28|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where [https://wikistats.wmcloud.org/ Wikistats] for Wikipedias was returning an HTTP 500 error and could not be reached, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T435959] '''Updates for technical contributors''' * Developers who maintain a tool that queries the Wikimedia Commons links tables need to update their code to connect to the new x4 database cluster. The links tables have been moved from the s4 cluster to x4, and will no longer receive updates on s4. The page and redirect tables remain available on both clusters. A wiki replica for the x4 cluster will be set up afterwards. The change is being made because the s4 cluster has grown too large to operate efficiently. You can [[wikitech:Special:MyLanguage/News/2026 Commons links tables database split|read more]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.20|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/38|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W38"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 14. septembra 2026. u 17:30 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=31039826 --> == ''The Signpost'': 16 September 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/News and notes|The Balance of Power]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/In the media|Shocking photos may be changed on Wikipedia]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/Disinformation report|Have UN Secretary-General candidates manipulated Wikipedia?]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/Recent research|Google's AI overviews may have reduced search engine referrals to English Wikipedia by 5%]] * WikiConference report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/WikiConference report|The backwater symbiosis – reflections from Wiki Conference India 2026]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/Traffic report|Heaven let your light shine down]] * Serendipity: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/Serendipity|Wikipedia Family Mosh Pit]] * Obituary: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/Obituary|Passing of Gobonobo, community leader advocating for women and minorities]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/On the bright side|Fantasy video games, hopeful science fiction, and the change of seasons]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-09-16/Comix|The Adventure of the Unknown Corpse]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 16. septembra 2026. u 04:11 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=31028446 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-39</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W39"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/39|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|All wikis will be read-only]] for a few minutes on Wednesday, 23 September 2026 at [https://zonestamp.toolforge.org/1790172000 14:00 UTC]. This is for the datacenter server switchover backup tests, [[wikitech:Special:MyLanguage/Deployments/Yearly calendar|which happen twice a year]]. During the switchover, all Wikimedia website traffic is shifted from one primary data center to the backup data center to test availability and prevent service disruption even in emergencies. [https://phabricator.wikimedia.org/T433363] '''Updates for editors''' * The Growth team tested a new post-edit notice designed to [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#4. Encourage Temporary Accounts to Register|encourage Temporary Account holders to register for a permanent account]]. The new notice replaced multiple dialogs and a simultaneous welcome notification with a single message highlighting the benefits of creating an account. The experiment increased permanent account creation from 1.94% to 3.66%, an 87% relative increase. The change will now be released to all wikis. [https://phabricator.wikimedia.org/T433551] * For Wikipedia editors using the [[Special:Preferences#mw-prefsection-betafeatures|"Suggestion mode" Beta Feature]], there is a [[Special:Preferences#mw-input-wpvisualeditor-editcheck-experimental|new opt-in user preference]] for showing "experimental" edit checks and suggestions. These types are listed at [[Special:EditChecks#experimental-checks|Special:EditChecks]], and are intended for early developer-testing and for gathering feedback from experienced users. Administrators can change the [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Configuration|configuration details]] for each suggestion as usual. Administrators can also [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#Experimental Suggestions|use this feature]] to help test their community's ideas for locally created checks and suggestions. Experimental types will have a more distinct visual style later this week. [[mw:Talk:VisualEditor/Suggestion Mode|Feedback is welcome]]. * The [[m:CEE Technical Village Pump|CEE Technical Village Pump]] has been launched as a space for technical discussions and collaboration among Wikimedia communities in Central and Eastern Europe. * A new tool, [[mw:Special:MyLanguage/Language Onboarding and Development/Starter kit|Starter Kit]], is now available for new and small language Wikipedia communities. It brings together guided tasks, tools, and resources to help communities get started, monitor their progress, and collaborate with the broader Wikimedia community. Starter Kit is hosted on Wikimedia Toolforge and is designed for Wikipedias with fewer than 50,000 articles. Learn more about how Starter Kit works and how communities have been using it in [[diffblog:2026/09/18/introducing-starter-kit-for-new-and-small-language-wikipedias/|this Diff blog post]]. * The Reader Growth team is launching a retest of the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Image Browsing|image carousel experiment]]. The retest will use three new versions of the design, updated based on community feedback. The team will assess results and determine with communities whether or not to proceed with the feature. The experiment will begin the week of September 28 and will run on Arabic, Bengali, Chinese, Czech, English, Farsi, French, German, Indonesian, Japanese, Polish, Portuguese, Spanish, Swedish, and Vietnamese Wikipedias. * After successful rollouts to Arabic, Bengali, Chinese, Czech, English, French, Indonesian, and Vietnamese Wikipedias, the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists feature]] from the Reader Experience team will be available to all logged-in users on all Wikipedia wikis starting September 28. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:28}} community-submitted {{PLURAL:28|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the mentor status script repeatedly updated mentors’ status even when nothing had changed, creating unnecessary Recent Changes entries, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T436659] '''Updates for technical contributors''' * The <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>abusefilters</nowiki></code></bdi> list query API, used to retrieve specific details about active or historical abuse filters configured on a wiki, has been updated to support the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>formatversion=2</nowiki></code></bdi> configuration parameter, thereby leading to breaking changes to the API response. All users who maintain user-scripts or other code need to check if they use the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>abusefilters</nowiki></code></bdi> list query API, and respond to any breaking changes. [https://phabricator.wikimedia.org/T435828] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.21|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/39|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W39"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 27. septembra 2026. u 13:55 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=31085309 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-40</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W40"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/40|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * Users of default skins on desktop and mobile web (Vector 2022 and Minerva respectively) will now be informed if the search suggestions displayed as they type into Search come from page redirects. Previously, users could get confused when the top search suggestions did not match exactly what they had typed. The new redirect notice clarifies that these suggestions are not random, but related to the search. The suggested pages may be redirects to the most relevant destination articles being searched for. [https://phabricator.wikimedia.org/T303013] * Logged-out Wikipedia users on mobile web will begin to see a bookmark button for saving articles to their [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|reading lists]] instead of the current Watchstar button. When clicked, the bookmark button prompts users to log in or create an account to save an article for later. An earlier experiment found that the bookmark icon was four times more likely than the Watchstar button to encourage logged-out users to create an account. This change is part of efforts to encourage more readers to become account holders and use features that help them save and return to content. [https://phabricator.wikimedia.org/T438769] * An experiment will begin on September 29 on Spanish, Arabic, English, and French Wikipedias to simplify the experience users encounter immediately after account creation. The test will explore whether removing friction from the current Welcome Survey helps new users understand what to do next more easily. The experiment will run through the end of October. [https://phabricator.wikimedia.org/T430058] * The [[m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council|Product and Technology Advisory Council]] has put out a call for the community to suggest topics that it should consider and discuss with the Wikimedia Foundation. Editors and technical contributors are invited to add topics to [[m:Talk:Product and Technology Advisory Council|the council's talk page]]. * Later this week, it will be possible for communities to configure [[mw:Special:MyLanguage/Help:Edit check|Edit Checks and Suggestions]] so that they are [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Configuration#extraNamespaces|shown within additional namespaces]], such as a <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>Draft:</nowiki></code></bdi> namespace. [[mw:Talk:VisualEditor/Suggestion Mode|Feedback is welcome]]. * A bug in the [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]] is causing the page to fail to load for users that have unseen changes on Wikimedia Commons. Developers are working on a fix. Until then, affected users can follow the workarounds described in the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:GlobalWatchlist#GlobalWatchlist temporarily broken for users with Wikimedia Commons|relevant]] help section. * New magic words <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{CATEGORYSORT:TIMESTAMP}}</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{CATEGORYSORT:RTIMESTAMP}}</nowiki></code></bdi> are now available for use. They are able to change the default sorting of categories to be based on timestamp of categorization. [https://phabricator.wikimedia.org/T433768] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:20}} community-submitted {{PLURAL:20|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where [https://wikistats.wmcloud.org/ Wikistats] for Wikipedias was not reachable has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T435959] '''Updates for technical contributors''' * The datacenter switchover, scheduled on September 23, has been postponed. [[diffblog:2025/03/12/hear-that-the-wikis-go-silent-twice-a-year/|The equinox exercise]] revealed capacity issues, preventing the switch of all services to the other datacenter. The process has been paused, prioritizing investigating that issue, to ensure that we continue to be able to serve our users reliably. A new exercise will be scheduled. Meanwhile, all traffic and edits continue to work as usual. * On September 23, a power loss briefly affected all wikis, creating intermittent issues on both reading and editing modes. This also affected Gerrit. This is unrelated to the datacenter switchover postponement. [https://www.wikimediastatus.net/incidents/9fm19t8qykk8] * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:Produnto|Produnto]] has been deployed to mediawiki.org and [[phab:T421436|some Indic language wikis]]. We want to hear your feedback on this experimental product. Produnto allows users to use Lua modules hosted in [[gitlab:repos/lua|Wikimedia's GitLab]]. It simplifies the sharing of Lua code between wikis. Instead of copying each individual Lua module from one wiki to another, users will be able to easily share packages across all wikis. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.22|MediaWiki]] '''Meetings and events''' * A [[m:Event:Cross-wiki Code Collaboration Workshop|Cross-wiki code collaboration workshop]] will be held online on October 2 at 12:30 UTC, bringing together South Asian technical contributors to learn about Produnto and begin piloting it on Hindi, Punjabi, Odia, Telugu, and Malayalam Wikipedias. Produnto is a package manager for deploying Lua modules hosted on GitLab to Wikimedia wikis, and was recently deployed on some pilot wikis. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/40|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W40"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 28. septembra 2026. u 12:48 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=31092225 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-41</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W41"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/41|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The process for this year’s Community Wishlist [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Community Wishlist 2027#Updated Community Wishlist Process 2027/2028|has been published]], incorporating community feedback. The wish submission process will [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/FAQ#What is the deadline for submitting wishes?|end on November 8]]. This year, [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Community Wishlist 2027/Working group|a working group (open for volunteering)]] that includes community members familiar with the technical aspect of our wikis alongside Wikimedia Foundation staff, will take care of the [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/FAQ#What is triage?|triage process]]. The triage is expected to be completed by late November. Votes for wishes will start in January. '''Updates for editors''' * Editors using the [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor|visual editor]] will now see a warning when they paste text that is likely to have initially been copied from one of five external generative AI chatbots into Wikipedia. This feature is known as [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/LLM Paste Check|LLM Paste Check]]. It is a type of [[mw:Special:MyLanguage/Edit check|Edit Check]] that is community configurable. The check looks for markers in the copied HTML and is not using content watermark detection. Edits will also [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/LLM Paste Check#Edit tags|be tagged]] so that patrollers can review them more closely. The feature helps newcomers add content that respects Wikipedia’s policies and makes it easier for experienced editors to identify problematic edits. Communities with local policies about LLM usage can [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/LLM Paste Check#Configuration|adjust the wording and policy that is linked]]. The team [[listarchive:list/translators-l@lists.wikimedia.org/message/EVHKWJ4IERZELMPIWNH3XUVUSQV5KOO4/|apologizes]] that this was rolled out without a delay for translations. * Editors can now easily [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Future of Editing on the Mobile Apps|access the web visual editor directly from the iOS and Android apps]]. When opening the editor, users will be given a choice between visual editing and source editing. If they choose visual editing, they will be sent to a mobile web window in their phone's browser. After completing their edit, a banner will give them the option to return to the app. This enables readers to make quick contributions while casually reading. * Users of the Wikipedia Android and iOS apps will now see a one-time account creation prompt after they have used the app for two consecutive weeks. This prompt explains the benefits of having an account. It is intended to help more casual readers become logged-in users who return to the apps regularly. [https://phabricator.wikimedia.org/T434847] * Editors on [[wmnoc:conf/dblists/group1.dblist|group1 wikis]], including Wikiquote, Wikibooks, Wikiversity, Wikivoyage, and Wikisource, will no longer see notifications on [[mw:Special:MyLanguage/Help:Recent changes|Recent Changes]] and [[mw:Special:MyLanguage/Help: Watching pages|Watchlist]] when a link to another language version of a page is added, removed, or changed in its Wikidata item. This change will begin on October 5 at 07:00 UTC as a two-week trial to reduce high-volume, low-value notifications and make important changes easier to identify. Editors who rely on these notifications can read more on the [[m:Wikidata For Wikimedia Projects/Clearer Wikidata Edit Summaries/Hide Language Link edits|project page]] and share feedback or concerns on the [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Hide_Language_Link_edits|talk page]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T439415] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:36}} community-submitted {{PLURAL:36|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where mentors who removed themselves from the mentorship program could still have mentees assigned to them and receive questions, has now been fixed. Mentees will now be reassigned when a mentor leaves the program. [https://phabricator.wikimedia.org/T418194] '''Updates for technical contributors''' * Wikimedia Brasil has published its [[m:Special:MyLanguage/Wikimedia Brasil/Arcabouço de Boas Práticas de Desenvolvimento|Development Best Practices Framework]] (ABPD). It is a guide for staff, contractors and volunteers building technical tools and projects. It covers the project lifecycle, security, accessibility, personal data protection and responsible AI use, and explains how movement-wide guidelines were adapted to a local context. They encourage other affiliates to reuse it and adapt it. Read more in the [[wmfblog:2026/09/26/wikimedia-brasils-development-best-practices-framework-technical-sustainability-as-an-organizational-responsibility|Diff post]]. * A new, canonical base URL for Wikimedia APIs will soon be introduced. The new canonical route follows a <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{projectName}/api/</nowiki></code></bdi> pattern and will act as an alternative path for current REST APIs (for example: <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{projectName}/w/rest.php/</nowiki></code></bdi>). Both versions will be callable for all existing APIs, but the new structure will be the preferred path for newly created API modules. This change will be non-breaking for most users. The existing pathways will remain available for all existing endpoint requests. However, some endpoints may return URLs following the new pattern in response bodies. Changes will be available on test wiki first, with the rollout expected to cover all wikis by the end of October. [https://phabricator.wikimedia.org/T433535] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.23|MediaWiki]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/41|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W41"/> </div> 5. oktobra 2026. u 20:51 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=31098825 --> == ''This Month in GLAM'': September 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue IX, September 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/From the team|From the team]]: What a great month again in the GLAM community! * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Australia report|Australia report]]: Wikifying the ALIA West Conference 2026 * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Thousands of eyes on Brazilian heritage through Wiki Loves Monuments * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Egypt report|Egypt report]]: The Long Strides of Egypt’s GLAM Team in September * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/France report|France report]]: Organized Labour Month in France * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Note condivise opens up Italy’s musical heritage * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Can I trust Wikipedia?, Books of Mana, an Auckland War Memorial Museum update and a report on TDWG2026 * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wiki Loves Film – Collaboration with Manaki Film Festival * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Opening Collections, Growing Networks: Polish GLAM-Wiki in September * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Wiki Ambassadors, Wiki Partners, Raduni Wikigita * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Tunisia report|Tunisia report]]: Wikipedian in Residence: National Archives of Tunisia * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/UK report|UK report]]: Japanese art in Korean + UK Honours * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/USA report|USA report]]: GLAM USA Report (Past & Upcoming) * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHL-Wiki working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Content Partnerships Hub report|Content Partnerships Hub report]]: Content Partnerships Hub: Some news from the first half of the year * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Peruvian heritage in Thai * [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Contents/Events|Calendar]]: October's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/September 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. oktobra 2026. u 00:57 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=31124240 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-42</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W42"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/42|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Starting October 13, wikis can change the default pattern for [[:en:Wikipedia:VisualEditor/Named references|auto-generated reference names in VisualEditor]] (currently <syntaxhighlight lang="wikitext" inline><ref name=":1" /></syntaxhighlight>). They will be able to use human-readable, content-based reference names that are more helpful to contributors using the source editor (e.g. <syntaxhighlight lang="wikitext" inline><ref name="Miller2026-1" /></syntaxhighlight>). VisualEditor reference name patterns can be defined using MediaWiki system messages, JSON, templates and modules ([[:mw:Special:MyLanguage/Help:Cite/VisualEditor reference names|more information]]). Admins can enable these changes via [[Special:CommunityConfiguration/Cite-VisualEditor-Autonames|community configuration]]. This is a [[:m:Special:MyLanguage/Community_Wishlist/W17|community wish]] implemented by [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T436255] * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]] is a new MediaWiki feature that allows editors to reuse references with different details. It will be deployed to English Wikipedia on October 14 and to remaining Wikimedia Foundation wikis by end of October (likely October 21). The [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#deployment|FAQ]] lists possible actions to take on your wiki to support the deployment. This is a [[:m:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing/History|long-standing community wish]] implemented by [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T440243][https://phabricator.wikimedia.org/T440304] '''Updates for editors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools|Moderator Tools]] will be removing the list view of the Watchlist and defaulting everyone to the changelog view. Previously, there were two versions of how the Watchlist is shown to mobile web users: the list view, where editors could see watched articles in a list format, and the changelog view, where editors could see changes to watched articles in a log format, controlled by a user's Advanced Mobile Control settings. This has created issues for code-base maintenance: two different displays means two sets of code to manage. By defaulting to the changelog view, we are simplifying the codebase and avoiding the likelihood of missing bugs. * The Wikipedia Android app is testing a way to listen to article introductions in the “For you” feed. A text-to-speech model reads the existing article text aloud without rewriting it or adding any content. The 30-day experiment will begin in the Wikipedia Beta app during the third week of September, then move to the regular Wikipedia Android app in October for a limited group of eligible users. A small portion of app users (those with English feeds and at least one topic interest) will have access to the feature. This experiment is part of broader efforts to give app readers options in how they consume content in order to deepen engagement and user retention. [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Listening to Wikipedia/Phase 1|Learn more]] and [[mw:Talk:Readers/Listening to Wikipedia|share feedback]]. * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|CodeMirror syntax highlighting]] was [[phab:T288161|enabled]] by default for all logged out and newly registered users on the English Wikipedia on September 14. With no signs of adverse effects, the same change is being proposed to be made globally across all wikis in a few weeks. If you have concerns or feedback, or if your wiki would like to opt out, [[mw:Special:MyLanguage/Help talk:Extension:CodeMirror#Enabling CodeMirror by default on all WMF wikis for newbies|please see the help page]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T440077] * [[d:Wikidata:Usability_and_usefulness/Item_editing_experience/Mobile_editing_of_statements|Wikidata mobile statement editing]] of all datatypes will be officially launched on October 13, when it will be removed from Wikidata [[d:Special:Preferences#mw-prefsection-betafeatures|beta features]] and become available to all editors. Users can [[d:Wikidata_talk:Usability_and_usefulness/Item_editing_experience/Mobile_editing_of_statements|report bugs and share feedback]]. * Last week, language link changes were removed from [[Special:RecentChanges|Recent Changes]] and [[Special:Watchlist|Watchlist]] feeds on Wikivoyage, Wikisource, Wikiversity, Wikiquote and Wiktionary. As no adverse effects have been observed, the [[m:Wikidata_For_Wikimedia_Projects|Wikidata For Wikimedia Projects]] plans to roll out this change globally to all Wikipedias. This is scheduled for October 13 at 07:00 UTC, after which editors will no longer see when a link to ''another'' language version of a page is added, removed, or changed in its Wikidata item. Editors who rely on these notifications can read more on the [[m:Wikidata For Wikimedia Projects/Clearer Wikidata Edit Summaries/Hide Language Link edits|project page]] and share feedback or ask to opt out their wiki on the [[m:Talk:Wikidata_For_Wikimedia_Projects/Clearer_Wikidata_Edit_Summaries/Hide_Language_Link_edits|talk page]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T440698] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:28}} community-submitted {{PLURAL:28|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where accidentally touching the graph while scrolling on the Pageviews tool on mobile could unintentionally zoom in has now been fixed. Click-and-drag zoom is now disabled on touch devices. [https://phabricator.wikimedia.org/T440075] '''Updates for technical contributors''' * There are three major changes coming to dumps: the legacy content dumps [https://lists.wikimedia.org/hyperkitty/list/xmldatadumps-l@lists.wikimedia.org/thread/E6D5EU4PMSTSOI2J7A46HJ3YW2W554CS/ deprecated in January 2026] will now be sunset, the replacement [https://wikitech.wikimedia.org/wiki/MediaWiki_Content_File_Exports MediaWiki Content File Exports] will be delayed to implement a “safety buffer”, and they are now also available as 7zip-compressed files. Users will need to switch the URL they download their dump from. For more information, timeline and migration instructions, see [https://wikitech.wikimedia.org/wiki/Legacy_content_dumps_sunset Legacy content dumps sunset]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.24|MediaWiki]] '''In depth''' * The Wikimedia Foundation discovered unauthorized activity by OpenAI agents on Wikimedia projects, including edits to wikis, attempts to exploit a public note-taking tool, and heavy automated traffic. [[diffblog:2026/10/05/openai-rogue-agent-activities-found-on-wikimedia-projects/|Read the blog post on Diff]] for more details about the activity and the Foundation’s response. '''Meetings and events''' * Save the date for the next Wikimedia Hackathon! We’ll be meeting in lovely Tirana, Albania for the [https://www.mediawiki.org/wiki/Wikimedia%20Hackathon%202027 2027 Wikimedia Hackathon] from April 9–11, 2027. Scholarship and staff sponsorship applications are currently being [https://pretix.eu/wikimedia/Hackathon-2027/ accepted through Pretix] and will close on October 30, 2026. General registration will open in January 2027. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/42|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W42"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 13. oktobra 2026. u 09:39 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=31142468 --> == ''The Signpost'': 13 October 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/News and notes|AELECT returns, Jimbo gives a union update, VisualEditor is now default]] * Serendipity: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/Serendipity|From a rare portrait of a female millionaire in Nancy to a Japanese painter in Lyon]] * Obituary: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/Obituary|Doug Weller]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/In the media|A(I)pocalypses afoot]] * WikiConference Report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/WikiConference Report|WikiConference 2026 & the importance of in-person community]] * By the numbers: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/By the numbers|Does the country of birth affect the likelihood of having a Wikipedia biography?]] * News from Diff: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/News from Diff|OpenAI "rogue" agent activities found on Wikimedia projects]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/On the bright side|Good people]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/Op-ed|Who are our readers?]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/Traffic report|This world is big and wild and half insane]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-10-13/Comix|Fudging the numbers]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 14. oktobra 2026. u 00:46 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=31092234 --> hkczfyy6lad13zzhi4f5mn79dsl9syt Wikipedija:Međunarodni dan Roma 2021 4 4720520 42710788 42562866 2026-10-13T12:59:26Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Wikipedija:Akcija povodom Međunarodnog dana Roma 2021.]] 42710788 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Wikipedija:Akcija povodom Međunarodnog dana Roma 2021.]] s4rc2z7n0wxdlw7f5n8csgay3nl4qr0 Perajar 0 4726086 42710809 2026-10-13T15:46:43Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Perajari]] 42710809 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Perajari]] dx26bvoc4y1afrd29eri5jl96otde0y Renschovo pravilo 0 4726087 42710810 2026-10-13T15:47:16Z Duma 16555 Nova stranica: '''Renschovo pravilo''' je [[biološka pravila|biološko pravilo]] o [[alometrija|alometriji]], koje se odnosi na odnos između stepena [[Seksualni dimorfizam|spolnog dimorfizma veličine]] i toga koji je spol veći. Među vrstama unutar jedne [[loza (evolucija)|loze]], dimorfizam veličine se povećava s povećanjem veličine tijela kada je mužjak krupniji, a smanjuje se s povećanjem prosječne veličine tijela kada je ženka krupnija. Pravilo je predložio evolucijska b... 42710810 wikitext text/x-wiki '''Renschovo pravilo''' je [[biološka pravila|biološko pravilo]] o [[alometrija|alometriji]], koje se odnosi na odnos između stepena [[Seksualni dimorfizam|spolnog dimorfizma veličine]] i toga koji je spol veći. Među vrstama unutar jedne [[loza (evolucija)|loze]], dimorfizam veličine se povećava s povećanjem veličine tijela kada je mužjak krupniji, a smanjuje se s povećanjem prosječne veličine tijela kada je ženka krupnija. Pravilo je predložio [[evolucijska biologija|evolucijski biolog]] [[Bernhard Rensch]] 1950. godine.<ref>{{cite journal |last=Rensch |first=B. |title=Die Abhängigkeit der relativen Sexualdifferenz von der Körpergrösse |journal=Bonner Zoologische Beiträge |year=1950 |volume=1 |pages=58–69}}</ref> Nakon kontrole zbunjujućih faktora poput evolucijske historije, povećanje prosječne veličine tijela čini razliku u veličini tijela izraženijom ako vrsta ima krupnije mužjake, a manjom ako ima krupnije ženke.<ref name=":2">{{Cite journal |last1=Dale |first1=James |last2=Dunn |first2=Peter O. |last3=Figuerola |first3=Jordi |last4=Lislevand |first4=Terje |last5=Székely |first5=Tamás |last6=Whittingham |first6=Linda A. |date=2007-12-07 |title=Sexual selection explains Rensch's rule of allometry for sexual size dimorphism |journal=Proceedings of the Royal Society of London B: Biological Sciences |language=en |volume=274 |issue=1628 |pages=2971–2979 |doi=10.1098/rspb.2007.1043 |issn=0962-8452 |pmid=17878139 |pmc=2211517}}</ref> Neka istraživanja ukazuju na to da je to usljed [[spolni bimaturizam|spolnog bimaturizma]], koji uzrokuje brže razilaženje mužjačkih osobina i njihov razvoj tokom dužeg vremenskog perioda.<ref>{{Cite journal |url=http://www.zora.uzh.ch/id/eprint/18558/ |title=Proximate Causes of Rensch's Rule: Does Sexual Size Dimorphism in Arthropods Result from Differences in Development Time? |last1=Blanckenhorn |first1=Wolf |last2=Dixon |first2=A |journal=The American Naturalist |year=2007 |volume=169 |issue=2 |pages=245–257 |publisher=University of Zurich |doi=10.1086/510597 |pmid=17211807 |s2cid=19831154 |doi-access=free }}</ref> Pretpostavlja se da je korelacija između spolnog dimorfizma veličine s jedne strane i same veličine tijela s druge strane rezultat povećane konkurencije između mužjaka kod krupnijih vrsta,<ref name=":3">{{Cite journal |last1=Székely |first1=Tamás |last2=Freckleton |first2=Robert P. |last3=Reynolds |first3=John D. |date=2004-08-17 |title=Sexual selection explains Rensch's rule of size dimorphism in shorebirds |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America |language=en |volume=101 |issue=33 |pages=12224–12227 |doi=10.1073/pnas.0404503101 |issn=0027-8424 |pmid=15304645 |pmc=514460|bibcode=2004PNAS..10112224S |doi-access=free }}</ref> do čega dolazi zbog ograničenih okolišnih resursa, potičući agresiju između mužjaka radi pristupa teritorijama za razmnožavanje<ref name=":0">{{Cite journal |last1=Lengkeek |first1=W. |last2=Didderen |first2=K. |last3=Côté |first3=I. M. |last4=van der Zee |first4=E. M. |last5=Snoek |first5=R. C. |last6=Reynolds |first6=J. D. |date=2008-10-01 |title=Plasticity in sexual size dimorphism and Rensch's rule in Mediterranean blennies (Blenniidae) |journal=Canadian Journal of Zoology |volume=86 |issue=10 |pages=1173–1178 |doi=10.1139/z08-103 |issn=0008-4301}}</ref> i partnerima za parenje.<ref name=":2"/> U [[Filogenija|filogenetske]] loze koje naizgled slijede ovo pravilo spadaju [[primat]]i, [[perajar]]i i [[papkar]]i.<ref>{{cite journal |author=Fairbairn, D.J. |title=Allometry for Sexual Size Dimorphism: Pattern and Process in the Coevolution of Body Size in Males and Females |journal=Annu. Rev. Ecol. Syst. |volume=28 |issue=1 |pages=659–687 |year=1997 |doi=10.1146/annurev.ecolsys.28.1.659}}</ref> Ovo pravilo je rijetko testirano na parazitima. Istraživanje iz 2019. pokazalo je da se ektoparazitske [[Philopteridae|filopteridske]] i [[Menoponidae|menoponidske]] uši pridržavaju ovog pravila, dok [[Ricinidae|ricinidske]] uši pokazuju obrnut obrazac.<ref>{{cite journal |author1=Piross, I.S. |author2=Harnos, A.|author3=Rozsa, L. |title=Rensch's rule in avian lice: contradictory allometric trends for sexual size dimorphism|journal=Scientific Reports|volume=9 |pages=7908 |year=2019 |issue=1|doi=10.1038/s41598-019-44370-5|pmid=31133727|pmc=6536520|bibcode=2019NatSR...9.7908P|doi-access=free }}</ref> == Reference == {{reflist}} [[Kategorija:Anatomija životinja]] [[Kategorija:Biološka pravila]] ruck9jdbjop1w1phlphoubndk0sap0t Gigantotermija 0 4726088 42710815 2026-10-13T16:09:26Z Duma 16555 Nova stranica: '''Gigantotermija''' (ponekad nazvana '''ektotermna homeotermija''' ili '''inercijska homeotermija''') je fenomen od značaja u [[biologija|biologiji]] i [[paleontologija|paleontologiji]], pri čemu velike, glomazne [[ektoterm]]ne životinje lakše održavaju konstantnu, relativno visoku [[Termoregulacija|tjelesnu temperaturu]] od manjih životinja zbog manjeg [[Odnos površine i zapremine|odnosa površine i zapremine]].<ref>{{Cite thesis |last=Missell |first=Christine Ann |t... 42710815 wikitext text/x-wiki '''Gigantotermija''' (ponekad nazvana '''ektotermna homeotermija''' ili '''inercijska homeotermija''') je fenomen od značaja u [[biologija|biologiji]] i [[paleontologija|paleontologiji]], pri čemu velike, glomazne [[ektoterm]]ne životinje lakše održavaju konstantnu, relativno visoku [[Termoregulacija|tjelesnu temperaturu]] od manjih životinja zbog manjeg [[Odnos površine i zapremine|odnosa površine i zapremine]].<ref>{{Cite thesis |last=Missell |first=Christine Ann |title=Thermoregulatory adaptations of Acrocanthosaurus atokensis - evidence from oxygen isotopes |date=2004-04-07 |degree=MS |publisher=[[North Carolina State University]] |url=http://www.lib.ncsu.edu/resolver/1840.16/1335}}</ref> Veća životinja ima proporcionalno manji dio tijela bliže vanjskom okruženju od manje životinje koja je pored toga sličnog oblika, te stoga mnogo sporije prima toplinu iz okoline ili je gubi u okolinu. Ovaj fenomen je važan u biologiji ektotermne [[megafauna|megafaune]], kao što su velike [[kornjače]], i vodenih gmizavaca poput [[ihtiosaur]]a i [[mosasaur]]a. Gigantotermi, iako gotovo uvijek ektotermni, uglavnom imaju tjelesnu temperaturu sličnu onoj endoterma. Pretpostavlja se da su veći [[dinosauri]] bili gigantotermni, što ih čini praktično [[homeoterm]]nim.<ref>{{cite news |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/5166518.stm |title=Big dinosaurs 'had warmer blood' |work=[[BBC News]] |date=2006-07-11 |access-date=2011-12-21}}</ref> == Nedostaci == Gigantotermija omogućava životinjama da održavaju tjelesnu temperaturu, ali je najvjerojatnije štetna za izdržljivost i mišićnu snagu u poređenju sa endotermima zbog smanjene anaerobne efikasnosti.<ref>{{Cite journal|title = Maximal Aerobic and Anaerobic Power Generation in Large Crocodiles versus Mammals: Implications for Dinosaur Gigantothermy|journal = PLOS ONE|date = 2013-07-05|pmc = 3702618|pmid = 23861968|article-number = e69361|volume = 8|issue = 7|doi = 10.1371/journal.pone.0069361|first = Roger S.|last = Seymour| bibcode=2013PLoSO...869361S |doi-access = free}}</ref> U tijelima sisara mitohondrije zauzimaju otprilike četiri puta veću površinu nego u tijelima gmizavaca, što uzrokuje veće energetske potrebe i posljedično stvara više toplote za upotrebu u termoregulaciji. Ektoterm iste veličine kao endoterm ne bi mogao ostati podjednako aktivan kao endoterm, jer se toplota modulira bihevioralno, a ne biohemijski. Više vremena se posvećuje sunčanju nego jelu. == Prednosti == Krupni ektotermi iste veličine kao i krupni endotermi imaju prednost sporog metabolizma, što znači da gmizavcima treba više vremena da probave hranu. Posljedično, gigantotermni ektotermi ne bi morali jesti tako često kao veliki endotermi koji trebaju održavati stalan dotok hrane kako bi zadovoljili energetske potrebe. Iako su lavovi mnogo manji od krokodila, oni moraju jesti češće od krokodila zbog većeg metaboličkog učinka neophodnog za održavanje topline i energije u tijelu lava. Krokodilu je potrebno samo da leži na suncu da bi brže probavio hranu i sintetizirao [[adenozin trifosfat|ATP]]. == Povezano == * [[Allenovo pravilo]] * [[Bergmannovo pravilo]] * [[Bradiaerobičnost]] * [[Bradimetabolizam]] * [[Fiziologija dinosaura]] * [[Tahiaerobičnost]] == Reference == {{reflist}} [[Kategorija:Fiziologija]] s0t6oq41jhh88sv49k16mr1ioaigrny Gigantotermi 0 4726089 42710816 2026-10-13T16:10:03Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Gigantotermija]] 42710816 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gigantotermija]] hutxvpmo8t2l90grjrpc4bf9ctlcnu8 Gigantoterm 0 4726090 42710817 2026-10-13T16:10:15Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Gigantotermija]] 42710817 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gigantotermija]] hutxvpmo8t2l90grjrpc4bf9ctlcnu8 Ektotermna homeotermija 0 4726091 42710818 2026-10-13T16:10:35Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Gigantotermija]] 42710818 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gigantotermija]] hutxvpmo8t2l90grjrpc4bf9ctlcnu8 Inercijska homeotermija 0 4726092 42710819 2026-10-13T16:10:53Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Gigantotermija]] 42710819 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gigantotermija]] hutxvpmo8t2l90grjrpc4bf9ctlcnu8 Departman Žers u Francuskoj 0 4726093 42710825 2026-10-13T16:29:48Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Gers]] 42710825 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gers]] 45wo6jgv2dy3x7fp5si8a2d0vffvytp Oš (grad) 0 4726094 42710826 2026-10-13T16:30:20Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Auch (Gers)]] 42710826 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Auch (Gers)]] 9gvu8mvmjxsgs2y24q3g571zcsnvszy Departman En (Pikardija) u Francuskoj 0 4726095 42710828 2026-10-13T16:42:00Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Aisne (departman)]] 42710828 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Aisne (departman)]] 56tfm418fm2yfe3cpmz15vao9d0g4qk Beaumont (Žers) 0 4726096 42710830 2026-10-13T16:54:10Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Beaumont (Žers)]] na [[Beaumont (Gers)]] preko preusmjerenja 42710830 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Beaumont (Gers)]] 7uzmr7scnue5yaa7bzws84rp539nywh Razgovor:Beaumont (Žers) 1 4726097 42710832 2026-10-13T16:54:10Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Razgovor:Beaumont (Žers)]] na [[Razgovor:Beaumont (Gers)]] 42710832 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Razgovor:Beaumont (Gers)]] oluc11lyxxb3hxokigqbia1k2qtdh8z Cerisy (Soma) 0 4726098 42710834 2026-10-13T16:54:23Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Cerisy (Soma)]] na [[Cerisy]] 42710834 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Cerisy]] 4ptowgyonejx9cai11uvv4s27vl158g Razgovor:Cerisy (Soma) 1 4726099 42710836 2026-10-13T16:54:23Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Razgovor:Cerisy (Soma)]] na [[Razgovor:Cerisy]] 42710836 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Razgovor:Cerisy]] amnuvzdmsd4nql5th58uu99t3i7pcsz Lackov princip 0 4726100 42710895 2026-10-14T11:06:01Z Duma 16555 Nova stranica: [[File:Feeding time, all the time - Flickr - Lip Kee.jpg|thumb|upright=1.35|Ptice nesu samo onoliko jaja za koliko mogu obezbijediti hranu.]] [[File:Sykora02.jpg|thumb|Ako ima previše mladunaca koje treba othraniti, manje će ih preživjeti, što smanjuje [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] roditelja.]] '''Lackov princip''', koji je 1954. predložio britanski [[ornitologija|ornitolog]] [[David Lack]], navodi da je "veličina legla svake vrste ptice prilagođena p... 42710895 wikitext text/x-wiki [[File:Feeding time, all the time - Flickr - Lip Kee.jpg|thumb|upright=1.35|Ptice nesu samo onoliko jaja za koliko mogu obezbijediti hranu.]] [[File:Sykora02.jpg|thumb|Ako ima previše mladunaca koje treba othraniti, manje će ih preživjeti, što smanjuje [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] roditelja.]] '''Lackov princip''', koji je 1954. predložio britanski [[ornitologija|ornitolog]] [[David Lack]], navodi da je "veličina legla svake vrste ptice prilagođena [[prirodna selekcija|prirodnom selekcijom]] kako bi odgovarala najvećem broju mladih za koje roditelji, u prosjeku, mogu obezbijediti dovoljno hrane".<ref name=Lack1954>{{cite book |author=Lack, David |authorlink=David Lack |date=1954 |title=The regulation of animal numbers |url=https://archive.org/details/naturalregulatio0000lack |url-access=registration |publisher=Clarendon Press}}</ref> Kao [[biološko pravilo]], princip se može formalizirati i generalizirati kako bi se primijenio na organizme koji se razmnožavaju općenito, uključujući životinje i biljke. Rad zasnovan na Lackovom principu od strane [[George C. Williams|Georgea C. Williamsa]] i drugih doveo je do poboljšanog [[Matematička biologija|matematičkog razumijevanja]] [[populacijska biologija|populacijske biologije]]. == Princip == {{further|Prirodna selekcija}} Lackov princip implicira da će ptice koje polože više jaja nego što je optimalno najvjerojatnije imati manje mladunaca koji uspješno napuste gnijezdo jer roditelji neće moći prikupiti dovoljno hrane za sve njih.<ref name=Lack1954/> [[evolucijska biologija|Evolucijski biolog]] [[George C. Williams]] napominje da se argument odnosi i na druge organizme osim ptica, navodeći primjer stvaranje [[sjemeni zametak|sjemenih zametaka]] za [[sjemenke]] kao ekvivalentan slučaj kod biljaka. Williams je formalizirao argument kako bi stvorio [[matematička biologija|matematičku teoriju]] evolucijskog donošenja odluka, zasnovanu na okviru koji je 1930. iznio [[R. A. Fisher]] - naime, da trud uložen u razmnožavanje mora biti vrijedan cijene u poređenju s dugoročnom [[adaptivna vrijednost|reproduktivnom sposobnošću]] jedinke.<ref>{{cite book |author=Fisher, R. A. |authorlink=R. A. Fisher |date=1930 |title=The genetical theory of natural selection |publisher=Oxford University Press}}</ref> Williams je napomenuo da bi ovo doprinijelo diskusiji o tome da li su (kako je Lack tvrdio) reproduktivni procesi organizma podešeni da služe njegovom vlastitom reproduktivnom interesu ([[prirodna selekcija]]), ili kako je predložio [[V.C. Wynne-Edwards]],<ref>{{cite book |author=Wynne-Edwards, V. C. |authorlink=V. C. Wynne-Edwards |date=1962 |title=Animal dispersion in relation to social behavior |publisher=Oliver and Boy}}</ref> da povećaju šanse za preživljavanje vrste kojoj jedinka pripada ([[grupna selekcija]]). Zoolog [[J. L. Cloudsley-Thompson|J.L. Cloudsley-Thompson]] tvrdio je da bi u tom slučaju velika ptica mogla stvoriti više mladunaca od malene ptice.<ref>{{cite book |author=Cloudsley-Thompson, J. L. |authorlink=John Cloudsley-Thompson |date=1955 |pages=54–55 |editor1=Cragg, J. B.|editor2=Pirie, N. W. |title=The numbers of man and animals |publisher=Oliver and Boyd}}</ref> Williams je odgovorio da bi to bila loša reproduktivna strategija, jer velike ptice imaju nižu smrtnost i stoga veću rezidualnu reproduktivnu vrijednost tokom cijelog života (pa je preuzimanje velikog kratkoročnog rizika neopravdano).<ref>{{Cite journal|author=Williams, George C. |authorlink=George C. Williams (biologist) | title=Natural Selection, the Costs of Reproduction, and a Refinement of Lack's Principle |journal=The American Naturalist |volume=100 |issue=916 |date=November 1966 |pages=687–690 | jstor=2459305 |doi=10.1086/282461|s2cid=84993886 }}</ref> Williamsov odgovor "jedan je od najcitiranijih radova o evoluciji životnog ciklusa jer je ... konceptualno omogućio pronalaženje optimalnih strategija životnog ciklusa u populacijama strukturiranim prema dobi".<ref>{{Cite journal|author1=Pasztor, E.|author2=Loeschcke, V. | title=The Coherence of Cole's Result and Williams' Refinement of Lack's Principle |journal=Oikos |volume=56| issue=3 |date=November 1989 | pages=416–420 | jstor=3565627 | doi=10.2307/3565627 |bibcode=1989Oikos..56..416P }}</ref> == Povezano == * [[Evolucija]] * [[Opstanak najsposobnijih]] == Reference == {{reflist|30em}} [[Kategorija:Biološka pravila]] [[Kategorija:Evolutivna biologija]] gz3212rs0jex5qb5wgnp20gh69dto4t 42710896 42710895 2026-10-14T11:08:40Z Duma 16555 42710896 wikitext text/x-wiki [[File:Feeding time, all the time - Flickr - Lip Kee.jpg|thumb|upright=1.35|Ptice nesu samo onoliko jaja za koliko mogu obezbijediti hranu.]] [[File:Sykora02.jpg|thumb|Ako ima previše mladunaca koje treba othraniti, manje će ih preživjeti, što smanjuje [[adaptivna vrijednost|adaptivnu vrijednost]] roditelja.]] '''Lackov princip''', koji je 1954. predložio britanski [[ornitologija|ornitolog]] [[David Lack]], navodi da je "veličina legla svake vrste ptice prilagođena [[prirodna selekcija|prirodnom selekcijom]] kako bi odgovarala najvećem broju mladih za koje roditelji, u prosjeku, mogu obezbijediti dovoljno hrane".<ref name=Lack1954>{{cite book |author=Lack, David |authorlink=David Lack |date=1954 |title=The regulation of animal numbers |url=https://archive.org/details/naturalregulatio0000lack |url-access=registration |publisher=Clarendon Press}}</ref> Kao [[biološko pravilo]], princip se može formalizirati i generalizirati kako bi se primijenio na organizme koji se razmnožavaju općenito, uključujući životinje i biljke. Rad zasnovan na Lackovom principu od strane [[George C. Williams|Georgea C. Williamsa]] i drugih doveo je do poboljšanog [[Matematička biologija|matematičkog razumijevanja]] [[populacijska biologija|populacijske biologije]]. == Princip == {{further|Prirodna selekcija}} Lackov princip implicira da će ptice koje polože više jaja nego što je optimalno najvjerojatnije imati manje mladunaca koji uspješno napuste gnijezdo jer roditelji neće moći prikupiti dovoljno hrane za sve njih.<ref name=Lack1954/> [[evolucijska biologija|Evolucijski biolog]] [[George C. Williams]] napominje da se argument odnosi i na druge organizme osim ptica, navodeći primjer stvaranje [[sjemeni zametak|sjemenih zametaka]] za [[sjemenke]] kao ekvivalentan slučaj kod biljaka. Williams je formalizirao argument kako bi stvorio [[matematička biologija|matematičku teoriju]] evolucijskog donošenja odluka, zasnovanu na okviru koji je 1930. iznio [[R. A. Fisher]] - naime, da trud uložen u razmnožavanje mora biti vrijedan cijene u poređenju s dugoročnom [[adaptivna vrijednost|reproduktivnom sposobnošću]] jedinke.<ref>{{cite book |author=Fisher, R. A. |authorlink=R. A. Fisher |date=1930 |title=The genetical theory of natural selection |publisher=Oxford University Press}}</ref> Williams je napomenuo da bi ovo doprinijelo diskusiji o tome da li su (kako je Lack tvrdio) reproduktivni procesi organizma podešeni da služe njegovom vlastitom reproduktivnom interesu ([[prirodna selekcija]]), ili kako je predložio [[V.C. Wynne-Edwards]],<ref>{{cite book |author=Wynne-Edwards, V. C. |authorlink=V. C. Wynne-Edwards |date=1962 |title=Animal dispersion in relation to social behavior |publisher=Oliver and Boy}}</ref> da povećaju šanse za preživljavanje vrste kojoj jedinka pripada ([[grupna selekcija]]). Zoolog [[J. L. Cloudsley-Thompson|J.L. Cloudsley-Thompson]] tvrdio je da bi u tom slučaju velika ptica mogla stvoriti više mladunaca od malene ptice.<ref>{{cite book |author=Cloudsley-Thompson, J. L. |authorlink=John Cloudsley-Thompson |date=1955 |pages=54–55 |editor1=Cragg, J. B.|editor2=Pirie, N. W. |title=The numbers of man and animals |publisher=Oliver and Boyd}}</ref> Williams je odgovorio da bi to bila loša reproduktivna strategija, jer velike ptice imaju nižu smrtnost i stoga veću rezidualnu reproduktivnu vrijednost tokom cijelog života (pa je preuzimanje velikog kratkoročnog rizika neopravdano).<ref>{{Cite journal|author=Williams, George C. |authorlink=George C. Williams (biologist) | title=Natural Selection, the Costs of Reproduction, and a Refinement of Lack's Principle |journal=The American Naturalist |volume=100 |issue=916 |date=November 1966 |pages=687–690 | jstor=2459305 |doi=10.1086/282461|s2cid=84993886 }}</ref> Williamsov odgovor "jedan je od najcitiranijih radova o evoluciji životnog ciklusa jer je ... konceptualno omogućio pronalaženje optimalnih strategija životnog ciklusa u populacijama strukturiranim prema dobi".<ref>{{Cite journal|author1=Pasztor, E.|author2=Loeschcke, V. | title=The Coherence of Cole's Result and Williams' Refinement of Lack's Principle |journal=Oikos |volume=56| issue=3 |date=November 1989 | pages=416–420 | jstor=3565627 | doi=10.2307/3565627 |bibcode=1989Oikos..56..416P }}</ref> == Povezano == * [[Evolucija]] * [[Opstanak najsposobnijih]] == Reference == {{reflist|30em}} [[Kategorija:Biološka pravila]] [[Kategorija:Evoluciona biologija]] 3w3ug2ilm24163ccw0k682ubtkt64je Departman Žironda u Francuskoj 0 4726101 42710903 2026-10-14T11:23:15Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Gironde]] 42710903 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gironde]] ba3rzzfp3fj5scyrde1jugqtq9mf7lt Pikardija (region) 0 4726102 42710909 2026-10-14T11:34:12Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Pikardija]] 42710909 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Pikardija]] igaqzixvjlavco8ob6y2rs3h74gcrsb Departman Marna u Francuskoj 0 4726103 42710915 2026-10-14T11:42:29Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Marne (departman)]] 42710915 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Marne (departman)]] hwwa3cb1reb7v2qccfc92hpupxbf1fx Šalon an Šampanj 0 4726104 42710917 2026-10-14T11:46:02Z Kontributor 2K 192569 Preusmjereno na [[Châlons-en-Champagne]] 42710917 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Châlons-en-Champagne]] p9dtohmncaiyq4ec1zx4wwni1q1y0hg